Povežite se sa nama

MONITORING

ANKETA: Šta sada?

Objavljeno prije

na

Daliborka Uljarević, CGO

Sačuvati uvjerenje građanstva da je Lekić pobjednik

Pred opozicijom je izazov da na najpametniji i najučinkovitiji način iskoristi fantastičan rezultat predsjedničkog kandidata Miodraga Lekića, koji može uvesti Crnu Goru u kvalitativan proces političkih promjena.

Sada treba insistirati na dva pitanja radi pripremanja i konačne izborne pobjede. Jedno je dosljedan rad na cjelovitom pretresanju i nalaženju dokaza o izbornim manipulacijama DPS-a, njihovo objelodanjivanje, procesuiranje, i komuniciranje tih informacija sa međunarodnim subjektima uz odgovornost prema zaštiti države i institucija. Drugo je čuvanje uvjerenja građanstva da je Lekić suštinski pobjednik na ovim izborima.

Naravno, uz ovo opozicione strukture moraju doživjeti i konačnu konsolidaciju i kadrovsko jačanje uz puno međusobno uvažavanje da bi DPS, koja jeste na koljenima, i suštinski i formalno pobijedili na prvim sljedećim, vjerovatno skorim parlamentarnim izborima.

PROF. DR FILIP KOVAČEVIĆ, UNIVERZITET CRNE GORE
Opsada oligarhijsko-mafijaških struktura

Snimci sa sjednica DPS nedvosmisleno pokazuju da je vrhuška te partije još pred oktobarske parlamentarne izbore suspendovala Ustav Crne Gore i time izvela državni udar. To znači da niti rezultati tih izbora, niti vlada koja je formirana na osnovu njih ne oslikavaju slobodno izraženu volju građana tj. nisu legitimni i moraju biti osporeni. Cjelokupni tok aprilskih predsjedničkih izbora (od biračkog spiska i kupovine ličnih karata do širokog dijapazona režimskih prijetnji i ucjena), kao i proglašavanje izborne krađe kao pobjede ,,čiste kao suza”, znače da je DPS, sada uz punu i otvorenu podršku vođstva Bošnjačke stranke, nastavio da sprovodi politiku državnog udara.

Crna Gora je pod opsadom oligarhijsko-mafijaških struktura i pitanje je vremena kada će Milo Đukanović, kao svaki diktator kada se nađe u situaciji gubitka vlasti, realizovati oštre represalije prema političkim neistomišljenicima, uključujući tu i nezavisne medije i nevladin sektor. Velika je vjerovatnoća da on namjerava da zloupotrijebi demokratsko pravo građana na slobodna, nenasilna okupljanja i iskazivanje građanske neposlušnosti kako bi aktivirao policijski aparat da bije, ućutka, progoni i hapsi.

Na nivou teorije, postoji jako efikasna ,,terapija” za zaustavljanje i sankcionisanje vrlo opasnog Đukanovićevog pučističkog razmaha, a to je da se u Skupštini postigne saglasnost o formiranju prelazne, tehničke vlade koja bi imala vremenski ograničen mandat da pripremi uslove i institucije za prve demokratske i slobodne izbore na svim nivoima. Veliko je pitanje da li je Socijaldemokratska partija spremna da se distancira od pučističko-mafijaškog zagrljaja DPS-BS kamarile ili je, kako godinama demonstrira, samo kozmetički različita od kriminogenih struktura koje su kidnapovale crnogorsku državnu suverenost.

Prof. Dr Šerbo Rastoder, istoričar
Stvaranje širokog opozicionog fronta

Postoje dva izlaza. Prvi je onaj koji ponovo diskvalifikuje opozicionu aktivnost. To je ,,mirenje” sa nasiljem nad demokratijom. Poruka bi bila jasna: ,,Svi u DPS, jer im mi ne možemo ništa. I mi smo isti kao vlast samo u drugom pakovanju. Mi smo saveznici vlasti u kršenju osnovnih demokratskih principa.” Dokaz tome je, što je kršenje ustava sitnica na koju ne obraćamo pažnju a ,,zloupotreba izbornog procesa” onda nije ništa drugo već verifikacija kršenja Ustava.

Drugi izlaz vidim u stvaranju širokog demokratskog fronta koji bi branio principe a ne bilo koju politiku jer je ,,narod” ohrabren, ali još ne i dovoljno ubijeđen da mu možemo ponuditi bolje. Odbrana postojećeg je ,,odbrana nečega što nema legitimitet” i ona je logično uporište onih koji vide samo ,,sebe”. Vidjeti ,,opšti interes” je političko umijeće, a kanalisati stvar pitanje političke zrelosti.

Po meni, pogrešno je optuživati bilo koga ,,što krade”, a ne pokazati prethodno da to nije ,,normalni ” stil života, već devijacija na koju ne pristajem.

Na kraju nešto o navlačenju ,,animoziteta” prema Rožajama. Oni koji su koliko do juče, svoje neuspjehe ,,branili ” krađom druge strane, danas te iste operacije brane samo zato što su postali dio sistema. To kratkoročno može obezbijediti funkcije pojedincima, ali dugoročno će sve platiti ,,narod” iza kojeg se skrivaju oni koji bolje od svih nas znaju ,,istorijat, stil i način zloupotreba koje nijesu od juče”.

Tom narodu neko mora reći: to što je odnio prevagu u borbi za državu je podvig za istoriju, međutim ako ga ubijede da je stožer odbrane nebranjivog, to će on ,,platiti”. Ovi koji se kriju iza njega skloniće se na sigurno. Bujrum, demokratijo. Ti nas jedina možeš spasiti od pošasti primitivne borbe za vlast.

Bojan Baća, sociolog, doktorant na Univerzitetu Jork
Napuštanje svih institucija sistema i sistematski bojkot

Sada je barem jasno čemu služe siromašne – preciznije, sistematski osiromašene – opštine: kao rezervoar glasova za ,,ne daj bože” scenario. Nevjerovatno je dokle ide preduzetnički mentalitet režima – u stanju su da kapitalizuju i siromaštvo drugih za sopstvene potrebe.

Praviću se da opozicija nije znala ono što svi odavno znamo, pa ću reći i ono o čemu svako politički slovesno biće govori već godinu: napuštanje svih institucija sistema i sistematski bojkot. Kad mi sami ne možemo da riješimo stvari, onda jedino što preostaje jeste da se međunarodnoj zajednici skrene pažnja na to da je nešto trulo u državi Crnoj Gori.

Sve dok opozicija učestvuje u (temeljno korumpiranoj) institucionalnoj političkoj igri, mi svijetu izgledamo kao funkcionalna post-tranziciona demokratija. To što svi znamo da se zapravo radi o cirkusu, e to treba pokazati svijetu.

U slučaju da počne da se radi vaninstitucionalno, opozicija bi prestala da nas predstavlja i postali bi nama jednaki, te bi zato valjalo uključiti sve zainteresovane stejkholdere, iz svih sektora društva. A potom dati petlji i mašti na volju: tribine, performansi, koncerti, štrajkovi, građanska neposlušnost, tematske šetnje… Ukratko, politizacija svakodnevnog života, da svaki prostor u Crnoj Gori ukazuje, podsjeća na nepravdu koja nam se dogodila.

Prof. Dr Svetozar Jovićević
Međunarodni faktor neće promijeniti našu vlast

Kada se odlučuje o strategiji, mora se napraviti dijagnoza. Dijagnozu je lako napraviti – odavno postoji opšta ekonomska kriza, koja prijeti potpunom kolapsu. Drugo, postoji dugotrajna politička kriza, kriza povjerenja u institucije sistema. Novi momenti su predsjednički izbori, koji su tu političku krizu podigli do maksimuma. Novi momenat, koji u ovom trenutku može biti vrlo značajan, je kriza odnosa u vladajućoj koaliciji.

Da bi se iz takve situacije pokušalo izaći treba utvrditi odgovornosti. To nije teško – odgovorna je najviše, naravno, vladajuća partija ali se ne može izbjeći i značajan stepen odgovornosti opozicije koja dugi niz godina ne uspijeva da nađe pravi odgovor na ponašanje vlasti.

Još jedna konstatacija od koje se mora poći. Ova vlast promijeniti samu sebe ne može. Isto tako očekivati da će tu vlast, u bitnome, promijeniti međunarodni faktor, takođe je zabluda. Odgovori se, prije svega, moraju tražiti u Crnoj Gori.

Od svega toga kada se pođe, opozicija mora da preduzme odlučne korake da se iz izađe iz ovog ćorsokaka.

Kao prvo, moraju se zaboraviti uzajamni animoziteti, lične netrpeljivosti, razilaženja prošlosti. Nagon dogovaranja, koje je, nadam se, već počelo, među opozicionim strankama treba da se ponudi saradnja SDP-u, ma što ja i opozicionari mislili o njihovom ponašanju.

Na čemu saradnja? Prije svega na dvije hitne stvari – na preispitivanju validnosti izbora i akutnom pitanju KAP-a. Ako se tu uspiju uspostaviti mostovi među ovim subjektima, moralo bi se ponuditi i SDP-u rješenje o izlasku iz vlade i formiranju prelazne, tehničke vlade sa ograničenim vremenom trajanja i sa jasnom platformom na kojoj bi ta vlada mogla da djeluje.

Osnovni elementi te platforme bili bi sledeći – priznanje svih subjekata da se državno pitanje više ne postavlja. Drugo, da se oko spornih pitanja, identitetskih, pitanja NATO saveza i slično, uspostavi moratorijum, sve dok se ne steknu demokratski uslovi u društvu da se ta pitanja mogu na miran, dostojanstven i kulturan način rješavati.

Kod mogućeg uspostavljanja takve vlade treba poštovati stručnost i lični integritet pojedinca, a ne stavljati akcenat na to koliko bi ko iz pojedinih opozicionih političkih subjekata imao učešća u toj vladi.

Miloš Vukićević, ekonomista, bloger (alias Perfekt Strendžer )
Što prije zakazati velike proteste

Svi izbori u Crnoj Gori su brutalno pokradeni. Posljednja režimska krađa, pred-,,izborna”, ,,izborna” i post-,,izborna”, koja se odigrala pred očima cjelokupne javnosti, vjerovatno nikada nije bila brutalnija. Ukoliko je ,,tradicionalna opozicija” zaista odlučila da takvom nasilju ne pruži legitimitet, da internacionalizuje pitanje i doprinese homogenizaciji antirežimskog bloka, ona mora reagovati energično, hitno i nedvosmisleno.

Svako gubljenje vremena u podnošenju raznih žalbi kleptokratskim institucijama koje su pod totalnom kontrolom režima samo će otupiti oštricu narodnog nezadovoljstva i dovesti do gubitka energije neophodne za promjene. Stvari se ne smiju razvodnjavati napuštanjem nekakvih odbora, već Miodrag Lekić mora zahtijevati od cjelokupne opozicije da odmah napusti Parlament i sve institucije diktatorskog režima.

Treba zakazati velike proteste na kojima bi učestvovali apsolutno svi segmenti antirežimskog bloka, kako oni koji su i u ovoj prilici smatrali da se učešćem na namještenim izborima može nešto promijeniti, tako i oni koji aktivnim bojkotom Sistema nijesu željeli da istom pružaju dodatni legitimitet. Ukoliko do toga ubrzo ne dođe, sva odgovornost će biti na strani rukovodstava opozicionih partija. Režim nema većinu u državi – to je svima jasno.

Na pitanje: kako dalje, opet ću odgovoriti navođenjem koraka koje Grupa građana ODR-GN predlaže duže vrijeme, i koji imaju sve veću popularnost u antirežimskom ambijentu:

1) Izlazak opozicije iz Skupštine i svih institucija vlasti;
2) Bojkot svih izbora i referenduma koje režira korumpirani mafijaški režim;
3) Zabrana rada ratno-profiterskim i antiratno-profiterskim strankama;
4) Formiranje prelazne-tehničke vlade za organizovanje vanrednih izbora;
5) Prvi slobodni izbori u istoriji zemlje;
6) Provjera porijekla imovine svih koji su obavljali najviše državne funkcije, imovine njihovih članova porodice i kumova – ,,borba protiv korupcije na najvišem nivou.”

Marko MILAČIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KRAĐA ŠLJUNKA IZ CRNOGORSKIH RIJEKA: Medijski rat vlasti s građevinskom mafijom

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iz Vlade su konačno obećali da će zaustaviti apokaliptične razmjere uništavanja rijeka od strane građevinskog lobija. Objavili su im rat. Za sada samo preko medija

 

Za deceniju i po Morača je usljed krađe šljunka i pijeska toliko uništena da će za oporavak ove rijeke biti potrebno 100 godina, govore stručne analize. Vijek, ukoliko država uspije da dobije objavljeni rat građevinskoj mafiji i spriječi dalju poharu riječnih korita.

O razmjerama ovog ekocida na kom su povlašćeni stekli milione konačno je progovorio i neko iz institucija pa je ministar poljoprivrede Aleksandar Stijović  konstatovao da su rijeke uništavane na zvjerski način: ,,Ako se koriste neka dobra, ta dobra moraju pripadati svim građanima… A ne pod plaštom regulacije korita, a onda nema korita. Morača više ne liči na prirodnu rijeku, Cijevna, kao da je više nema”, kazao je Stijović. Tara, Lim, Grnčar, Gračanica, Ibar i druge napadnute rijeke mogle bi se slično opisati.

Nakon decenijskog nedjelovanja institucija i upornog ukazivanja na ovaj problem od strane medija, protekle nedjelje su uhapšeni vlasnik firme Cijevna Comerc Danilo Petrović, vlasnik firme Per Mar Predrag Maraš, i još par osoba. Privedena je i direktorka Montenegro petrola Andreja Šuškavčević – Novović. Svi su pušteni da se brane sa slobode. A kamioni Cijevne Comerc su i pored zabrane i hapšenja snimljeni kako nesmetano odnose šljunak. Uprkos najavama i ministrovom ponavljanju da od kraja 2020. godine nijedan kamion šljunka nije legalno izvađen.

Hapšenja su ipak uzbunila javnost pa je uništavanje rijeka, prije svega Morače, postala udarna vijest. Slike koje se plasiraju preko medija ne mogu vjerno da opišu apokaliptičke slike razvaljene rijeke u toku kod Botuna i KAP-a, predio slikan šljunom i bagerima. Nivo korita Morače je spušten za deset metara, a nivi vode u bunarima u blizini rijeke je opao za preko pet metara. Jedna od posljedica divljanja na Morači je i ugrožavanje vodosnadbijevanja primorja, jer je zbog iskopavanja šljunka iz Morače kapacitet vodoizvorišta Bolje sestre za deset godina smanjen za 80 odsto.

Pored uništene rijeke i ekosistema, Centar za zaštitu i proučavanje ptica je iznio računicu da je do sada samo iz Morače izvučeno 138 miliona eura. Ministar Stijović smatra da je ta procjena niska, te da je šteta daleko veća. Prema podacima Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede iz  crnogorskih rijeka Morače, Lima, Gračanice, Tare, Ibra, Cijevne i drugih, od 2010. do kraja 2020. izvađeno je 362.335 kubika šljunka, od čega je državi plaćeno samo 1,2 miliona eura.  Koncesionari su u prosjeku državi za kubik riječnog materijala plaćali oko tri eura, dok je na tržištu kubik prodavan za najmanje deset eura. I dok je građevinski lobi zarađivao milione uništavajući Moraču, za rubriku vjerovali ili ne je informacija iz 2016. da je Opština Podgorica na osnovu naknade za korišćenje šljunka imala prihod od 3,91 eura.

Eksploatacija ovog prirodnog resursa omogućena je privilegovanima tokom 90-ih, a zamah, uz potporu vlasti, dobila je nakon referenduma. Stanje je bilo katastrofalno, pa je čak i bivša Vlada 2017. uvela moratorijum na eksploataciju rječnih nanosa. Tadašnji ministar poljoprivrede Milutin Simović je konstatovao „rijeke su uništene, krećemo sa rigoroznim kontrolama“, te upozorio da će onaj ko prkosi državi dobiti odgovor. Odgovor države je bio da se izabranima omogući dalje bogaćenje kroz formu takozvane regulacije vodotoka. Kako su ih regulisali vidimo danas.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 26. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ĐUKANOVIĆ U NOVOJ MEĐUNARODNOJ AFERI: Što li opet ja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Predsjednik zna. Sve dok se ne reformiše tužilaštvo i institucije zadužene za otkrivanje korupcije, afere u kojima se njegovo ime pominje „raspadaće se kao kule od karata“

 

Predsjednik Crne Gore Milo Đukanović našao se u centu još jedne međunarodne afere. Samo par mjeseci nakon globalne afere Pandorini papiri, koja je pokazala kako svjetski moćnici skrivaju biznise i bogatstvo iza of-šor kompanija na egzotičnim destinacijama, Đukanovićevo ime našlo se i u sudskim spisima u Palermu.

Kako je objavio portal RTCG početkom sedmice,  predsjednik Crne Gore  pomenut je u dokumentu istražnog sudije suda u Palermu Alfreda Montalta u predmetu kojim je obuhvaćen bivši albanski naftni tajkun Rezart Tači. Tači i nekoliko italijanskih državljana, od kojih su neki povezani sa Koza Nostrom,  sumnjiče se zbog mogućeg pranja preko 20 miliona eura.  U spisima suda u Palermu, Đukanović se dovodi u vezu sa Tačijem, na osnovu prisluškivanih razgovora bivšeg albanskog naftnog tajkuna sa osumnjičenim italijanskim državljaninom Danijelom Kestagalijem. U tim razgovorima, čiji se transkripti nalaze u sudskim spisima, Tači objašnjava kako je sa Đukanovićem dogovorio da se preko ,,predsjedničke banke” (Prva banka Crne Gore) obavi međunarodna isplata.

U izvještaju sudije u Palermu, u koji je uvid imao portal RTCG, pomenut je i predsjednikov brat Aleksandar, pojedinačno najveći akcionar Prve banke Crne Gore, piše ovaj medij.

Afera je, s obzirom na to da je u njenom centru albanski tajkun, mjesecima u centru tamošnjih medija. U transkripitima objavljenim u junu u albanskim portalima  se navodi da je Tači intervenisao kod Đukanovića i da je koristio ,,predsjednikovu banku” za transfer, a da je banka uzimala proviziju.

,,Rezart Tači intervenisao je kod predsjednika Crne Gore Mila Đukanovića za transfer iz ‘predsjednikove banke’, koja bi takođe dobijala sopstveni iznos novca kada se transfer završi”, prenose  albanski portali dosja.al, kao i cna.al.

Ti portali  su objavili neke od transkripta prisluškivanih razgovora Tačija sa Danijelom Kestagalijem, u kojima se pominje Đukanović.

,,Danijele:… sad sam bio na telefonu sa njim da dogovorimo sastanak… četvrtak, popodne… doći će u Tiranu… zato se nisam javio, zvao me predsjednik Bosne… ne, izvini, Crne Gore. Otvoriće račun…”, jedan je od objavljenih razgovora.

Tači je, inače, godinama poznat po poslovanju u naftnoj industriji, a važio je svojevremeno za najbogatijeg čovjeka u Albaniji. Bio je vlasnik firme Tači oil, odnosno lanca benzinskih pumpi u Albaniji. Takođe, bio je vlasnik italijanskog fudbalskog kluba Parma.

U okviru istrage u Palermu,  do sada je uhapšen Frančesko Zumo, poznati građevinar iz Palerma, za koga rimska Republika piše da je povezan sa mafijaškom Koza Nostrom, te  Fabio Petrucela, računovođa, optužen da je prenio Zumovu imovinu na teritoriju Albanije da bi se izbjegla primjena naloga za konfiskaciju. Ranije je policija uhapsila i dvije osobe bliske Tačiju, njegovog bivšeg telohranitelja i zeta, zbog sumnje da su učestvovali u pranju novca i time prisvojili više od 18,3 miliona eura.. Albanski mediji prenijeli su da je za Tačijem raspisana potjernica.

Njih trojica su okrivljeni da su sarađivali sa Zumom i Petrucelijem. Albansko specijalno tužilaštvo i Direktorat za borbu protiv mafije, odjeljenje iz Palerma, vode paralelno istrage o ovom slučaju.

Predsjednik Crne Gore je i na ovu aferu, odgovorio na uobičajeni način, tvrdeći da je i slučaj u Palermu iskonstruisan kako bi se diskreditovao on i ,,njegovi učinci u prethodnom periodu”. O učincima njegove Demokratske partije socijalista, dovoljno govori situacija u zemlji nakon njihove tridesetogodišnje vladavine.  Diskreditacija spolja nije potrebna.

I Prva banka Crne Gore reagovala je na navode portala RTCG, tvrdeći da ta transakcija nikada nije obavljena preko te banke.

,,U središtu tih afera sam ja, a njihov cilj je diskreditovati ono što su učinci Crne Gore u prethodnom periodu. Ne bih rekao da su ti učinci mali. Zaista vjerujem u sve što sam radio. Imamo jak politički pokret koji pokušava sve to diskreditovati. Potrebno je samo nekoliko dana da se sve te afere raspadnu kao kula od karata. Danas više niko ne pominje Pandorine papire, jednako tako neće pominjati i ove priče iz Italije i Albanije”, kazao je Đukanović.

Predsjednik zna. Sve dok se ne reformiše tužilaštvo i institucije zadužene za otkrivanje korupcije, afere u kojima se njegovo ime pominje „raspadaće se kao kule od karata“.

Specijalno državno tužilaštvo formiralo je predmet i o ovom slučaju. Poznavaoci ovdašnjih prilika, međutim, s razlogom nemaju vjere da bi se puna istina o ovoj aferi mogla otkriti pred ovdašnjim pravosuđem. Svi predmeti u kojima se pominje ime predsjednika Đukanovića, ili njegove porodice, do sada nisu završili ni optužnicom, a kamoli sudskim epilogom. Iako su za neke od njih, poput afere Telekom,  postojali  dostupni spisi i međunarodnih institucija, koje su dokazale da je bilo korupcije.  Afera Telekom je samo jedna u nizu.  Počelo je takođe sa istragom u Italiji, i međunarodnom optužnicom za šverc cigareta. Ništa od istrage  kod kuće, izuzev brojnih napisa ovdašnjih medija.  Krivična prijava za zločin deportacija bosanskih izbjeglica, koju su podnijeli profesor Milan Popović, glavni i odgovorni urednik Monitora Esad Kočan, te pokojni poslanik DF-a Koča Pavlović, u čijem se središtu nalazio Đukanović, te njegova odgovornost za zločin, kao predsjednika Vlade, odbačena je. Prva banka braće Đukanović takođe je više puta bila predmet uzaludnih istraga. Kao onda kada se našla u centru optužbi protiv narkobosa Darka Šarića, osuđenog u Srbiji. Ovdašnje tužilaštvo teretilo je njegovog brata Duška za pranje novca. Banke preko kojih su te transakcije obavljane su Prva i Hipo alpe adria banka. Na kraju, Šarić je oslobođen optužbi, a odgovornost banaka nikada nije dovođena u pitanje. I tako redom.

I dok je za rasvjetljavanje nekih od afera, poput afere Telekom, te slučaja Pandorini papiri, bilo potrebno finasijskih vještina i ekspertiza,  ne treba mnogo znanja  da se utvrdi da li je preko Prve banke braće Đukanović sprovedena sporna transakcija koja se pominje u sudu u Palermu. Takav podatak trebalo bi, recimo, da posjeduje Centralna banka Crne Gore. Na čelu Centralne banke je guverner Radoje Žugić, bivši savjetnik predsjednika Đukanovića, te ministar finansija u njegovoj Vladi.

Uz Milivoja Katnića na čelu Specijalnog tužilaštva, Đukanović se s razlogom  rado odaziva „državnim organima“.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ANKETA: Nakon Eskobara

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kako vidite poruke američkog zvaničnika Gabrijela Eskobara tokom posjete Crnoj Gori? Mogu li one doprinijeti reformama i raspletu političke krize?

 

ZARIJA PEJOVIĆ, ANALITIČAR
Pacifikacija ekstrema

Poruka američkog izaslanika je primarno upućena liderima na polovima političkog sistema. Ta poruka, po mom mišljenju, glasi da je korupcija isuviše atrofirala crnogorsko društvo kroz siromaštvo i slabljenje institucija. Odnosno, poruka glasi da se Crna Gora ne može vratiti u stanje prije referenduma,  tačnije u 90-e godine, te da je rječnik šovinizma neprihvativ. Držim da su lideri kojima je poruka upućena, shvatili njenu ozbiljnost budući da su Sjedinjene Države moćan i djelatan politički subjekat. (Sjetimo se formiranja Haškog tribunala i sudbine „gospodara rata“ sa ovih prostora).

Na žalost SAD su kao i EU, da se poslužim eufemizmom slovačkog diplomate Miroslava Lajčaka, već dugo vremena  „istupile riječju i djelom“ sa prostora  zapadnog Balkana. Kao posljedica navedenog, u Crnoj Gori je u protekloj deceniji došlo do jačanja autokratije na jednoj strani i velikosrpskog nacionalizma na drugoj, koji su se međusobno  „hranili” i održavali principom spojenih sudova. Pokušaj DPS-a i DF-a da stvore dvopartijski politički sistem, pretvorio se u svojevrsni „politikocid”, odnosno  progon građanskog i intelektualnog sa političke scene. Upravo ovdje se nalazi slabost domaće političke scene, jer aktuelna vlada koja je trebala artikulisati politički centar, nema dovoljno rezultata i uspjeha koji bi joj dali legitimitet.

Nadam se da će SAD i EU promovisati možda ključnu riječ koja se čula prilikom posjete američkog izaslanika, a to je inkluzija. Za početak „pacifikacija“  ekstrema na političkoj sceni Crne Gore je značajan korak. Možda u odsustvu zaglušujućeg  populizma, oni koji imaju što da kažu za dobrobit naroda Crne Gore dobiju više prostora.

 

LJUPKA KOVAČEVIĆ, ANIMA 
Odloženo gašenje

Eskobar je dunuo u tinjajući plamen dimom zagušenog prostora političkog djelovanja koji je prijetio da uguši sve oko sebe i samu politiku. Duvanje je bilo znalački kontrolisano i dozirano tako da su ostali vitalni žišci na periferiji koji što entuzijastički, što optimistički, što oportunistički, što fašistički svjetlucaju iz svojih uglova čekajući. Izostaje centralni efekat. Sad je praznina i tišina, još se ne zna što će se desiti – da li normalna vatra, da li požar? Gašenje je odloženo.To budni, još više nadobudni ispunjavaju vlastitim preferencijama i interpretacijama a i konfabulacijama poniženi  i poraženi. Po ustaljenoj navici onog koji se pita Predsjednik je konstatovao – konstuktivni politički dijalog je ključni za razvoj države uz deficit karakterističan za region u kojem živimo. Koje otkriće! Saglasje sa svih strana, što vlasti, što opozicije, što vladinih,  što nevladinih, što naših, što njihovih, uz apsolutnu svjesnost svih koji o tome govore da je to nemoguće upravo zbog  „deficita“ koji je smišljeno projektovan da uguši svaki politički dijalog a i dijalog uopšte. Ma šta god bio „deficit“, sa njim se hrane sve protuve i nasilnici u politici do dan danas i to se u ovom trenutku  praznine nakon  Eskobara jasno vidi. Žišci koji ne znaju što dijalog znači.

Na nama je da vodom  gasimo i novu vatru palimo. Da mislimo iz egzistencijalne ugroženosti  i da pravo na mišljenje branimo, to je jedina luč koja obećava u globalnom zagušenju političkog djelovanja.

 

GORAN ĐUROVIĆ, MEDIA CENTAR
Poruke će biti oštrije 

Posjeta gospodina Eskobara i javno saopštene poruke mogu pomoći političkim subjektima u vlasti i opoziciji da razumiju poglede jednog od ključnih partnera Crne Gore u odnosu na budući razvoj naše zajednice i politiku koja može računati na podršku SAD-a. Jasno je naznačeno koje političke subjekte SAD smatraju partnerima u Crnoj Gori. O tim porukama vlast bi morala da vodi računa jer je Crna Gora izabrala da bude saveznik sa SAD i drugim državama NATO-a kao i da svoju politiku usklađuje sa stavovima EU, a ne bilo koje treće strane. Ignorisanje stavova partnerskih država u pogledu vrijednosti koje vlast treba da poštuje u svom djelovanju može dovesti do pogoršanja odnosa, smanjenja podrške (ekspertske, fiansijske itd…) razvoju države.

Poslate poruke se sigurno nisu svidjele svim političkim subjektima a neke reakcije (DPS-a i DF-a) pokazuju nespremnost da svoje djelovanje preispitaju i pokušaju se približiti, na vrijednosnoj ravni, drugim poltičkim subjektima.

DPS je dobio jasnu poruku, ali je pitanje da li u toj partiji ima hrabrih pojednaca koji smiju pokrenuti pitanje suštinskih promjena i izbor novog rukovodstva. DPS je, nakon 30 godina vlasti, izgubio izbore zahvaljujući predsjedniku partije i najvišim rukovodiocima, koji su stekli neobjašnjivo bogatstvo, zarobili institucije, koji su svoju bahatost kao „stil“ ponašanja prenijeli na mnoge mlađe partijske funkcionere koji su do 30. avgusta 2020. mislili da su budući vladari Crne Gore. Predsjednik DPS-a je postao najveći balast ovom političkom subjektu za uspostavljanje koalicionih odnosa sa partijama koje žele demokratizaciju crnogorskog društva na Ustavom utvrđenim principima.

Najavljene sankcije SAD-a za one poltičke lidere koji svojim djelovanjem urušavaju stabilnost regiona (zbog poltičkog djelovanja, nacionalizma, korupcije itd.) je upozorenje koje će možda biti shvaćeno na pravi način. Ukoliko ne bude skore reakcije i najave izbora novog rukovodstva i promjene politika onih koji nastupaju na nacionalistčkim (srpskim –crnogorskim) osnovama i onih koji su ukorijenili korupciju u naše društvo, može se očekivati još jasnija poruka za političke lidere. Svaka naredna poruka SAD biće gora i teža za one kojima je namijenjena.

 

OMER ŠARKIĆ, BLOGER
Đukanović i DF – problem

Posjetu Eskobara vidim kao znak da su SAD riješile da uzmu aktivno učešće u rješavanju stanja u Crnoj Gori i na Balkanu, koliko god se to nekome dopadalo ili ne. Očito je svima da nova većina ne funkcioniše, a da stara više nema podršku međunarodnih centara moći. Kako smo očito nesposobni da sami rješavamo probleme, tutorstvo sa strane nam je izgleda neophodno. Od samih poruka koje je poslije sastanaka prenio Eskobar i Američka ambasada, zanimljivije mi je da je posjeta trajala puna tri dana – što je neubičajno, a da je završni sastanak Eskobar upriličio sa liderom URA-e Abazovićem, koji očigledno postaje favorit međunarodne zajednice, što u domaćem kontekstu podrške glasača može biti mač sa dvije oštrice.

Kao glavne poruke te posjete sam vidio da je DPS-u i cjelokupnoj javnosti otvoreno dato do znanja da međunarodni faktor na Đukanovića više ne računa, kao i da DF vidi kao glavni problem u aktuelnoj većini, nerpihvatljiv za bilo kakvu ozbiljniju participaciju u Vladi. To je bio i diplomatski odgovor njihovim liderima koji su uporno ponavljali priču da se Zapad ne protivi njihovom ulasku u izvršnu vlast, već da je to (izmišljena) priča Krivokapića i Abazovića. Čudna mi je „bezrezervna“ podrška američke administracije aktuelnoj vladi i premijeru, uz napomenu da se od nje očekuje da nastavi sa „afirmacijom Crne Gore kao suverene države, koja će biti inkluzivna“. Koliko je inkluzivna aktuelna vlada najbolje pokazuje statistika po kojoj su iz namještenja po „dubini“ i u samoj vladi pripadnici manjinskih naroda prosto eliminisani, zbrisani, nema ih – osim na nivou statističke greške. Međutim, osim javnih poruka, one koje su tajne, saopštene u četiri oka, ne znamo. O njima samo možemo nagađati. Moje nagađanje je da je prenijeta poruka da bi Americi i Zapadu bila prihvatljiva manjinska vlada koju bi podržao DPS, ali bez Đukanovića i najbližeg mu okruženja, ako se aktuelna pokaže i dalje nefunkcionalnom i nastavi sa dosadašnjim kleronacionalizmom.

 

DEJAN MILOVAC, MANS
Početak značajnijeg prisustva SAD

Smatram da posjeta američkog zvaničnika Gabrijela Eskobara, te poruke koje je poslao tokom sastanka sa crnogorskim zvaničnicima, posebno one koje se odnose na vladavinu prava i borbu protiv korupcije, označava početak značajnijeg prisustva SAD-a u ovom dijelu Evrope, ali i daleko konkretnija očekivanja kada su u pitanju rezultati u sprovođenju ključnih reformi. Vidjeli smo da su svi politički akteri poruke Eskobara doživljeli na svoj način, ali mislim da ono što ne možemo da sporimo i tumačimo u skladu sa pojedinačnim partijskim interesima, jeste jasno iskazana spremnost za partnerstvo sa svima onima koji ne prave bilo kakve kompromise kada je borba protiv korupcije u pitanju.

Vjerujem da će u tom smjeru biti i naglašena očekivanja od nove vlasti, te da uz konkretnu podršku američke administracije ostaje vrlo malo izgovora da nakon 30 godina vlasti DPS-a, Crna Gora konačno ne zakorači u prave reforme.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo