Povežite se sa nama

MONITORING

ANKETA: Opozicija mora zajedno do zajedničkog cilja

Objavljeno prije

na

Nedavno završene neuspjele pregovore vlasti i dijela opozicije komentarišu univerzitetski profesori, politički analitičari, blogeri i književnici

Blagoje Grahovac, analitičar geopolitike
Đukanović je država Crna Gora

– Ishod parlamentarnog dijaloga je očekivan, jer ne postoji takva prevarna radnja koju Đukanović neće primijeniti u cilju očuvanja njegove apsolutne vlasti. On je sada veoma zaokupljen kako da obmane sagovornike iz međunarodne zajednice. Iz onoga kako on želi pokazati „velikodušnost” o ponudi opoziciji, a koju je ona odbila, mnogi sagovornici bi mogli zaključiti da se radi o neodgovornoj opoziciji. Međutim, njegovi sagovornici vrlo brzo utvrđuju da su sve te njegove ponude besmislene, jer institucije u Crnoj Gori nemaju nikakvu snagu. Apsolutna vlast je tamo gdje je Đukanović.

Parlamentarni dijalog je ipak dao djelimičan rezultat. Sada je vidljivije ono što je odavno poznato – Milo Đukanović je država Crna Gora. On ima svoja dva ključna egzekutorska mehanizma: prvi je ANB, koji nije ništa drugo nego je mračna udbaška ćelija, a drugi je politički agitpropovski DPS komesarijat u liku takozvanog Javnog servisa.

Formula za demokratizaciju Crne Gore je veoma jednostavna – može se raditi jedino isključivanjem Mila Đukanovića, ANB-a i takozvanog Javnog servisa iz svih tih procesa. Sve drugo je samozavaravanje i obmana. Iz ovoga slijede jednostavni zahtjevi opozicije: prvo, ne prihvatati bilo kakav dijalog u kome učestvuje, a kamoli da odlučuje Milo Đukanović; drugo, preuzeti rukovođenje ANB-a; i treće, preuzeti upravljanje Javnim servisom.

Nemam dilemu da će se ovo morati uraditi kad-tad, bez obzira na to da li će do toga doći upotrebom meke ili tvrde sile. Ako opozicija pokaže odlučnost na ovakvom putu, možda će i međunarodni faktor pokazati onu treću silu koja se koristi u savremenim političkim doktrinama, a koja se zove „pametna sila”. Svaka podrška Milu Đukanoviću i DPS-u da ostanu na vlasti je akt državne veleizdaje koju istorija nikada neće izbrisati.

Andrija Đukanović, profesor Filozofskog fakulteta u Nikšiću
Na pogrešnom putu

– Propast pregovora vlasti i opozicije za mene je očekivan. Optimizam nakon premijerove ponude bio je bez velikog pokrića. Teško se moglo očekivati da vlast preda u ruke opoziciji sve što su tražili. Svoje glavne poluge moći vlast će sigurno braniti do kraja. Očekujem da će se pregovori nastaviti i to najviše pod pritiskom međunarodne zajednice. Problem je ogromno nepovjerenje između pregovaračkih strana. Svako čvrsto drži svoju stranu. Ne želi se rješenje.

Možda na strani opozicije nema spremnosti da se prihvati odgovornost. Da su prihvatili ponudu Đukanovića imali bi velika ovlašćenja da kontrolišu državne resurse i da stvore uslove za kvalitetniji i pravedniji izborni proces. Boje li se dobijanja vlasti?

Drugo pitanje je i to da li možemo očekivati jedinstvo opozicije? Mislim da nijesu uradili puno na tome. DF kritikuje sve druge opozicione strukture zbog pregovora. Unutar nove opozicione scene je sad i SDP koji je na dijametralno suprotnim stranama od DF-a, DEMOS-a, SNP-a. Odnosi lidera opozicije su prepuni sujete i sukoba. Svako predlaže svoju platformu kao jedinu ispravnu.

Mislim da, kako trenutno stoje stvari, Đukanović ima više razloga za „slavlje”, međunarodne strukture pozdravljaju njegov poziv na razgovore i apeluju da se sa istim nastavi. Dok s druge strane opozicija samo ispostavlja nove zahtjeve. Trenutno ne vidim način za dogovor, osim ako se međunarodni faktor jače ne uključi u proces. To je, nažalost, rješenje koje čeka nezrela društva. Bilo bi poželjno da se konačno organizuju slobodni izbori kako bi i mi kao i sva normalna društva prevazišli probleme koji ne postoje u pristojnim demokratijama.

Ono što najviše brine jeste imamo li mi zaista zrelu, opštim interesima okrenutu političku elitu ili se radi o grupicama koje okupljaju određeni jednokratni interesi. Kakve su vrijednosti naše političke elite i u vlasti i u opoziciji? Mislim da je politika koju vodi većina partija u Crnoj Gori pogrešna i ne doprinosi onome za što se deklarativno zalažu. Neke od partija su i verbalno i suštinski na pogrešnom putu dok se neke kriju iza lijepih riječi.

Filip Kovačević, profesor Univerziteta Crne Gore
Nema promjena bez zajedničkih opozicionih protesta

– Ako pogledamo proces smjene komunističkih režima u Istočnoj Evropi od prije četvrt vijeka, uočićemo da su postajala dva generalna tipa tranzicije vlasti: kroz dogovor između političkih elita i kroz građanske, masovne proteste. Mislim da specifičan zakašnjeli slučaj demokratske smjene vlasti u Crnoj Gori zahtijeva da se težište stavi na ovaj drugi tip.

– Bez dobro organizovanih, zajedničkih opozicionih protesta, stvar se neće pokrenuti sa mrtve tačke. Đukanović nema namjeru da preda vlast dogovorom, niti ima namjeru da se pridržava dogovorenoga. On i ,,prljavi” inostrani faktori koji ga podržavaju radi ostvarivanja prvenstveno privatnih, a sekundarno i geopolitičkih interesa, moraju biti dovedeni pred svršen čin tj. suočeni sa svom silinom narodnog gnijeva. Zbog toga se sada mora raditi na stvaranju sinergije svih protivnika režima kako u zemlji, tako i u inostranstvu kroz objedinjenu platformu i djelovanje. To je proces za koji će trebati i strpljenja i mudrosti, kao i vremena, jer postoji izuzetno mnogo nepovjerenja u okviru same opozicije. Ipak, to je jedina opcija kojom se može izbjeći opasna spirala otvorenog nasilja kojoj je Crna Gora svakoga dana opstanka Đukanovićeve vlasti sve bliže i koju, ako krene, neće biti moguće zaustaviti u dogledno vrijeme.

Duško Kovačević, bloger
Ovakvi političari mogu dogovoriti samo dublji pad

– Iako može zazvučati defetistički, iracionalno i zlurado, propast pregovora između dijela opozicije i vlasti držim za nešto optimistično, obećavajuće. Naravno, ukoliko to nije taktički potez kojim se priprema naivna javnost za dogovor u drugoj fazi, što je česta strategija u politikanskim igrarijama. Ovo kažem jer pripadam onoj ,,školi mišljenja” koja smatra da je bilo koji vid razgovora, pa i sudjelovanja u tzv. prelaznoj vladi sa Đukanovićem – samo zavaravanje, gubljenje vremena i produžavanje agonije, jer čemu ministarstva i funkcije kada odlično znamo da su administrativne i vladine ingerencije izmještene u paradržavno ili u ,,uži kabinet smrti”, da upotrijebim sintagmu Ratka Kneževića.

Zato smo se malo zaletjeli u oštrim optužbama na račun ,,pregovaračke” opozicije, misleći da je njihov prevashodni cilj primicanje izdašnim sinekursko – birokratskim izvorima, u dobroj mjeri zavedeni cijelom dosadašnjom traumatskom poviješću crnogorske opozicije – s njenim bitnim likovima i razdobljima, uključujući i skorašnji političko-prevarantski dil Pozitivne CG i DPS-a. Međutim, ovakav ishod pregovora ipak nas koriguje i donekle uvjerava da motivi ,,pregovaračke” opozicije nijesu bili tako oportune, sebične i konformističke prirode, i eto napokon lijepe vijesti. Ili kratke iluzije? Jer u cikličnom i višedecenijskom iskorišćavanju crnogorske opozicije Đukanoviću je još jedino ostalo da u završnom činu jednog mučnog politikanskog spektakla do te mjere ponizi opoziciju – tako što će je natjerati da kroz prelaznu vladu negira svu svoju dosadšnju metodologiju i retoriku. Šta je to nego nivelisanje i ,,legalizacija” čitave Đukanovićeve mračne karijere. Pogledajte ko danas trči kroz medije dok u anksioznom grču objašnjava društvu kako je Đukanović opoziciji nudio i više nego korektne i velikodušne uslove. Nijesu to ni Gvozdenović, ni Jelić, nego Pajović i Jasavićeve.

Da se opozicija dogovorila kojim slučajem sa premijerom, njegov najagilniji potparol, uz ,,Pozitivce”, bio bi vjerovatno Danilović. Bivši ministar policije Raško Konjević, jedan od onih koji je takođe kao opozicionar ušao u Vladu da je obuzda i demokratizuje, tek danas govori o Limenci. Danas, kada je daleko od realne moći jednog ministra policije, a moć ministra je u činu koji on nikad nije preuzeo. Naravno, nije ga sramota. Zato me raduje propast pregovora opozicije i vlasti, jer velike društvene dogovore na opštu dobrobit društva mogu iznijeti samo veliki lideri, upravo oni koji nedostaju Crnoj Gori već četvrt vijeka, a ,,nijedan oblik vladavine nema toliku potrebu za velikim liderima kao što to ima demokratija”, kako to cinično ali sasvim tačno primijeti Dzejms Brajs. Naši političari, ovakvi kakvi su, režimski i opozicioni, mogu samo dogovoriti dublji pad.

Đuro Radosavović, književnik
Uzaludnici čekaju ustupak Gospodara

– Pregovori su veličanstvena riječ koje nisu dostojni ljudi što sjede za stolom. Iz pravih pregovora može se nešto naučiti. Komedija je ozbiljan žanr, a ovo to nije, tako da je posrijedi najobičnija smijurija. Film Bridge Of Spies govori o advokatu Džejmsu Donovanu i pregovorima SAD i SSSR-a o razmjeni zarobljenih agenata za vrijeme Hladnog rata. Maniri i preciznost, konkretni potezi i gospodstvo u pregovaranju, sa obje strane. Ništa od toga nema u našem pregovaranju, sve je piljarski sindrom. Cilj je ćar. Dio opozicije koji ne pregovara, zapravo prigovara na ulici, Tviteru i Facebooku, jedan dio njih ide do Kremlja i srdi se. Užas da nakon četvrt vijeka ne možemo odlučiti da li je gora vlast ili opozicija, iako svim srcem želimo da vidimo leđa parazitima koji su rasprodali državu. Opozicionari koji pregovaraju su uzaludnici koji očekuju da će im gospodar Đukanović ustupiti mjesta i dati u ruke uzde uz pomoć kojih četvrt vijeka jaše Crnu Goru. Sve je samo dimna zavjesa za strance. Satelit partije poput Pozitivne, o kojoj se može čuti samo negativno, odlično se uklapa u imidž vlasti. Bezobrazluk i umišljenost, šizofrenija kao patriotski čin. Previše je za stolom konvertita, što dokazuje da ideologija ne postoji, već samo interes. Nema tu partija, to su samo firme, neke fantomske, neke sateliti, a sve u svemu – niko dostojan pregovora. Nema ko da pregovara sa kim. Pitanje je koliko će vremena proći dok gladan narod ne krene na ulice, bez lidera. Slutim haos, a ne priželjkujem ga.

Pripremio: Veseljko KOPRIVICA

Komentari

Izdvojeno

MINISTARSKI POSLOVI MILUTINA SIMOVIĆA I  BIZNISMENA TOMISLAVA ČELEBIĆA: Ja tebi tender – ti meni stan

Objavljeno prije

na

Objavio:

Sumnjiva veza milionskog tendera i kupovine trosobnog stana

 

Odlazeći predsjednik Opštine Nikšić i doskorašnji ministar poljoprivrede i ujedno potpredsjednik Vlade za finansijski sistem Milutin Simović kupio je u septembru 2019. godine imovinu vrijednu 242.000 eura. Međutim, prijavljeni prihodi visokog državnog funkcionera i njegove porodice tada nijesu bili dovoljni da opravdaju toliki trošak. Šta više, nema dokaza da je Simović uopšte isplatio taj novac. Na to ukazuju podaci koje je prikupila Mreža za istraživanje organizovanog kriminala i korupcije – LUPA i Monitor.

Prema podacima Uprave za nekretnine, Simović je 30. septembra 2019. godine kupio trosoban stan (150m2) i parking prostor (32m2) od kompanije Čelebić, koja je u vlasništvu biznismena Tomislava Čelebića, poslovnog partnera i prijatelja predsjednika države Mila Đukanovića.

Istovremeno, dok se pripremala kupovina stana, tekao je i milionski vrijedan tender Ministarstva poljoprivrede koji je Simović dodijelio upravo Čelebićevoj drugoj kompaniji – Čelebić agrar, koja je postala 30-godišnji zakupac preko 156 hektara državne zemlje po cijeni od svega 1,01 cent/ m2 godišnje.

Zemljište se nalazi nedaleko od obale sa pogledom na more i atraktivnu uvalu Bigovo gdje je planirana izgradnja luksuznog turističkog naselja Bigova Bay sa dva hotela, 357 apartmana i 230 vila ukupne investicije od oko 300 miliona eura.

I iza projekta Bigova Bay se nalazi, preko mreže ofšor firmi sa Kipra i Ujedinjenih Arapskih Emirata, još jedan prijatelj predsjednika Đukanovića – bivši palestinski ministar i poslanik Mohamed Dahlan, osuđen na tri godine zatvora u svojoj zemlji zbog korupcije i zloupotrebe položaja. Dahlanovo hapšenje i izručenje palestinske vlasti traže još od 2015. godine a od 2019. godine je, zbog navodnog učešća u ranijem krvavom pokušaju svrgavanja predsjednika Redžepa Erdogana, i na potjernici Turske koja nudi nagradu od 700 hiljada dolara za informaciju koja bi vodila hapšenju Dahlana.

Prema zvaničnim podacima sa portala Agencije za sprječavanje korupcije (ASK), Simović je kao tadašnji potpredsjednik Vlade po osnovu plate ostvario 2019. godine ukupan godišnji prihod od 21.363 eura kao i još 6.420 eura drugih prihoda što je ukupno 27.783 eura. Predstavnicima Agencije dostavio je podatak da je iste godine njegova supruga Ljiljana Simović prihodovala ukupno 31.156 eura (plate i renta). Bračni par Simović nije imao nikakvu prijavljenu ušteđevinu te, kao ni prethodne godine.

Mimo redovnih prihoda, bračni par Simović ima prijavljena sredstva iz tri stambena kredita od kojih su prva dva korištena za kupovinu pomenutog stana prema riječima samog Simovića. Glavni je od 120.000 eura dobijen 21. novembra 2017. godine od Hipotekarne banke koja je upisala teret na kuću u podgoričkom naselju Zlatica od 214 kvadrata, danas u vlasništvu Simovićeve kćerke. Taj kredit Milutin Simović je prijavio ASK-u u martu 2018. godine i otplaćuje ga u mjesečnim ratama od 855 eura. Drugi kredit je od 40.000 eura iz maja 2019. godine koji je njegova supruga podigla i za koji plaća mjesečnu ratu od 40 eura i treći od 3.500 eura iz oktobra 2015. godine.

Vladimir OTAŠEVIĆ
Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

MINISTARKA BRATIĆ I NESUĐENA DIREKTORICA  ĐAČIĆ: Slika i prilika

Objavljeno prije

na

Objavio:

Šovinistički ispadi tek postavljene, pa odmah i smijenjene v.d. direktorice Osnovne škole (OŠ) „Ristan Pavlović“ u Pljevljima Bojane Đačić nisu slučajni incidenti u resoru kojim rukovodi Vesna Bratić. Oni upotpunjuju sliku o krugovima iz kojih dolaze kadrovi u kulturi i prosvjeti

 

Šovinistički ispadi nesuđene v.d. direktorice Osnovne škole (OŠ) „Ristan Pavlović“ u Pljevljima Bojane Đačić nisu tek slučajni incidenti u Ministarstvu prosvjete, kulture, nauke i sporta (MPKNS) kojim rukovodi Vesna Bratić. Oni upotpunjuju sliku o krugovima iz kojih dolaze kadrovi u kulturi i prosvjeti. I upozorava na opasnu praksu – nigdje drugačijih.

Đačićeva je smijenjena odlukom ministarke Bratić, nakon što je njena fotografija, na kojoj na glavi nosi šajkaču sa kokardom, simbolom četničkog pokreta, osvanula ove nedjelje na društvenoj mreži Instagram, i izazvala snažnu osudu javnosti. Za vršiteljku dužnosti direktorice OŠ „Ristan Pavlović“ izabrana je u ponedjeljak, 26. aprila, a smijenjena je jedva dva dana poslije.

,,Nepodnošljiva mi je sama pomisao da Srpkinja ode za Hrvata ili Muslimana. Tu pomirenja nema. Nema objašnjenja za tu ljubav. Imam koleginicu koja je izbjegla iz Sarajeva, došla ovdje i udala se za Muslimana, oca joj je to u grob ‘oćeralo. Umjesto da djecu krštava, ona ih suneti“, jedna je od huškačkih i necivilizovanih objava na nalogu @crnogorka__ na društvenoj mreži Tviter, čija je autorka navodno Đačić.

Navodno, jer je ona demantovala povezanost sa tim online profilom, iako su na njemu objavljivane i njene fotografije. Monitor je Đačićevu kontaktirao, ali do zaključenja ovog broja nije odgovorila na pitanja.

Na istom nalogu podijeljena je i fotografija Instagram profila izvjesne Ermine, koja pravi torte, na kojoj se nalazi torta sa likom Svetog Save, iznad kog je ćirilicom napisan tekst Srećna slava. Uz tu objavu, sa naloga koji se pripisuje Bojani Đačić, napisan je i komentar – Ne može protiv svetosavskog genetskog koda… Kako bula ćirilicu veze.

Još je grozomornih objava dijeljeno sa istog profila.

Valja ukazati na to da se ministarka Vesna Bratić nije distancirala od neprihvatljivog ponašanja njene izabranice. Đačićeva je smijenjena u tišini, bez ijednog zvaničnog izjašnjenja MPNKS-a. No, to neće izbrisati činjenicu da ju je odabrala i na funkciju postavila upravo ministarka.

Nije imenovanje Bojane Đačić jedini sporni potez Vesne Bratić, čija je, podsjećanja radi, kandidatura osporavana upravo zbog izjava da se ponosi što je „srpski nacionalista“ ili one da je Boris Dežulović ,,ustaša”.

Za novog člana Upravnog odbora (UO) Univerziteta Crne Gore (UCG) Bratićka je postavila Budimira Aleksića, profesora Cetinjske bogoslovije i poslanika DF-a, poznatog javnosti, između ostalog, i po rijetkom glasu u Skupštini Crne Gore protiv Zakona o istopolnim brakovima ili po uvodnom govoru o „snu o srpskom jedinstvu” na konferenciji Podgorička skupština 1918. i ujedinjenje Crne Gore i Srbije. Osim njega, članice UO UCG-a su i profesorice Milijana Novović Burić i Milena Burić, bliske novim vlastima. Na funkciju vršioca dužnosti rektora Univerziteta postavljen je Vladimir Božović, predsjednik Izvršnog odbora Matice srpske i jedan od osnivača senzacionalističkog portala In4S.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KORUPCIJA PRAVOSUĐA PO METRU KVADRATNOM: Dam ti stan, pa ti sudi i tuži nepristrasno

Objavljeno prije

na

Objavio:

Od bivših vlada stanove je dobilo pet tužilaca Specijalnog državnog tužilaštva i četiri Vrhovnog, kao i po četiri sudije Upravnog, Vrhovnog i četiri Ustavnog suda… Predsjednici komisija za dodjelu bili su Slavoljub Stijepović i Predrag Bošković, a sudije i tužioci su onda trebali da odlučuju po krivičnim prijavama podnesenim protiv njih i njihovih partijskih drugova

 

Skandal oko dodjele stanova i kredita po povoljnim uslovima se nastavlja. Rukovoditeljka stručnog tima Nacionalnog savjeta za borbu protiv korupcije na visokom nivou Vanja Ćalović-Marković ove nedjelje je objavila nove podatke sa dosad nepoznatim detaljima ovog školskog primjera korupcije. Ugovore su bivše vlade proglasile tajnom, a nova je sa njih skinula oznaku tajnosti.

Povoljni stanovi i krediti za 580 državnih funkcionera i javnih službenika, u posljednjih deset godina, koštali su nas 25 miliona eura. Ćalović-Marković je objavila korupcionu šemu. Za izabrane Vlada je u startu kvadrat procjenjivala oko 30 odsto manje od tržišne cijene, pa je na taj diskont, zbog navodih zasluga, cijena snižavana još za 80 odsto, a ako bi funkcioner uzmogao da to plati u kešu čašćavan je i sa dodatnih 15 odsto popusta. Tako je sudija Ustavnog suda Budimir Šćepanović stan od 90 kvadrata u Univerzitetskom centru platio nevjerovatnih 146 eura po kvadratu ili 13.173 eura.

Posebno problematično kod raspodjele je to što je Vlada direktno uticala na ,,nezavisnu” granu vlasti, a po svom nahođenju odlučivala ko će od sudija i tužilaca dobiti stan ili par desetina hiljada eura pomoći. Vladina Komisija za stambena pitanja podijelila je sudijama i tužiocima više od pola miliona eura vrijedne stambene kredite, a neki od njih su metar kvadratni stana plaćali ispod 100 euro.

Sudije i tužioci su dobro znali da tu nisu čista posla. Od januara 2014. godine, Zakonom o stanovanju i održavanju stambenih zgrada propisano je da se ,,postupak, način i kriterijumi za rješavanje stambenih potreba sudija, državnih tužilaca i sudija Ustavnog suda, utvrđuju aktom Sudskog savjeta, Tužilačkog savjeta i Ustavnog suda”. Oni koji su imali veze sa vlašću vješto su izbjegavali ovu odredbu zakona pa su molili direktno Vladu da im dodijeli stan ili kredit. Suprotno citiranom Zakonu stanove je dobilo pet tužilaca Specijalnog državnog tužilaštva i četiri Vrhovnog državnog tužilaštva, kao i po četiri sudije Upravnog i Vrhovnog, i četiri sudije Ustavnog suda od sedam koliko ih ima…

DPS je tako skoro savršeno zaokružio sistem korupcije – predsjednici  Vladine Komisije za stambena pitanja bile su njegove perjanice Slavoljub Stijepović i Predrag Bošković. Oni su maltene poklanjali stanove i kredite izabranim sudijama ili tužiocima, koji su u isto vrijeme ,,samostalno” i ,,nepristrasno” trebali da odlučuju o brojnim krivičnim prijavama protiv njih  i njegovih partijskih drugova na čelu sa liderom Milom Đukanovićem. Sve je trebalo da prevenira Agencija za sprečavanje korupcije, čiji bivši čelnik Sreten Radonjić u maju 2017. godine,  traži 40.000 eura za adaptaciju i proširenje stana. Vlada je svojom Odredbom propisala da se funkcioneru može dodijeliti kredit za poboljšanje uslova stanovanja do maksimalno 15.000 eura. Međutim, u slučaju Radonjića, kao i mnogim drugim, Vlada krši svoju odredbu i dodjeljuje mu traženi iznos uz obavezu da vrati samo 8.000 eura. Ostatak je čašćavala iz naših džepova. Radonjiću je rata 73,5 eura na deset godina, uz,  za obične  građane, nevjerovatnu kamatu od dva odsto.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo