Radna akcija glačanja lika i djela Mila Đukanovića, na kojoj izgaraju DPS i režimski mediji, poprima međunarodni karakter. Američki predsjednik Obama javlja da crnogorski građani treba da budu ponosni na Đukanovićeve uspjehe. Zamjenik državnog sekretara SAD Džejms Stajnberg je izmjerio da Đukanović za sobom ostavlja ostvarenja na koja on i sunarodnici mogu biti – ,,veoma ponosni”. Potpredsjednik Džozef Bajden, lično može da potvrdi sa kojom je vještinom Đukanović vodio Crnu Goru. Najdalje je otišao bivši američki izaslanik za Balkan Robert Gelbard. Američka administracija na Đukanovića gleda kao na heroja, otkriva on. I žali se da je ,,iz više razloga nesreća što je Milo Đukanović odlučio da se povuče”. Treba ga razumjeti. Gelbard je u Crnoj Gori razvio unosan biznis dok je Đukanović bio premijer.

Lijepo je čuti kad nam stranci hvale državnog odličnika. ,,Distancirajući vašu zemlju od politike nacionalizma, pomogli ste da se trasira pozitivan kurs koji je očuvao multietnički karakter Crne Gore”, piše Obama Đukanoviću.

Evo kako se Đukanović, kad je bilo najteže, distancirao od nacionalizma: ,,Milošević je nešto najbolje što se moglo desiti Jugoslaviji u ovom trenutku, kada povampirene fašističke snage u Hrvatskoj i Sloveniji pokušavaju da unište sve ono što je stvoreno od 1945. do sada. Ponosan sam da u ovim istorijskim trenucima mogu da budem rame uz rame sa njim u odbrani tekovina revolucije”.

Nije neka tajna: nakon prvog napuštanja vlade, prije četiri godine, Đukanović se vratio na mig svjetskih gospodara da obavi dva važna zadatka: prizna Kosovo i Crnu Goru usmjeri prema NATO-u. Taj posao je prilježno obavljao. Drugim poslovima Đukanovića i prijatelja morale su da se bave svjetske policije. Amerika je tiho digla ruke od pulena. Prigodne riječi su znak da se Obama i njegova administracija opraštaju od Đukanovića. Onako nakićene, mogu biti i poruka da će službeni Vašington poštovati njegov izbor namjesnika i da neće insistirati na razobličavanju teških afera koje prate dugogodišnju Đukanovićevu vladavinu.

Poruke iz Amerike su još jedna opomena: sa Đukanovićevim nasljeđem moraćemo prije svega da se suočimo mi. Moćni imaju svoj pravilnik ponašanja. Do juče je američka administracija veličala Tačija (,,američki zlatni dečko na Kosovu”) i Sanadera (,,elegantan, elokventan i spreman na kulturne dogovore”). Njenu podršku imali su brojni svjetski diktatori uključujući i tek uteklog dugogodišnjeg gospodara Tunisa Ben Alija. I njegova sudbina potvrđuje: veliki, suočeni s realnošću lako peru ruke od diktatora miljenika. Na potezu smo mi.

Samo plaćeni optimisti mogu vjerovati da se Đukanovićev režim može reformisati golim personalnim promjenama na čelu vlade.

Bivši premijer je do savršenstva doveo sistem samozaštite, koji podrazumijeva da on vlastitu odgovornost može uvijek da delegira. Hoćete obračun s organizovanim kriminalom – evo vam klan Marovića. Hoćete krivce za zločin deportacija izbjeglica – evo vam samo policijski funkcioneri. Hoćete izvinjenje za paljenje Dubrovnika, evo izraza žaljenja za ono što su učinili vojnici na terenu. Ko bi pomislio da je svih tih godina Crna Gora imala premijera. I da se on zvao Milo Đukanović.

Dani koji teku svjedoče: Sve je isto samo njega nema. Radnicima se strogo zabranjuje da štrajkuju ispred zgrade Vlade. Najavljuje se enormno poskupljuje struje. Sudi se Ibrahimu Čikiću, zbog knjige svjedočenja o policijskom mučenju koje je devedesetih preživio. Slobodana Pejovića, istrajnog svjedoka deportacija, na sud poziva režimski kontrasvjedok.

Državni i paradržavni mediji se uredno utrkuju ko će bolje da posluša. Optimizam buja. Lete izjave o planovima i programima Lukšićevih ministara. Kao da treba da ih biramo na izborima i kao da namjesnička Vlada dolazi iz duboke ilegale.

Ne ide sav grijeh na dušu vlastima. Đukanovićevo povlačenje na rezervni položaj mogla je biti prilika za početak demontiranja nasljeđa koje je kao omču o vratu ostavio Crnoj Gori. Filip Kovačević s pravom podsjeća opoziciju da je trebala da proglasi nelegitimnim dvorski feudalni vodvilj i da izađe iz Skupštine, sve do formiranja koncentracione vlade sa jednogodišnjim mandatom koja bi otvorila put prvim slobodnim izborima. Opozicija je prespavala još jednu priliku. Đukanović mirno može da upravlja feudom iz sjenke.

Veseljko KOPRIVICA