Povežite se sa nama

MONITORING

CRNOGORSKA EKONOMIJA IZMEĐU DVA KRUGA GLASANJA – OČIMA SVJETSKE BANKE: Usporavanje

Objavljeno prije

na

Javna i tajna ekonomija. Nakon tajnih privatizacija dobili smo i tajne (interne) valorizacije. Što god to značilo.

Možda nijeste čuli za model koji su nam prije par dana opisali novinari Vijesti: internom odlukom Vlade Duška Markovića Aerodromi Crne Gore su četiri miliona eura sa svog računa prebacili u Njujork, na račun Programa Ujedinjenih nacija za razvoj (UNDP). Oni će ih, nakon što uzmu pripadajući proviziju, iskoristiti da bi tim novcem finansirali proširenje putničkih terminala na aerodromima u Podgorici i Tivtu. Poštujući svoja interna pravila, a ne važeće crnogorske zakone, prije svega onaj o javnim nabavkama.

Angažman bi i dalje bio tajan da se zabrinuti radnici nijesu obratili novinarima. Čudi ih što se novac preduzeća u državnom vlasništvu ne troši po pravilima te iste države. Brinu da novi, tajni, aranžmani nijesu u skladu sa javno zagovoranom politikom razvoja Aerodroma. Prije svega sa onim što je, u vezi modernizacije aerodroma u Tivtu, već odavno ispregovarano sa Evropskom bankom za rekonstrukciju i razvoj (EBRD). Ali je Vlada stopirala posao u čiju profitabilnost ne sumnjaju ni jedna ni druga strana, pravdajući se strahom od novih zaduženja. I o tome smo, takođe, prvo obaviješteni iz medija.

Vlada, i dalje, ćuti i o aranžmanu sa UNDP. Vidi se, kažu naši sagovornici, da nam premijer ima bogato iskustvo sa tajnim službama. Mada ljudima nije do šale.

Priča o „tajnom proširenju” aerodroma u Podgorici i Tivtu stigla je do nas samo desetak dana nakon jednako neobične odluke o pripajanju Rudnika uglja Elektroprivredi Crne Gore. Nju su, pamtite, izglasali do danas nepoznati akcionari EPCG u čijem posjedu se nalazi manje od jedan posto akcija.

Prethodno su nam iz Vlade natuknuli kako već pregovaraju, ako pregovori nijesu i završeni, sa nasljednikom italijanske A2A u vlasničkoj strukturi Elektroprivrede. I za Luku Bar se traži partner sposoban da je učini poslovno potentnom na prostoru i u konkurenciji jadranskih luka od Drača do Kopra. Ako za tu priču već nije kasno. Tu je i autoput, odnosno priča o njegovom nastavku do granice sa Srbijom. Pa pokušaj da se novi život ulije Montenegroerlajnsu…

Ipak, crnogorska ekonomija će ove godine, prema procjenama Svjetske banke (SB), rasti najsporije u regionu. Poslije prošlogodišnjeg rasta BDP od 4,3 odsto – ponajviše zahvaljujući intenziviranoj gradnji autoputa, turizmu i inflaciji – ove godine se projektuje znatno skromnijih 2,5 odsto.

Procjene se, uz Crnu Goru, odnose još na Makedoniju, Albaniju, Kosovo, Srbiju i Bosnu i Hercegovinu. Analiza SB pokazuje da je ekonomija regiona prošle godine rasla sporije nego 2016. Prosječan rast bruto društvenog proizvoda zemalja Zapadnog Balkana smanjio se tako sa 3,1 odsto od prije dvije godine na prošlogodišnjih 2,4 odsto. Prosjek su „izvukli” Crna Gora i Kosovo.

Stvari se ove godine mijenjaju. U ne baš dobrom pravcu.

,,U Crnoj Gori očekujemo smanjenje stope rasta u odnosu na prošlu godinu, koja je bila godina kada je izdvojeno preko osam odsto bruto domaćeg proizvoda na investicije u javnu infrastrukturu, što u ovoj godini, zbog tako visoke osnovice, neće imati isti efekat na stopu ekonomskog rasta”, kazala je Sanja Madžarević Šujster, viši ekonomista SB, na ovonedjeljnom predstavljanju najnovijeg izvještaja SB o Zapadnom Balkanu.

Kao što se i moglo očekivati, na iznadprosječan rast društvenog proizvoda dominantno je uticala gradnja dionice autoputa Smokovac – Mateševo, koja je intenzivirana prošle godine. Problem je što će već ove godine taj efekat biti manje vidljiv. A kada se započeta trasa završi? To tek treba da saznamo. Uz nadu da se neće obistiniti upozorenja ekonomista da će parcijalna graadnja autoputa na ovdašnju ekonomiju uticati kao i gradnja piramida – dok traje, gradnja će pozitivno djelovati na BDP i zaposlenost, ali će ti efekti u velikoj mjeri nestati onog momenta kada se presiječe crvena traka.

Toga su svjesni i analitičari SB pa upozoravaju kako 40 kilometara autoputa ne predstavlja završenu investiciju. Uz očekivanje da čitav projekat bude završen „u nekom trenutku”. Zato, razumljivo, pozdravljaju informacije o mogućem nastavku gradnje autoputa po modelu tzv. javno-privatnog partnerstva.

,,Najava da se razmišlja o javno-privatnom partnerstvu je način na koji bi se mogla ostvariti dva cilja – završiti autopout u cjelosti i smanjiti fiskalni rizici. Važno je da se definiše i regulatorni okvir za javno-privatno partnerstvo, kako bi se osigurali kompatibilnost sa evropskim standardima i sagledali svi fiskalni rizici za budžet”, poručila je Madžarević Šujster.

Ima li neko ko je spreman da tvrdi kako je – u ovim danima intenzivne predsjedničke kampanje, u koju je „upregnut” kompletan vrh izvršne i zakonodavne vlasti – u Vladi i Skupštini Crne Gore bilo nekoga da čuje ovo krajnje precizno i svrsishodno upozorenje. „Važno je da se definiše regulatorni okvir…”. Dok, kao što smo pomenuli na početku teksta, ovdašnja vlast pokušava pobjeći i od postojećih propisa. U Svjetskoj banci, ipak, vjeruju kako crnogorska Vlada razmišlja da uskoro donese zakon o javno-privatnom partnerstvu.

Svaka priča o aktuelnoj i budućoj izgradnji autoputa neodvojiva je od onoga što ekonomisti nazivaju fiskalni rizici za budžet.

„Očekuje se dodatno povećanje javnog duga”, ocijenila je Madžarević Šujster, ,,U Crnoj Gori je u prošloj godini došlo do većeg povlačenja sredstava za izgradnju autoputa, a time i zadržavanja javnog duga na prilično visokom nivou. I ove godine nas očekuje nastavak takvih trendova”.

Doduše, nedavni rebalans ovogodišnjeg budžeta pokazuje da u Vladi, mada su i te kako svjesni rizika prekomjernog zaduženja, nijesu odustali od modela po kome se razlika između željenog i mogućeg pokriva novim kreditima. Uz već uobičajen izostanak detaljnijih informacija – ko, gdje, kad, kako i zašto.

Nije sve to prošlo nezapaženo, pa ekonomski stručnjaci Svjetske banke preporučuju Crnoj Gori da „revidira poreska izuzeća te racionalizuje i unaprijedi kvalitet javne potrošnje”. Potom slijedi spisak želja (koje će u jednom momentu postati naredbe) od koga bježi svaka vlada koja razmišlja o dobijanju novog mandata: optimizacija (čitaj smanjenje) zapošljenih u javnom sektoru, smanjenje opcija za prijevremeno penzionisanje; kvalitetnije upravljanje javnim investicijama i reforma sistema javnih nabavki.

Pošto tri decenije kontinuiteta na vlasti nijesu mali kapital, ovdašnji vlastodršci pokazuju – sebi i drugima – kako ta jasna i pravolinijska rješenja nijesu uvijek i najbolja po krajnji cilj. Posebno ako je taj cilj dalji, po mogućnosti beskonačan o(p)stanak na vlasti. Tu smo imali demonstraciju principa da je, umjesto preporučenog „smanjenja opcija za prijevremeno penzionisanje”, politički smislenije ta prava proširiti – kad nužda natjera. A potom ih ukinuti, čim se za to stvori prilika.

Konkretan primjer: Ustavni sud je krajem marta oborio Zakon o izmirenju obaveza prema radnicima KAP-a koji su, nakon stečaja u toj kompaniji, stekli pravo na prijevremenu penziju. Tako će 414 ljudi koji su u drugoj polovini 2013. primorani da iz KAP-a odu u penzju, po svoj prilici biti zakinuto za obećane otpremnine u ukupnom iznosu od 5,5 miliona eura. Na koje čekaju skoro pet godina.

Alibi za ovu odluku nađen je u žalbi radnika Kovačnice i Prerade (nekadašnje fabrike iz sistema Kombinata aluminijuma) da su oni spornim Zakonom diskriminisani. Pošto njima otpremnine nijesu ni obećane. Vlada, skoro pa izvjesno, neće imati primjedbi na odluku Suda. Što im neće smetati da od obmanutih radnika/penzionera ponovo zatraže glas. „Još ovaj put”.

Iz analize SB saznajemo, zapravo ona nam potvrđuje, da je Crna Gora bila jedina država Zapadnog Balkana u kojoj prošle godine – i pored značajnog rasta BDP i neuobičajeno visoke inflacije – nije došlo do rasta prosječne zarade. ,,U Crnoj Gori nije bilo daljeg povećanja realnih zarada uglavnom zbog odluke Vlade o smanjenju plata u javnom sektoru”, navela je Madžarević Šujster.

Dobra vijest je – raste broj zapošljenih. Loša – to su uglavnom privremeni (sezonski) i lošije plaćeni poslovi u sektorima trgovine i turizma. „Postoji prostor za povećanje produktivnosti privatnog sektora koji bi trebalo da bude glavni generator otvaranja novih radnih mjesta”, smatraju eksperti Svjetske banke. Samo da naši to ne pročitaju kao signal da se dodatno povećaju porezi i dažbine.

Iz nečega se, konačno, moraju isplaćivati sve one subvencije kojima vlast daruje privilegovane.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

100 GODINA ODĆUTANOG ZLOČINA NAD BOŠNJACIMA( MUSLIMANIMA) ŠAHOVIĆA: Može li Crna Gora pogledati sebi u oči

Objavljeno prije

na

Objavio:

Rezolucijom koju su u ime  Odbora za obilježavanje stogodišnjice genocida u Šahovićima potpisali Reis Islamske zajednice u Crnoj Gori Rifat Fejzić i  akademik  Šerbo Rastoder, traži se  da parlament osudi zločin, omogući obilježavanje 100 godina od masakra i podizanje spomen-obilježja stradalima. Zločin u Šahovićima, navodi se, treba unijeti u obrazovne i nastavne programe Traži se i da se pomenu osobe pravoslavne vjere koje su tada spasile jedan broj svojih susjeda muslimana

 

Početkom februara Skupštini Crne Gore i svim poslaničkim klubovima je poslat prijedlog rezolucije koji je uputio  Odbor za obilježavanje stogodišnjice genocida u Šahovićima (današnje Tomaševo) 1924. Potpisnici su predsjednik i potpredsjednik Odbora – Reis Islamske zajednice u Crnoj Gori Rifat Fejzić i istoričar i akademik  Šerbo Rastoder. Da bi formalno ušao u skupštinsku proceduru, neophodna su najmanje četiri potpisa poslanika.

U izjavi za Radio Slobodna Evropa (RSE) Rastoder je istakao da je Prijedlog rezolucije o genocidu, kako je zvanično nazvana, „pitanje časti sojske i čojske Crne Gore, njenog građanskog karaktera i multinacionalne politike“.

Rezolucijom se traži da parlament osudi zločin, omogući obilježavanje 100 godina od masakra i podizanje spomen-obilježja stradalima. Zločin u Šahovićima treba unijeti u obrazovne i nastavne programe kao “nedopustivu pojavu u civilizovanom društvu”. Traži se i da se posebno pomenu osobe pravoslavne vjere koje su tada spasile jedan broj svojih komšija muslimana od pogroma razularene mase koja je brojala oko dvije hiljade ljudi došlih uglavnom iz Polja, Mojkovca, ali i iz okolnih mjesta u Vraneškoj dolini.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 23. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PRED 31. GODIŠNJICU ZLOČINA U ŠTRPCIMA: Otmica istine u produženom trajanju

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ostala je nepoznanica da li su vlasti u Podgorici bile obaviještene o onome što se sprema na pruzi Beograd – Bar. A mogle su biti. U tadašnjoj saveznoj vladi premijera Milana Panića na poziciji ministra unutrašnjih poslova bio je DPS kadar – Pavle Bulatović

 

Narednog utorka, 27. februara, navršiće se 31 godina kako su iz brzog voza 671 Lovćen na liniji Beograd –Bar, u stanici Štrpci na teritotiji BiH, pripadnici interventne čete Višegradske brigade Vojske Republike Srpske pod nazivom Osvetnici, oteli 20 putnika. Zarobljene su odveli, opljačkali pa ubili. Njihova tijela bacili su u Drinu. Do danas su, u jezeru Perućac, pronađeni ostaci četiri žrtve. Za ostalima se, navodno, traga.

Žrtve planirane i, pokazaće se, najavljene otmice dominantno su bili državljani Srbije i Crne Gore (sedmorica ubijenih) bošnjačke i muslimanske nacionalnosti. Stradali su: Esad KapetanovićIljaz LičinaFehim BakijuŠećo SoftićRifat HusovićHalil ZupčevićSenad ĐečevićJusuf RastoderIsmet BabačićAdem AlomerovićMuhedin HanićSafet PreljevićDžafer TopuzovićRasim ĆorićFikret MemovićFevzija ZekovićNijazim KajevićZvjezdan Zuličić i jedna neidntifikovana osoba. Među žrtvama je i Tomo Buzov, prenzionisani oficir i Hrvat po nacionalnosti, koji se, jedini, usprotivio odvođenju putnika. Pitao je uniformisane otmičare  “Ljudi šta to radite?”.

Njihova otmica praktično je bila najavljena. Pripadnici Osvetnika četiri mjeseca ranije, na gotovo identičan način, oteli su 16 Bošnjaka (15 muškaraca i jedna žena) iz sela Sjeverin (Srbija) koji su autobusom pošli u Priboj, gdje su pozvani da nakon tri mjeseca prime platu. Autobus je išao uobičajenom (jedinom) trasom i zaustavljen je u selu Mioče (opština Rudo, BiH). Putnici bošnjačke nacionalnosti su izvedeni i kamionom odvezeni u motel Vilina vlas u Višegradu. Tu su, nekoliko dana kasnije, ubijeni, a njihova tijela bačena u Drinu.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 23. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

REFORMSKI KURS MANDIĆEVE NOVE: Slavljenje komšijskih praznika i kriminala

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za Daria Vraneša, gradonačelnika multietničkih i viševjerskih Pljevalja,  Pljevlja su  „srpska zemlja i rasadnik srpskog naroda kroz vjekove“. Ta srpska zemlja „još uvijek ima mnogo neprijatelja …i nije slučajno što je srce srpskih zemalja odvajkada podijeljeno granicama koje su utvrđivali dušmani… a sa svake strane te tromeđe živi od iskona isti narod.“    Ove misli izrekao je na proslavi Dana državnosti Republike Srbije , koji je organizovala pljevaljska opština

 

 

U srijedu veče je u Pljevljima, u organizaciji Opštine Pljevlja, u sali Centra za kulturu održana Svečana akademija povodom 220 godina od Prvog srpskog ustanka i 189 godina od donošenja Sretenjskog ustava Knjaževine Srbije. Pozivnice za  događaj je potpisao gradonačelnik Dario Vraneš. Skup je počeo intoniranjem srbijanske himne Bože pravde, a onda je mileševski episkop  Atanasije Rakita, u čijoj jurisdikciji su Pljevlja, blagoslovio prisutne. Gradonačelnik Vraneš je podsjetio na značaj ustanka u Srbiji 1804. i da je u četvrtak „i praznik pljevaljskih Srba, nas koje od naše etničke matice dijeli prevoj koji se zove Jabuka (na granici sa Srbijom)“.

Na praznik Sretenja 15. februara Karađorđe Petrović je u Orašcu podigao ustanak protiv otomanske vlasti. Na isti dan je 1835. proglašen ustav tadašnje Srbije a od 2002. godine se slavi i kao Dan državnosti Republike Srbije.

„U čast tog dana i mi smo se ovdje večeras okupili da kažemo i pokažemo da je ovaj praznik zajednički praznik, a himna Bože pravde zajednička himna svih Srba ma gdje živjeli“ istakao je prvi čovjek Pljevalja. Za njega su  multetnička i viševjerska Pljevlja „srpska zemlja i rasadnik srpskog naroda kroz vjekove“. Ta srpska zemlja „još uvijek ima mnogo neprijatelja …i nije slučajno što je srce srpskih zemalja odvajkada podijeljeno granicama koje su utvrđivali dušmani… a sa svake strane te tromeđe živi od iskona isti narod“.

Četiri dana ranije Vraneš je na TV Vijesti rekao da se nada da će se taj srbijanski praznik „u Pljevljima proslavljati vječno“ i da se time ne podriva ustavni poredak Crne Gore. Dan nakon toga Vraneš je odćutao pitanje Vijesti koliko će novca građane koštati proslava srbijanskog državnog praznika. Umjesto toga pitao je novinara „zašto se bruka“ i da treba da „radi neki časni posao“ – očigledno smatrajući  novinarstvo nečasnim zanimanjem kad nije u službi njegovih političkih mentora iz Beograda.

Vraneš je doktor medicine po struci i specijalizirani hirurg opšte prakse, što je plemenito zanimanje.  No istovremeno se opredijelio i za politiku i  služenje  srbijanskoj autokratiji. Izabran je za gradonačelnika Pljevalja krajem aprila 2023. godine na listi Nove srpske demokratije (NSD) čiji predsjednik je Andrija Mandić  aktuelni šef Skupštine Crne Gore. Vranešov izbor je podržao i Pokret Evropa Sad (PES) i Demokrate sa kojima je u koaliciji u lokalnoj skupštini.

Vraneš se nakon izbora brzo bacio na identitetska pitanja. Najavio je podizanje spomenika i pravljenje trga Patrijarhu Varnavi na istoimenoj ulici jer se radi o „jednom od najvećih pravoslavnih duhovnika“ i „najslavnijem Pljevljaku svih vremena“. Patrijarh Varnava Rosić je bio drugi patrijarh Srpske crkve (SPC) od njenog osnivanja 1921. godine i stolovao je od 1930. do 1937.  Umro je pod nerazjašnjenim okolnostima (i optužbama da je otrovan) kao srpski ultranacionalista i oponent Vlade Milana Stojadinovića.  Vlada je nastojala stvoriti političku stabilnost u višenacionalnoj Kraljevini Jugoslaviji tako što bi dala jednaka prava Katoličkoj crkvi kroz potpisivanje posebnog ugovora sa Vatikanom (konkordat). Varnava Rosić je nesporno  (na osnovu njegovih intervjua štampi tog vremena) bio antisemita i vatreni podržavalac Adolfa Hitlera i njegove nacističke stranke.

Vraneš je kasnije položio vijenac na mjesto gdje su partizani strijeljali 25 četnika i nacističkih kolaboracionista 1944.godine rekavši prošlog ljeta da je opština odala poštu i da su se „pomolili Bogu i zapalili svijeću za sve heroje koji su bili u četničkom pokretu i koji su život dali za slobodu“. Četnici su, služeći fašistima, u pljevaljskom kraju tokom rata počinili brojne zločine protiv civilnog stanovništva, pogotovo protiv muslimana.

Vraneš je pokušao promijeniti i Dan opštine sa 20.novembra (kada je 1944. oslobođen od nacista) na vjerski praznik Svete Petke (27. oktobar) kada je u 1918. u grad ušla srbijanska vojska. Na dan srbijanskih (vrlo vjerovatno pokradenih) izbora 17. decembra „brat Dario Vraneš, predsednik opštine Pljevlja, (je) dao snažnu podršku listi Aleksandar Vučić-Prijepolje ne sme da stane“ stoji u objavi Opštinskog odbora Srpske napredne stranke (SNS) u Prijepolju uz objavljene fotografije. Njegov partijski šef Andrija Mandić je  skoknuo do Beograda da lično čestita izbornu „pobedu“ srbijanskom vođi Aleksandru Vučiću.

Mandić je rekao da je pozvan od Vučića i za Dan državnosti i da će se „naravno odazvati“ pozivu ne odgovorivši da li tamo ide u državnom ili partijskom svojstvu. I Mandićev koalicioni partner, predsjednik Demokratske narodne partije (DNP) Milan Knežević je najavio prisustvo nakon poziva Vučića. DNP je u saopštenju objavila da je „savremena Srbija dostojna svojih slavnih predaka (i) nastavlja slobodarsku politiku odbrane nacionalnih interesa i teritorijalnog suvereniteta“.

Na posljednje izlive srpstva Vraneša pljevaljska podružnica PES-a je odgovorila da „opština Pljevlja nema nadležnosti da slavi praznike drugih država pa ni naše komšijske i drage Srbije“ te da Vraneš „kao gradonačelnik Pljevalja, ima obavezu da se fokusira na rješavanje nagomilanih lokalnih problema u našem gradu, i prestane da stvara nepotrebne krize i tenzije, sa svrhom da sitno politički poentira“.

I PES i Demokrate su rekle da ih niko nije konsultirao oko proslave srbijanskog  praznika. Demokrate su naglasile da „obilježavanje datuma iz istorije i kulturnog nasljeđa svih naroda koji žive u opštini mora biti isključivo uz poštovanje Ustava Crne Gore“, uz obazrivo „trošenju javnog novca u dijelu kulturnih događaja“. Premijer Milojko Spajić, koji je rodom iz ovog grada, se do sada nije oglasio, kao ni Mandić kao predsjednik parlamenta.

Pljevlja grcaju u nevoljama. Enormno zagađenje vazduha – među najvećim u Evropi, raseljavanje osiromašenog stanovništva i njegovo korištenje  kao regrutni centar za narko kartele čiji neki od glavnih operativaca su iz ovog grada  predstavljaju ogromni izazov kojim se Mandićeva stranka ne bavi, makar na vidljiv način.

Posebno je zabrinjavajući i indikativan  njihov odnos prema prirodi režima u Srbiji. Vučićeva vlast je istog (i sada vjerovatno goreg) karaktera nego doskorašnja vlast njegovog prijatelja i saveznika – Mila Đukanovića. Đukanovićev režim je  proganjao NSD i Demokratski front (DF) nekad uz Vučićevu  pomoć. Montirana afera Državni udar protiv Mandića i Kneževića je dobila na legitimitetu nakon što su policijski doušnici i saradnici vlasti u Srbiji svjedočili protiv njih, a u korist režima Đukanovića. Prvi sporazumi o „priznanju krivice“ su sklopljeni sa srbijanskim molerima, nadničarima, i šoferima koji su dovučeni iz Srbije, da navodno zauzmu Skupštinu.  Priznanja su uslijedila nakon što je srpska ambasada pritisnula svoje građane u pritvoru da potpišu lažna priznanja krivice kao jedini način izlaska na slobodu. Rukovodstvo bivšeg DF-a dobro zna da su stradali upravo etnički Srbi čije osude su dogovorile i sredile vlasti „dva oka u glavi“.

Slučaj osuđenog vođe kriminalne organizacije i ranijeg vladara Budve Svetozara Marovića je svima poznat. Ni Mandić niti bilo ko iz prosrpskog bloka se nisu nikada usudili uputiti poziv Vučiču da prestane štititi kriminalca i da ga pošalje na izdržavanje zatvorske kazne. Nedavna objava prepiske sa SKY aplikacije koje je Crnoj Gori poslao Europol o poslovima Andreja Vučića, brata srbijanskog predsjednika, i narko bosa Zvonka Veselinovića (po procurjelim izvještajima same srpske policije) i proslava njihove prve zarađene milijarde je izazvala osude Milana Kneževića i ad hominem napade na Vijesti jer su se usudili tako nešto objaviti.

Odlasci DF-ovih političara u Beograd na skupove SNS političara i ministara koji otvoreno sarađuju sa narko bosovima i koji su upleteni u veliki broj korupcionaških afera u najmanju ruku izaziva sumnju da njihova borba protiv kriminalne Đukanovićeve vladavine nije vjerodostojna. Prozivanje Đukanovića za Pandora papire a istovremeno ćutanje na iste takve  kada su u pitanju Vučićevi ljudi je simptomatično.

Ponašanje NSD-a i manjih srpskih partija u slučaju uhapšenog gradonačelnika Budve Mila Božovića zbog članstva u kriminalnoj organizaciji i trgovine narkoticima još više problematizira njihovu deklarativnu borbu za pravnu državu. Poslanik NSD-a Jovan Vučurović je ne nedavnoj sjednici skupštinskog Odbora za odbranu i bezbjednost ponovo probao preseliti slučaj iz sudnice (čiji glavni pretres tek treba početi) u medije i skrenuti pažnju sa gorućih problema. Vučurović je optužio tužilaštvo, koje slučaj bazira na istim prepiskama sa SKY aplikacije kao i protiv osoba bliskih DPS-u, da je hapšenje Božovića „politički motivisano“ i da „iza toga svega stoje strane adrese koje su tu odigrale najvažniju ulogu“. Vučurevićeva „poruka Vladimiru Novoviću je da se prestane sa progonom Mila Božovića, kao da je okorjeli kriminalac“.

Na kraju će mnogi zaključiti  da bivši DF i nema problem sa kriminalom koliko ima problem sa crnogorskim prefiksom. Srpski kriminal i jednopartijska država koja krade izbore, štiti OKG bosove i oslobađa ubice novinara je prihvatljiva alternativa DPS-u.

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo