MONITORING
SVI POLITIČKI AKTERI BUDVANSKIH AFERA NA SLOBODI: Milioni isparili iz krivičnih prijava

Nakon petomjesečnog zatočeništva u Istražnom zatvoru u Spužu, visoki funkcioner Demokratske partije socijalista Svetozar Marović, priznao je krivicu za organizovani kriminal i korupciju, koju mu je Specijalno državno tužilaštvo stavilo na teret krivičnom prijavom, na osnovu koje je, 17 decembra prošle godine, lišen slobode.
Marović je sa glavnim specijalnim tužiocem Miloradom Katnićem zaključio sporazum o priznanju krivice za učešće u korupcionaškim aferama kojima je budžet Opštine Budva oštećen za desetine miliona eura. Priznao da je bio vođa i organizator budvanske kriminalne organizacije koja je brojala oko 30-ak članova u čijim su džepovima završili milioni eura pribavljeni špekulacijama sa opštinskim zemljištem ili kroz kapitalne investicione projekte koje je preduzimala lokalna uprava. Priznanjem se nagodio na kaznu zatvora u trajanju od 3 godine i 8 mjeseci, dok će se o iznosu na ime materijalne odštete koju je dužan da nadoknadi Opštini i državi, tek raspravljati. Marović je dužan da u humanitarne svrhe uplati iznos od 50.000 eura.
Svojim priznanjem Marović je otvorio novu stranicu u crnogorskom prvosuđu ali i u istoriji parlamentarnog i političkog života. Marović je dugo bio drugi čovjek po političkoj snazi u Crnoj Gori, prvi funkcioner visokog ranga jedne vladajuće partije i bivši predsjednik narodne skupštine, koji će biti osuđen kao šef kriminalne grupe. On će biti i prvi a možda i jedini državnik u regionu i širem okruženju, kao bivši predsjednik SCG, koji je deset godina nakon prestanka predsjedničkog mandata, ponio tu neslavnu titulu.
Ovakav, najavljeni epilog spektakularne tužilačke istrage, započete sredinom avgusta prošle godine, mnoge je ipak iznenadio. Javnost je zbunjena brzinom i načinom rješavanja budvanskih afera kojima je gradska kasa opljačkana na iznose od kojih će se teško oporaviti. Kritike na račun tužilaštva stižu sa raznih strana, od političkih partija i građana koji smatraju da je kazna za koju se Marović nagodio, preblaga. Kao što su uostalom i kazne za mnoge budvanske funkcionere uhapšene i procesuirane za ista krivična djela.
Dan prije priznanja krivice Svetozara Marovića, to isto učinio je i njegov brat Dragan Marović, nekadašnji sekretar za privredu i investicije u lokalnoj upravi u Budvi, koji je uhapšen prije devet mjeseci, osumnjičen za učešće u nekoliko afera. Dragan će odužiti dug društvu zatvorskom kaznom u trajanju od godinu dana i šest mjeseci, dok je iznos novca koji treba da plati za sada nepoznat. Krivicu je priznao i Marovićev sin Miloš, koji se nagodio da u zatvoru provede godinu dana i plati 380.000 eura. Time je zaokružena neobična drama najmoćnije budvanske porodice, u kojoj dva brata, sin, ćerka, strina i tašta, predstavljaju dio ove kriminalne grupe i koji će se, ukoliko sud prihvati zaključene sporazume, ponovo naći u pritvoru u Spužu.
U ovom trenutku u Spužu nema okrivljenih budvanskih funkcionera. Svi su na slobodi, osim biznismena Branislava Savića Gugija, preko čije firme su se završavali mnogi nezakoniti poslovi.
Dominantnu ulogu u ovoj visokorangiranoj akciji Specijalnog tužilaštva na razotkrivanju kriminalne hobotnice u Budvi, odigrali su pravni instituti svjedoka saradnika tužilaštva i sporazumi o priznanju krivice, zahvaljujući kojima se većina okrivljenih u relativno kratkom roku našla na slobodi, bez obaveze za vraćanje imovinske koristi stečene izvršenim krivičnim djelima.
To izaziva posebno negodovanje javnosti. Nju više od toga koliko će članovi ove kriminalne grupe provesti u zatvoru, zanima informacija o vraćanju nezakonito stečenog bogatstva i miliona u opustošenu gradsku kasu.
Hapšenjima u više navrata, počev od takozvanog „crnog” petka, 13. avgusta prošle turističke sezone, po nalogu Specijalnog tužilaštva slobode je lišeno 30 Budvana, među kojima su bili čelnici gradske uprave, brojni činovnici i njihovi poslovni partneri. Sa sedmoricom okrivljenih tužilac Katnić zaključio je sporazum o priznanju krivice, smanjenju kazne sa neznatnim finansijskim efektima, iako je procijenjena šteta koju su kriminalnim radnjama nanijeli Opštini i državi, iznosila nekoliko desetina miliona eura.
Pored članova porodice Marović, priznanje da su kao članovi kriminalne grupe učestvovali u malverzacijama potpisali su: Lazar Rađenović, bivši predsjednik Opštine, Aleksandar Armenko, pomoćnik direktora TO Budva, Goran Bojanić i preduzeće Trejdjunik, koje je izgradilo stambeno-poslovni centar TQ Plaza.
Status svjedoka saradnika Specijalno tužilaštvo ponudilo je petorici okrivljenih, Rajku Kuljači, Igoru Trnskom, Marku Vujoviću, Mirku Latinoviću i njemačkom državljaninu Ginteru Faustu, okrivljenom u aferi WTE-postrojenje za otpadne vode.
Svetozaru Maroviću stavljeno je na teret osam afera kojima je prema procjeni specijalnog tužioca Budva oštećena za ravno 40 miliona eura. U dokaznom postupku protiv Marovića tužilac je raspolagao sa osam iskaza svjedoka saradnika i onih koji su se nagodili putem sporazuma. Svi su iskoristili priliku da krivicu za pljačku i poharu Budve svale na Marovića.
Adut tužilaštva u nastojanju da izvuku priznanje od Marovića bile su i nove afere, pominje se broj od 30 novih slučajeva u kojima je budžet olakšan na iznose od nekoliko desetina miliona eura, što je dovelo do lančanih priznanja krivičnih djela.
Javnost je zbunjena, kako je došlo do toga da su se glavni okrivljeni našli na slobodi a da se ne zna ko će i kada vratiti opljačkani novac. Gdje je nestalo 40 miliona iz prijava kojima se teretio Marović. Dok se okrivljeni i specijalni tužilac dogovaraju o visini kazne, troškovima krivičnog postupka i imovinskopravnom zahtjevu, sporazum o priznanju krivice, prema članu 300- 303. Zakonika o krivičnom postupku sadrži i obavezu okrivljenog da u određenom roku vrati imovinsku korist stečenu izvršenjem krivičnog djela. Javnost je uskraćena za detalje o tome kolika je imovinska korist koju su potpisnici stekli za sebe i svoje saradnike.
Radnje glavnog tužioca prate i mnoge druge nejasnoće. Kako će se završiti postupak protiv ostalih članova kriminalne gupe, kojoj pripada dvadeset službenika opštinske administracije. Da li će se protiv njih voditi sudski postupci i kakve kazne mogu očekivati za djelo kvalifikovano kao „zloupotreba službenog položaja u pomaganju na organizovan način”. I njih terete iskazi svjedoka saradnika. Ako se za učešće u četiri afere „teške”oko pet miliona dobije godina i po zatvora, šta mogu očekivati pomagači i podstrekači.
Kako uopšte članovi, sada već priznate budvanske kriminalne organizacije, mogu i dalje sjedjeti u foteljama na čelu gradskih službi preko kojih su izvršene mnoge kriminalne radnje. Neki od okrivljenih tokom istrage su podnijeli ostavke na svoje funkcije, poput Rađenovića ili Aleksandra Tičića, koji je obavljao funkciju savjetnika u Savjetu za privatizaciju Vlade Crne Gore, dok su gradske službe ostale netaknute. Kao da se ništa nije dogodilo.
Članovi budvanske kriminalne organizacije su administrator Snežana Šćepanović, menadžerka Milena Marović, sekretar Sekretarijata za urbanizam Danijela Marotić, službenica Dragica Popović, direktor Vodovoda Milenko Medigović koji se iz zatvora vratio u istu fotelju. Među njima je i Mirjana Marović, bivša šefica budvanskog Katastra Novak Klisić, bivši sekretar za imovinu Stevica Dragović i mnogi drugi.
Javnost je uskraćena i za informacije o tome ko će osim Marovića odgovarati za naduvavanje računa za izgradnju postrojenja za otpadne vode u Bečićima, gdje je šteta izmjerena na osam miliona eura, iako je Opština u ovom poslu putem kredita zadužena na oko 100 miliona.
Okrivljeni u ovoj aferi, Gojko Kapisoda i Dragan Vukadinović dobijaju građevinske dozvole i zidaju hotele. Ko će na kraju vratiti Opštini novac koji je ova kriminalna grupa uzela iz kase preko firme Copyright, Marka Kentere, preko koga su plaćani dugovi Marovića prema prevarenim Budvanima.
Ispada kao da je glavni zgoditak Specijalnog tužilaštva na budvanskoj kriminalnoj lutriji izvučen u vidu priznanja Svetozara Marovića, dok je sve ostalo, pa i povraćaj pokradenih miliona, u drugom planu.
Građani su skeptični i u pogledu izvršavanja obaveza po osnovu sporazuma o priznanju krivice, vjeruju da će potpisnici naći načina da izbjednu dogovorene obaveze. Treba očekivati najave ozbiljnih bolesti, razna uvjerenja ljekara i slične, već viđene situacije sa ciljem izbjegavanja izdržavanja zatvorskih kazni.
Očekuje se i pomoć partije i predsjednika Filipa Vujanovića sa njegovim pomilovanjima.
Nema informacija o tome da li će specijalni tužilac otvoriti i druge predmete i slučajeve za koje je prikupljena dokumentacija, poslovanje hotelske grupe Budvanska rivijera, aferu Vodeni grad, Osmozu, i mnoge druge poslove do kojih su stigli pipci kriminalne hobotnice.
Ako nakon postignutog priznanja Svetozara Marovića splasne interesovanje Milivoja Katnića za Budvu i njene afere, biće to potvrda teorije o selektivnoj borbi države protiv korupcije. Da je čitava priča započeta kako bi se izašlo u susret zahtjevima Brisela i međunarodne zajednice da Crna Gora uoči pridruživanja EU i NATO-a pruži dokaze za borbu protiv korupcije na visokom nivou, te da je Marović sa svojima, poslužio kao izvanredan žrtveni jarac, dok drugi viosokopozicionirani državni službenici ostaju pošteđeni.
Branka PLAMENAC
Komentari
Izdvojeno
PARTIJSKO ZAPOŠLJAVANJE PRED IZBORE: Stare prakse

Ministar kapitalnih investicija Ervin Ibrahimović i ministar rada i socijalnog staranja Admir Adrović sjetili su se da im pomoćnici trebaju tik pred parlamentarne izbore zakazane za 11. jun
Kako se broj dana do parlamentarnih izbora, zakazanih za 11. jun, umanjuje, tako se broj partijski zapošljenih u ionako glomaznom državnom aparatu uvećava.
Ministarstvo kapitalnih investicija, na čijem je čelu Ervin Ibrahimović (Bošnjačka stranka) dvije nedjelje pred izbore traži čak šest direktora i direktorica direktorata na puni mandat od pet godina. Riječ je o pomoćnicima ministra, čiji mandat ne prestaje izborom nove Vlade ili ministra. Ako ministar ili ministarka koji na ovu funkciju dođe nakon izbora bude želio da smijeni svoje prve saradnike, moraće da nađe valjano opravdanje. Uz to, ove, uglavnom partijske zaposlenike, sljeduje, ukoliko je zatraže, i funkcionerska naknada u trajanju od godinu dana.
Traži se rukovodilac Direktorata za kapitalne i IPA projekte, iako je na toj funkciji sada vršiteljka dužnosti Ljubinka Ivanović, kojoj šestomjesečni v.d. mandat ističe 28. juna; direktor Direktorata za energetiku, gdje je nedavno vršiteljka dužnosti podnijela ostavku; direktor Direktorata za vazdušni saobraćaj, funkciju koju ne pokriva niko duže od dvije godine, a koju sada dijele državni sekretar Admir Šahmanović i načelnica Direkcija za vazduhoplovstvo Milica Mićunović. Potražuje se i direktor Direktorata za drumski saobraćaj i homologaciju vozila. Tu je funkciju do početka maja obavljao Miloš Rajković, kojeg je tada Vlada smijenila na zahtjev Ibrahimovića uz obrazloženje da nije ispunjavao uslove u pogledu iskustva za ovo radno mjesto. Rajković je Ibrahimovića optužio za nerad, mobing, diskriminaciju i više primjera nezakonitog postupanja. Konkurs je otvoren i za direktora Direktorata za geologiju i rudarstvo, na čijem je čelu, kao vršiteljka dužnosti Vera Keljanović kojoj, kao i Ivanoviću, mandat ističe krajem juna. Ministarstvo kapitalnih investicija traži i direktora Direktorata za željezničku infrastrukturu i saobraćaj, kojim sada, takođe kao vršilac dužnosti, upravlja Momčilo Jelić, čiji mandat traje do početka novembra ove godine.
Konkursi su otvoreni do 15. juna ili četiri dana nakon završetka izbora, a potom će Uprava za ljudske resurse kandidate koji ispunjavaju uslove obavijestiti o datumu, mjestu, vremenu i načinu provjere kompetencija, znanja i sposobnosti. Članovi komisije koju čine predstavnici Uprave za ljudske resurse i resora za koji je raspisan konkurs u ovom slučaju Ministarstva kapitalnih investicija, vršiće ove provjere. Predstavnike ministarstva u komisiji imenuje ministar.
Direktori direktorata samo se formalno biraju na konkursu na osnovu rezultata i bodovanja. Članovi komisije iz Ministarstva kapitalnih investicija i Uprave za ljudske resurse dijele bodove i na osnovu ličnog utiska. To je, često, presudno.
U tekstu konkursa, paradoksalno, piše da se provjeravaju kompetencije, znanje i sposobnosti kandidata, te da to podrazumijeva izradu pisanog rada, koji sadrži sagledavanje prioriteta i predloga za unapređenje procesa rada, odnosno stanja u oblasti rada za koju se kandidat postavlja.
Nije Ibrahimović jedini koji se sjetio da mu pomoćnici trebaju tik pred izbore.
Na slično se odlučio i ministar rada i socijalnog staranja Admir Adrović (Bošnjačka stranka) koji je za vršioca dužnosti generalnog direktora Direktorata za pristup tržištu rada u tom ministarstvu predložio politikologa Mirsada Azemovića.
Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 2. juna ili na www.novinarnica.net
Komentari
Izdvojeno
NOŽ, ŽICA I PODGORICA: Posijano zri

Postoji li makar mogućnost da se u Podgorici ne bi klicalo nožu i žici da su građani Crne Gore i njihovi politički predstavnici imali volje i snage da se suoče sa bliskom nam prošlošću. Vremena smo imali. Sada ga je sve manje
I to smo dočekali. U nekadašnjem Titogradu, na vrhu ulice Slobode, navijači Sutjeske kliču: Nož, žica, Podgorica! Ne treba se čuditi. Ni nadati se kako će se na ovome završiti.
Nadležni su otpočeli sa izviđajem i saslušanjem pjevača koji sebe zovu vojvode. Političari su, uglavnom, osudili nacističke uzvike, odnosno, neprimjereno skandiranje. Svako prema svojim afinitetima.
Istovremeno do nas je stigla vijest da su nekadašnji čelnici Državne bezbednosti Srbije Jovica Stanišić i Franko Simatović u Hagu osuđeni na po 15 godina zatvora zbog počinjenih zločina protiv čovječnosti u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini: progona, ubistava, deportacija i nehumanih djela (progon i prisilno premještanje stanovništva) i po tački pet – za kršenja zakona ili običaja ratovanja. „Suđenje Stanišiću i Simatoviću trajalo je dve decenije i najduži je postupak koji se vodio pred Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju. Ovo je i poslednja presuda koju će izreći Rezidualni mehanizam”, izvjestio je N1.
I spora pravda je jedna od kuma ovoga što nam se dešava. Nije jedina.
U pokušaju relativizacije izliva mržnje na crnogorske ulice istakao se predsjednik Opštine Nikšić Marko Kovačević.
Konstatujući da „neprimjereno skandiranje jednog broja navijača Sutjeske zaslužuje osudu”, Kovačević je za krivce proglasio i one kojima to smeta: „Pokušaj da se ta priča izmakne iz navijačke i da postane politička… pokazuje da određene strukture nemaju stida u svom djelovanju”. Onda je pokušao napraviti svakojake verbalne paralele kojima bi veličanje počinilaca genocida u Srebrenici ili prizivanje nečeg sličnog u Podgorici/Crnoj Gori, relativizovao do banalnosti. Nije mu prvi put.
Marko Kovačević zna ono što nikšićke vojvode možda ne znaju. Ili makar ne znaju dovoljno. U školama o ovome učili nijesu. U julu 1995, nakon zauzimanja Srebrenice, do tada zaštićene zone pod zaštitom UN, pripadnici vojske Republike Srpske ubili su više od 8.370 muškaraca i dječaka. Bošnjaci, od 14 pa naviše. Ubijanje je trajalao danima. Strijeljani su, klani, davljeni bodljikavom žicom… Za posmrtnim ostacima njih oko 1.000 još se traga.
Najveći zločin u Evropi poslije Drugog svjetskog rata službeno je u Hagu presuđen kao genocid zbog koga je, do sada, osuđeno 47 osoba na više od 700 godina zatvora.
Paralelno, među nacionalistima i šovinistima srpske provinijencije, trajao je proces glorifikacije zločinaca iz Srebrenice, predvođenih njihovim komandantom Ratkom Mladićem. Ratnim zločincem pravosnažno osuđenim na doživotnu robiju.
Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 2. juna ili na www.novinarnica.net
Komentari
Izdvojeno
DEPORTACIJA BIH IZBJEGLICA 31 GODINU KASNIJE: Priča o zločinu nije završena

Porodica Bajrović čiji članovi nisu pristali na novčano obeštećenje od strane crnogorske vlade, dalje (duže od 15 godina) vodi borbu pred crnogorskim sudovima, ali i u Strazburu. „Naša predstavka Evropskom sudu za ljudska prava je uredno predata i prihvaćena, postupak je u toku i vjerujemo da ne postoji ni jedan razlog – ni proceduralni ni činjenični/dokazni – da konačna presuda ne bude donijeta u korist Osmanove porodice“, kazali su za Monitor iz pravnog tima porodice Bajrović
U Herceg Novom je u četvrtak, 25. maja, obilježena 31 godina od početka lova na ljude u kome su pripadnici policije (milicije), izvršavajući zapovijest nadređenih iz tadašnje Vlade (premijer Milo Đukanović, ministar unutrašnjih poslova pokojni Pavle Bulatović), hapsili/zarobljavali bosanske izbjeglice i gurnuli ih u smrt predajući ih vojsci Radovana Karadžića i Ratka Mladića.
Crnogorska policija u maju 1992. je nezakonito uhapsila najmanje 66 civila izbjeglih iz Bosne i Hercegovine (u nekim dokumentima pominje se i dvostruko veći broj žrtava), starosti od 18 do 66 godina, i predala ih vojsci bosanskih Srba. Svi uhapšeni i deportovani iz Herceg Novog 27. maja 1992. su neposredno nakon toga ubijeni. Pojedinci iz grupe koja je dva dana ranije upućena u koncentracioni logor u Foči imali su više sreće. Nekolicina je preživjela.
Tijela ubijenih još nijesu pronađena. Njihovi egzekutori su nepoznati. U Crnoj Gori niko nije osuđen za taj ratni zločin. Nalogodavcima se nije ni sudilo.
„U crnogorskoj vlasti nema političke volje da se slučaj deportacije bosanskih izbjeglica riješi na pravi način, a u Crnoj Gori na djelu je organizovano izbjegavanje suočavanja sa vlastitom ratnom prošlošću“. Ovo je ocjena sa skupa koje su povodom godišnjice surovog zločina organizovali Monitor i NVO Centar za građansko obrazovanje prije 15 godina, u maju 2008. Malo toga se do danas promijeilo.
Na toj tribini je penzionisanom inspektoru Centra bezbjednosti Herceg Novi, sada pokojnom, Slobodanu Pejoviću uručena zahvalnica Kongresa Bošnjaka Sjeverne Amerike „za iskreno i hrabro svjedočenje o deportaciji BiH izbjeglica“.
Pejović je prvi javno progovorio da je u depeši koju je potpisao tadašnji ministar Pavle Bulatović stajalo da sve Muslimane iz BiH, starosti od 18 do 72 godina, koji se zateknu na teritoriji Crne Gore, treba uhapsiti i predati vlastima Republike Srpske. „To je istina, a sve drugo su laži“, ponavljao je glas savjesti tadašnje Crne Gore.
Institucije su ćutale. Bilo jasno i zašto.
„Mnogo državnih službenika bilo je krvavog maja 1992. godine direktno ili indirektno upleteno u sraman čin izručenja izbjeglica policiji Republike Srpske. Počev od važnih političara – predsjednika države Momira Bulatovića, premijera Mila Đukanovića, članova vlade Zorana Žižića i Pavla Bulatovića, policijskih funkcionera Milisava Markovića, Boška Bojovića, Milorada Ivanovića, Damjana Turkovića, Milorada Šljivančanina sve na kraju do državnog tužioca Vladimira Šušovića…“. Monitor, 2005. godine.
Ne bi li se stvari pokrenule s mrtve tačke, Koča Pavlović, pokojni poslanik PzP-a, Milan Popović, profesor Pravnog fakulteta, i Esad Kočan, glavni urednik Monitora, podnijeli su 2012. godine krivičnu prijavu protiv Đukanovića i vrha tadašnje izvršne i pravosudne vlasti u Crnoj Gori zbog ratnog zločina ,,deportacije i pomaganja počiniocima zločina da izbjegnu pravdu”.
Oni kao ključni dokaz za umiješanost državnog vrha u njegovu organizaciju i izvršenje, navode svjedočenje Momira Bulatovića u podgoričkom Višem sudu u novembru 2010. godine, na suđenju grupi policijskih funkcionera optuženih za taj ratni zločin.
Svi su pravosnažno oslobođeni, uz obrazloženje da nijesu bili dio zaraćenih oružanih snaga već su samo izvršavali data naređenja. I da izbjeglice deportovane direktno u smrt nijesu „preseljene“ nego „vraćene“. A to, zaključili su cnogorski sudovi, nije ratni zločin. Nalogodavci se, osim tada već pokojnog Pavla Bulatovića, uglavnom nijesu pominjali.
Popović, Kočan i Pavlović traže istinu. ,,Bulatović je pred sudom nedvosmisleno potvrdio: svi smo sve znali, a Milo Đukanović najviše. U cjelini, svjedočenje Bulatovića bilo je istovremeno i samooptuživanje cjelokupnog crnogorskog državnog vrha 1992, a posebno i najviše Đukanovića, u vrijeme izvršenja zločina prvog ministra, odnosno predsjednika Vlade Crne Gore”, navodi se u prijavi. Podsjetimo, Momir Bulatović je učinjeno priznao i nazvao ,,državnom greškom”. Prijava je odbačena.
Vlast nije sjedjela skrštenih ruku. Nakon što su porodice deportovanih i ubijenih pokrenuli sudsku postupak pred ovdašnjim sudovima, uoči Nove 2009, vlada je odlučila da im ponudi novčano obeštećenje i vansudsko poravnanje. U tu svrhu iz budžeta je, bez najave i objašnjenja, izdvojeno više od četiri miliona eura. Ponudu su prihvatile 193 žrtve – preživjeli i članovi porodica stradalih. Makar troje ponuđenih nijesu pristali na takvu nagodbu. Alen, Adisa i Nadžiba Bajrović – sin, ćerka i supruga deportovanog Osmana Bajrovića, kome se ni danas ne zna grob, od države Crne Gore tražili su znatno više: istinu, odgovornost i posmrtne ostatke njihovog Osmana.
,,Novac nije mogao biti satisfakcija za ono što smo mi preživjeli, a naš otac nije“, ponavlja ovih dana za Monitor Alen Bajrović prisjećajući su 26. maja 1992, kada je kao četvorogodišnji dječak posljednji put vidio svog oca. Na stepeništu porodične kuće u Bijeloj koju je Osman, kao uspješan preduzetnik iz Foče, kupio desetak godiina ranije. I u koju su iz ratom zahvaćene Bosne izbjegli koji dana prije njegovog hapšenja: „Stalno mi se vraćaju slike kako se moj otac okreće prema meni i mojoj sestri, pokušavajući nam nešto reći, a policajac ga gura niz stepenice, udara ga i galami na njega, ne dopustivši mu ni da nas vidi i poljubi poslednji put. Onda ga gura na zadnje sjedište plavo bijele zastave 101. I odlaze…“
Bajrovići i njihov međunarodni pravni tim i dalje (duže od 15 godina) vode borbu pred crnogorskim sudovima, ali i u Strazburu. „Naša predstavka Evropskom sudu za ljudska prava je uredno predata i prihvaćena, postupak je u toku i vjerujemo da ne postoji nijedan razlog – ni proceduralni ni činjenični/dokazni – da konačna presuda ne bude donijeta u korist Osmanove porodice“, kazali su za Monitor iz pravnog tima porodice Bajrović.
Priča o zločinu deportacije dakle još nije završena, makar su se tome neki ponadali. Posebno nakon što je sud u Strazburu nedavno, uglavnom zbog proceduralnih i formalnih razloga, nakon procedure duge deset godina, odbio predstavku koju je i ime grupe majki, supruga i ćerki stradalih izbjeglica podnijela direktorica HRA Tea Gorjanc Prelević. Još jedna od onih koja ne da da zločin deportacije padne u zaborav.
„Jedina smo porodica, prema našim saznanjima, koja nije prihvatila novčano obeštećenje i koja je ostala da živi u Crnoj Gori nakon onoga što se desilo našem ocu“, kaže za Alen Bajrović. Sad odrastao čovjek, muž, roditelj, preduzetnik, traga za istinom i ne dozvoljava da sudbina uhapšenih/otetih, deportovanih i ubijenih BiH izbjeglica ode u zaborav.
Skupa sa HRA i CGO jedan je od organizatora komemoracije koja se svake godine, krajem maja, održava u Herceg Novom.
Predstavnici izvršne vlasti konačno su se na njoj pojavili 2021. godine, nakon smjene DPS-a. Prošle godine – kada je cvijeće prvi put položeno ispred policijske stanice u kojoj su utamničene izbjeglice, umjesto ispod palme u obližnjem parku – ministar policije Filip Adžić obećao je donijeti spomen ploču. Pa ove godine nije došao. Premijer Dritan Abazović i ministar pravde Marko Kovač jesu.
Predsjednika države još nema. Organizatori skupa iz NVO sektora su nam potvrdili da je Jakov Milatović pozvan na komemoraciju. Bajrović je Monitoru proslijedio i poruke koje je prošle nedjelje poslao na njegovu partijsku i ličnu mejl adresu. Potvrđeno mu je, kaže, da su poruke primljene i da je novi predsjednik države upoznat sa njihovim sadržajem.
Za razliku od Đukanovića, Milatović nema lični razlog da bježi od ovakvih skupova i podsjećanja. Možda predsjednik brine da prisustvom na mjestu obilježavanja državnog zločina ne naljuti koga bivšeg/budućeg glasača?
Zoran RADULOVIĆ
Komentari
-
HORIZONTI4 sedmice
NJUJORK TAJMS – MRAČNE VEZE VUČIĆA I BELIVUKA: Europol pokvario poslove države i podzemlja
-
INTERVJU2 sedmice
DR MAIDA BURDŽOVIĆ, SPECIJALISTA PSIHIJATRIJE: Nebriga o mentalnom zdravlju došla na naplatu
-
INTERVJU2 sedmice
DR SRĐAN PUHALO, SOCIJALNI PSIHOLOG IZ BANJA LUKE: Naš je problem što nas, najčešće, ujedinjuju tragedije
-
Izdvojeno4 sedmice
SDT ISPITUJE ŽIVOTNI STIL CRNOGORSKIH FUNKCIONERA: Luksuz pod lupom
-
Izdvojeno2 sedmice
BEZ VOLJE ZA OBRAČUN SA FALSIFIKATORIMA: Lažnim diplomama do državnog posla
-
FOKUS4 sedmice
POLA DRŽAVE NA BUDŽETU: Proizvodnja zavisnika od vlasti
-
INTERVJU3 sedmice
MILOŠ BEŠIĆ, POLITIČKI ANALITIČAR: Ništa neće biti kao prije
-
DUHANKESA3 sedmice
Zašto smo na zemlji?