MONITORING
ANKETA: Opozicija mora zajedno do zajedničkog cilja

Objavljeno prije
9 godinana
Objavio:
Monitor online
Nedavno završene neuspjele pregovore vlasti i dijela opozicije komentarišu univerzitetski profesori, politički analitičari, blogeri i književnici
Blagoje Grahovac, analitičar geopolitike
Đukanović je država Crna Gora
– Ishod parlamentarnog dijaloga je očekivan, jer ne postoji takva prevarna radnja koju Đukanović neće primijeniti u cilju očuvanja njegove apsolutne vlasti. On je sada veoma zaokupljen kako da obmane sagovornike iz međunarodne zajednice. Iz onoga kako on želi pokazati „velikodušnost” o ponudi opoziciji, a koju je ona odbila, mnogi sagovornici bi mogli zaključiti da se radi o neodgovornoj opoziciji. Međutim, njegovi sagovornici vrlo brzo utvrđuju da su sve te njegove ponude besmislene, jer institucije u Crnoj Gori nemaju nikakvu snagu. Apsolutna vlast je tamo gdje je Đukanović.
Parlamentarni dijalog je ipak dao djelimičan rezultat. Sada je vidljivije ono što je odavno poznato – Milo Đukanović je država Crna Gora. On ima svoja dva ključna egzekutorska mehanizma: prvi je ANB, koji nije ništa drugo nego je mračna udbaška ćelija, a drugi je politički agitpropovski DPS komesarijat u liku takozvanog Javnog servisa.
Formula za demokratizaciju Crne Gore je veoma jednostavna – može se raditi jedino isključivanjem Mila Đukanovića, ANB-a i takozvanog Javnog servisa iz svih tih procesa. Sve drugo je samozavaravanje i obmana. Iz ovoga slijede jednostavni zahtjevi opozicije: prvo, ne prihvatati bilo kakav dijalog u kome učestvuje, a kamoli da odlučuje Milo Đukanović; drugo, preuzeti rukovođenje ANB-a; i treće, preuzeti upravljanje Javnim servisom.
Nemam dilemu da će se ovo morati uraditi kad-tad, bez obzira na to da li će do toga doći upotrebom meke ili tvrde sile. Ako opozicija pokaže odlučnost na ovakvom putu, možda će i međunarodni faktor pokazati onu treću silu koja se koristi u savremenim političkim doktrinama, a koja se zove „pametna sila”. Svaka podrška Milu Đukanoviću i DPS-u da ostanu na vlasti je akt državne veleizdaje koju istorija nikada neće izbrisati.
Andrija Đukanović, profesor Filozofskog fakulteta u Nikšiću
Na pogrešnom putu
– Propast pregovora vlasti i opozicije za mene je očekivan. Optimizam nakon premijerove ponude bio je bez velikog pokrića. Teško se moglo očekivati da vlast preda u ruke opoziciji sve što su tražili. Svoje glavne poluge moći vlast će sigurno braniti do kraja. Očekujem da će se pregovori nastaviti i to najviše pod pritiskom međunarodne zajednice. Problem je ogromno nepovjerenje između pregovaračkih strana. Svako čvrsto drži svoju stranu. Ne želi se rješenje.
Možda na strani opozicije nema spremnosti da se prihvati odgovornost. Da su prihvatili ponudu Đukanovića imali bi velika ovlašćenja da kontrolišu državne resurse i da stvore uslove za kvalitetniji i pravedniji izborni proces. Boje li se dobijanja vlasti?
Drugo pitanje je i to da li možemo očekivati jedinstvo opozicije? Mislim da nijesu uradili puno na tome. DF kritikuje sve druge opozicione strukture zbog pregovora. Unutar nove opozicione scene je sad i SDP koji je na dijametralno suprotnim stranama od DF-a, DEMOS-a, SNP-a. Odnosi lidera opozicije su prepuni sujete i sukoba. Svako predlaže svoju platformu kao jedinu ispravnu.
Mislim da, kako trenutno stoje stvari, Đukanović ima više razloga za „slavlje”, međunarodne strukture pozdravljaju njegov poziv na razgovore i apeluju da se sa istim nastavi. Dok s druge strane opozicija samo ispostavlja nove zahtjeve. Trenutno ne vidim način za dogovor, osim ako se međunarodni faktor jače ne uključi u proces. To je, nažalost, rješenje koje čeka nezrela društva. Bilo bi poželjno da se konačno organizuju slobodni izbori kako bi i mi kao i sva normalna društva prevazišli probleme koji ne postoje u pristojnim demokratijama.
Ono što najviše brine jeste imamo li mi zaista zrelu, opštim interesima okrenutu političku elitu ili se radi o grupicama koje okupljaju određeni jednokratni interesi. Kakve su vrijednosti naše političke elite i u vlasti i u opoziciji? Mislim da je politika koju vodi većina partija u Crnoj Gori pogrešna i ne doprinosi onome za što se deklarativno zalažu. Neke od partija su i verbalno i suštinski na pogrešnom putu dok se neke kriju iza lijepih riječi.
Filip Kovačević, profesor Univerziteta Crne Gore
Nema promjena bez zajedničkih opozicionih protesta
– Ako pogledamo proces smjene komunističkih režima u Istočnoj Evropi od prije četvrt vijeka, uočićemo da su postajala dva generalna tipa tranzicije vlasti: kroz dogovor između političkih elita i kroz građanske, masovne proteste. Mislim da specifičan zakašnjeli slučaj demokratske smjene vlasti u Crnoj Gori zahtijeva da se težište stavi na ovaj drugi tip.
– Bez dobro organizovanih, zajedničkih opozicionih protesta, stvar se neće pokrenuti sa mrtve tačke. Đukanović nema namjeru da preda vlast dogovorom, niti ima namjeru da se pridržava dogovorenoga. On i ,,prljavi” inostrani faktori koji ga podržavaju radi ostvarivanja prvenstveno privatnih, a sekundarno i geopolitičkih interesa, moraju biti dovedeni pred svršen čin tj. suočeni sa svom silinom narodnog gnijeva. Zbog toga se sada mora raditi na stvaranju sinergije svih protivnika režima kako u zemlji, tako i u inostranstvu kroz objedinjenu platformu i djelovanje. To je proces za koji će trebati i strpljenja i mudrosti, kao i vremena, jer postoji izuzetno mnogo nepovjerenja u okviru same opozicije. Ipak, to je jedina opcija kojom se može izbjeći opasna spirala otvorenog nasilja kojoj je Crna Gora svakoga dana opstanka Đukanovićeve vlasti sve bliže i koju, ako krene, neće biti moguće zaustaviti u dogledno vrijeme.
Duško Kovačević, bloger
Ovakvi političari mogu dogovoriti samo dublji pad
– Iako može zazvučati defetistički, iracionalno i zlurado, propast pregovora između dijela opozicije i vlasti držim za nešto optimistično, obećavajuće. Naravno, ukoliko to nije taktički potez kojim se priprema naivna javnost za dogovor u drugoj fazi, što je česta strategija u politikanskim igrarijama. Ovo kažem jer pripadam onoj ,,školi mišljenja” koja smatra da je bilo koji vid razgovora, pa i sudjelovanja u tzv. prelaznoj vladi sa Đukanovićem – samo zavaravanje, gubljenje vremena i produžavanje agonije, jer čemu ministarstva i funkcije kada odlično znamo da su administrativne i vladine ingerencije izmještene u paradržavno ili u ,,uži kabinet smrti”, da upotrijebim sintagmu Ratka Kneževića.
Zato smo se malo zaletjeli u oštrim optužbama na račun ,,pregovaračke” opozicije, misleći da je njihov prevashodni cilj primicanje izdašnim sinekursko – birokratskim izvorima, u dobroj mjeri zavedeni cijelom dosadašnjom traumatskom poviješću crnogorske opozicije – s njenim bitnim likovima i razdobljima, uključujući i skorašnji političko-prevarantski dil Pozitivne CG i DPS-a. Međutim, ovakav ishod pregovora ipak nas koriguje i donekle uvjerava da motivi ,,pregovaračke” opozicije nijesu bili tako oportune, sebične i konformističke prirode, i eto napokon lijepe vijesti. Ili kratke iluzije? Jer u cikličnom i višedecenijskom iskorišćavanju crnogorske opozicije Đukanoviću je još jedino ostalo da u završnom činu jednog mučnog politikanskog spektakla do te mjere ponizi opoziciju – tako što će je natjerati da kroz prelaznu vladu negira svu svoju dosadšnju metodologiju i retoriku. Šta je to nego nivelisanje i ,,legalizacija” čitave Đukanovićeve mračne karijere. Pogledajte ko danas trči kroz medije dok u anksioznom grču objašnjava društvu kako je Đukanović opoziciji nudio i više nego korektne i velikodušne uslove. Nijesu to ni Gvozdenović, ni Jelić, nego Pajović i Jasavićeve.
Da se opozicija dogovorila kojim slučajem sa premijerom, njegov najagilniji potparol, uz ,,Pozitivce”, bio bi vjerovatno Danilović. Bivši ministar policije Raško Konjević, jedan od onih koji je takođe kao opozicionar ušao u Vladu da je obuzda i demokratizuje, tek danas govori o Limenci. Danas, kada je daleko od realne moći jednog ministra policije, a moć ministra je u činu koji on nikad nije preuzeo. Naravno, nije ga sramota. Zato me raduje propast pregovora opozicije i vlasti, jer velike društvene dogovore na opštu dobrobit društva mogu iznijeti samo veliki lideri, upravo oni koji nedostaju Crnoj Gori već četvrt vijeka, a ,,nijedan oblik vladavine nema toliku potrebu za velikim liderima kao što to ima demokratija”, kako to cinično ali sasvim tačno primijeti Dzejms Brajs. Naši političari, ovakvi kakvi su, režimski i opozicioni, mogu samo dogovoriti dublji pad.
Đuro Radosavović, književnik
Uzaludnici čekaju ustupak Gospodara
– Pregovori su veličanstvena riječ koje nisu dostojni ljudi što sjede za stolom. Iz pravih pregovora može se nešto naučiti. Komedija je ozbiljan žanr, a ovo to nije, tako da je posrijedi najobičnija smijurija. Film Bridge Of Spies govori o advokatu Džejmsu Donovanu i pregovorima SAD i SSSR-a o razmjeni zarobljenih agenata za vrijeme Hladnog rata. Maniri i preciznost, konkretni potezi i gospodstvo u pregovaranju, sa obje strane. Ništa od toga nema u našem pregovaranju, sve je piljarski sindrom. Cilj je ćar. Dio opozicije koji ne pregovara, zapravo prigovara na ulici, Tviteru i Facebooku, jedan dio njih ide do Kremlja i srdi se. Užas da nakon četvrt vijeka ne možemo odlučiti da li je gora vlast ili opozicija, iako svim srcem želimo da vidimo leđa parazitima koji su rasprodali državu. Opozicionari koji pregovaraju su uzaludnici koji očekuju da će im gospodar Đukanović ustupiti mjesta i dati u ruke uzde uz pomoć kojih četvrt vijeka jaše Crnu Goru. Sve je samo dimna zavjesa za strance. Satelit partije poput Pozitivne, o kojoj se može čuti samo negativno, odlično se uklapa u imidž vlasti. Bezobrazluk i umišljenost, šizofrenija kao patriotski čin. Previše je za stolom konvertita, što dokazuje da ideologija ne postoji, već samo interes. Nema tu partija, to su samo firme, neke fantomske, neke sateliti, a sve u svemu – niko dostojan pregovora. Nema ko da pregovara sa kim. Pitanje je koliko će vremena proći dok gladan narod ne krene na ulice, bez lidera. Slutim haos, a ne priželjkujem ga.
Pripremio: Veseljko KOPRIVICA
Komentari
Izdvojeno
VLADA UMNOŽAVA IZAZOVE ZA ČLANSTVO U EU: Manjak učinaka, višak ambicija

Objavljeno prije
7 danana
7 Juna, 2025
Krajem juna će u Briselu biti održana Međuvladina konferencija na kojoj bi se Poglavlje 5 (javne nabavke) i formalno zatvorilo. Ovo bi bila dobra vijest, no dinamika zatvaranja se vidno usporava. Vlada je ranije pompezno najavljivala ubrzanje procesa – za 2026. godinu je planirano da se kompletira zadata brojka od 33. Sada se govori o “interno spremnim poglavljima za zatvaranje”. Prevedeno – mi smo navodno svoje odradili a na EK je kada će to biti formalno završeno
U utorak je iz Evropske komisije (EK) izašla informacija da su za Poglavlje 5 (javne nabavke) mjerila za zatvaranje ispunjena i da ovo “poglavlje ne zahtijeva dalje pregovore u ovoj fazi”. Zaključak je sada na radnim tijelima Savjeta EU, a konačnu ocjenu o spremnosti Crne Gore da privremeno zatvori ovo poglavlje daće članice EU. Krajem juna će u Briselu biti održana Međuvladina konferencija na kojoj bi se poglavlje i formalno zatvorilo. Ministarka evropskih poslova Maida Gorčević istakla je da je ovaj rezultat “direktna posljedica intenzivnog tehničkog rada i koordinacije između institucija”.
Ovo bi samo po sebi bila dobra vijest za Crnu Goru i poruka da proces pristupanja ide dalje. Međutim, dinamika formalnog zatvaranja se vidno usporava. Vlada je ranije pompezno najavljivala ubrzanje procesa zatvaranja poglavlja – govorilo se o nekoliko poglavlja u prvoj polovini godine i “najmanje šest poglavlja” do kraja godine. Za 2026. godinu je planirano da se zatvore preostalih 20 poglavlja i time kompletira zadata brojka od 33. U međuvremenu je promijenjen i vokabular u Vladi pa se sada govori o “interno spremnim poglavljima za zatvaranje”. To bi prevedeno značilo – mi smo navodno svoje odradili a na EK je kada će to biti formalno završeno.
Glavni pregovarač sa EU Predrag Zenović je u četvrtak rekao CdM-u da su tri poglavlja već interno spremna za zatvaranje, a četiri su u završnoj fazi pripreme. “Radi se na internoj spremnosti u znatno širem obimu, što je važnije od samog broja zatvorenih poglavlja” kaže Zenović. Osim javnih nabavki, tu su još Poglavlje 3 (pravo osnivanja i sloboda pružanja usluga), Poglavlje 4 (sloboda kretanja kapitala), Poglavlje 6 (privredno pravo), Poglavlje 11 (poljoprivreda i ruralni razvoj) i Poglavlje 13 (ribarstvo). Mimo ovoga čeka na zatvaranje i Poglavlje 31 (vanjska, bezbjedonosna i odbrambena politika) koje nije zatvoreno prošle godine zbog hrvatske blokade. U optimističkom scenariju, Zenović se nada zatvaranju “do devet poglavlja” ove godine kako je ranije rekao agenciji MINA.
Ministarka Gorčević je tvitovala u utorak da “vjeruje” da to što je EK potvrdila da Crna Gora ispunjava mjerila za zatvaranje Poglavlja 5 (javne nabavke) “uklanja sve zabrinutosti u vezi sa međunarodnim sporazumima čije odredbe se tiču upravo javnih nabavki”. Ovo se prvenstveno odnosi na nedavno jedva ratificirani (iz drugog pokušaja) sporazum s Emiratima (UAE) u Skupštini. Dodala je da je “napredak vidljiv, a reformski kurs čvrst”. Međutim, ministarkino vjerovanje o uklanjanju svih zabrinutosti ne stoji.
U dokumentu iz Brisela koji je RTCG citirala u utorak stoji: “EU napominje… da su svi ugovori, programi i dalji sporazumi sa investitorima iz UAE izuzeti iz zakonodavstva obje zemlje o javnim nabavkama, javnom tenderu i javnom nadmetanju”. Stoga bi za Crnu Goru “bilo od suštinskog značaja da osigura da implementacija ovog Sporazuma ne bude u suprotnosti sa pravnim tekovinama EU o javnim nabavkama”. Evropska komisija zaključuje da će pažjivo obratiti pažnju na “način na koji će se Sporazum tumačiti, primjenjivati i sprovoditi”. Monitoru je nezvanično potvrđeno u Briselu da je “vjerovatno ciljana neodređenost i dvosmislenost Sporazuma s Emiratima razlog za zabrinutost i da će se pratiti dešavanja na terenu”.
Nakon ratifikacije Sporazuma u državnoj Skupštini oglasio se na društvenim mrežama i bivši premijer Zdravko Krivokapić. Napisao je da je usvajanjem Sporazuma “pala nadstrešnica na CG” aludirajući na tragediju u Novom Sadu prošle godine. “Još jedna pobjeda Beograda na vodi, političara i dogovorenih šema” kazao je Krivokapić.
U srijedu veče su objavljeni i detalji non-pejpera Evropske komisije koji se ne poklapaju s ocjenama vlade i premijera Milojka Spajića. EK navodi da je “potreban intenzivniji rad i politička posvećenost” za ispunjenje svih završnih mjerila u poglavljima 23 i 24 (pravosuđe, borbe protiv korupcije i organizovanog kriminala, vizne politike, slobode medija i osnovnih prava). Ukazuje se ne nedovoljnu implementaciju reformi pravosuđa. Napominje se da dodatno zabrinjava što je procedura parlamenta za izbor novog sudije Ustavnog suda nastavljena i nije zaustavljena do dobijanja mišljenja Venecijanske komisije.
Osim ovog, u Briselu postoji i zabrinutost, kako nezvanično saznajemo, oko namjere Vlade da izmijeni Zakon o tržištu kapitala tako što bi uvela cenzuru informacija. Vijesti su 28. maja objavile prijedlog izmjena Zakona kojom su dodana dva nova člana na sjednici Vlade 15. maja i to nakon završetka javne rasprave o izmjenama istog zakona u junu i julu prošle godine. Novi prijedlog zakona zabranjuje objavljivanje informacija, podataka i procjena vezanih za emisije državnih hartija od vrijednosti “od momenta pripreme do zaključenja emisije”. Usvojeni tekst je idući dan poslat Skupštini na razmatranje. Vlada je izmjene Zakona pravdala potrebom usklađivanja s direktivama i propisima EU.
Međutim, za naknadne i bez javne rasprave dodate zabrane nema pozivanja na EU (jer tamo ne postoje kao ni u zemljama regiona). Vlada je zabranu obrazložila frazom o neprijateljima države. Objavljivanje takvih vijesti i informacija “ bi moglo uticati na spremnost potencijalnih investitora da kupe državne dužničke hartije od vrijednosti”. Time bi novinski tekstovi, analize stručnjaka ili komentari de fakto bili stopirani. Kršenje Zakona bi povlačilo novčane kazne od 5 do 40 hiljada eura za medije i od hiljadu do 5 hiljada eura za fizička lica. Do sada ni predlagač (Ministarstvo finansija) ni Ministarstvo kulture i medija nije odgovaralo na novinarske upite.
Dosadašnji pojačani tempo zaduživanja Vlade i kritike zbog skrivanja podataka su očigledno uticali na namjeru da se postigne još veća netransparentnost. To je primijetio i šef delegacije Odbora za budžet Evropskog parlamenta i bivši ministar finansija Belgije, Johan Van Overtveld u nedavnoj posjeti Crnoj Gori. Van Overtveld za TV E rekao: “ Nametanje zakonom da se određeni aspekti javnog zaduživanja ne mogu javno objaviti je vrlo važna politička greška Vlade”. On je takođe primijetio da su procjene o rastu bruto društvenog proizvoda (BDP) koje su dali Međunarodni monetarni fond (MMF) i Svjetska banka znatno niže od Vladinih. Po njemu je takođe “zabrinjavajući trend pada stranih investicija” koji će imati značajan negativan uticaj na crnogorsku ekonomiju.
Ne pati samo crnogorska vlada od viška optimizma i ambicija kada je u pitanju članstvo u EU. Premijer Edi Rama najavljuje članstvo Albanije u EU do 2030. godine i završetak svih pregovaračkih poglavlja do 2027. Od 2022. godine Albanci su otvorili 16 poglavlja ali nisu zatvorili ni jedno. Bivši glavni pregovarač sa EU Zef Mazi je u razgovoru za BIRN upozorio na “zabludu” očekivanja skorog učlanjenja u EU koliko god on i drugi to žele. “ Ono što neke članice EU javno govore se razlikuje od onog što pričaju na zatvorenim EU sastancima, čak je i suprotno” poručuje Mazi.
Neki EU državnici su ipak direktniji. Na samitu Evropske političke zajednice u Tirani 16. maja premijer Andrej Plenković je poručio: “Hrvatska je otvorila niz pitanja (sa Crnom Gorom) koja godinama stoje neriješena i ukoliko bude napretka, razgovaraćemo dalje”. Dan prije je bio drugi sastanak u Zagrebu delegacija crnogorskog i hrvatskog ministarstva vanjskih poslova koje su predvodili državni sekretari Periša Kastratović i Frano Matušić. Prema nekoliko novinskih natpisa i neformalnim diplomatskim izvorima taj sastanak nije donio napredak oko spornih pitanja od kada je Hrvatska krajem prošle godine dostavila non-pejper Podgorici sa pitanjima koja se moraju riješiti između dvije zemlje. Odnosi su vidno pogoršani nakon politikantske Rezolucije o genocidu u Jasenovcu koju je donijela Skupština prošle godine na očiglednu inicijativu Aleksandra Vučića kako bi blokirao pristupni proces. Formalni predlagač je bio Andrija Mandić, predsjednik Skupštine i sljedbenik srbijanske Prve familije Većina sadašnje vladajuće koalicije i dalje vjeruje da će Brisel u nekom trenutku izvršiti pritisak na Hrvatsku da odustane od zahtjeva i da Crna Gora ništa konkretno ne treba raditi da riješi otvorena pitanja.
Hrvatski predsjednik Zoran Milanović je prošle nedjelje bio veoma skeptičan. . “Niko više neće ući u EU, možda još Crna Gora, a (druge) države se obmanjuju lažnim obećanjima da će postati članice EU”, poručio je.
I ovo možda za Crnu Goru je izgleda riječ sa velikim slovima.
Jovo MARTINOVIĆ
Komentari
Izdvojeno
NERADNA NEDJELJA PRED USTAVNIM SUDOM: Pare ili život

Objavljeno prije
7 danana
7 Juna, 2025
U strahu od odluke Ustavnog suda koja im ne mora biti po volji, sindikati i Unija poslodavaca dogovorili su, u proljeće 2023., kompromisni model prevazilaženja „problema neradne nedjelje“. Političarima su tada izbori bili preči od tuđih problema. Sada bi se radna nedjelja mogla vratiti „na mala vrata“, bez prethodnog dogovora zainteresovanih
Brojne evropske zemlje testiraju mogućnost prelaska na četvorodnevnu radnu nedjelju (ista plata, isti učinak, za petinu manji broj radnih sati) a u Belgiji je to pravo i formalno ozakonjeno. Vlada Milojka Spajića najavljuje skoru realizaciju predizbornog obećanja o skraćenju radnog dana sa osam na sedam sati, pa su najavljeni i prvi sastanci sa socijalnim partnerima na tu temu. Onda stvarnost naše svakodnevice: postaje realna mogućnost da će u crnogorskim trgovinama nadjelje ponovo biti – radni dan. Po slovu zakona, a ne u skladu sa dogovorom esnafskih udruženja zaposlenih i poslodavaca.
Ustavni sud pokreće postupak za ocjenu ustavnosti zabrane rada nedjeljom u trgovinama. Iz obrazloženja se može naslutiti da bi konačna odluka mogla ići u pravcu ukidanja sporne odredbe Zakona o unutrašnjoj trgovini.
“Osnovano se postavlja pitanje povrede ustavnog principa jednakosti u okviru jedne grupe preduzetnika na tržištu”, navode iz Ustavnog suda u obrazloženju odluke da, konačno, uzmu u razmatranje inicijativu Unije poslodavaca (UPCG) iz septembra 2019. Da ne pitamo: zašto baš sad. Nešto smo, valjda, i naučili sve ove godine.
Iz saopštenja saznajemo da su u Ustavnom sudu zaključili da je zakonodavac ograničio slobodu preduzetništva u sektoru trgovine ne pozivajući se, pri tome, na Ustavom propisane slučajeve kada na to ima pravo. „Naime, ustаvotvorаc ovlаšćuje zаkonodаvcа dа detаljnije reguliše ogrаničenjа, аli ne i dа sаm propiše osnov zа ogrаničenje, već je tаkvo ogrаničenje moguće jedino ako to Ustav dopušta i ciljem koji se želi postići tim ograničenjem, što u konkretnom predmetu, nije utvrđeno”.
Takav zaključak Ustavnog suda saglasan je sa konstatacijom iz ustavne inicijative UPCG u kojoj je navedeno da navedeni cilj skupštinske većine koja je usvojila zakonsku normu o zabrani rada nedjeljom, “usljed propusta u postupku donošenja (uvjerljivi i proporcionalni razlozi) nije dovoljan razlog da se takvo nešto normira”.
Opet, to ne znači da će član 35 a Zakona o unutrašnjoj trgovini i formalno biti proglašen neustavnim i ukinut.
Prvi problem su sve tanji kapaciteti Ustavnog suda da donosi bilo kakve odluke. Umjesto sedmoro sudija, koliko ih je predviđeno u punom sastavu, tamo ih je sada samo četvoro. Taman onoliko koliko je potrebno za donošenje odluke, pod uslovom da su sve preostale sudije istog mišljenja.
Dodatno, propisana procedura odlučivanja ostavlja mogućnost Vladi da od Ustavnog suda zatraži da pauzira postupak kako bi, u datom roku, izvršna i zakonodavna vlast izmijenile osporene zakonske odredbe.
Očekivano, tako stižemo na teren dnevne politike.
Poslodavci su nakon višegodišnjeg čekanja počeli da kalkulišu sa mogućnošću da njihova Inicijativa u bliskoj budućnosti neće biti stavljena na dnevni red Ustavnog suda (što se pokazalo kao tačno – čekali su pet i po godina). Sindikalni zvaničnici su imali bojazan da će neradna nedjelja prije ili kasnije biti proglašena neustavnom (Ustavni sud Hrvatske tri puta je „rušio“ slično zakonsku odredbu u najmlađoj članici EU).
U strahu od odluke koja im ne mora biti po volji, sindikati i Unija poslodavaca dogovorili su, nakon tri godine pregovora, kompromisni model.
On je predviđao da se sektoru trgovine omogući 16 radnih nedjelja tokom ljetnje i zimske turističke sezone. Maloprodajni lanci bi mogli otvarati samo jedan objekat na teritoriji jedne opštine, tokom jedne smjene (radnje od 7 do 15 časova ili od 15 do 23 časa, a tržni centri od 10 do 18 časova). Nedjeljom angažovani radnici imali bi dnevnicu uvećanu za 80 odsto i slobodan naredni vikend (subotu i nedjelju).
Trgovcima je, istim prijedlogom, ostavljena mogućnost da zadrže postojeći režim neradne nedjelje. U Uniji poslodavaca tada nam je rečeno da su pojedini vlasnici velikih maloprodajnih lanaca najavili da nedjeljom neće otvarati svoje radnje. Uostalom, na osnovu zvaničnih podataka, pokazalo se da neradna nedjelja nije uticala na prihode i profite velikih maloprodajnih lanaca. Zapravo, oni iz godine u godinu rastu.
Takođe se pokazala neopravdanom prognoza da će neradna nedjelja dovesti do smanjenja broja zaposlenih u sektoru trgovine. Kada je odluka o neradnoj nedjelji stupila na snagu (oktobar 2019.) u trgovinama je radilo oko 40 hiljada zapošljenih. Sada ih je, prema podacima Monstata, 52.000.
Podaci, ipak, govore kako je neradna nedjelja bila velika prepreka za male trgovine iz komšiluka. One u koje se svrati usput, ili skokne kad nešto iznenada ustreba u kući. Njihov broj se od 2019. smanjio sa 480 na 230. Povratku radne nedjelje nadali su se i svi oni koji posao vode pod okriljem tržnih centara. Prije svega vlasnici radnji za prodaju tekstila.
Testiranje dogovorenog modela bilo je oročeno na narednu ljetnju i zimsku turističku sezonu, nakon čega bi se analiziralo postignuto (uvećanje prihoda poslodavaca i države, poštovanje radnih prava) i pravile eventualne modifikacije. Bio je to način i da se izbjegne arbitriranje Ustavnog suda.
Ispriječila se politika. Poslanici vlasti i opozicije odbili su da se izjasne o predloženom rješenju, u strahu da bi im to moglo odnijeti koji glas na dolazećim parlamentarnim izborima (održani u junu 2023.). Ni nakon izbora, parlament u novom sazivu nije pokazao spremnost da otvara tu priču. Zato bi se, nakon iskazanog interesovanja Ustavnog suda za pitanje neradne nedjelje, stvari mogle promijeniti.
U UPCG računaju na takav rasplet. „Vjerujemo da će pokretanje postupka od strane Ustavnog suda naši socijalni partneri – sindikati i Vlada Crne Gore -doživjeti kao povod da kroz razgovor dođemo do trajnog i održivog rješenja“.
Možda. A možda i ne. Prema medijskim istupima uticajnih poslanika vlasti i opozicije, u parlamentu i dalje vlada značajno saglasje oko ponovnog ozakonjenja radne nedjelje.
Stav se, uglavnom, pravda brigom za zaposlene i njihove porodice. Uostalom, ne treba biti genije pa shvatiti kako je neradna nedjelja taj, jedan jedini, dan u sedmici kada porodica može da se okupi i isplanira zajedničko vrijeme. A da bar neko nije na poslu ili u školi.
Samo su iz PES-a našli za potrebno da svoje protivljenje obrazlože – brigom za poslodavce i potrošače. Pošto bi, kažu, povratak radne nedjelje uslovio dodatne troškove za kompanije. Od uvećanih dnevnica, preko moguće potrebe da se angažuju novi zaposleni, do većih troškova režije… A oni bi se, kažu, mogli preliti na cijene. I postati trošak kupaca koji su se već navikli da subotom ili ponedjeljkom kupe ono što su nekada trgovali nedjeljom.
Suštinski bira se između uvećanja kapitala i kvaliteta života radnika. Izbor je između imati mogućnosti da se dodatno zaradi i prava da čovjek ne bude samo radna snaga već i – čovjek. Ovo ste u Monitoru mogli pročitati prije dvije godine. Ni sad tu nemamo ništa za dodati.
Osim, možda, konstatacije da je sam pojam radna nedjelja paradoks u kome se spaja nespojivo (oksimoron). Nedjelja je, piše na sajtu staznaci.com, staroslovenska riječ koja označava neradni dan u sedmici (ne djelati). A ako se drugačije naredi, onda – ili se boriti ili pokoriti.
Šta je sporno
Podsjećanja radi, navodimo problematizovani član 35a Zakona o unutrašnjoj trgovini (izmjene iz 2019. godine):
Trgovina na veliko i trgovina na malo ne može da se obavlja nedjeljom i u dane državnih i drugih praznika određenim zakonom kojim se uređuju državni i drugi praznici.
Izuzetno od stava 1 ovog člana, nedjeljom i u dane državnih i drugih praznika trgovina na veliko i trgovina na malo može se obavljati u:
1) apotekama;
2) specijalizovanim prodavnicama ili kioscima za prodaju hljeba, pekarskih proizvoda i kolača, cvijeća, suvenira, štampe, sredstava za zaštitu bilja ili pogrebne opreme;
3) benzinskim stanicama i prodavnicama za trgovinu na malo u okviru benzinskih stanica;
4) pijacama;
5) štandovima – tezgama, vitrinama i automatima izvan pijaca i pokretnim prodavnicama;
6) prodavnicama, kioscima i automatima smještenim unutar zatvorenih područja autobuskih i željezničkih stanica, aerodroma i luka;
7) štandovima i kioscima u kojima se prodaju robe za vrijeme održavanja priredbi, festivala i manifestacija, sajmova i za vrijeme javnog prikazivanja kinematografskih djela;
8) skladištima za trgovinu na veliko.
Specijalizovanim prodavnicama ili kioscima u smislu stava 2 tačka 2 ovog člana smatraju se prodavnice odnosno kiosci u kojima se vrši prodaja pretežno jedne vrste robe.
Zoran RADULOVIĆ
Komentari
Izdvojeno
VELIKA PLAŽA ČEKA INVESTITORE BEZ KANALIZACIONE MREŽE: Hoteli sa pet zvjezdica na septičkim jamama

Objavljeno prije
2 sedmicena
31 Maja, 2025
Planskom dokumentacijom kojom je urbanizovana Velika plaža predviđena je izgradnja niza hotela koji se ne mogu priključiti na osnovnu komunalnu infrastrukturu, jer vlasti, turističke opštine i država, po tom pitanju nijesu uradili – ništa
Prije dva dana zvanično su počeli radovi na izgradnji luksuznog hotelsko-rezidencijalnog kompleksa Porta Rai Beachfront Hotel & Residences na Velikoj plaži u Ulcinju. Veliki kompleks mješovite namjene gradi se na lokaciji starog hotela Lido. Biće to prvi turistički rizort sa pet zvjezdica na dugoj pješčanoj plaži, koja je u fokusu javnosti od kako je najavljena namjera arapskog investitora, Mohameda Alabara da ulaže u izgradnju objekata raznovrsne namjene na toj lokaciji.
Iza projekta Porta Rai – Kapija raja, stoje dvije međunarodne grupacije, Karisma Hotels & Resorts i Dobrov & Family Group, koju zastupa firma Capital Estate. Prema njihovim objavama u izgradnju ogromnog kompleksa pozicioniranog na samom pijesku plaže Kopakabana, uložiće oko 170 miliona eura direktnih investicija.
Investitori već prodaju stanove i apartmane na ovoj lokaciji. Oglasi za prodaju smještajnih jedinica su svuda po društvenim mrežama, što pokazuje da se na Velikoj plaži, uprkos protivljenima mnogih građana Ulcinja, nevladinih i ekoloških organizacija, grade komercijalni objekti namijenjeni tržištu.
Kamen temeljac za gradnju drugog hotelsko-apartmanskog kompleksa Otrant Reefs Resort, kompanije Argos Dooo iz Ulcinja, na lokaciji nekadašnjeg hotela Otrant, u neposrednom susjedstvu Porta Rai, postavljen je u aprilu prošle godine. Kompleks koji uključuje i stanogradnju procijenjen je na 40 miliona eura.
Novi hotelski kompleksi pozicionirani uz samu obalu Velike plaže dostižu visinu i do 11 spratova. U lokalnoj upavi Opštine Ulcinj potvrdili su kako u najavi imaju još dva slična projekta.
Betoniranje Velike plaže na kojoj nijesu izgrađeni osnovni infrastrukturni sistemi, ozbiljno se zahuktava. Investitori imaju odriješene ruke u pogledu gabarita i spratnosti, koje ima omogućavaju usvojeni planovi, Državne studije lokacije za šest modula atraktivne Velike plaže.
Ulcinjska rivijera jedna je od važnih turističkih destinacija koju ograničava nevjerovatna okolnost da dobar dio grada Ulcinja, pojedina naselja, kao i Velika plaža, nemaju kanalizacionu mrežu. Mnoge privatne kuće i neki hoteli na rivijeri funkcionišu sa septičkim jamama. Jedan broj naselja oko kanala Port Milena i lokalnih potoka, otpadne vode ispuštaju direktno u te kanale, odakle odlaze u more ispred Velike plaže.
Opštinske vlasti Ulcinja nijesu uspjele da riješe ovaj osnovni problem turističke opštine.
Da se u skorije vrijeme u tom pogledu ništa neće promijeniti govori praksa po kojoj veliki turistički rizorti sa desetinama hiljada kvadrata dobijaju saglasnosti za gradnju ne samo Ministrastva prostornog planiranja i državne imovine, odnosno Glavnog državnog arhitekte nego i Agencije za zaštitu životne sredine.
Dok se plasiraju markentinški podaci o ekskluzivitetu budućih turističkih kompleksa, o broju zvjezdica i luksuznim sadržajima, nijesu ispoštovani osnovni uslovi za njihov priključak na zakonom propisanu infrastrukturu, vodnu i kanalizacionu mrežu.
Planskom dokumentacijom kojom je urbanizovana Velika plaža, predviđena je izgradnja niza hotela, koji se ne mogu priključiti na osnovnu komunalnu infrastrukturu, jer vlasti turističke opštine i država nijesu ništa uradili u vezi sa tim.
Obaveza priključenja svakog objekta na kanalizacionu mrežu propisana je Zakonom o komunalnim djelatnostima. Prema članu 31 stav 1 ovog zakona, vlasnik građevinskog objekta dužan je da priključi svoj objekat na komunalnu infrastrukturu za vodosnabdijevanje i prihvatanje, prečišćavanje odvodnih komunalnih, otpadnih i atmosferskih voda.
Dodatno, član 32 istog zakona propisuje da se priključenje objekta na komunalnu infrastrukturu vrši na mjestu i na način predviđen planskim dokumentom i zakonom. Priključci se mogu izvesti samo na osnovu odobrenja i uz nadzor nadležnog vršioca komunalne djelatnosti.
Zakon o planiranju prostora i izgradnji objekata definiše da se građevinsko zemljište smatra uređenim ako je komunalno opremljeno, što uključuje i postojanje priključka na vodovodnu i feklanu infrastrukturu.
Dakle, ako nije planom navedeno striktno priključenje na septičku jamu a ne kanalizaciju, sve u vezi izdavanja odobrenja i saglasnosti za gradnju na potezu Velika plaža je nezakonito.
Ako bi u nekom nerazumnom slučaju urbanistički plan i predvidio upotrebu septičkih jama, takvo rješenje bilo bi sporno sa aspekta zaštite životne sredine, turističkih i drugih standarda za luksuzne rizorte.
U tom smislu sporna je saglasnost koju na podnijete elaborate daje Agencija za zaštitu životne sredine, sa predlogom da se hoteli sa pet zvjezdica i oko 1.500 kreveta, te veliki broj stanova, priključe na takozvane upojne jame, što je eufemizam za obične septičke jame. Njihova je procjena da rješenje otpadnih i fekalnih voda iz megalomanskih objekata koje se odlažu u zemlju, ne predstavljaju direktnu opasnost za zagađenje životne sredine, zemljišta i mora.
U tekstu saglasnosti na Elaborate o procjeni uticaja na životnu sredinu, koje su Agenciji podnijeli investitori, firme Argos i Capital Estate, decidno stoji da će kanalizacija hotela biti povezana sa takvim jamama, te da su vlasnici obavezni da izgrade bioprerađivače otpadnih voda u svojim objektima.
U pitanju je najobičnija improvizacija kako bi se izašlo u susret investitorima.
Započeti turistički kompleksi čiju gradnju prate superlativi u pogledu luksuza i prijatnosti koje će pružiti svojim posjetiocima ali i podići turistički imidž destinacije, locirani su u blizini kanala Port Milena, koji je označen kao „Leglo zaraze u srcu Jadrana“.
U tekstu pod tim nazivom, koji je nedavno objavio portal Feral Bar, navode se najveći ekloški problemi i crne tačke ulcinjske rivijere i Velike plaže. U neposrednoj blizini budućih hotela to je Port Milena i potok Bratica.
„Nazvan po kraljici Crne Gore Mileni Petrović, kanal Port Milena u Ulcinju decenijama je bio jedan od najautentičnijih pitoresknih kutaka i predjela najjužnije crnogorske opštine, pa i Jugoslavije. Prirodno utočište od nemirnog mora, nekada žila kucavica ulcinjske Solane, najveće mrijestilište ribe, a posebno jegulje u ovom dijelu Jadrana, uništeno ljudskom pohlepom i bezobzirnošću, danas nosi neslavnu titulu najveće septičke jame na otvorenom…..Ona je klasičan primjer neodgovornog odnosa prema prirodi, turističkim resursima, istoriji, tradiciji, identitetu i sveukupnom razvoju i respektu“, navodi se u tekstu Ferala.
„Procjenjuje se da je samo u posljednjih par godina izgrađeno na stotine objekata značajnih gabarita koji nemaju riješeno pitanje odvoda kanalizacije. Osim privatnih kuća i objekata, otpadne vode na direktan način u Port Milenu ispuštaju se i iz velikih hotela nadomak kanala, a tu je i bezbroj objekata za izdavanje smještaja koji, pogodite – svoje otpadne vode izlivaju u Port Milenu“, navodi Feral
A iz Kraljičinog kanala direktno u more. I tako decenijama na Velikoj plaži. Nema izgleda da će išta u dogledno vrijeme mijenjati.
Branka PLAMENAC
Komentari
Kolumne

Novi broj


MILAN PAUNOVIĆ- INSAJDERSKE PRIČE: Tajne trojke

VLADA UMNOŽAVA IZAZOVE ZA ČLANSTVO U EU: Manjak učinaka, višak ambicija

NERADNA NEDJELJA PRED USTAVNIM SUDOM: Pare ili život
Izdvajamo
-
Izdvojeno2 sedmice
ALBANSKO – AMERIČKO OPONIRANJE SPAJIĆU I ALABARU ZA ULCINJ: Važnost lobiranja
-
DRUŠTVO4 sedmice
KOLAŠIN: STARI EKOLOŠKI PROBLEMI I NOVI HOTELI: Luksuz na obali otpadnih voda
-
Izdvojeno2 sedmice
GDJE SU PRIPADNICI SEDME UPRAVE: Tajne veze
-
Izdvojeno3 sedmice
USKORO DVA TURISTIČKA KOMPLEKSA NA VELIKOJ PLAŽI: Alabar odustao, grade domaći
-
INTERVJU4 sedmice
MARIJANA CAMOVIĆ-VELIČKOVIĆ, POTPREDSJEDNICA SINDIKATA MEDIJA, ČLANICA SAVJETA RTCG: RTCG i dalje služi vladajućim partijama
-
Izdvojeno2 sedmice
VELIKA PLAŽA ČEKA INVESTITORE BEZ KANALIZACIONE MREŽE: Hoteli sa pet zvjezdica na septičkim jamama
-
DRUŠTVO3 sedmice
VLAST I PRIVILEGIJE: Neće da fali
-
INTERVJU3 sedmice
SAŠA JANKOVIĆ, MEĐUNARODNI KONSULTANT ZA LJUDSKA PRAVA I UPRAVLJANJE BEZBJEDNOŠĆU: EU mora da bira – da li podržava narod koji nosi evropske vrijednosti ili vlast koja ih gazi