Povežite se sa nama

MONITORING

SVI POLITIČKI AKTERI BUDVANSKIH AFERA NA SLOBODI: Milioni isparili iz krivičnih prijava

Objavljeno prije

na

Nakon petomjesečnog zatočeništva u Istražnom zatvoru u Spužu, visoki funkcioner Demokratske partije socijalista Svetozar Marović, priznao je krivicu za organizovani kriminal i korupciju, koju mu je Specijalno državno tužilaštvo stavilo na teret krivičnom prijavom, na osnovu koje je, 17 decembra prošle godine, lišen slobode.

Marović je sa glavnim specijalnim tužiocem Miloradom Katnićem zaključio sporazum o priznanju krivice za učešće u korupcionaškim aferama kojima je budžet Opštine Budva oštećen za desetine miliona eura. Priznao da je bio vođa i organizator budvanske kriminalne organizacije koja je brojala oko 30-ak članova u čijim su džepovima završili milioni eura pribavljeni špekulacijama sa opštinskim zemljištem ili kroz kapitalne investicione projekte koje je preduzimala lokalna uprava. Priznanjem se nagodio na kaznu zatvora u trajanju od 3 godine i 8 mjeseci, dok će se o iznosu na ime materijalne odštete koju je dužan da nadoknadi Opštini i državi, tek raspravljati. Marović je dužan da u humanitarne svrhe uplati iznos od 50.000 eura.

Svojim priznanjem Marović je otvorio novu stranicu u crnogorskom prvosuđu ali i u istoriji parlamentarnog i političkog života. Marović je dugo bio drugi čovjek po političkoj snazi u Crnoj Gori, prvi funkcioner visokog ranga jedne vladajuće partije i bivši predsjednik narodne skupštine, koji će biti osuđen kao šef kriminalne grupe. On će biti i prvi a možda i jedini državnik u regionu i širem okruženju, kao bivši predsjednik SCG, koji je deset godina nakon prestanka predsjedničkog mandata, ponio tu neslavnu titulu.

Ovakav, najavljeni epilog spektakularne tužilačke istrage, započete sredinom avgusta prošle godine, mnoge je ipak iznenadio. Javnost je zbunjena brzinom i načinom rješavanja budvanskih afera kojima je gradska kasa opljačkana na iznose od kojih će se teško oporaviti. Kritike na račun tužilaštva stižu sa raznih strana, od političkih partija i građana koji smatraju da je kazna za koju se Marović nagodio, preblaga. Kao što su uostalom i kazne za mnoge budvanske funkcionere uhapšene i procesuirane za ista krivična djela.

Dan prije priznanja krivice Svetozara Marovića, to isto učinio je i njegov brat Dragan Marović, nekadašnji sekretar za privredu i investicije u lokalnoj upravi u Budvi, koji je uhapšen prije devet mjeseci, osumnjičen za učešće u nekoliko afera. Dragan će odužiti dug društvu zatvorskom kaznom u trajanju od godinu dana i šest mjeseci, dok je iznos novca koji treba da plati za sada nepoznat. Krivicu je priznao i Marovićev sin Miloš, koji se nagodio da u zatvoru provede godinu dana i plati 380.000 eura. Time je zaokružena neobična drama najmoćnije budvanske porodice, u kojoj dva brata, sin, ćerka, strina i tašta, predstavljaju dio ove kriminalne grupe i koji će se, ukoliko sud prihvati zaključene sporazume, ponovo naći u pritvoru u Spužu.

U ovom trenutku u Spužu nema okrivljenih budvanskih funkcionera. Svi su na slobodi, osim biznismena Branislava Savića Gugija, preko čije firme su se završavali mnogi nezakoniti poslovi.

Dominantnu ulogu u ovoj visokorangiranoj akciji Specijalnog tužilaštva na razotkrivanju kriminalne hobotnice u Budvi, odigrali su pravni instituti svjedoka saradnika tužilaštva i sporazumi o priznanju krivice, zahvaljujući kojima se većina okrivljenih u relativno kratkom roku našla na slobodi, bez obaveze za vraćanje imovinske koristi stečene izvršenim krivičnim djelima.

To izaziva posebno negodovanje javnosti. Nju više od toga koliko će članovi ove kriminalne grupe provesti u zatvoru, zanima informacija o vraćanju nezakonito stečenog bogatstva i miliona u opustošenu gradsku kasu.

Hapšenjima u više navrata, počev od takozvanog „crnog” petka, 13. avgusta prošle turističke sezone, po nalogu Specijalnog tužilaštva slobode je lišeno 30 Budvana, među kojima su bili čelnici gradske uprave, brojni činovnici i njihovi poslovni partneri. Sa sedmoricom okrivljenih tužilac Katnić zaključio je sporazum o priznanju krivice, smanjenju kazne sa neznatnim finansijskim efektima, iako je procijenjena šteta koju su kriminalnim radnjama nanijeli Opštini i državi, iznosila nekoliko desetina miliona eura.

Pored članova porodice Marović, priznanje da su kao članovi kriminalne grupe učestvovali u malverzacijama potpisali su: Lazar Rađenović, bivši predsjednik Opštine, Aleksandar Armenko, pomoćnik direktora TO Budva, Goran Bojanić i preduzeće Trejdjunik, koje je izgradilo stambeno-poslovni centar TQ Plaza.

Status svjedoka saradnika Specijalno tužilaštvo ponudilo je petorici okrivljenih, Rajku Kuljači, Igoru Trnskom, Marku Vujoviću, Mirku Latinoviću i njemačkom državljaninu Ginteru Faustu, okrivljenom u aferi WTE-postrojenje za otpadne vode.

Svetozaru Maroviću stavljeno je na teret osam afera kojima je prema procjeni specijalnog tužioca Budva oštećena za ravno 40 miliona eura. U dokaznom postupku protiv Marovića tužilac je raspolagao sa osam iskaza svjedoka saradnika i onih koji su se nagodili putem sporazuma. Svi su iskoristili priliku da krivicu za pljačku i poharu Budve svale na Marovića.

Adut tužilaštva u nastojanju da izvuku priznanje od Marovića bile su i nove afere, pominje se broj od 30 novih slučajeva u kojima je budžet olakšan na iznose od nekoliko desetina miliona eura, što je dovelo do lančanih priznanja krivičnih djela.

Javnost je zbunjena, kako je došlo do toga da su se glavni okrivljeni našli na slobodi a da se ne zna ko će i kada vratiti opljačkani novac. Gdje je nestalo 40 miliona iz prijava kojima se teretio Marović. Dok se okrivljeni i specijalni tužilac dogovaraju o visini kazne, troškovima krivičnog postupka i imovinskopravnom zahtjevu, sporazum o priznanju krivice, prema članu 300- 303. Zakonika o krivičnom postupku sadrži i obavezu okrivljenog da u određenom roku vrati imovinsku korist stečenu izvršenjem krivičnog djela. Javnost je uskraćena za detalje o tome kolika je imovinska korist koju su potpisnici stekli za sebe i svoje saradnike.

Radnje glavnog tužioca prate i mnoge druge nejasnoće. Kako će se završiti postupak protiv ostalih članova kriminalne gupe, kojoj pripada dvadeset službenika opštinske administracije. Da li će se protiv njih voditi sudski postupci i kakve kazne mogu očekivati za djelo kvalifikovano kao „zloupotreba službenog položaja u pomaganju na organizovan način”. I njih terete iskazi svjedoka saradnika. Ako se za učešće u četiri afere „teške”oko pet miliona dobije godina i po zatvora, šta mogu očekivati pomagači i podstrekači.

Kako uopšte članovi, sada već priznate budvanske kriminalne organizacije, mogu i dalje sjedjeti u foteljama na čelu gradskih službi preko kojih su izvršene mnoge kriminalne radnje. Neki od okrivljenih tokom istrage su podnijeli ostavke na svoje funkcije, poput Rađenovića ili Aleksandra Tičića, koji je obavljao funkciju savjetnika u Savjetu za privatizaciju Vlade Crne Gore, dok su gradske službe ostale netaknute. Kao da se ništa nije dogodilo.

Članovi budvanske kriminalne organizacije su administrator Snežana Šćepanović, menadžerka Milena Marović, sekretar Sekretarijata za urbanizam Danijela Marotić, službenica Dragica Popović, direktor Vodovoda Milenko Medigović koji se iz zatvora vratio u istu fotelju. Među njima je i Mirjana Marović, bivša šefica budvanskog Katastra Novak Klisić, bivši sekretar za imovinu Stevica Dragović i mnogi drugi.

Javnost je uskraćena i za informacije o tome ko će osim Marovića odgovarati za naduvavanje računa za izgradnju postrojenja za otpadne vode u Bečićima, gdje je šteta izmjerena na osam miliona eura, iako je Opština u ovom poslu putem kredita zadužena na oko 100 miliona.

Okrivljeni u ovoj aferi, Gojko Kapisoda i Dragan Vukadinović dobijaju građevinske dozvole i zidaju hotele. Ko će na kraju vratiti Opštini novac koji je ova kriminalna grupa uzela iz kase preko firme Copyright, Marka Kentere, preko koga su plaćani dugovi Marovića prema prevarenim Budvanima.

Ispada kao da je glavni zgoditak Specijalnog tužilaštva na budvanskoj kriminalnoj lutriji izvučen u vidu priznanja Svetozara Marovića, dok je sve ostalo, pa i povraćaj pokradenih miliona, u drugom planu.

Građani su skeptični i u pogledu izvršavanja obaveza po osnovu sporazuma o priznanju krivice, vjeruju da će potpisnici naći načina da izbjednu dogovorene obaveze. Treba očekivati najave ozbiljnih bolesti, razna uvjerenja ljekara i slične, već viđene situacije sa ciljem izbjegavanja izdržavanja zatvorskih kazni.

Očekuje se i pomoć partije i predsjednika Filipa Vujanovića sa njegovim pomilovanjima.

Nema informacija o tome da li će specijalni tužilac otvoriti i druge predmete i slučajeve za koje je prikupljena dokumentacija, poslovanje hotelske grupe Budvanska rivijera, aferu Vodeni grad, Osmozu, i mnoge druge poslove do kojih su stigli pipci kriminalne hobotnice.

Ako nakon postignutog priznanja Svetozara Marovića splasne interesovanje Milivoja Katnića za Budvu i njene afere, biće to potvrda teorije o selektivnoj borbi države protiv korupcije. Da je čitava priča započeta kako bi se izašlo u susret zahtjevima Brisela i međunarodne zajednice da Crna Gora uoči pridruživanja EU i NATO-a pruži dokaze za borbu protiv korupcije na visokom nivou, te da je Marović sa svojima, poslužio kao izvanredan žrtveni jarac, dok drugi viosokopozicionirani državni službenici ostaju pošteđeni.

Branka PLAMENAC

Komentari

Izdvojeno

POSLIJE ZAPLIJENE BEZAKCIZNIH CIGARETA U LUCI BAR: Duvanski profit mijenja vlasnika

Objavljeno prije

na

Objavio:

Uprava prihoda i carina zaplijenila oko 145.000 paketa cigareta u magacinima Slobodne carinske zone. Šta sad?

 

„Sa velikim stepenom sigurno kažemo da je šverc cigareta preko Luke Bar klinički mrtav“. Tako je premijer Dritan Abazović opisao zaplijenu oko 145.000 paketa cigareta, u magacinima barske Slobodne carinske zone.

„Plan Vlade je da se nakon oduzimanja stvori zakonski okvir i mogućnost da se cigarete izvezu iz zemlje, prodaju, a novac upumpa u budžet”, pojasnio je Abazović koji je prisustvovao početku utovara neocarinjenih cigareta.

Uprava prihoda i carina ranije je naložila Carinarnici Bar da oduzme duvanske proizvode, vrijedne više desetina miliona eura, prethodno ne produživši rok za njihovo skladištenje u Slobodnoj carinskoj zoni. Cigarete su oduzete zbog isteka rokova za izmještanje iz skladišta.

Abazović ističe da je šverc bio najunosniji posao u Crnoj Gori. Tvrdi da je riječ o poslu koji je težak 500 miliona eura godišnje. Kaže da želi da vrati kredibilitet Upravi carina i Luci Bar, nakon čije podrške je država dosla u situaciju da bude vlasnik preko 100.000 paketa duvana.

„Ovo nikada nije bio državni posao. To je velika prevara koja se plasirala. Mi danas završavamo sa ovim procesom. Počinje proces transporta koji će trajati nekoliko dana. Kao što smo obećali, izborićemo se sa svim vidovima kriminala i mafije”, rekao je Abazović.

Premijer je najavio mogućnost da dug Fonda za zdravtsveno osiguranje od 60 miliona eura pokriju iz sredstava od prodaje zaplijenjenih cigareta.

Ministar finansija Aleksandar Damjanović kaže da je intencija da se nakon što se popiše roba koja je pronađena i koja će se izmjestiti, izveze iz Crne Gore. On smatra da Luka Bar i Slobodna zona, koje su bile pod ružnim imidžom, treba da dobiju novo lice. Tvrdi da zaplijenjene cigarete ne mogu biti plasirane na našem tržištu.

„Dolazimo do nivoa da je ostalo malo prostora za nelegano tržište. Prvo ćemo da nađemo mehanizme akciznog opterećenja, kako bi imalo smisla da se pod punim nadzorom države iznese iz Crne Gore. Na taj način ćemo prihodovati ozbiljna sredstva. Ukoliko bi se sadašnja zakonska opterećenja, koja su sada na tržištu, primijenila na ovu robu, koja je nižeg kvaliteta, ona ne bi imala neku ekonomsku prohodnost”, kazao je Damjanović.

Izvršna direktorica Mreže za afirmaciju nevladinog sektora (MANS) Vanja Ćalović Marković smatra da je problem u tom planu to što dio tih cigareta uopšte ne može biti prodat. Pojasnila je da u švercu duvana postoje tri vrste cigareta koje se krijumčare.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 20. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PRAVOSUĐE, BANKE I ZLOUPOTREBA MOĆI: Falsifikatom do bogatstva?

Objavljeno prije

na

Objavio:

Sve više je povoda za sumnje u presude sudova pod komandom Vesne Medenice, tokom trajanja njene funkcije i nakon odlaska sa nje. I Dragan Senić tvrdi da je presudom zasnovanom na falsifikovanom dokumentu (mjenici AA 0889562) oštećen za ogroman novac. Pa traži reviziju i čeka odluku Tužilačkog savjeta

 

Širi se istraga o zloupotrebama nekadašnje predsjednice Vrhovnog suda i Vrhovne države tužiteljke Vesne Medenice. Više nije o riječ o dva već o četiri predmeta u kojima je, sumnja se, presuđeno tako što su sudije u postupku izvršile njeno naređenje. Ne mareći za činjenice i pravdu.

O načinu na koji je funkcionisalo pravosuđe pod komandom Medenice nedavno je, u Tužilaštvu, svjedočio sudija Osnovnog suda u Herceg Novom Jovan Stanković. Novinarka TV Vijesti Svetlana Đokić predočila nam je dio njegovog iskaza o tome kako je postupio nakon što je Medenica, tada već bivša predsjednica Vrhovnog suda, od njega naručila presudu vršeći, jezikom krivičnog prava, nezakonit uticaj.

„U tom trenutku sam se našao u veoma nezahvalnoj poziciji. Da sam odbio, zamjerio bih joj se, shvatio sam da mi može vrlo lako stvoriti goleme probleme u pravosuđu, a s druge strane otvorio bih prostor za dalje pritiske da se taj predmet što prije završi, a koji bi sigurno uslijedili čim se ona za njega zainteresovala”, objasnio je Stanković u svom iskazu. „I donio sam tu (traženu – prim. Monitora) odluku, smatrajući to u tom trenutku najjednostavnijim rješenjem, da sklonim taj predmet iz kancelarije, a što je najvažnije da skinem nju sa dnevnog reda”.

U zapisniku sa saslušanja zapisano je i opravdanje hercegnovskog sudije. On se, kaže, kaje a nezadovoljne stranke mogu da se – žale.

„Ja, kao i sve sudije parničari u Crnoj Gori, predmete često lomim preko koljena…  U tim uslovima se ponekad donose odluke sa jasnim falinkama samo da bi se predmet riješio”. Pravdajući svoje postupke sudija-svjedok saopštio je da nije mogao da se odupre pritisku Vesne Medenice, ali jeste drugima koji su dolazili iz Višeg ili Apelacionog suda. Sa tih adresa je „u najmanje dva navrata”, dobijao direktne naloge kako da postupi u određenim predmetima. Ali ih, kaže, nije izvršio.

Možemo samo da razmišljamo o tome koliko je sličnih presuda donijeto u crnogorskim sudnicama. Po predočenom modelu: predmet sklonim iz kancelarije, moćnika skinem s dnevnog reda. A možemo i da se zapitamo šta je sa onima kojima su takve presude, jednostavne i efikasne, nanijele nepravdu i, nerijetko, donijele velike egzistencijalne probleme. Posebno ako pretpostavimo, a za to već postoji jak osnov sumnje, da se niz presuda donijetih pod pritiskom onih koji mogu da naruče ili kupe pravdu protezao od najnižih do najviših sudskih instanci. Odnosno, od osnovih do Vrhovnog suda.

Iz arhiva sumnjivih slučajeva izdvojimo jedan. On je dio priče o švajcarskim kreditima koje je nekadašnja Hypo Alpe Adria Banka (HAAB) svojim klijentima isplaćivala u domaćoj valuti (eurima) a nominalno obračunava u švajcarskim francima. Da bi naknadno, na kursnim razlikama, ostvarila ogromnu razliku. Gurajući u probleme i bijedu nekoliko stotina svojih klijenata u Crnoj Gori. I hiljade njih u regionu.

„Poslovanje Hypo Alpe Adria Grupe u Jugoistočnoj Evropi najveći je kriminalni akt nakon Drugog svjetskog rata”, ocijenio je Kristijan Bohler, inspektor austrijske policije i vođa posebnog tima zaduženog za istraživanje afere Hypo u Beču.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 20. maja ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PREDSJEDNIK PRIVREDNOG SUDA – VOĐA ORGANIZOVANE KRIMINALNE GRUPE?: Od Vrhovnog suda do ZIKS-a

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iskustvo  uči da bi do pravosnažnog okončanja postupka protiv Blaža Jovanića i Vesne Medenice mogle proći godine. Crnogorsko pravosuđe još će se duže nositi sa posljedicama njihove vladavine. Ako dobije priliku da se oporavi

 

Nedugo za Vesnom Medenicom, nekadašnjom VDT i višestrukom predsjednicom Vrhovnog suda, u pritvorsku jedinicu spuškog zatvora (ZIKS, ili po novom, UIKS) stigao je predsjednik Privrednog suda Blažo Jovanić. Direktno iz kancelarije nakon što je, prema nezvaničnim informacijama, osumnjičen da je zloupotrijebio položaj i formirao kriminalnu organizaciju koja je, u makar desetak stečajnih postupaka, stranke oštetila za iznose koji se mjere milionima eura.

I površno upućeni u višedecenijska dešavanja u pravosuđu prepoznali su, u tom spletu okolnosti, još jedno preklapanje u biografijama dvojca koji je, godinama, vedrio i oblačio ovdašnjim sudnicama. I blisko sarađivao – formalno i, sumnja se, neformalno – na predmetima od zajedničkog interesa.

Kada je Blažo Jovanić, sa mjesta parničara i sudije Osnovnog suda u Podgorici, u aprilu 2014, neočekivano izabran za predsjednika Privrednog suda, preskačući uobičajenu dinamiku napredovanja u sudskoj hijerarhiji, analitičari nijesu imali dileme o uzrocima njegovog profesionalnog uzleta. Baš kao ni u ocjeni da je za tu odluku, operativno, najzaslužnija bila Vesna Medenica. Razlike su bile samo u interpretativnim finesama.

Jedni su  imenovanje Jovanića cijenili kao „pokušaj Medenice da zaštiti predmete koji se direktno tiču članova i poslova uže familije Đukanović“, dok su drugi bili direktniji, tvrdeći da je Jovanić „doveden na tu odgovornu funkciju direktno po nalogu Aca i Mila Đukanovića, a sve u cilju da se kontroliše prodaja imovine Kombinata aluminijuma u stečaju“.

Slijed događaja potvrdio je ova predviđanja. Ali i pokazao da se Jovanićeve ambicije nijesu zadržavala samo na zaštiti interesa  prve familije.

Pronevjera novca iz blagajne Vrhovnog suda, 2006. godine, dovela je Jovanića u fokus interesovanja javnosti. On je tada, kao šef  kabineta tadašnjeg predsjednika Vrhovnog suda Ratka Vukotića osumnjičen da je zloupotrijebio položaj i učestvovao u pronevjeri skoro 330 hiljada eura iz sudske kase.  Jovanić, tada već sudija Osnovnog suda, oslobođen je sumnji usljed nedostatka dokaza (ceh je platila blagajnica).

O kolopletu veza i uticaja svjedoči i epizoda iz poslovne biografije njegovog brata Bora Jovanića. On je, kao carinik, osuđen na godinu zatvora zbog primanja mita u vrijeme kada je Blažo već bio sudija Osnovnog suda. Nakon pola izdržane kazne pomilovao ga je tadašnji predsjednik Filip Vujanović. Na prijedlog Duška Markovića, ministra pravde iz tog doba. Javnost je, zahvaljujući NVO MANS, saznala da je Jovanić vraćen na posao u Upravu carina, suprotno svim zakonskim propisima. Podigla se prevelika prašina, Jovanić je napustio Upravu carina i novi posao našao kod Aca Đukanovića.

Kao sudija Osnovnog suda Blažo Jovanić je opravdao očekivanja svojih zaštitnika i promotera. Po tužbi Stanka Subotića osudio je Monitor. Kada je propao pokušaj da nas osudi za nanošenje duševnog bola kontroverznom tužiocu (čije je saslušanje odbio) Jovanić je Monitor proglasio krivim zato što, navodno, Subotićevo reagovanje nije objavljeno na zakonom propisan način.

Vijesti je osudio zbog prenošenja izjave poslanika Nebojše Medojevića koji je kritikovao (tadašnju) privatizaciju Željezare u Nikšiću i doveo u pitanje kredibilitet njenih novih vlasnika. Isti su, da pomenemo, kasnije pobjegli iz Nikšića ostavljajući dugove a odnoseći sa sobom svu vrjedniju pokretnu imovinu kompanije.

Konačno je dara prevršila mjeru, pa je Jovanić, kao sudija u postupku po tužbi kompanija Lutrija i Džek pot (Sava Grbović i Branislav Mićunović) protiv Daily Pressa (izdavač Vijesti) i MANS-a, izuzet zbog pristrasnosti. Tek nakon trećeg zahtjeva tuženih.

Prelazak na dužnost u Privredni sud, pozicionirao je Jovanića na skali uticaja. Kao što je višestruko uvećao štetu koju je on, sa nove pozicije, proizvodio ovdašnjoj privredi, ali i cijelom društvu.

Njegovim odlukama nepristrasnim sudijama su oduzimani predmeti, nepodobni su premještani sa sistemski važnih funkcija, a protiv nesalomivih su pokretani discilinski postupci s naumom da se, uz pomoć Medenice i njenog Sudskog savjeta, istjeraju iz sudnice.

Jovanić je mandat u Privrednom sudu započeo pomenutom aferom KAP. Kao stečajni sudija u postupku morao je biti u toku prodaje imovine bankrotirale firme. A ona je Veselinu Pejoviću i njegovom Unipromu prodata uz kršenje praktično svih postojećih pravila i procedura.

Stečajni upravnik Veselin Perišić prodao je imovinu koja nije pripadala KAP-u;  Kupac godinama nije platio „kupljeno“; Država i Opština Podgorica častile su ga, nakon potpisivanja kupoprodajnog ugovora, sa nekih 2,5 miliona kvadrata građevinskog zemljišta uz oproštene komunalije, uz sumnje da je taj aranžman ugovoren ranije, mimo znanja drugih potencijalnih kupaca; Stečajni upravnik je novom vlasniku iznajmljivao radnike i iz stečajne mase plaćao fizičko obezbjeđenje (stražare) prodate imovine, a stečaj je okončan tek krajem prošlog ljeta. Povjerioci su namirili manje od 10 odsto svojih (priznatih) potraživanja a Pejović je nekoliko mjeseci kasnije zaustavio proizvodnju u svojoj fabrici.

Nabrojati sve one koji su podnijeli krivične prijave zbog (ne)postupanja stečajnog sudije i upravnika zahtijevalo bi još jedan, makar ovoliki, pasus. Ne znamo, ipak, da li su i  za slučaj KAP  Jovanić i grupa njegovih saradnika privedeni u ponedjeljak. Čekamo zvanične informacije iz SDT-a.

Jovanić, uporedo sa poslom predsjednika Privrednog suda obavlja, ili je obavljao, posao stečajnog sudije u KAP-u, Boksitima, Radoju Dakiću, Vektri Boki, Brodogradilištu Bijela, Onogoštu, uz još nekoliko stotina stečajnih postupaka manje vrijednosti. Karakteristično za većinu njih  je da se radi o kompanijama koje su bile, ili su prešle, u vlasništvo nekog od ovdašnjih pobjednika tranzicije. I da su stečajni postupak u njima pratile sumnje i optužbe zbog brojnih, velikih, zloupotreba.

Veselin Pejović je, uz KAP, kupio i imovinu Boksita u stečaju ali i njihovu koncesiju za kopanje crvene rude. Opet uz brojne kontroverze.

Veselin Barović nije uspio u naumu da državno zemljište, 1,5 miliona kvadrata u zaleđu Velike plaže, urbanizuje i proda kao svoje vlasništvo. Iako je stečajni upravnik Žarko Ostojić (Jovanićev kum i kolega iz afere pljačka Vrhovnog suda) u više navrata oglašavao prodaju tog zemljišta. Znajući da ono ne pripada Solani.

Dragan Brković, vlasnik HTP Boka uhapšen je prošlog ljeta zbog sumnji da je novac dobijen prodajom imovine svog preduzeća u stečaju, umjesto povjeriocima, distribuirao sebi bliskim kompanijama iz nekadašnjeg sistema Vektra (bankrotirala i promijenila vlasnika). Prethodno je, uz pomoć Blaža Jovanića, godinama blokirao  uvođenje stečaja koji su tražile banke kojima je dugovao. Bivši radnici Boke godinama su upozoravali na zloupotrebe ali Jovanić i stečajni upravnik koga je imenovao (navodno, još jedan njegov kum)  nijesu imali sluha za njih. Dok se nije umiješalo SDT.

Kao što je i Vesna Medenica ostajala slijepa na njegove propuste i, moguće, nezakonite radnje.

Udruženje za zaštitu interesa manjinskih akcionara DKP-a (njih je bilo 3.600), nezadovoljno načinom na koji je proveden stečajni postupak u njihovom preduzeću, uložilo je u novembru 2015.  Privrednom sudu zahtjev za reviziju postupka. I ako je u pitanju postupak koji bi trebalo da se rješava po ubrzanoj proceduri, njihov zahtjev čamio je, skriven, sve do jula 2020. Tek tada, nakon skoro pet godina,  proslijeđen je na postupanje Vrhovnom sudu. Sporna imovina je do data trajno izgubljena. Reakcije Medenice nije bilo.

Na krivičnu prijavu koju su protiv Jovanića državnom tužilaštvu podnijeli predstavnici Udruženja još nije bilo zvanične reakcije.

Zanimljiva je i priča sa predmetom vezanim za odluku EPCG-a da od Aca Đukanovića i italijanske A2A kupi većinski paket akcija Rudnika uglja u Pljevljima. Jovanić je taj predmet oduzeo sudiji Nataši Bošković nakon što je ona, dva puta, donosila mjeru privremene zabrane sprječavajući da se taj posao pravno okonča dok se ne razriješe kontroverze koje su ga pratile. I krivične prijave dijela manjiskih akcionara EPCG-a ostale su bez reakcije tužilaštva ali i Sudskog savjeta.

Nabrajanje bi moglo potrajati. Ipak, tek treba da saznamo za šta, konkretno, SDT sumnjiči Jovanića i njegove saradnike. Onda treba napisati optužnicu koju, opet, mora da potvrdi nadležni sud. Odnosno, neko od Jovanićevih kolega – on je i dalje sudija i predsjednik Privrednog suda. Kad sve to prođe predviđenu proceduru predmet treba dovesti do pravosnažne presude.

Iskustvo uči (suđenja za aferu Telekom, Koverta (Slavoljub Stijepović), Carine (Miomir Mugoša) da bi do okončanja tog postupka mogle proći godine. Uz mogućnost da se predmet okonča plaćanjem odštete optuženim pa pravosnažno oslobođenim (Šarić, Kalići…).

Crnogorsko pravosuđe još će se duže nositi sa posljedicama vladavine Medenice, Jovanića i njima sličnih. Ako dobije priliku da se oporavi.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo