Nekada je to bila priča od koje se mnogo očekivalo, danas je priča o kojoj se jedva govori. Možda upravo zbog toga što više niko ne vjeruje da će procesi protiv klana Darka Šarića, nazivani svojeveremeno suđenjima vijeka, donijeti punu istinu o poslovanju ove grupe i njihovim vezama za politikom. Pa ni da će rezultirati adekvatnim zatvorskim kaznama. Bar procesi u regionu, izuzev Slovenije u kojoj je krajem prošlog mjeseca Šarićeva grupa osuđena na 85 godina zatvora. Čak ni ta presuda nije još pravosnažna. Pripadnici klana Šarić osuđeni su u Italiji i Urugvaju. No na brdovitom Balkanu, druga je priča.

Trenutno, Srbija je jedina zemlja u kojoj se proces protiv klana Šarić još vodi. Suđenje traje više od sedam godina, a u toku su dva postupka – jedan za trgovinu narkoticima, i drugi za pranje novca. Postupak za trgovinu drogom u kom je na optuženičkoj klupi Darko Šarić, već treći put počinje ispočetka. U tom postupku donijeta je jedna osuđujuća presuda od 20 godina kazne zatvora, ali je ukinuta. Proces se, kako ukazuju rijetki mediji i tužilaštvo, odugovlači kako bi se izdejstvovalo puštanje Šarića iz pritvora. Šarićevi branioci već su uspješno primijenili tu taktiku u još jednom procesu koji se u Beogradu vodio protiv njega, zbog falsifikovanja isprava, a koji je zastario! Postupak za pranje 20 miliona eura nije još ni rezultirao presudom.

,,U Srbiji se vodi ključni proces protiv ove međunarodne kriminalne grupe. U ostalim zemljama – Italija, Slovenija, Urugvaj, Crna Gora – su se suđenja završila. Ali kod nas se sudi vrhu ekipe i to je najbitniji dio. Suđenju se međutim ne vidi kraj, a kako stoje stvari jos dugo će trajati, što je velika sramota za Srbiju”, kaže za Monitor Stevan Dojčinović, urednik beogradskog KRIK-a i autor knjige o Šariću.

On odgovornost za odugovlačenje procesa adresira na sud. ,,To je odgovornost predsjednika vijeća koje sudi Šariću – sudije Siniše Petrovića”, kaže Dojčinović. ,,Umjesto da vodi postupak tako da ga završi on postupa tako da ga produži. Ne znam koji je razlog, ali je jasno da sudija ne želi da se stvar završi”. On kaže da se suđenje često odlaže iz bizarnih razloga: „Jednom je recimo suđenje odloženo jer je Šarićev advokat morao da ode da prisustvuje parnici. Najbitnije suđenje u zemlji su odložili zbog parnice!” On ukazuje da je zbog toga što proces predugo traje i javnost izgubila interesovanje da ga prati.

U Srbiji su do sada brojni ključni ljudi istrage protiv Šarićeve grupe smijenjeni ili sklonjeni na druga radna mjesta. Dvojica sudija koji su Šarića osudili na 20 godina zatvora više nijesu dio postupka. Ostao je samo sudija koji sada odugovlači proces, prema mišljenju rijetkih koji suđenje prate.

U Crnoj Gori protiv klana Šarić više se ne vodi nijedan postupak. Nema ni kazni. Ovog mjeseca pravosnažnom oslobađajućom presudom okončan je i posljednji postupak protiv Duška Šarića i Jovice Lončara zbog pranja oko 20 miliona eura. Prethodno su pale i optužbe za trgovinu drogom i kriminalno udruživanje. Analitičari i pravni stručnjaci ukazuju da je proces za pranje novca „pao” , zbog toga što tužilaštvo prethodno nije utvrdilo porijeklo 20 miliona koji su bili predmet postupka. Prema riječima Borivoja Đukanovića, advokata Lončara i Šarića, „na odbrani je bio teret dokazivanja porijekla tog novca”. U obrazloženju oslobađajuće presude Vrhovni sud drži lekciju tužilaštvu o tome da optužnica za pranje novca ne može biti održiva ako se ne utvrdi porijeko novca.

Moguće da upravo zbog optužnica koje se protiv klana Šarić tope, ovonedjeljna vijest da je Darko Šarić sa Branislavom Branom Mićunovićem planirao izgradnju cementare u Otilovićima, što pokazuju dokumenti tek završenog procesa brotiv Duška Šarića i Lončara, nije živjela ni dan. Niko o tome ne govori. A i zašto bi nekog interesovao neostvareni posao ljudi koje ovdašnje pravosuđe vidi kao poštene biznismene. Prema spisima koje su objavile Vijesti, Mićunović je više od milion eura prebacio na račun Šarićeve Mat company za izgradnju cementare u Otilovićima. Novac je prebačen preko Prve banke braće Đukanović, koja se pominje kao jedna od dvije banke preko kojih je tužilaštvo tvrdilo da je klan Šarić oprao novac u Crnoj Gori. Monitor je ranije pisao i da je Prva banka Šarićima izdala kredit od preko pet miliona eura u vrijeme kada su joj bile zabranjene kreditne aktivnosti, a OCCRP je, pozivajući se na dokumenta Centralne banke Crne Gore konstatovao da je ova grupa imala privilegovan položaj u banci porodice bivšeg crnogorskog premijera, te da je banka poslujući sa njima često kršila i propise i dobru bankarsku praksu.

Projekat cementare najavljivali su ponosno i državni zvaničnici. Predrag Bošković, tada ministar ekonomije, je 2006. godine najavio njenu izgradnju u Pljevljima u vrijednosti od 200 miliona eura. Pored Šarića u posao je bio uključen i pokojni Dragan Dudić Fric. Oni su imali i punu podršku pljevaljske vlasti, koju je tada vodila partija Mila Đukanovića. Novica Stanić, poslanik u Skupštini Crne Gore izjavio je ranije da je izvršna vlast u gradu bez saglasnosti lokalnog parlamenta preko Uprave za nekretnine pokrenula eksproprijaciju zemljišta u selu Otilovići.

Mat company je sa mehanizacijom cijelo jedno ljeto pripremala teren cementari. Projekat međutim nije zaživio, između ostalog i zbog tog što je godinu kasnije krenula akcija Balkanski ratnik, zajednička akcija američke agencije DEA, srpske BIA i policije Urugvaja u okviru koje je zaplijenjeno preko dvije tone kokaina koja se dovodila u vezu sa Šarićevim klanom. Uskoro kreću i prva hapšenja u Srbiji, no Šarić ostaje van dometa istražnih organa, pošto je napustio Crnu Goru i odletio za Ženevu par dana prije nego što je ovdašnjem Interpolu dostavljena potjernica. Odlazak iz Crne Gore u pravo vrijeme, vjeruju mnogi, nije bio slučajnost. U Ženevi se Šarić, prema svjedočenju Nebojše Jestrovića sastao navodno sa Stankom Subotićem, još jednim prijateljem dvodecenijskog premijera. Šarića i Subotića povezuju i bankarske transakcije preko banke Đukanovića, o kojima je pisao OCCRP. Povezali su ih i argentinska policija i američka Agencija za borbu protiv narkotika (DEA) krajem 2009. u svom izvještaju. Đukanović, Subotić i Mićunović nalazili su se skupa na italijanskoj optužnici šverca cigareta. Putevima šverca duvana, vjeruje se, kretao se i kokain.

Direktor srpske policije Milorad Veljović više puta je tvrdio da je na vrhu narkoklana neko mnogo moćniji od Darka Šarića. Ko, pravosuđa regiona sasvim sigurno neće dati odgovor na to pitanje. Ali ni mnoge druge tajne slučaja Šarić.

Jedna od njih je i tajna o predaji Darka Šarića. Prema nekim spekulacijama, Šarićeva jedina želja i uslov za predaju 2014. godine, nije bila samo da na putu ka Beogradu vidi porodicu na podgoričkom aerodromu. Neki vjeruju da je jedan od uslova bio da se od optužbi sačuva njegov mlađi brat Duško. No, šta je Šarić zaista tražio kao uslov za sada je tajna. Pokušaji istraživačke beogradske mreže BIRN da dođe do dokumenata o predaji nije urodio plodom, uprokos nalozima nadležnih institucija. Još jedna od spekulacija koja se vezuje za uslove Šarićeve predaje je i ona da mu je obećana kazna od najviše 10 godina robije.

Priča o predaji još je jedna veza između Mićunovića i Šarića. Objavljena dokumenta Bezbjednosne agencije Srbije (BIA) pokazuju da je smijenjeni inspektor Rodoljub Milović dogovarao predaju Šarića sa Mićunovićem. No, pošto se navodno radilo o samostalnoj akciji Milovića, srpski tužilac odbio je da učestvuje u tom dogovoru.

Jedna od tajni slučaja Šarić koja će ostati van dometa pravosuđa, čak i ako se proces u Beogradu završi optimističnije nego što se očekuje, je i ono što se dešavalo na Jelovoj gori. Zna se da se na Jelovoj gori održao sastanak Dragana Dudića Frica – jednog od najbližih Šarićevih saradnika – sa jedne, i istražitelja i inspektora BIA u aprilu 2010. godine. Svaki trag o tom sastanku nestao je iz arhive BIA, piše Blic. Dudić je nakon svega mjeseca dana od tog sastanka ubijen. Ostala je sumnja da je na Jelovoj gori možda pristao da bude svjedok.

I najvažnije, tajna će ostati sve političke veze klana Šarić, zahvaljujući kojima je ova grupa napravila imperiju za kratko vrijeme. To se više ni ne pominje. Samo je šef kabineta Ivice Dačića optužen da je davao informacije Šariću, no prisluškivani razgovori nijesu uvršteni u dokazni materijal na suđenju.

Šta je sa vezama koje su Šariću u Crnoj Gori pomogle da izgradi poslovno carstvo i lagano nestane iz zemlje u vrijeme kada su u Beogradu već počela hapšenja pripadnika njegovog klana, na sudu nećemo saznati. Bar ne dok je ovakvog pravosuđa.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari