Povežite se sa nama

MONITORING

DRŽAVNI FUNKCIONERI PROTIV NEISTOMIŠLJENIKA: Igorova Knjiga straha

Objavljeno prije

na

Obračun vlasti sa nepodobnim medijima, nevladinim organizacijama i evropskim diplomatama dobija na intenzitetu.

U harangu se, shodno partijskim zadacima, uključio i nominalni šef diplomatije Igor Lukšić. Iz njegove perspektive stvar je jasna – bolje “povratak korijenima” nego odgovornost za očigledne neuspijehe crnogorske diplomatije u sedmom mandatu predsjednika Vlade Mila Đukanovića.

Dalo se to očekivati od nekadašnjeg portparola i savjetnika čelnika DPS-a, ministra finansija na odsluženju obaveznog vojnog roka, ličnog bankara familije kome je povjeren zadatak da Prvu banku braće Đukanović iz ponora nelikvidnosti iščupa našim novcem, premijera sa mandatom da javno posjećuje kocerte u Beogradu dok, tajno, novogodišnji mamurluk (skupa sa školskim drugovima iz Vlade) liječi u apartmanima Aman rizortsa u Maroku…

Gostujući u Živoj istini ministar vanjskih poslova i evropskih integracija obrušio se na – Brisel. Prvo im je zamjerio, nimalo diplomatskim rječnikom, «zlouopotrebu evropskih fondova ». Riječ je o projektu Evropske komisije kojim je NVO MANS pomognuta u nadgledanju i kontroli proljetošnjih lokalnih izbora. Kao rezultat te saradnje dobili smo obilje dokumenata o izbornim nepravilnostima. To DPS, vidimo, ne može da oprosti.

«Uz sumnje u neregularnost kad je posrijedi sprovođenje izbora u Crnoj Gori i te kako postoje sumnje u zloupotrebu evropskih fondova kad je riječ o nadgledanju izbora», neobična je paralela koju je promovisao Lukšić. «Jasno sam predstavnicima EK ukazao da očekujemo da nam se to objasni jer mi bismo, na bazi tog pojašnjenja, mogli da razumijemo da li je bilo neke namjere… Ako se potvrdi da je bilo neke vrste proceduralne greške ili protekcije, onda imamo ozbiljan razlog da sumnjamo da neko u EU ili Komisiji pokušava da igra ulogu arbitra ili političkog faktora u Crnoj Gori.«

Brk u brk. « Da nam objasne…».

Prava je šteta što Igor Lukšić toliku brigu za budžetske fondove i privreženost procedurama nije pokazivao i kada su u pitanju bili poslovi u njegovoj nadležnosti – kao ministra finansija i premijera.

Sjetimo se, opet, Prve banke i Lukšićeve tvrdnje da «način na koji je Prva banka obezbijedila likvidnost nije za preispitivanje”. Bilo je to nakon što je javnost, zahvaljujući medijima a ne Vladi, saznala da je Prva braće Đukanović davala višemilionske kredite kompanijama braće Šarić i nakon što joj je CBCG zabranila sve kreditne aktivnosti. Nešto kasnije saznali smo da je Prva 11 miliona eura državne pomoći vratila tako što je jedan isti milion iz državnog trezora, u jednom danu, jedanaest puta transferisan u krug sa jednog na drugi račun. Operacijom su komandovali najbliži saradnici Igora Lukšića. Domaćoj javnosti Lukšić je odgovorio kako je ,,cjelokupan proces davanja i vraćanja kredita bio transparentan, u skladu sa Zakonom… i Ugovorom o kreditu”.

Za Brisel je otpremljena druga priča : «Banka je ta sredstva (44 miliona državne pomoći) koristila po sopstvenom nahođenju. Ovlašćena lica Centralne banke su bila onemogućena da neposredno prate korišćenje sredstava obezbijeđenih kreditnom podrškom Vlade”, piše Lukšić u odgovorima na Upitnik Evropske komisije. Koju sada autoritarno propituje o grantu teškom, pominje se, nekih 150 hiljada eura.

To je tačno hiljadu puta manje od kreditnih garancija koje su Lukšić i njegovi saradnici (Vujica Lazović, Vladimir Kavarić, Milorad Katnić) velikodušno i nezakonito omogućili nekadašnjim vlasnicima Željezare i KAP-a. Nakon što su te kompanije pale u stečaj, a poreski obveznici Crne Gore isplatili garantovane dugove, i pored zaključka Državne revizorske institucije da one nijesu obezbijeđene u skladu sa važećim propisima, Igor Lukšić nije postavio pitanje bilo čije odgovornosti.

Kada u istoj rečenici pominjemo Igora Lukšića i procedure – zgodno je sjetiti se dva detalja. Bivši premijer je u Parlamentu priznao (tek nakon što je uhvaćen u nedjelu) da je svojoj partiji iz državnog budžeta nezakonito uplatio skoro 170 hiljada eura. Tim novcem je DPS-u plaćen zakup poslovnog prostora koji nije bio u njegovom vlasništvu. Nešto ranije je ozvaničeno da su poslanici Predrag Sekulić i Tarzan Milošević glasali u Skupštini za vlastito unapređenje u članove Lukšićeve Vlade. «Imao sam povjerenja u izbor mandatara Igora Lukšića i zato sam glasao za Vladu i program”, našalio se novoimenovani ministar turizma i održivog razvoja Predrag Sekulić. Do tada jednako nezakoniti predsjednik borda direktora NIP Pobjeda.

Lukšić i njegovi Briselu i njihovima zamjeraju i ono što će Evropljani, navodno, tek uraditi. Tako nam ministar evropskih integracija obećava kako će u fokusu Vlade biti «i eventualni rad kolumniste jednog dnevnog lista koji bi mogao da bude naimenovan za portparola Delegacije EU u Podgorici”.

Ništa, dakle, o KAP-u, Željezari, aferi Telekom, problemima sa naplatom 45 miliona poreskog duga Elektroprivrede, propasti ljetnje turističke sezone, neizvjesnoj gradnji auto puta… U Vladinom fokusu naći će se mogući portparol Delegacije EU u Podgoroci. «Ako u djelovanju tog kolumniste, unutar Delegacije, primijetimo neku vrstu deformativnog ponašanja, koja upućuje na pristrasnost pri komentarisanju političke scene, onda moramo da sumnjamo da to nije slučajno”, pojašnjava Igor Lukšić jednu od najvećih briga aktuelnog Đukanovićevog kabineta.

Potpisnik ovih redova nije uspio sa sigurnošću utvrditi ko je osumničeni « kolumnista jednog dnevnog lista ». Ali garantovano, ukoliko nije riječ o nekom od aktuelnih kolumnista Pobjede, onda ne postoji mogućnost da profesionalni angažman tog čovjeka može biti i približno deformativan u poređenju sa Srđanom Kucovcem, stečajnim urednikom nekadašnjeg državnog dnevnog lista (Slično važi i za njegovu nasljednicu V.Š). Kusovac nakon svog zla koje je istovario na crnogorsku medijsku scenu i pred publiku, biva promovisan u šefa vladinog Biroa za informisanje. Mala Beba.

Vara se ko misli da Lukšić ne shvata ovu podjelu uloga. Naslovne stranice Pobjede svjedoče kako je Kusovac Lukšiću i njegovim prijateljima iz Vlade javno prijetio tajnim dosijeima – ako ne izađu u susret njegovim finansijskim prohtjevima. To je činio nedugo nakon što je, na istim stranima, štampanim o trošku poreskih obveznika, objavljivao izvode iz navodnih medicinskih dosijea opozicionih aktivista. Jednima je tako ućerao strah u kosti. Drugima se preporučio za napredovanje u službi.

Zato Lukšićeve besjede o «trapavim» izjavama šefa Delegacije EU u Crnoj Gori Mitje Drobniča ne treba shvatati ozbiljno. To je samo posao. A svoj posao u javnoj službi Igor Lukšić radi jako loše. Baš, uostalom, kao i ogromna većina «lidera» koje je iznjedrio Đukanovićev sistem vrijednosti i vlasti. Na njihovoj listi prioriteta prvo su šef, šura, svastika… pa tek onda Crna Gora i njeni građani. Vidi se to, sve jasnije, i iz Brisela.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

OZBILJNA DOJAVA DA JE KRIMINALNA GRUPA SPREMALA UBISTVO MILA ĐUKANOVIĆA: Šta je motiv?

Objavljeno prije

na

Objavio:

Monitoru je iz dva zapadna diplomatska izvora potvrđeno da je  vijest o prijetnji istinita i potencijalno opasna. Jedan izvor, koji je htio ostati anoniman, je rekao da postoje indicije da se  navodno radi o ranijim neraščišćenim ilegalnim poslovima prethodne crnogorske vlasti sa ljudima iz bivšeg mafijaško-političkog establišmenta u Albaniji i na Kosovu. Za tu tvrdnju  nisu ponuđeni konkretni dokazi

 

 

Prošle subote je osvanula vijest da je bivši predsjednik Crne Gore Milo Đukanović obavijestio nadležne institucije da je u posjedu informacija koje je dobio “od određenih međunarodnih zvaničnika iz obavještajne zajednice” da se na njega sprema atentat. Vijesti su dobile potvrdu informacije iz ureda bivšeg predsjednika dok im je noć prije odgovorila Uprava policije (UP) da “ne raspolažu podacima koji bi ukazivali na planirane aktivnosti” koje bi ugrožavale sigurnost bivšeg šefa države. Agencija za nacionalnu bezbjednost (ANB) nije odgovorila na upite. Vijestima je izvor blizak Đukanoviću rekao je da ga je “visoki strani vojni zvaničnik sa Kosova obavijestio da organizovana kriminalna grupa iz jedne susjedne zemlje navodno planira da izvrši atentat, u sprezi sa bezbjednosnim službama jedne druge susjedne zemlje”.

Đukanoviću bliska Televizija je bila malo konkretnija. Ona je javila da je “američki vojni funkcioner koji radi na Kosovu, preko zapadnih obavještajnih kanala” alarmiran da je “jedna kriminalna grupa iz susjedstva, iz grada udaljenog stotinjak kilometara od Podgorice”, dobila ,,ugovor“ za likvidaciju. Za razliku od izvora Vijesti koji govori o sprezi sa bezbjedonosnim službama jedne druge susjedne zemlje, Televizija E je izvijestila o “moćnoj paradržavnoj ekipi iz zemlje sa kojom se Crna Gora graniči” kao naručiocu takvog “ugovora”. Taj zvaničnik je, preko posrednika sa Kosova, informacije navodno direktno saopštio Đukanoviću, a on onda državnim organima.

Đukanovićev ured je takođe medijima rekao da crnogorske sigurnosne službe nisu pozvale na razgovor ni Đukanovića, ni koordinatora njegovog obezbjeđenja, kako bi ukazali na potencijalnu opasnost. Štaviše, umjesto da mu obezbjeđenje kao štićenoj ličnosti bude pojačano, iz ureda je rečeno da je čak smanjeno tako “što je ukinuto obezbjedjenje na mjestu stanovanja bivšeg predsjednika u dnevnoj smjeni”. Na ove informacije su se opet nadovezali mediji bliski Đukanoviću da mu je i kod putovanja u inostranstvo pratnja svedena sa dva na jednog pripadnika obezbjeđenja koji uglavnom i nije u neposrednoj blizini osobe koju štiti.

U nedjelju 14. jula opet se oglasila Uprava policije saopštenjem u kojem stoji da je  “nakon medijske objave, u subotu 13. jula 2024. godine u popodnevnim časovima, UP  dobila odgovarajuću informaciju od strane Agencije”. U saopštenju se napominje  da se “vjerodostojnost informacije i dalje provjerava od strane ANB”. Policija je odmah, kako kaže “po prijemu informacije” pojačala obezbjeđenje Đukanoviću i obavijestila tužilaštvo koje je formiralo predmet.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

OSLOBAĐAJUĆA PRESUDA U PREDMETU DRŽAVNI UDAR: U krug

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nakon najnovije oslobađajuće presude u predmetu državni udar, istina o tom slučaju nije ništa bliže. Različite verzije sudskih instanci i tužilaštva o tome šta se dogodilo u jesen 2016., dodatno pojačavaju utisak  da su istina i institucije i dalje u službi političkih interesa

 

 

Lideri Za budućnost Crne Gore (ZBCG) Andrija MandićMilan Knežević oslobođeni su krajem prethodne sedmice  optužbi u predmetu poznatom kao “državni udar”, navodnom pokušaju terorizma na dan parlamentarnih izbora 2016. godine.

Presudu je izreklo Vijeće Višeg suda u Podgorici na čijem je čelu Zoran Radović, koji je nedavno zamijenio Borisa Savića na poziciji predsjednika tog suda.

“Da bi se neko oglasio krivim za neko krivično djelo mora postojati izvjesnost u pogledu činjenica koje čine obilježja krivičnog djela…Ovakve izvjesnosti u konkretnom slučaju nema te je sud donio presudu da se optuženi oslobađaju od optužbe jer nije dokazano da su učinili krivična djela za koje ih tereti specijalno tužilaštvo”, obrazložio je svoju odluku Radović. Takođe,konstatovao je i i da su sve radnje  navedene u optužnici  “pripremne radnje za terorizam”, te da nije dokazano da je započela radnja izvršenja “jer od svog tog silnog oružja i opreme jedino što je unijeto u Crnu Goru su dva telefona ‘lenovo'”.

Radović je ocijenio i da je “put ovom sudu  bio olakšan do utvrđivanja pravednog i potpunog činjeničnog stanja rješenjem Apelacionog suda kojim je ukinuta prva presuda i koji sadrži precizne upute kako se treba postupti u ponovnom postupku”.

Oslobađajuća presuda Višeg suda donijeta je u ponovljenom postupku. Prvom presudom svi osumnjičeni, među kojima Mandić i Knežević, osuđeni su na ukupno 70 godina zatvora. Tu presudu donijela je sutkinja Suzana Mugoša, a ukinuo ju je Apelacioni sud u februaru 2021. godine. Sutkinja Mugoša tvrdila je da “vjeruje da je presuda Apelacionog  kupljena”. Zbog te tvrdnje Mugoši je izrečena disciplinska kazna- 30 odsto na platu  tri mjeseca  i zabrana napredovanja dvije godine. Protiv nje je disciplinski postupak podnio tadašnji predsjednik Višeg suda Boris Savić.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

TUŽILAČKI  IZVJEŠTAJI U PARLAMENTU: Tužioci na političkom sudu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ko je kome šta obećao i ko je s kim jeo svinjetinu, ostala su otvorena pitanja nakon ovonedjeljne poslaničke rasprave o izvještajima pravosuđa.  Brojne optužbe i prozivke na račun tužilaca, međutim, pokazale su  jedno –   ni  nova vlast  živa se  ne odriče pokušaja kontrole tužilaštva i sudstva

 

 

„Mi ne pričamo istim jezikom“. To  je poručio poslanicima tokom ovonedjeljne  skupštinske rasprave o izvještajima Tužilačkog i Sudskog savjeta za prošlu godinu, vrhovni državni tužilac Milorad Marković, koji ih je u Skupštini predstavljao.

“Veoma je teško danas govoriti sa vama. Posebno zbog toga što umjesto o izvještaju, govorimo o konkretnim slučajevima. Ovo nije tužilaštvo, ni sudnica”,  podsjetio je Marković dio poslanika koji su upućivali brojne kritike tužilaštvu, uglavnom pominjući predmete koji se tiču njihovih političkih oponenata, ali i one koji se odnose na funkcionere njihovih partija. U suštini, kritika tužilaštva, u kojoj su prednjačili poslanici Demokratske partije socijalista ( DPS)  i Za budućnost Crne Gore (ZBCG) svela se na negodovanje zbog procesa protiv svojih, i zahtjeva da se procesuiraju oni njihovi.

Kako god, ovo je prvi put nakon decenija, da tužilački izvještaji i tužilaštvo  izazivaju buru u crnogorskoj Skupštini, kako od opozicionih, tako i od strane partija vlasti.

Predstavnici opozicionog DPS, čiji je bivši vrh decenijama imao punu kontrolu nad tužilaštvom i pravosuđem, insistirali su i ove sedmice na tome da je tužilaštvo pod Miloradom Markovićem, te specijalnim tužiocem Vladimirom Novovićem – “selektivno”  i instrumentalizovano.  Glavni argument DPS-a je da  novo rukovodstvo ne pokreće slučajeve koji su vremenski smješteni u period  nakon avgusta 2020., odnosno  poraza DPS  na izborima.

“Da li se za ovo tužilaštvo dogodilo neko krivično djelo nakon 30. avgusta 2020. godine ili su nišanske sprave tužilaštva podešene tako  da se kriminalizuje bivša vlast DPS-a?”,  ponovio je tezu DPS-a i ove sedmice u parlamentu, poslanik te partije Andrija Nikolić.  “Sve ukazuje na to da se radi o združenoj akciji koju pripremaju poltika i mediji, a kasnije razrađuje SDT u svojim akcijama. Pokušaj kriminalizacije DPS-a i lijepljenje etiketa kako je DPS političko krilo mafije i kako ovi ljudi ovdje rade za neku mafiju”, kazao je Nikolić. Zaboravljajući da su predmeti SDT protiv visokih funkcionera tokom prethodne vlasti građeni mahom na skaj prepiskama, te podacima EUROPOL-a. Koji, prateći Nikolićevu logiku, izgleda imaju nešto protiv DPS-a.

Nikolić se u jednom trenutku ipak sjetio skaj dokaza.  “Da li se u tim transkriptima pojavljuju funkcioneri iz sastava nove vlasti nakon 2020. godine? Spominju. Da li to može nešto da znači? Ne znam. Nećemo ništa da tvrdimo, ali vidimo selektivnost u postupanju tužilaštva, kao i u čitanju skaj transkripata”, ocijenio je.

S druge strane, ZBCG ne vidi selektivnost već politiku u tužilaštvu, koja hapsi njihove funkcionere radi balansiranosti. Lider Demokratske narodne partije (DNP) Milan Knežević ocijenio je da je metod rada glavnog specijalnog tužioca i vrhovnog državnog tužioca preslikan od njihovih prethodnika Milivoja Katnića i Ivice Stankovića. “Oni redovno prave balanse nakon svake medijske kritike i političkog saopštenja želeći da pošalju poruku kako su im svi jednaki”, saopštio je Knežević, dodajući da  ono što radi SDT prethodnih nedjelja “predstavlja obrazac ponašanja Katnića iz njegovog zlatnog perioda zato što prave ravnotežu između poslanika koalicije ZBCG i onih koji su mljeli ljude”.

U centru medijskog izvještavanja o ovonedeljnoj parlamentarnoj raspravi o izvještajima pravosuđa, tokom koje se najmanje pričalo upravo o tim dokumentima, našla se Kneževićeva optužba da su mu, kako je kazao, “dolazili da ga ubijede” da glasa za Markovića. Pa da se skupa sa njim, dok je bio kandidat za vrhovnog državnog tužioca, našao na sastanku u kabinetu premijera Milojka Spajića, koji je organizovao aktuelni ministar poravde Andrej Milović.

“Da li se sjećate tog sastanka? Da li smo razgovarali u kabinetu premijera Spajića? I da li sam tad rekao da vas neću podržati zato što mi je puna glava više kumova, pobratima, posestrima u Specijalnom državnom tužilaštvu i u sudovima? Jeste li mi tada rekli da se vi ne odričete vaših kumova? Jesam li saopštio da neću da glasam više, neko je nekome kum, čija sestra je posestrima sa nekim u tužilaštvu, neko je nekome kidao pupak, neko je nekome išao na povojnicu”, kazao je  Knežević.

Marković je odgovorio da je njegovo postupanje „uvijek u skladu sa Ustavom i zakonom“ i da nikad nije prisustvovao bilo kojem sastanku gdje se pregovoralo o tome hoće li on biti VDT.

“Nikad nisam nikome ništa obećao da bih bio VDT. Nikad nisam imao takve komunikacije i nikad nisam posalo bilo koga da utiče na bilo koga da budem izabran. Nisam imao komunikaciju ni sa jednim političarem od kada sam izabran, osim sa ministrima sa kojima sarađujem“, saopštio je.   “Ako je postojao stav da se glasanjem za mene može vršiti politički uticaj na tužilaštvo, to neće biti slučaj” , kazao je.

Lider DPS-a Danijel Živković ocijenio je da neko ne govori istinu:  “Iili Marković danas, ili Milan Knežević juče.”.

Nijesu to jedini detalji koje je Knežević odlučio nakon podužeg vremena da podijeli sa javnošću. On je saopštio i da je sa jednim od aktulenih tužilaca u predmetu “državni udar”, Zoranom Vukčevićem, svojevremeno “jeo svinjetinu” i  razgovarao o tom predmetu, koji se vodi protiv njega i  Andrije Mandića, aktuelnog predsjednika parlamenta.

“Gospodin Vučinić je na Božić prisustvovao jednom ručku koji sam ja organizovao u kući jednog mog prijatelja. Došao čovjek i svašta rekao za ‘državni udar’ – da je to sramota, da je kriminal što rade Katnić i Čađenović i čak me molio da iskoristim svoj uticaj da on bude šef tužilačke organizacije u Podgorici. I umjesto da se čovjek izuzme, jer je jeo svinjetinu sa mnom, on traži da budem osuđen pet godina… Brat ovog drugog, Siniše Milića, dolazi u DNP da traži člansku kartu kako bi ostao savjetnik u jednom državnom preduzeću”, kazao je lider DNP u Parlamentu.

Dio javnosti ukazuje da je Kneževićevo naprasno “otvaranje” u parlamentu uslijedilo nekoliko dana pred presudu u slučaju državni udar.  Izricanje nove presude u tom slučaju očekuje se krajem sedmice, kada ovaj broj Monitora bude u prodaji.

Radi se o  ponovljenom postupku, nakon što su prvom presudom svi osumnjičeni, među kojima su i lideri ZBCG , osuđeni na ukupno 70 godina zatvora. Ta je presuda poništena prije tri godine u Apelacionom sudu. Novo suđenje počelo je u junu prošle godine, a  završno ročište okončano je prošlog mjeseca.

Specijalno državno tužilaštvo nije promijenilo optužnicu protiv Kneževića i ostalih koju je 2017. godine podiglo SDT na čijem je čelu bio danas pritvoreni bivši Glavni specijalni tužilac Milivoje Katnić, a zastupao je takođe pritvoreni tužilac Saša Čađenović. Optužnicu sada zastupaju specijalni tužioci Zoran Vučinić i Siniša Milić.

Na kraju,  gotovo bez riječi o onome što je prezentovano u izvještajima o pravosuđu, te razgovora o suštinskoj reformi tužilaštva, jačanju njegovih kapaciteta i organizacionim problemima,  u parlamentu je završena rasprava. Poslanici će se o izvještajima izjasniti naknadno.

Ko je s kime gdje razgovarao, ko je kome šta obećao i ko je s kim jeo svinjetinu, ostala su otvorena pitanja. Jedno je, ipak, sasvim sigurno. Brojne optužbe i prozivke na račun tužilaca, sa sigurnošću pokazuju  da se ni  nova vlast  živa ne odriču pokušaja kontrole nad pravosuđem.

Poslanici su nastavili raspravu o radu Tužilačkog savjeta i Državnog tužilaštva za 2023. godinu

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo