MONITORING
ANTIFAŠIZAM KOD NAS: Prazna slova

Pred nama je još jedan 13. jul, isprsićemo se; planuće opet antifašističke vatre. U saopštenjima. U stvarnosti, vući ćemo se za sopstvenom istorijom, olijali i nesposobni da iz nje uzmemo išta što valja. Želju za otporom, recimo.
U datoj prigodi nekako se uvijek najljepše izrazi Ranko Krivokapić. Crna Gora, umije da kaže, više nikada ne smije biti nedostojna svoje prošlosti, “crvene kao barjak crnogorski, crvene kao zvijezda petokraka, crvene kao majska zora”.
Onda ide. “Među brojnim važnim datumima dugačke i burne crnogorske prošlosti, najtoplijom svjetlošću sija 13. jul, Dan državnosti Crne Gore”, koji je, kaže, zlatnim slovima upisan u našu istoriju još davne 1878. godine, kada je, na Berlinskom kongresu, Crna Gora i zvanično postala 27. međunarodno priznata nezavisna država svijeta. Pored toga, precizira predsjednik parlamenta, na dan antifašističkog ustanka 13. jula 1941. naši slavni preci, ustavši u odbranu najuzvišenijih evropskih ideala – slobode, pravde i jednakosti, zauvjek su nas obavezali da ono za šta su se oni borili i ginuli bude naša svetinja.
Kome nije jasno gdje su danas u Crnoj Gori svetinje – sloboda, pravda i jednakost – neka pokuša da te riječi izgovori u običnom razgovoru. Kod kuće, na poslu, u kafani.
Službenu proslavu Dana državnosti 13. jula ove godine će, kako je najavljeno, Glavni odbor SUBNOR-a i antifašista Crne Gore organizovati u Gusinju.
Upućeni znaju ko je SUBNOR-u na srcu. Nijesu tek tako, malo uoči izbora prije dvije godine, dodijelili Milu Đukanoviću spomen medalju u znak zahvalnosti za njegovanje tradicije NOB-a. Svako zna da je on, iz krila Slobodana Miloševića, na Dubrovnik išao braneći AVNOJ-sku Jugoslaviju od povampirenih ustaša. Detalj da je, kasnije, zbog tog širenja bratstva i jedinstva morao da “izrazi žaljenje”, sitnica je koja ne utiče na lik i djelo.
Ima neke pravde uz tome što je Crna Gora “lider u regionu”. U redu je da Milo Đukanović, predsjednik vlade tokom devedesetih, bude ispred Aleksandra Vučića koji je “kad je grmilo” bio tek paž dežurnog bojovnika velikog vođe.
Red je, oko praznika podvući crtu: niko ne ide okolo sa SS uniformama, nema crnokošuljaša, četničke vojvode isplivavaju samo kad DPS hoće nekoga da zalijepi – reklo bi se da oko antifašizma solidno stojimo.
Drugačije je ako se zagrebe. Isti je kod po kojem “neispravni” završavaju u Aušvicu ili bivaju isporučeni Radovanu Karadžiću. Različit je kraj. I dvadest godina kasnije, ne znamo ko je kriv za to što crnogorska policija hapslila bosanske izbgjeglice i izručivala ih vojsci Radovana Karadžića koja ih je pobila. Ne znamo kako je došlo do toga da Bošnjaci iz pljevaljske Bukovice moraju da biraju između izbjeglištva i smrti.
Zapravo znamo, ali je iz dana u dan sve manje ljudi spremno da to kaže. Takav nam je antifašizam.
To nije pjesnička slika. Nedavno su objavljeni podaci iz ankete Građanske alijanse među studentima pravnih fakulteta koja je pokazala da je na pitanje o ratnom zločinu za koji su čuli, a da se dogodio u Crnoj Gori svega dvadesetak odsto ispitanika odgovorilo navodeći Bukovicu, deportaciju izbjeglica, Morinj, napad na Dubrovnik, Štrpce i drugo. Ostali ne znaju, što svjedoči da se akcija režima na brisanju prljave prošlosti može proglasiti uspjelom.
“Borba za pamćenje onoga što se desilo, jeste borba za vlastito dostojanstvo, borba za povratak jednog moralnog poretka među ljudima u Srbiji, jer je on do te mere poremećen da su nasilje, zločin i sve vrste zlodela normalizovani”, kazala je ovih dana Staša Zajović, koordinatorica NVO Žene u crnom. Aktiviste i aktivistkinje njene organizacije i i bicikliste koji su iz Beograda krenuli put Srebrenice da odaju počast žrtvama genocida u Valjevu je napala velka grupa ljudi. Grupa mladića pokušala je da im otme transparente, gađala ih je jajima i pokušala da se fizički obračuna sa učesnicima skupa. Njihovo privođenje, javile su agencije, izazvalo je gnijev mnogobrojnih građana, koji su se okupili ispred zgrade policije u Valjevu.
“To se dešava u Srbiji”, mogao bi biti izgovor onoh koji ne žele da priznaju koliko je slična slika moguća u Crnoj Gori. Ako je kome lakše – i u Evropi. Na nedavno održanim izborima za Evropski parlament desničarke stranke ubilježile su zavidne rezultate. Prva među njima,
francuska krajnje desna stranka na čelu s Marine Le Pen, poznata po ksenofobnim stavovima i prije svega antiimigrantskoj politici. Na jednom od plakata njena partija koristila je fotografiju 15-godišnje Leonarde Dibrani s Kosova, koja je sa porodicom zbog ilegalnog statusa protjerana iz Francuske. Na promo materijalu stranke koji je distribuiran na društvenim mrežama Leonarda je nasmijana s dignuta dva prsta u znak pobjede. Njena glava je okružena žutim zvjezdicama koje predstavljaju simbol Evropske unije. Pojašnjenje je glasilo: “Ako ne želite da se Leonarda vrati u Francusku, onda glasajte za nas”.
Značaj Leonarde u političkom životu Francuske dodatno je potaknut objavljivanjem informacije da njen otac želi da promijeni ime i zatraži hrvatsko državljanstvo što bi mu teoretski omogućilo povratak u Francusku.
Hrvatski filozof Srećko Horvat nedavno je, pozivajuči se na pjesnika Marka Pogačara kazao; “Jedina gora stvar od fašizma je umjereni fašizam”. On takođe podsjeća na poznatu tezu da bi situacija bila bolja da ljudi idu po ulicama i otvoreno kažu da neke ljude treba strpati u Aušvic, jer onda bismo barem znali gdje se nalazimo.
I, opet je jul. Još jedna godišnjica genocida. Dok je 1995. ubijana Srebrenica, naša vlast je bila na strani ubica. Tako, nepodnošljivo lako živimo s tom istinom.
Dok živim i dišem
Centar za žensko i mirovno obrazovanje Anima iz Kotora, organizuje performans – „Dok živim i dišem” – Za antifašizam i protiv mizoginije! Zaustavimo rat protiv žena! – koji će biti održan 13. jula u 18 sati na Trgu Republike, u Podgorici. “Cilj nam je da iskažemo protest protiv sve prisutnijeg fašizma u medijima i u realnosti. Aktuelni napad na Vanju Ćalović obavezuje nas da javno podržimo sve žene koje se bore protiv kriminala, korupcije i nasilja, za pravdu i demokartiju. One su sve češće mete institucija i političkih elita koje zloupotrebljavaju svoje pozicije i ne rade svoj posao”, objašjeno je iz Anime.
Miloš BAKIĆ
Komentari
Izdvojeno
JAVNE TAJNE POLICIJSKE TORTURE: Kriminalci sa značkom

Nasilje i pokušaji da se ono zataška, prepoznatljiv su obrazac postupanja crnogorske policije duže od 30 godina. A možda i danas. Novitet su dokazi o sveprožimajućoj saradnji sa narkoklanovima
Crnogorska stvarnost. Dio visokorangiranih policajaca sarađivao je, a neki možda i dalje sarađuju, sa kriminalnim klanovima čiji se pipci protežu od Južne Amerike do Australije. Drugi su mučili ljude, snimali svoje iživljavanje nad uhapšenim/otetim i dijelili snimke na mrežama za koje su, nekada, računali da će ostati van vidnog polja kolega iz policije i konkurentskih organizovanih kriminalnih grupa.
Upućeni pretpostavljaju da su tim snimcima svojim šefovima dokazivali uspješno obavljen zadatak. Analitičari ukazuju kako je među kompromitovanim policajcima bilo i onih koji su pripadali i jednoj i drugoj grupi – korumpiranih i sadistički nastrojenih.
Od sredine marta, zbog navodne saradnje sa kavačkim narkoklanom, uhapšeno je više bivših i sadašnjih pripadnika crnogorske policije. Počev od pomoćnika direktora Uprave policije zaduženog za borbu protiv organizovanog kriminala Dejana Kneževića, pa do službenika kriminalističko obavještajne analitike iz Bijelog Polja Dragana Kojovića koji je uhapšen u srijedu, dok je pokušavao da napusti Crnu Goru.
Prema dostupnim informacijama, prvi je sarađivao sa kavčanima a drugi sa kriminalnom grupom specijalizovanom za šverc marihuane. Ta grupa nije koristila Skaj aplikaciju već Anom, konkurentski program koji je u međunarodni svijet kriminala podmetnula FBI, kako bi nadzirala njihove komunikacije i operacije. Otud su dešifrovani podaci stigli u Crnu Goru. Skupa sa onima koje je, vezano za Skaj aplikaciju, dostavio Europol.
Problem je što se u Podgorici ti podaci sporo čitaju a lako gube.
Tek zahvaljujući portalu libertaspress.me, saznali smo da postoje prepiska i fotografije koje pokazuju kako su pripadnici nekadašnjeg Odsjeka za posebnu operativnu podršku Uprave policije, pod komandom Mirka Banovića, tokom 2020. hapsili, otimali i zlostavljali ljude. I o tome izvještavali Radoja Zvicera, vođu kavačkog klana.
Ovaj Odsjek je rasformiran 2021., nakon promjena u izvršnoj vlasti. Treba dodati kako je u to vrijeme (2020.) šef Sektora za borbu protiv organizovanog kriminala i korupcije, bio Zoran Lazović jedan od najkontroverznijih pripadnika crnogorske državne i javne bezbjednosti (ANB i UP). On je, takođe, smijenjen u martu 2021.
Ispostavilo se da je, dobrim dijelom, riječ o već prijavljenim slučajevima policijske torture. Neki su i procesuirani od strane suda. Ali, većina osumnjičenih i optuženih policajaca i dalje radi u UP-u.
,,Početkom ovog mjeseca je jedan od okrivljenih inspektora, Nemanja Vujošević, koji je morao biti suspendovan još u martu prošle godine kada je optužen, čak dva puta nastupio na televizijama kao predstavnik Uprave policije, pa se tako i saznalo da do suspenzije nije došlo, uprkos zahtjevu za njegovu suspenziju koju je Uprava policije ministru dostavila u julu prošle godine”, navodi se u današnjem (četvrtak) saopštenju Akcije za ljudska prava (HRA) u kome se odnos izvršne sudske vlasti prema policajcima optuženim za policijsku torturu opisuje i skorašnjim primjerom iz sudnice.
Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 31. marta ili na www.novinarnica.net
Komentari
Izdvojeno
IMA LI DOVOLJNO PILOTA U SUSRET SEZONI POŽARA: Prekomandovani u kancelarije

U Službi zaštite i spasavanja Herceg Novi strahuju da tokom ove godine neće imati valjanu podršku iz vazduha koja je neophodna da bi se uspješno borili sa vatrenom stihijom. Podsjećaju na „zabranu“ letenja iskusnim pilotima u Vojsci Crne Gore
Dolaskom toplijih dana svake godine slična priča – državne službe su nespremne za borbu protiv vatrenih stihija. A požara je iz godine u godinu sve više, pa je ta nespremnost vidljivija i opasnija.
„Blizu je ulazak u novu požarnu seozonu a nema poboljšanja od strane države“, kaže za Monitor Zlatko Ćirović, komandir Službe zaštite i spašavanja Herceg Novi. Vatrogasci u ovoj bokeljskoj opštini su se protekle godine mjesecima borili sa požarima, a mnoge ne bi uspjeli da ugase da nije bilo pomoći iz vazduha.
Ćirović, koji je inženjer zaštite od požara sa dvodecenijskim stažom u Službi zaštite i spasavanja, uoči početka požarne sezone upozorava: „Imamo hendikep, dva pilota su dobili premještaj iz pilotske jedinice Vojske Crne Gore u pješadiju, a imamo i prelazak iz te jedinice u Direktorat za zaštitu i spasavanje. Znamo da je Vojska bila ključni nosilac za gašenje iz vazduha, a ovu sezonu dočekujemo sa manjkom od četiri pilota“.
On ističe da im je neophodna podrška iz vazduha i podsjeća na iskustvo iz 2017. kada je gorjela Luštica, i kada su vatrogasci bili potpuno nemoćni da nije bilo podrške iz vazduha. „Prepoznali smo da ima nade kada smo vidjeli pilote VCG, dali su se bezrezrevno i bili su heroji. Međutim, od septembra počinje hajka na te ljude i profesionalce. Ne mogu da shvatim da ulažemo u pilote, da bi ih se tako lako odrekli“, naglašava Ćirović.
Smjene o kojima govori Ćirović su se desile 22. avgusta prošle godine, prvog radnog dana nakon što je u Skupštini Crne Gore izglasano nepovjerenje Vladi. Tadašnji ministar odbrane Raško Konjević smijenio je potpukovnika Jovana Radetu sa dužnosti komandanta Vazduhoplovstva VCG, a nakon nekoliko dana smijenjen je i dotadašnji komandir jedine letačke jedinice u VCG – Mješovite eskadrile, major Radovan Perović.
Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 31. marta ili na www.novinarnica.net
Komentari
Izdvojeno
MONITOROVA ANKETA: Stari teret i novi strahovi

Pitali smo: Koliko su vazni izbori u nedelju i kako ih vidite?
ZARIJA PEJOVIĆ
Hoće to s padom DPS-a
„U nedjelju se završava najduži januar u istoriji“. Jezgrovitom dosjetkom, moj prijatelj je pretkazao vjerovatan ishod drugog kruga predsjedničkih izbora. Promjena koja će se desiti u nedjelju, nije izraz kadrovskog razvoja unutar sistema, jer Đukanovićeva autokratija nije tolerisala formiranje snažnih političkih figura, kako unutar DPS-a tako i vani…
PAULA PETRIČEVIĆ
Valja obrađivati svoj vrt
Uprkos preovlađujućoj ,,ili-ili” atmosferi nisam ubijeđena u to da su ovi izbori ,,istorijski”, niti da je na sceni nekakava presudna gigantomahija, iako bih zbilja voljela da je tako. Ne slažem se sa tezom da izbor nikad nije bio lakši, meni lično nikada nije bilo teže nego na ovim izborima jer čak ni poražavajuća logika izbora ,,manjeg zla” ovaj put, makar za mene, nije bila primjenjiva. ,,Stisni zube, začepi nos i zaokruži” – to nije izbor na koji pristajem. Dovoljno sam se puta prevarila da bih se sada namjerno pravila neznavenom…
ĐURO RADOSAVOVIĆ, PISAC
Đukanovićev odlazak, prostor za nove ljude i pokrete
Ovi izbori su prekretnica, jer nije mala stvar živjeti pod režimom Mila Đukanovića još pet godina. Ukoliko se konačno skloni sa scene ,biće to prostor za nove ljude, nove pokrete i mogućnost da već jednom zaživi demokratija i smjenjivost političara…
VESKO RADULOVIĆ, ADVOKAT
Poruke i retorika kao 1997.
Predsjednički izbori u nedjelju možda su najneizvjesniji još od predsjedničkih izbora 1997. godine, na kojima je takođe učestvovao jedan od kandidata na ovim izborima, aktuelni predsjednik g-din Đukanović. Nažalost, to nijesu jedine sličnosti sa izborima koji su se desili prije više od 25 godina jer su poruke i retorika kandidata gotovo identični kao i na tim izborima…
STEFAN ĐUKIĆ, ANALITIČAR
Rezultat određuje sudbine DPS-a i PES-a
Nalazimo se u prilično paradoksalnoj situaciji za crnogorsko društvo. Pred nama su izbori koji su sa društvene strane veoma važni, jer će determinisati politička kretanja u narednih par godina (možda i duže) a situacija je sasvim mirna. Kada uporedimo ovo sa izborima 2020. godine, kada smo posljednji put imali izbore u svim opštinama kao da je prošlo 30, a ne 3 godine. Ta opuštenija atmosfera je proizvod toga da promjene nisu strašne, da treba mijenjati i da se treba mijenjati…
MARIJA POPOVIĆ KALEZIĆ, CEGAS
Kontinuitet ili ne
Ulazimo u još jedne izbore u nizu onih koji su se odvili u nesređenom izbornom zakonodavstvu uz veliki proj neusklađenosti i pravnih praznina. Tu su: nesređen registar prebivališta i boraviśta, uz loša rješenja Zakona o prebivalištu i boravištu, kao i nemogućnost utvrđivanja nezakonite dodjele drugog državljanstva, pored crnogorskog, i stalne zavisnosti od podataka zemalja iz regiona. Osujećenost povrđivanja kandidata za predsjednika i politizaciju Državne izborne komisije, koja mora pretrpjeti izmjene i uspostavljanje profesionalizovanog tijela, čije odluke u kontinutetu neće potpadati pod sumnju u pravnu ispravnost. Nesređen birački spisak, bez mogućnosti provjere matičnih registara iz kojih se izvodi, čini jedan od osnovnih razloga nepovjerenja u cjelokupan izborni proces…
Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 31. marta ili na www.novinarnica.net
Komentari
-
Izdvojeno1 sedmica
I POMOĆNIK UPRAVE POLICIJE U ZATVORU ZBOG SUMNJI DA JE SARAĐIVAO SA KAVAČKIM KLANOM: Ko je kome gazda
-
INTERVJU1 sedmica
EDIN OMERČIĆ, ISTORIČAR, INSTITUT ZA ISTORIJU SARAJEVSKOG UNIVERZITETA: Politički je mit da je SDA bio jedini organizator otpora
-
Izdvojeno4 sedmice
ANKETA: Favoriti i saputnici
-
FOKUS4 sedmice
PRVI PREDSJEDNIČKI IZBORI NAKON PADA DPS-a: Na čijoj je strani neizvjesnost
-
OKO NAS3 sedmice
ULCINJSKA PORT MILENA: Od simbola grada do septičke jame i nazad
-
INTERVJU4 sedmice
BETI LUČIĆ, GLUMICA: Nikog ne zanima mrtvo kazalište
-
FOKUS2 sedmice
PRVI KRUG PREDSJEDNIČKIH IZBORA: Poraz ili pobjeda Đukanovićevog i Mandićevog partnerstva
-
DRUŠTVO4 sedmice
GRADONAČELNIK NIKŠIĆA NIJE KRIV ZA IZJAVE O ZLOČINU U SREBRENICI: Negiranje genocida na sudu prihvatljiv način