Povežite se sa nama

DANAS, SJUTRA

Američki heroj

Objavljeno prije

na

Radna akcija glačanja lika i djela Mila Đukanovića, na kojoj izgaraju DPS i režimski mediji, poprima međunarodni karakter. Američki predsjednik Obama javlja da crnogorski građani treba da budu ponosni na Đukanovićeve uspjehe. Zamjenik državnog sekretara SAD Džejms Stajnberg je izmjerio da Đukanović za sobom ostavlja ostvarenja na koja on i sunarodnici mogu biti – ,,veoma ponosni”. Potpredsjednik Džozef Bajden, lično može da potvrdi sa kojom je vještinom Đukanović vodio Crnu Goru. Najdalje je otišao bivši američki izaslanik za Balkan Robert Gelbard. Američka administracija na Đukanovića gleda kao na heroja, otkriva on. I žali se da je ,,iz više razloga nesreća što je Milo Đukanović odlučio da se povuče”. Treba ga razumjeti. Gelbard je u Crnoj Gori razvio unosan biznis dok je Đukanović bio premijer.

Lijepo je čuti kad nam stranci hvale državnog odličnika. ,,Distancirajući vašu zemlju od politike nacionalizma, pomogli ste da se trasira pozitivan kurs koji je očuvao multietnički karakter Crne Gore”, piše Obama Đukanoviću.

Evo kako se Đukanović, kad je bilo najteže, distancirao od nacionalizma: ,,Milošević je nešto najbolje što se moglo desiti Jugoslaviji u ovom trenutku, kada povampirene fašističke snage u Hrvatskoj i Sloveniji pokušavaju da unište sve ono što je stvoreno od 1945. do sada. Ponosan sam da u ovim istorijskim trenucima mogu da budem rame uz rame sa njim u odbrani tekovina revolucije”.

Nije neka tajna: nakon prvog napuštanja vlade, prije četiri godine, Đukanović se vratio na mig svjetskih gospodara da obavi dva važna zadatka: prizna Kosovo i Crnu Goru usmjeri prema NATO-u. Taj posao je prilježno obavljao. Drugim poslovima Đukanovića i prijatelja morale su da se bave svjetske policije. Amerika je tiho digla ruke od pulena. Prigodne riječi su znak da se Obama i njegova administracija opraštaju od Đukanovića. Onako nakićene, mogu biti i poruka da će službeni Vašington poštovati njegov izbor namjesnika i da neće insistirati na razobličavanju teških afera koje prate dugogodišnju Đukanovićevu vladavinu.

Poruke iz Amerike su još jedna opomena: sa Đukanovićevim nasljeđem moraćemo prije svega da se suočimo mi. Moćni imaju svoj pravilnik ponašanja. Do juče je američka administracija veličala Tačija (,,američki zlatni dečko na Kosovu”) i Sanadera (,,elegantan, elokventan i spreman na kulturne dogovore”). Njenu podršku imali su brojni svjetski diktatori uključujući i tek uteklog dugogodišnjeg gospodara Tunisa Ben Alija. I njegova sudbina potvrđuje: veliki, suočeni s realnošću lako peru ruke od diktatora miljenika. Na potezu smo mi.

Samo plaćeni optimisti mogu vjerovati da se Đukanovićev režim može reformisati golim personalnim promjenama na čelu vlade.

Bivši premijer je do savršenstva doveo sistem samozaštite, koji podrazumijeva da on vlastitu odgovornost može uvijek da delegira. Hoćete obračun s organizovanim kriminalom – evo vam klan Marovića. Hoćete krivce za zločin deportacija izbjeglica – evo vam samo policijski funkcioneri. Hoćete izvinjenje za paljenje Dubrovnika, evo izraza žaljenja za ono što su učinili vojnici na terenu. Ko bi pomislio da je svih tih godina Crna Gora imala premijera. I da se on zvao Milo Đukanović.

Dani koji teku svjedoče: Sve je isto samo njega nema. Radnicima se strogo zabranjuje da štrajkuju ispred zgrade Vlade. Najavljuje se enormno poskupljuje struje. Sudi se Ibrahimu Čikiću, zbog knjige svjedočenja o policijskom mučenju koje je devedesetih preživio. Slobodana Pejovića, istrajnog svjedoka deportacija, na sud poziva režimski kontrasvjedok.

Državni i paradržavni mediji se uredno utrkuju ko će bolje da posluša. Optimizam buja. Lete izjave o planovima i programima Lukšićevih ministara. Kao da treba da ih biramo na izborima i kao da namjesnička Vlada dolazi iz duboke ilegale.

Ne ide sav grijeh na dušu vlastima. Đukanovićevo povlačenje na rezervni položaj mogla je biti prilika za početak demontiranja nasljeđa koje je kao omču o vratu ostavio Crnoj Gori. Filip Kovačević s pravom podsjeća opoziciju da je trebala da proglasi nelegitimnim dvorski feudalni vodvilj i da izađe iz Skupštine, sve do formiranja koncentracione vlade sa jednogodišnjim mandatom koja bi otvorila put prvim slobodnim izborima. Opozicija je prespavala još jednu priliku. Đukanović mirno može da upravlja feudom iz sjenke.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

nastavi čitati

DANAS, SJUTRA

Seniori i juniori

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za to što Đukanovićev sistem nije demontiran, odgovorni su avgustovski pobjednici, svi do jednog. Pemijer Abazović danas ne misli da je stanje u bezbjednosnom sektoru u rasulu, već sasvim suprotno. Da, odlično je. U njemu su sinovi funkcionera koji se igraju kriminala. Da ga valjda usavrši, Abazović na čelo ANB-a dovodi Sava Kenteru, koji trideset godina nije zucnuo protiv DPS-a

 

Nikad se ne hapse vlastiti agenti, podijelio je sa nama bivši specijalni tužilac  Milivoje Katnić još jednu tužnu višedecenijsku istinu crnogorskog pravosuđa. Mogao je još da doda: ne hapse se ni vlastite predsjednice Vrhovnog suda, državne tužiteljke, predsjednici države i njihove sestre, ministri. Hapsi se samo Svetozar Marović, kad prtisnu Evropa i šef, pa se onda pusti, i sitna boranija.

Katnić je, dakle, odlučio da ne procesuira policijske službenike koje je Europol još prije više mjeseci označio kao saradnike kriminalnih grupa, jer su bili na tajnom zadatku. Čudan tajni zadatak, u kom visoki policijski službenici nesakrivenih identiteta pomažu mafiji da razgrana posao. I sami zarade po pedesetak miliona eura.

Još jedna stvar je zanimljiva. Istražni organi i prethodna vlada već neko su vrijeme imali podatke Europola, koji inkriminišu visoke policijske službenike i bivšu predsjednicu Vrhovnog suda. Dok ih podgorički portal Libertas nije objavio, niko nije rekao ni riječ.

„Tri crnogorska policajca na računima koje su identifikovale partnerske službe imaju po 50 i više miliona eura, rečeno je prije nepuna dva mjeseca članovima Vlade Zdravka Krivokapića na zatvorenom sastanku”, potvrdio je bivši državni sekretar Andrej Milović. Istrage o njihovim finansijama – nema.

Nemamo ni Zakon o porijeklu imovine, iako je bilo jasno i u avgustu 2020, kada je pao DPS, da je to jedan od ključnih mehanizama za demontiranje tridesetogodišnjeg sistema koji je vrh te partije kreirao, u kom su institucije postale ispostava poltike, a politika ispostava kriminala. U kom su predstavnici policije, pravosuđa i politike, svoju djecu pustila da se igraju kriminalaca. Sa kodnim imenima Komandos, Junior i slično.

Dugo se čekalo i na novo tužilaštvo, zakon o lustraciji prestao je i da se pominje. Čekalo se, u stvari, na sve suštinske promjene, neophodne za demontažu Đukanovićevog sistema. Popunjavane su dubine, bavili smo se crkvenim pitanjima, odvijao se ljuti boj za funkcije. Zato je Đukanovićev DPS danas u parlamentu, isti i netaknut, i spreman da opet popuni – dubine i širine.  Za to su odgovorni avgustovski pobjednici, svi do jednog, uključujući i novog premijera Dritana Abazovića, koji danas kaže da ne misli da je stanje u bezbjednosnom sektoru u rasulu, već sasvim suprotno. Da, odlično je.

Abazović dovodi za direktora ANB-a Sava Kenteru, dugogodišnjeg predsjednika Atlanskog saveza, u čijem su Upravnom odboru bili DPS-ovi kadrovi. Čovjeka koji trideset godina nije zucnuo protiv DPS-a. Koji je u DPS pravosuđu prošao nekažnjen u slučaju smrti pješaka. I čiju su fotografiju sa Duškom Golubovićem, kontroverznim policijskim funkcionerom i saradnikom Zorana Lazovića čiji se sin pominje u Europolovm spisima, objavljenim u medijima prije koji dan. Kentera se tim povodom nije oglašavao. Ni premijer.

Srećne promjene.

Nataša ANDRIĆ

Komentari

nastavi čitati

DANAS, SJUTRA

Daljinska vlada

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ko je pažljivo pratio posljednjih pola godine, zna da nova manjinska vlada ima dva a ne samo jedan daljinski upravljač. Da pored daljinca u rukama Mila Đukanovića i DPS-a, od početka djeluje i jedan malo jači daljinac, onaj u rukama Gabrijela Eskobara, SAD-a i Zapada

 

Na teritoriji Crne Gore danas deluju dve a ne samo jedna mafiokratija. Prva je ova naša domaća, Mila Đukanovića, druga ona iz Beograda, Aleksandra Vučića. Pri tome, kao svoje glavne političke alate, ove dve mafiokratije koriste agresivne nacionalizme, prva velikocrnogorski, druga velikosrpski, a kao svoja glavna politička krila, dva najsnažnija politička subjekta, prva DPS, druga DF.

Pa kada je stanje već ovakvo, moglo bi da se zaključi da je nova, manjinska vlada, koja isključuje upravo ova dva subjekta, samim tim, logična i opravdana. Ali, nažalost, nije tako. Zbog toga što je i u novoj konstrukciji daljinski upravljač ostao u rukama mafiokratije Mila Đukanovića. Treba se nadati da je to jasno i najvećim entuzijastima među konstituentima nove vlade.

Tako da je nova vlada Crne Gore manjinska samo matematički. Politički, ona je daljinska. Ali ni ovo daljinska nije tako jednostavno kako izgleda na prvi pogled. Ko je pažljivo pratio poslednjih pola godine, zna da nova manjinska vlada ima dva a ne samo jedan daljinski upravljač. Da pored daljinca u rukama Mila Đukanovića i DPS-a, od početka deluje i jedan malo jači daljinac, onaj u rukama Gabrijela Eskobara, SAD-a i Zapada. Pa je konačna konstrukcija zaista impresivna. Za pamćenje. Kao ruska babuška. Sa tri lutke. Spolja manjinska vlada, unutra DPS, još dublje unutra Zapad.

Glavna konstrukciona greška nove manjinske vlade je u njenom istovremenom potcenjivanju domaćeg a precenjivanju vanjskog daljinca. Većina entuzijasta manjinske vlade su mladi ljudi pa to ne moraju da znaju. Ali oni koji su prošli hiljadu devetsto devedesete nikada neće moći da zaborave koliko nedopustivo dugo je Zapad samog Slobodana Miloševića tretirao kao „glavni faktor mira na Balkanu“. Slično danas postupa sa Milom Đukanovićem. Moguće je, čak verovatno, da će i njega na kraju da pusti niz vodu, ali to za Crnu Goru tada može biti kasno. Nepopravljivo kasno. A obaveza naše, domaće, crnogorske vlasti je bila i ostala, da o našim, domaćim, crnogorskim potrebama i interesima, vodi računa, makar onoliko koliko o potrebama i interesima Zapada. Rešenje je bilo i ostalo u finom balansu i-i a ne u ludilu ili-ili.

Znamo, za neslavni kraj prethodne parlamentarne većine, vlade i vlasti, manje ili veće zasluge imali su svi njeni konstituenti, a ne samo jedan ili dva. Ali je pre manjinske vlade sa opisanom konstrukcionom greškom, bilo još najmanje dva politička puta, koja su bila bolja ili makar manje loša od ovoga. Prvi, očuvanje tridesetoavgustovske vlasti, uz obnovu, proširenje i preciziranje koalicionog sporazuma, posebno u delu poštovanja spoljnopolitičkih obaveza i članstva Crne Gore u NATO. I drugi, kada ovaj prvi nije uspeo, formiranje koncentracione ili tehničke vlade, sa glavnim zadatkom pripreme i održavanja vanrednih parlamentarnih izbora.

I sada, nakon svega, šta da se radi? U momentu kada je manjinska vlada svršen čin, ono najviše i najbolje za što se treba založiti, jeste demokratsko strpljenje i kondicija. I spremnost za novi dijalog i dil. A za to se neće morati čekati cela godina. Najdalje za nekoliko meseci biće jasno ko je bio u pravu. Entuzijasti manjinske vlade ili mi njeni kritičari. Ako nova vlada zaista uspe da donese odnosno ubrza evropski put, stabilizaciju i depolarizaciju, što nama izgleda veoma malo verovatno, ako ne i nemoguće, treba joj čestitati. Ali, ukoliko usledi samo dalja i teža blokada toga puta, i još opasnija destabilizacija i polarizacija, što nama, zbog one konstrukcione greške, izgleda mnogo, mnogo verovatnije, ako ne i neizbežno, tada treba napraviti (još) jedan veliki i višestruki politički i demokratski restart. Uz očuvanje unutrašnjeg građanskog mira kao vrhunskog prioriteta.

Milan POPOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

DANAS, SJUTRA

A đe je pravda

Objavljeno prije

na

Objavio:

Javnost su o postojanju navodne organizovane kriminalne grupe koju je predvodio Miloš Medenica, a u kojoj je svoje mjesto našla i njegova majka, bivša VDT i predsjednica Vrhovnog suda, obavijestili novinari istraživači. Inače bi, može biti, cijela priča još čekala

 

Stižu, možda naredne nedjelje, mada uveliko kasne. Proljeće i 43. vlada. Sa pravdom je druga priča. Od nje se tek očekuje da krene ka našim krajevima. Pronađe li put kroz oblake obećanja koja smo već slušali.

Iz Kliničkog centra stižu vijesti da je Vesna Medenica pokušala samoubistvo, iste večeri kada joj je sud odredio jednomjesečni pritvor. Gotovo dvije decenije ona je personifikovala sistem koji počiva na različitom tretmanu onih koji se pravdi privode sa pozicija vlasti i moći, spram svih drugih – koji tu moć nemaju ili su je, izgubili. Hijerarhijski, lanac (ne)odgovornosti kidao se negdje na pozicijama predsjednika opština. Najslabije karike. Oni su mogli dopasti zatvora nakon pravosnažne osuđujuće kazne. Iznad njih zaborav, zastara i(li) bjekstvo pod okriljem vlasti.

Odbjegli  političar visokog ranga Svetozar Marović, odbjegli biznismen Duško Knežević, odbjegli direktor Uprave za nekretnine Dragan Kovačević nedostupni su svjedoci uspostavljenih pravila igre. U Crnoj Gori tihuju Miomir Mugoša, Slavoljub Stijepović, Ivan Brajović, Dragan Brković… čekajući (obećani?) rasplet istraga i sudskih postupaka koje se protiv njih vode. Dok Mila Đukanovića i krug njegovih bliskih saradnika (Gvozdenović, Veljović, Ivanović, Bošković…) i dalje čuva moć i vlast. Formalna i vaninstitucionalna.

Možda jednom saznamo u kome je od tih krugova moći Vesna Medenica vidjela svoje mjesto kada je u nedjelju krenula za Beograd, a da bi se sa podgoričkog aerodroma umjesto u avionu, obrela u pritvorskim prostorijama Centra bezbjednosti.

Jedno znamo: umjesto istražitelja i tužilaca, javnost su o postojanju navodne organizovane kriminalne grupe koju je predvodio Miloš Medenica, a u kojoj je mjesto našla i njegova majka, bivša VDT i predsjednica Vrhovnog suda,  obavijestili novinari istraživači. Inače bi, može biti, cijela priča još čekala svjetlost dana. Zatrpana svježim obećanjima i aferama.

Već smo zaboravili kako je odlazeći premijer obavijestio javnost, jedva tome ima nedjelju dana, da je zvanična Srbija pokušala da ucijeni Crnu Goru vezujući mogućnost kupovine životnih namirnica sa njihovog tržišta za odluku „oćemo li biti dio Otvorenog Balkana ili nećemo”. Umjesto zvaničnog Beograda, na prozivke su odgovorili njihovi nezvanični glasnogovornici iz Podgorice. Milan Knežević je Krivokapiću, umjesto demantija, isporučio aferu u najavi: „Više je Zdravko Krivokapić usvojio tuđih mišljenja u ovih godinu i nešto dana nego što su njegova djeca urgirala za ekonomska državljanstva u vrijednosti od 250.000 eura za svako”. Eto novog štiva za čitanje „između redova”.

Na odlazećeg premijera ljutnula se i ministarka Vesna Bratić. Zbog razmimoilaženja u kadrovskoj politici. Imenovanja i razrješenja jedna je od rijetkih obaveza koju, u odlazećoj vladi, revnosno izvršavaju. Ljuta ministarka otišla je sa sjednice. I premijer je ostao bez kvoruma u vlastitom kabinetu. O čemu njegovi saradnici zaduženi za komunikaciju sa javnošću uredno šute. Na vladinom sajtu imate samo najavu sjednice, bez epiloga.

Dok javnost bruji o dugovima države prema korisnicima budžeta, ministar Milojko Spajić najavljuje nove podvige, promovišući buduću partiju. Evropa sad! Za penzionere, najavio je ministar novu kampanju preko svog tviter naloga: Obraduj babu i đeda stiže povećanje! penzija 10% (tekst je prepisan sa infografike koja nosi logo Ministarstva finansija, pa je i pravopis njihovo autorstvo). Unučad možda ne znaju da je inflacija već pojela najavljenu povišicu. Ministar ubjeđuje: „Keš u trezoru 400 miliona,  i zlato u trezoru – 70 miliona eura, garancija su da će sve povišice biti isplaćene i održive za 2022. godinu! Šta poslije toga, to neće biti njegova briga.

I predsjednik države vrijedno radi. Raspisao je treći paket lokalnih izbora pa ćemo makar   tri nedjelje juna uživati u glasanju i postizbornim slavljima. To će obogatiti turističku ponudu do zvaničnog početka ljeta. Đukanović na lageru ima još lokalnih izbora. O njima, možda, kada proslavi to što se DPS vraća „na državno-politički relevantnu poziciju”. Umjesto da su otišli tamo đe im je mjesto. I to je odloženo – dok ne dođe pravda.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo