MONITORING
ANKETA: Opozicija mora zajedno do zajedničkog cilja

Nedavno završene neuspjele pregovore vlasti i dijela opozicije komentarišu univerzitetski profesori, politički analitičari, blogeri i književnici
Blagoje Grahovac, analitičar geopolitike
Đukanović je država Crna Gora
– Ishod parlamentarnog dijaloga je očekivan, jer ne postoji takva prevarna radnja koju Đukanović neće primijeniti u cilju očuvanja njegove apsolutne vlasti. On je sada veoma zaokupljen kako da obmane sagovornike iz međunarodne zajednice. Iz onoga kako on želi pokazati „velikodušnost” o ponudi opoziciji, a koju je ona odbila, mnogi sagovornici bi mogli zaključiti da se radi o neodgovornoj opoziciji. Međutim, njegovi sagovornici vrlo brzo utvrđuju da su sve te njegove ponude besmislene, jer institucije u Crnoj Gori nemaju nikakvu snagu. Apsolutna vlast je tamo gdje je Đukanović.
Parlamentarni dijalog je ipak dao djelimičan rezultat. Sada je vidljivije ono što je odavno poznato – Milo Đukanović je država Crna Gora. On ima svoja dva ključna egzekutorska mehanizma: prvi je ANB, koji nije ništa drugo nego je mračna udbaška ćelija, a drugi je politički agitpropovski DPS komesarijat u liku takozvanog Javnog servisa.
Formula za demokratizaciju Crne Gore je veoma jednostavna – može se raditi jedino isključivanjem Mila Đukanovića, ANB-a i takozvanog Javnog servisa iz svih tih procesa. Sve drugo je samozavaravanje i obmana. Iz ovoga slijede jednostavni zahtjevi opozicije: prvo, ne prihvatati bilo kakav dijalog u kome učestvuje, a kamoli da odlučuje Milo Đukanović; drugo, preuzeti rukovođenje ANB-a; i treće, preuzeti upravljanje Javnim servisom.
Nemam dilemu da će se ovo morati uraditi kad-tad, bez obzira na to da li će do toga doći upotrebom meke ili tvrde sile. Ako opozicija pokaže odlučnost na ovakvom putu, možda će i međunarodni faktor pokazati onu treću silu koja se koristi u savremenim političkim doktrinama, a koja se zove „pametna sila”. Svaka podrška Milu Đukanoviću i DPS-u da ostanu na vlasti je akt državne veleizdaje koju istorija nikada neće izbrisati.
Andrija Đukanović, profesor Filozofskog fakulteta u Nikšiću
Na pogrešnom putu
– Propast pregovora vlasti i opozicije za mene je očekivan. Optimizam nakon premijerove ponude bio je bez velikog pokrića. Teško se moglo očekivati da vlast preda u ruke opoziciji sve što su tražili. Svoje glavne poluge moći vlast će sigurno braniti do kraja. Očekujem da će se pregovori nastaviti i to najviše pod pritiskom međunarodne zajednice. Problem je ogromno nepovjerenje između pregovaračkih strana. Svako čvrsto drži svoju stranu. Ne želi se rješenje.
Možda na strani opozicije nema spremnosti da se prihvati odgovornost. Da su prihvatili ponudu Đukanovića imali bi velika ovlašćenja da kontrolišu državne resurse i da stvore uslove za kvalitetniji i pravedniji izborni proces. Boje li se dobijanja vlasti?
Drugo pitanje je i to da li možemo očekivati jedinstvo opozicije? Mislim da nijesu uradili puno na tome. DF kritikuje sve druge opozicione strukture zbog pregovora. Unutar nove opozicione scene je sad i SDP koji je na dijametralno suprotnim stranama od DF-a, DEMOS-a, SNP-a. Odnosi lidera opozicije su prepuni sujete i sukoba. Svako predlaže svoju platformu kao jedinu ispravnu.
Mislim da, kako trenutno stoje stvari, Đukanović ima više razloga za „slavlje”, međunarodne strukture pozdravljaju njegov poziv na razgovore i apeluju da se sa istim nastavi. Dok s druge strane opozicija samo ispostavlja nove zahtjeve. Trenutno ne vidim način za dogovor, osim ako se međunarodni faktor jače ne uključi u proces. To je, nažalost, rješenje koje čeka nezrela društva. Bilo bi poželjno da se konačno organizuju slobodni izbori kako bi i mi kao i sva normalna društva prevazišli probleme koji ne postoje u pristojnim demokratijama.
Ono što najviše brine jeste imamo li mi zaista zrelu, opštim interesima okrenutu političku elitu ili se radi o grupicama koje okupljaju određeni jednokratni interesi. Kakve su vrijednosti naše političke elite i u vlasti i u opoziciji? Mislim da je politika koju vodi većina partija u Crnoj Gori pogrešna i ne doprinosi onome za što se deklarativno zalažu. Neke od partija su i verbalno i suštinski na pogrešnom putu dok se neke kriju iza lijepih riječi.
Filip Kovačević, profesor Univerziteta Crne Gore
Nema promjena bez zajedničkih opozicionih protesta
– Ako pogledamo proces smjene komunističkih režima u Istočnoj Evropi od prije četvrt vijeka, uočićemo da su postajala dva generalna tipa tranzicije vlasti: kroz dogovor između političkih elita i kroz građanske, masovne proteste. Mislim da specifičan zakašnjeli slučaj demokratske smjene vlasti u Crnoj Gori zahtijeva da se težište stavi na ovaj drugi tip.
– Bez dobro organizovanih, zajedničkih opozicionih protesta, stvar se neće pokrenuti sa mrtve tačke. Đukanović nema namjeru da preda vlast dogovorom, niti ima namjeru da se pridržava dogovorenoga. On i ,,prljavi” inostrani faktori koji ga podržavaju radi ostvarivanja prvenstveno privatnih, a sekundarno i geopolitičkih interesa, moraju biti dovedeni pred svršen čin tj. suočeni sa svom silinom narodnog gnijeva. Zbog toga se sada mora raditi na stvaranju sinergije svih protivnika režima kako u zemlji, tako i u inostranstvu kroz objedinjenu platformu i djelovanje. To je proces za koji će trebati i strpljenja i mudrosti, kao i vremena, jer postoji izuzetno mnogo nepovjerenja u okviru same opozicije. Ipak, to je jedina opcija kojom se može izbjeći opasna spirala otvorenog nasilja kojoj je Crna Gora svakoga dana opstanka Đukanovićeve vlasti sve bliže i koju, ako krene, neće biti moguće zaustaviti u dogledno vrijeme.
Duško Kovačević, bloger
Ovakvi političari mogu dogovoriti samo dublji pad
– Iako može zazvučati defetistički, iracionalno i zlurado, propast pregovora između dijela opozicije i vlasti držim za nešto optimistično, obećavajuće. Naravno, ukoliko to nije taktički potez kojim se priprema naivna javnost za dogovor u drugoj fazi, što je česta strategija u politikanskim igrarijama. Ovo kažem jer pripadam onoj ,,školi mišljenja” koja smatra da je bilo koji vid razgovora, pa i sudjelovanja u tzv. prelaznoj vladi sa Đukanovićem – samo zavaravanje, gubljenje vremena i produžavanje agonije, jer čemu ministarstva i funkcije kada odlično znamo da su administrativne i vladine ingerencije izmještene u paradržavno ili u ,,uži kabinet smrti”, da upotrijebim sintagmu Ratka Kneževića.
Zato smo se malo zaletjeli u oštrim optužbama na račun ,,pregovaračke” opozicije, misleći da je njihov prevashodni cilj primicanje izdašnim sinekursko – birokratskim izvorima, u dobroj mjeri zavedeni cijelom dosadašnjom traumatskom poviješću crnogorske opozicije – s njenim bitnim likovima i razdobljima, uključujući i skorašnji političko-prevarantski dil Pozitivne CG i DPS-a. Međutim, ovakav ishod pregovora ipak nas koriguje i donekle uvjerava da motivi ,,pregovaračke” opozicije nijesu bili tako oportune, sebične i konformističke prirode, i eto napokon lijepe vijesti. Ili kratke iluzije? Jer u cikličnom i višedecenijskom iskorišćavanju crnogorske opozicije Đukanoviću je još jedino ostalo da u završnom činu jednog mučnog politikanskog spektakla do te mjere ponizi opoziciju – tako što će je natjerati da kroz prelaznu vladu negira svu svoju dosadšnju metodologiju i retoriku. Šta je to nego nivelisanje i ,,legalizacija” čitave Đukanovićeve mračne karijere. Pogledajte ko danas trči kroz medije dok u anksioznom grču objašnjava društvu kako je Đukanović opoziciji nudio i više nego korektne i velikodušne uslove. Nijesu to ni Gvozdenović, ni Jelić, nego Pajović i Jasavićeve.
Da se opozicija dogovorila kojim slučajem sa premijerom, njegov najagilniji potparol, uz ,,Pozitivce”, bio bi vjerovatno Danilović. Bivši ministar policije Raško Konjević, jedan od onih koji je takođe kao opozicionar ušao u Vladu da je obuzda i demokratizuje, tek danas govori o Limenci. Danas, kada je daleko od realne moći jednog ministra policije, a moć ministra je u činu koji on nikad nije preuzeo. Naravno, nije ga sramota. Zato me raduje propast pregovora opozicije i vlasti, jer velike društvene dogovore na opštu dobrobit društva mogu iznijeti samo veliki lideri, upravo oni koji nedostaju Crnoj Gori već četvrt vijeka, a ,,nijedan oblik vladavine nema toliku potrebu za velikim liderima kao što to ima demokratija”, kako to cinično ali sasvim tačno primijeti Dzejms Brajs. Naši političari, ovakvi kakvi su, režimski i opozicioni, mogu samo dogovoriti dublji pad.
Đuro Radosavović, književnik
Uzaludnici čekaju ustupak Gospodara
– Pregovori su veličanstvena riječ koje nisu dostojni ljudi što sjede za stolom. Iz pravih pregovora može se nešto naučiti. Komedija je ozbiljan žanr, a ovo to nije, tako da je posrijedi najobičnija smijurija. Film Bridge Of Spies govori o advokatu Džejmsu Donovanu i pregovorima SAD i SSSR-a o razmjeni zarobljenih agenata za vrijeme Hladnog rata. Maniri i preciznost, konkretni potezi i gospodstvo u pregovaranju, sa obje strane. Ništa od toga nema u našem pregovaranju, sve je piljarski sindrom. Cilj je ćar. Dio opozicije koji ne pregovara, zapravo prigovara na ulici, Tviteru i Facebooku, jedan dio njih ide do Kremlja i srdi se. Užas da nakon četvrt vijeka ne možemo odlučiti da li je gora vlast ili opozicija, iako svim srcem želimo da vidimo leđa parazitima koji su rasprodali državu. Opozicionari koji pregovaraju su uzaludnici koji očekuju da će im gospodar Đukanović ustupiti mjesta i dati u ruke uzde uz pomoć kojih četvrt vijeka jaše Crnu Goru. Sve je samo dimna zavjesa za strance. Satelit partije poput Pozitivne, o kojoj se može čuti samo negativno, odlično se uklapa u imidž vlasti. Bezobrazluk i umišljenost, šizofrenija kao patriotski čin. Previše je za stolom konvertita, što dokazuje da ideologija ne postoji, već samo interes. Nema tu partija, to su samo firme, neke fantomske, neke sateliti, a sve u svemu – niko dostojan pregovora. Nema ko da pregovara sa kim. Pitanje je koliko će vremena proći dok gladan narod ne krene na ulice, bez lidera. Slutim haos, a ne priželjkujem ga.
Pripremio: Veseljko KOPRIVICA
Komentari
Izdvojeno
VESNA MEDENICA VRHOVNA PRESUDITELJKA IZVAN SUDNICE: SMS pravosuđe

U medijima objavljeni sadržaji preuzeti iz telefona Vesne Medenice potvrdili su ono što je odavno javna tajna – državno pravosuđe bilo je pod vladarskom kućom Đukanović, podređeno ličnim interesima uskog kruga ljudi na vrhu
Javnost je ovih dana iznenadio dodatak na već ustaljenu praksu objavljivanja SKY ECC kriptovanih prepiski između kriminalnih grupa i visokih operativaca policije koji su zajednički švercovali drogu i borili se protiv neprijatelja “države”, “Šefa” režima, i “poslovne” konkurencije. Prilikom hapšenja bivše predsjednice Vrhovnog suda Crne Gore Vesne Medenice na podgoričkom aerodromu u aprilu 2022. godine, oduzet joj je i mobilni telefon. Nakon godinu i po mediji su počeli objavljivati sadržaje sa Whatsapp aplikacije koji su pronađeni na telefonu.
Treba imati u vidu da ti sadržaji nisu bili predmet optužnice koju je Specijalno državno tužilaštvo (SDT) podignulo sredinom oktobra prošle godine protiv bivše šefice pravosuđa, njenog sina Miloša kao organizatora kriminalne grupe i ostalih članova. Gro optužnice se bazira na SKY prepiskama koje su crnogorskim istražiteljima dostavili Europol francuski Apelacioni sud putem međunarodne pravne pomoći.
Sadržaji koji su objavljeni, pod uslovom da su vjerodostojni i tačni, svakako su zavrjeđivali pažnju javnosti u interesu javnosti. Potvrdili su ono što je odavno javna tajna – državno pravosuđe pod vladarskom kućom Đukanović bilo je podređeno ličnim interesima uskog kruga ljudi na vrhu.
U ispovijesti portalu Press Ana Pešukić (koja je radila u kući Aca Đukanovića, brata bivšeg predsjednika države) je u detalje opisala kako je predsjednica Vrhovnog suda Medenica dolazila na kafenisanje i raporte kod Prvog brata koji ju je dočekivao u pidžami u preuređenom podrumu njegove zgrade. Osim Medenice raportirali su i mnogi drugi uključujući i tadašnjeg direktora crnogorske policije Veselina Veljovića koji je u pritvoru zbog zloupotrebe službenog položaja.
Procurjele Whatsapp prepiske, na kojima su se do sada pojavile Jelena Perović, direktorica Agencije za sprječavanje korupcije (ASK) i ranija šefica cetinjskog osnovnog suda, i sudija Suzana Mugoša, najpoznatija po javno prenošenoj telenoveli Afera Državni udar i presudi liderima tada opozicionog Demokratskog fronta (DF), su pokazale hijerarhiju tadašnjeg sistema. Kako se Medenica ponašala prema vladaru zemlje i njegovom bratu (i sestri) tako su se i njoj podređeni u pravosuđu ponašali prema njoj – podnosili raporte i tražili mišljenja uz teferič na koji bi ih ona pozivala. Potčinjeni su predlagali i nove poslušnike i podobne za radna mjesta.
Jelena Perović je u poruci od 15. juna 2020, pomenula svoju savjetnicu J.J. koja je između ostalog i “Crnogorka…Sva je na svom mjestu”. Medenici je godilo da ima osobu kojoj je jedan od pluseva u karijeri trebalo biti i nacionalna pripadnost – što se kosi sa svakim mogućim zakonom. Isti Medeničin kurs vidio se i u njenoj poruci nakon presude Apelacionog suda kojom je ukinuta prvostepena osuđujuća presuda u Državnom udaru. Da li sudijama apelacionog vijeća ili optuženima ili svima, opsovana je “majka četnička” od šefice pravosuđa koja je početkom 90-tih podržavala ratnike koji su vodili borbu za stvaranje Velika Srbije. U istom poslu je zdušno učestvovao i Šef, tadašnji premijer Milo Đukanović.
Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od prvog decembra ili na www.novinarnica.net
Komentari
Izdvojeno
JEMSTVO U CRNOJ GORI: Odbijeni milioni

Iznos ponuđenog jemstva samo u posljednje četiri odbijene ponude prelazi 10 miliona, što u novcu što u nekretninama
Samo tokom ove godine Viši sud u Podgorici odbio je kao neosnovane najmanje četiri ponude advokata odbrane da njihovi klijenti budu pušteni da se u daljem postupku brane sa slobode. Iznos ponuđenog jemstva u cjelokupnim slučajevima prelazio je 10 miliona, što u novcu što u nekretninama.
Tako je nedavno Viši sud u Podgorici, odbio je kao neosnovano jemstvo od 1,3 miliona eura za ukidanje pritvora predsjedniku Opštine Budva Milu Božoviću, koji je prema navodima optužnog akta, učestvovao u švercu tri pošiljke kokaina ukupne težine oko tonu i po.
Odbrana je, za slobodu okrivljenog Božovića nudila 1.185.110 eura u nekretninama koje su za njega ponudile porodice dvije sestre njegovog pokojnog oca kao i 120.000 eura u gotovini koji je položila firma ,,Zlatar“ iz Nikšića u vlasništvu njegovih prijatelja.
Svoju odluku iz Višeg suda obrazlažu odluku time da se jemstvo kao mjera za obezbjeđenje prisustva okrivljenog i za nesmetano vođenje krivičnog postupka može odrediti samo ako je pritvor određen po pritvorskim osnovima iz člana 175 stava 1 tačka 1 i 5 ZKP.
Uz to pojašnjenje stiglo je još jedno – pritvor okrivljenom Božoviću je određen, a zatim i produžavan rješenjima Višeg suda u Podgorici zbog postojanja okolnosti koje ukazuju na opasnost od bjekstva i nesmetanog vođenja postupka, s obzirom na to da je u pitanju krivično djelo za koje se po zakonu može izreći kazna zatvora od deset godina ili teža kazna i koje je posebno teško zbog načina izvršenja ili posljedica.
Nešto manji iznos jemstva ponudila je porodica bivšeg direktora Veselina Veljovića. Riječ je o iznosu od 928.000 eura u nekretninama i gotovini kako bi se Veljović branio sa slobode optužbi Specijalnog tužilaštva da je zloupotrijebio službeni položaj.
Na tu odluku se još čeka, ali valja podsjetiti da je Viši sud krajem oktobra odbio prethodni prijedlog, kada je za njegovu slobodu ponuđeno jemstvo u nekretninama u vrijednosti od 585.000 eura.
Veljović je uhapšen 24. jula na Žabljaku zbog sumnje da je osumnjičenom vođi kriminalne grupe Aleksandru Mrkiću, koji se tereti za krijumčarenje cigareta, odavao službene informacije o tome kada su planirani pretresi.
I nekoliko bliskih prijatelja uhapšenog Dejana Kneževića založili su svoju imovinu u vrijednosti od oko 770.000 eura, kao garanciju da taj bivši pomoćnik direktora Uprave policije neće pobjeći ako mu sud ukine pritvor. U tom slučaju na odluku Višeg suda i dalje se čeka, ali se čeka i stav Višeg suda nakon što je Apelacioni ukinuo rješenje kojem je Kneževiću produžen pritvor.
Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od prvog decembra ili na www.novinarnica.net
Komentari
Izdvojeno
BIVŠI DIREKTOR UP U PRITVORU, KORUPCIJA U JAVNOJ UPRAVI, SUMNJE U TRGOVINU PRESUDAMA: Šinjel DPS-a

Iz ormara ponovo ispadaju kosturi kriminala i korupcije bivših DPS vlasti.. Javnost, istovremeno, dobija dodatne razloge za sumnju da su nove vlasti zadržale obrasce ponašanja prethodnika
Ponovo ispadaju orasi iz šinjela bivših vlasti.
Bivšem direktoru Uprave policije Slavku Stojanoviću određen je pritvor od 30 dana, nakon što su ga u subotu, po nalogu Specijalnog državnog tužilaštva (SDT), uhapsili službenici Specijalnog policijskog odjeljenja (SPO). Stojanović se sumnjiči za zloupotrebu službenog položaja u vezi sa švercom cigareta u proljeće 2018. Pritvor mu je određen zbog opasnosti da bi, sa slobode, mogao uticati na svjedoke.
Stojanović bi se u Spužu mogao sresti sa još jednim bivšim direktorom UP, Veselinom Veljovićem. I on je u pritvoru zbog sumnji da je pomagao švercerima cigareta. Kao da im je to bilo u opisu posla. Čudni su duvanski putevi.
Prema dostupnim informacijama, SDT Stojanovića sumnjiči da je, u poslednjim danima svog mandata na mjestu direktora UP, podređenima naredio da puste zaustavljeni kamion natovaren švercovanim cigaretama. Javnosti nije predočeno kako je sve to i preko koga išlo. Monitor saznaje od ljudi koji su u ovu priču uključeni praktično od prvog trenutka (otkrivanje neprijavljenog tovara u kamionu Company Baćović) da je sa njima komunicirao jedan od tadašnjih pomoćnika direktora UP, koji im je kazao da su otkrićem nelegalnog tereta upropastili veliku međunarodnu akciju na sazbijanju šverca. I naredio da se povuku.
Navodno su neki od prisutnih policajaca o svemu tome ostavili i pisane službene zabilješke pa se, možda, može postaviti pitanje zašto se na procesuiranje tog slučaja čekalo pet godina. Odnosno, da li su dosadašnjom istragom obuhvaćeni svi akteri ove zanimljive priče.
Uglavnom, slučaj propušteni šleper je, tih dana, ostao ispod radara šire javnosti koja je bila zaokupljena krvavim ratom kotorskih narkoklanova, u kome su stradale i osobe koje su, prethodno, policiju obavijestile da im je ugrožen život. (Muša Osmanagić, Goran Đuričković, Dalibor Đurić).
Serija obračuna u Podgorici gdje su, za samo desetak dana, ubijene četiri osobe, među kojima makar jedna od žrtava nije imala dodira sa kriminalnim poslovima bila je, uostalom, i razlog da Slavko Stojanović podnese ostavku na mjesto direktora UP. I ako je do tada na rat kotorskih klanova gledao kao na tuđu brigu.
„Cijenim da bezbjednost Crne Gore nije dovedena u pitanje, te da su građani i njihova imovina bezbjedni“, tvrdio je Stojanović. U pomoć mu je, kada zatreba, priskakao i tadašnji potpredsjednik, odnosno, predsjednik Vlade Duško Marković. „Policija ne može da bude štit između kriminalnih grupa i pojedinaca. Da ih štiti jedne od drugih. Policija mora da razotrkiva njihovu kriminalnu djelatnost zato obezbjeđuje dokaze i privodi ih pravdi”.
Stojanovićeva policija nije radila ni jedno ni drugo. Nego treće – bespogovorno čuvala DPS vlast: „Vrlo smo ozbiljno shvatili prijetnje Fronta (DF – prim. Monitora) i njegovih pristalica da neće priznati izborni rezultat osim onaj koji njima ide u korist”, obavijestio je javnost Stojanović neposredno uoči parlamentarnih izbora 2016. Pa je najavio: „Prema svakom pokušaju izazivanja nemira tokom izbornog dana i u noći proglašenja rezultata, odnosićemo se kao prema pokušaju rušenja države…”.
Nije to bila prazna prijetnja. Još su tada bila svježa sjećanja na brutalnost i svirepost koju su maskirani pripadnici Stojanovićeve UP pokazali u oktobru 2015, tokom razbijanja opozicionog protesta pred zgradom parlamenta. I kasnijeg, višesatnog, progona i prebijanja po gradskim ulicama svih koji su pali šaka maskiranim policajcima. Do danas neidentifikovani pripadnici policije (sumnja se da je među njima bilo i volontera iz kriminalnog miljea) pretukli su: Mija Martinovića, Marka Rakočevića, Andriju Račića, Branimira Vukčevića, Darka Šćepanovića, Momčila Baranina… I još ko zna koliko građana/građanki koje je bio strah ili sramota da to prijave. Ili su mislili da je besmisleno žaliti se onima koji su sve to i organizovali. Stojanović je sve prećutao.
Zato je na dan izbora 2016. pružio tadašnjem glavnom SDT-u Milivoju Katniću neophodnu logističku podršku za vizuelizaciju priče o državnom udaru. Pamtimo: policija je na Stari aerodrom donijela i rasporedila automatsko oružje iz svojih magacina, pa ga snimila i javnosti prikazala kao dio arsenala navodnih zavjerenika. Napravljen je i fotoelaborat „zaplijenjenog“ oružja, bez i jedne naznake da je isto uzeto na revers iz policijske oružarnice.
Kako je Slavko Stojanović znao da odvoji bitno od nebitnog svjedoči i slučaj inspektora Predraga Šukovića. Njega su Stojanovićevi policajci, bez saradnje sa tužilaštvom, uhapsili nakon što je Markovića i Veljovića optužio za učešće u duvanskom švercu. Kada je isti policajac ranjen, na ulici, tadašnji direktor UP nije našao za shodno ni da ga obiđe.
Onda je prste umiješao gospodin slučaj: Stojanovića su uhapsili (priveli) pripadnici Specijalnog policijskog odjeljenja kojim rukovodi – Predrag Šuković. Čekamo nastavak.
Pogodilo se, pa je i tzv. državni udar nanovo aktuelizovan ovih dana. Na način koji bi, valjda svuda osim u Crnoj Gori, bio povod za (ne)formalno vanredno stanje u svim institucijama sistema.
Vijesti su objavile sky prepisku iz januara 2021. u kojoj tadašnji policajci Petar Lazović i Ljubo Milović (prvi je u pritvoru a drugi u bjekstvu, nakon optužbi za kriminalne aktivnosti) iskazuju spremnost da potkupe sudije Apelacionog suda kako bi potvrdili prvostepenu, osuđujuću, presudu u slučaju državni udar. „Nema limita za pare“, navodno piše Lazović Miloviću.
Iz konteksta se razumije da je njihova meta sutkinja Seka Piletić, jedna od članica tročlanog vijeća Apelacionog suda. I da su obojica razočarani nakon što kupovina presude nije uspjela. Nego je slučaj vraćen na ponovno suđenje. „Rekao muž da nijesu imuni na pare, ali da ne može to da uradi”, navodno piše Milović Lazoviću.
Taman je neko mogao pomisliti i kako stvari nijesu toliko loše koliko su mogle biti, kad je izronila privatna prepiska sutkinja Suzane Mugoše, Milenke Žižić i nekadašnje predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice, koja je nakon odlaska u penziju uhapšena i optužena za kriminalno udruživanje i zloupotrebu položaja. Tako smo u prilici da čitamo kako Medenica kolegama iz Apelacionog suda psuje majku četničku nakon ukidanja presude u slučaju državni udar, pa ona i sutkinja Žižić žale zbog promjene vlasti 2020. godine, pomalo ogovaraju kolege i razmjenjuju informacije i mišljenja o predmetima koji čekaju presudu u njihovim sudovima.
Dovoljno da ponovo proključaju strasti. Jedni su ponuđenu prepisku tri sutkinje iščitali kao novi dokaz urota i zloupotreba u pravosuđu. Pošto je njihova prepiska stavljena u kontekst činjenice da su, od proljeća prošle godine, zbog nezakonitih radnji i zloupotreba, uz Medenicu, privođeni pa osumnjičeni/optuženi i bivši predsjednik Privrednog suda Blažo Jovanić i nekadašnji specijalni tužilac Saša Čađenović (Jovanić je ove nedjelje pušten da se brani sa slobode, Čađenović je još u pritvoru). I zatražili čistku. Odnosno, veting.
Drugi su problematizovali to što je na svjetlost dana izašla privatna prepiska Vesne Medenice koja, koliko se iz priloženog da zaključiti, nema nikakve veze sa onim zbog čega je ona procesuirana. Nešto slično postupku Milivoja Katnića kada se, na osnovu optužbi koje su kasnije pale na sudu, dokopao telefona advokata Gorana Rodića. I objelodanio njegovu prepisku sa klijentom sa kojim je pripremao odbranu. Osveta novih vlasti, čitamo u medijima bliskim DPS-u. Uz tekstove kojima se pokušava kompromitovati sutkinja Piletić.
Mnogo je simptoma koji ukazuju da je crnogorsko pravosuđe ozbiljno oboljelo. Samo mu ne treba pridodavati. Objavljena sky prepiska ukazuje da sutkinja Piletić nije kupljena. Suzana Mugoša je potpisala rješenje kojim je Vesni Medenici određeno prvih 30 dana pritvora. To što su dio sistema koji, očigledno, ne funkcioniše ne smije biti samo njihov problem.
Ovim nijesu iscrpljeni ovonedjeljni događaji u kojima su se sadašnji i bivši funkcioneri izvršnih i sudskih vlasti selili na stranice crne hronike. I u pritvorsku jedinicu zatvora u Spužu.
Jednomjesečni pritvor određen je glavnoj inspektorki za poljoprivredu, vino i ribarstvo u Ministarstvu poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede Dragani Kandić Perović. Ona se osumnjiči za zloupotrebu službenog položaja i primanje mita. U istoj akciji, po nalogu Osnovnog tužilaštva u Podgorici, privedeni su još jedan poljoprivredni inspektor i suvlasnici privatne kompanije koji su, navodno, dali mito. Pet hiljada koje su pronađene pretresom stana uhapšene glavne inspektorke.
Kandić Perović je pažnju ovdašnje javnosti zavrijedila ljetos, kada su se na društvenim mrežama, a potom i u medijima, pojavili snimci njenog razgovora sa nadzornikom (čuvarem) sa Skadarskog jezera. Inspektorka od njega traži da pusti uhvaćene ribokradice i vrati im oduzeti čamac i opremu. Obećala je, kaže.
Umjesto kazne (suspenzije), uhapšena inspektorka je nastavila da radi da bi, sa imenovanjem nove vlade, bila i unaprijeđena (resorni ministar Vladimir Joković je zadržao funkciju iz prethodne vlade). Tako joj je data prilika da proširi „posao“ i saradničku mrežu. Javnost je, istovremeno, dobila dodatne razloge za sumnju da su nove vlasti zadržale obrasce DPS ponašanja. I to baš one najgore, koji se tiču visokog stepena tolerancije prema „mangupima u našim redovima“.
Zoran RADULOVIĆ
Komentari
-
DRUŠTVO4 sedmice
UNIVERZITET CG-FAKULTET LIKOVNIH UMJETNOSTI TUŽENI ZA MOBING: Kazna zbog iznošenja mišljenja
-
FOKUS3 sedmice
MINIMALNA PENZIJA = MINIMALNA PLATA: Đe iscijediti suvu drenovinu
-
FOKUS2 sedmice
UZVRAĆANJE UDARCA U AFERI DO KVON: Spajić optužio srpske vlasti za montiranje
-
Izdvojeno4 sedmice
MONITOROVA ANKETA: Test tek slijedi
-
DRUŠTVO3 sedmice
PLJEVLJA, BUDVA, ZETA…: Na tragu saoizacije ?
-
FOKUS1 sedmica
MIĆUNOVIĆ I DAVIDOVIĆ NA AMERIČKOJ CRNOJ LISTI: Šta Vašington vidi a Podgorica ne vidi
-
FOKUS4 sedmice
PROGRAM NOVE VLADE: Nepročitana bajka
-
Izdvojeno4 sedmice
SLUČAJ ANDRIJE MANDIĆA: Pragmatični vojvoda