MONITORING
ANKETA: Šta sada?

Daliborka Uljarević, CGO
Sačuvati uvjerenje građanstva da je Lekić pobjednik
Pred opozicijom je izazov da na najpametniji i najučinkovitiji način iskoristi fantastičan rezultat predsjedničkog kandidata Miodraga Lekića, koji može uvesti Crnu Goru u kvalitativan proces političkih promjena.
Sada treba insistirati na dva pitanja radi pripremanja i konačne izborne pobjede. Jedno je dosljedan rad na cjelovitom pretresanju i nalaženju dokaza o izbornim manipulacijama DPS-a, njihovo objelodanjivanje, procesuiranje, i komuniciranje tih informacija sa međunarodnim subjektima uz odgovornost prema zaštiti države i institucija. Drugo je čuvanje uvjerenja građanstva da je Lekić suštinski pobjednik na ovim izborima.
Naravno, uz ovo opozicione strukture moraju doživjeti i konačnu konsolidaciju i kadrovsko jačanje uz puno međusobno uvažavanje da bi DPS, koja jeste na koljenima, i suštinski i formalno pobijedili na prvim sljedećim, vjerovatno skorim parlamentarnim izborima.
PROF. DR FILIP KOVAČEVIĆ, UNIVERZITET CRNE GORE
Opsada oligarhijsko-mafijaških struktura
Snimci sa sjednica DPS nedvosmisleno pokazuju da je vrhuška te partije još pred oktobarske parlamentarne izbore suspendovala Ustav Crne Gore i time izvela državni udar. To znači da niti rezultati tih izbora, niti vlada koja je formirana na osnovu njih ne oslikavaju slobodno izraženu volju građana tj. nisu legitimni i moraju biti osporeni. Cjelokupni tok aprilskih predsjedničkih izbora (od biračkog spiska i kupovine ličnih karata do širokog dijapazona režimskih prijetnji i ucjena), kao i proglašavanje izborne krađe kao pobjede ,,čiste kao suza”, znače da je DPS, sada uz punu i otvorenu podršku vođstva Bošnjačke stranke, nastavio da sprovodi politiku državnog udara.
Crna Gora je pod opsadom oligarhijsko-mafijaških struktura i pitanje je vremena kada će Milo Đukanović, kao svaki diktator kada se nađe u situaciji gubitka vlasti, realizovati oštre represalije prema političkim neistomišljenicima, uključujući tu i nezavisne medije i nevladin sektor. Velika je vjerovatnoća da on namjerava da zloupotrijebi demokratsko pravo građana na slobodna, nenasilna okupljanja i iskazivanje građanske neposlušnosti kako bi aktivirao policijski aparat da bije, ućutka, progoni i hapsi.
Na nivou teorije, postoji jako efikasna ,,terapija” za zaustavljanje i sankcionisanje vrlo opasnog Đukanovićevog pučističkog razmaha, a to je da se u Skupštini postigne saglasnost o formiranju prelazne, tehničke vlade koja bi imala vremenski ograničen mandat da pripremi uslove i institucije za prve demokratske i slobodne izbore na svim nivoima. Veliko je pitanje da li je Socijaldemokratska partija spremna da se distancira od pučističko-mafijaškog zagrljaja DPS-BS kamarile ili je, kako godinama demonstrira, samo kozmetički različita od kriminogenih struktura koje su kidnapovale crnogorsku državnu suverenost.
Prof. Dr Šerbo Rastoder, istoričar
Stvaranje širokog opozicionog fronta
Postoje dva izlaza. Prvi je onaj koji ponovo diskvalifikuje opozicionu aktivnost. To je ,,mirenje” sa nasiljem nad demokratijom. Poruka bi bila jasna: ,,Svi u DPS, jer im mi ne možemo ništa. I mi smo isti kao vlast samo u drugom pakovanju. Mi smo saveznici vlasti u kršenju osnovnih demokratskih principa.” Dokaz tome je, što je kršenje ustava sitnica na koju ne obraćamo pažnju a ,,zloupotreba izbornog procesa” onda nije ništa drugo već verifikacija kršenja Ustava.
Drugi izlaz vidim u stvaranju širokog demokratskog fronta koji bi branio principe a ne bilo koju politiku jer je ,,narod” ohrabren, ali još ne i dovoljno ubijeđen da mu možemo ponuditi bolje. Odbrana postojećeg je ,,odbrana nečega što nema legitimitet” i ona je logično uporište onih koji vide samo ,,sebe”. Vidjeti ,,opšti interes” je političko umijeće, a kanalisati stvar pitanje političke zrelosti.
Po meni, pogrešno je optuživati bilo koga ,,što krade”, a ne pokazati prethodno da to nije ,,normalni ” stil života, već devijacija na koju ne pristajem.
Na kraju nešto o navlačenju ,,animoziteta” prema Rožajama. Oni koji su koliko do juče, svoje neuspjehe ,,branili ” krađom druge strane, danas te iste operacije brane samo zato što su postali dio sistema. To kratkoročno može obezbijediti funkcije pojedincima, ali dugoročno će sve platiti ,,narod” iza kojeg se skrivaju oni koji bolje od svih nas znaju ,,istorijat, stil i način zloupotreba koje nijesu od juče”.
Tom narodu neko mora reći: to što je odnio prevagu u borbi za državu je podvig za istoriju, međutim ako ga ubijede da je stožer odbrane nebranjivog, to će on ,,platiti”. Ovi koji se kriju iza njega skloniće se na sigurno. Bujrum, demokratijo. Ti nas jedina možeš spasiti od pošasti primitivne borbe za vlast.
Bojan Baća, sociolog, doktorant na Univerzitetu Jork
Napuštanje svih institucija sistema i sistematski bojkot
Sada je barem jasno čemu služe siromašne – preciznije, sistematski osiromašene – opštine: kao rezervoar glasova za ,,ne daj bože” scenario. Nevjerovatno je dokle ide preduzetnički mentalitet režima – u stanju su da kapitalizuju i siromaštvo drugih za sopstvene potrebe.
Praviću se da opozicija nije znala ono što svi odavno znamo, pa ću reći i ono o čemu svako politički slovesno biće govori već godinu: napuštanje svih institucija sistema i sistematski bojkot. Kad mi sami ne možemo da riješimo stvari, onda jedino što preostaje jeste da se međunarodnoj zajednici skrene pažnja na to da je nešto trulo u državi Crnoj Gori.
Sve dok opozicija učestvuje u (temeljno korumpiranoj) institucionalnoj političkoj igri, mi svijetu izgledamo kao funkcionalna post-tranziciona demokratija. To što svi znamo da se zapravo radi o cirkusu, e to treba pokazati svijetu.
U slučaju da počne da se radi vaninstitucionalno, opozicija bi prestala da nas predstavlja i postali bi nama jednaki, te bi zato valjalo uključiti sve zainteresovane stejkholdere, iz svih sektora društva. A potom dati petlji i mašti na volju: tribine, performansi, koncerti, štrajkovi, građanska neposlušnost, tematske šetnje… Ukratko, politizacija svakodnevnog života, da svaki prostor u Crnoj Gori ukazuje, podsjeća na nepravdu koja nam se dogodila.
Prof. Dr Svetozar Jovićević
Međunarodni faktor neće promijeniti našu vlast
Kada se odlučuje o strategiji, mora se napraviti dijagnoza. Dijagnozu je lako napraviti – odavno postoji opšta ekonomska kriza, koja prijeti potpunom kolapsu. Drugo, postoji dugotrajna politička kriza, kriza povjerenja u institucije sistema. Novi momenti su predsjednički izbori, koji su tu političku krizu podigli do maksimuma. Novi momenat, koji u ovom trenutku može biti vrlo značajan, je kriza odnosa u vladajućoj koaliciji.
Da bi se iz takve situacije pokušalo izaći treba utvrditi odgovornosti. To nije teško – odgovorna je najviše, naravno, vladajuća partija ali se ne može izbjeći i značajan stepen odgovornosti opozicije koja dugi niz godina ne uspijeva da nađe pravi odgovor na ponašanje vlasti.
Još jedna konstatacija od koje se mora poći. Ova vlast promijeniti samu sebe ne može. Isto tako očekivati da će tu vlast, u bitnome, promijeniti međunarodni faktor, takođe je zabluda. Odgovori se, prije svega, moraju tražiti u Crnoj Gori.
Od svega toga kada se pođe, opozicija mora da preduzme odlučne korake da se iz izađe iz ovog ćorsokaka.
Kao prvo, moraju se zaboraviti uzajamni animoziteti, lične netrpeljivosti, razilaženja prošlosti. Nagon dogovaranja, koje je, nadam se, već počelo, među opozicionim strankama treba da se ponudi saradnja SDP-u, ma što ja i opozicionari mislili o njihovom ponašanju.
Na čemu saradnja? Prije svega na dvije hitne stvari – na preispitivanju validnosti izbora i akutnom pitanju KAP-a. Ako se tu uspiju uspostaviti mostovi među ovim subjektima, moralo bi se ponuditi i SDP-u rješenje o izlasku iz vlade i formiranju prelazne, tehničke vlade sa ograničenim vremenom trajanja i sa jasnom platformom na kojoj bi ta vlada mogla da djeluje.
Osnovni elementi te platforme bili bi sledeći – priznanje svih subjekata da se državno pitanje više ne postavlja. Drugo, da se oko spornih pitanja, identitetskih, pitanja NATO saveza i slično, uspostavi moratorijum, sve dok se ne steknu demokratski uslovi u društvu da se ta pitanja mogu na miran, dostojanstven i kulturan način rješavati.
Kod mogućeg uspostavljanja takve vlade treba poštovati stručnost i lični integritet pojedinca, a ne stavljati akcenat na to koliko bi ko iz pojedinih opozicionih političkih subjekata imao učešća u toj vladi.
Miloš Vukićević, ekonomista, bloger (alias Perfekt Strendžer )
Što prije zakazati velike proteste
Svi izbori u Crnoj Gori su brutalno pokradeni. Posljednja režimska krađa, pred-,,izborna”, ,,izborna” i post-,,izborna”, koja se odigrala pred očima cjelokupne javnosti, vjerovatno nikada nije bila brutalnija. Ukoliko je ,,tradicionalna opozicija” zaista odlučila da takvom nasilju ne pruži legitimitet, da internacionalizuje pitanje i doprinese homogenizaciji antirežimskog bloka, ona mora reagovati energično, hitno i nedvosmisleno.
Svako gubljenje vremena u podnošenju raznih žalbi kleptokratskim institucijama koje su pod totalnom kontrolom režima samo će otupiti oštricu narodnog nezadovoljstva i dovesti do gubitka energije neophodne za promjene. Stvari se ne smiju razvodnjavati napuštanjem nekakvih odbora, već Miodrag Lekić mora zahtijevati od cjelokupne opozicije da odmah napusti Parlament i sve institucije diktatorskog režima.
Treba zakazati velike proteste na kojima bi učestvovali apsolutno svi segmenti antirežimskog bloka, kako oni koji su i u ovoj prilici smatrali da se učešćem na namještenim izborima može nešto promijeniti, tako i oni koji aktivnim bojkotom Sistema nijesu željeli da istom pružaju dodatni legitimitet. Ukoliko do toga ubrzo ne dođe, sva odgovornost će biti na strani rukovodstava opozicionih partija. Režim nema većinu u državi – to je svima jasno.
Na pitanje: kako dalje, opet ću odgovoriti navođenjem koraka koje Grupa građana ODR-GN predlaže duže vrijeme, i koji imaju sve veću popularnost u antirežimskom ambijentu:
1) Izlazak opozicije iz Skupštine i svih institucija vlasti;
2) Bojkot svih izbora i referenduma koje režira korumpirani mafijaški režim;
3) Zabrana rada ratno-profiterskim i antiratno-profiterskim strankama;
4) Formiranje prelazne-tehničke vlade za organizovanje vanrednih izbora;
5) Prvi slobodni izbori u istoriji zemlje;
6) Provjera porijekla imovine svih koji su obavljali najviše državne funkcije, imovine njihovih članova porodice i kumova – ,,borba protiv korupcije na najvišem nivou.”
Marko MILAČIĆ
Komentari
Izdvojeno
VLADA PREUZIMA PROFITABILNE PRIVATNE POSLOVE: Pare preče od zakona

Aktuelna nacionalizacija profitabilnih privatnih biznisa djeluje kao politički revanšizam ili alibi priča odlazeće Vlade. Mnogo je skupa. Nije se bez razloga država početkom mjeseca zadužila uz kamate koje su dvostruko veće od onih koje plaćaju uspješnije crnogorske firme u privatnom vlasništvu
Vlada Dritana Abazovića, koja će za koji dan proslaviti šest mjeseci trajanja u tehničkom mandatu, ima naum da nastavi ljetos proces ,,nacionalizacije” privatizovane imovine i preuzimanja profitabilnih poslova koji su se našli u privatnim rukama.
Počelo je preuzimanjem imovine Željezare od strane državne Elektroprivrede, pa se nastavilo jednako neobrazloženom kupovinom akcija Luke Bar. Uslijedila su, skoro pa nasilna, preuzimanja trajektnog prevoza na liniji Kamenari – Lepetani, Luka Budva i tivatskog pristanište Pine. Makar neke od tih priča epilog će dobiti na sudu. Nakon toga, predviđaju stručnjaci, uslijediće plaćanje odštete iz državnog budžeta.
,,Postoje kompanije koje su od vitalnog strateškog značaja za Crnu Goru. Država će ( u njima) imati mogućnost ekskluzivnog prava da za svoju kritičnu infrastrukturu bira partnera, uvodi partnera i pravi poslove”, pojasnio je Abazović u Vijestima najavljujući nove trendove. ,,Tajkunska politika mora da se završi. Nemamo ništa protiv privatnog sektora. Naprotiv, mi smo Vlada koja podržava sve privatne inicijative svih investitora koji hoće da rade fer”. Onda, shvatili smo, dolazi ali.
Tako dođemo u (ne)priliku da trajektima u Bokokotorskom zalivu upravlja JP Morsko dobro, državna kompanija koja nije bila registrovana za taj posao, pa nije imala trajekte, pa joj sada nedostaju posade, a karte za prevoz preko zaliva se još ne naplaćuju. To znači da država, uz neplanirane troškove, svakodnevno gubi PDV i koncesionu naknadu koju je dobijala od Pomorskog saobraćaja, dok se putnici prevoze na vlastiti rizik, bez obaveznog osiguranja i mogućnosti da nadoknade nastalu štetu. Koja na trajektu Vasilije nije bilo rijetka.
Slično je i sa kupovinom akcija Luke Bar. Država je do sada za taj posao izdvojila preko 10 miliona eura, akcija ponuđenih za otkup ima još pa će i troškovi rasti, a javnost još nije upoznata sa Vladinim motivima za ulazak u taj posao. U trenutku kada nedostaje novca za oživljavanje preduzeća koja su u državnom vlasništvu, ili bi to morala biti: Too Montenegro, Plantaže, bolnica u Meljinama… Ako već iz Vlade u taj posao nijesu ušli sa ciljem da namire pojedine manjinske akcionare Luke, odnosno, omoguće dobru zaradu onima koji su ljetos kupovali njene akcije i po cijeni tri puta manjoj od one koju je ponudila država.
Dosadašnje upravljanje Lukom i njena segmentacija se pokazala katastrofalnom, poručio je premijer. ,,Pretpostavljam da je razlog takvog odnosa to što je trebalo da služi kao i do prije godinu dana – isključivo za šverc i za neke nelegalne aktivnosti, a da sve ostalo što ona radi bude samo nekakva potpora da se potpuno ne ugasi”, precizirao je Abazović naglašavajući da je prava trgovačka luka u Crnoj Gori postala slijepo crijevo.
Preciznije bi, ipak, bilo reći da je Luka Bar svojevrsno pusto ostrvo pošto, bez saobraćajne infrastrukture koja je povezuje sa većim privrednim centrima u ovom dijelu Evrope, tereti u značajnijim količinama ne mogu ni u nju ni iz nje. Toga su svjesni i u odlazećoj Vladi. ,,Luka Bar sama po sebi ne znači ništa. Ona mora da ima povezanost željeznice i auto-puta”, zna Abazović.
Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 17. marta ili na www.novinarnica.net
Komentari
Izdvojeno
SLUČAJ MONTENEGRO PETROLA PRED USTAVNIM SUDOM: Zaštićeni uzurpatori

Osnovni sud u Podgorici preinačio je svoju prvobitnu odluku u slučaju Montenegro petrola, kada je toj kompaniji zabranjeno da preduzima sve radnje na uzurpiranom državnom zemljištu, i odredio privremenu mjeru, po kojoj može da nastavi sa proizvodnjom šljunka i betona. Na tu odluku žalbu je uložio Zaštitnik države, koji insistira da Ustavni sud što prije reaguje
Uz najviše državne zvaničnike 13. februara su srušeni nelegalni objekti za proizvodnju šljunka Montenegro petrola. Javno vidljivi početak borbe protiv, kako premijer Dritan Abazović kaže, građevinske mafije, ima svoju sudsku predistoriju koja trenutno čeka razrješenje pred Ustavnim sudom.
Naime, Zaštitnik imovinsko pravnih odnosa Crne Gore podnio je ove sedmice Ustavnom sudu žalbu na odluku Vijeća Osnovnog suda u Podgorici, od 6. februara, u slučaju Montenegro petrola.
Sudska zavrzlama počinje kada je Osnovni sud u Pogorici, sudija Vesna Banjević, 21. decembra 2022, donijela rješenje kojim se određuje privremena mjera zabrane Montenegro petrolu da preuzima sve radnje na dvije državne katastarske parcele u Mahali. Državu je u sporu zastupao Zaštitnik imovinsko pravnih interesa Crne Gore, a Montenegro petrol advokat Nikola Martinović.
Sud je utvrdio da je država vlasnik spornih parcela, da to ne spori ni zastupnik Montenegro petrola, isto tako da tužena kompanija nije dostavila „dokaz da za državinu ima bilo kakvog pravnog osnova, a posebno ne zasnovanog na ugovoru o kupoprodaji ili (produženom) zakupu“.
U obrazloženju se navodi izvještaj Uprave za katastar i državnu imovinu o uzurpaciji na državnim parcelama na kojima s vrši iskop-eksploatacija. Montenegro petrol, dodaje se, nijednim navodom ne spori ovu činjenicu, osim uopštenih navoda da je svaki tužbeni zahtjev kojim bi se dokazalo njihovo nesavjesno ili nezakonito poslovanje lišen pravnog osnova.
Rješenje se poziva i na zaključke okruglog stola o regionalnom vodovodu koji je održan u oktobru, na kome su članovi državnih institucija, lokalnih samouprava, vodovodnih društava, stručne, akademske zajednice, nevladinih porganizacija, upozorili na alarmantno stanje vodoizvorišta Bolje sestre. „S tim u vezi, sud je posebno imao u vidu da su prema zaključcima sa tog događaja sve naučne analize pokazale da, pored evidentnih klimatskih promjena, direktan uticaj na trend pada izdašnosti vodoizvorišta Bolje sestre imaju radovi koji se izvode u koritu i na obalama rijeke Morače“. Citirana je i naučna studija Monitoring, kontrola i zaštita vodoizvorišta Bolje sestre koju je uradio Geoprojekt, u kojoj je zaključeno da je neophodno zaustaviti svaku eksploataciju pijeska i šljunka, kako u koritu rijeke Moraće, tako i u njenom priobalnom dijelu, kao i sve radove na regulaciji korita rijeke Morače…
U kontekstu toga sud je zabranio Montenegro petrolu da preduzima sve radnje na uzurpiranom državnom zemljištu. Privremena mjera je određena na teret i rizik države.
Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 17. marta ili na www.novinarnica.net
Komentari
Izdvojeno
NEZAŠTIĆENO PRAVOSUĐE: Bomba koja je eksplodirala

Sudovi i tužilaštva godinama traže sredstva za formiranje vlastite službe bezbjednosti, ali nijedna Vlada nije odobrila sredstva da se nešto učini u vezi sa bezbjednošću zaposlenih u pravosuđu
Bilo je skoro podne, minulog petka, kada je tridesetdevetogodišnji Podgoričanin Mladen Bulatović ušao u zgradu Osnovnog suda u Podgorici. Otvorio je prva staklena vrata suda, ali ne i druga koja vode do hola gdje se nalaze šalteri i sto za kojim obično sjede službenici Uprave policije. Bio je sam u hodniku između dva ulaza kada je aktivirao ručnu bombu. Od ekspolozije bombe Mladen Bulatović je poginuo. Još pet osoba, koje su se u tom trenutku nalazile u blizini je povrijeđeno.
Od svih lažnih dojava u posljednje vrijeme ova bomba je eksplodirala. Bez najave, i bez prijetnje. Usred bijela dana. Ovaj slučaj je ponovo pokrenuo pitanje bezbjednosti zaposlenih u sudovima i tužilaštvima, kroz čije prostorije mjesečno prođe stotine osoba osumnjičenih za najteža krivična djela. Sličan događaj ovom dogodio se prije više od dvije godine u zgradi Osnovnog tužilaštva na Cetinju, kada je stanovnik prijestonice takođe izvršio samoubistvo ručnom bombom. Niko drugi nije stradao u ovom slučaju.
U sudovima i tužilaštvima zabilježena su i ubistva. U novembru 2002. godine u hodniku Suda za prekršaje u Podgorici Rajko Stajović je usmrtio Miomira Ćetkovića iz Podgorice i teško ranio Smiljanu Jovićević. Tri godine kasnije u barskom Osnovnom sudu ubijena je sutkinja Milorija Pejović. Nju je usmrtio Baranin Batrić Đuković, a nakon toga je ranio advokata Đorđa Jankovića. Poslije ubistva Đuković je otrčao do kancelarije sudije Željka Šupljeglava, pištolj nije opalio, pa ga je izudarao po glavi.
Od 2015. godine zakon predviđa plan formiranja Službi obezbjeđenja sudova i tužilaštava, ali te službe unutar pravosuđa nikada nijesu zaživjele. Većinu sjedišta sudova i tužilaštava obezbjeđuju službenici Uprave policije, ali je to decenijama rađeno na neadekvatan način i bez dovoljno kadra i tehničkih sredstava – detektora metala, na loše uređenim pozicijama unutar sudova i tužilaštava. Uprava policije je još 2013. godine namjeravala da povuče policiju iz zgrada sudova i tužilaštava kada je došlo do izmjene Zakona o unutrašnjim poslovima, jer im to više nije bila izričita zakonska obaveza, nakon čega je Ministarstvo pravde imalo plan da angažuje privatne agencije za obezbjeđenje.
Do povlačenja policije iz pravosudnih institucija nikada nije došlo zbog prećutnih dogovora između tadašnjih čelnika policije i pravosuđa. Formiranje službi obezbjeđenja kočile su brojne vlade koje tokom određivanja novca za te budžetske jedinice nijesu od 2015. godine odobravale ništa za formiranje sudskih i tužilačkih straža. Inače, vladina Uredba o određivanju ličnosti, objekata i prostora koje obezbjeđuje UP, predviđa da policija treba da obezbjeđuje samo objekte u kojima privatno ili službeno borave štićene ličnosti.
Sudski savjet kasnije i Tužilački savjet gotovo su svake godine, kako se vidi u izvještajima o radu, dostavljali predlog da im se odobri novac za formiranje službi za obazbjeđenje, ali to nijedna vlada nije učinila. Uprava policije, na osnovu vladine uredbe, godinama adekvatno prema planu obezbjeđenja, štiti samo sjedišta Vrhovnog, Višeg i Apelacionog suda u Podgorici, i zgradu u centru Podgorice u kojoj su smještene kancelarije Višeg državnog tužilaštva, SDT-a i vrhovnog državnog tužilaštva. U tim institucijama službenici UP koriste detektore i legitimišu svaku stranku.
Direktor UP Zoran Brđanin objašnjava da bi policajci pretresli Bulatovića koji je aktivirao bombu da je stigao do njih. Kaže da je u ovom slučaju upitno da li bi bilo dovoljno i da je postojala služba obezbjeđenja sa svim sredstvima i opremom, jer se sve desilo na samom ulazu, prije dolaska do mjesta kontrole na kojem se nalaze službenici policije.
Ministar pravde Marko Kovač kaže da je pojačano prisustvo policije u Osnovnom sudu u Podgorici, a i na ostalim mjestima „gdje je neophodno“. Ocjenjuje da je o prevenciji slučaja koji se dogodio prošle sedmice u Podgorici teško govoriti sa aspekta bezbjednosti koliko god da je bilo prisutno obezbjeđenje i kakve god mjere da su bile. Tvrdi da ova osoba tehnički nije ni ušla u zgradu da bi mogla biti kontrolisana.
Ministar Kovač je najavio da će Palata pravde biti građena u podgoričkom naselju Stari aerodrom. Rekao je da je predviđeno da ta zgrada bude izgrađena u naredne četiri godine.
„Plan je da se u roku od 30 dana urade određene procjene i da se obezbijedi adekvatan broj ljudi za tužilaštva i sudove kako bi se pokrile sve neuralgične tačke“, kaže Kovač
Predsjednica podgoričkog Osnovnog suda Željka Jovović smatra da je ono što se desilo ispred Osnovnog suda „poražavajuće za državu, društvo i sistem“. Kazala je da redovno sa predstavnicima vlasti razgovaraju o bezbjednosti sudija i zaposlenih u sudovima.
„Više puta smo tražili rendgen na vratima, povećanje prostornih kapaciteta, pisala sam zahtjeve i ja i moji prethodnici, imala sam mnogo sastanaka sa predstavnicima Uprave za imovinu i Glavnog grada. I uvijek je bio problem novčanih sredstava“, objašnjava Jovović.
Rukovoditeljka Višeg državnog tužilaštva u Podgorici Lepa Medenica tvrdi da u zgradi koju koristi Specijalno državno tužilaštvo, Više i Vrhovno državno tužilaštvo četiri godine ne radi rendgen aparat. Kaže da se aparat ne može popraviti, jer je riječ o starom dotrajalom modelu. Pojašnjava da policijsko obezbjeđenje kontroliše osobe koje ulaze u tu zgradu. Više državno tužilaštvo u Bijelom Polju i još sedam tužilaštva, imaju bar po jednog policijskog službenika koji obezbjeđuje zgrade.
„Tužilaštva u Kotoru, Nikšiću, Kolašinu, Plavu i Pljevljima nemaju ni tog jednog policajca. Nema kontrole i bezbjednosti. Sa tim je upoznato Vrhovno državno tužilaštvo, Tužilački savjet…“, rekla je Medenica.
Vijeće za nacionalnu bezbjednost donijelo je na posljednjoj sjednici odluku da zaduži Upravu policije (UP) i Agenciju za nacionalnu bezbjednost (ANB) da u saradnji sa pravosudnim institucijama i radnom grupom za implementaciju zakona o sudovima i državnom tužilaštvu, nastave sa aktivnostima obezbjeđivanja pravosudnih institucija. To će, kako je saopšteno, sprovoditi uz „moguće izmjene radnih procesa, prilagođavanja načina rada i obima angažovanja policijskih službenika, u periodu preduzimanja srednjoročnih i dugoročnih aktivnosti i potpune implementacije odredbi koje se odnose na bezbjednost pravosudnih institucija“.
Direktor Uprave policije Zoran Brđanin posebno naglašva da je policija dovedena u situaciju da nekoliko godina obezbjeđuje uslove za bezbjedan rad u sudnicama, iako za to ne postoje zakonski uslovi.
Ivan ČAĐENOVIĆ
Komentari
-
Izdvojeno3 sedmice
ANKETA: Favoriti i saputnici
-
FOKUS3 sedmice
PRVI PREDSJEDNIČKI IZBORI NAKON PADA DPS-a: Na čijoj je strani neizvjesnost
-
FOKUS3 sedmice
ĐUKANOVIĆ I PREDSJEDNIČKI IZBORI: Nagovoren?
-
OKO NAS2 sedmice
ULCINJSKA PORT MILENA: Od simbola grada do septičke jame i nazad
-
DRUŠTVO3 sedmice
18 GODINA NAKON UBISTVA INSPEKTORA SLAVOLJUBA ŠĆEKIĆA: Suđenje bez kraja
-
INTERVJU3 sedmice
BETI LUČIĆ, GLUMICA: Nikog ne zanima mrtvo kazalište
-
ALTERVIZIJA4 sedmice
Veliki prelom
-
Izdvojeno3 sedmice
OPET O POZAJMICI I SUMNJIČENJU MILOJKA SPAJIĆA: Agenda za izbore i posao za tužilaštvo