Povežite se sa nama

MONITORING

IZVJEŠTAJ EVROPSKE KOMISIJE O NAPRETKU CRNE GORE ZA 2018. GODINU: Bolje, možda gore

Objavljeno prije

na

„Izvještaj je pokazao da je Crna Gora lider u regionu”, prokomentarisao je ministar pravde Zoran Pažin najnoviji Izvještaj Evropske komisije o napretku Crne Gore za 2018. godinu. Zadovoljstvo novim evropskim ocjenama iskazao je i predsjednik parlamentarnog odbora za evropske integracije Adrijan Vuksanović. I on je ovaj dokument pročitao kao pohvalu Brisela Crnoj Gori za postignuti napredak. Ništa neočekivano.

Nije novina ni da su ocjenama EK, kad je u pitanju unutrašnji faktor, zadovoljni samo oni u vlasti. Civilni sektor ukazuje, nasuprot Vladi, da nema mjesta slavlju, pa i da je dokument u nekim djelovima oštriji nego ranije. To je recimo ocjena Borisa Raonića iz Građanske alijanse. Prema njegovom mišljenju, iako u izvještaju „nema jakih termina, kroz precizno navedene kritike se može zaključiti da Crna Gora polako gubi dah u regionalnoj regati za članstvo u EU”. Stevo Muk, direktor Instituta Alternativa ocijenio je da ovaj dokument ukazuje da Crna Gora stagnira u reformama. Slično mišljenje imaju i u Centru za građansko obrazovanje.

,,Ovogodišnji izvještaj dolazi nakon Strategije za Zapadni Balkan kojom je dat indikativni okvir za pristupanje i u kojoj je jasno naznačeno da Crna Gora može postati punopravna članica do 2025, ali pod uslovom da efikasno sprovede proces reformi i zaokruži pregovore u poglavljima 23. i 24. do 2019. To je najoptimističnija verzija imajući u vidu da ista Strategija prepoznaje Crnu Goru kao zarobljenu državu. Na toj liniji, iako nešto drugačijim rječnikom pisan, je i Izvještaj EK. Suštinski, u većini ključnih oblasti ocijenjeno je da je ostvaren umjeren napredak, što se ne može cijeniti kao uspjeh, posebno jer se radi o ponovljenim ocjenama sa gotovo indentičnim zamjerkama pa samim tim imao stagnaciju, a u nekim oblastima i regresiju”, prokomentarisala je za Monitor Ana Nenezić iz Centra za građansko obrazovanje.

Nije prvi put da Vlada i civilni sektor briselske ocjene čitaju potpuno drugačije. Vlada u izvještajima vidi samo ono što joj odgovara – djelove u kojima je EK hvali za, recimo, bolji zakonodavni okvir (najčešće za to), dok civilni sektor ukazuje na ono što su prema Briselu najveći problemi Crne Gore na njenom putu ka Evropi.

Možda je ovoga puta novo samo to što je tumačenje izvještaja od strane briselskih predstavnika u Crnoj Gori blaže nego što bi se očekivalo. Posebno imajući u vidu da su mu prethodile oštre ocjene u Strategiji EU za Zapadni Balkan gdje se osim što se prvi put pominje termin zarobljena država, ukazuje na problem korupcije na svim nivoima, spregu organizovanog kriminala i djelova sistema, nedostatak političke volje i nezavisnih institucija.

Aivo Orav, šef delegacije Evropske unije (EU) u Crnoj Gori u intervju za TV Vijesti dan nakon prezentovanja novog izvještaja kazao je da „EU pregovori sa Crnom Gorom dobro napreduju” i da je „Crna Gora u tom pogledu lider u regionu”. Kome je bilo smiješno kad je to kazao Pažin, možda više nije.

„Kada je u pitanju ostvareni napredak u ovom periodu, on je ostvaren u većini oblasti, a u jednoj, reforma javne uprave, ostvaren je dobar napredak”, kazao je šef Delegacije EU u Crnoj Gori.

Orav je dodao i da u Evropskoj uniji trenutno ne postoji zamisao da se iskoristi alat poznat kao klauzula balansa. „Jer generalno nema nazadovanja, a ima napretka”, pojasnio je.

Desetak dana pred objavljivanje izvještaja, neke od najuticajnijih ovdašnjih nevladinih organizacija sugerisale su EK da ,,ozbiljno razmotri” aktiviranje klauzule balansa, odnosno da zamrzne pregovore o članstvu Crne Gore sa EU. „Izostanak unutrašnje reformske dinamike i stepen otpora promjenama koji pokazuju crnogorske vlasti u različitim granama i nivoima čine razumnu osnovu da EK ozbiljno razmotri aktiviranje klauzule balansa”, obrazložile su taj zahtjev Institut alternativa, Centar za građansko obrazovanje, Centar za razvoj nevladinih organizacija i Centar za monitoring i demokratiju.

Napredak na koji ukazuje Orav je, međutim, čak i čitajući izvještaj teško uočiti. Uglavnom iste ocjene, iste kritike, isti zahtjevi. Stiče se utisak da Crna Gora ne mrda s mjesta.

Borba protiv korupcije i organizovanog kriminala, vladavina prava i sloboda izražavanja ostaju najveći njeni problemi na putu euintegracija. To je konstatovao i Johanes Han u svom video obraćanju crnogorskim građanima. ,,Ključni će biti rezultati iz oblasti vladavine prava, reforme pravosuđa, temeljnih ljudskih prava i slobode izražavanja, kao i korupcije i organizovanog kriminala”, kazao je on.

,,Korupcija je prisutna u mnogim oblastima i ostaje pitanje zabrinutosti”, konstatuje se tako u najnovijem Izvještaju Brisela. Takođe, upozorava se da je „borba protiv organizovanog kriminala krucijalna kako bi se spriječila infiltracija kriminala u politički i ekonomski sistem”, i navodi da ,,moćne kriminalne grupe djeluju u Crnoj Gori i iz nje, a njihove aktivnostu uključuju trafiking droge, krijumčarenje cigareta i migranata, pranje novca, kao i zločine protiv imovine i pojedinaca, što dovodi do čestih ubistava povezanih sa bandama”.

Ukazuje se i da nije bilo napretka kad je u pitanju sloboda izražavanja i mediji (vidi boks). Opet opominje Agencija za sprečavanej korupcije zbog nedostatka rezultata i njene (ne)pristrasnosti. Ukazuje na neophodnost postojanja političke volje da bi se depolitizovala javna uprava. Opet početni rezultati u borbi proitv visoke korupcije. Opominje se da ekologija čeka…Dakle, ništa novo.

Jezik Brisela nakon prezentovanja najnovijeg izvještaja kritikovao je lider DEMOS-a Miodrag Lekić. On je ocijenio da je „u cjelini tehničko-sadržani dio izvještaja vrlo kritički ocijenjen dok je, onaj drugi politički načelno afirmativan, što dovodi do više nedoumica”. Da li se radi o napredovanju ili nazadovanju Crne Gore u proteklom periodu, i sam je postavio pitanje Lekić.

,,Ako se ovako nastavi sa izvještajima i jezikom u kojem se kombinuju prijetnje i komplimenti, sve uz nastavak zabrinjavajućeg statusa quo u zemlji, onda bi građani Crne Gore mogli biti prva koleteralna šteta neobičnog partnerstva Evropske unije i Đukanovićeve vlasti”, kazao je on. Lekić je ocijenio da crnogorski građani ne osjećaju dobrobiti od evropskih integracija.

Možda. Ali će se sasvim sigurno tek sad osjetiti Đukanovićev evropski put. Njegov dolazak na mjesto predsjednika započeo je kampanjom protiv medija koje ne kontroliše i izdajnika. Lijepe briselske riječi o „lideru u regionu”, samo će mu dati krila. Džaba softli opomene o „nultoj toleranciji” .

Mediji – bez napretka

Situacija u medijima i sloboda govora u Crnoj Gori ocijenjeni su najnižom ocjenom u izvještaju Evropske komisije.

Šef delegacije Evropske unije u Crnoj Gori Aivo Orav je ukazao da je negativna ocjena donijeta zbog političkog miješanja u Javni servis i izostanak rezultata u istragama napada na novinare.

Predsjednik Komisije za istrage napada na novinare Nikola Marković je ocijenio da su konstatacije Brisela o medijskoj situaciji mogle biti i oštrije jer i dalje postoje tendencije da se mediji stave pod političku kontrolu.

,,Stanje se stalno pogoršava, a protekla godina i posljednji događaji su najbolji dokaz za to. Rekao bih da je Brisel konstatovao ono što je svima nama poznato. A to je da nema političke volje da se riješe napadi na novinare i imovinu medija, a da zato ima velike političke volje da se mediji stave pod partijsku kontrolu. Najbolji primjer za to je situacija u Savjetu Javnog servisa. I jako je dobro za stanje medija u Crnoj Gori, što je ta činjenica prepoznata i oštro kritikovana u izvještaju”, kazao je on za Radio Slobodna Evropa.

Orav je u intervjuu za TV Vijesti na pitanje da prokomentariše Đukanovićeve ocjene da su mediji koje ne kontroliše ,,fašisti” kazao da mora postojati ,,nulta tolerancija za prijetnje novinarima i NVO”.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

Izdvojeno

DONACIJE VLADE I DRŽAVNIH PREDUZEĆA SPC: Blagoslov koji nas košta milione 

Objavljeno prije

na

Objavio:

Od 2011. do ove godine Eparhiji budimljansko nikšićkoj iz budžeta je isplaćeno 1,9 miliona eura. Mitropoliji Crnogorsko primorskoj uplaćeno je 1,6 miliona eura. Najveći dio u posljednje četiri godine: 2021. godine 437 hiljada, 2022. – 654 hiljada eura, tokom protekle 208 hiljada i ove godine 106 hiljada eura

 

 

Vlada Crne Gore je u junu prošle godine odobrila 220.000 eura Eparhiji budimljanko-nikšićkoj za rekonstrukciju Saborne crkve Svetog Vasilija Ostroškog u Nikšiću. Državna revizorska institucija (DRI) je, u svom nedavnom Izvještaju o Budžetu za 2023, ustanovila da nema priložene propratne dokumentacije, kao i da nije navedena obaveza izvještavanja o utrošku navedenih sredstava.

U izvještaju DRI se navodi da im je Ministarstvo pravde proslijedilo dopis Eparhije budimljansko-nikšićke u kom je navedeno da je do 1. jula 2024. godine, utrošen iznos od 60.000, dok će se preostalih 160.000 eura biti utrošeno u narednom periodu.

Iz DRI su naveli da je ovim prekršeno niz pravila, te da su ,,Vlada i resorna ministarstva dužni da prije usvajanja zaključaka i plaćanja iz tekuće budžetske rezerve obezbijede relevantnu dokumentaciju kojom se vrši pravdanje odobrenog iznosa, kako je i predviđeno aktom o bližim kriterijumima za korišćenje sredstava tekuće i stalne budžetske rezerve i uputstvom o radu državnog trezora”.

U posljednje četiri godine, Vlada je za finansiranje vjerskih zajednica za četiri godine isplatila milion i 975 hiljada eura. Najviše novca je izdvojila za Mitropoliju crnogorsko-primorsku Srpske pravoslavne crkve – 930 hiljada, potom za Islamsku zajednicu u Crnoj Gori – 331 hiljadu, dok je Eparhiji budimljansko-nikšićkoj SPC dala 278 hiljada eura. Crnogorska pravoslavna crkva je za isti period dobila 231 hiljadu eura. Ostalih 13 vjerskih zajednica dobilo je između hiljadu i po i 55 hiljada eura, koliko je dobila Jevrejska zajednica.

Raniji izvještaj DRI-ja je pokazao da je posebno sporno finansiranje srednjih vjerskih škola, za što je iz budžeta isplaćeno 4,9 miliona eura. Čak tri miliona i sto hiljada eura dobila je Medresa ,,Mehmed Fatih” Islamske zajednice u Tuzima, a milion i 800 hiljada Gimnazija ,,Sveti Sava” Mitropolije crnogorsko-primorske u Podgorici.

Centar za građansko obrazovanje (CGO) je proteklog mjeseca podnio Specijalnom državnom tužilaštvu (SDT) krivičnu prijavu protiv NN lica koja su od 2019. do 2023. godine odobrili isplatu 4,9 miliona eura za finansiranje srednjih vjerskih škola u Crnoj Gori. ,,To je urađeno suprotno Opštem zakonu o obrazovanju i vaspitanju, što je utvrdila i Državna revizorska institucija (DRI) i dala negativno mišljenje na usklađenost finansiranja srednjih vjerskih škola sa ovim zakonom, a što ukazuje i na zloupotrebu službenog položaja sa ogromnom štetom za Budžet Crne Gore”, naveli su iz CGO.

Prema podacima portala Instituta alternativa – Moj novac, koji ažurno prati budžetska davanja, od 2011. do ove godine Eparhiji budimljansko nikšićkoj iz budžeta je isplaćeno 1,9 miliona eura. Više od polovine tog novca dobila je u posljednje četiri godine:  2021. godine – 303 hiljade, 2022. godine 253 hiljade, prošle godine 458 hiljada i ove 84 hiljade eura.

Navedena eparhija je od države dobila više novca nego Mitropolija crnogorsko-primorska, kojoj je od 2011. do 2024. iz budžeta isplaćeno 1,6 miliona.

Od 2011. iz budžeta je Mitropoliji Crnogorsko primorskoj uplaćeno 1,6 miliona eura. Najveći dio u posljednje četiri godine: 2021. godine 437 hiljada, 2022. – 654 hiljada eura, tokom protekle 208 hiljada i ove godine 106 hiljada eura.

Da se vratimo na Nikšić i obnovu Saborne crkve. Prije Vlade novac za neophodnu obnovu je u martu prošle godine izdvojila Elektroprivreda Crne Gore (EPCG). Ova državna kompanija je otkad je njeno kormilo 2021. preuzeo kadar Demokratskog fronta i Demokrata veoma izdašna u donacijama.

Prema istraživanju koje je uradio BIRN, rukovodstvo EPCG je široke ruke kada su u pitanju vjerske zajednice u Crnoj Gori, prije svega Srpska pravoslavna crkva. Islamskoj zajednici donirano je 40 hiljada eura, a Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi 2.000 eura, ali 2019. godine.

S druge strane, SPC i njenim udruženjima donirano je 223 hiljade eura. Manastirima 36,6 hiljada, bogoslovijama 31,5 hiljada, crkvama 19,4 hiljade, eparhijama 19,3 hiljade, hramovima samo dvije hiljade eura. Mitropoliji crnogorsko primorskoj 13 hiljada i 40,5 hiljada odborima za izgradnju vjerskih objekata SPC.

Finansirana su i udruženja bliska crkvi – Udruženje ratnih veterena prištinskog korpusa Vojske – Košare  1999 – hiljadu i po eura, Institutu za srpsku kulturu 12,5 hiljada, Moto klubu Noćni vukovi -hiljadu, Zavjetnici Tvrdoš – 500 eura.

Početkom prošle godine i Elektroprivreda Crne Gore je donirala 100.000 za obnovu Saborne crkve u Nikšiću.

Iako bi trebalo da transparentno prikazuju podatke o sponzorstvima, donacijama i poklonima, samo mali broj državnih preduzeća to i čini. Iz nepotpunih dostupnih podataka koji se mogu naći na sajtu Moj novac proizilazi da su mnoge državne firme, posljednje četiri godine, slijedile primjer EPCG:

Morsko dobro je jedno od preduzeća koje svake godine izdvaja velike sume u ovu svrhu i transparentno ih prikazuje. Morsko dobro je 10.000 doniralo manastiru Svetog Arhangela Mihaila na Prevlaci, Tivat, dok je Eparhija budimljansko-nikšićka dobila 3.000 eura, manastir u Kosijerevu 2.500, a franjevački samostan u Petrovcu 7.967.

Za razliku od Morskog dobra, CEDIS je pomoć izdvajao samo za vjerske objekte SPC-a: manastiru Duga-Bioče 1.500, manastiru Duljevo 4.990, manastiru Ćelija Piperska 2.500, Arhijerejskom protoprezviterijatu hercegnovskom 1.000, Crkvenom odboru crkve Svetog Nikole 1.000, Crkvenom odboru Vasove crkve Nožica 700, Mitropoliji crnogorsko-primorskoj 4.000.

I ostala državna preduzeća sponzorišu uglavnom vjerske objekte SPC i organizacije ove religijske zajednice. Regionalni vodovod je tokom prošle godine za donacija izdvojio 11.280, u pojedinačnom iznosu od 100 do 300 eura. Po 200 eura donirano je manastiru Dujevo, manastiru Svetog Georgija, Kolašinskoj parohiji, Miholjskom zboru Budva.

Sličnu praksu Imaju i u Skijalištima Crne Gore, pa su donacije od 100 do 300 eura u 2022. dosegle iznos od ukupno 12.000. Od ovog preduzeća Bratstvo pravoslavne omladine ,,Sveti Dimitrije” dobilo je 300 eura.

Radio difuzni centar (RDC) je u 2023. za sponzorstva dao 12.200 eura. Školska udruženja, škole, nevladine organizacije dobijale su donacije od 100 do 400 eura. Pojedinačno najveću donaciju od 850 eura dobila je Eparhija budimljansko nikšićka – Crkveni odbor Župe Nikšićke, zatim Građevinski odbor za izgradnju Srpske pravoslavne crkve 450 eura.

Inovaciono preduzetnički centar ,,Tehnopolis” DOO Nikšić tokom protekle godine podijelio je 2.330 eura. Najviše je dobilo Nikšićko pozorište 500, pa onda NVO Dobrotvorna fondacija Mitropolije crnogorsko-primorske Čovjekoljublje 300 eura.

 

Srpska kuća

Država Srbija je sa oko 3,5 miliona eura 2019. učestvovala u osnivanju Srpske kuće u Podgorici, koja pomoviše srpsku nauke, kulturu i umjetnost. Inicijativa za njeno otvaranje došla je od tadašnjeg srpskog premijera, sadašnjeg predsjednika te države Aleksandra Vučića.

Zanimljivo je da Uprava za državnu imovinu Crne Gore svake godine od otvaranja 2019. pa do danas plaća DOO Srpskoj kući za zakup prostora. Za pet godina plaćeno je ukupno 120 hiljada eura.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PREUZIMANJE VLASTI U BUDVI: Smjena  iz  Spuža

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nakon što je potvrdio optužnicu tužilaštva protiv gradonačelnika Budve  Mila Božovića, Viši sud je istovremeno dao odobrenje da se u spuški zatvor unesu službena dokumenta Božoviću na potpis. Omogućeno mu je da potpiše dva rješenja – o razrješenju Jasne Dokić i imenovanju Nikole Jovanovića za potpredsjednika Opštine Budva

 

 

U utorak, 03.decembra ,udaljena je sa radnog mjesta  potpredsjednica Opštine Jasna Dokić, od strane grupe građana predvođene Nikolom Jovanovićem, liderom političke grupacije Budva naš grad, nakon što ju je rješenjem iz  Spuža smijenio gradonačelnik Milo Božović, kome se sudi za organizovani kriminal i šverc narkoktika. Božović je, istovremeno,  postavio Jovanovića za potpredsjednika.

“Kada sam došla na posao i ušla u kancelariju Službe predsjednika pored kabineta, okružili su me nepoznati ljudi. Nijesu mi dozvolili da uđem u kabinet u kojem je Jovanović već sjedio. Kancelarija i predvorje bili su puni ljudi od kojih su mnogi bili meni nepoznati jer nisu zaposleni u Opštini. Tražila sam da uđem u kabinet kada mi se obratio Jovanović  uvredama,  govoreći “ti si niko i ništa, ti si obična nula, idi odavde… Pokazivao je rješenje o razrješenju sa funkcije uz konstataciju da se on sada za sve pita. Cijelo vrijeme iza mojih leđa stajali su pripadnici privatnog obezbjeđenja…” opisala je potpredsjednic Dokić. Ona je, kako navodi, bila prinuđena da pokupi svoje lične stvari i napusti kabinet.

Jovanović je demantovao da ju je vrijeđao i omalovažavao. Dokić se, kako je on naveo, u kabinet predsjednika Opštine  pojavila sa dvojicom pripadnika obezbjeđenja. “ Saopšteno joj je da je razriješena i da kod sekretarke kabineta preuzme rješenje o razrešenju. Nakon što je odbila da preuzme rješenje, omogućeno joj je da preuzme lične stvari iz kancelarije predsjednika” – kazao je novopostavljeni potpredsjednik opštine Budva.

Iako je Viši sud u Podgorici tri dana ranije potvrdio optužnicu tužilaštva protiv Božovića, istovremeno je  dao odobrenje da se u spuški zatvor unesu službena dokumenta  Božoviću na potpis, čime mu je omogućeno da potpiše dva rješenja –  jedno o razrješenju Jasne Dokić, i drugo o imenovanju Nikolu Jovanovića za potpredsjednika Opštine Budva. Jovanović je sjeo u fotelju potpredsjednika i bez stava odborničke većine, preuzeo vlast u Budvi.

U odluci o razrješenju potpredsjednice Opštine Budva, Božović se rukovodio preporukama Ministarstva javne uprave,  koje je u ranijem postupku nadzora na inicijativu Turističke organizacije i JU Muzeji i galerija Budve ukazalo da potpredsjednik opštine zamjenjuje predsjednika u slučaju njegove odsutnosti isključivo u okviru ovlašćenja koja mu predsjednik povjeri.

Potpredsjednica Dokić nije nikada zatražila ovlašćenja za preduzimanje određenih službenih radnji, navodi se u rješenju Božovića.  I pored upozorenja upravne inspekcije, oglušila se o zakon i nastavila da vrši funkciju potpredsjednice.

Jasna Dokić bila je pripadnica političke grupacije koja se izdvojila iz jedinstveng Demokratskog fronta, koju vode Jovanović i Božović. Na njihov predlog imenovana je za potpredsjednicu opštine u novembru 2023. godine, ali je Skupština dala potrebnu saglasnost na ovo imenovanje tek četiri mjeseca kasnije, u martu 2024. godine.

Uoči novembarskih izbora u Budvi Dokić je napustila Jovanovića i grupu građana Budva naš grad. Započela je seriju smjena u organima uprave istaknutih kadrova Jovanovićeve grupacije, za šta nije imala saglasnost Mila Božovića. Razlaz sa dojučerašnjim političkim saveznicima rezultirao je njenom smjenom godinu dana nakon imenovanja.

Potpredsjednica Dokić tvrdi da su  Božovićeva rješenja donijeta nezakonito. Uputila je pismo ministru javne uprave Marašu Dukaju da hitno reaguje i spriječi bezakonje i anarhiju u Opštini, te da preduzme pravne radnje protiv pritvorenog predsjednika Mila Božovića u skladu sa zakonom.

“Istoga dana, 02. decembra, donijeta su dva rješenja na nezakonit način, bez saglasnosti Skupštine opštine Budva, suprotno članu 58. stav 1 tačka 8.  Zakona o lokalnoj samoupravi, u kome je jasno navedeno da potpredsjednika opštine imenuje i razrješava predsjednik opštine uz saglasnost Skupštine…Upoznajem vas  da mi danas nije omogućen ulazak u kabinet u kome radim…da je upravljanje opštinom nasilno preuzeto od strane neovlašćenog lica, a meni kao jedinom zakonito izabranom potpredsjedniku Opštine, uz uvrede od strane Nikole Jovanovića, grubo rečeno da napustim prostorije…”

Ona je navela da se “radi o najgrubljem kršenju zakona i sprovođenju apsolutne samovolje grupe ljudi koja se prema Budvi ponaša kao prema ličnoj imovini…”

Dokić zahtijeva da Ministarstvo javne uprave izvrši hitan nadzor nad primjenom člana 199 Zakona o lokalnoj samoupravi, da se izvrši inspekcijski nadzor nad Opštinom, te da se naloži da Opštinu napuste neovlašćena lica i omogući joj da kao zakonito izabrana potpredsjednica nastavi obavljati svoje radne zadatke.

Ministarstvo javne uprave odmah je reagovalo i pokrenulo nadzor nad primjenom Zakona o lokalnoj samoupravi u pogledu razrješenja potpredsjednice Dokić i imenovanja Jovanovića.

Smijenjena potpredsjednica Dokić podnijela je Specijalnom državnom tužilaštvu krivičnu prijavu protiv predsjednika Mila Božovića za krivično djelo zloupotreba službenog položaja i nesavjestan rad u službi, te protiv  Nikole Jovanovića, za krivično djelo sprečavanje službenog lica u vršenju službene radnje.

Ona je u prijavi navela nezakonito donošenje rješenja koje je potpisao Božović, kako u pogledu ignorisanja obaveze o pribavljanju saglasnosti SO Budva za obje navedene pravne radnje, razrješenja i imenovanja, tako i u pogledu datuma stupanja na snagu  istih, danom donošenja, što je u suprotnosti sa zakonom o lokalnoj samoupravi i Statutom Opštine Budva.

Politička kriza u gradu se zaoštrava. Građanima nije svejedno što se gradom upravlja iz zatvora u Spužu. Čuju se komentari kako je u slučaju Budve država ozbiljno zakazala.

Dogovori oko formiranja vlasti koje su pokrenule dvije najznačajnije liste, Demokratskog fronta Mladena Mikilelja i Budva naš grad Nikole Jovanovića,  zapali su u ćorsokak. Preuzimanje funkcije sa koje se donose najznačajnije odluke, liči na zauzimanje pozicije vlasti pred nove, treće lokalne izbore.

Prije četiri godine, 17.juna 2020., tada vladajuća Demokratska partija socijalista, uz pomoć Vlade i policijskih snaga, nasilnim  putem, uz prebijanje građana i suzavac,  smijenila je tadašnju legalno izabranu vlast i uhapsila najviše opštinske funkcionere, među kojima i Božovića i Jovanovića. Božović je tada bio gradski menadžer, a Jovanović šef kabineta  predsjednika Opštine Marka Bata Carevića, koji je takođe uhapšen, uz tadašnjeg predsjednika Skupštine Krsta Radovića, sekretara za investicije Mladena Mikielja i mnoge druge gradske funkcionere.

Ta smjena funkcionera izvedena je uz fingiranje legalnosti,  po osnovu odluka nove odborničke većine u Skupštini. Smjena koju su sada izveli Božović i Jovanović  izvršena je bez odluka lokalne Skupštine.

Branka PLAMENAC

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SLUČAJ BORISA RAONIĆA, GENERALNOG DIREKTORA RTCG: Kikiriki servis

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nakon što je tužilaštvo podiglo optužni prijedlog protiv dijela Savjeta zbog Raonićevog nezakonitog drugog izbora za generalnog direktora, on je odlučio da im uzvrati –  preko RTCG.  Kao jedini gost emisije televizije kojom rukovodi. Ništa druga strana, neugodna pitanja, istina i bakrači. Zategneš kravatu i obrvu i pričaš svom zaposlenom šta ti je volja. Dok javnost ubjeđuješ da vodiš javni servis

 

 

Boris Raonić, dva puta nezakonito izabrani generalni direktor RTCG, slikovito  je ove sedmice demonstrirao kako izgleda  javni servis koji se to samo pravi da jeste. Domaći, balkanski model. Za koji svi znamo da to baš i nije, a napredak mjerimo po tome koliko liči na to što treba da bude.

Nakon što je obznanjeno da je Osnovno tužilaštvo u Podgorici podiglo optužni prijedlog protiv više članova Savjeta RTCG zbog Raonićevog nezakonitog drugog izbora na čelo te kuće u junu prošle godine, on je odlučio da im odgovori, kako drugačije, nego –  preko RTCG.  Kao jedini gost emisije televizije kojom rukovodi. Ništa druga strana, nezavisni stručnjaci, neugodna pitanja, istina i bakrači. Sjedneš lijepo, zategneš kravatu i obrvu i pričaš svom zaposlenom šta ti je volja. Dok javnost ubjeđuješ da vodiš javni servis.

No i Raonić zna da RTCG treba da liči na javni servis, pa na prvo pitanje novinara hoće li podnijeti ostavku nakon optužnog prijedloga, prigodno uzdahne: „Prvo pa muško.Drago mi je da ste se odlučili za takav pristup.U nekim drugim vremenima bi vjerovatno rekli – nijesmo se tako dogovorili“.  Pošto se nisu dogovorili, slijedi pola sata priče o uspjesima Raonića i  opstrukcijama „medijskih i političkih struktura protiv RTCG“, koje i novinar lično primjećuje. Pa o tome kako RTCG već sad može „rame uz rame sa evropskim javnim servisima“. Idila.

Napokon, opet pitanje o optužnom prijedlogu. “Ne postoji šansa da će bilo koji sud potvrditi ovaj optužni prijedlog”, saopštava  sigurno  Raonić, diplomirani pravnik od 2018. godine, zbog čega, a ne samo zbog konflikta interesa kako to želi predstaviti, nije mogao biti zakonito izabran na čelo RTCG  u avgustu 2021.  Novinar normalno – ništa.  Ni pomena o tome da  Raonić,  da su se sprovodili zakoni,  nije mogao biti tu gdje je sve do  2028. godine, kada bi ispunio tadašnji uslov od deset godina radnog iskustva u odgovarajućoj spremi. Vlada mu je, u međuvremenu, priskočila i smanjila uslov na – pet godina.

Nije Raoniću samo to išlo na ruku. Srećna zvijezda ili neka druga sila, tek optužni prijedlog tužilaštva o kom pravnik Raonić samouvjereno danas govori iz fotelje  RTCG, zakasnio je taman toliko da ga neometano izaberu i treći put na čelo Javnog servisa u septembru ove godine.

ODT je predmet formirao 3. juna 2023. godine, zbog neizvršenja pravosnažne presude Osnovnog suda u Podgorici, kojom je utvrđeno da je Raonić u avgustu 2021. godine izabran nezakonito jer je bio u konfliktu interesa kao član Savjeta Agencije za elektronske medije (AEM). Proces je vođen po tužbi Nikole Markovića, jednog od kandidata, koji takođe nije mogao biti izabran na čelo RTCG zbog uslova o radnom iskustvu u odgovarajućoj spremi. Predmet se šetao skoro  godinu i po dana, od ODT do SDT, pa opet nazad. ODT ga je još izviđao u vrijeme kada je Raonić i treći put izabran na tu poziciju. Ni Raoniću danas eto nije jasno zašto je to toliko trajalo.

Presuda zbog čijeg neizvršenja tužilaštvo sada tereti dio članova i predsjednika Savjeta, postala je pravosnažna 10. maja 2023. godine, odlukom Višeg suda, koji je Savjetu RTCG  tada naložio da postupi u skladu sa njom.  Savjet je, međutim, 1. juna iste godine, većinom glasova, za generalnog direktora RTCG ponovo izabrao nezakonito izabranog Raonića, čemu se javno usprotivila samo Marijana Camović Veličković, članica Savjeta i predsjednica SMCG.

Da je Savjet i tada Raonića  izabrao nezakonito,  utvrdio je Osnovni sud u Podgorici  u prvostepenoj presudi u aprilu ove godine.  Po ocjeni suda,  Raonić nije mogao ni drugi put  biti izabran, jer je Savjet morao cijeniti da li ispunjava  uslove u trenutku kada je konkurs raspisan. A ne, kako bi Boris volio a Savjet i uradio, nakon što je podnio ostavku na funkciju u AEM-u.

Raonić tvrdi da je sve urađeno zakonito: „Vi imate odluku suda, pravosnažnu, po tužbi Nikole Markovića koja kaže da se može birati novi direktor od svih prijavljenih kandidata, uključujući i mene”.  Pa ono, može se birati, al se ne može izabrati ako ne ispunjava uslove, a Raonić nije. Što zbog konflikta interesa, što zbog radnog iskustva.  Novinar, opet – ništa.

„Ne postoji pravni stručnjak koji mi nije rekao u prethodnom periodu da je ovo budalaština“, nastavlja Raonić dalje o optužnom prijedlogu.  Koji su do sada javno kritikovali samo njegovi branioci advokati Danilo Milović i Nebojša Aasanović. Na RTCG u zadnja dva dana.

Generalni direktor RTCG potom kaže da on poštuje pravosnažne presude, al da  mu je ova nelogična. Valjda poštuje samo one koje su mu logične.  “Ukoliko se sjutra, kada ja odem odavde, prijavi, recimo, pet direktora lokalnih javnih emitera, to po ovoj presudi suda znači da svi oni moraju da daju ostavke, a samo jedan će biti izabran. Ostala četiri će ostati bez posla”, pojašnjava.  Raonić, pritom,  egzistencijalno i materijalno obezbijeđen, ne bi baš ostao bez posla da je napustio funkciju u AEM-u prije kandidature.  Ostao bi direktor Građanske alijanse (GA), u okviru koje funkcioniše Škola demokratskog rukovođenja, kroz koju su kroz decenije prošle gotovo sve partije vlasti i opozicije. Ili što bi  Raonić rekao: „Sreo sam bukvalno svakog ko nešto znači u Crnoj Gori“.

Agencija za sprječavanje korupcije (ASK) nije  našla ništa sporno u tome što su tri člana Savjeta koji je prvi put izabrao nezakonito Raonića – Milica ŠpajakAmina MurićBojan Baća  bili u poslovnim vezama sa GA.  Murić je i danas  u GA,  Špajak je  programska direktorka NVO Inicijativa mladih za ljudska prava, koja je prema registru nevladinih organizacija jedan od dva osnivača GA, dok je  Baća u vrijeme prvog izbora  bio član Savjeta GA. Podnio je ostavku neposredno pred drugi nezakoniti Raonićev izbor. O tome Boris i Marko, kako je svog zaposlenog pri kraju emisije Raonić počeo da zove, nijesu razgovarali.

Raonić je, umjesto toga,  iznio Marku „nevjerovatno tešku optužbu“.

„Ja imam dokaze da su  brojni ljudi, čak  i postupajući tužioci u ovim predmetima  radili negativne i nezakonite stvari. Tužioci koji su bili postupajući, više ih je bilo, su imali bliske kontakte sa organizovanim kriminalnim grupama..U narednim danima ćemo iznositi te informacije“, kazao je Raonić.  Zašto ih RTCG, kao javni servis rame uz rame s evropskim servisima,  nije iznosila prije optužnog prijedloga, što joj je medijska obaveza, nijesu objašnjavali.  Ostalo je nejasno i zašto bi navodni tužioci u spregama s kriminalom htjeli da sruše Raonića, obzirom da  RTCG prethodno nije ni pomenula da postoje.

Raonić je, sve u svemu, poslao  poruku da ko god tvrdi da je nezakonito na čelu RTCG, spada u kategoriju kriminalaca, zavidnih, korumpiranih i prodanih. Dok je uz njega  „najbolje što Crna Gora ima“. Tu su  i novinari RTCG koji mu kažu da nikad „nijesu bili tako slobodni“. On im, zauzvrat, oprašta sitne greške.  Kao da se ne daj Bože miješa u  uređivačku politiku, primijetio je i da je u Markovoj emisiji bilo grešaka, ali oprostio mu je.  Ne oprašta jedino zaposlenima koji ga lažno optužuju. O istinitosti optužbe sudi on.  To je ta sloboda.

„Mnogi su u Crnoj Gori optuživani za teške stvari od strane tužilaštva, pa se pokazalo da to možda nije bilo tako“, kazao je direktor RTCG, podsjećajući na slučaj državni udar. U odnosu na to ovo je kikiriki, zaključio je.

Kikiriki su, kad je u pitanju Raonić, do sada bile i sudske presude koje su ukazivale na njegove nezakonite mandate. Iako su se smijenile i vlasti i tužilački vrh.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo