Povežite se sa nama

MONITORING

SISTEM PROTIV SVETLANE ČEBOTARENKO: Svi nedužni osim žrtve

Objavljeno prije

na

“Na kraju će ispasti da je Moldavka S.Č. najkrivlja od svih”!

Da je tadašnji predsjednik Savjeta Grupe za promjene Svetozar Jovićević bio dalekovid kada je ovo izgovorio prije desetak godina, ovjerio je ovih dana državnim pečatom sudija podgoričkog Osnovnog Suda Goran Đuković. Osudio je Moldavku Svetlanu Čebotarenko uslovno na godinu dana. Kazna je odrezana zbog davanja lažnog iskaza u postupku koji su pokrenuli Zoran Piperović i Ekrem Jasavić. U obrazloženju presude Đuković navodi da je dokazano da Moldavka nije govorila istinu kada je tvrdila da su Piperović i Jasavić bili organizatori prisiljavanja na prostituciju.

Svetlana Čebotarenko, čiji je identitet tada označavan sa Moldavka S. Č., svjedočila je 2002. godine da je krajem devedesetih došla u bivšu Jugoslaviju da radi kao konobarica i tokom boravka u Crnoj Gori prisiljavana na seksualni odnos sa više crnogorskih poznatih ličnosti. Kao organizatore prisiljavanja na prostituciju prozvala je Piperovića, koji je u to vrijeme bio zamjenik državnog tužioca, Jasavića, Irfana Kurpejovića i Bajrama Orahovca. Izbila je velika afera, koja još traje.

Piperović i Jasavić podnijeli su protiv Moldavke privatnu tužbu. Ovo joj je bilo treće suđenje nakon što je Viši sud u Podgorici dva puta ukidao oslobađajuću presudu. Četvorci koju je Čebotarenko optužila kao organizatore prisljavanja na prostituciju nikada nije suđeno! Niti bilo kome drugom od pominjanih u ovoj aferi. Suđeno je žrtvi trafikinga. Upućeni tvrde da je nonsens i to što je suđeno zaštićenom svjedoku.

Prirodnopravni institut zaštićenog svjedoka podrazumijeva apsolutnu zaštitu bilo gdje i u bilo kakvim okolnostima. Naročito na okolnosti slučaja u kojem je svjedočio. U ovom slučaju svjedok, i to je posljedica zaštite, ima pravo da promijeni identitet, pa je postupak vođen pred našim sudovima besmislen.

Ali u crnogorskom pravosuđu sve je moguće. To su potvrdile i sve druge afere u koje su bili umiješani ljudi iz vrhova vlasti.

Obrazloženje presude Svetlani Čebotarenko može poslužiti kao ogledalo crnogorskog pravosuđa.

Nakon tvrdnje da je izjava osuđene Moldavke “protivrječna i lažna i u subjektivnom i u objektivnom smislu”, sudija Đuković konstatuje da Čabotarenko u iskazu nije spominjala prezimena, već samo imena. Takođe, tvrdila je da ne zna najbolje srpski jezik, pa je njeno saslušanje obavljeno u prisustvu prevodioca, a spominjala je ime-na nekih mjesta u Podgorici, što je, prema ocjeni sudije, nelogično jer je izjavila da ne zna jezik (!). Takođe, kaže dalje sudija, nije po-tvrđen ni navod okrivljene da su u jednom podgoričkom lokalu sta-jale njene obnažene fotografije, jer one tu nijesu pronađene.

Nakon ove presude Zoran Piperović, danas advokat, likuje i – prijeti. U stilu po kojem je zapamćen i dok je davao iskaz u sudnici.

“Imao sam protivnike čija je glavna karakteristika nesojluk, primitivi-zam, zloba i glupost, kojom su svih ovih godina htjeli da prikriju zlo-čin kojeg su apsolutno bili svjesni. Djelovi crnogorskog sudstva, tu-žilaštva i medija, SDP na čelu sa Rankom Krivokapićem i dobar dio SNP-a sa Velizarom Kaluđerovićem, sve su radili da ovaj zlo-čin ne izađe na vidjelo”, optužuje Piperović.

Dalje kaže: “Obećao sam im da će Moldavka biti osuđena, smijali su se. Obećavam im i da će svi biti uhapšeni, što im tada neće biti smiješno. U knjizi koju završavam vidjećete sav taj jad na čelu sa Mićom Orlandićem, Draganom Prelevićem i drugima”.

Piperović je već objavio knjigu o slučaju S.Č. – Moldavka, istinita priča. Monitor je prošle godine u tekstu Moldavka, neistinita priča otkrio kako Piperovićeva knjiga vrvi od neistina i nedosljednosti. Na sudu je, sve kunući se, tvrdio da nikad nije koristio seksualne usluge. Kasnije je, tek nakon pitanja suda, ispričao kako je to ipak radio. U knjizi taj zapisnik sa suda – preskače.

Moldavka S.Č, tada 28-godišnja djevojka, uspjela je da pobjegne iz jednog stana u Podgorici u novembru 2002. Tako je afera seks trafiking i otkrivena. Piperović je uhapšen 30. novembra zajedno sa Bajramom Orahovcem, vlasnikom podgoričkog noćnog kluba Oskar, zbog sumnje da je umiješan u trgovinu bijelim robljem.

S. Č. je krajem januara 2003. napustila Crnu Goru na osnovu odluke istražne sutkinje Ane Vuković, uz obrazloženje da njeno prisustvo nije više neophodno u istražnom postupku. Vuković je objasnila da je odobrenje o odlasku S.Č. iz Crne Gore u skladu sa odredbama nacionalnog i međunarodnog zakonodavstva i da je te odredbe obavezuju primarno na zaštitu zdravstvenog zdravlja S.Č. Navodeći da će krivični postupak biti nastavljen, Ana Vuković je kazala da, shodno odredbama konvencije Ujedinjenih nacija protiv transnacionalnog organizovanog kriminala, učešće oštećene u sudskom postupku ne podrazumijeva isključivo neposrednost, već se preporučuje da svjedoči putem sredstava komunikacione tehnologije.

Podsjećamo: iako je S.Č. bila zaštićeni svjedok, u medijima je objelodanjen njen identitet.

U junu te godine, osnovni tužilac iz Podgorice Zoran Radonjić odustao je od krivičnog gonjenja Irfana Kurpejovića, Ekrema Jasavića, Bajrama Orahovca i Zorana Piperovića. U maratonskom istražnom postupku njih četvorica bili su osumnjičeni za podvođenje i trgovinu moldavskom državljankom S.Č.

Istraga je trajala šest mjeseci, saslušano je 45 svjedoka iz Crne Gore, Srbije i BiH. Na kraju, tužilac Radonjić, kako je zabilježeno u medijima, nije dao odgovor ni na jedno od pitanja koja su više od pola godine bila otvorena. I četvorica osumnjičenih bili su nezadovoljni Radonjićevom odlukom zato što eksplicitno nije objasnio zbog čega je odustao od krivičnog gonjenja. Iz tužiočevog obrazloženja moglo se zaključiti jedno – osumnjičeni nijesu krivi, ali nije utvrđeno ni da su nevini.

Tokom istražne radnje prepoznavanje, koja je obavljena u podgoričkom Centru bezbjednosti, djevojka iz Moldavije prepoznala je okrivljene: Piperovića, Jasavića, Kurpejovića i Orahovca.

Ona je tih dana tokom višesatnog svjedočenja u Osnovnom sudu u Podgorici detaljno opisala ljude koji su je zlostavljali, mjesta na koja su je odvodili i traume koje je preživjela. Na kraju joj je pozlilo i prebačena je u Klinički centar.

U dokumentaciji podgoričkog Doma zdravlja, prema našem izvoru koji je insisitrao na anonimnosti, čuvaju se nalazi ljekara o povredama koje je Moldavka zadobila tokom orgija nad njom. Taj izvor takođe tvrdi da je navodno zlostavljana i u vili Stanka Subotića na Svetom Stefanu i da je jedan medicinski stručnjak deponovao na sigurno mjesto više podataka o učesnicima tog događaja, s tim da se oni mogu objelodaniti nakon njegove smrti.

“S.Č. je u istrazi na preko dvjesta stranica kucanog teksta i

snimljenog materijala od nekoliko sati imenovala i detaljno opisala stanove, lokale, firme, trgovce i krijumčare ‘bijelog roblja’. Pomenuta

su mnoga vrlo poznata imena iz privrednog i političkog života zemlje”, saopšteno je iz Sigurne ženske kuće povodom ove afere.

Tužilac se na sve to oglušio.

Sutkinja Ana Vuković javno je negodovala zbog odluke tužioca Radonjića, koji je malo kasnije smijenjen, tvrdeći da je prikupljeno dovoljno dokaza za pokretanje krivičnog postupka protiv Kurpejovića, Jasavića, Orahovca i Piperovića, ali i još nekih osoba koje su u istražnom postupku imale status svjedoka. I ta je opomena otišla u vjetar.

Pored osumnjičenog Zorana Piperovića, na početku afere javno je prozvan državni tužilac Božidar Vukčević.

Mnogi u vrhovima vlasti odahnuli su nakon obustavljanja postupka protiv pomenute četvorke. Odluka tužioca Radonjića obradovala je i Mila Đukanovića. U istražnom postupku Đukanović je demantovao da ima bilo kakve veze sa tim slučajem, iako je u svjedočenju pominjan, tvrdeći da je afera iskonstruisana. Sugerisao je i da se sudski gone oni koji stoje iza afere.

“Zanimljivo je da je Đukanović prošle godine u intervujuu Darku Šukoviću na Atlas televiziji kazao da se S.Č. nalazi u Kanadi. Naravno, izostalo je pitanje otkud on to zna, a čudno je i zašto na to nije reagovao tužilac”, kaže Ljiljana Raičević. U jeku afere, Đukanović je govoro da iza nje stoje neke tajnovite strane službe. Nikad nije otkrio koje.

Zbog slučaja S.Č. Crna Gora se našla na vrhu liste zemalja koje prednjače u trgovini ljudima. Nakon odluke tužioca Zorana Radonjića stigli su protesti sa najmoćnijih svjetskih adresa. Javno su protestovali: Vlada SAD, Evropska unija, OEBS, Amnesti internacional i Visoki komesarijat za ljudska prava pri Ujedinjenim nacijama. Javno su prekoreni crnogorski zvaničnici, koji su indirektno optuženi za zataškavanje ovoga slučaja i prozvani za diskreditovanje žrtve trafikinga.

Povodom osude Svetlane Čebotarenko uslijediće vjerovatno novi šamari Crnoj Gori.

Ljiljana Raičević, upravnica Sigurne ženske kuće
Pouzdano svjedočenje

Slučaj Svetlane Čebotarenko je vrlo delikatan slučaj, kaže Ljiljana Raičević u razgovoru za Monitor. Prema njenim riječima, nije samo u pitanju to što su s njim u vezi pomenute visoke ličnosti ili što se radi o uvezanom kriminalu, nego je u pitanju spremnost vlasti da se suoči sa problemom trafikinga i da ga na adekvatan način riješi tako što će ga nadgledati, voditi istragu, optužiti i osuditi njegove aktere. To se nije desilo iako je u posljednjih četiri-pet godina od Ujedinjenih nacija do Savjeta Evrope trafiking označen kao najveće nasilje nad ženama, djevojčicama i dječacima.

– Svetlana Čebotarenko je primjer kako je jedna žena trafikovana iz jedne u još nekoliko zemalja. Ona je bila pouzdan i pošten svjedok. Bila je hrabra, pamtila je mnoge događaje i osobe, znala ja da procijeni situaciju. Tačno je navela svako mjesto, vrijeme i događaj. Tokom istrage vođena je na mnoga mjesta koja je pominjala u svojoj ispovijesti i sva su prepoznata. Na primjer, detaljno je opisala stanove ljudi koji su pomenuti u istrazi. Ona je više puta pokušavala da pobjegne i spasi se zlostavljanja. Posljednji put kad je uspjela da pobjegne, išla je na sve ili ništa, jer je, kao mi je rekla, čula da hoće da je odvedu Albaniju gdje se vade i prodaju ljudski organi. Nije ni po koju cijenu htjela da doživi još jedno mučenje i glavni joj cilj bio da još jednom vidi svoju djecu. Od nje sam tada prvi put čula za žutu kuću blizu Tirane.

A što se tiče Zorana Piperovića on je optužen za grozno djelo – trgovinu ženama. To je radio uz znanje državnog tužioca i njegovog pomoćnika. Sve se to nalazi u optužnici i kod istražnog sudije i dokazivano je na stotine načina. Zbog toga je Piperović i odležao u zatvoru. Istovremeno, nikad nije dokazano da nije tačno ono što je tvrdila Svetlana Čebotarenko.

U Sigurnoj ženskoj kući od početka smo znali da se Piperović kreće u određenim krugovima i da on zna mnogo toga što bi i druge ljude odvelo u zatvor. Zanimljivo je da je Piperović od početka suđenja Moldavki imao kompletne sudske spise i njene fotografije, koje je dijelio na sve strane.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

Izdvojeno

ULOGA MILA ĐUKANOVIĆA U PROPASTI PRIMORKE: Potpisao bankarske garancije još neosnovanoj firmi

Objavljeno prije

na

Objavio:

U martu 2019. godine Viši sud u Podgorici je potvrdio znatno reduciranu optužnicu SDT u predmetu Primorka Bar protiv šestočlane grupe koja se tereti za „zloupotrebu poslovanja u privredi, čime su oštetili budžet za 6,6 miliona eura“. Suđenje je počelo skoro godinu kasnije ali zbog pandemije nije održano gotovo nijedno ročište. U Naredbi za sprovođenje istrage je prvobitno bilo osumnjičeno 15 osoba

 

Pred kraj 2021. godine javnost je zapanjila sedmosatna drama i prijetnja Edina Begzića da će aktivirati eksploziv ispred poslovnice Nove ljubljanske banke (NLB) u Baru zbog tvrdnji da je banka ukrala novac radnicima nekadašnje Primorke DOO Bar, među kojima su bili i njegovi roditelji. Drama je okončana nakon što je Begzić u telefonskom razgovoru sa potpredsjednikom Vlade Dritanom Abazovićem iznio slučaj svojih roditelja i ostalih zaposlenih u nekadašnjoh barskoj firmi. Ispostavilo se da Begzić nije imao pravi eksploziv i oružje kojim je prijetio u ranije snimljenoj video poruci gdje je optužio „lopovsku banku da je uz pomoć države i njenih institucija (za vrijeme DPS-a) ukrala pare od poštenog i jadnog naroda i radnika firme Primorka iz Bara davne 2010. godine.“

Abazović je nakon tri dana, kao što je obećao Begziću, primio u svoj kabinet delegaciju bivših radnika i izjavio da su zahtjevi radnika „maksimalno opravdani i da imaju realne zahtjeve“. Obećao je i da će urgirati da tužilaštvo djeluje uz nadu da „neko novo Tužilaštvo neće čekati da zastari predmet i da će procesuirati sve one koji su učestvovali u očiglednim koruptivnim radnjama u slučaju privatizacije Primorke“.

Još u martu 2019. godine Viši sud u Podgorici je potvrdio znatno reduciranu optužnicu Specijalnog državnog tužilaštva (SDT) u predmetu Primorka Bar protiv šestočlane grupe koja se tereti za „zloupotrebu poslovanja u privredi, čime su oštetili budžet za 6,6 miliona eura“. Optuženi su vlasnik firme Krisma Nebojša Bošković, koji je privatizovao Primorku, bivši direktor NLB Črtomir Mesarič, Biljana Bošković, predsjednik odbora direktora Primorke Svetozar Marković, direktor Melgonia-Primorke Vinko Marović i direktor Krisma motorsa Milenko Marković. Suđenje je počelo skoro godinu kasnije a zbog pandemije nije održano gotovo nijedno ročište. U Naredbi za sprovođenje istrage je prvobitno bilo osumnjičeno čak 15 osoba da su direktno oštetile budžet za 4 miliona i da su nezakonito prisvojile državnu imovinu vrijednu 15 miliona eura.

Mnogi optužuju Specijalno tužilaštvo da je tokom izviđaja i istrage pažljivo zaobišlo sve one koji su direktno povezani sa tadašnjim premijerom Milom Đukanovićem.

Još je 2014. godine opozicioni poslanik Mladen Bojanić (sadašnji ministar kapitalnih investicija) optužio  je Đukanovića u Skupštini da stoji iza davanja propalih državnih garancija sumnjivoj firmi sa Kipra, iza koje stoje sumnjive osobe od ranije poznate po uvođenju drugih firmi u stečaj.

Bojanić je pokazao dokumenta da je Melgonia-Primorka DOO Bar dobila bankarsku garanciju 1. aprila 2010. godine Vlade Crne Gore u iznosu od 4 miliona eura za ukupni kredit od 14,4 miliona eura koji je odobrila NLB Montenegro banka AD Podgorica. Garancija Vlade koja je iznosila 27,8 odsto ukupnog kredita odobrenog od NLB je bila naplativa na prvi poziv i bez prava protesta. Vlada nije obezbijedila nikakve kontragarancije od „investitora“ da zaštiti novac poreskih obveznika u slučaju nepovoljnog razvoja događaja.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štapanom izdanju Monitora od petka 14. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SMJENA MILENE POPOVIĆ – SAMARDŽIĆ: Kritika i kazna

Objavljeno prije

na

Objavio:

Epidemiološkinja je smijenjena jer je, kao i za vrijeme prošle vlasti, nastavila da kritikuje ono što je za kritiku. Kompromis sa koronom pred Novu nazvala je polumjerama. Ministarka ove nedjelje kaže da su takve ,,mjere” dale pozitivne rezultate. U praksi imamo rekordan broj oboljelih

 

Dok novi soj korona virusa prouzrokuje rekordna oboljenja, zdravstvenim vlastima je sve više stalo do toga da se javnosti pokažu kao bezgrešni.

,,Potpuno je evidento da su mjere koje smo imali pred Novu godinu dale odgovarajuće pozitivne rezultate”, kazala je, ove srijede, ministarka zdravlja Jelena Borovinić – Bojović.

Podsjetimo, pred Novu je napravljen kompromis pa nije ispoštovan zahtjev stuke – Instituta za javno zdravlje da se zatvore ugostiteljski objekti i zabrane sva okupljanja. To je pravdano time da i pored očekivanog cunamija omikrona mora nešto da se zaradi.

Kao i mnogo puta do sada, bez dlake na jeziku, o tome da se radi o polumjerama javno je progovorila Milena Popović – Samardžić. Upozorila je i na scenario kojem sada pristustvojemo: svaki dan rekordni broj zaraženih.

,,U Crnoj Gori postoje dva paralelna svijeta – jedan je u bolnicama a drugi u Vladinom savjetu koji prekraja mjere. Ako to rade, a da ne dođu u bolnice i da vide kako to izgleda”, istakla je Popović – Samardžić.

To iskakanje iz sveopšte samohvale zdravstvenih vlasti, izgleda  je morala da plati. Početkom godine smijenjena je sa mjesta načelnice Odjeljenja za imunoprofilaksu, pripremu i kontrolu putnika u međunarodnom saobraćaju u Institutu za javno zdravlje. Utješno, ostala je da radi kao epidemiološkinja u Institutu. Odluku je donio direktor IJZ Igor Galić.

Smjena je uslijedila nakon što je portal CdM pisao da je doktorka Doma zdravlja Budva radila sa pacijentima uprkos tome što je kovid pozitivna, a to je odobrila Popović – Samardžić. 

Ona je objasnila da izolaciju uvodi i prekida sanitarni inspektor na preporuku epidemiologa nadležnog za zdravstvenu ustanovu, ali i da ona sanitarnom inspektoru nije uputila zahtjev za prekid izolacije koleginice te da to ne spada u njenu nadležnost.

Popović za Monitor kaže da je predložila da se inovira zastarjeli protokol za pacijente inficirane omikron sojem virusa, a po uzoru na protokol Centra za zarazne bolesti SAD-a, prema kome se vrijeme izolacije smanjuje na 5 dana, uz obavezno nošenje maske narednih 5 dana. Istakla je da koleginica koja je radila isključivo sa kovid pozitivnim pacijentima, osmoga dana od svog inficiranja, bez ijednog simptoma bolesti i sa tri primljene doze vakcine, nije mogla predstavljati epidemiološki rizik ni po sebe ni po već inficirane pacijente.

Navodi, Popović – Samardžić i da su Francuska, Kanada, SAD i još neke zemlje napravile izuzetak od pravila izolacije za medicinsko osoblje koje nema ili ima blaže simptome. Ta vanredna mjera ima za cilj da ublaži nedostatak osoblja u bolnicama i drugim medicinskim ustanovama izazvan dosad neviđenim rasplamsavanjem epidemije.

I u Crnoj Gori je od ove srijede samoizolacija skraćena sa deset na sedam dana.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štapanom izdanju Monitora od petka 14. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SELEKTIVNA REAKCIJA AGENCIJE ZA ELEKTRONSKE MEDIJE: „Kabal“ diraju samo kada odgovara politici

Objavljeno prije

na

Objavio:

Predstavnici AEM-a dugo su govorili da nemaju velike nadležnosti da reaguju prema televizijama koje crnogorski građani gledaju posredstvom kablovskih operatera, ali skorašnje promptne reakcije pokazuju da mogu – ukoliko hoće ili ako nekome tako odgovara

 

Otkad se u crnogorskim domovima rasprostranila upotreba kablovskih televizija, građani sve više uživaju u stranim zabavnim TV programima. Najviše u emisijama koje se proizvode u Srbiji. A baš preko takvih programa sve se češće  plasira seksistički sadržaj i govor mržnje upakovan u smijeh i zabavu.

Sve je kulminiralo rijaliti programima. S druge strane, pojavile su se emisije koje se gledaocima predstavljaju kao informativni program, ali se kroz njih crtaju mete različitim „izdajnicima“ određenih ideologija, politika i nacija. Pritom se brutalno vrijeđaju pojedinci i širi govor mržnje prema određenim skupinama ljudi, koje vežu ista uvjerenja ili pripadnost.

Agencija za elektronske medije (AEM) kod nas je nadležna za poštovanje programskih standarda i principa, koju u našim zakonima i podzakonskim aktima zabranjuju „podsticanje na mržnju, netrpeljivost i diskriminaciju“. Agencija ima nadležnost da reaguje prema svim televizijama koje svoj program emituju u Crnoj Gori posredstvom nacionalnih frekvencija ili kablovskih operatera.

Njihova valjana reakcija dugo je izostajala. Tek povremeno su sankcionisane televizije sa nacionalnom frekvencijom kod kojih bi uočili kršenje programskih principa. Ubjedljivo najviše prigovora imala je televizija Pink, koja je nacionalnu frekvenciju imala i u Crnoj Gori. Kažnjavana je uglavnom nakon prigovora pojedinaca koji su vrijeđani i blaćeni u tzv. informativnim programima ove televizije. Pink je u većini slučajeva sankcionisan samo opomenom.

Agencija je imala još ležerniji pristup kada je riječ o programima koji emituju kablovske televizije. Tadašnji čelnici AEM-a pravdali su se kako zakoni daju više slobode „kablovskim televizijama“. Dok su pojedini članovi Savjeta AEM-a objašnjavali kako Agencija ne smije izigravati cenzora.

„Kada govorimo o kablu, to je obilje slobodnih programa koji su pod nadzorom Agencije ali uz nešto što se zove slobodni segmenti njihovog izbora od strane kablovskih operatora. To, međutim, ne znači beskrajnu slobodu i to znači da u određenim momentima regulator može da ukaže na problematične sadržaje i da od kablovskih operatora traži njihovo skidanje sa programskih kataloga“, govorio je  bivši direktor Agencije Abaz Džafić.

Međutim, u par navrata je regulatorna institucija ipak reagovala. Posljednji put  prije nekoliko dana kada je na pola godine sa crnogorskih kablovskih televizija skinut dio programske šeme srbijanske televizije Happy. To je bio drugi put da AEM reaguje „u kablu“.

Osuđeni ratni zločinac i dokazani huškač Vojislav Šešelj u jutarnjem programu sankcionisane televizije iznio je niz mizoginih uvreda na račun Cetinja i Cetinjanki. Šovinizmu ratnog zločinca pridružio se voditelj, ujedno i glavni urednik TV Happy Milomir Marić. Prethodno je AEM privremeno zabranio emitovanje programa TV Pink i TV Happy zbog anticrnogorske propagande uoči lokalnih izbora u Nikšiću.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štapanom izdanju Monitora od petka 14. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo