Povežite se sa nama

MONITORING

ANTIFAŠIZAM KOD NAS: Prazna slova

Objavljeno prije

na

Pred nama je još jedan 13. jul, isprsićemo se; planuće opet antifašističke vatre. U saopštenjima. U stvarnosti, vući ćemo se za sopstvenom istorijom, olijali i nesposobni da iz nje uzmemo išta što valja. Želju za otporom, recimo.

U datoj prigodi nekako se uvijek najljepše izrazi Ranko Krivokapić. Crna Gora, umije da kaže, više nikada ne smije biti nedostojna svoje prošlosti, “crvene kao barjak crnogorski, crvene kao zvijezda petokraka, crvene kao majska zora”.

Onda ide. “Među brojnim važnim datumima dugačke i burne crnogorske prošlosti, najtoplijom svjetlošću sija 13. jul, Dan državnosti Crne Gore”, koji je, kaže, zlatnim slovima upisan u našu istoriju još davne 1878. godine, kada je, na Berlinskom kongresu, Crna Gora i zvanično postala 27. međunarodno priznata nezavisna država svijeta. Pored toga, precizira predsjednik parlamenta, na dan antifašističkog ustanka 13. jula 1941. naši slavni preci, ustavši u odbranu najuzvišenijih evropskih ideala – slobode, pravde i jednakosti, zauvjek su nas obavezali da ono za šta su se oni borili i ginuli bude naša svetinja.

Kome nije jasno gdje su danas u Crnoj Gori svetinje – sloboda, pravda i jednakost – neka pokuša da te riječi izgovori u običnom razgovoru. Kod kuće, na poslu, u kafani.

Službenu proslavu Dana državnosti 13. jula ove godine će, kako je najavljeno, Glavni odbor SUBNOR-a i antifašista Crne Gore organizovati u Gusinju.

Upućeni znaju ko je SUBNOR-u na srcu. Nijesu tek tako, malo uoči izbora prije dvije godine, dodijelili Milu Đukanoviću spomen medalju u znak zahvalnosti za njegovanje tradicije NOB-a. Svako zna da je on, iz krila Slobodana Miloševića, na Dubrovnik išao braneći AVNOJ-sku Jugoslaviju od povampirenih ustaša. Detalj da je, kasnije, zbog tog širenja bratstva i jedinstva morao da “izrazi žaljenje”, sitnica je koja ne utiče na lik i djelo.

Ima neke pravde uz tome što je Crna Gora “lider u regionu”. U redu je da Milo Đukanović, predsjednik vlade tokom devedesetih, bude ispred Aleksandra Vučića koji je “kad je grmilo” bio tek paž dežurnog bojovnika velikog vođe.

Red je, oko praznika podvući crtu: niko ne ide okolo sa SS uniformama, nema crnokošuljaša, četničke vojvode isplivavaju samo kad DPS hoće nekoga da zalijepi – reklo bi se da oko antifašizma solidno stojimo.

Drugačije je ako se zagrebe. Isti je kod po kojem “neispravni” završavaju u Aušvicu ili bivaju isporučeni Radovanu Karadžiću. Različit je kraj. I dvadest godina kasnije, ne znamo ko je kriv za to što crnogorska policija hapslila bosanske izbgjeglice i izručivala ih vojsci Radovana Karadžića koja ih je pobila. Ne znamo kako je došlo do toga da Bošnjaci iz pljevaljske Bukovice moraju da biraju između izbjeglištva i smrti.

Zapravo znamo, ali je iz dana u dan sve manje ljudi spremno da to kaže. Takav nam je antifašizam.

To nije pjesnička slika. Nedavno su objavljeni podaci iz ankete Građanske alijanse među studentima pravnih fakulteta koja je pokazala da je na pitanje o ratnom zločinu za koji su čuli, a da se dogodio u Crnoj Gori svega dvadesetak odsto ispitanika odgovorilo navodeći Bukovicu, deportaciju izbjeglica, Morinj, napad na Dubrovnik, Štrpce i drugo. Ostali ne znaju, što svjedoči da se akcija režima na brisanju prljave prošlosti može proglasiti uspjelom.

“Borba za pamćenje onoga što se desilo, jeste borba za vlastito dostojanstvo, borba za povratak jednog moralnog poretka među ljudima u Srbiji, jer je on do te mere poremećen da su nasilje, zločin i sve vrste zlodela normalizovani”, kazala je ovih dana Staša Zajović, koordinatorica NVO Žene u crnom. Aktiviste i aktivistkinje njene organizacije i i bicikliste koji su iz Beograda krenuli put Srebrenice da odaju počast žrtvama genocida u Valjevu je napala velka grupa ljudi. Grupa mladića pokušala je da im otme transparente, gađala ih je jajima i pokušala da se fizički obračuna sa učesnicima skupa. Njihovo privođenje, javile su agencije, izazvalo je gnijev mnogobrojnih građana, koji su se okupili ispred zgrade policije u Valjevu.

“To se dešava u Srbiji”, mogao bi biti izgovor onoh koji ne žele da priznaju koliko je slična slika moguća u Crnoj Gori. Ako je kome lakše – i u Evropi. Na nedavno održanim izborima za Evropski parlament desničarke stranke ubilježile su zavidne rezultate. Prva među njima,

francuska krajnje desna stranka na čelu s Marine Le Pen, poznata po ksenofobnim stavovima i prije svega antiimigrantskoj politici. Na jednom od plakata njena partija koristila je fotografiju 15-godišnje Leonarde Dibrani s Kosova, koja je sa porodicom zbog ilegalnog statusa protjerana iz Francuske. Na promo materijalu stranke koji je distribuiran na društvenim mrežama Leonarda je nasmijana s dignuta dva prsta u znak pobjede. Njena glava je okružena žutim zvjezdicama koje predstavljaju simbol Evropske unije. Pojašnjenje je glasilo: “Ako ne želite da se Leonarda vrati u Francusku, onda glasajte za nas”.

Značaj Leonarde u političkom životu Francuske dodatno je potaknut objavljivanjem informacije da njen otac želi da promijeni ime i zatraži hrvatsko državljanstvo što bi mu teoretski omogućilo povratak u Francusku.

Hrvatski filozof Srećko Horvat nedavno je, pozivajuči se na pjesnika Marka Pogačara kazao; “Jedina gora stvar od fašizma je umjereni fašizam”. On takođe podsjeća na poznatu tezu da bi situacija bila bolja da ljudi idu po ulicama i otvoreno kažu da neke ljude treba strpati u Aušvic, jer onda bismo barem znali gdje se nalazimo.

I, opet je jul. Još jedna godišnjica genocida. Dok je 1995. ubijana Srebrenica, naša vlast je bila na strani ubica. Tako, nepodnošljivo lako živimo s tom istinom.

Dok živim i dišem

Centar za žensko i mirovno obrazovanje Anima iz Kotora, organizuje performans – „Dok živim i dišem” – Za antifašizam i protiv mizoginije! Zaustavimo rat protiv žena! – koji će biti održan 13. jula u 18 sati na Trgu Republike, u Podgorici. “Cilj nam je da iskažemo protest protiv sve prisutnijeg fašizma u medijima i u realnosti. Aktuelni napad na Vanju Ćalović obavezuje nas da javno podržimo sve žene koje se bore protiv kriminala, korupcije i nasilja, za pravdu i demokartiju. One su sve češće mete institucija i političkih elita koje zloupotrebljavaju svoje pozicije i ne rade svoj posao”, objašjeno je iz Anime.

Miloš BAKIĆ

Komentari

Izdvojeno

ILEGALNI IZVOZ BOKSITA: Laka zarada u zemlji prespore pravde

Objavljeno prije

na

Objavio:

Osnovno tužilaštvo u Nikšiću ranije je odbacilo krivičnu prijavu bivših radnika Boksita protiv kompanija VSS i Rapax. Sada je u njihovim rukama, dokazima upotpunjena, prijava MKI

 

Iz svijeta nas, ponovo, podsjećaju na ono što bismo sami, odavno, morali znati. „Korupcija je najrasprostranjenija u Crnoj Gori u sektoru državnih nabavki. Kupovina i prodaja državne imovine odvija se u netransparentnom okruženju sa čestim optužbama za primanje mita i prijateljske odnose”, navodi se u ovogodišnjem izvještaju Stejt dipartmenta o globalnoj investicionoj klimi za 2021. godinu.

U izvještaju koji služi kao svojevrstan vodič potencijalnim investitorima iz SAD, apostrofira se negativna uloga pravosuđa s posebnim naglaskom na Privredni sud kome se zamjeraju: slaba primjena zakona, ograničeni kapaciteti i stručnost sudija, veliki broj zaostalih predmeta… Sve je začinjeno podatkom iz prošlogodišnjeg istraživanja o ovdašnjoj poslovnoj klimi, koje je među svojim članovima provela Američka privredna komora u Crnoj Gori. Njeni članovi su, pokazalo je istraživanje, posebno nezadovoljni trajanjem sudskih postupaka (79,5 odsto anketiranih) i nejednakom primjenom zakona (63,6 odsto anketiranih).

Bivši radnici Rudnika boksita u stečaju duže od godinu upozoravaju nadležne na nezakonit iskop i izvoz 2.664 tone rude boksita iz Nikšića. Uglavnom, uzaludno. Njihova priča zaslužuje pažnju makar zbog neobičnog sadržaja.

Izvezena ruda nije „iskopana” na rudarskim kopovima već sa placa – urbanizovanog gradskog građevinskog zemljišta – na kome je Samostalni sindikat Rudnika boksita planirao izgradnju desetak zgrada kako bi riješio stambene probleme zaposlenih. Rudu u Češku nijesu izvezli ni Boksiti ni Uniprom Veselina Pejovića, koji je nakon stečaja Boksita kupio veći dio imovine rudarske  kompanije i „naslijedio” njenu koncesiju za eksploataciju rude. Izvoz je obavljen u organizaciji i za račun privatnih firmi iz Nikšića: Vector System Security DOO i Rapax DOO, iako nijedna od njih ne ispunjava zakonom propisane uslove za taj posao – nemaju sa državom zaključen ugovor o koncesiji ni odobrenja za eksploataciju mineralnih sirovina. Država (čitaj – bivše vlasti) bila je blagovremeno obaviještena o tom nezakonitom poslu, ali ga nije spriječila.

Nove vlasti, preciznije, Ministarstvo kapitalnih investicija (MKI), riješile su da stvari istjeraju na čistac, pa su se početkom ljeta obratili Vrhovnom državnom tužiocu Draženu Buriću Informacijom o mogućem postojanju krivičnog djela i/ili prikrivanju krivičnog djela u vezi nelegalnog iskopa i izvoza rude boksita. To ide očekivano sporo. Prema informacijama Monitora, iz Vrhovnog tužilaštva nedavno su obavijestili nadležne u MKI da je njihova Informacija, sa pratećom dokumentacijom, proslijeđena Onovnom tužilaštvu u Nikšiću. Gdje je jednom, u nešto drugačijoj formi, već bila. I završila u košu.

Sada o detaljima.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 30. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ISTRAŽIVANJE NAFTE I GASA U CRNOGORSKOM PODMORJU:  Prazne mreže i snovi o milijardama

Objavljeno prije

na

Objavio:

Crna Gora je počela bušenje dna Jadrana i pored jasne poruke Evropske unije da su fosilna goriva prošlost, te da je budućnost rezervisana za ekološku i obnovljivu energiju, i uprkos lošim iskustvima iz regiona. Ekološki aktivisti najavljuju da će poslije turističke sezone obnoviti proteste

 

Iskusni ribar Branko Vujičić uzalud traži kozice i gambore po dnu Jadrana. Nestale su, kaže, i to pripisuje bušenju morskog dna u potrazi za naftom.

„Oni leže na samom dnu. Vjerovatno, bušenje izaziva neku vibraciju koja tjera ribe. Kozice su se potpuno izgubile, ne možemo uhvatiti dva kila, a hvatali smo po stotinu, cijena im je bila spala na tri eura. Nestale su ne samo u Ulcinju i Baru nego šire. One i sardele su hrana za svu ostalu ribu“, kaže Vujičić u razgovoru za CIN-CG, Monitor i BIRN.

Gigantska metalna svrdla, postrojenja Topaz Driller, probušila su 25. marta morsko dno, na 20 kilometara od obale, između Ulcinja i Bara u potrazi za naftom. Investitor, italijansko-ruski konzorcijum Eni-Novatek crno zlato će tražiti do dubine od 6.500 metara. Da li u crnogorskom podmorju ima nafte znaće se, navodno, početkom septembra.

Put ka zemljinoj utrobi nastavlja se uprkos upozorenjima ekologa da je riječ o rizičnom poduhvatu i kršenju Pariskog sporazuma i najavama da će, kada turisti odu, organizovati proteste.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 30. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

GODINU DANA PROTESTA MJEŠTANA KRALJSKIH BARA: Male HE – agonija koja traje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Mještani ne kriju ogorčenje zbog nerješavanja  problema od strane Vlade. Tako su na protestu koji je održan prošlog mjeseca istakli da je više nezakonitosti, kada je riječ o projektima mHE u selu, napravljeno tokom minulog mjeseca, nego tokom čitave prethodne godine

,,Ne dirajte naše vode, ostavite naša izvorišta Tare, dosta ste uzeli, nemojte više kumim vas bogom”, poručili su prije godinu dana mještani kolašinskog sela Kraljske Bare, ispod Komova. Od tada traju njihovi protesti u cilju zaustavljanja gradnje malih hidroelektrana (mHE) na vodotocima Ljubaštica, Crnja  i Čestogaz.

Ove tri rječice formiraju rijeku Drcku, jednu od većih pritoka Tare. Koncesiju na jedina tri preostala vodotoka u Parku prirode Komovi, koja nijesu stavljena u cijevi, dobilo je preduzeće Dekar energy. Vlasnik Dekara je Momčilo Miranović, suprug Vesne Miranović bivše pomoćnice ministra zdravlja i visoke funkcionerke DPS-a.

Od prošle jeseni mještani Bara Kraljskih imaju podršku mještana Rečina, koje je snašla ista muka. Oni se protive gradnji mini hidrocentrale na Rečinskoj rijeci. Na Rečinskoj rijeci mHE Skrbuša gradi kompanija Hydro logistics. Vlasnik ove kompanije je Slaven Burzanović, koji je i ovlašćeni zastupnik u firmi BB hidro Blaža Đukanovića, sina predsjednika države,  koji je takođe u poslu sa malim HE.

Na ovonedjeljnom protestu mještani Kraljskih Bara i Rečina su pozvali potpredsjednika Vlade Dritana Abazovića da ,,dođe i potvrdi ili porekne ono što je obećao u septembru prošle godine”. Abazović je tada prisustvovao protestu u Kraljskim Barama i, između ostalog, rekao da ,,buduća vlast treba da raskine sve koncesije za mHE i trajno zabrani gradnju”. On je tada tvrdio i da je ,,svaka gradnja mHE korupcija sama po sebi”.

Do sada su raskinuti svi ugovori o mHE za koje je postojao zakonski osnov, a za sve ostale traži se rješenje koje neće ići na štetu države, odgovoreno je mještanima iz Abazovićevog kabineta. Podsjetili su da je Abazović obećao moratorijum na izgradnju mHE, što je Vlada učinila odmah nakon konstituisanja.

,,Inspekcija će u saradnji sa geometrima uskoro posjetiti Bare Kraljske i sačiniti detaljan elaborat kojim će se utvrditi jasna pozicija objekata male HE, najavljeno je iz Kabineta poptredsjednika Vlade. To je, kako su precizirali, osnovni preduslov razmatranja pravnog osnova za raskid ugovora.

Dok se čeka nova inspekcijska posjeta, nedavno je Direktorat za inspekcijske poslove privremeno zabranio koncesionarima nastavak radova.

Na protestu su mještani Bara Kraljskih i Rečina iskazali zabrinutost i tražili od vicepremijera da im garantuje da niko neće krenuti silom na one koji se protive gradnji mini-hidroelektrana na tom području.

Milovan – Mišo Labović, predsjednik Savjeta MZ Kraljske Bare, za Monitor kaže da mještani trpe pravno nasilje jer se privremenim mjerama koje donosi Osnovni sud u Kolašinu ugrožavaju ljudska prava: ,,Kad investitor podnese zahtjev za 24 sata se odlučuje, a mještanima za krivične tužbe preko dva mjeseca traje istraga”. On objašnjava da se koncesionar bori svim silama za svoj profit, pa da je bilo i prijetnji, ali da se nesigurnost  sada provlači kroz institucije.

Labović ističe da su više puta nadležnima predočili dokaze o tome da su u odluci o koncesiji pogrešno tretirani slivovi rječica, da nijesu riješeni građevinsko pravni odnosi, da je ugovor sa koncesionarom koji je trebao da završi radove 2016. na volšeban način bivša Vlada, na osnovu zaključka, produžila 2019. godine…

,,Očigledno da će ovo trajati”, kaže Labović i napominje da ugovor koncesionaru ističe krajem godine. ,,Imali smo  dva sastanka u Vladi.  Nijesmo dobili bilo kakve garancije. Oni se drže  priče da ne žele da plaćaju milionske odštete. Mi smatramo da se na osnovu člana 23 koncesionog ugovora i člana 18 – nesaglasnost mještana, ugovori mogu oboriti. Član 23 jasno kaže – da se dozvole koje su dobijene na osnovu pogrešnih podataka odmah mogu raskinuti. Onda bi trebalo da onaj koji je potpisao takve ugovore pozove na odgovornost”.

Mještani ne kriju ogorčenje zbog nerješavanja ovog problema od strane Vlade. Tako su na protestu, koji je održan prošlog mjeseca, istakli da je više nezakonitosti, kada je riječ o projektima mHE u selu, napravljeno tokom minulog mjeseca, nego tokom čitave prethodne godine.

Krajem maja su pozvali ministra ekologije, prostornog planiranja i urbanizma Ratka Mitrovića da podnese ostavku „iz moralnih razloga“. Ministar Mitrović je autor studija tehničko-ekonomske opravdanosti izgradnje i idejnih rješenja za 20 mHE, među kojima i Crnja, Ljubaštica i Čestogaz u Barama Kraljskim.

U Crnoj Gori rade 32 mHE, a njihov udio u ukupnoj proizvodnji električne energije manji je od tri odsto. Građani su na osnovu podsticaja investitorima do sada platili preko 19 miliona eura. Zahvaljujući subvencijama, koje plaćaju potrošači kroz račune za struju, firma BB Hidro, čiji je suvlasnik  Blažo Đukanović, projektovala je za 12 godina rada  mHE Bistrica u Kolašinu, profit od tri miliona eura, a za to vrijeme će državi biti plaćeno samo 250 hiljada koncesione naknade, izračunali su u NVO Akcija za socijalnu pravdu.

Ines Mrdović, pravna savjetnica ove organizacije nedavno je izjavila da je  nova Vlada obećala reviziju projekata mHE ,,ali politički rastrzana između ličnih sujeta i pizmi političara sa svih strana, ni šest mjeseci od imenovanja, nije se ozbiljnije zagreblo po ovom gorućem pitanju, sa ciljem da se potrošači zaštite od neopravdanog nameta ispoljenog u subvencijama, odnosno biznisi privilegovanih do danas su neokrnjeni, dok se građanima i dalje žestoko zavlači ruka u džep”.

Nova Vlada je odlučila da zaustavi odobravanje izgradnje malih HE dok ne okonča postupak do sada zaključenih ugovora. A to ide vrlo sporo. Zbog ove odluke investitori tuže državu i hoće da naplate navodnu 30-godišnju štetu – ceh bi za crnogorske građane mogao da bude veći od 50 miliona eura.

Ministarstvo kapitalnih investicija je u decembru formiralo radnu grupu koja treba da sagleda i preispita ugovore o koncesijama za male HE. Monitoru su ranije iz ovog ministarstva odgovorili da je potrebno razumijevanje jer taj postupak nije jednostavan ni brz. Rezultata još nema.

Niko od nadležnih ne pridaje važnosti na uporne tvrdnje Vasilija Miličkovića, predstavnika manjinskih akcionara EPCG koji pokušava da dokaže da je cijeli posao oko malih HE i subvencija nezakonit i protivan Ustavu. On ponavlja da se zarad interesa ljudi iz Đukanovićeve familije i okruženja, EPCG obavezala da struju otkupljuje po cijeni tri puta većoj od tržišne. Navodi i da će nas prema procjenama stručanjaka to reketiranje i pljačka građana kroz OIE 1 i 2 za 30 godina koštati 600 miliona ili 20 miliona godišnje.

Vlada je početkom ovog mjeseca donijela odluku da milion eura iz budžeta dodijeli za podsticanje proizvodnje električne energije iz obnovljivih izvora (OIE). Prema uredbi koju je donijela prethodna vlast, vlasnici obnovljivih izvora energije imaju status povlašćenih proizvođača kojima se plaća podsticajna cijena struje.

Prošle godine je 13 povlašćenih vlasnika mini HE od građana i privrede
dobilo blizu četiri miliona eura podsticaja, a imali su ukupan profit od 1,6 miliona eura. Da nije bilo podsticaja od građana, vlasnici mHE bi godinu završili sa dva miliona gubitka.

I dok čekaju šta će  se i kako prelomiti u Podgorici, u Kraljskim Barama su više puta istakli da nijesu i neće dati da se politika umješa u njihovu borbu. Labović ističe: ,,Mi branimo naše živote, naše selo je mrtvo ako se desi da nam se uzme voda, tu više nema života”.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo