Povežite se sa nama

MONITORING

ANKETA Prvo mi pomognimo sebi

Objavljeno prije

na

DR LINO VELJAK, PROFESOR FILOZOFSKOG FAKULTETA U ZAGREBU
Bez iluzija

– Iako se svaka država verbalno zaklinje na princip nemiješanja u unutarnje stvari drugih suverenih država (osim ukoliko se ne radi o težim oblicima kršenja ljudskih prava i sl.), u praksi se miješanje (pa i grubo uplitanje) itekako provodi. Osnovni kriterij stava pojedine zemlje jest njezin interes, odnosno odgovor na pitanje kakva struktura vlasti u zemlji koja je predmet miješanja optimalno garantira ostvarivanje tih interesa (koji mogu biti privredni, geopolitički, vojnostrategijski, itd.).

Hrvatska nema iskustva koja bi bila analogna današnjim crnogorskim sporovima s dva izabrana predsjednika odnosno s veoma spornim predsjedničkim izborima. No, u dva slučaja došlo je do izrazitog miješanja stranih sila u unutarnja pitanja.

Prvi je slučaj bio s podrškom opoziciji 1999. godine, bez koje bi Tuđmanov HDZ teško mogao biti skinut s vlasti. U kojoj je mjeri tadašnjoj podršci opoziciji pomogla činjenica da je tadašnja vlast ogrezla u kršenju ljudskih prava i počela uspostavljati veoma autoritaran model vladavine, a u kojoj pak mjeri to što ta vlast nije na primjeren način ispunjavala interesne zahtjeve centara svjetske moći – može se samo nagađati.

Drugi slučaj jest smjenjivanje nekadašnjeg premijera Ive Sanadera. On je formalno sam podnio ostavku, ali istina je da je ostavku dao suočen s njemačkim ultimatumom. A razlog njegova udaljavanja s političke scene jest njegovo ulaženje (preko Alpe Adria banke) u njemački bankovni sistem, kojim su prouzročeni veliki gubici jednoj od vodećih bavarskih banaka. Dakle, tu se radilo o direktnoj zaštiti njemačke financijske sigurnosti.

Malo je vjerojatno da se u nekoj manjoj periferijskoj zemlji političke promjene mogu ostvariti bez podrške međunarodnoj faktora. No, ne treba gajiti pretjerane iluzije u pogledu motiva njihove podrške ovoj ili onoj strani. Dat će podršku onoj strani koja u njihovim očima ima veći kredibilitet. No, taj kredibilitet konkurenata za vlast u prvom redu ovisi o procjeni koja će opcija biti prikladnija za ostvarivanje interesa onih koji podršku pružaju. Dakle, ne treba gajiti pretjerane nade u međunarodnu zajednicu niti u plemenitost njezinih motiva podrške.

DŽENANA KARUP DRUŠKO, NOVINARKA SARAJEVSKOG NEDJELJNIKA DANI
Bosna u okovima

– Dok su tokom rata u BiH po Evropi kojekakvi eksperti organizirali ,,mirovne pregovore”, na koje su uvijek pozivani i predstavnici Beograda i Zagreba (država koje ,,nisu učestvovale u ratu”) BiH je krvarila. A oni su crtali mape s etničkim enklavama… To je, nažalost, bilo jedino rješenje koje se BiH nudilo tada i koje se BiH nudi i sada, dvadeset godina kasnije.

Nakon skoro četiri godine krvavog rata – u toku koga je pobijeno desetine hiljada nevinih žrtava, stotine hiljada protjerano a njihovi domovi spaljeni, otvoreno više koncentracionih logora, hiljade žena silovano, uništavana kulturna baština – umjesto da međunarodna zajednica prekine tu agresiju na BiH, desio se genocid u Srebrenici. A onda je pod pritiscima američkih i evropskih diplomata potpisan Dejtonski sporazum kojim su Srbi dobili Republiku Srpsku, teritoriju koju su osvojili zločinima. Bila im je to nagrada za sve što su učinili, a Dejtonski sporazum ludačka košulja nametnuta BiH zbog koje ni danas nema apsolutno nikakvog napretka.

UN su perući svoju savjest formirale Haški tribunal, koji je imao dosta dobrih presuda za BiH, no kad je zaprijetila opasnost da taj sud uspostavi standarde zbog kojih bi neki drugi međunarodni sud na odgovornost mogao pozvati neke druge visoke vojne i političke zvaničnike koji brane svoju državu hiljade kilometara van njenih granica, opet se umiješala politika i Momčilo Perišić, načelnik Generalštaba Vojske Jugoslavije, je oslobođen. BiH je ovaj put bila žrtva velikih sila koje su odbranom Perišića branile sebe.

Istovremeno zarad ,,viših” interesa, odnosno približavanja Njemačke Rusiji, jača se pozicija Republike Srpske na račun i Federacije BiH i države BiH.

Posljednji pregovori oko Kosova možda i najbolje ilustriraju kakve je greške međunarodna zajednica uradila u BiH koja sad ne pristaje ni pod razno da sličan recept primijeni na Kosovu. Ali i ne želi da BiH oslobodi njenih okova.

SLOBODAN RELJIĆ, UREDNIK SPOLJNOPOLITIČKE RUBRIKE VEČERNJIH NOVOSTI
Slab interes Zapada za Crnu Goru

– Kad kažete ,,međunarodna zajednica” vi, naravno, mislite na Sjedinjene Države i zemlje Zapadne Evrope, jer ostale velike zemlje koje u današnjem svetu igraju sve važniju ulogu nemaju tu naviku da se upliću u unutrašnje poslove država koja su u UN predstavljene kao suverene. Zapad se u poslednje tri decenije time bavi intenzivno i odavno ne vidi u tome nikakav problem. Kad se američki ,,nacionalni interes” može braniti u Kabulu ili Severnoj Mitrovici, može i u Podgorici ili Beogradu.

Teško je današnju situaciju u Crnoj Gori porediti sa 5. oktobrom u Srbiji. Jedina je sličnost u tome da Miloševićev, verovatno najbolji đak iz predmeta ,,Tehnologija vladanja”, Milo Đukanović pokazuje da nije voljan da bira sredstva da opstane na vlasti.

,,Međunarodna zajednica” je s Miloševićem vodila stalni rat, a Đukanović je odavno potpisao ,,kapitulaciju” i ,,mudro” se pridružio jačem. U međuvremenu je obavio za njih sve što se od njega očekivalo, a s geostrateške tačke gledišta najvažnije je odvajanje Crne Gore od Srbije. I sad je on za njih samo ,,naša” zastavica na slepoj mapi sveta. Setite se uvek Kisindžera: Biti neprijatelj Amerike je opasno. A biti prijatelj Amerike je pogubno. To su okusili moćnici iz mnogo važnijih država za Ameriku od Crne Gore – od Pinočea do Mubaraka. Dakle, što se tiče njih Milov odlazak je kao topljenje lanjskog snega.

Što se tiče onih koji će doći posle Mila, sada ili kasnije, za svaki cent koji dobiju od ,,međunarodne zajednice” platiće stostruko. Nije samo Srbija, nego čitavi evropski Istok, očigledan primer kako je skupo kad ti pomaže Zapad. To su danas kolonijalne demokratije, koje nemaju ni državu, ni privredu, samouništavaju svoju kulturu. U toku procesa koji se cinično zvao ,,tranzicija” izgledalo je da postoji napredak, govorilo se o ,,čudima” – slovenačkom, irskom, itd… Danas je magija nestala. Ostali su ogromni dugovi, deindustrijalizovane zemlje… Umesto velikih kombinata, dobili su mega-markete, umesto viših plata stigle su ogromne stope nezaposlenosti, umesto srećne omladine imamo bar pola generacije koja je upućena na bazanje po ulicama, drogu i beznađe.

Crna Gora i njena opoziciona politička elita može da pokuša da ,,internacionalizacijom” reši problem. Neće dobiti nikakvu ozbiljnu pomoć, jer je interes Zapada za Crnu Goru sada slab. Sa Milom ili bez Mila to što njima treba imaju. Ako se Milo ne održi, ništa neće preduzeti. To njih mnogo manje zanima nego slučaj bivšeg predsednika Gruzije Sakašvilija, pa se ni za njega nisu pretrgli.

Zapad je sila, često brutalna sila. Oni će se petljati u naše živote, opljačkaće svoj deo i ako ih ne pozovemo, ali nije malo kad u tom stanju imate osećaj da niste njihov dužnik. Kad narod živi s tim osećajem i oni spolja na vas drugačije gledaju. Još od đačkih dana – kad sam ga oduševljeno učio napamet – ja ne mislim da je lažan onaj stih ispevan tu u Dubrovniku: /O lijepa, o draga, o slatka slobodo,/ dar u kôm sva blaga višnji nam Bog je dô/. Nadam se, da je već jasno da je svaka ,,pomoć” spolja preskupa. I ne rešava problem, samo naše blato čini većim.

PROF. DR MILAN POPOVIĆ, PRAVNI FAKULTET UCG
Uprkos svemu

– Posle afere Snimak više ništa nije isto. Ni u Crnoj Gori, ni u međunarodnoj zajednici (MZ). U Crnoj Gori, ova afera do kraja je rasvetlila sam vrh vlasti-mafije (na čelu sa Milom Đukanovićem). U MZ, razotkrila je njene (njegove) međunarodne saučesnike.

Evo, recimo, Boris Frlec iz OEBS-a, te Ketrin Ešton i Stefano Sanini iz EU. KAO DA SU PALI SA NEKE DRUGE PLANETE. Stoički ćute o audio-snimcima. I o ćutanju, to jest o zarobljenosti VDT, DIK i ostalih DPS, paradržavnih institucija. Još gore, upućuju na ove kao na jedino dopuštene. I na taj način, zajedno sa nebrojenim domaćim, i nekim iz našeg najbližeg, beogradskog inostranstva, postaju deo, još od ratnih 1990-ih, najbrutalnije Đukanovićeve agresije, protiv slobode mirnog okupljanja i protesta. Koja je, da stvar bude još i gora, nakon zarobljavanja svih ostalih, sada naša jedina institucija.

Ali ima gore i od ovoga. Neki predstavnici MZ, među ovima posebno Filip Riker iz SAD, te Miroslav Lajčak i Jelko Kacin iz EU, našeg vrhovnog oligarha, podržavaju još direktnije. KAO DA SU NA NJEGOVOM PLATNOM SPISKU. (Ko zna, možda i jesu.)

Teorijsko objašnjenje ovakvog ponašanja MZ ostaviću za neku drugu priliku. Ovde ću izneti samo još jednu važnu stvar, koja, nakon upravo iznetog, može da izgleda nekonzistentno, ali uopšte nije tako. UPRKOS SVEMU, naime, crnogorska opozicija i alternativa ne smeju da se povuku u ogorčenje, gnev i izolaciju. Umesto toga, one moraju svoj odnos prema MZ, značajno da unaprede. A to znači najmanje dve stvari. Prvo, napuštanje dosadašnjeg neokolonijalnog strahopoštovanja prema delovima MZ koji to nikako ne zaslužuju. I drugo, uspostavljanje i razvijanje međunarodnih kontakata, saradnje i solidarnosti, sa delovima MZ koji i na delu, a ne samo na rečima, poštuju temeljne vrednosti demokratije. Alter-globalizam, a ne anti-globalizam, to je naša najveća i najurgentnija potreba.

Marko MILAČIĆ

Komentari

Izdvojeno

STIŽE „FEBRUARSKI“ BUDŽET: Vlast ostaje bez izgovora

Objavljeno prije

na

Objavio:

Od usvajanja budžeta dijeli nas, izgleda, još par sitnica. Poput one da Vlada treba da se odredi o predloženih 140 amandmana, od kojih je približno stotinu stiglo iz redova parlamentarne većine. Bezmalo svi traže dodavanje novih stavki  na rashodnoj strani budžeta. Odakle – to nije njihova briga

 

Izgleda kako je trenutno najveći problem Crne Gore riješen. Predsjedniku parlamenta Andriji Mandiću trebala su tri minuta da pročita imena poslanika opozicije kojima je izrečena mjera zabrane prisustva sjednicama u narednih 15 dana zasjedanja (imaju pravo da učestvuju u glasanju). Pošto je to opošljeno, poslanicima većine, skupa sa ministrom finansija Novicom Vukovićem, bila su dovoljna dva sata da o predloženom budžetu kažu sve ono što su mislili da treba reći. Tako je rasprava o prijedlogu budžeta za 2025. godinu završena. Kašnjenje od dva mjeseca, kažu, ne može predstavljati ozbiljan problem, kada skupštinska priča o ovgodišnjem budžetu bude okončana.

Od toga nas dijeli još samo par sitnica. Poput one da Vlada Milojka Spajića tek treba da se odredi o predloženih 140 amandmana, od kojih je približno stotinu stiglo iz redova parlamentarne većine. Bezmalo svi traže dodavanje novih stavki  na rashodnoj strani budžeta. Poslanici, tradicionalno, ne vode previše računa o tome kako će Vlada obezbijediti novac za zadovoljenje njihovih (partijskih) obećanja i potreba.

Kad Vlada uradi što je do nje, poslanici će se izjasniti o finalnoj verziji predloženog budžeta. U petak ili, kako naši sagovornici kažu da je vjerovatnije, početkom sledeće nedjelje. Zvaničnih informacija o nastavku sjednice parlamenta, za sada, nemaju ni poslanici.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 7. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

POVRATAK DPS NA VLAST U BUDVI: Bez koalicionog sporazuma

Objavljeno prije

na

Objavio:

Očekuje se da DPS, od čijih sedam glasova zavisi izbor Jovanovića, zatraži od budućih partnera da se prvo potpiše koalicioni sporazum kojim bi se preciziralo šta dobija zauzvrat i šta kome pripada u podjeli resora, pa da se poslije toga glasa o izboru predsjednika opštine. Navodno postoji sumnja u poštovanje dogovora koje su ranije predstavnici DPS sklopili sa Nikolom Jovanovićem i njegovim mentorima u Spužu

 

Pod opsežnim mjerama obezbjeđenja, blokadom zgrade lokalne uprave u Budvi i policajcima pod punom opremom koju su okružili gradsku kuću, u ponedeljak, 3. februara izabran je Petar Odžić, lider budvanskog SDP za predsjednika lokalnog parlamenta. Za njegov izbor glasalo je 19 odbornika novoformiranog saveza, Budva naš grad, Nikole Jovanovića, Odžićev Evropski savez, DPS i URA. Bio je to prvi korak u vraćanju na vlast Demokratske partije socijalista u gradu u kojem je  srušena višegodišnja vlast ove političke grupacije, u oktobru 2016. .

Odbornici liste Za budućnost Budve, Mladena Mikielja, Demokrate-Pes koje je predvodila Dragana Kažanegra Stanišić i Pokret za grad Nikole Zenovića, sa ukupno osvojenih 13 mandata, ostali su u opoziciji.

Tokom trajanja sjednice odbornici su bili zatvoreni u skupštinskoj sali u koju su ušli na sporedan ulaz, gdje ih je obezbjeđenje pretresalo detektorima na metal, dok su glavna, ulazna vrata zgrade Opštine, bila zaključana.

Treba se sjetiti: ljeta  2020. godine Demokratska partija socijalista uz podršku jakih policijskih snaga, nasiljem i prebijanjem građana, preuzela je vlast u Budvi, dva mjeseca prije izbora 30. avgusta. Izbore je izgubila.

Četiri godine kasnije na vlast uz podršku Demokrastske partije socijalista dolazi  Nikola Jovanović, lider jedne od frakcija Demokratskog fronta čiji su funkcioneri tada hapšeni i proganjani. U Budvi je tako ozvaničena  koalicija aktera koji su jedni druge  „čašćavali“ pogrdnim epitetima. Jedni su nazivani četnicima, svetosavcima, fanaticima ili narko dilerima. Drugi su  bili OKG kriminalci, pljačkaši Budve, komite, ustaše i klerofašisti. Sve njih ujedinili su interesi čiji je cilj upravljanje bogatom i poznatom turističkom opštinom.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 7. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

POLITIČKA KRIZA JOŠ BEZ RJEŠENJA: Blokadom na blokadu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok obesmišljavaju demokratske principe i institucije, neko na državnom nivou, neko u lokalu, zavisno od interesa, partije se spremaju za izbore u Nikšiću koji su zakazani za 13. april.  Za još jedan, što bi rekli, „praznik demokratije“

 

 

“Parlamentarce koji vole podijum i blokade – da pošaljemo na par dana nezasluženog odmora. Mi jesmo za dijalog i kompromis – ali zbog prestanka mandata sutkinje Dragane Đuranović (koja je pritom uzela pozamašnu naknadu) ostaće na hiljade penzionera koji nemaju novca za grijanje i hranu i ne mogu više da čekaju njihovu milost kao fatamorganu”, tvitnuo je krajem sedmice premijer Milojko Spajić. Nije pojasnio šta konkretno znači mjera “par dana nezasluženog odmora” za opoziciju, koja blokira rad parlamenta otkako je penzionisana sutkinja Ustavnog suda Dragana Đurović. Opozicija tvrdi da je na djelu  “ustavni puč”.  U pozadini bojkota, ali i penzionisanja sutkinje Đuranović, o čemu je Monitor već više puta pisao,  priča je o političkoj borbi za prevlast u Ustavnom sudu, tokom koje Ustav i vlast i opozicija tumače kako im kad odgovara. DPS želi da stvari vrati u pređašnje stanje kada su tri njihova partijska vojnika u Ustavnom sudu mogla da blokiraju sve.

Predsjednik parlamenta Andrija Mandić još nije pojasnio koju je kaznu namijenio poslanicima opozicije koji su prethodne sedmice blokadom Skupštine blokirali i usvajanje budžeta. Mandićevi partijski saborci smatraju da je “previše tolerantan”, kako je to ove sedmice kazao poslanik Jovan Vučurović. Prema poslovniku, predsjednik parlamenta može poslaniku koji ometa rad plenarne sjednice oduzeti riječ, izreći opomenu i udaljiti ga iz plenarne sale na 15 dana. Moguće da je Spajić  mislio na udaljenje poslanika na 15 dana.

Mandić još nije zakazao nastavak sjednice Skupštine na kojoj bi trebalo da se raspravlja o budžetu.  U video obraćanju saopštio je da će Skupština  odluku o rješenju blokade parlamenta donijeti kroz dijalog parlamentarne većine i opozicije.

“Smatram i dalje da dogovor leži u pronalaženju kompromisa vladajuće većine i opozicije i vjerujem da bi put pomirenja oko ovog pitanja bio ljekovit za Crnu Goru. Zato ću zakazati sjednicu Kolegijuma predsjednika Skupštine za sjutra u podne (petak) u vjeri da ćemo zajedno uspjeti da pronađemo izlaz iz ove složene situacije. Ne moram danas dodatno pojašnjavati kolika se šteta nanosi građanima zbog neusvajanja budžeta u Skupštini Crne Gore. Biće prilike da i o tome pričamo”, poručio je.

Opozicija, koja je ranije odbila Mandićev  poziv na sastanak,  ostaje pri svojim zahtjevima.  Insistiraju da se povuče odluka Ustavnog odbora kojom je penzionisana sutkinja Đurović, traže garancije da je za “odluke o pitanjima koja dijele crnogorsku javnost, poput najavljenih izmjena Zakona o crnogorskom državljanstvu i eventualne izmjene Ustava u dijelu identitetskih pitanja, neophodno postizanje konsenzusa”.  Kao uslov za razrešenje poltičke krize postavili su i “nesmetano održavanje sjednice lokalnog parlamenta u Budvi i funkcionisanje sistema lokalne samouprave u skladu sa zakonom”.  U protivnom, kako je to najavila poslanica DPS-a Aleksandra Vuković Kuč “ izvjesno je da će doći do blokade svih skupština u Crnoj Gori”.

Opozicija je i dalje pri stavu da se može konsultovati Venecijanska komisija, ali da to neće promijeniti njihove uslove za rješavanje političke krize. “Stvari se moraju vratititi na pređašnje stanje. Hoće li se izjasniti Ustavni sud ili Venecijanska komisija, nevažno nam je, podržavamo. Ali dok se odluka ne podrži na Ustavnom odboru, nema povratka na normalan rad Parlamenta”, kazao je lider DPS Danijel Živković.

Na  sumnje opozcije da vlast neće ispoštovati stav Venecijanske komisije, odgovorila je ministarka evropskih poslova Maida Gorčević:  „Pravo je  pitanje da li je opozicija spremna da prihvati odluku Venecijanske komisije o penzionisanju sutkinje Đuranović, kakva god ta odluka bila”. .

Trenutno najrazumniji predlog, koji je iznio profesor na Fakultetu političkih nauka u Beogradu Miloš Bešić,  nije se do sada ni razmatrao. Bešić je krajem prethodne sedmice pozvao  i opozciju i vlast da potpišu dokument kojim će se obavezati na deblokadu parlamenta do donošenja odluke Venecijanske komisije (VK), a kasnije bezuslovno prihvatanje odluke tog tijela.

Za sada ne pomaže ni defilovanje zemljom briselskih zvaničnika koji pokušavaju da utiču na razrješenje poltičke krize.

Predstavnik Evropskog parlamenta za Crnu Goru Marjan Šarec upozorio je  nakon sastanka sa opozicijom i vlastima,  da blokada Skupštine i previranja u društvu nijesu od koristi za proces pristupanja Crne Gore EU.  “Dok sam bio na sastancima sa njima nije bilo nekog rješenja. Sad čekamo da se neko rješenje nađe jer mislim da parlament treba da funkcioniše i Skupština treba da usvaja zakone i budžet. Situacija nije crno-bijela. Slušao sam opoziciju i parlamentarnu većinu nadam se da će naći neko rješenje”, kazao je Šarec, ocijenivši da je “crnogorska politika  složenija nego što bilo ko misli i zato treba imati strpljenja”.

Predsjednik države Jakov Milatović  na konferenciji za novinare u Varšavi, nakon sastanka sa predsjednikom Poljske Andžejem Dudom, kazao je kako  je spreman da preuzme ulogu medijatora u rešavanju aktulene političke krize. “Očekujem odgovornost svih aktera, poštovanje Ustava i zakona, ali i institucija na lokalnim nivou”, poručio je predsjednik Crne Gore.

Milatovićevu ponudu nijesu dobro dočekali kod kuće.“Što si posredovao, posredovao”. kratko je tvitnuo Živković. “Ja se nudim da budem medijator predsjedniku prilikom izbora novog službenog auta za koje su mu sredstva opredijeljena nakon što je prodao izbornu volju građana Podgorice“, napisao je na mreži X Nikola Zirojević, predstavnik Evropskog saveza i poslanik SD-a. Naglašavajući: „Ne ulazi se u EU sa EURO 5 standardom emisije izduvnih gasova”.

Živković je prethodno saopštio da je na podgoričke pregovore, odnosno odluku Milatovića da se u posljednjem času vrati na tridesetoavgustovska podešavanja, uticao navodni vođa zemunskog klana Luka Bojović.

Živković nije htio da komentariše podsjećanje da je Bojović  dužio oružje crnogorskog DB-a  u vrijeme Đukanovićevog DPS- a. Nekadašnji šef crnogorske misije u Vašingtonu Ratko Knežević tvrdio je svojevremeno da je bivša crnogorska vlast imala čvrste veze sa nekim predstavnicima zemunskog klana, koji su, kao što je više puta objavljeno na stranicama Monitora, imali crnogorske dokumente. Ti navodi nikada nijesu demantovani.

Specijalno tužilaštvo za organizovani kriminal Srbije istraživao je informacije po kojima su Sretko Kalinić, Miloš Simović i Cvetko Simić, pripadnici zemunskog klana bili angažovani kao plaćene ubice za račun kriminalne grupe Darka Šarića. Grupe koja je u doba Đukanovića doživjela procvat u Crnoj Gori. Brojni tragovi o političkim vezama Šarićeve grupe i crnogorskih vlasti nijesu nikada do kraja rasvijetljeni.

U raspravu se uključio Evropski savez  (SD, SDP, LP) objavom da je  formirao Koordinacioni odbor u Podgorici. I porukom:  “Srušićemo brzo i novu podgoričku vlast koja je nastala na ucjeni”.

Koalicija za budućnost Budve najavljuje novu blokadu budvanskog parlamenta, kojom pokušavaju da spriječe da se u tom gradu formira vlast  jednog dijela bivšeg DF kog predvodi Nikola Jovanović,  URE i Evropskog saveza, koju  bi podržala  Demokratske partije socijalista.  Iz opozicije su se čula brojna upozorenja da je to udar na demokratiju.

Dok obesmišljavaju demokratske principe i institucije, neko na državnom nivou, neko u lokalu zavisno od interesa, partije se spremaju za izbore u Nikšiću zakazane za 13. april. Za još jedan,  što bi rekli,  „praznik demokratije“.

 

Protesti ,vlast i opozicija

U subotu, 1. februara, ističe rok koji su studenti iz Pokreta Kamo sjutra postavili pred premijera Milojka Spajića. Oni zahtijevaju da Spajić do tada odgovori , na zvaničnoj konferenciji, šta je sa njihovim zahtjevima i ostavkama čelnika bezbjednosnog sektora. Prethodno su odbili premijerov poziv na sastanak.

Spajić se ove sedmice tim povodom oglasio u intervjuu za RTCG.“Ostavka je   lični čin i niko vas ne može natjerati na to ukoliko vi smatrate da nema potrebe za tim“, kazao je premijer. .

Napomenuo je da  on ima  pravo da predloži smjene Skupštini i da to ne bi bilo ništa strašno, jer su smjenjivali i svoje članove Vlade, ali da ipak treba vidjeti kako će se sektor bezbjednosti uhvatiti u koštac sa reformama i unapređenjem te oblasti.    “Ako se ne bude radilo dobro“ , kazao je  „smjena  je uvijek na stolu, a politička odgovornost je neupitna“.

Odgovornost za tragediju na Cetinju još  ne osjeća niko od nadležnih. Ni u državnoj, ni u lokalnoj vlasti.  Opozicija podržava proteste, iako  kao nekadašnja dugogodišnja vlast, dijeli odgovornost i za probleme u bezbjednosnom sektoru, ali i propadanje grada.

Aleksa Bečić, potpredsjednik Vlade čija se ostavka traži, uzvratio je na zahtjeve demonstranata ocjenom da se tragedija politički zloupotrebljava. “Kao opozicionar različitim vladama pri raznim ranijim velikim tragedijama koje su se dešavale širom Crne Gore riječ nijesam progovorio, a kamoli tražio odgovornost nekog ministra ili politički mešetario, jasno je da sada imam istovjetan principijelan stav“ – poručio je.

Demokrate nastavljaju da objavljuju fotografije članova porodice Đukanović i drugih pojedinaca bliskih bivšem režimu koji prisustvuju studentskom protestu.  Studenti su više puta naznačili da iza njih ne stoji nijedna politička partija, ali je očigledno da su djelovi bivšeg režima počeli da se iznenada bave “građanskim aktivizmom”. Otklon od takvih trebalo bi naglasiti.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo