Povežite se sa nama

Reagovanja

Ambasador u odbrani imperijalne politike 

Objavljeno prije

na

Ambasador u odbrani imperijalne politike
(Vladislav Maslenikov, „Ukrajinsko žito išlo je u „situ“ Evropu“, Monitor br. 1725)

Uvaženi veleposlanik Ruske Federacije, gospodin Vladislav Maslenikov je u prošlom broju poslao, treću po redu, reakciju na pisanje Monitora o ruskoj agresiji na Ukrajinu. Zahvalni smo Nj.E. g. Maslenikovu što je saopštenje konačno potpisano i kraće je sadržine za razliku od prva dva reagovanja.

U potpunosti razumijem dužnost gospodina ambasadora da zastupa i brani imperijalnu politiku svoje zemlje uz tradicionalne boljševičke kvalifikacije i neprovjerljive tvrdnje. Nepostupanje po uputama Moskve može biti opasno, ne samo po karijeru, već po zdravlje i život – što je čest slučaj od početka Specijalne vojne operacije.

U saopštenju nije ponuđena ni jedna činjenica da je bilo koji navod u mome tekstu netačan. Činjenice o relokaciji ruske flote, njenim gubicima i gubicima kopnene vojske su lako provjerljive sa snimaka satelita, dronova i Google Earth-a.  Nasuprot tome imamo insistiranje da je sve što Kremlj i Ljubljanka kažu tačno – dok isto kasnije ne poreknu. .

S poštovanjem
Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

Reagovanja

Podaci  u tekstu o ASCG su lako provjerljivi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Podaci  u tekstu o ASCG su lako provjerljivi
 („Atlantski savez Crne Gore od 2006. godine zastupa euro-atlantske vrijednosti“,  Monitor br. 1774, 18. oktobar 2024, str: 50-51)

 

Prošlog petka je ASCG objavio reagovanje na tekst Koga i šta zastupa ASCG, navodeći da je „naslov tendenciozan“, da tekst „sadrži niz neutemeljenih insinuacija i iskrivljenih interpretacija koja štete ugledu“ ove organizacije. Dalje, autor teksta je ocijenjen kao „pristrasan“, „subjektivan“ i „iznosi ad hominem napade“… Ruska ambasada me je do sada tri puta u svojim reagovanjima optuživala za identične stvari u mojim tekstovima.  Vjerujem  da je svaka sličnost slučajna.

Međutim, ASCG reagovanje ne navodi ni jedan ad hominem citat ili primjer. Podaci objavljeni u tekstu su odavno manje ili više poznati javnosti i lako provjerljivi! Sem toga, ASCG je iznio primjedbe samo na prvi dio naslova, tj. glavni naslov. Na 2BS Forum u KGB hotelu nije bilo primjedbi niti je to ikada pominjano u publikacijama. Složiću se sa reagovanjem ASCG-a da su smještajni kapaciteti kojima raspolaže hotel ex šefa ruske državne bezbjednosti svakako za pohvalu.

U tekstu sam se samo u dva slučaja pozvao na neformalne izvore – od kojih se samo drugi direktno odnosi na ASCG, tj. da do tada (u trenutku objave) Vlada CG još nije uplatila obećani novac.

Dalje se navodi „autor je potrošio polovinu teksta pokušavajući da dođe do odgovora na pitanje zašto se 2BS Forum održava u hotelu Splendid u Budvi“. Ovo naprosto nije tačno. Skoro polovina teksta se odnosi ASCG-ove vlastite citate i objašnjenja ko su i šta su, i o 2BS Forumu, uključujući i to da je ASCG član globalne ATA, broj učesnika iz koliko zemalja i svi drugi detalji kako bih vjerno prenio stav. Na kraju „radi pojašnjenja“ sve to isto ASCG opet citira u reagovanju.

Monitor je od kad postoji (nekada izložen direktnim prijetnjama i pritiscima) uvijek radio u interesu javnosti držeći se istine a ne zvanične politike. Upravo zato je i moja malenkost dio tima, jer čvrsto vjeruje u evro-atlantske vrijednosti (namjerno ne pišem Euro zbog druge konotacije). Na sajtu Atlanstkog vijeća Rumunije se decidno navodi koje su to evro-atlantske vrijednosti: sloboda (balans individualnih sloboda i dobrobiti društva), demokratija, vladavina zakona, slobodno tržište, kolektivna bezbjednost, ljudska prava i unutrašnja stabilnost. Vjerujem da je to i stav svakog slobodoljubivog i pravdoljubivog građanina(nke) ove zemlje. Tri decenije prethodne vlasti su sve bile samo ne to.

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Reagovanja

Atlantski savez Crne Gore od 2006. godine zastupa euro-atlantske vrijednosti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Atlantski savez Crne Gore od 2006. godine zastupa euro-atlantske vrijednosti
(„Koga i šta zastupa Atlantski savez CG“,  Monitor br. 1773, 11. oktobar 2024, str: 18-21)

 

„Koga i šta zastupa Atlantski savez CG“, koji potpisuje novinar Jovo Martinović, osim tendencioznog naslova sadrži i niz neutemeljenih insinuacija i iskrivljenih interpretacija koje štete ugledu Atlantskog saveza Crne Gore i omalovažavaju naše dvodecenijske napore u promociji euroatlantskih vrijednosti, regionalne bezbjednosti i međunarodne saradnje.

Iako je iz samog teksta jasno da je 2BS Forum 2024 autoru poslužio samo kao povod za tekst o bivšem crnogorskom predsjedniku Milu Đukanoviću i Demokratskoj partiji socijalista, kontekst u koji je naša organizacija očigledno sasvim proizvoljno stavljena zahtjeva reagovanje sa nizom pojašnjenja.

Atlantski savez Crne Gore je 2BS Forum davne 2011. godine predstavio kao platformu za otvoreni dijalog, razmjenu znanja i iskustava o globalnim i regionalnim bezbjednosnim pitanjima. Ni u jednom trenutku nismo dozvolili da 2BS Forum postane mjesto za promociju pojedinaca ili političkih partija, a prostor za moderirani razgovor su od početka imali svi predsjednici, premijeri i ministri koji su željeli da uzmu učešće na Forumu.

Kada je riječ o organizaciji 2BS Foruma, autor je potrošio polovinu teksta pokušavajući da dođe do odgovora na pitanje zašto se 2BS Forum održava u hotelu Splendid u Budvi. Odgovor staje u jednu rečenicu:

Hotel Splendid je jedini hotel sa pet zvjezdica na crnogorskom primorju koji ima kapacitete da ugosti više od 400 učesnika kroz obezbjeđivanje adekvatnog smještaja i konferencijske sale za događaj tog obima, i da ispuni specifične i veoma zahtjevne standarde u pogledu bezbjednosti, logistike i infrastrukture, imajući u vidu da 2BS okuplja visokoprofilne goste čija je bezbjednost tokom boravka na konferenciji od najveće važnosti.

2BS Forum svake godine okuplja više od 400 učesnika iz 30-ak zemalja iz cijelog svijeta, a među njima su šefovi država i vlada, ministri odbrane i vanjskih poslova, visoki civilni i vojni predstavnici NATO, visoki predstavnici EU, gotovo cio diplomatski kor, brojni eksperti, profesori i analitičari. Uz njih, u produkciji događaja učestvuje gotovo 100 ljudi, a Forum sa lica mjesta prati više od 70 novinara, kamermana i fotoreportera. Svakome ko se bavi organizacijom događaja, sve i da nisu na nivou 2BS Foruma, iz ovoga je jasno koliko je teško pronaći adekvatnu lokaciju.

Kada je riječ o radu Digitalnog forenzičkog centra (DFC), veoma je jednostavno demantovati tvrdnje da DFC selektivno istražuje ili zanemaruje politički kontekst.

Pažljiviji čitalac analiza i studija DFC-a – kakvim se g. Martinović nažalost nije pokazao, iako se na njih na više mjesta poziva – sjetiće se da su analitičari DFC-a više puta do sada ukazivali da su „brojni problemi koji opterećuju crnogorsko društvo akumulirani u vrijeme trodecenijske vladavine DPS“, te da je tokom tog perioda „iako u potpuno drugačijem spoljno-političkom kontekstu, omogućen i snažan upliv ruskog faktora u Crnu Goru, koji je imao različite oblike ispoljavanja, od kupovine nekretnina, do uglavnom neuspješnih investicija u turističku privredu i industriju“.

DFC je u ranijim studijama isticao i da je „nedostatak snažnih i demokratskih institucija jedan od razloga zbog kojeg je Crna Gora posebno ranjiva na štetni uticaj koji dolazi iz Rusije i Srbije“. I u kontekstu drugih stranih uticaja, DFC je isticao da je „involviranost Kine u energetske/infrastrukturne projekte u Crnoj Gori započela za vrijeme vlade koju je dominantno konstituisala Demokratska partija socijalista“.

Na kraju, bez želje da posebno komentarišemo izraženu pristrasnost autora teksta – koji, uprkos istoj, nije označen kao kolumna ili stav – ili brojne subjektivne tvrdnje i ad hominem napade, dužni smo da se osvrnemo na činjenicu da se g. Martinović iz nekog razloga potrudio da stupi u kontakt sa Atlantskim savezom SAD a da nije uložio mnogo manji ali iz ugla novinarske profesije neophodan napor da komentar na svoje teze zatraži od Atlantskog saveza Crne Gore, o kojem zapravo piše tekst.

Pojašnjenja radi, Atlantski savez Crne Gore i Atlantski savez SAD različite su organizacije, ali su obje članice Svjetske organizacije atlantske povelje (ATA). Atlantski savez Crne Gore dio je ATA od 2006. godine, i prema njihovim riječima najaktivniji je od svih organizacija-članica. Osnivač ASCG, Savo Kentera, bio je i na funkciji potpredsjednika ATA, a ta ugledna organizacija ove godine obilježava 70. godišnjicu postojanja.

Profesionalno novinarstvo zahtijeva nepristrasnost, jasnoću i dosljednost u prikazivanju informacija, što u ovom tekstu izostaje. Vjerujemo ipak da će Monitor – prvi nezavisni politički časopis u zemlji koji je služio kao orijentir javnosti tokom turbulentnih 90-ih godina prošlog vijeka – zadržati intergitet i u godinama koje dolaze. Uvjereni da je u ovom konkretnom slučaju riječ o incidentu a ne namjernoj diskreditaciji ili podlijeganju malignim uticajima, čestitamo redakciji na 35. godišnjici postojanja.

Snažna podrška demokratizaciji crnogorskog društva i euroatlantskim integracijama zemlje vrijednosti su koje dijelimo od početka.

Atlantski savez Crne Gore
( Odgovor našeg novinara u sljedećem broju)

Komentari

nastavi čitati

Reagovanja

Ukrajinsko žito išlo je u „situ“ Evropu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ukrajinsko žito išlo je u „situ“ Evropu
(„Bitka za crnomorske trgovačke rute“, autor Jovo Martinović.  Monitor br.  1723)

Sa interesovanjem  sam se upoznao sa fantazijama novinara Jova Martinovića naslovljenim „Bitka za crnomorske trgovačke rute“ objavljenim u Monitoru 27. oktobra o.g. Dok niz zapadnih medija i političara sve glasnije priznaje neuspjeh pokušaja kontraofanzive vojske Ukrajine, g. Martinović priča o valjda „značajnim uspjesima“ Ukrajine na moru. Sama po sebi to je hrabra izjava na račun Kijeva koji je već faktički lišen ratne mornarice. Koliko se može  shvatiti riječ je o napadu ukrajinske vojske na Sevastopolj 22. septembra o.g. raketama i projektilima dopremljenim od strane zemalja NATO-a. Ovaj napad, koji je oštetio staru zgradu sjedišta Crnomorske flote Rusije, nesumnjivo je planiran uz angažovanje zapadnih obavještajnih sredstava – NATO satelita i izviđačkih aviona te izvršen na sugestiju i u bliskoj koordinaciji sa službama SAD i Velike Britanije. Cilj ovog napada, kao i terorističkih napada kijevskog režima na civilne i socijalne objekte na teritoriji Rusije, uključujući i čin nuklearnog terorizma 26. oktobra (napad dronovima na nuklearnu elektranu u Kursku), jeste jasan – da se skrene pažnja sa neuspjeha ukrajinske kontraofanzive, u koju je Zapad polagao veliku nadu, da se posije panika u našem društvu i da se destabilizuje unutrašnja politička situacija u Rusiji. Takođe je jasno da niti Kijev niti njegovi zapadni sponzori neće uspjeti u tome.

Isporuke Kijevu zapadnih naoružanja na čijem nastavku insistira g. Martinović ne opravdavaju očekivanja kolektivnog Zapada. Po zapadnim procjenama, barem petina tehnike koja je dopremljena za ofanzivu, je već uništena ili oštećena, ukrajinska vojska tokom borbenih dejstava nije uspjela ni čak da se domogne glavne odbrambene linije ruskih snaga. Dok g. Martinović pokušava da ubijedi čitaoce da ruska vojska ima ogromne gubitke i „samoubilački“ koristi ljudstvo, situacija je u stvarnosti sasvim drugačija. Upravo je ukrajinska komanda, izbjegavajući korišćenje vojne tehnike zbog njenog značajnog gubitka, prešla na taktiku „mesnatih juriša“: na minska polja prvo se usmjerava pješadija koja  po cijenu sopstvenog života pokušava da prodre u rusku odbranu i da sačuva zapadno naoružanje. Uprkos Ženevskoj konvenciji 1949. godine o postupanju s ratnim zarobljenicima za deminiranje koriste zarobljene ruske vojnike. Osim toga, ukrajinske naciste angažuju i svoje povrijeđene vojnike kao biološki materijal da bi se vadili organi za potrebe transplantacija.

Što se tiče navedenih izjava g. Vladimira Zelenskog o „postepenom odlasku“ ruske Crnomorske flote sa Krima, preporučimo g. Martinoviću da se upozna sa priznanjima iz kruga šefa kijevskog režima u časopisu Time od 30. oktobra. Ispalo je da je „skoro mesijanska“ ubijeđenost Zelenskog u pobjedu nad Rusijom već uznemirava čak i njegove savjetnike. Kako jedan od njih kaže: „Vara on sebe… ne pobjeđujemo mi. Ko proba to mu da kaže“.

Na isto mesijanstvo miriše i izjava Zelenskog koju je citirao g. Martinović o važnosti Crnomorske rute izvoza žita po globalnu prehrambenu bezbjednost. Bacimo pogled na statistiku. U godini dana važenja „crnomorska inicijativa“ iz luka Odesa, Černomorsk i Južni izvezeno je oko 33 miliona tona pšenice. Pri tome, ukupan svjetski izvoz žita iznosi 422,4 miliona tona, odnosno 205,6 miliona tona pšenice. Ukrajinsko, pretežno prehrambeno žito išlo je u „situ“ Evropu. Evropske zamlje su koristile „crnomorsku inicijativu“ isključivo u komercijalnom interesu radi izvoza ukrajinske hrane da bi se ona preradila i preprodala po višoj cijeni. Američke korporacije koje su odkupile 30 odsto ukrajinskih oranica bogatile su se na „inicijativi“ izvozom i preradom ukrajinskog žita. U pogođene zemlje Afrike – Džibuti, Somaliju, Sudan, Libiju i Etiopiju – poslato je tek 976 hiljada tona, odnosno 3,1% od ukupnih isporuka. Pored toga, kijevski režim je morski humanitarni koridor koristio za oružane provokacije i terorističke napade na Sevastopolj i Krimski most, diverzije protiv naših vojnih i civilnih brodova. U blizini spremišta žita uspostavljeni su pogoni za proizvodnju dronova i morskih navođenih aparata kojima se izvode udari na strogo civilne infrastrukturne objekte na Krimu.

Ukoliko je ukrajinsko žito od životnog značaja po svjetsku prehrambenu bezbjednost, zašto su njen izvoz blokirale 4 zemlje EU: Mađarska, Slovakija, Hrvatska i čak veliki prijatelj Kijeva Poljska? Evo gdje se zaista vodi rat za tržište!

Napokon, što se tiče citiranih prijetnji g. Amira Vaitmana prema Rusiji, nisam uspio da nađem da on ima ikakvu zvaničnu državnu funkciju.

Vladislav MASLENIKOV,
ambasador Rusije u Crnoj Gori

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo