Povežite se sa nama

MONITORING

ACOVA VREMENA: SLUČAJ RUDNIKA UGLJA: Pravo preče imovine

Objavljeno prije

na

Istorija je ispisana. Nikada i nigdje jedno akcionarsko društvo, nominalne vrijednosti tek nešto manje od milijardu eura, nije došlo u situaciju da o poslu vrijednom makar 50-70 miliona eura odlučuju njegovi anonimni vlasnici sa manje od 0,1 odsto akcijskog kapitala. A onda je to pošlo za rukom ovdašnjoj Elektroprivredi (EPCG) u većinskom vlasništvu države Crne Gore.

Petnaest mjeseci su vlasnici i menadžeri EPCG tražili model po kome će ispuniti zadatak i prihvatiti ponudu o otkupu većinskog paketa akcija Rudnika uglja u Pljevljima, koju su im u decembru 2016. godine dali A2A i Aco Đukanović.

Bila su tu tri problema. Ponuđene akcije kompanije, koja ima akumulirani gubitak 17,3 miliona dok po osnovu neplaćenih poreza i doprinosa duguje još 14,1 milion, bile su neprihvatljivo skupe. Đukanović i A2A tražili su 6,5 eura za akciju kojom se u tom trenutku trgovalo po cijeni od 2,5 eura (cijena je u međuvremenu porasla na četiri eura po akciji, a Đukanović je povećao svoj udio u preduzeću za blizu 0,5 odsto). A2A je namjeravala da akcije iz Rudnika proda sama sebi – drugom po veličini akcionaru EPCG. Bilo je, konačno, kristalno jasno da je najjači argument prodavaca politički uticaj Acovog rođenog brata Mila Đukanovića.

I onda je, uz pomoć javnih i tajnih prijatelja i saveznika, pronađen „prihvatljiv” model. Skupština akcionara EPCG donijela je odluku da ponudi otkup svih akcija Rudnika uglja po cijeni od 6,4 eura za akciju (ukupno oko 22,4 miliona eura). Prethodno su se od izjašnjavanja izuzeli vlasnici 99 odsto akcija EPCG: predstavnici države Crne Gore, A2A i Mitar i Golub Bojanić. Svi oni su se pozvali na mogući konflikt interesa pošto su istovremeno vlsanici akcija i u EPCG i Rudniku uglja.

Tako će A2A i Vlada od svojih akcija, koje su prodali svom preduzeću, zaraditi 12, odnosno 10 miliona eura. I mlađi od braće Đukanović biće bogatiji za neka četiri miliona. Preostali akcionari, pod uslovom da prodaju svoje akcije – a bilo bi im pametno, mogu prihodovati nepunih šest miliona.

Uzalud su sve sumnje i zamjerke. Predstojeća transakcija biće legalna pošto iskorišćeni model odlučivanja, uz dobrovoljno izuzeće 99 odsto vlasnika, dosadašnjim zakonodavcima nije mogao pasti na pamet. I to je, valjda, jedini razlog zbog čega je ta odluka zakonita.

Ostavimo, ipak, taj dio priče ekonomski i pravnim analitičarima. I sagledajmo cijelu priču iz vizure običnog čovjeka i preduzetnika, koji će – kada mu na račun u vlastitoj banci legnu pare od prodaje akcija Rudnika – u poslovima sa državom i državnim preduzećima biti dobar za 100 miliona eura. I to prema konzervativnoj računici, u koju nije uračunat pozamašan popust koji je država Đukanoviću dala kada je od nje kupovao akcije Republičkog zavoda za urbanizam i projektovanje (RZUP); nekadašnju Nikšićku, a danas Prvu banku Crne Gore; ili zgradu Telekoma u Ulici kralja Nikole u centru Podgorice.

RZUP, državnu instituciju formiranu da znanjem svog kadra pomogne razvoj države, slijedeći interese svih njenih građana, Aco Đukanović je kupio početkom 2007. na berzanskoj aukciji. Paket od 75 odsto akcija dobio je po zvaničnoj cijeni od 2,7 miliona eura. Pošto je makar polovina tog iznosa plaćena obveznicama stare devizne štednje,koje su se mogle kupiti i za trećinu nominalne vrijednosti, stvarni plaćeni iznos bio je znatno manji.

Da je samo kupio zgradu RZUP-a, 1.600 kvadrata u Bulevaru revolucije na jednoj od najatraktivnijih građevinskih lokacija u Podgorici, Đukanović bi mogao reći da je, uz cijenu od nepunih 1.700 eura po kvadratu, prošao jako dobro (prema važećim planovima, tu je predviđena gradnja solitera sa 25 hiljada kvadrata poslovno-stambenog prostora). Ali Đukanović nije kupio nekretninu. Kupio je stalan posao sa državnom, prije svega sa Ministarstvom održivog razvoja i turizma i lokalnim samoupravama. Prikupljeni podaci govore kako je tokom 2010. godine RZUP pobijedio na 16 vladinih tendera i zaključio ugovore vrijedne 1,8 miliona eura.

Samo jedan posao iz 2011. godine – izrada prostornog plana posebne namjene za obalno područje, donijela je RZUP-u i njegovim partnerima 1,4 miliona eura. U naredne četiri godine Đukanovićev RZUP je sa državom sklopio poslove – uglavnom je bila riječ o izradi planske dokumentacije – vrijedne još 1,6 miliona eura. I toj priči nema kraja.

Ugovor o izradi Prostornog plana posebne namjene Nacionalnog parka Lovćen donio je Đukanovićevoj firmi 275 hiljada. Još toliko stiglo je, prema podacima CIN-CG, po osnovu ugovora za studije lokacija Virpazar, Kamenovo, Valdanos, Sektor 34…

Iste 2007. godine, kada je od Vlade kupio RZUP, Aco Đukanović je i od tek privatizovanog Telekoma kupio njihovo nekadašnje sjedište u Ulici kralja Nikole, 150-200 metara udaljeno od hotela Crna Gora (današnji Hilton). Kvadrat stare kamene višespratnice plaćen je oko 700 eura, približno tri puta manje od tada važeće cijene nekretnina na istoj lokaciji. Mediji su našli za shodno da primijete kako su neka od čelnih mjesta u Telekomu, u vrijeme te trgovine, zauzimali Oleg Obradović i Miodrag Ivanović. Acovi prijatelji i saradnici iz Prve banke (kao menadžeri, odnosno akcionari) često su pominjani, skupa sa njegovom sestrom Anom, u aferi Telekom do danas zvanično neistraženoj priči o zloupotrebama i korupciji tokom privatizacije jednog od najvrijednijih državnih preduzeća.

Stara Telekomova zgrada uskoro je novom vlasniku počela da donosi lijep prihod. Oko 200 hiljada eura slivalo se na račune Aca Đukanovića po osnovu ugovora o zakupu sklopljenih sa državnim Zavodom za metrologiju, Agencijom za zaštitu ličnih podataka, Ministarstvom ekonomije.

O prirodi tih poslova svjedoči jedan citat iz Monitora iz 2011. godine: „Aco Đukanović, većinski vlasnik Prve banke, za zakup 459 kvadrata na Trgu Vektre plaća Blažu Đukanoviću (Milovom sinu) 2.340 eura mjesečno. To je približno pet eura po kvadratu. A Milo Đukanović, predsjednik Vlade, ugovorio je početkom 2010. godine da država zakup zgrade površine 1.472 plaća Acu Đukanoviću 18.360 eura mjesečno. Po kvadratu iznajmljenog prostora to je malo manje od 12,5 eura. Treba li boljeg dokaza da je privatno efikasnije od državnog…”. Da se prisjetimo: Prva je od Blaža zakupila prostor koji mu je prethodno poklonio stric Aco. A on ga je, iako zvanično nezaposlen, kupio od Dragana Brkovića i njegove Vektre u vrijeme kada mu je Đukanovićeva Vlada plaćala najskuplji poslovni prostor u istoriji Podgorice (mjereno odnosom cijena/kvalitet).

Prave poslove tek treba da pomenemo. U posjed akcija Prve, tada Nikšićke banke, Aco Đukanović je došao na način sličan kupovini RZUP, preko ovdašnje berze, po ubrzanoj proceduri i uz značajan diskont. Đukanovićeva Montenova te 2006. godine već je imala 12 odsto akcija Banke stečenih kupovinom od malih akcionara.

Čim je Đukanović, uz otvorenu podršku i partnerstvo sljedećeg po veličini akcionara – EPCG, zagospodario Prvom bankom državne institucije i preduzeća krenuli su da u nju sele novac sa svojih računa u drugim bankama. Za godinu dana (2006.-2007.) depoziti države i lokalnih samouprava u Prvoj porasli su više od pet puta. A samo godinu kasnije (krajem 2008.) Đukanovićeva Vlada objavljuje da će – zbog globalne ekonomske krize – priteći u pomoć njegovoj porodičnoj banci. Uz pozajmicu od 44 miliona, država je toj banci po hitnoj proceduri vratila više od 12 miliona kredita koje je banka potraživala od državnih preduzeća. Kasnije smo saznali da je u to vrijeme većinski vlasnik banke (Aco) u njoj imao deponovanih 19 miliona eura na koje mu je njegova banka plaćala kamatu od osam posto godišnje!? Što je, vjerovatno, svjetski rekord po pitanju pasivnih kamata u ovoj valuti.

Slijedila je svjetski poznata priča o milionu koji je tokom par sati 11 puta prešao put između državnog Trezora i Prve banke (preko računa Regionalnog vodovoda) kako bi Aco, makar formalno, državi vratio dospjelu ratu. Tada je osmišljen i aranžman sa A2A o djelimičnoj privatizaciji i dokapitalizaciji EPCG koji je, u velikoj mjeri, služio za uspostavljanje i očuvanje likvidnosti u Prvoj banci.

Onda je došla Limenka. I još 10,5 miliona eura koje je Vlada Mila Đukanovića darovala njegovm bratu Acu na ime izgubljene dobiti. „Ako bude štete po državne interese Crne Gore, a nakon odluke Vrhovnog suda, bez obzira na to da li je izazvana nekompetentnošću, neažurnošću, nečinjenjem ili neodgovornim postupanjem, jasno i precizno ćemo utvrditi odgovornost”, obećao je premijer Đukanović u parlamentu, prije nego što je presuda o odšteti za njegovog brata postala pravosnažna. A potom – muk.

Lanac odgovornosti je, čini se, ipak pedantno praćen, pa su dvojica najčešće prozivanih aktera tog skandala Veselin Veljović i Ivan Brajović (oslobođeni krivične odgovornosti zbog zastare) napredovali u državnoj službi. Prvi je postao sekretar Vijeća za nacionalnu bezbjednost. Drugi – predsjednik Skupštine. Zaslužili su.

„U kojoj to zemlji krvni srodnici državnih funkcionera izigravaju zakone, krše Ustav i norme međunarodnog prava, dok ih država štiti kao ugrožene vrste, kao pande?!”, zapitao se potpredsjednik Demokrata Vladimir Martinović nakon što je ozvaničen posao EPCG sa Rudnikom uglja. „Postavlja se pitanje: da li bi se uopšte i razmišljalo o kupovini akcija Rudnika uglja da taj posao nije obezbijedio profit prvoj familiji”.

Đukanovići ćute. Možda broje.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

EPCG – NOVA ŽRTVA POLITIČKIH IGARA: Visoki napon u odboru direktora

Objavljeno prije

na

Objavio:

Sporenja unutar vladajuće većine, a gledajući po dubini u nju bi se mogao uračunati i DF, dovele su do blokade borda direktora EPCG, ugrozile normalno poslovanje CEDIS-a i umanjile mogućnost da Elektroprivreda nađe strateškog partnera za prodaju 10 odsto njenih akcija koje će, u suprotnom, baciti u šporet. Uskoro, u pitanje može biti dovedeno i uredno snabdijevanje strujom

 

Elektroprivreda Crne Gore (EPCG) je, na XX redovnoj Skupštini akcionara, dobila novi bord direktora, ali je zadržala stare nevolje. Uz poneki novi. Nova parlamentarna većina, oličena kroz Vladu Dritana Abazovića demonstrirala je kontinuitet sa prethodnim vladama Zdravka Krivokapića, Duška Markovića… U najkraćem: političke pozcije, uhljebljenja i preraspodjela moći važniji su od prosperiteta najveće, najznačajnije i najbogatije crnogorske kompanije u državnom vlasništvu.

Glasovima predstavnika Vlade koja, u ime države, kontroliše oko 88 akcija EPCG (98 odsto akcija sa pravom upravljanja) Skupština akcionara Elektroprivrede usvojila je ponuđene izvještaje o poslovanju kompanije u 2021. godini, a onda donijela odluku o razrješenju svih članova Odbora direktora, osim predsjednika borda Milutina Đukanovića. Bez obrazloženja za razriješene i bez elementarnih podataka o predloženim/novoizabranim članovima borda. Osim njihovog imena i prezimena: Vladan Joković, Tahir Đonbaljaj, Adis Balota, Martin Ćalasan, Nenad Marković i Emir Strujić.

Ako su u Vladi bili saglasni sa ponuđenim izvještajima i ocjenama o radu EPCG (,,Najbolji rezultat u istoriji kompanije”, tvrdi izvršni direktor Nikola Rovčanin) zašto su mijenjali menadžment? Prema najavama, nakon promjena većine članova borda uslijediće i izbor novog izvršnog direktora. Do smjene Rovčanina doći će za koji mjesec, kažu izvori Monitora, čim se za to steknu uslovi, odnosno, profunkcioniše novi Odbor direktora.

Možda u Vladi, ipak, nijesu zadovoljni radom EPCG i iskazanim poslovnim rezultatima. Tome bi u prilog moglo ići insistiranje Vladinog predstavnika na Skupštini da se promijeni predložena odluka menadžmenta i izabere novi revizor. To bi dalo smisao insistiranju na novom bordu direktora i, sljedstveno, novom izvršnom direktoru. Nova nepoznanica: zašto je u tom slučaju funkciju zadržao Milutin Đukanović, formalno najodgovorniji čovjek za poslovne rezultate EPCG?.

Postoji samo jedno objašnjenje – politička trgovina vladajuće većine sa DF-om, i naum da se sa rukovodećih mjesta u državnim kompanijama udalje predstavnici Demokratske Crne Gore. Jadnima nagrada a drugima kazna za iskazanu i očekivanu (ne)kooperativnost. Ili je to, ipak, stvar ličnih odnosa i procejna premijera Abazovića koji je, vidjeli smo u direktnom prenosu jednog osrednje režiranog igrokaza, na sjednici Vlade insisitirao da Đukanović zadrži mjesto u bordu EPCG.

Sa njegovom odlukom nijesu se složile tzv. suverenističke stranke. Uslijedio je njihov kontraudar. Istog dana kada je izabran novi bord, na njegovoj prvoj sjednici, ostavku je podnio Adis Balota (SDP). Pošto ostavka jednog člana znači pad cijelog borda, svjedočićemo novoj, sada vanrednoj, skupštini akcionara i izboru novog borda. Pa, vjerovatno, sve ispočetka. Kao potvrda očiglednog: sada u Vladi imamo rivalitete slične onima na relaciji Vlada – Skupština koji su obilježili mandat prethodne Vlade.

Politički oponenti su i u Balotinoj ostavci pronašli povod za različito tumačenje pravnih normi i dodatno podizanje tenzija. Koliko to može štetiti Elektroprivredi nije bitno, preča je odbrana državnih i nacionalnih interesa. Uglavnom, u saopštenju iz EPCG tvrde da je Milutin Đukanović izabran i za predsjednika novog borda direktora Elektroprivrede. Balota, i partije koje stoje iza njegove odluke o ostavci, kažu da to nije tačno.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka prvog jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NOVA RASPODJELA DUBINE PO PARTIJSKOM KLJUČU: Kao da i nije bilo avgusta

Objavljeno prije

na

Objavio:

DPS-u bi, kako sada stvari stoje, trebalo da pripadne 30 odsto državnih pozicija po „dubini“. Pored Pošte, ta partija  je bacila oko na Investiciono razvojni fond, EPCG, Plantaže, Rudnik uglja, Željeznicu… Ni ostali ne zaostaju. A skoro niko više ne pominje da za zapošljavanje ne smije biti presudna partijska knjižica, već znanje

 

Skupštinska većina mora do kraja mjeseca dogovoriti raspodjelu pozicija u odborima najvećih državnih preduzeća jer mandati članovima tih tijela u većini kompanija ističu na kraju mjeseca.

Pregovori su dugi i mučni ali se „principi“ podjele odavno znaju – sve po partijskom ključu. Rijetko više ko i pominje obećanje da nakon smjene DPS-a neće biti presudna partijska knjižica, već znanje, sposobnosti, pregnuće…

Da se ništa nije promijenilo svjedoče aktuelni članovi Vlade. Potpredsjednik Vlade Vladimir Joković je izjavio da je DPS Vlada nakon što je 30. avgusta 2020. izgubila izbore uspjela da do Nove godine zaposli 4.700 radnika u državnim institucijama i preduzećima.

Iako je decenijska praksa čudo, ni prošla vlast nije imala zanemarljive učinke u ovom segmentu. Čelnici tri državne kompanije su za godinu dana uvećali broj zaposlenih za skoro 20 odsto, po kompaniji, precizirao je Ervin Ibrahimović, ministar kapitalnih investicija. Objasnivši da su Elektroprivreda, Crnogorski elektrodistributivni sistem, Rudnik uglja Pljevlja od kraja 2020. do kraja 2021. godine dobile po skoro 200 novih radnika. I to je bilo malo pa je menadžment CEDIS-a pred smjenu pokušao da zaposli još 300 novih radnika i da časti pojedine u menadžmentu sa po stanom.

Koja je razlika između podgoričkog Vodovoda, tog višedecenijskog pribježišta za DPS-ovsku porodično-umreženu klijentelu i današnjeg CEDIS-a, tog hrama nepotističkih poriva i potreba, pogotovo Demokrata i DF-ovaca, pita se u izjavi za Monitor bloger Duško Kovačević: „Ima li ko da pita direktora Vladimira Čađenovića koliko tisuća on i žena prihoduju mjesečno? A on nije DPS-ovac. Mnoge stvari su čak neuporedivo gore i tragičnije“.

On kaže da kada smo konačno vidjeli bivšu opoziciju na djelu, na ministarskim, direktorskim i svim tim funkcijama „naišli smo na isto zlo, i to, da ironija bude veća, upravo putem koji smo odabrali da bi pobjegli od zla, da parafraziram jednu divnu rečenicu Žana de Lafontena. Nova vlast nam je upriličila istu korupciju, nepotizam i filozofiju partitokratije, pa DPS više nije usamljeni bauk koji kruži Crnom Gorom. Jednu traumu izliječili smo novom došavši na to nihilističko mjesto o kojem su nam uporno govorili oni koji su davno doživjeli ‘promjene’: ne očekujte bolje, sve će ostati po starom i nakaradnom, a oni koji su bili moćni u starom sistemu postaće još moćniji u novom“.

Na nedavnoj sjednici Vlade, njen potpredsjednik Raško Konjević je bio otvoren i izjavio je da su zapošljenja stvar političkog dogovora. Imao je i određenih nedoumica: „Za dogovor jesam, ali mislim da kondukter i ugostitelj ne treba da budu predstavnici državnog kapitala, jer nemaju dovoljno znanja i iskustva“, rekao je Konjević konstatujući da se takvim predlozima pravi velika šteta dignitetu Vlade. Na Konjevićeve primjedbe, premijer Dritan Abazović je konstatovao da „dogovor kuću gradi“ uz ocjenu da to što je neko završio fakultet nije garant znanja.

I nije, fakultet je ništa spram partijske knjižice. A kad se već ova praksa ozvaničila, red je da se u novoj raspodjeli podmire i njeni tvorci. Tako bi DPS-u trebalo da pripadne 30 odsto pozicija po „dubini“.

Šef poslaničkog kluba DPS-a Danijel Živković kazao je ove nedjelje da se ta stranka „ne gurka” za pozicije „po dubini”, ali da njen kadar može da pomogne upravi ako bude potrebno. A biće. Spremni su, kaže Živković, da u ukupni kadrovski potencijal stave u „funkciju institucionalne nadogradnje i pomoći sistemu, koji je razaran u prethodnom periodu od kadrova bivše Vlade Zdravka Krivokapića“. Tri decenije njihovog razaranja su izgleda ništa spram Zdravkove godine dana.

„Ako je rješenje problema nezaposlenosti taj da se učlanjujemo u partije kako bismo se zapošljavali u državnoj upravi i preduzećima, te napredovali unutar njih, onda bi to značilo da svi treba da se učlanimo u partije i da svi radimo u državnim ustanovima i preduzećima. Izvedimo logički stvar do kraja: to bi značilo da kompletna privreda bude državna i da bi ona u privatnom vlasništvu trebalo da bude svedena na minimum. Ovu stvar je nužno razjasniti na ovaj način da bi se razumjelo koliko je sveopšta partitokratija zapravo ne samo ekonomski štetna i sporna sa etičke strane, već i besmislena“, kaže za Monitor ekonomista Mirza Krnić, član pokreta Preokret. On smatra da nam treba „ekonomija koja može da pokrene društvo naprijed, a nju pokreću dinamika, inovacije, organizacija, znanje, preispitivanje odluka, upornost u radu – sve ono što partijska poslušnost isključuje“.

Kako god bilo, stari DPS kadrovi se vraćaju. Tako se spekuliše da bi poslanik DPS-a Branimir Gvozdenović mogao da bude predložen u Odbor direktora Pošte CG.

U novoj vladinoj komisiji koja treba da preispita sporne dodjele stanova i stambenih kredita član je Nataša Pešić, savjetnica predsjednika države Mila Đukanovića. Primijećeno je da je Pešić i sama dobila stan od države, te da nije jasno kako će ona preispitati dodelu stanova sebi i svojim partijskim kolegama.

„Brine što će se na nekim važnim mjestima naći čak i stari kompromitovani kadar, ljudi protiv kojih su podnošene krivične prijave, koji su već uživali brojne privilegije i dobijali povoljne stanove i kredite“, kaže za Monitor novinarka Aleksandra Mudreša. Ističe da iako još ne znamo ko će „prigrabiti“ koje preduzeće, znamo da će se to raditi na isti način kao što je to rađeno trideset godina unazad: „Ne postoje kriterijumi za izbor članova odbora direktora, ne postoji organ kome su oni odgovorni i ko ih kontroliše. Drsko je i bezobrazno da oni koji su sada vlast a sve su ovo kritikovali do prije dvije godine, danas samo nastavljaju po mustri DPS-a i ne rade ništa da ‘partijske ispostave’  budu u službi svih građana“.

Pored Pošte, DPS je bacio oko na Investiciono razvojni fond, EPCG, Plantaže, Rudnik uglja, Željeznicu… Za člana borda Održavanje željezničkih voznih sredstava (OŽVS) ova partija predložila je Milorada Vukovića, koji je 10 godina bio izvršni direktor tog preduzeća, a smijenjen je u martu prošle godine. Vuković, koji je tri mandata bio izvršni direktor OŽVS-a, preduzeće je ostavio sa akumuliranim gubitkom od 5,92 miliona eura.

„To što DPS dobija 30 odsto kadrova po ‘dubini’ i to, svi su izgledi, onih ključnih za upravljanje državom, govori o jasnoj namjeri partija vlasti da se preko naših leđa ostvaruju njihovi dogovori i interesi. Na suštinskoj ravni, stranke od kojih to nismo očekivali i koje nam to nisu obećavale na izborima, zapravo daju legitimitet DPS praksi kao jedinoj mogućoj. Može se drugačije, ali sa ovakvom retrogradnom sviješću partitokrata – teško“, kaže Krnić.

A što radi opozicija koja je najavljivala „blokadu“ Crne Gore? Potpredsjednik Vlade Konjević izjavio je da Demokratski front „nudi” da bude dio dvotrećinske podrške u Skupštini u zamjenu da zadrži pojedine funkcije „po dubini”. Zna se da je prije svega riječ o funkcijama u energetskom sektoru. Šef poslaničkog kluba DF-a Slaven Radunović rekao je da svaki stručnjak koji je predložen od DF-a ili neke druge stranke pobjednice izbora 30. avgusta 2020. treba da zadrži funkciju ako je radom i rezultatima ispunio očekivanja.

Energetika je zanimljiva i DPS-u, pa se kao kandidati za Odbor direktora CEDIS-a pominju poslanik Ivan Mitrović i predsjednik podgoričkog odbora DPS-a i zamjenik gradonačelnika Podgorice Časlav Vešović.

Iz Demokrata, čiji će kadrovi u ovoj raspodijeli najviše stradati ne kriju nezadovoljstvo: „Javnost svjedoči da se bez obzira na kvalitet rada i ostvarenih rezultata razrješavaju svi oni koji se na bilo koji način povezuju sa Demokratama, dok se na ta mjesta biraju kadrovi DF-a. S jedne strane, potpredsjednik Vlade kaže da se kondukteri biraju za rukovodioce državnih kompanija zbog političkog dila, a s druge strane iz Odbora direktora iste državne kompanije se eliminiše saobraćajani inžinjer, a iz MUP-a ekspert za bezbjednost uz jednu jedinu ‘zamjerku’ da su bliski Demokratama“.

Ne biraju se baš svi po partijskom ključu. Ima i stručnjaka. Bivši direktor Montenegro Airlinesa (MA) Zoran Đurišić angažovan je u kabinetu premijera Abazovića kao ekspert konsultant za vazdušni saobraćaj od 15. juna ove do 15. juna 2023. godine. Za svoj posao odgovaraće samo premijeru.

„Zar nije čitava Crna Gora zgrožena pred društvenom reinkarnacijom Zorana Đurišića koji je lično od premijera Abazovića nagrađen za upokojenje nacionalne avio-kompanije, jedan od najmarkatnijih simbola te mračne i odnarođene epohe, čovjek koji se sumnjičio za višemilionsku pronevjeru i od kojeg je i prokazani bivši režim oprao ruke. Prema tome, ja se uopšte ne čudim što nema značajnijeg protivljenja novim kadrovskim riješenjima po kojima DPS popunjava 30 odsto po dubini“, ističe Kovačević.

Sve po starom. Do kraja mjeseca znaćemo koliko je koja partija ugrabila moći, na radost izabranih partijskih vojnika i njihovih porodica.

„Sve dok su građani primorani da budu taoci partija koje im umjesto javnih službi pružaju usluge a zauzvrat traže glas, stanje će biti nepromijenjeno. Plašim se da ćemo na dane kada će javni biti iznad partijskog interesa pričekati“, zaključuje Mudreša.

Sve u svemu, kao da i nije bilo avgusta.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

GOMILAJU SE KRIVIČNE PRIJAVE PROTIV VESNE MEDENICE: Optužnice još nema

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok se čeka odluka Specijalnog državnog tužilaštva u predmetu protiv organizovane kriminalne grupe Miloša Medenice, tom državnom organu stižu nove optužbe na račun njegove majke

 

Lisice na rukama bivšoj čelnici Vrhovnog suda Vesni Medenici – desetak dana prije, slabo je ko mogao zamisliti takvu scenu. Pogotovo ne nakon „penzionisanja“ koje je izgledalo više kao bezbjedno sklanjanje predsjednice Vrhovnog suda nakon neustavnog trećeg mandata, nego kao kazna.

Iako se još tačno ne zna šta se kriminalnoj grupi Miloša Medenice i njegovoj majci stavlja na teret, na stolovima Specijalnog državnog tužilaštva gomilaju se predmeti i koji bacaju novo svjetlo na rad nekadašnje prve dame sudstva. Svi predmeti nose oznaku „tajno“.

Nakon što je uhapšena u aprilu, prve nezvanične informacije su bile da je Medenica osumnjičena da je, navodno, u najmanje dva slučaja uticala da sudije tog suda donesu odluku, za šta je njen sin Miloš dobio više stotina hiljada eura. Vesni Medenici, njenom nekadašnjem tjelohranitelju – policajcu Miloradu Medenici, Luki Bakoču, Vasiliju Petroviću i službenici Uprave prihoda i carina Ivani Kovačević odmah je određen pritvor do 30 dana. Njen sin se nedavno iz Beograda vratio u Crnu Goru i takođe mu je određen pritvor. Svi su negirali krivična djela koja im se stavljaju na teret.

Do 11 osumnjičenih policija i tužilaštvo došli su analizirajući kriptovanu komunikaciju ranije uhapšenog Medeničinog tjelohranitelja Darka Lalovića. Prema toj komunikaciji Miloš Medenica se bavio raznim kriminalnim poslovima, pretežno švercom cigareta, a njegova majka je ,,završavala” kriminalcima sudske predmete i zauzvrat dobijala stanove i drugu korist.

Vesna Medenica sumnjiči se da je kao predsjednica Vrhovnog suda pristala da za 590.600 eura sinu Milošu Medenici i dvojici njegovih prijatelja utiče da se u postupcima revizije donesu odluke u korist kompanija Fab lajv i Cijevna komerc, piše u naredbi za sprovođenje istrage u koju je Pobjeda imala uvid. Pored Miloša Medenice, SDT je Marka Vučinića, Nikolu Raičevića označilo kao osobe koje su između nekadašnje predsjednice Vrhovnog suda posredovale u dogovaranju mita koji su Vasilije Petrović, sin vlasnika kompanije Cijevna komerc i Bojan i Marko Popović, izvršni direktor i ovlašćeni zastupnik Fab petrola pristali da daju za pozitivne ishode bez obzira na činjenično stanje u sudskim procesima koje su kompanije Fab lajv i Cijevna komerc vodile protiv kompanija Gugi komerc i Omorika.

Mjesec dana kasnije pojavile su se sumnje u Specijalnom državnom tužilaštvu da je Medenica u još dva sudska predmeta protivzakonito uticala na štetu države.  U ovom slučaju u korist privatne kompanije podgoričke firme Carine Čedomira Popovića, sa kojim je u kumovskim vezama. Specijalna tužiteljka Nataša Bošković saslušala je tada u svojstvu svjedoka sudiju hercegnovskog Osnovnog suda Jovana Stankovića. On je u SDT-u rekao da je Medenica, navodno, od njega izričito tražila da u jednom predmetu donese presudu u korist firme Carine. Rekao je da mu je poznato da je predmet spora bilo vraćanje zajma firmi Čedomira Popovića u iznosu od 20.000 eura. Stanković je nakon toga podnio ostavku na mjesto sudije.

Nedavno je podgorička kompanija Temple’s glory 2.9 podnijela krivičnu prijavu Specijalnom državnom tužilaštvu protiv Petrola Ljubljana, nekadašnje predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice, sudije Vrhovnog suda Branimira Femića, drugih NN lica iz Petrola, kao i protiv NN lica – visokih funkcionera Vlade Crne Gore koja je bila u mandatu do avgusta 2020. godine. Krivičnom prijavom, kako je kazao advokat Veselin Radulović, njima je stavljeno na teret izvršenje krivičnih djela stvaranje kriminalne organizacije i najteži oblik krivičnog djela zloupotreba službenog položaja. U kompaniji Temple’s glory 2.9 sumnjaju da je visoki funkcioner Vlade 2019. godine, na zahtjev iz Petrola, preko Medenice uticao da Vrhovni sud donese presudu u korist slovenačke kompanije, a na njihovu štetu. U ovom sudskom postupku podgorička firma tužila je Petrol i tražila obeštećenje od devet miliona eura. Nakon šest godina suđenja Apelacioni sud je dijelimično prihvatio tužbu i pravosnažno dosudio obeštećenje od 2,9 miliona eura. Međutim, obje kompanije su zatražile reviziju Vrhovnom sudu, a sudija Femić je za samo nekoliko dana, 4. februara 2020, presudio da Temple’s glory 2.9 vrati Petrolu 2,9 miliona uvećano za kamate i sudske troškove, i od tada traje blokada računa i poslovanja podgoričke firme.

I beogradski advokat Borivoje Borović imao je primjedbe na rad Medenice. On je od Specijalnog državnog tužilaštva tražio da sasluša nekadašnju predsjednicu Vrhovnog sud, optuživši je da je uticala na presudu kojom je njegov klijent Marko Šaranović osuđen na 14 godina zatvora zbog ubistva biznismena Dragana Bećirovića. U predstavci upućenoj početkom maja glavnom specijalnom tužiocu Vladimiru Novoviću, Borović navodi da je taj predmet ,,evidentan primjer ‘naručene presude’”. On je u predstavci napisao da je prije objavljivanja presude objelodanjeno da su Medenica i brat ubijenog – Zoran Bećirović, imali poslovne i privatne veze.

,,Ovaj predmet je evidentan primjer ‘naručene presude’. Jasno je da brojnost i ozbiljnost povreda prava okrivljenog od strane Višeg suda i pojedinih sudija Apelacionog suda, policijskih službenika i Višeg tužilaštva, ne može da bude rezultat njihovog nepoznavanja prava, niti posljedica nekakvog slučaja. Radi se o pristrasnom vođenju postupka, koje ima svoj uzrok u pritisku na navedene postupajuće organe. Da su ove tvrdnje tačne, nedvosmisleno proizilazi nakon saznanja koja su u javnost dospjela neposredno prije donošenja pravosnažne presude, a koja se tiču poslovnih i privatnih veza između tadašnje predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice i Zorana Bećirovića… Zoran Bećirović ima svojstvo oštećenog u tom predmetu”, piše u predstavci.

Kako vrijeme prolazi nove optužbe isplivavaju na površinu. Kredibilitetu i autoritetu crnogorskog pravosuđa već je pričinjena ogromna šteta. Ukoliko se uspije dokazati samo dio optužbi na sudu i kazne se odgovorni – to bi moglo izroditi novu nadu da će se konačno krenuti u reformu sudstva. Neke sudije bi se mogle ohrabriti i tužiocima dati još dokaza. Povjerenje u sudstvo nakon produženja pritvora Medenici poraslo je.  Međutim, nakon oslobađajuće presude bivšem gradonačelniku Podgorice Miomiru Mugoši ponovo je poljuljano. Mnogi se plaše da bi to na kraju moglo da se desi i u slučaju Medenice.

 

I roditelji inficiranih beba optužuju Medenicu

Vesna Medenica je za nezakoniti uticaj nedavno optužena i u Apelacionom sudu. Tamo su razmatrane žalbe na odluku bjelopoljskog Višeg suda kojom su ljekari tamošnje Opšte bolnice Tomislav Jeremić, Haka Tahirović, Zvonko Puletić i Jela Cimbaljević oslobođeni optužbe za infekciju pet beba u novembru 2014. od kojih je jedna preminula u Kliničkom centru Crne Gore. Na tu odluku žalilo se tužilaštvo, ali i roditelji beba.

Roditelji sumnjaju da za sudije Vrhovnog suda početkom 2019. godine nijesu bili presudni dokazi već riječ tadašnje predsjednice Vesne Medenice. Prvom presudom, iz 2017. godine Jeremić i Tahirović su osuđeni na po sedam mjeseci zatvora, a Puletić i Cimbaljević na po šest mjeseci kućnog pritvora. Apelacioni sud je tu odluku preinačio i osudio ih na po godinu zatvora. Uslijedile su žalbe koje je uvažio Vrhovni sud i odredio ponovno suđenje uz pouku da treba povoljnije presudititi u korist optuženih.

Odluka je sada na Vijeću Apelacionog suda, u kome su sudije: Evica Durutović, Predrag Tabaš i Ana Vuković.

Ivan ČAĐENOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo