Povežite se sa nama

MONITORING

DRŽAVNA ,,STRATEGIJA” ZDRAVSTVA: Slabljenje javnog u korist privatnog

Objavljeno prije

na

Za zdravstvo je budžetom za ovu godinu opredijeljeno 207,94 miliona eura. Od tog novca 16,5 miliona biće izdvojeno za liječenje u crnogorskim i inostranim privatnim klinikama.

Zbog urušavanja javnog zdrvastva sve veći broj pacijeneta je prinuđen da koristi usluge privatnih zdravstvenih ustanova (PZU). Tamo ih čekaju brojni ljekari koji su napustili javno zdravstvo. Sve to prati i odliv novca iz javnog u privatno zdravstvo.

Fond za zdravstveno osiguranje Crne Gore je prošle godine zaključio ugovore o pružanju zdravstvene zaštite osiguranicima sa 20 privatnih zdravstvenih ustanova. Prema podacima Fonda dostavljenim Monitoru, PZU je plaćeno 4,6 miliona. Najviše novca je otišlo SB Codra čak 3,3 miliona eura.

U prvom kvartalu ove godine ugovori su potpisani sa 18 privatnih zdravstvenih ustanova.

Za liječenje u inostranstvu 2016. plaćeno je 7,8 miliona, od čega je najviše novca otišlo zdravstvenim ustanovama u Srbiji – 5,5 miliona. Tokom prošle godine izdvojeno je više novca – 9,8 miliona, najviše pacijenata je liječeno u Srbiji 5,8 miliona.

Prema podacima Fonda, samo za period oktobar-decembar 2017. godine, za ljekove izdate na recept privatne apoteke su fakturisale 1.733.570,65 eura.

Pored novca iz budžeta, građani sve češće dijagnostiku, liječenje i ljekove plaćaju iz sopstvenog džepa. Podaci Svjetske zdravstvene organizacije govore da građani Crne Gore čak 43 odsto budžeta za zdravstvo, oko 100 miliona eura, daju za liječenje mimo sistema javnog zdravstva.

,,To je kategorija takozvanog ‘plaćanja na ruke’, a to je sav onaj novac koji crnogorski građani troše u privatnim apotekama, privatnim ambulantama i bolnicama i za liječenje van granica Crne Gore”, kaže za Monitor predsjednik Ljekarske komore Aleksandar Mugoša.

Vladimir Dobričanin za Monitor kaže da je javno – privatno partnerstvo jedan od najboljih vidova udruživanja oba zdravstvena segmenta kako bi pacijenti dobili najbolju zdravstvenu uslugu u jednom sistemu. Podsjeća da to u razvijenim zemljama nije novost, već praksa koja se ustalila od sredine XX vijeka, ali da su „nespretni počeci ovog vida ugovora kod nas pokazali sve slabosti”.

„Iako je privatno zdravstvo, zakonski gotovo izjednačeno sa javnim, u praksi to nije u potpunosti zaživjelo ili je u nekom čudnom aranžmanu dobilo formu ugovora koji je u najmanju ruku neprihvatljiv. Ti ugovori stavljaju pojedine segmente javnog zdravstva u nepovoljan položaj i gotovo namjerno ih degradiraju kako bi se pacijenti upućivali ka privatnim zdravstvenim ustanovama. Isti ugovori se sastavljaju ‘iza leđa’ naše najveće javne zdravstvene ustanove Kliničkog centra ili su, ponekad, konsultanti koji su iz našeg KC-a konsultovani povodom ovog pitanja nekompetentni ili zlonamjerni”, kaže Dobričanin.

Dejan Cvijanović iz NVO Krug života smatra da je urušavanje javnog zdravstvenog sistema počelo implementacijom Zakona u umrežavanju PZU iz 2013. godine.

Javnosti je, tada, predstavljeno da će pomenuti zakon rasteretiti rad sekundarnih i tercijalnih zdravstvenih ustanova. Međutim, smatra Cvijanović, zakon je na posredan način ozakonio korupciju i zloupotrebu službenog položaja, ali imao još jednu mnogo opasniju svrhu: ,,Uvođenjem institucije tzv. izbranog lekara napravljen je prvi korak ka urušavanju primarnih zdravstvenih ustanova. Preko 500 lekara opšte prakse i specijalista javnog zdravlja postali su ništa više nego administrativni radnici čija jedina uloga je upućivanje pacijenta u zdravstvene jedinice sekundarnog i tercijanog tipa”, kaže Cvijanović za Monitor.

Poznato je da je to izazvalo velike gužve u domovima zdravlja, a zatim još veće probleme čekanja na preglede kod specijalista.

,,Sve to uticalo je da građani sve više potrebe za liječenjem traže u PZU. A veliki broj lekara, naročito specijalista, su kako tada tako i danas angažovani u PZU, što je naravno ostavilo prostora za zloupotrebu privatne prakse”, ističe Cvijanović.

Novom reformom i uvođenjem elektronskog zakazivanja izabrani ljekari imaju još više birokratskih poslova, a manje vremena za pacijente.

,,Ono što karakteriše pravu, sistemsku korupciju je namjerno slabljenje javnog zdravstva u korist privatnog i na taj način posljedično prelivanje sredstava iz javnog u privatni sektor”, smatra Mugoša.

On objašnjava da su glavni akteri sistemske korupcije uticajni pojedinci iz javnog zdravstva, političke stranke i privatne zdravstvene ustanove, uz već ispunjeni preduslov politizacije zdravstva i isključivanja ljekara iz kruga osoba koje odlučuju.

,,Korupcija započinje privatizacijom, a zatim se razvija kroz nekoliko dominantnih oblika – monopol privatnih ustanova u odnosu na javno zdravstvo, namjerno stvaranje ‘uskih grla’ i lista čekanja, neadekvatno planiranje ili izostanak planiranja u javnom zdravstvu, nepotrebna i nenamjenska potrošnja. Navešću samo neke primjere – monopol privatnih ustanova u odnosu na javne se ostvaruje na primjer nekupovinom opreme u javnom zdravstvu. U tom slučaju je ključno onemogućiti javno zdravstvo da pruži usluge nad kojima privatna zdravstvena ustanova ima monopol”.

Sve češće se dešava da se određeni testovi mogu uraditi samo kod privatnika, ili da pojedini aparati u KCCG ne rade pa umjesto da se poprave ili kupe novi, stotine hiljada eura država i pacijenti daju privatnim ambulantama.

Pored pacijenata i novca, javno zdravstvo sve više napuštaju i ljekari. Prema podacima Sindikata doktora medicine, preko 80 ljekara, uglavnom deficitarnih specijalista – hirurga, pedijatara, anesteziologa, ginekologa, radiologa…, napustili su javni zdravstveni sistem od 2014. godine. Polovina je otišla u inostranstvo, dok je skoro isti broj svoju karijeru nastavio u privatnim zdravstvenim ustanovama u Crnoj Gori.

,,Uska grla se stvaraju zanemarivanjem razvoja zdravstva, stalnim održavanjem nedostatka stručnjaka u oblastima u kojima privatne ustanove imaju poseban interes, uporno izbjegavanje školovanja kadra, uspostavljanje paralelnog pravnog sistema u zdravstvu u kome se raznim pravilnicima i odlukama onemogućava ili sužava prostor za rad ljekara u javnom zdravstvu, nepostojanje termina za pregled ili zakazivanje pregleda za nekoliko mjeseci što stvara duge liste čekanja”, naglašava Mugoša. „Privatnici, s druge strane, s obzirom na to da je njihova zarada ograničena brojem bolesnika i bolesti, da bi povećali profit izmišljaju bolesti, usluge ili rade nepotrebne dijagnostičke postupke, što vodi do nenamjenske potrošnje. Što je najgore sve ovo se radi pod plaštom dobrobiti za pacijenta. To je ono što boli veliki broj ljekara koji su svoj život dali ovoj suštinski humanoj profesiji”.

Dio stručne javnosti smatra da bi otvaranje opšte bolnice u Podgorici umnogome riješilo dio problema – rasteretio bi se pritisak na KCCG i smanjile liste čekanja. Iako projekat opšte bolnice postoji od 2010. godine, koštao bi, uz donaciju zemljišta od strane Opštine Podgorica, oko pet miliona eura, nema najava da će početi njegova realizacija. Što je u skladu sa neslavnim rekordom da je Crna Gora jedina država u Evropi koja, u posljednjih osam godina, nije imala kapitalna ulaganja u zdravstvo.

,,Po našim saznanjima već postoje pojedine PZU koje ispunjavaju uslove da mogu da obavljaju usluge opšte bolnice. Pojedine PZU su uspele ne samo da povuku veći broj lekara specijalista većim platama, već su uspele da naprave i potrebnu infrastrukturu i nabave opremu kako bi mogle da u datom trenutku popune veštački napravljen vakum”, kaže Cvijanović.

On upozorava da je ,,namera pojedinih interesnih grupa ne samo privatizacija zdravstvenog sistema već i, slobodno mogu reći, surova likvidacija državnog zdravstvenog sistema od koga zavisi najveći broj građana Crne Gore”.

Revolucionarni plan, nezabilježen u Evropi, koji je Vlada lansirala prije izbora 2016. da privatnoj kompaniji sa Malte daju na upravljanje bolnice u Crnoj Gori na tri decenije, izjalovio se. Sada su u igri domaći Maltežani.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

Izdvojeno

VLADA PREUZIMA PROFITABILNE PRIVATNE POSLOVE: Pare preče od zakona

Objavljeno prije

na

Objavio:

Aktuelna nacionalizacija profitabilnih privatnih biznisa djeluje kao politički revanšizam ili alibi priča odlazeće Vlade. Mnogo je skupa. Nije se bez razloga država početkom mjeseca zadužila uz kamate koje su dvostruko veće od onih koje plaćaju uspješnije crnogorske firme u privatnom vlasništvu

 

Vlada Dritana Abazovića, koja će za koji dan proslaviti šest mjeseci trajanja u tehničkom mandatu, ima naum da nastavi ljetos proces ,,nacionalizacije” privatizovane imovine i preuzimanja profitabilnih poslova koji su se našli u privatnim rukama.

Počelo je preuzimanjem imovine Željezare od strane državne Elektroprivrede,  pa se nastavilo jednako neobrazloženom kupovinom akcija Luke Bar. Uslijedila su,  skoro pa nasilna, preuzimanja trajektnog prevoza na liniji Kamenari – Lepetani, Luka Budva i tivatskog pristanište Pine. Makar neke od tih priča epilog će dobiti na sudu. Nakon toga, predviđaju stručnjaci, uslijediće plaćanje odštete iz državnog budžeta.

,,Postoje kompanije koje su od vitalnog strateškog značaja za Crnu Goru. Država će ( u njima) imati mogućnost ekskluzivnog prava da za svoju kritičnu infrastrukturu bira partnera, uvodi partnera i pravi poslove”, pojasnio je Abazović u Vijestima najavljujući nove trendove. ,,Tajkunska politika mora da se završi. Nemamo ništa protiv privatnog sektora. Naprotiv, mi smo Vlada koja podržava sve privatne inicijative svih investitora koji hoće da rade fer”. Onda, shvatili smo, dolazi ali.

Tako dođemo u (ne)priliku da trajektima u Bokokotorskom zalivu upravlja JP Morsko dobro, državna kompanija koja nije bila registrovana za taj posao, pa nije imala trajekte, pa joj sada nedostaju posade, a karte za prevoz preko zaliva se još ne naplaćuju. To znači da država, uz neplanirane troškove, svakodnevno gubi PDV i koncesionu naknadu koju je dobijala od Pomorskog saobraćaja, dok se putnici prevoze na vlastiti rizik, bez obaveznog osiguranja i mogućnosti da nadoknade nastalu štetu. Koja na trajektu Vasilije  nije bilo rijetka.

Slično je i sa kupovinom akcija Luke Bar. Država je do sada za taj posao izdvojila preko 10 miliona eura, akcija ponuđenih za otkup ima još pa će i troškovi rasti, a javnost još nije upoznata sa Vladinim motivima za ulazak u taj posao. U trenutku kada nedostaje novca za oživljavanje preduzeća koja su u državnom vlasništvu, ili bi to morala biti: Too Montenegro, Plantaže, bolnica u Meljinama… Ako već iz Vlade u taj posao nijesu ušli sa ciljem da namire pojedine manjinske akcionare Luke, odnosno, omoguće dobru zaradu onima koji su ljetos kupovali njene akcije i po cijeni tri puta manjoj od one koju je ponudila država.

Dosadašnje upravljanje Lukom i njena segmentacija se pokazala katastrofalnom, poručio je premijer. ,,Pretpostavljam da je razlog takvog odnosa to što je trebalo da služi kao i do prije godinu dana – isključivo za šverc i za neke nelegalne aktivnosti, a da sve ostalo što ona radi bude samo nekakva potpora da se potpuno ne ugasi”, precizirao je Abazović naglašavajući da je prava trgovačka luka u Crnoj Gori postala slijepo crijevo.

Preciznije bi, ipak, bilo reći da je Luka Bar svojevrsno pusto ostrvo pošto, bez saobraćajne infrastrukture koja je povezuje sa većim privrednim centrima u ovom dijelu Evrope, tereti u značajnijim količinama ne mogu ni u nju ni iz nje. Toga su svjesni i u odlazećoj Vladi. ,,Luka Bar sama po sebi ne znači ništa. Ona mora da ima povezanost željeznice i auto-puta”, zna Abazović.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 17. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SLUČAJ MONTENEGRO PETROLA PRED USTAVNIM SUDOM: Zaštićeni uzurpatori

Objavljeno prije

na

Objavio:

Osnovni sud u Podgorici preinačio je svoju prvobitnu odluku u slučaju Montenegro petrola, kada je toj kompaniji zabranjeno da preduzima sve radnje na uzurpiranom državnom zemljištu, i odredio privremenu mjeru, po kojoj može da nastavi sa proizvodnjom šljunka i betona. Na tu odluku žalbu je uložio Zaštitnik države, koji insistira da Ustavni sud što prije reaguje

 

Uz najviše državne zvaničnike 13. februara su srušeni nelegalni objekti za proizvodnju šljunka Montenegro petrola. Javno vidljivi početak borbe protiv, kako premijer Dritan Abazović kaže, građevinske mafije, ima svoju sudsku predistoriju koja trenutno čeka razrješenje pred Ustavnim sudom.

Naime, Zaštitnik imovinsko pravnih odnosa Crne Gore podnio je ove sedmice Ustavnom sudu žalbu na odluku Vijeća Osnovnog suda u Podgorici, od 6. februara, u slučaju Montenegro petrola.

Sudska zavrzlama počinje kada je Osnovni sud u Pogorici, sudija Vesna Banjević, 21. decembra 2022, donijela rješenje kojim se određuje privremena mjera zabrane Montenegro petrolu da preuzima sve radnje na dvije državne  katastarske parcele u Mahali. Državu je u sporu zastupao Zaštitnik imovinsko pravnih interesa Crne Gore, a Montenegro petrol advokat Nikola Martinović.

Sud je utvrdio da je država vlasnik spornih parcela, da to ne spori ni zastupnik Montenegro petrola, isto tako da tužena kompanija nije dostavila „dokaz da za državinu ima bilo kakvog pravnog osnova, a posebno ne zasnovanog na ugovoru o kupoprodaji ili (produženom) zakupu“.

U obrazloženju se navodi izvještaj Uprave za katastar i državnu imovinu o uzurpaciji na državnim parcelama na kojima s vrši iskop-eksploatacija. Montenegro petrol, dodaje se, nijednim navodom ne spori ovu činjenicu, osim uopštenih navoda da je svaki tužbeni zahtjev kojim bi se dokazalo njihovo nesavjesno ili nezakonito poslovanje lišen pravnog osnova.

Rješenje se poziva i na zaključke okruglog stola o regionalnom vodovodu koji je održan u oktobru, na kome su članovi državnih institucija, lokalnih samouprava, vodovodnih društava, stručne, akademske zajednice, nevladinih porganizacija, upozorili na alarmantno stanje vodoizvorišta Bolje sestre. „S tim u vezi, sud je posebno imao u vidu da su prema zaključcima sa tog događaja sve naučne analize pokazale da, pored evidentnih klimatskih promjena, direktan uticaj na trend pada izdašnosti vodoizvorišta Bolje sestre imaju radovi koji se izvode u koritu i na obalama rijeke Morače“. Citirana je i naučna studija Monitoring, kontrola i zaštita vodoizvorišta Bolje sestre koju je uradio Geoprojekt, u kojoj je zaključeno da je neophodno zaustaviti svaku eksploataciju pijeska i šljunka, kako u koritu rijeke Moraće, tako i u njenom priobalnom dijelu, kao i sve radove na regulaciji korita rijeke Morače…

U kontekstu toga sud je zabranio Montenegro petrolu da preduzima sve radnje na uzurpiranom državnom zemljištu. Privremena mjera je određena na teret i rizik države.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 17. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NEZAŠTIĆENO PRAVOSUĐE: Bomba koja je eksplodirala

Objavljeno prije

na

Objavio:

Sudovi i tužilaštva godinama traže sredstva za formiranje vlastite službe bezbjednosti, ali nijedna Vlada nije odobrila sredstva da se nešto učini u vezi sa  bezbjednošću zaposlenih u pravosuđu

 

Bilo je skoro podne, minulog petka, kada je tridesetdevetogodišnji Podgoričanin Mladen Bulatović ušao u zgradu Osnovnog suda u Podgorici. Otvorio je prva staklena vrata suda, ali ne i druga koja vode do hola gdje se nalaze šalteri i sto za kojim obično sjede službenici Uprave policije. Bio je sam u hodniku između dva ulaza kada je aktivirao ručnu bombu. Od ekspolozije bombe Mladen Bulatović je poginuo. Još pet osoba, koje su se u tom trenutku nalazile u blizini je povrijeđeno.

Od svih lažnih dojava u posljednje vrijeme ova bomba je eksplodirala. Bez najave, i bez prijetnje. Usred bijela dana. Ovaj slučaj je ponovo pokrenuo pitanje bezbjednosti zaposlenih u sudovima i tužilaštvima, kroz čije prostorije mjesečno prođe stotine osoba osumnjičenih za najteža krivična djela. Sličan događaj ovom dogodio se prije više od dvije godine u zgradi Osnovnog tužilaštva na Cetinju, kada je stanovnik prijestonice takođe izvršio samoubistvo ručnom bombom. Niko drugi nije stradao u ovom slučaju.

U sudovima i tužilaštvima zabilježena su i ubistva. U novembru 2002. godine u hodniku Suda za prekršaje u Podgorici Rajko Stajović je usmrtio Miomira Ćetkovića iz Podgorice i teško ranio Smiljanu Jovićević. Tri godine kasnije u barskom Osnovnom sudu ubijena je sutkinja Milorija Pejović. Nju je usmrtio Baranin Batrić Đuković, a nakon toga je ranio advokata Đorđa Jankovića. Poslije ubistva Đuković je otrčao do kancelarije sudije Željka Šupljeglava, pištolj nije opalio, pa ga je izudarao po glavi.

Od 2015. godine zakon predviđa plan formiranja Službi obezbjeđenja sudova i tužilaštava, ali te službe unutar pravosuđa nikada nijesu zaživjele. Većinu sjedišta sudova i tužilaštava obezbjeđuju službenici Uprave policije, ali je to decenijama rađeno na neadekvatan način i bez dovoljno kadra i tehničkih sredstava – detektora metala, na loše uređenim pozicijama unutar sudova i tužilaštava. Uprava policije je još 2013. godine namjeravala da povuče policiju iz zgrada sudova i tužilaštava kada je došlo do izmjene Zakona o unutrašnjim poslovima, jer im to više nije bila izričita zakonska obaveza, nakon čega je Ministarstvo pravde imalo plan da angažuje privatne agencije za obezbjeđenje.

Do povlačenja policije iz pravosudnih institucija nikada nije došlo zbog prećutnih dogovora između tadašnjih čelnika policije i pravosuđa. Formiranje službi obezbjeđenja kočile su brojne vlade koje tokom određivanja novca za te budžetske jedinice nijesu od 2015. godine odobravale ništa za formiranje sudskih i tužilačkih straža. Inače, vladina Uredba o određivanju ličnosti, objekata i prostora koje obezbjeđuje UP, predviđa da policija treba da obezbjeđuje samo objekte u kojima privatno ili službeno borave štićene ličnosti.

Sudski savjet kasnije i Tužilački savjet gotovo su svake godine, kako se vidi u izvještajima o radu, dostavljali predlog da im se odobri novac za formiranje službi za obazbjeđenje, ali to nijedna vlada nije učinila. Uprava policije, na osnovu vladine uredbe, godinama adekvatno prema planu obezbjeđenja, štiti samo sjedišta Vrhovnog, Višeg i Apelacionog suda u Podgorici, i zgradu u centru Podgorice u kojoj su smještene kancelarije Višeg državnog tužilaštva, SDT-a i vrhovnog državnog tužilaštva. U tim institucijama službenici UP koriste detektore i  legitimišu svaku stranku.

Direktor UP Zoran Brđanin objašnjava da bi policajci pretresli Bulatovića koji je aktivirao bombu da je stigao do njih. Kaže da je u ovom slučaju upitno da li bi bilo dovoljno i da je postojala služba obezbjeđenja sa svim sredstvima i opremom, jer se sve desilo na samom ulazu, prije dolaska do mjesta kontrole na kojem se nalaze službenici policije.

Ministar pravde Marko Kovač kaže da je pojačano prisustvo policije u Osnovnom sudu u Podgorici, a i na ostalim mjestima „gdje je neophodno“. Ocjenjuje da je o prevenciji slučaja koji se dogodio prošle sedmice u Podgorici teško govoriti sa aspekta bezbjednosti koliko god da je bilo prisutno obezbjeđenje i kakve god mjere da su bile. Tvrdi da ova osoba tehnički nije ni ušla u zgradu da bi mogla biti kontrolisana.

Ministar Kovač je najavio da će Palata pravde biti građena u podgoričkom naselju Stari aerodrom. Rekao je da je predviđeno da ta zgrada bude izgrađena u naredne četiri godine.

„Plan je da se u roku od 30 dana urade određene procjene i da se obezbijedi adekvatan broj ljudi za tužilaštva i sudove kako bi se pokrile sve neuralgične tačke“, kaže Kovač

Predsjednica podgoričkog Osnovnog suda Željka Jovović smatra da je ono što se desilo ispred Osnovnog suda „poražavajuće za državu, društvo i sistem“. Kazala je da redovno sa predstavnicima vlasti razgovaraju o bezbjednosti sudija i zaposlenih u sudovima.

„Više puta smo tražili rendgen na vratima, povećanje prostornih kapaciteta, pisala sam zahtjeve i ja i moji prethodnici, imala sam mnogo sastanaka sa predstavnicima Uprave za imovinu i Glavnog grada. I uvijek je bio problem novčanih sredstava“, objašnjava Jovović.

Rukovoditeljka Višeg državnog tužilaštva u Podgorici Lepa Medenica tvrdi da u zgradi koju koristi Specijalno državno tužilaštvo, Više i Vrhovno državno tužilaštvo četiri godine ne radi rendgen aparat. Kaže da se aparat ne može popraviti, jer je riječ o starom dotrajalom modelu. Pojašnjava da policijsko obezbjeđenje kontroliše osobe koje ulaze u tu zgradu. Više državno tužilaštvo u Bijelom Polju i još sedam tužilaštva, imaju bar po jednog policijskog službenika koji obezbjeđuje zgrade.

„Tužilaštva u Kotoru, Nikšiću, Kolašinu, Plavu i Pljevljima nemaju ni tog jednog policajca. Nema kontrole i bezbjednosti. Sa tim je upoznato Vrhovno državno tužilaštvo, Tužilački savjet…“, rekla je Medenica.

Vijeće za nacionalnu bezbjednost donijelo je na posljednjoj sjednici odluku da zaduži Upravu policije (UP) i Agenciju za nacionalnu bezbjednost (ANB) da u saradnji sa pravosudnim institucijama i radnom grupom za implementaciju zakona o sudovima i državnom tužilaštvu, nastave sa aktivnostima obezbjeđivanja pravosudnih institucija. To će, kako je saopšteno, sprovoditi uz „moguće izmjene radnih procesa, prilagođavanja načina rada i obima angažovanja policijskih službenika, u periodu preduzimanja srednjoročnih i dugoročnih aktivnosti i potpune implementacije odredbi koje se odnose na bezbjednost pravosudnih institucija“.

Direktor Uprave policije Zoran Brđanin posebno naglašva da je policija dovedena u situaciju da nekoliko godina obezbjeđuje uslove za bezbjedan rad u sudnicama, iako za to ne postoje zakonski uslovi.

Ivan ČAĐENOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo