Kada je protekle sedmice, s prvim snijegom, čitava teritorija opštine Andrijevica ostala bez struje dvadeset i četiri sata (što je iskorišteno za pljačku banke), postalo je jasno da je ovaj grad na sjeveru Crne Gore jedan od najgore snabdjevenih električnom energijom. Tako, međutim, ne bi smjelo biti ako se zna da se na andrijevičkim rijekama grade male elektrane i da su neke od njih u funkciji već dvije godine.
Upravo je apsurdno da stvari najgore stoje tamo gdje je izgrađena mala hidrolektrana Bradavac, u vlasništvu preduzeća Igmaenerdži Igora Mašovića, rođenog brata gradonačelnika Srđana Mašovića.
Zato je grupa mještana potkomovskih sela uputila ovih dana dopis Vladi i Elektroprivredi Crne Gore, zahtijevajući da im se obezbijedi urednije snabdijevanje električnom energijom. Oni su istakli da njihova domaćinstva veoma često po nekoliko sati ostaju bez struje i da im to pričinjava ozbiljne probleme.
,,Mi smo u više navrata Elektroprivredi dostavljali zahtjeve tražeći detaljnu sanaciju elektro mreže u našim selima. Međutim, tim zahtjevima je samo djelimično udovoljavano. Zato su brojni potrošači s ovog područja i dalje loše snabdjeveni električnom energijom. Čim naiđe i najmanje nevrijeme, struja nestaje i po nekoliko sati”, pišu mještani Potkomovlja. Oni kažu da uprkos tome određene firme i pojedinci užurbano rade na izgradnji mini elektrana na njihovim rijekama, iako lokalno stanovništvo nije dobilo nikave garancije da će nakon realizacije tih projekta imati jeftiniju i, što je posebno važno, kvaliteniju struju.
,,Mora se shvatiti da interesi mještana uvijek moraju biti na prvom mjestu”, pišu stanovnici potkomovskih sela.
U tom dopisu oni ističu da se niskonaponske mreže na području potkomovskih sela nalaze u katastrofalnom stanju i da bi država na poseban način morala da obaveže i Elektroprivredu i koncesinare koji grade mini elektrane da u ovoj oblasti uvedu više reda.
,,Ako svakodnevno dolazi do nestanka struje, onda se pitamo šta će se dešavati kad počne da pada veći snijeg. Očito je da se nedovoljno pažnje poklanja održavanju elektro mreže. O tome najslikovitije govori podatak da pojedini stubovi datiraju još iz Titovog vremena, zbog čega imamo česte ispade na elektro vodovima. Zato bi bilo dobro da Elektroprivreda i vlasnici mini hidroelektrana poprave postojeće elektro mreže i da barem na taj način doprinesu stvaranju boljih životnih uslova u našim selima”, navode mještani potkomovskih sela.
Oni smatraju da su nadležni organi prije dodjele koncesija za izgradnju mini elektrana trebali da obave razgovor s lokalnim stanovništvom, koje se opravdano plaši da raspoloživi prirodni resursi na području andrijevičke opštine ponovo neće biti stavljeni u funkciju razvoja njihovog područja, već daljeg bogaćenja tajkuna.
,,Država donosi uredbe o korišćenju prirodnih resursa bez ikakve konsultacije s lokalnim stanovništvom. Tako se u posljednje vrijeme naše rijeke ustupaju na korišćenje određenim pojedincima, a da građani o tome ništa ne znaju. Čujemo da će se poslije izgradnje mini elektrane na rijeci Bradavac, elektrane graditi i na Mojanskoj rijeci. Mi nemamo ništa protiv tih investicija, ali je korektno da se u cijeloj priči čuje i naš glas, jer nama niko nije saopštio kakve će benefite od elektrana imati naša sela, koja su potpuno zapostavljena”, pričaju mještani potkomovskih sela.
Pored Bradavca koji već radi, na području Andrijevice u planu je izgradnja još nekoliko malih hidroelektrana, na vodotocima Kutske i Mojanske rijeke. Zbog toga su se u više navrata okupljali ekolozi i protestvovali, pa je za sada gradnja zaustavljena, što ne znači i da je stopirana.
Na konkursima za dodjelu koncesija, bez prethodnih javnih rasprava među lokalnim stanovništvom, status prvorangiranog ponuđača za vodotoke Mojanska rijeka i Kutska rijeka stekao je konzorcijum Kutska i Mojanska, koji čine Green Solutions doo Podgorica, zatim Popović Elektro sistem doo Podgorica i Hidroenergija Montenegro doo Berane.
U planskim dokumentima se navodi da će taj konzorcijum na Mojanskoj rijeci graditi tri nove hidroelektrane, a na Kutskoj još dvije. U studiji, čiji je obrađivač Republički zavod za urbanizam i projektovanje, ističe se da izrada tog dokumenta ima za cilj stvaranje uslova za optimalno korišćenje obnovljivih izvora energije i izgradnju elektroenergetskih objekata koji će biti pokretači privrednog razvoja Andrijevice.
Ako je suditi po onome što se dešavalo u susjednim Beranama, gdje je Hidroenergija Montenegro već izgradila veći broj malih hidroelektrana, niti šira, niti lokalne zajednice, gdje su hidrolektrane locirane ne samo da nijesu imali nikave koristi već samo štetu.
Priča oko Hidroenergijinih elektrana u selu Šekular manje-više je poznata. Voda istoimene rječice cijevima je odvedena nekoliko kilometara nizvodno zbog većeg pada i ubrzanja, a korito planinske ljepotice na tom potezu ostalo je suvo.
Do ovog sela i dalje se saobraća lokalnim putem prepunim rupa i vododerina, a niskonaponska mreža stara je koliko i ona u Andrijevici. Nijedan niskonaponski stub, kako pričaju mještani, nije promijenjen. Napona u žicama, kažu, jedva ima za televizor i transistor. Od velikih obećanja o dobrobiti za čitav kraj, naravno, nije bilo ništa.
Upravo su s tog mjesta i počeli protesti, koji su se kasnije proširili po čitavaom sjeveru, najprije pojedinačno, a zatim i završili velikim zajedničkim mitingom proteklog ljeta u Plavu, protiv ovakve prakse gradnje mini hidrolektrana, za koji kažu da je u Evropi napušten prije trideset godina.
Zato s pravom brinu mještani potkomovskih sela. Pored devastiranja prirode i ekocida, treba još i da žive kraj malih hidroelektrana – u mraku. Neshvatljivo je, ističu oni, da vlasnici elektrana nijesu obavezani da obnove niskonaponsku mrežu u selima u kojima grade minicentrale.
Sjever države tone u mrak, sirotinju i bijedu, dok se tajkuni kunu u državu, s jednom rukom na srcu, a drugom u džepu. Dubokom, specijalno krojenom po mjeri njihove nezajažljivosti i pohlepe.
Andrijevčani su se odavno pridružili onima koji poručuju da u takvom sistemu nema mjesta za običnog građanina i makar su prekinuli ćutanje. Ne ćutati je početak hrabrosti i spremnosti za promjene.
Tufik SOFTIĆ