Daliborka Uljarević, CGO
Sačuvati uvjerenje građanstva da je Lekić pobjednik
Pred opozicijom je izazov da na najpametniji i najučinkovitiji način iskoristi fantastičan rezultat predsjedničkog kandidata Miodraga Lekića, koji može uvesti Crnu Goru u kvalitativan proces političkih promjena.
Sada treba insistirati na dva pitanja radi pripremanja i konačne izborne pobjede. Jedno je dosljedan rad na cjelovitom pretresanju i nalaženju dokaza o izbornim manipulacijama DPS-a, njihovo objelodanjivanje, procesuiranje, i komuniciranje tih informacija sa međunarodnim subjektima uz odgovornost prema zaštiti države i institucija. Drugo je čuvanje uvjerenja građanstva da je Lekić suštinski pobjednik na ovim izborima.
Naravno, uz ovo opozicione strukture moraju doživjeti i konačnu konsolidaciju i kadrovsko jačanje uz puno međusobno uvažavanje da bi DPS, koja jeste na koljenima, i suštinski i formalno pobijedili na prvim sljedećim, vjerovatno skorim parlamentarnim izborima.
PROF. DR FILIP KOVAČEVIĆ, UNIVERZITET CRNE GORE
Opsada oligarhijsko-mafijaških struktura
Snimci sa sjednica DPS nedvosmisleno pokazuju da je vrhuška te partije još pred oktobarske parlamentarne izbore suspendovala Ustav Crne Gore i time izvela državni udar. To znači da niti rezultati tih izbora, niti vlada koja je formirana na osnovu njih ne oslikavaju slobodno izraženu volju građana tj. nisu legitimni i moraju biti osporeni. Cjelokupni tok aprilskih predsjedničkih izbora (od biračkog spiska i kupovine ličnih karata do širokog dijapazona režimskih prijetnji i ucjena), kao i proglašavanje izborne krađe kao pobjede ,,čiste kao suza”, znače da je DPS, sada uz punu i otvorenu podršku vođstva Bošnjačke stranke, nastavio da sprovodi politiku državnog udara.
Crna Gora je pod opsadom oligarhijsko-mafijaških struktura i pitanje je vremena kada će Milo Đukanović, kao svaki diktator kada se nađe u situaciji gubitka vlasti, realizovati oštre represalije prema političkim neistomišljenicima, uključujući tu i nezavisne medije i nevladin sektor. Velika je vjerovatnoća da on namjerava da zloupotrijebi demokratsko pravo građana na slobodna, nenasilna okupljanja i iskazivanje građanske neposlušnosti kako bi aktivirao policijski aparat da bije, ućutka, progoni i hapsi.
Na nivou teorije, postoji jako efikasna ,,terapija” za zaustavljanje i sankcionisanje vrlo opasnog Đukanovićevog pučističkog razmaha, a to je da se u Skupštini postigne saglasnost o formiranju prelazne, tehničke vlade koja bi imala vremenski ograničen mandat da pripremi uslove i institucije za prve demokratske i slobodne izbore na svim nivoima. Veliko je pitanje da li je Socijaldemokratska partija spremna da se distancira od pučističko-mafijaškog zagrljaja DPS-BS kamarile ili je, kako godinama demonstrira, samo kozmetički različita od kriminogenih struktura koje su kidnapovale crnogorsku državnu suverenost.
Prof. Dr Šerbo Rastoder, istoričar
Stvaranje širokog opozicionog fronta
Postoje dva izlaza. Prvi je onaj koji ponovo diskvalifikuje opozicionu aktivnost. To je ,,mirenje” sa nasiljem nad demokratijom. Poruka bi bila jasna: ,,Svi u DPS, jer im mi ne možemo ništa. I mi smo isti kao vlast samo u drugom pakovanju. Mi smo saveznici vlasti u kršenju osnovnih demokratskih principa.” Dokaz tome je, što je kršenje ustava sitnica na koju ne obraćamo pažnju a ,,zloupotreba izbornog procesa” onda nije ništa drugo već verifikacija kršenja Ustava.
Drugi izlaz vidim u stvaranju širokog demokratskog fronta koji bi branio principe a ne bilo koju politiku jer je ,,narod” ohrabren, ali još ne i dovoljno ubijeđen da mu možemo ponuditi bolje. Odbrana postojećeg je ,,odbrana nečega što nema legitimitet” i ona je logično uporište onih koji vide samo ,,sebe”. Vidjeti ,,opšti interes” je političko umijeće, a kanalisati stvar pitanje političke zrelosti.
Po meni, pogrešno je optuživati bilo koga ,,što krade”, a ne pokazati prethodno da to nije ,,normalni ” stil života, već devijacija na koju ne pristajem.
Na kraju nešto o navlačenju ,,animoziteta” prema Rožajama. Oni koji su koliko do juče, svoje neuspjehe ,,branili ” krađom druge strane, danas te iste operacije brane samo zato što su postali dio sistema. To kratkoročno može obezbijediti funkcije pojedincima, ali dugoročno će sve platiti ,,narod” iza kojeg se skrivaju oni koji bolje od svih nas znaju ,,istorijat, stil i način zloupotreba koje nijesu od juče”.
Tom narodu neko mora reći: to što je odnio prevagu u borbi za državu je podvig za istoriju, međutim ako ga ubijede da je stožer odbrane nebranjivog, to će on ,,platiti”. Ovi koji se kriju iza njega skloniće se na sigurno. Bujrum, demokratijo. Ti nas jedina možeš spasiti od pošasti primitivne borbe za vlast.
Bojan Baća, sociolog, doktorant na Univerzitetu Jork
Napuštanje svih institucija sistema i sistematski bojkot
Sada je barem jasno čemu služe siromašne – preciznije, sistematski osiromašene – opštine: kao rezervoar glasova za ,,ne daj bože” scenario. Nevjerovatno je dokle ide preduzetnički mentalitet režima – u stanju su da kapitalizuju i siromaštvo drugih za sopstvene potrebe.
Praviću se da opozicija nije znala ono što svi odavno znamo, pa ću reći i ono o čemu svako politički slovesno biće govori već godinu: napuštanje svih institucija sistema i sistematski bojkot. Kad mi sami ne možemo da riješimo stvari, onda jedino što preostaje jeste da se međunarodnoj zajednici skrene pažnja na to da je nešto trulo u državi Crnoj Gori.
Sve dok opozicija učestvuje u (temeljno korumpiranoj) institucionalnoj političkoj igri, mi svijetu izgledamo kao funkcionalna post-tranziciona demokratija. To što svi znamo da se zapravo radi o cirkusu, e to treba pokazati svijetu.
U slučaju da počne da se radi vaninstitucionalno, opozicija bi prestala da nas predstavlja i postali bi nama jednaki, te bi zato valjalo uključiti sve zainteresovane stejkholdere, iz svih sektora društva. A potom dati petlji i mašti na volju: tribine, performansi, koncerti, štrajkovi, građanska neposlušnost, tematske šetnje… Ukratko, politizacija svakodnevnog života, da svaki prostor u Crnoj Gori ukazuje, podsjeća na nepravdu koja nam se dogodila.
Prof. Dr Svetozar Jovićević
Međunarodni faktor neće promijeniti našu vlast
Kada se odlučuje o strategiji, mora se napraviti dijagnoza. Dijagnozu je lako napraviti – odavno postoji opšta ekonomska kriza, koja prijeti potpunom kolapsu. Drugo, postoji dugotrajna politička kriza, kriza povjerenja u institucije sistema. Novi momenti su predsjednički izbori, koji su tu političku krizu podigli do maksimuma. Novi momenat, koji u ovom trenutku može biti vrlo značajan, je kriza odnosa u vladajućoj koaliciji.
Da bi se iz takve situacije pokušalo izaći treba utvrditi odgovornosti. To nije teško – odgovorna je najviše, naravno, vladajuća partija ali se ne može izbjeći i značajan stepen odgovornosti opozicije koja dugi niz godina ne uspijeva da nađe pravi odgovor na ponašanje vlasti.
Još jedna konstatacija od koje se mora poći. Ova vlast promijeniti samu sebe ne može. Isto tako očekivati da će tu vlast, u bitnome, promijeniti međunarodni faktor, takođe je zabluda. Odgovori se, prije svega, moraju tražiti u Crnoj Gori.
Od svega toga kada se pođe, opozicija mora da preduzme odlučne korake da se iz izađe iz ovog ćorsokaka.
Kao prvo, moraju se zaboraviti uzajamni animoziteti, lične netrpeljivosti, razilaženja prošlosti. Nagon dogovaranja, koje je, nadam se, već počelo, među opozicionim strankama treba da se ponudi saradnja SDP-u, ma što ja i opozicionari mislili o njihovom ponašanju.
Na čemu saradnja? Prije svega na dvije hitne stvari – na preispitivanju validnosti izbora i akutnom pitanju KAP-a. Ako se tu uspiju uspostaviti mostovi među ovim subjektima, moralo bi se ponuditi i SDP-u rješenje o izlasku iz vlade i formiranju prelazne, tehničke vlade sa ograničenim vremenom trajanja i sa jasnom platformom na kojoj bi ta vlada mogla da djeluje.
Osnovni elementi te platforme bili bi sledeći – priznanje svih subjekata da se državno pitanje više ne postavlja. Drugo, da se oko spornih pitanja, identitetskih, pitanja NATO saveza i slično, uspostavi moratorijum, sve dok se ne steknu demokratski uslovi u društvu da se ta pitanja mogu na miran, dostojanstven i kulturan način rješavati.
Kod mogućeg uspostavljanja takve vlade treba poštovati stručnost i lični integritet pojedinca, a ne stavljati akcenat na to koliko bi ko iz pojedinih opozicionih političkih subjekata imao učešća u toj vladi.
Miloš Vukićević, ekonomista, bloger (alias Perfekt Strendžer )
Što prije zakazati velike proteste
Svi izbori u Crnoj Gori su brutalno pokradeni. Posljednja režimska krađa, pred-,,izborna”, ,,izborna” i post-,,izborna”, koja se odigrala pred očima cjelokupne javnosti, vjerovatno nikada nije bila brutalnija. Ukoliko je ,,tradicionalna opozicija” zaista odlučila da takvom nasilju ne pruži legitimitet, da internacionalizuje pitanje i doprinese homogenizaciji antirežimskog bloka, ona mora reagovati energično, hitno i nedvosmisleno.
Svako gubljenje vremena u podnošenju raznih žalbi kleptokratskim institucijama koje su pod totalnom kontrolom režima samo će otupiti oštricu narodnog nezadovoljstva i dovesti do gubitka energije neophodne za promjene. Stvari se ne smiju razvodnjavati napuštanjem nekakvih odbora, već Miodrag Lekić mora zahtijevati od cjelokupne opozicije da odmah napusti Parlament i sve institucije diktatorskog režima.
Treba zakazati velike proteste na kojima bi učestvovali apsolutno svi segmenti antirežimskog bloka, kako oni koji su i u ovoj prilici smatrali da se učešćem na namještenim izborima može nešto promijeniti, tako i oni koji aktivnim bojkotom Sistema nijesu željeli da istom pružaju dodatni legitimitet. Ukoliko do toga ubrzo ne dođe, sva odgovornost će biti na strani rukovodstava opozicionih partija. Režim nema većinu u državi – to je svima jasno.
Na pitanje: kako dalje, opet ću odgovoriti navođenjem koraka koje Grupa građana ODR-GN predlaže duže vrijeme, i koji imaju sve veću popularnost u antirežimskom ambijentu:
1) Izlazak opozicije iz Skupštine i svih institucija vlasti;
2) Bojkot svih izbora i referenduma koje režira korumpirani mafijaški režim;
3) Zabrana rada ratno-profiterskim i antiratno-profiterskim strankama;
4) Formiranje prelazne-tehničke vlade za organizovanje vanrednih izbora;
5) Prvi slobodni izbori u istoriji zemlje;
6) Provjera porijekla imovine svih koji su obavljali najviše državne funkcije, imovine njihovih članova porodice i kumova – ,,borba protiv korupcije na najvišem nivou.”
Marko MILAČIĆ
Izdvojeno3 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice
Izdvojeno3 sedmice
FOKUS3 sedmice
Izdvojeno3 sedmice
Izdvojeno3 sedmice
INTERVJU3 sedmice
INTERVJU3 sedmice