Povežite se sa nama

MONITORING

SVI POLITIČKI AKTERI BUDVANSKIH AFERA NA SLOBODI: Milioni isparili iz krivičnih prijava

Objavljeno prije

na

Nakon petomjesečnog zatočeništva u Istražnom zatvoru u Spužu, visoki funkcioner Demokratske partije socijalista Svetozar Marović, priznao je krivicu za organizovani kriminal i korupciju, koju mu je Specijalno državno tužilaštvo stavilo na teret krivičnom prijavom, na osnovu koje je, 17 decembra prošle godine, lišen slobode.

Marović je sa glavnim specijalnim tužiocem Miloradom Katnićem zaključio sporazum o priznanju krivice za učešće u korupcionaškim aferama kojima je budžet Opštine Budva oštećen za desetine miliona eura. Priznao da je bio vođa i organizator budvanske kriminalne organizacije koja je brojala oko 30-ak članova u čijim su džepovima završili milioni eura pribavljeni špekulacijama sa opštinskim zemljištem ili kroz kapitalne investicione projekte koje je preduzimala lokalna uprava. Priznanjem se nagodio na kaznu zatvora u trajanju od 3 godine i 8 mjeseci, dok će se o iznosu na ime materijalne odštete koju je dužan da nadoknadi Opštini i državi, tek raspravljati. Marović je dužan da u humanitarne svrhe uplati iznos od 50.000 eura.

Svojim priznanjem Marović je otvorio novu stranicu u crnogorskom prvosuđu ali i u istoriji parlamentarnog i političkog života. Marović je dugo bio drugi čovjek po političkoj snazi u Crnoj Gori, prvi funkcioner visokog ranga jedne vladajuće partije i bivši predsjednik narodne skupštine, koji će biti osuđen kao šef kriminalne grupe. On će biti i prvi a možda i jedini državnik u regionu i širem okruženju, kao bivši predsjednik SCG, koji je deset godina nakon prestanka predsjedničkog mandata, ponio tu neslavnu titulu.

Ovakav, najavljeni epilog spektakularne tužilačke istrage, započete sredinom avgusta prošle godine, mnoge je ipak iznenadio. Javnost je zbunjena brzinom i načinom rješavanja budvanskih afera kojima je gradska kasa opljačkana na iznose od kojih će se teško oporaviti. Kritike na račun tužilaštva stižu sa raznih strana, od političkih partija i građana koji smatraju da je kazna za koju se Marović nagodio, preblaga. Kao što su uostalom i kazne za mnoge budvanske funkcionere uhapšene i procesuirane za ista krivična djela.

Dan prije priznanja krivice Svetozara Marovića, to isto učinio je i njegov brat Dragan Marović, nekadašnji sekretar za privredu i investicije u lokalnoj upravi u Budvi, koji je uhapšen prije devet mjeseci, osumnjičen za učešće u nekoliko afera. Dragan će odužiti dug društvu zatvorskom kaznom u trajanju od godinu dana i šest mjeseci, dok je iznos novca koji treba da plati za sada nepoznat. Krivicu je priznao i Marovićev sin Miloš, koji se nagodio da u zatvoru provede godinu dana i plati 380.000 eura. Time je zaokružena neobična drama najmoćnije budvanske porodice, u kojoj dva brata, sin, ćerka, strina i tašta, predstavljaju dio ove kriminalne grupe i koji će se, ukoliko sud prihvati zaključene sporazume, ponovo naći u pritvoru u Spužu.

U ovom trenutku u Spužu nema okrivljenih budvanskih funkcionera. Svi su na slobodi, osim biznismena Branislava Savića Gugija, preko čije firme su se završavali mnogi nezakoniti poslovi.

Dominantnu ulogu u ovoj visokorangiranoj akciji Specijalnog tužilaštva na razotkrivanju kriminalne hobotnice u Budvi, odigrali su pravni instituti svjedoka saradnika tužilaštva i sporazumi o priznanju krivice, zahvaljujući kojima se većina okrivljenih u relativno kratkom roku našla na slobodi, bez obaveze za vraćanje imovinske koristi stečene izvršenim krivičnim djelima.

To izaziva posebno negodovanje javnosti. Nju više od toga koliko će članovi ove kriminalne grupe provesti u zatvoru, zanima informacija o vraćanju nezakonito stečenog bogatstva i miliona u opustošenu gradsku kasu.

Hapšenjima u više navrata, počev od takozvanog „crnog” petka, 13. avgusta prošle turističke sezone, po nalogu Specijalnog tužilaštva slobode je lišeno 30 Budvana, među kojima su bili čelnici gradske uprave, brojni činovnici i njihovi poslovni partneri. Sa sedmoricom okrivljenih tužilac Katnić zaključio je sporazum o priznanju krivice, smanjenju kazne sa neznatnim finansijskim efektima, iako je procijenjena šteta koju su kriminalnim radnjama nanijeli Opštini i državi, iznosila nekoliko desetina miliona eura.

Pored članova porodice Marović, priznanje da su kao članovi kriminalne grupe učestvovali u malverzacijama potpisali su: Lazar Rađenović, bivši predsjednik Opštine, Aleksandar Armenko, pomoćnik direktora TO Budva, Goran Bojanić i preduzeće Trejdjunik, koje je izgradilo stambeno-poslovni centar TQ Plaza.

Status svjedoka saradnika Specijalno tužilaštvo ponudilo je petorici okrivljenih, Rajku Kuljači, Igoru Trnskom, Marku Vujoviću, Mirku Latinoviću i njemačkom državljaninu Ginteru Faustu, okrivljenom u aferi WTE-postrojenje za otpadne vode.

Svetozaru Maroviću stavljeno je na teret osam afera kojima je prema procjeni specijalnog tužioca Budva oštećena za ravno 40 miliona eura. U dokaznom postupku protiv Marovića tužilac je raspolagao sa osam iskaza svjedoka saradnika i onih koji su se nagodili putem sporazuma. Svi su iskoristili priliku da krivicu za pljačku i poharu Budve svale na Marovića.

Adut tužilaštva u nastojanju da izvuku priznanje od Marovića bile su i nove afere, pominje se broj od 30 novih slučajeva u kojima je budžet olakšan na iznose od nekoliko desetina miliona eura, što je dovelo do lančanih priznanja krivičnih djela.

Javnost je zbunjena, kako je došlo do toga da su se glavni okrivljeni našli na slobodi a da se ne zna ko će i kada vratiti opljačkani novac. Gdje je nestalo 40 miliona iz prijava kojima se teretio Marović. Dok se okrivljeni i specijalni tužilac dogovaraju o visini kazne, troškovima krivičnog postupka i imovinskopravnom zahtjevu, sporazum o priznanju krivice, prema članu 300- 303. Zakonika o krivičnom postupku sadrži i obavezu okrivljenog da u određenom roku vrati imovinsku korist stečenu izvršenjem krivičnog djela. Javnost je uskraćena za detalje o tome kolika je imovinska korist koju su potpisnici stekli za sebe i svoje saradnike.

Radnje glavnog tužioca prate i mnoge druge nejasnoće. Kako će se završiti postupak protiv ostalih članova kriminalne gupe, kojoj pripada dvadeset službenika opštinske administracije. Da li će se protiv njih voditi sudski postupci i kakve kazne mogu očekivati za djelo kvalifikovano kao „zloupotreba službenog položaja u pomaganju na organizovan način”. I njih terete iskazi svjedoka saradnika. Ako se za učešće u četiri afere „teške”oko pet miliona dobije godina i po zatvora, šta mogu očekivati pomagači i podstrekači.

Kako uopšte članovi, sada već priznate budvanske kriminalne organizacije, mogu i dalje sjedjeti u foteljama na čelu gradskih službi preko kojih su izvršene mnoge kriminalne radnje. Neki od okrivljenih tokom istrage su podnijeli ostavke na svoje funkcije, poput Rađenovića ili Aleksandra Tičića, koji je obavljao funkciju savjetnika u Savjetu za privatizaciju Vlade Crne Gore, dok su gradske službe ostale netaknute. Kao da se ništa nije dogodilo.

Članovi budvanske kriminalne organizacije su administrator Snežana Šćepanović, menadžerka Milena Marović, sekretar Sekretarijata za urbanizam Danijela Marotić, službenica Dragica Popović, direktor Vodovoda Milenko Medigović koji se iz zatvora vratio u istu fotelju. Među njima je i Mirjana Marović, bivša šefica budvanskog Katastra Novak Klisić, bivši sekretar za imovinu Stevica Dragović i mnogi drugi.

Javnost je uskraćena i za informacije o tome ko će osim Marovića odgovarati za naduvavanje računa za izgradnju postrojenja za otpadne vode u Bečićima, gdje je šteta izmjerena na osam miliona eura, iako je Opština u ovom poslu putem kredita zadužena na oko 100 miliona.

Okrivljeni u ovoj aferi, Gojko Kapisoda i Dragan Vukadinović dobijaju građevinske dozvole i zidaju hotele. Ko će na kraju vratiti Opštini novac koji je ova kriminalna grupa uzela iz kase preko firme Copyright, Marka Kentere, preko koga su plaćani dugovi Marovića prema prevarenim Budvanima.

Ispada kao da je glavni zgoditak Specijalnog tužilaštva na budvanskoj kriminalnoj lutriji izvučen u vidu priznanja Svetozara Marovića, dok je sve ostalo, pa i povraćaj pokradenih miliona, u drugom planu.

Građani su skeptični i u pogledu izvršavanja obaveza po osnovu sporazuma o priznanju krivice, vjeruju da će potpisnici naći načina da izbjednu dogovorene obaveze. Treba očekivati najave ozbiljnih bolesti, razna uvjerenja ljekara i slične, već viđene situacije sa ciljem izbjegavanja izdržavanja zatvorskih kazni.

Očekuje se i pomoć partije i predsjednika Filipa Vujanovića sa njegovim pomilovanjima.

Nema informacija o tome da li će specijalni tužilac otvoriti i druge predmete i slučajeve za koje je prikupljena dokumentacija, poslovanje hotelske grupe Budvanska rivijera, aferu Vodeni grad, Osmozu, i mnoge druge poslove do kojih su stigli pipci kriminalne hobotnice.

Ako nakon postignutog priznanja Svetozara Marovića splasne interesovanje Milivoja Katnića za Budvu i njene afere, biće to potvrda teorije o selektivnoj borbi države protiv korupcije. Da je čitava priča započeta kako bi se izašlo u susret zahtjevima Brisela i međunarodne zajednice da Crna Gora uoči pridruživanja EU i NATO-a pruži dokaze za borbu protiv korupcije na visokom nivou, te da je Marović sa svojima, poslužio kao izvanredan žrtveni jarac, dok drugi viosokopozicionirani državni službenici ostaju pošteđeni.

Branka PLAMENAC

Komentari

Izdvojeno

ILEGALNI IZVOZ BOKSITA: Laka zarada u zemlji prespore pravde

Objavljeno prije

na

Objavio:

Osnovno tužilaštvo u Nikšiću ranije je odbacilo krivičnu prijavu bivših radnika Boksita protiv kompanija VSS i Rapax. Sada je u njihovim rukama, dokazima upotpunjena, prijava MKI

 

Iz svijeta nas, ponovo, podsjećaju na ono što bismo sami, odavno, morali znati. „Korupcija je najrasprostranjenija u Crnoj Gori u sektoru državnih nabavki. Kupovina i prodaja državne imovine odvija se u netransparentnom okruženju sa čestim optužbama za primanje mita i prijateljske odnose”, navodi se u ovogodišnjem izvještaju Stejt dipartmenta o globalnoj investicionoj klimi za 2021. godinu.

U izvještaju koji služi kao svojevrstan vodič potencijalnim investitorima iz SAD, apostrofira se negativna uloga pravosuđa s posebnim naglaskom na Privredni sud kome se zamjeraju: slaba primjena zakona, ograničeni kapaciteti i stručnost sudija, veliki broj zaostalih predmeta… Sve je začinjeno podatkom iz prošlogodišnjeg istraživanja o ovdašnjoj poslovnoj klimi, koje je među svojim članovima provela Američka privredna komora u Crnoj Gori. Njeni članovi su, pokazalo je istraživanje, posebno nezadovoljni trajanjem sudskih postupaka (79,5 odsto anketiranih) i nejednakom primjenom zakona (63,6 odsto anketiranih).

Bivši radnici Rudnika boksita u stečaju duže od godinu upozoravaju nadležne na nezakonit iskop i izvoz 2.664 tone rude boksita iz Nikšića. Uglavnom, uzaludno. Njihova priča zaslužuje pažnju makar zbog neobičnog sadržaja.

Izvezena ruda nije „iskopana” na rudarskim kopovima već sa placa – urbanizovanog gradskog građevinskog zemljišta – na kome je Samostalni sindikat Rudnika boksita planirao izgradnju desetak zgrada kako bi riješio stambene probleme zaposlenih. Rudu u Češku nijesu izvezli ni Boksiti ni Uniprom Veselina Pejovića, koji je nakon stečaja Boksita kupio veći dio imovine rudarske  kompanije i „naslijedio” njenu koncesiju za eksploataciju rude. Izvoz je obavljen u organizaciji i za račun privatnih firmi iz Nikšića: Vector System Security DOO i Rapax DOO, iako nijedna od njih ne ispunjava zakonom propisane uslove za taj posao – nemaju sa državom zaključen ugovor o koncesiji ni odobrenja za eksploataciju mineralnih sirovina. Država (čitaj – bivše vlasti) bila je blagovremeno obaviještena o tom nezakonitom poslu, ali ga nije spriječila.

Nove vlasti, preciznije, Ministarstvo kapitalnih investicija (MKI), riješile su da stvari istjeraju na čistac, pa su se početkom ljeta obratili Vrhovnom državnom tužiocu Draženu Buriću Informacijom o mogućem postojanju krivičnog djela i/ili prikrivanju krivičnog djela u vezi nelegalnog iskopa i izvoza rude boksita. To ide očekivano sporo. Prema informacijama Monitora, iz Vrhovnog tužilaštva nedavno su obavijestili nadležne u MKI da je njihova Informacija, sa pratećom dokumentacijom, proslijeđena Onovnom tužilaštvu u Nikšiću. Gdje je jednom, u nešto drugačijoj formi, već bila. I završila u košu.

Sada o detaljima.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 30. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ISTRAŽIVANJE NAFTE I GASA U CRNOGORSKOM PODMORJU:  Prazne mreže i snovi o milijardama

Objavljeno prije

na

Objavio:

Crna Gora je počela bušenje dna Jadrana i pored jasne poruke Evropske unije da su fosilna goriva prošlost, te da je budućnost rezervisana za ekološku i obnovljivu energiju, i uprkos lošim iskustvima iz regiona. Ekološki aktivisti najavljuju da će poslije turističke sezone obnoviti proteste

 

Iskusni ribar Branko Vujičić uzalud traži kozice i gambore po dnu Jadrana. Nestale su, kaže, i to pripisuje bušenju morskog dna u potrazi za naftom.

„Oni leže na samom dnu. Vjerovatno, bušenje izaziva neku vibraciju koja tjera ribe. Kozice su se potpuno izgubile, ne možemo uhvatiti dva kila, a hvatali smo po stotinu, cijena im je bila spala na tri eura. Nestale su ne samo u Ulcinju i Baru nego šire. One i sardele su hrana za svu ostalu ribu“, kaže Vujičić u razgovoru za CIN-CG, Monitor i BIRN.

Gigantska metalna svrdla, postrojenja Topaz Driller, probušila su 25. marta morsko dno, na 20 kilometara od obale, između Ulcinja i Bara u potrazi za naftom. Investitor, italijansko-ruski konzorcijum Eni-Novatek crno zlato će tražiti do dubine od 6.500 metara. Da li u crnogorskom podmorju ima nafte znaće se, navodno, početkom septembra.

Put ka zemljinoj utrobi nastavlja se uprkos upozorenjima ekologa da je riječ o rizičnom poduhvatu i kršenju Pariskog sporazuma i najavama da će, kada turisti odu, organizovati proteste.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 30. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

GODINU DANA PROTESTA MJEŠTANA KRALJSKIH BARA: Male HE – agonija koja traje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Mještani ne kriju ogorčenje zbog nerješavanja  problema od strane Vlade. Tako su na protestu koji je održan prošlog mjeseca istakli da je više nezakonitosti, kada je riječ o projektima mHE u selu, napravljeno tokom minulog mjeseca, nego tokom čitave prethodne godine

,,Ne dirajte naše vode, ostavite naša izvorišta Tare, dosta ste uzeli, nemojte više kumim vas bogom”, poručili su prije godinu dana mještani kolašinskog sela Kraljske Bare, ispod Komova. Od tada traju njihovi protesti u cilju zaustavljanja gradnje malih hidroelektrana (mHE) na vodotocima Ljubaštica, Crnja  i Čestogaz.

Ove tri rječice formiraju rijeku Drcku, jednu od većih pritoka Tare. Koncesiju na jedina tri preostala vodotoka u Parku prirode Komovi, koja nijesu stavljena u cijevi, dobilo je preduzeće Dekar energy. Vlasnik Dekara je Momčilo Miranović, suprug Vesne Miranović bivše pomoćnice ministra zdravlja i visoke funkcionerke DPS-a.

Od prošle jeseni mještani Bara Kraljskih imaju podršku mještana Rečina, koje je snašla ista muka. Oni se protive gradnji mini hidrocentrale na Rečinskoj rijeci. Na Rečinskoj rijeci mHE Skrbuša gradi kompanija Hydro logistics. Vlasnik ove kompanije je Slaven Burzanović, koji je i ovlašćeni zastupnik u firmi BB hidro Blaža Đukanovića, sina predsjednika države,  koji je takođe u poslu sa malim HE.

Na ovonedjeljnom protestu mještani Kraljskih Bara i Rečina su pozvali potpredsjednika Vlade Dritana Abazovića da ,,dođe i potvrdi ili porekne ono što je obećao u septembru prošle godine”. Abazović je tada prisustvovao protestu u Kraljskim Barama i, između ostalog, rekao da ,,buduća vlast treba da raskine sve koncesije za mHE i trajno zabrani gradnju”. On je tada tvrdio i da je ,,svaka gradnja mHE korupcija sama po sebi”.

Do sada su raskinuti svi ugovori o mHE za koje je postojao zakonski osnov, a za sve ostale traži se rješenje koje neće ići na štetu države, odgovoreno je mještanima iz Abazovićevog kabineta. Podsjetili su da je Abazović obećao moratorijum na izgradnju mHE, što je Vlada učinila odmah nakon konstituisanja.

,,Inspekcija će u saradnji sa geometrima uskoro posjetiti Bare Kraljske i sačiniti detaljan elaborat kojim će se utvrditi jasna pozicija objekata male HE, najavljeno je iz Kabineta poptredsjednika Vlade. To je, kako su precizirali, osnovni preduslov razmatranja pravnog osnova za raskid ugovora.

Dok se čeka nova inspekcijska posjeta, nedavno je Direktorat za inspekcijske poslove privremeno zabranio koncesionarima nastavak radova.

Na protestu su mještani Bara Kraljskih i Rečina iskazali zabrinutost i tražili od vicepremijera da im garantuje da niko neće krenuti silom na one koji se protive gradnji mini-hidroelektrana na tom području.

Milovan – Mišo Labović, predsjednik Savjeta MZ Kraljske Bare, za Monitor kaže da mještani trpe pravno nasilje jer se privremenim mjerama koje donosi Osnovni sud u Kolašinu ugrožavaju ljudska prava: ,,Kad investitor podnese zahtjev za 24 sata se odlučuje, a mještanima za krivične tužbe preko dva mjeseca traje istraga”. On objašnjava da se koncesionar bori svim silama za svoj profit, pa da je bilo i prijetnji, ali da se nesigurnost  sada provlači kroz institucije.

Labović ističe da su više puta nadležnima predočili dokaze o tome da su u odluci o koncesiji pogrešno tretirani slivovi rječica, da nijesu riješeni građevinsko pravni odnosi, da je ugovor sa koncesionarom koji je trebao da završi radove 2016. na volšeban način bivša Vlada, na osnovu zaključka, produžila 2019. godine…

,,Očigledno da će ovo trajati”, kaže Labović i napominje da ugovor koncesionaru ističe krajem godine. ,,Imali smo  dva sastanka u Vladi.  Nijesmo dobili bilo kakve garancije. Oni se drže  priče da ne žele da plaćaju milionske odštete. Mi smatramo da se na osnovu člana 23 koncesionog ugovora i člana 18 – nesaglasnost mještana, ugovori mogu oboriti. Član 23 jasno kaže – da se dozvole koje su dobijene na osnovu pogrešnih podataka odmah mogu raskinuti. Onda bi trebalo da onaj koji je potpisao takve ugovore pozove na odgovornost”.

Mještani ne kriju ogorčenje zbog nerješavanja ovog problema od strane Vlade. Tako su na protestu, koji je održan prošlog mjeseca, istakli da je više nezakonitosti, kada je riječ o projektima mHE u selu, napravljeno tokom minulog mjeseca, nego tokom čitave prethodne godine.

Krajem maja su pozvali ministra ekologije, prostornog planiranja i urbanizma Ratka Mitrovića da podnese ostavku „iz moralnih razloga“. Ministar Mitrović je autor studija tehničko-ekonomske opravdanosti izgradnje i idejnih rješenja za 20 mHE, među kojima i Crnja, Ljubaštica i Čestogaz u Barama Kraljskim.

U Crnoj Gori rade 32 mHE, a njihov udio u ukupnoj proizvodnji električne energije manji je od tri odsto. Građani su na osnovu podsticaja investitorima do sada platili preko 19 miliona eura. Zahvaljujući subvencijama, koje plaćaju potrošači kroz račune za struju, firma BB Hidro, čiji je suvlasnik  Blažo Đukanović, projektovala je za 12 godina rada  mHE Bistrica u Kolašinu, profit od tri miliona eura, a za to vrijeme će državi biti plaćeno samo 250 hiljada koncesione naknade, izračunali su u NVO Akcija za socijalnu pravdu.

Ines Mrdović, pravna savjetnica ove organizacije nedavno je izjavila da je  nova Vlada obećala reviziju projekata mHE ,,ali politički rastrzana između ličnih sujeta i pizmi političara sa svih strana, ni šest mjeseci od imenovanja, nije se ozbiljnije zagreblo po ovom gorućem pitanju, sa ciljem da se potrošači zaštite od neopravdanog nameta ispoljenog u subvencijama, odnosno biznisi privilegovanih do danas su neokrnjeni, dok se građanima i dalje žestoko zavlači ruka u džep”.

Nova Vlada je odlučila da zaustavi odobravanje izgradnje malih HE dok ne okonča postupak do sada zaključenih ugovora. A to ide vrlo sporo. Zbog ove odluke investitori tuže državu i hoće da naplate navodnu 30-godišnju štetu – ceh bi za crnogorske građane mogao da bude veći od 50 miliona eura.

Ministarstvo kapitalnih investicija je u decembru formiralo radnu grupu koja treba da sagleda i preispita ugovore o koncesijama za male HE. Monitoru su ranije iz ovog ministarstva odgovorili da je potrebno razumijevanje jer taj postupak nije jednostavan ni brz. Rezultata još nema.

Niko od nadležnih ne pridaje važnosti na uporne tvrdnje Vasilija Miličkovića, predstavnika manjinskih akcionara EPCG koji pokušava da dokaže da je cijeli posao oko malih HE i subvencija nezakonit i protivan Ustavu. On ponavlja da se zarad interesa ljudi iz Đukanovićeve familije i okruženja, EPCG obavezala da struju otkupljuje po cijeni tri puta većoj od tržišne. Navodi i da će nas prema procjenama stručanjaka to reketiranje i pljačka građana kroz OIE 1 i 2 za 30 godina koštati 600 miliona ili 20 miliona godišnje.

Vlada je početkom ovog mjeseca donijela odluku da milion eura iz budžeta dodijeli za podsticanje proizvodnje električne energije iz obnovljivih izvora (OIE). Prema uredbi koju je donijela prethodna vlast, vlasnici obnovljivih izvora energije imaju status povlašćenih proizvođača kojima se plaća podsticajna cijena struje.

Prošle godine je 13 povlašćenih vlasnika mini HE od građana i privrede
dobilo blizu četiri miliona eura podsticaja, a imali su ukupan profit od 1,6 miliona eura. Da nije bilo podsticaja od građana, vlasnici mHE bi godinu završili sa dva miliona gubitka.

I dok čekaju šta će  se i kako prelomiti u Podgorici, u Kraljskim Barama su više puta istakli da nijesu i neće dati da se politika umješa u njihovu borbu. Labović ističe: ,,Mi branimo naše živote, naše selo je mrtvo ako se desi da nam se uzme voda, tu više nema života”.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo