Povežite se sa nama

MONITORING

SISTEM PROTIV SVETLANE ČEBOTARENKO: Svi nedužni osim žrtve

Objavljeno prije

na

sc

“Na kraju će ispasti da je Moldavka S.Č. najkrivlja od svih”!

Da je tadašnji predsjednik Savjeta Grupe za promjene Svetozar Jovićević bio dalekovid kada je ovo izgovorio prije desetak godina, ovjerio je ovih dana državnim pečatom sudija podgoričkog Osnovnog Suda Goran Đuković. Osudio je Moldavku Svetlanu Čebotarenko uslovno na godinu dana. Kazna je odrezana zbog davanja lažnog iskaza u postupku koji su pokrenuli Zoran Piperović i Ekrem Jasavić. U obrazloženju presude Đuković navodi da je dokazano da Moldavka nije govorila istinu kada je tvrdila da su Piperović i Jasavić bili organizatori prisiljavanja na prostituciju.

Svetlana Čebotarenko, čiji je identitet tada označavan sa Moldavka S. Č., svjedočila je 2002. godine da je krajem devedesetih došla u bivšu Jugoslaviju da radi kao konobarica i tokom boravka u Crnoj Gori prisiljavana na seksualni odnos sa više crnogorskih poznatih ličnosti. Kao organizatore prisiljavanja na prostituciju prozvala je Piperovića, koji je u to vrijeme bio zamjenik državnog tužioca, Jasavića, Irfana Kurpejovića i Bajrama Orahovca. Izbila je velika afera, koja još traje.

Piperović i Jasavić podnijeli su protiv Moldavke privatnu tužbu. Ovo joj je bilo treće suđenje nakon što je Viši sud u Podgorici dva puta ukidao oslobađajuću presudu. Četvorci koju je Čebotarenko optužila kao organizatore prisljavanja na prostituciju nikada nije suđeno! Niti bilo kome drugom od pominjanih u ovoj aferi. Suđeno je žrtvi trafikinga. Upućeni tvrde da je nonsens i to što je suđeno zaštićenom svjedoku.

Prirodnopravni institut zaštićenog svjedoka podrazumijeva apsolutnu zaštitu bilo gdje i u bilo kakvim okolnostima. Naročito na okolnosti slučaja u kojem je svjedočio. U ovom slučaju svjedok, i to je posljedica zaštite, ima pravo da promijeni identitet, pa je postupak vođen pred našim sudovima besmislen.

Ali u crnogorskom pravosuđu sve je moguće. To su potvrdile i sve druge afere u koje su bili umiješani ljudi iz vrhova vlasti.

Obrazloženje presude Svetlani Čebotarenko može poslužiti kao ogledalo crnogorskog pravosuđa.

Nakon tvrdnje da je izjava osuđene Moldavke “protivrječna i lažna i u subjektivnom i u objektivnom smislu”, sudija Đuković konstatuje da Čabotarenko u iskazu nije spominjala prezimena, već samo imena. Takođe, tvrdila je da ne zna najbolje srpski jezik, pa je njeno saslušanje obavljeno u prisustvu prevodioca, a spominjala je ime-na nekih mjesta u Podgorici, što je, prema ocjeni sudije, nelogično jer je izjavila da ne zna jezik (!). Takođe, kaže dalje sudija, nije po-tvrđen ni navod okrivljene da su u jednom podgoričkom lokalu sta-jale njene obnažene fotografije, jer one tu nijesu pronađene.

Nakon ove presude Zoran Piperović, danas advokat, likuje i – prijeti. U stilu po kojem je zapamćen i dok je davao iskaz u sudnici.

“Imao sam protivnike čija je glavna karakteristika nesojluk, primitivi-zam, zloba i glupost, kojom su svih ovih godina htjeli da prikriju zlo-čin kojeg su apsolutno bili svjesni. Djelovi crnogorskog sudstva, tu-žilaštva i medija, SDP na čelu sa Rankom Krivokapićem i dobar dio SNP-a sa Velizarom Kaluđerovićem, sve su radili da ovaj zlo-čin ne izađe na vidjelo”, optužuje Piperović.

Dalje kaže: “Obećao sam im da će Moldavka biti osuđena, smijali su se. Obećavam im i da će svi biti uhapšeni, što im tada neće biti smiješno. U knjizi koju završavam vidjećete sav taj jad na čelu sa Mićom Orlandićem, Draganom Prelevićem i drugima”.

Piperović je već objavio knjigu o slučaju S.Č. – Moldavka, istinita priča. Monitor je prošle godine u tekstu Moldavka, neistinita priča otkrio kako Piperovićeva knjiga vrvi od neistina i nedosljednosti. Na sudu je, sve kunući se, tvrdio da nikad nije koristio seksualne usluge. Kasnije je, tek nakon pitanja suda, ispričao kako je to ipak radio. U knjizi taj zapisnik sa suda – preskače.

Moldavka S.Č, tada 28-godišnja djevojka, uspjela je da pobjegne iz jednog stana u Podgorici u novembru 2002. Tako je afera seks trafiking i otkrivena. Piperović je uhapšen 30. novembra zajedno sa Bajramom Orahovcem, vlasnikom podgoričkog noćnog kluba Oskar, zbog sumnje da je umiješan u trgovinu bijelim robljem.

S. Č. je krajem januara 2003. napustila Crnu Goru na osnovu odluke istražne sutkinje Ane Vuković, uz obrazloženje da njeno prisustvo nije više neophodno u istražnom postupku. Vuković je objasnila da je odobrenje o odlasku S.Č. iz Crne Gore u skladu sa odredbama nacionalnog i međunarodnog zakonodavstva i da je te odredbe obavezuju primarno na zaštitu zdravstvenog zdravlja S.Č. Navodeći da će krivični postupak biti nastavljen, Ana Vuković je kazala da, shodno odredbama konvencije Ujedinjenih nacija protiv transnacionalnog organizovanog kriminala, učešće oštećene u sudskom postupku ne podrazumijeva isključivo neposrednost, već se preporučuje da svjedoči putem sredstava komunikacione tehnologije.

Podsjećamo: iako je S.Č. bila zaštićeni svjedok, u medijima je objelodanjen njen identitet.

U junu te godine, osnovni tužilac iz Podgorice Zoran Radonjić odustao je od krivičnog gonjenja Irfana Kurpejovića, Ekrema Jasavića, Bajrama Orahovca i Zorana Piperovića. U maratonskom istražnom postupku njih četvorica bili su osumnjičeni za podvođenje i trgovinu moldavskom državljankom S.Č.

Istraga je trajala šest mjeseci, saslušano je 45 svjedoka iz Crne Gore, Srbije i BiH. Na kraju, tužilac Radonjić, kako je zabilježeno u medijima, nije dao odgovor ni na jedno od pitanja koja su više od pola godine bila otvorena. I četvorica osumnjičenih bili su nezadovoljni Radonjićevom odlukom zato što eksplicitno nije objasnio zbog čega je odustao od krivičnog gonjenja. Iz tužiočevog obrazloženja moglo se zaključiti jedno – osumnjičeni nijesu krivi, ali nije utvrđeno ni da su nevini.

Tokom istražne radnje prepoznavanje, koja je obavljena u podgoričkom Centru bezbjednosti, djevojka iz Moldavije prepoznala je okrivljene: Piperovića, Jasavića, Kurpejovića i Orahovca.

Ona je tih dana tokom višesatnog svjedočenja u Osnovnom sudu u Podgorici detaljno opisala ljude koji su je zlostavljali, mjesta na koja su je odvodili i traume koje je preživjela. Na kraju joj je pozlilo i prebačena je u Klinički centar.

U dokumentaciji podgoričkog Doma zdravlja, prema našem izvoru koji je insisitrao na anonimnosti, čuvaju se nalazi ljekara o povredama koje je Moldavka zadobila tokom orgija nad njom. Taj izvor takođe tvrdi da je navodno zlostavljana i u vili Stanka Subotića na Svetom Stefanu i da je jedan medicinski stručnjak deponovao na sigurno mjesto više podataka o učesnicima tog događaja, s tim da se oni mogu objelodaniti nakon njegove smrti.

“S.Č. je u istrazi na preko dvjesta stranica kucanog teksta i

snimljenog materijala od nekoliko sati imenovala i detaljno opisala stanove, lokale, firme, trgovce i krijumčare ‘bijelog roblja’. Pomenuta

su mnoga vrlo poznata imena iz privrednog i političkog života zemlje”, saopšteno je iz Sigurne ženske kuće povodom ove afere.

Tužilac se na sve to oglušio.

Sutkinja Ana Vuković javno je negodovala zbog odluke tužioca Radonjića, koji je malo kasnije smijenjen, tvrdeći da je prikupljeno dovoljno dokaza za pokretanje krivičnog postupka protiv Kurpejovića, Jasavića, Orahovca i Piperovića, ali i još nekih osoba koje su u istražnom postupku imale status svjedoka. I ta je opomena otišla u vjetar.

Pored osumnjičenog Zorana Piperovića, na početku afere javno je prozvan državni tužilac Božidar Vukčević.

Mnogi u vrhovima vlasti odahnuli su nakon obustavljanja postupka protiv pomenute četvorke. Odluka tužioca Radonjića obradovala je i Mila Đukanovića. U istražnom postupku Đukanović je demantovao da ima bilo kakve veze sa tim slučajem, iako je u svjedočenju pominjan, tvrdeći da je afera iskonstruisana. Sugerisao je i da se sudski gone oni koji stoje iza afere.

“Zanimljivo je da je Đukanović prošle godine u intervujuu Darku Šukoviću na Atlas televiziji kazao da se S.Č. nalazi u Kanadi. Naravno, izostalo je pitanje otkud on to zna, a čudno je i zašto na to nije reagovao tužilac”, kaže Ljiljana Raičević. U jeku afere, Đukanović je govoro da iza nje stoje neke tajnovite strane službe. Nikad nije otkrio koje.

Zbog slučaja S.Č. Crna Gora se našla na vrhu liste zemalja koje prednjače u trgovini ljudima. Nakon odluke tužioca Zorana Radonjića stigli su protesti sa najmoćnijih svjetskih adresa. Javno su protestovali: Vlada SAD, Evropska unija, OEBS, Amnesti internacional i Visoki komesarijat za ljudska prava pri Ujedinjenim nacijama. Javno su prekoreni crnogorski zvaničnici, koji su indirektno optuženi za zataškavanje ovoga slučaja i prozvani za diskreditovanje žrtve trafikinga.

Povodom osude Svetlane Čebotarenko uslijediće vjerovatno novi šamari Crnoj Gori.

Ljiljana Raičević, upravnica Sigurne ženske kuće
Pouzdano svjedočenje

Slučaj Svetlane Čebotarenko je vrlo delikatan slučaj, kaže Ljiljana Raičević u razgovoru za Monitor. Prema njenim riječima, nije samo u pitanju to što su s njim u vezi pomenute visoke ličnosti ili što se radi o uvezanom kriminalu, nego je u pitanju spremnost vlasti da se suoči sa problemom trafikinga i da ga na adekvatan način riješi tako što će ga nadgledati, voditi istragu, optužiti i osuditi njegove aktere. To se nije desilo iako je u posljednjih četiri-pet godina od Ujedinjenih nacija do Savjeta Evrope trafiking označen kao najveće nasilje nad ženama, djevojčicama i dječacima.

– Svetlana Čebotarenko je primjer kako je jedna žena trafikovana iz jedne u još nekoliko zemalja. Ona je bila pouzdan i pošten svjedok. Bila je hrabra, pamtila je mnoge događaje i osobe, znala ja da procijeni situaciju. Tačno je navela svako mjesto, vrijeme i događaj. Tokom istrage vođena je na mnoga mjesta koja je pominjala u svojoj ispovijesti i sva su prepoznata. Na primjer, detaljno je opisala stanove ljudi koji su pomenuti u istrazi. Ona je više puta pokušavala da pobjegne i spasi se zlostavljanja. Posljednji put kad je uspjela da pobjegne, išla je na sve ili ništa, jer je, kao mi je rekla, čula da hoće da je odvedu Albaniju gdje se vade i prodaju ljudski organi. Nije ni po koju cijenu htjela da doživi još jedno mučenje i glavni joj cilj bio da još jednom vidi svoju djecu. Od nje sam tada prvi put čula za žutu kuću blizu Tirane.

A što se tiče Zorana Piperovića on je optužen za grozno djelo – trgovinu ženama. To je radio uz znanje državnog tužioca i njegovog pomoćnika. Sve se to nalazi u optužnici i kod istražnog sudije i dokazivano je na stotine načina. Zbog toga je Piperović i odležao u zatvoru. Istovremeno, nikad nije dokazano da nije tačno ono što je tvrdila Svetlana Čebotarenko.

U Sigurnoj ženskoj kući od početka smo znali da se Piperović kreće u određenim krugovima i da on zna mnogo toga što bi i druge ljude odvelo u zatvor. Zanimljivo je da je Piperović od početka suđenja Moldavki imao kompletne sudske spise i njene fotografije, koje je dijelio na sve strane.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

Izdvojeno

KORONA I NEODGOVORNOST: Budi odgovoran, ne budi kao premijer

Objavljeno prije

na

Objavio:

I pored najave potpunog zaključavanja kao jedinog spasa, ono je odloženo do izborne šutnje u Nikšiću. Znaju se prioriteti. Premijer Krivokapić je obrazložio da trenutno stanje nije izazvano lošim mjerema, već da je problem nepoštovanje mjera. Počevši od njega

 

Što je korona žešća, neodgovornost je veća. Podržavaju je i najviši zvaničnici. Premijer Zdravko Krivokapić je u nedjelju u Hramu Hristovog Vaskrsenja u Podgorici uslikan kako cjeliva pričesnu pogaču, preporučujući tako drugima da ga slijede, jer vjera planine pomjera. Nepoštovanje preventivnih mjera postalo je običajno pravo za crkvena i ostala okupljanja.

Ministarka zdravlja Jelena Borovinić-Bojoviće je, nakon osude javnosti, prekorila premijera. Kazala je da je obećao da će poštovati mjere: „I da će se potruditi da utiče na ostale svojim primjerom da poštuju mjere“.  To se traži – snaga ličnog primjera. I premijer se nakon tri dana izvinio građanima što u određenom periodu nije nosio masku, a pravdao se da ima antitjela. Ovako se izvinjavao i nakon nenošenja maske na sahrani mitropolita Amfilohija, pa obećanje ne održa.

Neozbiljnost, sa najviše adrese, se dešava u nedjelji kada je broj umrlih od korona virusa premašio hiljadu. Podaci Instituta za javno zdravlje govore da je smrtnost od kovida u februaru, u odnosu na januar, povećana za 70 odsto.

Iz opština stižu alarmantni podaci. U Baru je zabilježen rekordni broj pacijenata u Regionalnom kovid centru za Primorje – 113, a bolnički kapaciteti za kovid pacijente se stalno povećavaju pa ih je sada 115. Problem je i nedostatak osoblja, jer su neki ljekari i medicinske sestre i po drugi put zaraženi – tri doktora su u izolaciji, odustno je i 13 sestara, a do sada je virus imalo 26 doktora, kazali su iz bolnice u Baru.

Od 20. do 28. februara na Cetinju je umrlo osam osoba, a dnevno do 100 pacijenata posjeti kovid ambulantu, saopšteno je iz Kriznog štaba Prijestonice.  Nadležni građane najčešće opominju zbog nenošenja maske i nepridržavanja distanca na otvorenom, a veliki je i broj onih koji krše mjere samoizolacije.

Slike na portalima iz Nikšića i Ulcinja pokazuju svakodnevne gužve u kovid ambulantama u ovim gradovima.

Iz Kliničkog centra, u kome se liječi preko 130 pacijenata od virusa, kažu da su spremni i za gori scenario te da najveća zdravstvena ustanova raspolaže sa 774 kovid kreveta.

Ministarka zdravlja je ove nedjelje izjavila da je situacija zabrinjavajuća ali da nije alarmantna, kazavši da je popunjenost bolnica 75 odsto.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SLUČAJ MIDDLE POINT: Na divljem zapadu ništa novo

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kako je ruskoj kompaniji Middle Point, koja je radi izgradnje hotela u Budvi angažovala nikšićku kompaniju LD gradnja, zahvaljujući ovdašnjem pravosuđu, izvršiteljima i Privrednom sudu, oduzeta imovina vrijedna preko četiri miliona eura

 

Ovo je još jedna priča o tome kako su se, dok su se bivše crnogorske vlasti klele u strane investicije, investitiori koji su iz daleka stigli da posluju ovdje, susretali sa neizvjesnostima, ali i pravnim siledžijstvom. Umjesto da ulažu i grade, nerijetko bi jedino tek gubili novac u vrtlogu zarobljenih institucija. A investicije čekale neka bolja vremena.

Priča počinje 2008. godine, kada ruska kompanija Middle Point doo angažuje građevinsku firmu iz Nikšića LD gradnja radi izgradnje kondo hotela u Budvi. Nakon što je sklopljen ugovor i Middle Point uplatio avans od 300.000 eura, gradnja godinama nije počinjala. Uprkos tome, nikšićka kompanija je svih tih godina ruskom investitoru ispostavljala  fakture u iznosu 50.000 eura godišnje na ime  „održavanja gradilišta“. Ova nikšićka kompanija, čiji je osnivač, prema podacima Privrednog registra, Ilija Nikčević, radila je brojne projekte za državne i lokalne vlast (vidi box).

Nakon sedam godina, gradnja je intenzivirana.  No, iako se izgradnja hotela nije bližila kraju, ukupna vrijednost dogovorenih poslova, u iznosu od 2.833.000 eura kako je predviđeno ugovorom, bila je već potrošena. Ruski investitor odlučio je da ne plaća dalje dok se tačno ne utvrdi koliko je LD gradnja do tada i u šta trošila.  Izgradnja hotela je opet stopirana, što zbog neusglasica investitora i izvođača, što zbog zabrane gradnje na primorju u to doba. U jesen 2017. godine. LD Gradnja nije nastavila radove, da bi nekoliko mjeseci kasnije, u zimu 2018.

predala pet prvih saturacija (faktura) javnom izvršitelju Aleksandru Boškoviću, tražeći naplatu od Middle Pointa. Prema tvrdnjama kompanije Middle Point te fakture, u iznosu od 800.000 eura, su već bile plaćene. Bez obzira, investitoru je na osnovu tog duga uzeta imovina vrijedna milione. I to bez vještačenja ili utvrđivanja fakata o visini stvarnog duga.

Aleksandar Bošković, izvršitelj koji je vodio postupak, javnosti je poznat nakon što je u njegovoj kancelariji samoubistvo izvršio pedesetčetvorogodišnji E.M. 2015. godine. Takođe, Ministarstvo pravde svojevremeno je pokrenulo disciplinski  postupak protiv Boškovića zbog nezakonitosti koje su utvrđene u njegovom radu tokom redovnih i vanrednih kontrola i pritužbi građana.

Middle Ponit uz sve nije bio obaviješten da se postupak izvršenja vodi, tako da ruski investitor nije imao priliku da reaguje. Da se vodi postupak, saznali su nakon što im je blokiran račun, a kada je izvršenje već postalo pravosnažno.

Pošto je bilo kasno za žalbe, ruski investitor tada podnosi tužbu Privrednom sudu.

Priča o zarobljenim institucijama tek tada, u stvari, počinje. Dok je izvršenje po nalogu LD gradnje teklo u rekordno brzom roku, na reakcije Privrednog suda, na čijem se čelu nalazi Blažo Jovanić, čekalo se mjesecima. Jovanić je javnosti poznat kao jedan od stubova prethodnog režima u pravosuđu.

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

BUDVA: POLA GODINE NAKON IZBORA PODIJELILI RESORE: Odluka o budžetu bez Skupštine

Objavljeno prije

na

Objavio:

Imenovanjima čelnika u upravnim odborima opštinskih preduzeća i savjetima javnih ustanova, stvoren je preduslov za podjelu rukovodećih mjesta u izvršnoj vlasti u skladu sa izbornim rezultatima, na koja pretenduje  ukupno šest partija. Možda su na smirivanje strasti u Budvi i postizanje dogovora uticali lideri iz partijskih centrala zbog  izbora u Nikšiću

 

Partije koje su na posljednjim lokalnim izborima u Budvi osvojile većinu odborničkih mandata u budvanskom parlamentu, konačno su, pola godine kasnije, dogovorile podjelu resora u upravljačkim tijelima opštinskih preduzeća i javnih ustanova. Predstavnici stranaka Demokratskog fronta i Demokrata uspjeli su da prebrode ozbiljnu krizu vlasti u Budvi i postignu dogovor u posljednjem trenutku, kako bi usvojili budžet, donijeli Plan investicija i imenovali članove upravnih odbora preduzeća i savjeta kulturnih institucija u Opštini.

Međutim, ovaj dogovor realizovaće se u posve neuobičajenoj proceduri, bez skupštinskog zasjedanja i parlamentarne debate o bužetskim izdacima i prioritetnim investicionim projektima. Zbog posebno loše epidemiološke situacije u Budvi, sjednica Skupštine Opštine ne može biti održana, pa su predstavnici vladajućih partija bili saglasni, da predsjednik Marko – Bato Carević donese navedene odluke, u skladu sa zakonom, kako bi lokalna uprava mogla nesmetano da funkcioniše.

Prema članu 59 Zakona o lokalnoj samoupravi, predsjednik opštine privremeno donosi akte iz nadležnosti skupštine, ako skupština nije u mogućnosti da se sastane ili je iz drugih razloga onemogućen njen rad. Zakonom je propisano takođe, da se tako usvojene odluke, moraju podnijeti na potvrdu skupštini na prvoj narednoj sjednici.

Ukoliko ih odbornici ne podrže, njihova važnost prestaje u roku od tri mjeseca od njihovog donošenja. Što se u budvanskom parlamentu neće dogoditi, jer partije koje čine vlast imaju 20 od ukupno 33 odbornička mandata.

Donošenje budžeta bilo je neophodno jer je Opština funkcionisala na bazi odluke o privremenom finansiranju. Predloženi iznos budžeta budvanske Opštine za 2021. godinu utvrđen je na 31,5 miliona eura.

Poslije izborne pobjede na lokalnim izborima u kojoj su DF i Demokrate osvojile većinu mandata u budvanskom parlamentu čime su u duboku opoziciju poslale Demokratsku partiju socijalista, ,,proslavljenu” u predizbornoj akciji nasilnog preotimanja vlasti, pobjedničke partije nisu uspjele postići dogovor oko podjele resora u izvršnoj vlasti. Od 15. septembra prošle godine vlast u Budvi funkcioniše po starom rasporedu, ustanovljenom poslije izbora 2016.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo