Povežite se sa nama

MONITORING

ANKETA: Sila kao politički program

Objavljeno prije

na

Univerzitetski profesor, kolumnisti i aktivisti nevladinog sektora za Monitor komentarišu najnovija dešavanja u crnogorskom parlamentu i ocjenjuju ko će od njih imati političku korist, a ko štetu

Ljupka Kovačević, koordinatorka ženskog programa u NVO Anima: Režim je uzdrman

Nisam iznenađena dešavanjem u parlamentu jer već odavno ne vjerujem u demokratske kapacitete ovog režima i njegovog tvorca. Osjetile smo u Animi što znači nepodržavati režim, kako isključuju, diskredituju, marginalizuju, a u posljednje vrijeme i optužuju za ugrožavanje države one koji ih ne podržavaju. Bez obzira na neke ustupke nerealno je bilo očekivati da će ovakav sastav paralamenta i Vlade uspjeti da ispoštuje standarde uzajamnog poštovanja i nenasilja i da će im cilj biti dobrobit građanstva i slobodni i fer izbori. Ono što je takođe jasno je da je režim uzdrman, da su izbori vrlo blizu, saradnici u vlasti se distanciraju, međunarodna zajednica nije više popustljiva, u igri su različiti geostrateški interesi i naše se političke elite nekritički trude da privuku pažnju kako bi zauzeli što bolju poziciju i vlast u zemlji.

U ovom ekscesu, koji je inicirao DF a pomogao im premijer, sila i nasilje su postali vidljivi kao politički programi koji se kriju iza dugogodišnjeg „razvoja demokratije” i dugogodišnjeg nastojanja da se „promijeni vlast”. Ko je htio da vidi vidio je na djelu mehanizam upravljanja DPS-om , nasilno lice vođe i ćutanje i nemoć njegovih sljedbenika kao i provokaciju DF-a iz privilegovanog položaja.

Mislim da se smanjuje mogućnost mirnog rješenja političke krize, na to ukazuje ovo što se dešava nakon incidenta a to je odsustvo premijera i statiranje malog broja parlamentaraca/ki iz DPS-a u nastavku sjednice. Kao da su se svi stavili u zaštitu lika i djela njihovog šefa. Problematično je kada velika grupa ljudi postane „slijepa”, izgubi mogućnost kritičkog mišljenja u odnosu na vlastitog vođu i zanemari svoju dužnost da bude prisutna u parlamentu. Sporazum je potpisan u njihovo ime, a oni bojkotuju instituciju koju predstavljaju. Posljednjih mjeseci sve više se napad na vođu i njegove politike definiše napadom na državu što je knjiški primjer gubitka kritičnosti. Brine me i onespokojava to što veliki broj ljudi podržava premijerovu nasilnu reakciju pripisujući to njegovom ljudskom odgovoru na uvredu.

Ko će imati političku korist, a ko štetu? Smatram da su uspjele snage nasilja da marginalizuju građansku opciju, da je ona ostala neubjedljiva u paralementu i nevidljiva na terenu. Plašim se da će tako i ostati. Mnogo su uložili u sporazum i kontrolu. Sporazum nije papir, sporazum su ljudi koji ne samo da ne mogu sarađivati nego se oni više ne mogu ni gledati, a to se ne može kontrolisati. Možemo da se nadamo jedino da nasilje neće eskalirati, a ni to više nije sigurno.


Duško Kovačević, bloger: Politikantski marketing

-Iako je žestoka i grupna tuča česta scena u parlamentima čak kulturnijih i emancipovanijih država od Crne Gore, jer taj ,,dionisijevski” haos zna često proisteći iz teško kontrolisanog i ratobornog homo politicus principa, ipak ne bi smjeli podražavati taj agresivni libido posebno ne mi koji dolazimo iz alternativne Crne Gore, žrtve (po sopstvenim riječima ) višedecenijske bahatosti, političke i svake druge nekulture. Ali, kao što vidimo i kao što nas iskustvo uči, sve što nam dolazi iz ,,civilizovane” Evrope ne mora biti nužno dobro i možda je baš ta naša dosadašnja kultura parlamentarizma ono usamljeno i važno mjesto u kojem smo bili iznad regiona, ali i iznad mnogih evropskih država.

Najkraće, parlament je najbolji trenutak crnogorske novije politike i u njemu se, kako-tako, jedino reflektovala demokratija, pa zato skorašnji skupštinski skandal smatram nedopustivom degradacijom, šta god značio ili ne značio parlament u Crnoj Gori. Parlament, u svom najdubljem i najboljem značenju, od antičke eklesije i foruma, ali i mediteranskog, crnogorskog guvna, mjesto koje označava evropsku političku i kulturnu ,,predestinaciju”, upravo postoji da ljudi tučom ne bi rješavali međusobna nerazumijevanja, i naš politički establišment je do skoro slijedio taj pozitivni duh svoje najviše institucije. Mada, kad je riječ o ovom incidentu, čini se, prije se radi o sračunatom politikantskom marketingu negoli o temperamentnom afektu, dok narod kod kojeg se autoritet stiče kroz primitivizam i nasilje prije pripada krapinskoj i diluvijalnoj špilji nego parlamentarizmu i hiljadugodišnjoj državničkoj tradiciji, kako se to može čuti ovih dana povodom jubileja nezavisnosti. Aktuelna skupštinska garnitura, svojim vrištećim ponašanjem i retorikom, kao da počinje baštiniti Kaligulin uzurpatorski parlamentarizam u kojem je konj proglašen senatorom, što će kasnije postati simbolom kraja demokratije. Pa i one prividne i fingirane, kao naše.

Dr Mihailo Čabarkapa, univerzitetski profesor: Otužno pozorište

– Znam da politika odlučuje o našim sudbinama. Znam i to da je politika neophodna, ali ,,naša” politika za mene predstavlja enigmu, fenomen, koji na čudesan i zakulisan način radi najčešće u korist naše štete.

I naša Skupština odavno liči na otužno pozorište. Jer, nakon ,,pucanja” SDP-a i Pozitivne Crne Gore, i osnivanja nekih novih stranaka, koje nikada nijesu bile na izborima imaju svoje poslanike u Skupštini Crne Gore!? Ne znam čemu onda služe izbori? Na drugoj strani predsjednik Skupštine, koji je sa svojom strankom izašao iz vlasti, čiji je koalicioni partner bio godinama, otišao je u opoziciju, i u tome nema ništa neubičajeno u demokratskom svijetu. Ali se trudi da ostane na funkciji predsjednika Skupštine. E, to već nije demokratska praksa koliko ja znam.

No, dobro. Mjesecima prisustvujemo pregovorima između vlasti i dijela opozicije, koja opet nije nikada bila na izborima, o zaključivanju Sporazuma o fer i slobodnim izborima, kojima je predviđeno da stranke iz opozicije (njih tri), koje su s vlašću potpisale ovaj sporazum, imenuju svoje predstavnike u Vladi radi odgovarajuće kontrole i još masu njih, kako se kaže ,,po dubini”.

Van ovih pregovora, pa i Sporazuma, ostao je onaj politički subjekat, ili bolje reći konglomerat više stranaka, mahom srpske provinijencije i protivnika nezavisnosti države Crne Gore. Ima se ovoj Vladi što šta ozbiljno i argumentovano prigovoriti, ali ono što su uradili poslanici DF-a nije način na koji treba da se iskazuje nezadovoljstvo politikom Vlade.

Ključno pitanje je ko je ovdje gubitnik, a ko dobitnik? Demokratski front će nakon ovakvog postupka u Skupštini oslabiti svoje pozicije u glasačkom tijelu. To je još više podijelilo opoziciju i omogućilo DPS-u još veći upliv u glasačko tijelo Crne Gore.

Omer Šarkić, bloger: Svako glumi svoju ulogu

– Skupštinu odavno doživljavam kao pozorište, uprkos propagandnim pričama da je ona „oaza demokratije i primjer funkcionisanja zakonodavne vlasti u kojem se njeguje kultura dijaloga i različitost mišljenja”. Od uvođenja višestranačja Skupština je nelegitimna jer se formira na uvijek pokradenim izborima, a nešto što je nelegitmno ne može biti odraz: niti demokratije, niti političke kulture. U toj i takvoj Skupštini, većina poslanika, kako iz vlasti tako iz opozicije – su ustvari glumci, koji, pored ostalog, glume političku i svaku drugu kulturu. Srećom ili nesrećom, većinu tih poslanika znam iz vremena kada to nijesu bili i znam nivo njihove sveopšte „kulture, demokratičnosti, tolerantnosti, principijelnosti”.

Posljednji incident u Skupštini je bila režirana predstava. U toj predstavi jednima su cilj mandati po svaku cijenu, drugima vlast po svaku cijenu. A to je cijena za koju su i jedni i drugi spremni da na pravi način pokažu svoje iskonsko lice. Simbioza tradicionalne, decenijske opozicije i vlasti je postala očigledna svakom pažljivijem posmatraču zbivanja. Kao u svakoj simbiozi, oni su ti koji od nje imaju koristi – svako na svoj način, a mi građani plaćamo ceh.

Dio opozicije koji nije učestvovao u incidentu je takođe dio tog pozorišta. Oni koji su razdvajanjem sukobljenih strana „pokazali svoju političku kulturu i da nijesu dio te priče” su vjerovatno za zeru bolji, ali većina njih je iznikla od jednih, odnosno drugih učesnika incidenta. Njihova uloga je da pokazuju i dokazuju da nijesu kao ovi, i što se situacija bude više zaoštravala – a zaoštravaće se, to će se oni pokazivati i prikazivati kao veća „gospoda”.

Incidentni političari incidentima kupuju povjerenje građanja, a od incidentnih građana svi zaziru! Ipak, smatram da je većina nas najzad to shvatila, te da ovi „sukobi” imaju kontraefekat po aktere.

Na kraju, preporučio bih poslanicima da sljedeću „tuču” izvedu na ulici: bez kamera i onih koji će ih odvraćati. Neka tamo pokažu svoju „principijelnost, herojstvo, čast, i ratobornost”. Na kraju krajeva, ulica je njihovo prirodno polazište: i poslanicima DF-a, posebno DPS-a. To je izvor iz koga su potekli i postali to što jesu.

Goran Đurović, NVO aktivista: Performansi umjesto osnovnog posla

-Vrijeme će pokazati koja će politička grupacija imati više koristi od „svađa” i raznih performansa u Skupštini Crne Gore. U nedavnim performansima se izglada dobro snalazi većina iz pozicije i većina iz opozicije.

Moj utisak je da se poslanici inače mnogo bolje snalaze u performansima, igrokazima i drugim slobodnim formama nego u svom osnovnom poslu a to je donošenje zakona. Desetine propisa čekaju na usvajanje u Skupštini. Neki od njih su predviđeni i sporazumom o vraćanju povjerenja u izborni sistem. Nije rijedak slučaj da rasprave o važnim zakonskim tekstovima, izvještajima regulatornih agencija i državnih institucija prođu bez značajnijeg broja diskusija.

Umjesto omiljenih tema iz bliže i dalje prošlosti, u kojima se poslanici dobro snalaze, vjerujem da je bolje predlagati sistemska rješenja koja mogu doprinijeti poboljšanju životnog standarda građana.

Ukoliko poslanici i predstavnici izvršne vlasti ne žele da fokus svog djelovanja u Skupštini stave na kompetentan dijalog, onda je zaista vrijeme da neki od njih idu u penziju.

Pripremio: Veseljko KOPRIVICA

Komentari

Izdvojeno

SMANJENJE STAROSNE GRANICE ZA PENZIJU: Ni javnog interesa, ni smjene Katnića

Objavljeno prije

na

Objavio:

Zakon o radu je izmijenjen bez javne rasprave, bez konsultacija sa socijalnim partnerima, finansijskih analiza, bez procjene štete po budžet…

 

Nakon što je početkom decembra poslije višemjesečnih peripetija nekako sklopljena  izvršna vlast, smjena glavnog specijalnog tužioca (GST) Milivoja Katnića bio je prvi zahtjev Demokratskog fronta (DF). Čak su pokušali da izmjenama Zakona o državnom tužilaštvu ukinu SDT, ali taj dokument nije prošao Venecijansku komisiju, jer nije ispunjavao evropske standarde.

U srijedu su izglasane izmjene Zakona o radu koje su predložili Milan Knežević (DF) i Maja Vukićević (DF) kojim će građani biti obavezni da idu u penziju sa 66 godina, umjesto za 67, kako je to do sada bio slučaj.

Zakon je izglasan na brzinu, bez javne rasprave, bez konsultacija sa Socijalnim savjetom, niti drugim socijalnim partnerima. Vlada je odavno pokazala da je izvršno tijelo bez „izvršne moći“. Zato ne čudi što nijesu prstom mrdnuli. Sve to da bi se jedan čovjek poslao u penziju. Milivoje Katnić je, međutim, i dalje na funkciji, dok je, po riječima sindikalnih predstavnika, veliki broj ljudi prijevremeno ostao bez posla zbog izmjena Zakona o radu, a ostale su im kreditne i druge obaveze koje penzijom ne mogu da finansiraju.

Knežević je rekao da nije imao namjeru da izmjenama Zakona o radu ubrza odlazak Katnića u penziju, već da taj akt uskladi sa Zakonom o penzijskom i invalidskom osiguranju kojim je već predviđeno da osiguranik stiče pravo na penziju sa 66 godina starosti i 15 godina radnog staža. On je naveo da desetine hiljada mladih čeka da se zaposli, što je bio još jedan motiv izmjena ovog zakona.

,,Da je ovaj zakon donešen protiv specijalnog državnog tužioca, Milivoja Katnića, on bi u ponedjeljak dobio rješenje o penziji, a to se nije desilo. Zakon o tužilaštvu jasno je normirao da Katniću treba Tužilački savjet da konstatuje prestanak mandata”, kazao je Knežević tokom skupštinske rasprave.

Iz Unije slobodnih sindikata i Akcije za ljudska prava tvrde da Zakon o radu i Zakon o penzijskom i invalidskom osiguranju (PIO) ne treba usklađivati, jer nijesu u koliziji. Zakon o PIO propisao je starosnu granicu za penziju od 66 navršenih godina, međutim, Zakon o radu je davao mogućnost radniku da nastavi da radi do 67 godine. Dakle, građaninu je data mogućnost da pođe u penziju godinu ranije, ali je imao izbor da to ne učini ukoliko se osjeća sposobnim da radi duže. Novim izmjenama zakona im je taj izbor ukinut.

Slaven Radunović (DF) je još tokom skupštinske rasprave u vezi sa radom tužilaštva, nedvosmisleno rekao da su „nadmudrili“ i „pobijedili“ Katnića i donijeli izmjene Zakona o radu zbog kojih će mu prestati mandat. On je rekao da će Katnić otići sa funkcije 12. juna, kada je prvobitno stupio na snagu Zakon o radu.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PROMJENE U JAVNOM SERVISU: Kocka je bačena

Objavljeno prije

na

Objavio:

Da će promjena vlasti konačno značiti i oslobađanje RTCG-a i stvaranje istinskog javnog servisa obećali su poslanici većine u Skupštini. Dosadašnji potezi ne ulivaju nadu da će se to stvarno i desiti

 

Sa promjenama u Radio-televiziji Crne Gore nova vlast nije žurila. Tek prošle subote je Skupština, sa 43 glasa za, imenovala nove članove Savjeta RTCG-a. Izabrani su Bojan Baća (Univerzitet Crne Gore), Žarko Mirković (CANU), Naod Zorić (predlog nacionalnih ustanova kulture i NVO), Filip Lazović (Unija poslodavaca), Veselin Drljević (NVO iz oblasti medija), Milica Špajak i Amina Murić (NVO koje se bave ljudskim pravima), Marijana Camović-Veličković (Unija slobodnih sindikata) i Predrag Marsenić (Crnogorski olimpijski i paraolimpijski komitet).

Za ovu sedmicu je najavljena konstitutivna sjednica, a predsjednik Skupštine Aleksa Bečić je u srijedu izvlačio žrijeb kojim je ispalo da mandat od pet godina u Savjetu imaju Marsenić, Drljević, Špajak i Lazović, od četiri godine Murić, Camović Veličković i Mirković, a na tri Bojan Baća i Naod Zorić.

Bečić je najavio da novi Savjet u roku od osam dana od imenovanja treba da započne postupak izbora novog generalnog direktora RTCG-a. Za izbor novog generalnog direktora Savjet raspisuje javni konkurs koji traje 15, a najduže mjesec dana, nakon čega postoji rok od 20 dana za žalbe. Tako da bi u avgustu RTCG trebao da ima novog direktora.

Aktuelnom generalnom direktoru  RTCG-a Božidaru Šundiću, koji je na toj poziciji od  novembra 2018, mandat je trebao da traje četiri godine. On je ranije najavio da menadžerski i urednički tim  neće podnijeti ostavke. Šundić nema zakonskog osnova da kao neki od njegovih prethodnika tuže RTCG – Branku Vojičiću isplaćeno 80.000, a Rade Vojvodić potraživao blizu 250.000 eura.

Prošlonedjeljna skupštinska rasprava o RTCG-u, prošla je bez opozicije, a vladajuće partije su jednoglasno obećale da ,,javni servis” više neće služiti vlasti već građanima.

Govorilo se nadahnuto:,,Uredništvo Radio-televizije Crne Gore konačno selimo iz Splendida i vraćamo u Bulevar revolucije”, kazao je Boris Bogdanović iz Demokrata. Poslanica SNP-a Milosava Paunović nazvala je RTCG štetočinama društva. Poslanica Pokreta za promjene (PzP) Branka Bošnjak pohvalila je obrazovni program TVCG-a, ali je rekla da je informativni program ,,javno zastiđe”. Božena Jelušić, iz URA, pomenula je rijetke svijetle trenutke u radu: ,,Govorim na primjer o emisiji Mehanizam. Znamo da smo imali jednu epizodu kada je javni servis krenuo boljim putem kad su na čelu bili Mićunović i Kadija. Kad je javni servis pokušao da odgovori zadacima na putu pridruživanja EU”.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

BURNA UVERTIRA UOČI DODJELE TRINAESTOJULSKE NAGRADE: Duhovi vremena

Objavljeno prije

na

Objavio:

Četnici su gospoda, tvrdi Bećir Vuković koji je predložen za predsjednika žirija za dodjelu Trinaestojulske nagrade. Bili i ostali, a poslije njih gospode i nema, obrazlaže dalje. Izbor Vukovića samo oslikava gdje smo. I do sada je dodjela ovog priznanja često bila praćena raznim tenzijama i oslikavala je duh vremena

 

Predlog da na čelu žirija za dodjelu Trinaestojulske nagrade, najvišeg državnog priznanja u Crnoj Gori, bude Bećir Vuković, pjesnik koji veliča četnički pokret, izazvao je buru.

Administrativni odbor Skupštine je pored Vukovića za članove žirija predložio prof. dr Dragana Koprivicu, mr Isidoru Damjanović, prof. dr Miletu Marka Ivanovića, dr Milenu Burić, Gorana Batrićevića i Miomira Vojinovića.

Iz DPS-a je ocijenjeno da se radi o još jednom „ekspertu u negiranju antifašističkih temelja Crne Gore.“ SDP je kritiku usmjerio na URU: „Sramotno je što je URA, a i ostale nazovi građanske partije, za komisiju koja slavi 13. jul, Dan državnosti i Dan ustanka crnogorskog naroda protiv fašizma izabrala osobu kojoj je ‘Draža vođa trećeg srpskog ustanka'“.

Predsjednik Administrativnog odbora je Milutin Zogović iz DF-a, a članovi su Luiđ Škrelja (DPS), Radoš Zečević (DF), Vladan Raičević (DF), Dragan Vukić (SNP), Momo Koprivica (Demokrate), Vladan Martinović (Demokrate), Miloš Konatar (URA), Daliborka Pejović (DPS), Suzana Pribilović (DPS), Damir Šehović (SD), Kenana Strujić-Harbić (Bošnjačka stranka) i Raško Konjević (SDP).

Kako je Vuković bio član ovog žirija i prošle godine, iz URE su odgovorili da SDP-u tada to nije smetalo. Iz DPS-a su prošlogodišnju podršku Vukoviću, koji je predložen od strane DF-a, obrazložili kao pokušaj „zdravog dijaloga“ sa jedinim djelom opozicije koji je tada učestvovao u radu parlamenta.

I ovom prilikom potvrdila se praksa nove vlasti koja uporno zanemaruje manjine. O predlogu Bošnjačke stranke da Suljo Mustafić bude član žirija, Odbor nije ni raspravljao. Objasnili su da je bio sedmi na listi, a oni biraju šest članova.

Reagovali su i iz Saveza udruženja boraca NOR-a i antifašista Crne Gore. Oni  smatraju da je Vuković „negator antifašističkih tekovina Trinaestojulskog ustanka crnogorskog naroda, te da mu ne pripada mjesto predsjednika žirija za dodjelu ovog najvišeg državnog priznanja”. Jedan od dobitnika 13-julske nagrade Vukić Pulević izjavio je da je ovo riskantan potez, preko kojeg se ne smije olako preći. Adnan Čirgić, dekan Fakulteta za crnogorski jezik, koji je ovu nagradu dobio 2018. ironično je konstatovao: „Da se kojim slučajem 13-julska nagrada može dodjeljivati posthumno, nema sumnje da bi je ovaj žiri gotovo jednoglasno dodijelio Pavlu Đurišiću, za životno djelo.“

Za Vukovića su „četnici gospoda.“ Bili i ostali, piše Vuković na portalu Vidovdan 2018. godine i dodaje da poslije njih gospode i nema. Nakon promjene vlasti, Vuković veliča DF a kritikuje Vladu,  za URU, koja ga izglasa, tvrdi da je „Udbina Udba.“ Nije mu po volji ni novi premijer Zdravko Krivokapić jer je sve više protiv njemu omiljenog DF-a. Posebno ga je šokirala vijesti da je podržao osnivanje Monitora. Piše da je na Trgu bana Jelačića kada se pojavio prvi broj Monitora bilo opšte veselje. Premda: „Nije svakome bilo do slavlja. Neki ustaški tjednici uplašili su se konkurencije, jer je Monitor na samom startu daleko dobacio, i evo do danas ne podbacuje…“ U tom stilu objašnjava i današnju situaciju: „Zar nije kohabitacija crnogorskih partizana i crnogorskih ustaša protiv crnogorskih četnika, vrlo inspirativan uzor…“  A čovjek može biti izabran da odlučuje o najznačajnijoj državnoj nagradi za 2021. godinu – 76 ljeta nakon Drugog svjetskog rata.

I do sada je dodjela ovog priznanja često bila praćena raznim tenzijama i oslikavala je duh vremena.

Prošle godine, kada se pandemija zahuktavala, nagrada je dodijeljena Institutu za javno zdravlje, doktoru Ranku Lazovići i istoričaru Živku Andrijaševiću. Jedan od lidera DF-a Milan Knežević tvrdio je da je prekršen Zakon o državnim nagradama jer on predviđa da se u jednoj oblasti može dodijeliti samo jedna godišnja Trinaestojulska nagrada.

I 2018. u žiži je bio predsjednik žirija – slikar Ranko Todorović Todor koji nakon postavljenja izjavio da „dokazani neprijatelji Crne Gore ne mogu da dobiju Trinaestojulsku nagradu.“ Da podsjetimo da je tada, a umnogome i sada, potvrde o patriotizmu izdavao DPS.

Ipak, dešavalo se i da politički nepodobni dobiju nagradu. Tako je 2015. Trinaestojulsku dobio dramski pisac Ljubomir Đurković, koji u kritikama nije štedio prošlu vlast. I to u oštroj konkurenciji – te godine KAP je predložio tajkuna Veselina Pejovića. Objasnili su da bez njega ne bi bilo ni Kombinata.

Pojedini dobitnici ove nagrade prijetili su 2013. da će je vratiti. Te godine nagrada je dodijeljena politikologu Radulu Kneževiću, književniku Iliji Lakušiću i književniku Gojku Čelebiću, bivšem ministru kulture u Vladi Mila Đukanovića od 1993. do 1996. Kritičari su bili bijesni, tvrdeći da se najznačajnija državna nagrada dodjeljuje dvojici protivnika nezavisnosti Crne Gore Lakušiću i Čelebiću, te anonimnom zagrebačkom politologu. Književnik Andrej Nikolaidis je napustio žiri u kojem su, pored njega, bili predsjednik prof. dr Dragan K. Vukčević i članovi prof. dr Predrag Ivanović, prof. dr Dragan Koprivica i prof. dr Milenko Popović. Dodjeli nagrade nijesu prisustvovali tadašnji predsjednik Filip Vujanović, niti premijer Đukanović, a svoju obavezu dodjele priznanja eskivirao je predsjednik Skupštine Ranko Krivokapić. Nagradu je dobitnicima uručio tadašnji potpredsjednik Skupštine Suljo Mustafić.

Kakav nas još skandal očekuje tokom ovogodišnje dodjele, uskoro ćemo saznati.

Na brojne kritike Vuković nije odgovarao. Za Dan je izjavio da će svoje reći tek nakon dodjele nagrade.

A odluku o predlogu Administrativnog odbora o članovima ovogodišnjeg saziva žirija za dodjelu Trinaestojulske nagrade donijeće poslanici na zasijedanju koje je u toku.

 

Dobitnici

Prošle godine Trinaestojulsku nagradu su dobili Institut za javno zdravlje, ljekar Ranko Lazarević i istoričar Živko Andrijašević. Književni istoričar Dragan B. Perović, istoričar Božidar Šekularac i književnik Pavle Goranović nagrađeni su 2019, a 2018. slikar Krsto Andrijašević, violončelista Aleksa Asanović i filolog Adnan Čirgić.

  1. godine nagradu su dobili vajar Miodrag Šćepanović, prof. dr David Kalaj i dr Svetozar Savić; 2016 – prof. dr Igor Đurović, pisac Milorad Popović i kantautor Miladin Šobić; 2015 – književnik Ljubomir Đurković, univerzitetska profesorica Vesna Kilibarda i slikar Srđan Vukčević; 2014 – reditelj Gojko Kastratović, istoričar umjetnosti Aleksandar Čilikov i direktor Muzeja i galerija Podgorice Niko Martinović, te godine je nagradu za životno djelo, koja se može dodijeliti svake druge godine, dobio slikar Vojislav Vojo Stanić.

Godine 2012. nagrada je pripala kompaniji 13. jul Plantaže, ŽRK Budućnost i reditelju Branku Baletiću. Marina Abramović dobila je nagradu za životno djelo; 2011 – laureati su bili reditelj Slobodan Milatović, kompozitor Žarko Mirković i istoričar Šerbo Rastoder.

Miodrag Dado Đurić primio je Trinaestojulsku nagradu za životno djelo 2010, te godine godišnjim nagradama ovjenčani su slikar Luka Lagator, književnik Radoslav Rotković i VK Primorac. Rajko Todorović Todor nagrađen je 2009, zajedno sa timom arhitekata koji je izlagao na Venecijanskom bijenalu i izdavačkom kućom CID. Dobitnici 2007. bili su šahista Božidar Ivanović, dramski pisac Veljko Radović i pjesnik Mladen Lompar, a 2005. ljekar Pero Lompar, biolog Vukić Pulević i pisac Zuvdija Hodžić.

 

Biografija potencijalnog predsjednika žirija

Bećir Vuković, rođen je 1954. godine u Kolašinu. Studirao na Filološkom fakultetu u Beogradu, Opštu i jugoslovensku književnost.

Od 1980. do 2016. objavio je 16 knjiga poezije. Nagradu Risto Ratković, dobio je godinu dana nakon što se njom ovjenčao sada presuđeni ratni zločinac Radovana Karadžić, 1994. godine. Nagrada Marko Miljanov dodijeljena mu je 1989, Kočićevo pero 2010, Zlatno pero Rusije 2011…

Član je Udruženja književnika Srbije i Pokreta pjesnika Svijeta (Poetas del Mundo). Predsjednik je Društva srpskih književnika Crne Gore i Hercegovine i glavni i odgovorni urednik časopisa Srpki jug.

Na Vukovićevom zvaničnom sajtu istaknut je citat iz njegove poezije: lep je/ ni noć na njega ne može da padne/ lep je lep je.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo