Za zdravstvo je budžetom za ovu godinu opredijeljeno 207,94 miliona eura. Od tog novca 16,5 miliona biće izdvojeno za liječenje u crnogorskim i inostranim privatnim klinikama.
Zbog urušavanja javnog zdrvastva sve veći broj pacijeneta je prinuđen da koristi usluge privatnih zdravstvenih ustanova (PZU). Tamo ih čekaju brojni ljekari koji su napustili javno zdravstvo. Sve to prati i odliv novca iz javnog u privatno zdravstvo.
Fond za zdravstveno osiguranje Crne Gore je prošle godine zaključio ugovore o pružanju zdravstvene zaštite osiguranicima sa 20 privatnih zdravstvenih ustanova. Prema podacima Fonda dostavljenim Monitoru, PZU je plaćeno 4,6 miliona. Najviše novca je otišlo SB Codra čak 3,3 miliona eura.
U prvom kvartalu ove godine ugovori su potpisani sa 18 privatnih zdravstvenih ustanova.
Za liječenje u inostranstvu 2016. plaćeno je 7,8 miliona, od čega je najviše novca otišlo zdravstvenim ustanovama u Srbiji – 5,5 miliona. Tokom prošle godine izdvojeno je više novca – 9,8 miliona, najviše pacijenata je liječeno u Srbiji 5,8 miliona.
Prema podacima Fonda, samo za period oktobar-decembar 2017. godine, za ljekove izdate na recept privatne apoteke su fakturisale 1.733.570,65 eura.
Pored novca iz budžeta, građani sve češće dijagnostiku, liječenje i ljekove plaćaju iz sopstvenog džepa. Podaci Svjetske zdravstvene organizacije govore da građani Crne Gore čak 43 odsto budžeta za zdravstvo, oko 100 miliona eura, daju za liječenje mimo sistema javnog zdravstva.
,,To je kategorija takozvanog ‘plaćanja na ruke’, a to je sav onaj novac koji crnogorski građani troše u privatnim apotekama, privatnim ambulantama i bolnicama i za liječenje van granica Crne Gore”, kaže za Monitor predsjednik Ljekarske komore Aleksandar Mugoša.
Vladimir Dobričanin za Monitor kaže da je javno – privatno partnerstvo jedan od najboljih vidova udruživanja oba zdravstvena segmenta kako bi pacijenti dobili najbolju zdravstvenu uslugu u jednom sistemu. Podsjeća da to u razvijenim zemljama nije novost, već praksa koja se ustalila od sredine XX vijeka, ali da su „nespretni počeci ovog vida ugovora kod nas pokazali sve slabosti”.
„Iako je privatno zdravstvo, zakonski gotovo izjednačeno sa javnim, u praksi to nije u potpunosti zaživjelo ili je u nekom čudnom aranžmanu dobilo formu ugovora koji je u najmanju ruku neprihvatljiv. Ti ugovori stavljaju pojedine segmente javnog zdravstva u nepovoljan položaj i gotovo namjerno ih degradiraju kako bi se pacijenti upućivali ka privatnim zdravstvenim ustanovama. Isti ugovori se sastavljaju ‘iza leđa’ naše najveće javne zdravstvene ustanove Kliničkog centra ili su, ponekad, konsultanti koji su iz našeg KC-a konsultovani povodom ovog pitanja nekompetentni ili zlonamjerni”, kaže Dobričanin.
Dejan Cvijanović iz NVO Krug života smatra da je urušavanje javnog zdravstvenog sistema počelo implementacijom Zakona u umrežavanju PZU iz 2013. godine.
Javnosti je, tada, predstavljeno da će pomenuti zakon rasteretiti rad sekundarnih i tercijalnih zdravstvenih ustanova. Međutim, smatra Cvijanović, zakon je na posredan način ozakonio korupciju i zloupotrebu službenog položaja, ali imao još jednu mnogo opasniju svrhu: ,,Uvođenjem institucije tzv. izbranog lekara napravljen je prvi korak ka urušavanju primarnih zdravstvenih ustanova. Preko 500 lekara opšte prakse i specijalista javnog zdravlja postali su ništa više nego administrativni radnici čija jedina uloga je upućivanje pacijenta u zdravstvene jedinice sekundarnog i tercijanog tipa”, kaže Cvijanović za Monitor.
Poznato je da je to izazvalo velike gužve u domovima zdravlja, a zatim još veće probleme čekanja na preglede kod specijalista.
,,Sve to uticalo je da građani sve više potrebe za liječenjem traže u PZU. A veliki broj lekara, naročito specijalista, su kako tada tako i danas angažovani u PZU, što je naravno ostavilo prostora za zloupotrebu privatne prakse”, ističe Cvijanović.
Novom reformom i uvođenjem elektronskog zakazivanja izabrani ljekari imaju još više birokratskih poslova, a manje vremena za pacijente.
,,Ono što karakteriše pravu, sistemsku korupciju je namjerno slabljenje javnog zdravstva u korist privatnog i na taj način posljedično prelivanje sredstava iz javnog u privatni sektor”, smatra Mugoša.
On objašnjava da su glavni akteri sistemske korupcije uticajni pojedinci iz javnog zdravstva, političke stranke i privatne zdravstvene ustanove, uz već ispunjeni preduslov politizacije zdravstva i isključivanja ljekara iz kruga osoba koje odlučuju.
,,Korupcija započinje privatizacijom, a zatim se razvija kroz nekoliko dominantnih oblika – monopol privatnih ustanova u odnosu na javno zdravstvo, namjerno stvaranje ‘uskih grla’ i lista čekanja, neadekvatno planiranje ili izostanak planiranja u javnom zdravstvu, nepotrebna i nenamjenska potrošnja. Navešću samo neke primjere – monopol privatnih ustanova u odnosu na javne se ostvaruje na primjer nekupovinom opreme u javnom zdravstvu. U tom slučaju je ključno onemogućiti javno zdravstvo da pruži usluge nad kojima privatna zdravstvena ustanova ima monopol”.
Sve češće se dešava da se određeni testovi mogu uraditi samo kod privatnika, ili da pojedini aparati u KCCG ne rade pa umjesto da se poprave ili kupe novi, stotine hiljada eura država i pacijenti daju privatnim ambulantama.
Pored pacijenata i novca, javno zdravstvo sve više napuštaju i ljekari. Prema podacima Sindikata doktora medicine, preko 80 ljekara, uglavnom deficitarnih specijalista – hirurga, pedijatara, anesteziologa, ginekologa, radiologa…, napustili su javni zdravstveni sistem od 2014. godine. Polovina je otišla u inostranstvo, dok je skoro isti broj svoju karijeru nastavio u privatnim zdravstvenim ustanovama u Crnoj Gori.
,,Uska grla se stvaraju zanemarivanjem razvoja zdravstva, stalnim održavanjem nedostatka stručnjaka u oblastima u kojima privatne ustanove imaju poseban interes, uporno izbjegavanje školovanja kadra, uspostavljanje paralelnog pravnog sistema u zdravstvu u kome se raznim pravilnicima i odlukama onemogućava ili sužava prostor za rad ljekara u javnom zdravstvu, nepostojanje termina za pregled ili zakazivanje pregleda za nekoliko mjeseci što stvara duge liste čekanja”, naglašava Mugoša. „Privatnici, s druge strane, s obzirom na to da je njihova zarada ograničena brojem bolesnika i bolesti, da bi povećali profit izmišljaju bolesti, usluge ili rade nepotrebne dijagnostičke postupke, što vodi do nenamjenske potrošnje. Što je najgore sve ovo se radi pod plaštom dobrobiti za pacijenta. To je ono što boli veliki broj ljekara koji su svoj život dali ovoj suštinski humanoj profesiji”.
Dio stručne javnosti smatra da bi otvaranje opšte bolnice u Podgorici umnogome riješilo dio problema – rasteretio bi se pritisak na KCCG i smanjile liste čekanja. Iako projekat opšte bolnice postoji od 2010. godine, koštao bi, uz donaciju zemljišta od strane Opštine Podgorica, oko pet miliona eura, nema najava da će početi njegova realizacija. Što je u skladu sa neslavnim rekordom da je Crna Gora jedina država u Evropi koja, u posljednjih osam godina, nije imala kapitalna ulaganja u zdravstvo.
,,Po našim saznanjima već postoje pojedine PZU koje ispunjavaju uslove da mogu da obavljaju usluge opšte bolnice. Pojedine PZU su uspele ne samo da povuku veći broj lekara specijalista većim platama, već su uspele da naprave i potrebnu infrastrukturu i nabave opremu kako bi mogle da u datom trenutku popune veštački napravljen vakum”, kaže Cvijanović.
On upozorava da je ,,namera pojedinih interesnih grupa ne samo privatizacija zdravstvenog sistema već i, slobodno mogu reći, surova likvidacija državnog zdravstvenog sistema od koga zavisi najveći broj građana Crne Gore”.
Revolucionarni plan, nezabilježen u Evropi, koji je Vlada lansirala prije izbora 2016. da privatnoj kompaniji sa Malte daju na upravljanje bolnice u Crnoj Gori na tri decenije, izjalovio se. Sada su u igri domaći Maltežani.
Predrag NIKOLIĆ
DRUŠTVO4 sedmice
SVIJET4 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
DRUŠTVO4 sedmice
INTERVJU3 sedmice
Izdvojeno3 sedmice
Izdvojeno4 sedmice