Povežite se sa nama

MONITORING

ANTIFAŠIZAM KOD NAS: Prazna slova

Objavljeno prije

na

stasa-promo

Pred nama je još jedan 13. jul, isprsićemo se; planuće opet antifašističke vatre. U saopštenjima. U stvarnosti, vući ćemo se za sopstvenom istorijom, olijali i nesposobni da iz nje uzmemo išta što valja. Želju za otporom, recimo.

U datoj prigodi nekako se uvijek najljepše izrazi Ranko Krivokapić. Crna Gora, umije da kaže, više nikada ne smije biti nedostojna svoje prošlosti, “crvene kao barjak crnogorski, crvene kao zvijezda petokraka, crvene kao majska zora”.

Onda ide. “Među brojnim važnim datumima dugačke i burne crnogorske prošlosti, najtoplijom svjetlošću sija 13. jul, Dan državnosti Crne Gore”, koji je, kaže, zlatnim slovima upisan u našu istoriju još davne 1878. godine, kada je, na Berlinskom kongresu, Crna Gora i zvanično postala 27. međunarodno priznata nezavisna država svijeta. Pored toga, precizira predsjednik parlamenta, na dan antifašističkog ustanka 13. jula 1941. naši slavni preci, ustavši u odbranu najuzvišenijih evropskih ideala – slobode, pravde i jednakosti, zauvjek su nas obavezali da ono za šta su se oni borili i ginuli bude naša svetinja.

Kome nije jasno gdje su danas u Crnoj Gori svetinje – sloboda, pravda i jednakost – neka pokuša da te riječi izgovori u običnom razgovoru. Kod kuće, na poslu, u kafani.

Službenu proslavu Dana državnosti 13. jula ove godine će, kako je najavljeno, Glavni odbor SUBNOR-a i antifašista Crne Gore organizovati u Gusinju.

Upućeni znaju ko je SUBNOR-u na srcu. Nijesu tek tako, malo uoči izbora prije dvije godine, dodijelili Milu Đukanoviću spomen medalju u znak zahvalnosti za njegovanje tradicije NOB-a. Svako zna da je on, iz krila Slobodana Miloševića, na Dubrovnik išao braneći AVNOJ-sku Jugoslaviju od povampirenih ustaša. Detalj da je, kasnije, zbog tog širenja bratstva i jedinstva morao da “izrazi žaljenje”, sitnica je koja ne utiče na lik i djelo.

Ima neke pravde uz tome što je Crna Gora “lider u regionu”. U redu je da Milo Đukanović, predsjednik vlade tokom devedesetih, bude ispred Aleksandra Vučića koji je “kad je grmilo” bio tek paž dežurnog bojovnika velikog vođe.

Red je, oko praznika podvući crtu: niko ne ide okolo sa SS uniformama, nema crnokošuljaša, četničke vojvode isplivavaju samo kad DPS hoće nekoga da zalijepi – reklo bi se da oko antifašizma solidno stojimo.

Drugačije je ako se zagrebe. Isti je kod po kojem “neispravni” završavaju u Aušvicu ili bivaju isporučeni Radovanu Karadžiću. Različit je kraj. I dvadest godina kasnije, ne znamo ko je kriv za to što crnogorska policija hapslila bosanske izbgjeglice i izručivala ih vojsci Radovana Karadžića koja ih je pobila. Ne znamo kako je došlo do toga da Bošnjaci iz pljevaljske Bukovice moraju da biraju između izbjeglištva i smrti.

Zapravo znamo, ali je iz dana u dan sve manje ljudi spremno da to kaže. Takav nam je antifašizam.

To nije pjesnička slika. Nedavno su objavljeni podaci iz ankete Građanske alijanse među studentima pravnih fakulteta koja je pokazala da je na pitanje o ratnom zločinu za koji su čuli, a da se dogodio u Crnoj Gori svega dvadesetak odsto ispitanika odgovorilo navodeći Bukovicu, deportaciju izbjeglica, Morinj, napad na Dubrovnik, Štrpce i drugo. Ostali ne znaju, što svjedoči da se akcija režima na brisanju prljave prošlosti može proglasiti uspjelom.

“Borba za pamćenje onoga što se desilo, jeste borba za vlastito dostojanstvo, borba za povratak jednog moralnog poretka među ljudima u Srbiji, jer je on do te mere poremećen da su nasilje, zločin i sve vrste zlodela normalizovani”, kazala je ovih dana Staša Zajović, koordinatorica NVO Žene u crnom. Aktiviste i aktivistkinje njene organizacije i i bicikliste koji su iz Beograda krenuli put Srebrenice da odaju počast žrtvama genocida u Valjevu je napala velka grupa ljudi. Grupa mladića pokušala je da im otme transparente, gađala ih je jajima i pokušala da se fizički obračuna sa učesnicima skupa. Njihovo privođenje, javile su agencije, izazvalo je gnijev mnogobrojnih građana, koji su se okupili ispred zgrade policije u Valjevu.

“To se dešava u Srbiji”, mogao bi biti izgovor onoh koji ne žele da priznaju koliko je slična slika moguća u Crnoj Gori. Ako je kome lakše – i u Evropi. Na nedavno održanim izborima za Evropski parlament desničarke stranke ubilježile su zavidne rezultate. Prva među njima,

francuska krajnje desna stranka na čelu s Marine Le Pen, poznata po ksenofobnim stavovima i prije svega antiimigrantskoj politici. Na jednom od plakata njena partija koristila je fotografiju 15-godišnje Leonarde Dibrani s Kosova, koja je sa porodicom zbog ilegalnog statusa protjerana iz Francuske. Na promo materijalu stranke koji je distribuiran na društvenim mrežama Leonarda je nasmijana s dignuta dva prsta u znak pobjede. Njena glava je okružena žutim zvjezdicama koje predstavljaju simbol Evropske unije. Pojašnjenje je glasilo: “Ako ne želite da se Leonarda vrati u Francusku, onda glasajte za nas”.

Značaj Leonarde u političkom životu Francuske dodatno je potaknut objavljivanjem informacije da njen otac želi da promijeni ime i zatraži hrvatsko državljanstvo što bi mu teoretski omogućilo povratak u Francusku.

Hrvatski filozof Srećko Horvat nedavno je, pozivajuči se na pjesnika Marka Pogačara kazao; “Jedina gora stvar od fašizma je umjereni fašizam”. On takođe podsjeća na poznatu tezu da bi situacija bila bolja da ljudi idu po ulicama i otvoreno kažu da neke ljude treba strpati u Aušvic, jer onda bismo barem znali gdje se nalazimo.

I, opet je jul. Još jedna godišnjica genocida. Dok je 1995. ubijana Srebrenica, naša vlast je bila na strani ubica. Tako, nepodnošljivo lako živimo s tom istinom.

Dok živim i dišem

Centar za žensko i mirovno obrazovanje Anima iz Kotora, organizuje performans – „Dok živim i dišem” – Za antifašizam i protiv mizoginije! Zaustavimo rat protiv žena! – koji će biti održan 13. jula u 18 sati na Trgu Republike, u Podgorici. “Cilj nam je da iskažemo protest protiv sve prisutnijeg fašizma u medijima i u realnosti. Aktuelni napad na Vanju Ćalović obavezuje nas da javno podržimo sve žene koje se bore protiv kriminala, korupcije i nasilja, za pravdu i demokartiju. One su sve češće mete institucija i političkih elita koje zloupotrebljavaju svoje pozicije i ne rade svoj posao”, objašjeno je iz Anime.

Miloš BAKIĆ

Komentari

Izdvojeno

ZORAN BRĐANIN NA ČELU UPRAVE POLICIJE: Vršilac dužnosti podijelio vlast

Objavljeno prije

na

Objavio:

URA je „progurala“ jednog, premijer Krivokapić priželjkivao je drugog, dok je DF saopštio da neće podržati nijednog kandidata koga predloži Vlada, pošto smatraju da je njihov favorit nezakonito eliminisan iz trke za direktora UP

 

Vlada je u utorak imenovala Zorana Brđanina za vršioca dužnosti direktora Uprave policije. Dosadašnji rukovodilac Odjeljenja za analitiku i unaprjeđenje rada policije bio je favorit URA-e koja je isticala da je riječ o školovanom profesionalcu. Na drugoj strani, premijer Zdravko Krivokapić je navijao za Dragana Klikovca, jednako školovanog dugogodišnjeg policajca i aktuelnog rukovodioca Operativno-komunikacionog centra (OKC).

Javnosti nije poznato šta je, ili ko, presudio. Zato smo upoznati sa stavom Demokratskog fronta da neće podržati nijednog kandidata za zvanje prvog policajca u Crnoj Gori.

,,DF je organizacija koja se protivi svemu sve što nije apsolutno po njihovoj volji“, komentarisao je takvu odluku, uz osmijeh, potpredsjednik Vlade zadužen za bezbjednosni sektor Dritan Abazović navodeći „cijenim svačije mišljenje pa i njihovo, ali zaista ne bih imao neki specifičan komentar”. Iako su novinske stranice punili tekstovi o ozbiljnom sukobu čelnika izvršnih vlasti zbog imenovanja šefa policije, Abazović tvrdi da nije bilo riječi o većem mimoilaženju.

,,Bilo je različitih mišljenja i to je po meni demokratski, ne bi trebalo to da nas čudi. Mislim da je sada u Crnoj Gori s jednoumljem završeno i mi bilo kakve monopole ne možemo više da prihvatimo“, objašnjavao je Abazović. „U demokratskoj atmosferi smo razgovarali, razmijenili mišljenja, vodili dijalog i čini mi se došli do najboljeg rješenja. Na kraju to je prijedlog ministra Sergeja Sekulovića i smatram da je to krajnje primjereno“.

Zoran Brđanin se kao ozbiljan kandidat za direktora UP-a pominje još od avgustovskih izbora, čim je postalo jasno da će doći do sveobuhvatnih kadrovskih izmjene u bezbjednosnim strukturama. U borbi za to mjesto, tvrde naši dobro obaviješteni sagovornici, pomogao mu je i nekadašnji resorni ministar  u prelaznoj Vladi Goran Danilović, koji je kod svojih koalicionih  kolega urgirao da ukažu povjerenje čovjeku koji ima njegovo povjerenje. Kod DF-a mu, međutim, ta nastojanja nijesu prošla. Zato se Danilović oglasio i  ogradio od izjava čelnika DF-a koji su poručili da Koalicija za budućnost Crne Gore ne pristaje da pripadnici režima Mila Đukanovića, „pod jeftinim izgovorima i protivzakonitim radnjama“, eliminišu jedine ozbiljne i odgovorne kandidate za direktora UP-a. Iz Danilovićeve Ujedinjene Crne Gore tada je saopšteno da je DF iznio grubu i netačnu ocjenu.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte ostatak teksta u štampanom izdanju Monitora od 26. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

OD PEKINGA DO TUZI – ŽIVOT U SLUŽBI POLITIKE: Između nada i barikada

Objavljeno prije

na

Objavio:

Premijer tek treba da pojasni započetu priču o novim državljanima. A Vlada ima i prečeg posla. Za početak, valja ići u Tuzi. Pa u Nikšić (izbori). I Skupštinu (budžet). Potom  će već biti jasnije šta je kome činjeti

 

Ponovo živimo u zanimljivim vremenima.

„Dobro jutro svima sa slobodne crnogorske teritorije – iz Ambasade Crne Gore pri Svetoj Stolici i pri Malteškom redu!“, pozdravio je u srijedu ujutru svoje pratioce na Tviteru bivši ambasador u Vatikanu Miodrag Vlahović. Krajem  dana, nakon što je predsjednik Milo Đukanović potpisao ukaz o razrješenju osam ambasadora koji nijesu bili po volji novih vlasti, Vlahović stavlja tačku na pobunu: „Bila je časti da budem ambasador…“.

,,Bilo je veliko zadovoljstvo, izuzetna čast i ponos predstavljati Crnu Goru na poziciji ambasadora u Narodnoj Republici Kini“, oglasio se i Darko Pajović, najplaćeniji crnogorski diplomata, nakon što su do njega stigle vijesti o Đukanovićevoj otkomandi. „Na kraju, a zapravo na početku, hvala mojoj porodici, prijateljima i svim pristojnim građanima Crne Gore za svu vašu podršku“, poručio je Pajović. Tako se na sebi svojstven način osvrnuo i na  nepristojne koji nijesu  podržali  ono što je radio kao predsjednik Pozitivne CG, opozicione partije koja se podijelila, pa potčinila DPS-u i krupnom kapitalu, da bi potom pala u zaborav. Zato je Pajović nagrađen funkcijom predsjednika parlamenta a potom i ambasadorskim mjestom u Kinu.

Javni sukob Vlade i sada već i bivših, ambasadora iskoristio je Đukanović da ukaže na politički revanšizam novih vlasti,  pokaže  kako kao predsjednik  neće pokušavati da prepravlja izborni rezultat i naglasi da smijenjeni ambasadori koji su, uglavnom, njegovom voljom otišli u diplomatska predstavništva „ne smiju biti kvalifikovani kao osobe koje rade na štetu i protiv interesa države“. U saopštenju iz njegovog kabineta objašnjava se kako je predsjednik odluku o opozivu osam ambasadora donio „poštujući kohabitaciju vlasti“, a nakon „korekcije obrazloženja“ iz MVP.

Dugo znamo predsjednika DPS-a i njegove demokratske i ekonomske potencijale. Tu jedno saopštenje i (još) jedna afera neće mnogo promijeniti. Ali bi čelnici izvršne vlasti i iz ove priče trebalo da nauče koliko je važno da što prije formiraju stručne timove sposobne da posao obave zakonito i u skladu sa važećom procedurom i praksom. Da ne bi Miodrag Vlahović juče, ili Milivoje Katnić, sjutra, od svog razrješenja pravili novu bitku na Neretvi.

Sličnih priča imamo i na domaćem terenu.  

Nadležni iz Ministarstva zdravlja odlučili su da zatvore lokale u Tuzima, Danilovgradu i Baru uz obrazloženje da stanovnici Podgorice, nakon zatvaranja kafića, restorana i kafana u glavnom gradu zbog loše epidemiološke situacije, tamo idu u provod i šire zarazu. Ostalo je nejasno zašto nadležni ne zabrane međugradski saobraćaj iz Podgorice, nego sankcionišu ugostitelje i stanovnike mjesta u kojima je epidemiološka situacija mnogo bolja. (Ne)očekivano, uslijedila je reakcija.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte ostatak teksta u štampanom izdanju Monitora od 26. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PREPORUKA MISIJE UNESCO – UKLONITI KAFE RESTORAN NA TURSKOM RTU: VERIGE 65 NANOSE ŠTETU UNIVERZALNOJ VRIJEDNOSTI KOTORA

Objavljeno prije

na

Objavio:

Misija Centra za svjetsku baštinu u slučaju kafe-restorana Verige 65 sugeriše Državi ugovornici da bi mogućnost povratka u pređašnje stanje trebalo da bude ključna karakteristika

 

Da li će privremeni ugostiteljski objekat Verige 65 podignut na najatraktivnijem dijelu obale Bokokotorskog zaliva, na lokaciji Turski rt, na prolazu Verige, uskoro biti uklonjen? To zavisi od toga da li će nadležno Ministarstvo ekologije, planiranja prostora i urbanizma, ispoštovati preporuke iz izvještaja Zajedničke reaktivne monitoring misije Centra za svjetsku baštinu UNESCO-a/ ICOMOS-a, sačinjen 2018. za prirodno i kulturno-istorijsko područje Kotora.

Riječ je o posljednjem izvještaju koji je pripremio stručni tim pomenutih institucija, nakon što su krajem oktobra 2018. godine boravili u Boki i sagledali stanje zaštićenog dobra na licu mjesta.  Najvažnije pitanje sa kojim se dobro suočava u posljednjih nekoliko godina je pretjerana urbanizacija obala Boke Kotorske, prvenstveno Kotorsko-risanskog zaliva i duž prolaza Verige, konstatuje se, između ostalog u Izvještaju. Devastacija prostora Opštine Kotor, donošenje brojnih planskih dokumenata kojima je planirana izgradnja velikog broja neprimjerenih objekata, turističkih i stambenih naselja, prijetila je da se područje Boke skine sa UNESCO-ve Liste svjetske baštine, na koju je upisano 1979.

Zadatak misije je, da pored procjene ukupnog stanja konzervacije dobra, postavljanja opštih principa upravljanja i očuvanja Izuzetne univerzalne vrijednosti dobra, donese preporuke i sugestije za pravilno upravljanje dobrom. Jedna od brojnih preporuka, označena kao Ulaz u prolaz Verige, odnosi se na postupanje vezano za dvospratni kafe-restoran poznat pod imenom Verige 65, čijom je izgradnjom trajno oštećen dio do tada netaknute prirode Turskog rta i jednog od najljepših vidikovaca u Boki.

„Treba ograničiti ‘privremeno’ postojanje objekta na Turskom rtu. Definicije u Planu za postavljanje objekata ‘privremenog karaktera‘ treba izmijeniti kako bi se njegova primjena ograničila na istinski privremene strukture, koje se očigledno mogu vratiti u prvobitno stanje, a saglasnost na njih treba ograničiti”, navodi se u preporuci pod brojem 24 ovog izvještaja.

Iako je Uprava za zaštitu kulturnih dobara dala saglasnost na gradnju, eksperti misije smatraju da „zidana struktura objekta ima sve karakteristike stalnosti… ona je odgovor maloj katoličkoj kapeli iz venecijanskog perioda na suprotnoj tački, čineći da u upoređenju izgleda beznačajno… Njeno prisustvo uklanja ilustraciju istorijske distinkcije, pošto je ova strana (Turski rt) istorijski neizgrađena. Prema mišljenju misije ona nanosi štetu Izuzetnoj univerzalnoj vrijednosti dobra”.

Odgovorni u nadležnim institucijama Crne Gore nisu tako razmišljali. Tokom burnih događaja koji su obilježili izgradnju kafea Verige 65, iza kojeg stoji firma Hefesta DOO iz Herceg Novog, u vlasništvu Aleksandra Šćepanovića i njegove sestre, crnogorske manekenke Jelene Šćepanović, navodno bliske prijateljice predsjednika Mila Đukanovića, značajnu ulogu ilmala je tadašnja direktorica Uprave za zaštitu kulturnih dobara Anastazija Miranović. Ona je u decembru 2015. izdala konzervatorske uslove za izradu projekta kafe-restorana. Zatim je u martu 2016, istoga dana kada je investitor podnio zahtjev za davanje saglasnosti na projekat, isti odobrila. Iako firma Hefesta tada nije imala ugovor o zakupu sa JP Morsko dobro.

Branka PLAMENAC
foto: verige65
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 26. februara ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati
Advertisement

Kolumne

Novi broj

Facebook

Izdvajamo