Povežite se sa nama

MONITORING

ANKETA Prvo mi pomognimo sebi

Objavljeno prije

na

DR LINO VELJAK, PROFESOR FILOZOFSKOG FAKULTETA U ZAGREBU
Bez iluzija

– Iako se svaka država verbalno zaklinje na princip nemiješanja u unutarnje stvari drugih suverenih država (osim ukoliko se ne radi o težim oblicima kršenja ljudskih prava i sl.), u praksi se miješanje (pa i grubo uplitanje) itekako provodi. Osnovni kriterij stava pojedine zemlje jest njezin interes, odnosno odgovor na pitanje kakva struktura vlasti u zemlji koja je predmet miješanja optimalno garantira ostvarivanje tih interesa (koji mogu biti privredni, geopolitički, vojnostrategijski, itd.).

Hrvatska nema iskustva koja bi bila analogna današnjim crnogorskim sporovima s dva izabrana predsjednika odnosno s veoma spornim predsjedničkim izborima. No, u dva slučaja došlo je do izrazitog miješanja stranih sila u unutarnja pitanja.

Prvi je slučaj bio s podrškom opoziciji 1999. godine, bez koje bi Tuđmanov HDZ teško mogao biti skinut s vlasti. U kojoj je mjeri tadašnjoj podršci opoziciji pomogla činjenica da je tadašnja vlast ogrezla u kršenju ljudskih prava i počela uspostavljati veoma autoritaran model vladavine, a u kojoj pak mjeri to što ta vlast nije na primjeren način ispunjavala interesne zahtjeve centara svjetske moći – može se samo nagađati.

Drugi slučaj jest smjenjivanje nekadašnjeg premijera Ive Sanadera. On je formalno sam podnio ostavku, ali istina je da je ostavku dao suočen s njemačkim ultimatumom. A razlog njegova udaljavanja s političke scene jest njegovo ulaženje (preko Alpe Adria banke) u njemački bankovni sistem, kojim su prouzročeni veliki gubici jednoj od vodećih bavarskih banaka. Dakle, tu se radilo o direktnoj zaštiti njemačke financijske sigurnosti.

Malo je vjerojatno da se u nekoj manjoj periferijskoj zemlji političke promjene mogu ostvariti bez podrške međunarodnoj faktora. No, ne treba gajiti pretjerane iluzije u pogledu motiva njihove podrške ovoj ili onoj strani. Dat će podršku onoj strani koja u njihovim očima ima veći kredibilitet. No, taj kredibilitet konkurenata za vlast u prvom redu ovisi o procjeni koja će opcija biti prikladnija za ostvarivanje interesa onih koji podršku pružaju. Dakle, ne treba gajiti pretjerane nade u međunarodnu zajednicu niti u plemenitost njezinih motiva podrške.

DŽENANA KARUP DRUŠKO, NOVINARKA SARAJEVSKOG NEDJELJNIKA DANI
Bosna u okovima

– Dok su tokom rata u BiH po Evropi kojekakvi eksperti organizirali ,,mirovne pregovore”, na koje su uvijek pozivani i predstavnici Beograda i Zagreba (država koje ,,nisu učestvovale u ratu”) BiH je krvarila. A oni su crtali mape s etničkim enklavama… To je, nažalost, bilo jedino rješenje koje se BiH nudilo tada i koje se BiH nudi i sada, dvadeset godina kasnije.

Nakon skoro četiri godine krvavog rata – u toku koga je pobijeno desetine hiljada nevinih žrtava, stotine hiljada protjerano a njihovi domovi spaljeni, otvoreno više koncentracionih logora, hiljade žena silovano, uništavana kulturna baština – umjesto da međunarodna zajednica prekine tu agresiju na BiH, desio se genocid u Srebrenici. A onda je pod pritiscima američkih i evropskih diplomata potpisan Dejtonski sporazum kojim su Srbi dobili Republiku Srpsku, teritoriju koju su osvojili zločinima. Bila im je to nagrada za sve što su učinili, a Dejtonski sporazum ludačka košulja nametnuta BiH zbog koje ni danas nema apsolutno nikakvog napretka.

UN su perući svoju savjest formirale Haški tribunal, koji je imao dosta dobrih presuda za BiH, no kad je zaprijetila opasnost da taj sud uspostavi standarde zbog kojih bi neki drugi međunarodni sud na odgovornost mogao pozvati neke druge visoke vojne i političke zvaničnike koji brane svoju državu hiljade kilometara van njenih granica, opet se umiješala politika i Momčilo Perišić, načelnik Generalštaba Vojske Jugoslavije, je oslobođen. BiH je ovaj put bila žrtva velikih sila koje su odbranom Perišića branile sebe.

Istovremeno zarad ,,viših” interesa, odnosno približavanja Njemačke Rusiji, jača se pozicija Republike Srpske na račun i Federacije BiH i države BiH.

Posljednji pregovori oko Kosova možda i najbolje ilustriraju kakve je greške međunarodna zajednica uradila u BiH koja sad ne pristaje ni pod razno da sličan recept primijeni na Kosovu. Ali i ne želi da BiH oslobodi njenih okova.

SLOBODAN RELJIĆ, UREDNIK SPOLJNOPOLITIČKE RUBRIKE VEČERNJIH NOVOSTI
Slab interes Zapada za Crnu Goru

– Kad kažete ,,međunarodna zajednica” vi, naravno, mislite na Sjedinjene Države i zemlje Zapadne Evrope, jer ostale velike zemlje koje u današnjem svetu igraju sve važniju ulogu nemaju tu naviku da se upliću u unutrašnje poslove država koja su u UN predstavljene kao suverene. Zapad se u poslednje tri decenije time bavi intenzivno i odavno ne vidi u tome nikakav problem. Kad se američki ,,nacionalni interes” može braniti u Kabulu ili Severnoj Mitrovici, može i u Podgorici ili Beogradu.

Teško je današnju situaciju u Crnoj Gori porediti sa 5. oktobrom u Srbiji. Jedina je sličnost u tome da Miloševićev, verovatno najbolji đak iz predmeta ,,Tehnologija vladanja”, Milo Đukanović pokazuje da nije voljan da bira sredstva da opstane na vlasti.

,,Međunarodna zajednica” je s Miloševićem vodila stalni rat, a Đukanović je odavno potpisao ,,kapitulaciju” i ,,mudro” se pridružio jačem. U međuvremenu je obavio za njih sve što se od njega očekivalo, a s geostrateške tačke gledišta najvažnije je odvajanje Crne Gore od Srbije. I sad je on za njih samo ,,naša” zastavica na slepoj mapi sveta. Setite se uvek Kisindžera: Biti neprijatelj Amerike je opasno. A biti prijatelj Amerike je pogubno. To su okusili moćnici iz mnogo važnijih država za Ameriku od Crne Gore – od Pinočea do Mubaraka. Dakle, što se tiče njih Milov odlazak je kao topljenje lanjskog snega.

Što se tiče onih koji će doći posle Mila, sada ili kasnije, za svaki cent koji dobiju od ,,međunarodne zajednice” platiće stostruko. Nije samo Srbija, nego čitavi evropski Istok, očigledan primer kako je skupo kad ti pomaže Zapad. To su danas kolonijalne demokratije, koje nemaju ni državu, ni privredu, samouništavaju svoju kulturu. U toku procesa koji se cinično zvao ,,tranzicija” izgledalo je da postoji napredak, govorilo se o ,,čudima” – slovenačkom, irskom, itd… Danas je magija nestala. Ostali su ogromni dugovi, deindustrijalizovane zemlje… Umesto velikih kombinata, dobili su mega-markete, umesto viših plata stigle su ogromne stope nezaposlenosti, umesto srećne omladine imamo bar pola generacije koja je upućena na bazanje po ulicama, drogu i beznađe.

Crna Gora i njena opoziciona politička elita može da pokuša da ,,internacionalizacijom” reši problem. Neće dobiti nikakvu ozbiljnu pomoć, jer je interes Zapada za Crnu Goru sada slab. Sa Milom ili bez Mila to što njima treba imaju. Ako se Milo ne održi, ništa neće preduzeti. To njih mnogo manje zanima nego slučaj bivšeg predsednika Gruzije Sakašvilija, pa se ni za njega nisu pretrgli.

Zapad je sila, često brutalna sila. Oni će se petljati u naše živote, opljačkaće svoj deo i ako ih ne pozovemo, ali nije malo kad u tom stanju imate osećaj da niste njihov dužnik. Kad narod živi s tim osećajem i oni spolja na vas drugačije gledaju. Još od đačkih dana – kad sam ga oduševljeno učio napamet – ja ne mislim da je lažan onaj stih ispevan tu u Dubrovniku: /O lijepa, o draga, o slatka slobodo,/ dar u kôm sva blaga višnji nam Bog je dô/. Nadam se, da je već jasno da je svaka ,,pomoć” spolja preskupa. I ne rešava problem, samo naše blato čini većim.

PROF. DR MILAN POPOVIĆ, PRAVNI FAKULTET UCG
Uprkos svemu

– Posle afere Snimak više ništa nije isto. Ni u Crnoj Gori, ni u međunarodnoj zajednici (MZ). U Crnoj Gori, ova afera do kraja je rasvetlila sam vrh vlasti-mafije (na čelu sa Milom Đukanovićem). U MZ, razotkrila je njene (njegove) međunarodne saučesnike.

Evo, recimo, Boris Frlec iz OEBS-a, te Ketrin Ešton i Stefano Sanini iz EU. KAO DA SU PALI SA NEKE DRUGE PLANETE. Stoički ćute o audio-snimcima. I o ćutanju, to jest o zarobljenosti VDT, DIK i ostalih DPS, paradržavnih institucija. Još gore, upućuju na ove kao na jedino dopuštene. I na taj način, zajedno sa nebrojenim domaćim, i nekim iz našeg najbližeg, beogradskog inostranstva, postaju deo, još od ratnih 1990-ih, najbrutalnije Đukanovićeve agresije, protiv slobode mirnog okupljanja i protesta. Koja je, da stvar bude još i gora, nakon zarobljavanja svih ostalih, sada naša jedina institucija.

Ali ima gore i od ovoga. Neki predstavnici MZ, među ovima posebno Filip Riker iz SAD, te Miroslav Lajčak i Jelko Kacin iz EU, našeg vrhovnog oligarha, podržavaju još direktnije. KAO DA SU NA NJEGOVOM PLATNOM SPISKU. (Ko zna, možda i jesu.)

Teorijsko objašnjenje ovakvog ponašanja MZ ostaviću za neku drugu priliku. Ovde ću izneti samo još jednu važnu stvar, koja, nakon upravo iznetog, može da izgleda nekonzistentno, ali uopšte nije tako. UPRKOS SVEMU, naime, crnogorska opozicija i alternativa ne smeju da se povuku u ogorčenje, gnev i izolaciju. Umesto toga, one moraju svoj odnos prema MZ, značajno da unaprede. A to znači najmanje dve stvari. Prvo, napuštanje dosadašnjeg neokolonijalnog strahopoštovanja prema delovima MZ koji to nikako ne zaslužuju. I drugo, uspostavljanje i razvijanje međunarodnih kontakata, saradnje i solidarnosti, sa delovima MZ koji i na delu, a ne samo na rečima, poštuju temeljne vrednosti demokratije. Alter-globalizam, a ne anti-globalizam, to je naša najveća i najurgentnija potreba.

Marko MILAČIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KRAĐA ŠLJUNKA: Građevinska mafija i dalje jača od države

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dvije godine od zabrane eksploatacije, građevinska mafija se dodatno obogatila, uništila rijeke, a ovog ljeta mještane i turiste zbog krađe šljunka iz Morače očekuju restirkcije vode na Primorju. Državne institucije su nesložne, korumpirane i nemoćne, pa se prijeti vojskom

 

Snimak bagera koji nesmetano kradu i odnose šljunak iz razorene Morače, prikazao je u utorak na TV Vijestima novinar i aktivista Vuk Vujisić. Iz Operativnog tima za borbu protiv nelegalne eksploatacije šljunka i Ministarstva ekologije dobili smo odgovore da oni pokušavaju da to zaustave ali da im loše ide, da je sve to naslijeđen problem iz doba DPS-a, te da građani prijave svaku ovakvu aktivnost…

Od decembra 2020. godine svaki oblik eksploatacije šljunka je zabranjen jer je ugroženo snabdijevanje Regionalnog vodovoda Bolje sestre. No i pored rješenja inspekcija o zabrani eksploatacije šljunka i naredbi o uklanjanju nelegalnih objekata sa državne imovine, građevinske kompanije su nastavile da kradu, a država da žmuri.

Kao rezultat, mamo još uništeniju Moraču, Cijevnu, Taru, Lim i ostale napadnute rijeke, uz dodatne milione koji su se slili na račune građevinskih firmi. Posljedice nerada institucija osjetiće u vidu restrikcija vode ovog ljeta mještani i turisti šest primorskih opština koje se snadbijevaju iz vodovoda Bolje sestre, najavili su iz Regionalnog vodovoda za crnogorsko primorje. Sa nekadašnjih 2.600 litara u sekundi izdašnost izvorišta je tokom posljednjih ljetnih sezona padala na 265 l/s, a ovog ljeta će se dodatno smanjiti.

Regionalni vodovod je građane koštao preko 100 miliona eura, a prema ranijoj računici Centra za zaštitu i proučavanje ptica, pored uništene rijeke i ekosistema, krađom šljunka samo iz Morače izvučeno je 138 miliona eura. Bivši ministar Aleksandar Stijović je kazao da je ta procjena niska, te da je šteta daleko veća. Premijer Dritan Abazović je ove nedjelje izjavio da je biznis u vezi sa nelegalnom eksploatacijom šljunka u posljednjih 10 do 15 godina bio vrijedan „blizu milijardu eura“.

Ogromne pare koje je građevinska mafija zaradila uništavanjem i krađom zajedničkog resursa donijele su joj i enormnu moć. Nakon što su nove vlasti u decembru 2020. godine zabranile  eksploataciju  šljunka, postalo je jasno da bageri koji izvlače milione iz rijeka neće stati sami od sebe. Godinu kasnije, tadašnji ministar poljoprivrede Aleksandar Stijović javno je progovorio o zvjerskom uništavanju rijeka. Javašluku poluga sistema čudio se i  tadašnji premijer Zdravko Krivokapić koji je ocijenio da policija ne radi svoj posao i da sa reagovanjem kasne po dva sata, namjerno, da bi kamioni prošli: „Zašto se neko od nekoga plaši? Plašite se od lopova? Kada je to bilo u Crnoj Gori?”. Tadašnji potpredsjednik Vlade  Dritan Abazović je izjavio da je „Vlada odlučna da se obračuna sa građevinskom mafijom“.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 27. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

TUŽILAŠTVO ISPITUJE NAVODNU KORUPCIJU U SUDSKOM SAVJETU: Penzije ili suspenzije?

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nakon što je odluka o penzionisanju sutkinje Svetlane Vujanović poništena kao nezakonita, što je razljutilo resornog ministra, Sudski savjet je penzionisao jednu od donosilaca te odluke sudiju Hasniju Simonović. Ona je odgovorila tvrdnjama o mogućoj korupciji i zloupotrebama među članovima Savjeta

 

Sutkinja Vrhovnog suda Svetlana Vujanović prisilno je penzionisana u avgustu prethodne godine. Tada je odlukom Sudskog savjeta u penziju ispraćeno 23 crnogorskih sudija. Tužilački savjet je, prije gotovo godinu, na isti način smijenio glavnog specijalnog tužioca Milivoja Katnića sa još deset njegovih kolega.

I Sudski i Tužilački savjet pozvali su se na Zakon o penzijskom osiguranju, koji propisuje sa koliko godina starosti i radnog staža funkcioner te grane vlasti može u penziju, i na zakone o sudu i tužilaštvima koji propisuje da ovim službenicima prestaje funkcija čim ispune uslove u penziju. Nova vlast je iskoristila ovaj mehanizam kako bi se obračunala sa dijelom tužilaca i sudija bliskih bivšem režimu, odnosno za dovođenje „svježe krvi“.

Međutim, odluke ovih tijela čekaju izjašnjenje Ustavnog suda, s obzirom na to da dio javnosti smatra da je riječ o diskriminatornom odnosu i pogrešnom tumačenju zakona o penzijskom osiguranju. Nezadovoljne sudije i tužioci u svoju odbranu kažu da je riječ o odredbama zakona koje propisuju beneficirani radni staž u pravosuđu, koji funkcioner tog resora mogu koristiti samo ukoliko to oni žele. Drugi sporni dio odluka je što žene, prema ovom tumačenju, u penziju idu sa navršenih 64 godine, kako kaže zakon, dok muškarci mogu da rade dvije godine duže. Ovo je, smatraju, diskriminatoran odnos prema ženama.

Zbog toga je Upravni, a potom i Vrhovni sud, presudio u korist Svetlane Vujanović, supruge bivšeg predsjendika Crne Gore Filipa Vujanovića, i naložio Sudskom savjetu da je vrati u Vrhovni sud. ,,Konačno sam uspjela u sporu i dokazala da je Sudski savjet donio nezakonite odluke kojima je meni i koleginicama oduzeo sudijske funkcije. Svi navodi moje tužbe prepisani su u presudi. Nažalost, Sudski savjet i neodgovorne sudije meni i mojim koleginicama oduzeli su 18 mjeseci prava na rad i obavljanje sudijske funkcije, ali naša pravna borba nije bila uzaludna”, kazala je Vujanović.

Ova odluka je otvorila Pandorinu kutiju u pravosudnom sektoru, zbog koje je u cijeli slučaj uvedeno i državno tužilaštvo.

Nakon što je Vijeće drugostepenog organa, Vrhovnog suda, potvrdilo odluku Upravnog suda da je Vujanović protivzakonito penzionisana, oglasio se ministar pravde u tehničkom mandatu Marko Kovač. On je obje presude nazvao „skandaloznim“, dok je optužio sutkinju Hasniju Simonović, članicu Vijeća koje je vratilo penzionisanu Vujanović u Vrhovni sud, za konflikt interesa.

,,Vrhovni sud Crne Gore je 14. decembra 2022. godine donio presudu odlučujući o zahtjevu za ispitivanje sudske odluke – presude Upravnog suda Crne Gore. U tom Vijeću, u svojstu sudije izvjestioca, odlučivala je i sutkinja Hasnija Simonović koja je direktno bila zainteresovana za donošenje ovakve presude jer po postojećem zakonu ona stiče uslove za prestanak sudijske funkcije u januaru 2023. godine. Po svim standardima a naročito poštujući načelo nepristrasnosti u radu sudija, sutkinja Simonović nije smjela da bude sudija izvjestilac u konkretnom slučaju, niti da u njemu odlučuje”, naveo je ministar Kovač.

Odlazećem ministru je veliki broj crnogorskih pravnika i relevantnih pravnih organizacija zamjerio na direktnom miješanju u rad pravosuđa. Kovač je, ispred Ministarstva pravde, takođe i član Sudskog savjeta. Ovakve izjave zamjerila mu je i predsjednica Udruženja sudija i bivša sutkinja Vrhovnog suda Hasnija Simonović. Nju je Sudski savjet, na prvoj narednoj sjednici, takođe poslao u penziju. Kovač je bio izuzet iz glasanja.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 27. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ĐUKANOVIĆEVA PUTOVANJA: Moj je život Švicarska

Objavljeno prije

na

Objavio:

Đukanovićevi luksuzni odmori i još skuplji satovi, poslovni u zemlji i inostranstvu, neobjašnjiva su misterija za javnost u Crnoj Gori. I dalje. Od zvaničnih primanja koje prijavljuje u imovinskom kartonu, Đukanović taj luksuz sebi ne bi mogao da priušti

 

 

Predsjednik Crne Gore i DPS-a Milo Đukanović je sa suprugom Lidijom i obezbjeđenjem novogodišnje praznike, od 30. decembra do 7. januara, proveo u  luksuznom hotelu Grand Hotel des Bains Kempinski u švajcarskom mondenskom odmaralištu Sent Moric.

Cijena prava sitnica. Na sajtu hotela navodi se da se za datume u kojima je boravio Đukanović, najjeftiniji smještaj mogao naći za oko 1.800 eura za noć u sobi od 25 kvadrata, dok apartmani počinju od 2.500 eura za noć do preko 13 hiljada eura za predsjednički apartman. Hotel nudi i ,,rezidencije” koje počinju od 5.000 eura za noć, a najskuplja opcija košta 20.000 eura.

Iz Ministarstva unutrašnjih poslova (MUP) su saopštili da su troškovi po osnovu službenog putovanja njihova dva službenika, koji obezbjeđuju Đukanovića, iznosili preko 11 hiljada eura. Troškove obezbjeđenja štićenih ličnosti snosi država. ,,Od ukupnog iznosa, iznos od 8.931,42 eura se odnosi na hotelski smještaj, a troškovi za dnevnice su iznosili 2,209,20 eura”, navodi se u odgovorima MUP-a na pitanja Vijesti.

Portal A-plus je prvi objavio da je Đukanović bio u Sent Moricu i tada su naveli i da se vratio iznajmljenim privatnim avionom. A o tome da je na odmor otišao Vladinim avionom prvi je pisao Portal Press koji je objavio informaciju o letu u Bergamo, a tom portalu bliska NVO Lupa poslala je Specijalnom državnom tužilaštvu obavještenje ,,koje se može smatrati krivičnom prijavom” o ,,mogućem krivičnom djelu” u vezi sa letom Đukanovića.

Đukanovićevi luksuzni odmori i još skuplji satovi, poslovni u zemlji i inostranstvu, neobjašnjiva su misterija za javnost u Crnoj Gori. Od zvaničnih primanja koje prijavljuje u imovinskom kartonu, Đukanović taj luksuz sebi ne bi mogao da priušti. Njegova predsjednička plata iznosi oko 2.200 eura mjesečno, dok njegova supruga prima oko 900 eura.

Korišćenje državnih resursa se ne računa. Tako se Đukanović u Istanbulu 30. decembra sastao sa turskim predsjednikom Redžepom Tajipom Erdoganom. Istog dana, popodne, avion Vlade Crne Gore je poletio iz Istanbula, ali nije sletio u Podgoricu, već je oko 20.30 sletio u Bergamo, a nakon pola sata se uputio ka Podgorici gdje je sletio nešto poslije 22 časa.

Iz Vlade Crne Gore je Vijestima rečeno da Đukanović jeste tražio da avion leti rutom Podgorica-Istanbul-Bergamo-Podgorica i da je u zahtjevu navedeno da je tome razlog diplomatski susret. Kabinet predsjednika nije obavijestio javnost o tome sa kojim diplomatom ili stranim zvaničnikom se to Đukanović navodno sreo u Bergamu ili bilo gdje u Italiji, a kamoli Švajcarskoj.

Poznato je da Đukanović voli da uživa u novogodišnjim slavljima u inostranstvu. Tako je 2018. uoči novogodišnjih praznika Vladinim avionom letio u Amsterdam, bez ikakvog zvaničnog objašnjenja. Otputovao je 29. decembra u Amsterdam, državni avion se vratio u Podgoricu, da bi do istog grada državni avion letio i vratio se 8. januara 2019. godine. Nikad nije razjašnjeno da li je Đukanović bio do Amsterdama na par sati u razmaku od desetak dana, ili je ostao u Amsterdamu ili odatle otputovao dalje pa se državnim avionom vratio u Podgoricu nakon završetka odmora.

Đukanović je državni avion koristio i tokom novogodišnjih praznika 2019. za odlazak u Pariz, odakle je sa suprugom i prijateljima otputovao u Majami. Vratio se istim avionom iz Pariza desetak dana kasnije u Podgoricu, utvrdio je MANS u februaru 2020. godine.

Predsjednik je Agenciji za sprječavanje korupcije, objasnio da je u Parizu 29. decembra 2019. imao službene obaveze o kojima nije obavijestio javnost jer su ,,u pitanju sastanci sa odgovarajućim stepenom tajnosti”, nakon čega je o svom trošku otputovao redovnom linijom za Majami, saopštio je ASK u januaru 2021. Tada je, pozivajući se na rješenje Specijalnog državnog tužilaštva kojim je odbačena prijava MANS-a za zlopupotrebu službenog položaja, ASK utvrdio da Đukanović nije prekršio zakon.

Direktor Istraživačkog centra MANS-a, Dejan Milovac rekao je tada da SDT i ASK nisu drugim dokazima provjeravali tvrdnju Đukanovića da je u Parizu bio službeno a tajno, već da su samo konstatovali da je poštovana procedura odobravanja letova. Milovac je rekao da ASK nije cijenila to što je državni avion nakon službenih sastanaka u Parizu vraćen u Crnu Goru, te da je, nakon što se Đukanović vratio iz Majamija, ponovo poslat u Pariz po njega: ,,Sve i da se zaista radilo o službenom putu u Pariz, nesporno je Đukanovićeva odluka da novogodišnje praznike provede u SAD-u, dodatno koštala crnogorske građane u vidu naknadnih letova državnog aviona za Pariz”, rekao je Milovac.

Vijesti su tokom 2021. otkrile da je Đukanović od januara 2019. do decembra 2020. godine 19 puta letio tajno na razne evropske destinacije. Za te letove se ne znaju ni putnici ni razlozi. Bez javnog objašnjenja Đukanović je osam puta letio u Švajcarsku – sedam puta u Ženevu i jednom u Cirih. Mediji su nagađali da je jedina poznata okolnost koja povezuje Đukanovića sa Ženevom bila to što u njoj živi i njegov dugogodišnji prijatelj Stanko Cane Subotić.

A onda su tokom 2021. Pandora papiri, koje je objavio MANS, otkrili još jedan razlog tolikog Đukanovićevog interesovanja za Švajcarsku. MANS je utvrdio da je firma koja je upravljala trastovima koje su Đukanović i njegov sin Blažo formirali 2012. godine – i sakrili to vlasništvo preko pet država – poslovala na adresi u švajcarskom mjestu Nušatel. Ono se nalazi na stotinak kilometara od Ženeve, a u blizini više malih aerodroma oko Ženevskog jezera. Od 2017. godine, firma LJ Management, kod koje se nalazi dokumentacija o poslovanju trastova Đukanovića, preselila se na adresu u Ženevi. Iako su Đukanovići negirali da su imali bilo kakvu imovinu u osnovanim trastovima, MANS je utvrdio da su postojali najmanje do 2014. godine.

Direktorica MANS-a Vanja Ćalović Marković poručila je 2021. da crnogorska policija, tužilaštvo i tajne službe treba da u saradnji sa inostranim partnerima utvrde gdje se i s kim u Švajcarskoj tajno sastajao.

,,Činjenica je da je Đukanović više puta putovao u Ženevu državnim avionom, iako tamo nije imao nikakvih zvaničnih obaveza. Podaci iz Pandora papira pokazuju da se upravo u Švajcarskoj nalazila kompanija koja je upravljala skrivenim trastovima Mila Đukanovića i njegovog sina. Zbog toga bi tužilaštvo i policija, ali i obavještajna služba, trebalo da kroz međunarodnu saradnju utvrde gdje je išao predsjednik države dok je boravio u Švajcarskoj. Posebno je važno utvrditi koja lica su bila sa njim prilikom posjete Ženevi, jer upravo te osobe mogu biti takozvani proksiji, odnosno fiktivni vlasnici njegove imovine”, rekla je ona Vijestima.

Utvrđivanje za sada teče ovako – Agencija za sprečavanje korupcije (ASK) je u oktobru prošle godine utvrdila da Đukanović nije prekršio Zakon  o sprečavanju korupcije kada je davne 2010. putovao u Dubaji na poziv i o trošku biznismena Duška Kneževića.

Đukanović je priznao da je u glavni grad UAE putovao na privatnu zabavu u organizaciji Duška Kneževića optuženog biznismena i predsjednika Atlas grupe, koji je i sam više puta izjavio da je snosio troškove Đukanovićevog putovanja. ,,Đukanović je istakao da je na putovanje bio pozvan sa suprugom na privatno druženje, te da u konkretnom javna funkcija koju je obavijao u tom momentu ni na koji način nije bila povezana sa putovanjem”, navodi se u obrazloženju Đukanovićevog putovanja koje je objavio ASK.

Iako mu je Knežević 2010. plaćao putovanje, Đukanović je devet godina kasnije izjavio da Knežević nikada nije bio njegov prijatelj: ,,Imam vrlo pažljiv odnos prema prijateljima, imam vrlo strogu selekciju prijatelja i on nikada nije bio dio tog kruga”.

Agencija je, istovjetnu odluku donijela i kada je Đukanović takođe o Kneževićevom trošku putovao na njegovu zabavu u Sen Trope, u junu te iste 2010. godine. Knežević je izjavio da Đukanović u imovinskom kartonu za tu godinu nije prijavio prihod koji je od njega dobio u vidu poklona i koji je kako je precizno izračunao koštao, najmanje 22.763 eura –  za troškove puta i boravka u ljetovalištu San Trope.

Da bi sve bilo bar politički korektno, ASK je istovjetnu odluku donio i povodom sadašnjeg premijera, a tadašnjeg vicepremijera Dritana Abazovića. On je u decembru 2021. putovao takođe u Dubaji na poziv Muhameda Šajbanija, člana tamošnje vladarske porodice. Po tumačenju ASK-a u putovanjima o trošku trećih lica najviših državnih funkcionera nema elemenata korupcije.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo