Povežite se sa nama

MONITORING

SLUČAJ BORA KRIVOKAPIĆA: Preko keša Crne Gore

Objavljeno prije

na

Ponovo je tu, među nama: Boro Krivokapić. Vladina Pobjeda (da se poslužimo riječima Vladimira Bebe Popovića) u nastavcima je, svaki od po četiri strane, od 25. do 28. juna, objavila njegov serijal nazvan Sve za Crnu Goru – preko leša Crne Gore. Tekst, u formi otvorenog pisma – na ti, adresiran je na predsjednika Skupštine Crne Gore Ranka Krivokapića. Tajming je, kada je narečeni publicista u pitanju, uvijek naročito znakovit: Boro Krivokapić se, pokazuje praksa, uglavnom oglašava kada prigusti Dvoru. Nije ni sada omanuo: čim se, nakon izbora, porodila i klica teoretske mogućnosti da SDP, na nivou Podgorice, otkaže povjerenje premijeru Milu Đukanoviću, udario je na potencijalnog konvertita i njegove potencijalne koalicione partnere – sa šesnaest stranica novinskog teksta! Ali kakvog?

Prisjetimo se, hoće on tako periodično. Posljednji put baš ovako u punom izdanju se pojavio oktobra 2012. godine – gle slučajnosti – neposredno nakon što je Đukanović izgubio na lokalnim izborima u rodnom Nikšiću. Oglasio se, toga puta putem Žive istine, još jednog Dvoru milog novinara Darka Šukovića, na televiziji Atlas, Dvoru milog tajkuna Duška Kneževića. Obznanio je da je Đukanović žrtva medijskog nasilja: ,,Uveden je oštar, šešeljevski jezik unutar crnogorskih medija. Sumnjam da će se na tome završiti. Jer, prljave riječi su uvijek prethodnica prljavih djela. Ne treba zaboraviti kako su se završavali projekti kada nije uspijevalo da se uklone politički protivnici; kako su se pojavili Puniša Račić ili Zvezdan Jovanović.”

Pa poentirao – povratak Mila Đukanovića u politiku pitanje je biti ili ne biti: “Situacija je takva da traži operativnost predsjednika Vlade… Došli ste dotle da je nekoliko Kursadžija iz sela Gorica donja kojima je povjerena vlada uspjelo da opovrgnu Đukanovićevu tezu o samoodrživosti crnogorske države.” Kakva slučajnost (ili – koordinacija): ni dva mjeseca kasnije, operativni Đukanović vraća se u premijersku fotelju.

Tada Nikšić, sada, dakle, Podgorica. I sada, brižni Krivokapić, strahuje za život premijera Đukanovića – žrtve. Ovog puta, pak, opasnost ne vreba iz medijskog prostora, riječ je o geopolitici: “Iz istih razloga – prebacivanje crnogorskog državnog težišta u „interesnu sferu” Zapada (NATO pakt) – pod sličnom ruskom „hatvom” je i Đukanović; neposredno ugrožen i – fizički.”

Itekako poznata Đukanovićeva retorika, iz pera Krivokapića: “Imperativno, kad i crnogorske svrake znaju da je opoziciona ‘druga strana’, kao što crnogorski jeste: opozicija državi Crnoj Gori (a ne u državi Crnoj Gori); dakle, baš sve i svašta, osim što jedino nije – demokratska alternativa.”

SDP je propustio, piše Boro Krivokapić, da preduzme inicijative najpreče potrebne modernizacije Crne Gore, te njene ukupne kultivizacije. “Ako je DPS – kao svaki prekookeanski brod – nedovoljno gipak, nepodesniji za udarnije zaokrete, pogotovu naglosti (što nije dobro, ali ni sasvim loše: s državom se koalicionaški svaki dan ne varda…): gdje je da nadomjesti incijativna SDP/okretnost, moglo je biti i SDP/jahtice?…” Prekookeanska mudrost.

Potom slijedi i suština Krivokapićevog oglašavanja: “Događa se da koaliciona stranka u Vladi na nekom drugom nivou stupi u koaliciju i s nekim – drugim. Događa, ali obično kao – iznimka. Ali, kad se koaliciona stranka u Vladi, na drugim nivoima nađe u koalicijama – svim, samo izričito NE sa svojim koalicionim partnerom iz Vlade, već na prvi pogled: pometnja. A na pogled drugi i kabastije: pometnja koalicione prevare.”

Krivokapić, na tragu sopstvenih uvida iz knjige iz 2010. godine – Grobari svoga djela (Slavko Perović: “Knjiga koja nije ništa drugo nego obezbjeđenje da Krivokapić stavi koju paru u džep”) – dalje, pojašnjava: ne stanuje u Crnoj Gori organizovani kriminal, u pitanju je anticrnogorska propaganda, zavjera. ” A samo su tamo, presudno tamo – kod rampe članstva Crne Gore u NATO paktu; te crnogorske milenijumski prevratničke geostrateške jeresi – odlučujuće tamo, prvi i osnovni uzročnici gromovite odioznosti ruske gramate; a razornom hemijom spojenih sudova državnog zločina – i opoziciono domicilnog, tobože i crnogorskog – isključivo tamo i „lele i kuku” nad „organizovanim kriminalom i korupcijom” DPS/Đukanović!”

U drugom i trećem nastavku serijala, Krivokapić briljira u onome u čemu je najbolji, što je njegova (samo)nametnuta medijska uloga (osim one koja se tiče revizije đukanoviđevske Crne Gore): istorijska kodifikacija Mila Đukanovića. Citati su više nego dovoljni. Redom:

“U turbulenciji istorijskih pretpostavki fantasmagoričnog 20. vijeka poklopilo se – ili su ga omogućile – i istorijsko vrijeme u kome sazrelo otpočinje epoha crnogorskog državnog diskontinuiteta (i nacionalnog) koji – diskontinuitet – najizrazitije personifikuju i najdramatskije personalizuju KPJ/SKJ/Đilas i – DPS/Đukanović.”

Pa: “Neka je DPS/Đukanovićeva Crna Gora (a SDP/Tvoja?!) i – ‘najcrnja’: ali, i iz ‘ovo malo jada i nevolje’, crnogorskih – što je s ‘mukom veljom’ državno ukrupnjeno (i… ‘najviše zahvaljujući njemu’ – DPS/Đukanoviću) – čak i iz takve, u nemalo čemu i bolanin Crne Gore, i dalje… svjetlosno probija više autentičnih, temeljnih evropskih vrijednosti nego iz svih ‘bivših jugoslovenskih država’ – zajedno. I sve… ‘najviše zahvaljujući njemu’ – DPS/Đukanoviću.”

Dalje: „Da je i đukanovićevski samo to – Crna Gora ucijelo! (a za mene jeste vrednije i od državne suverenosti; život – najviša suverenost!) – bilo bi dovoljno: i za Đukanovićevo mjesto u Panteonu crnogorske istorije, jednako i za priznanje državniku Đukanoviću, vječito, i Crne Gore i istorije.”

Slijedi. “Poslije Helmuta Kola, kancelara/ujedinitelja Njemačke (1990), u Evropi nema državnika koji je za svoju zemlju učinio koliko – Đukanović. Ni otimanja crnogorskog državnog i svakog drugog identiteta iz kandži velikosrpskog poništivača (Ćosić / Milošević), ni suverene države Crne Gore – istorijski nepobitno – ne bi bilo bez lično odvažnog i državnički promišljenog, knjazdanilovski crnogorskog liderstva – Đukanovićevog.”

Zatim: “Đukanović poodavno – izvinite, buljubaše svi – neopozivo zasijeda u crnogorskom Panteonu istorije, crnogorski jednom i jedinom – na Lovćenu. I to za glavnom trpezom: sedmorica Njegoša, Đilas i – Đukanović!…”

Ide: “I po tome rame uz rame s Kraljem Nikolom i Đilasom – Crna Gora im se kao moralno i mentalno zakržljali delinkvent još izvinjava! – u istoriji nema ni državotvorno i državnički zaslužnijeg Crnogorca koji je crnogorski (i drukčije)… “konjima na repove” – osim Knjaza Danila – kao Đukanović.”

Onda: “A gdje je – tek za istoriju – crnogorska suverena država, ostvarena – i kako! – na prvom mjestu DPS/Đukanovićem.” Tek: “Ataturk / Đukanović – otac države.” Ili: “DPS/Đukanović – crnogorski istorijski maksimum.” Najzad: “Stati u odbranu države Crne Gore – crnogorski, danas i ovdje – nema se pod koju drugu zastavu, osim zastave DPS/Đukanović… “

Sve narečeno, slikovito je, krajem 2010. godine, prokomentarisao lider Liberalnog saveza Crne Gore Slavko Perović (koga Krivokapić u tekstu oslovljava kao “Zaslužni Nesrećnik”), u svom blogu: “A ovdje, samo kao uvod za činjenicu da je Đukanović opisan od Krivokapića skoro kao božanstvo! Ni riječi o tome: ko je robovlasnik, ko je šef crnogorske mafije, ko je ubica, ko je pljačkaš, ko je švercer i droge i ljudi i oružja, ko je ratni huškač i Miloševićev saveznik, nema pitanja na čijoj je grbači izrasla takozvana “Prva crnogorska banka”… Zašto Boro Krivokapić o ovome ćuti kao led ledeni. Odgovor je lak: zato što je falsifikator i službenik Mafije!”

Krivokapić – svojevremeno: pisac Đukanovićevih govora – u serijalu Sve za Crnu Goru – preko leša Crne Gore, priznaje: “Desi se da možda u dvije-tri godine, izvini(te), ako jednom objavim, ili kažem u Crnoj Gori…”

Rijetko, ali u centar: sve za Mila – preko keša Crne Gore.

Marko MILAČIĆ

Komentari

Izdvojeno

JAVNE TAJNE POLICIJSKE TORTURE: Kriminalci sa značkom

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nasilje i pokušaji da se ono zataška, prepoznatljiv su obrazac postupanja crnogorske policije duže od 30 godina. A možda i danas. Novitet su dokazi o sveprožimajućoj saradnji sa narkoklanovima

 

Crnogorska stvarnost. Dio visokorangiranih policajaca sarađivao je, a neki možda i dalje sarađuju, sa kriminalnim klanovima čiji se pipci protežu od Južne Amerike do Australije. Drugi su mučili ljude, snimali svoje iživljavanje nad uhapšenim/otetim i dijelili snimke na mrežama za koje su, nekada, računali da će ostati van vidnog polja kolega iz policije i konkurentskih organizovanih kriminalnih grupa.

Upućeni pretpostavljaju da su tim snimcima svojim šefovima dokazivali uspješno obavljen zadatak. Analitičari ukazuju kako je među kompromitovanim policajcima bilo i onih koji su pripadali i jednoj i drugoj grupi – korumpiranih i sadistički nastrojenih.

Od sredine marta, zbog navodne saradnje sa kavačkim narkoklanom,  uhapšeno je više bivših i sadašnjih pripadnika crnogorske policije. Počev od pomoćnika direktora Uprave policije zaduženog za borbu protiv organizovanog kriminala Dejana Kneževića, pa do službenika kriminalističko obavještajne analitike iz Bijelog Polja Dragana Kojovića koji je uhapšen u srijedu, dok je pokušavao da napusti Crnu Goru.

Prema dostupnim informacijama, prvi je sarađivao sa kavčanima  a drugi sa kriminalnom grupom specijalizovanom za šverc marihuane. Ta grupa nije koristila Skaj aplikaciju već Anom, konkurentski program koji je u međunarodni svijet kriminala podmetnula FBI, kako bi nadzirala njihove komunikacije i operacije. Otud su dešifrovani podaci stigli u Crnu Goru. Skupa sa onima koje je, vezano za Skaj aplikaciju, dostavio Europol.

Problem je što se u Podgorici ti podaci sporo čitaju a lako gube.

Tek zahvaljujući portalu libertaspress.me, saznali smo da postoje prepiska i fotografije koje pokazuju kako su pripadnici nekadašnjeg Odsjeka za posebnu operativnu podršku Uprave policije, pod komandom Mirka Banovića, tokom 2020. hapsili, otimali i zlostavljali ljude. I o tome izvještavali Radoja Zvicera, vođu kavačkog klana.  

Ovaj Odsjek je rasformiran 2021., nakon promjena u izvršnoj vlasti. Treba dodati kako je u to vrijeme (2020.) šef Sektora za borbu protiv organizovanog kriminala i korupcije, bio Zoran Lazović jedan od najkontroverznijih pripadnika crnogorske državne i javne bezbjednosti (ANB i UP). On je, takođe,  smijenjen u martu 2021.

Ispostavilo se da je, dobrim dijelom, riječ o već prijavljenim slučajevima policijske torture. Neki su i procesuirani od strane suda. Ali, većina osumnjičenih i optuženih policajaca i dalje radi u UP-u.

,,Početkom ovog mjeseca je jedan od okrivljenih inspektora, Nemanja Vujošević, koji je morao biti suspendovan još u martu prošle godine kada je optužen, čak dva puta nastupio na televizijama kao predstavnik Uprave policije, pa se tako i saznalo da do suspenzije nije došlo, uprkos zahtjevu za njegovu suspenziju koju je Uprava policije ministru dostavila u julu prošle godine”, navodi se u današnjem (četvrtak) saopštenju Akcije za ljudska prava (HRA) u kome se odnos izvršne sudske vlasti prema policajcima optuženim za policijsku torturu opisuje i skorašnjim primjerom iz sudnice.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 31. marta ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

IMA LI DOVOLJNO PILOTA U SUSRET SEZONI POŽARA: Prekomandovani u kancelarije

Objavljeno prije

na

Objavio:

U Službi zaštite i spasavanja Herceg Novi strahuju da tokom ove godine neće imati valjanu podršku iz vazduha koja je neophodna da bi se uspješno borili sa vatrenom stihijom. Podsjećaju na „zabranu“ letenja iskusnim pilotima u Vojsci Crne Gore

 

Dolaskom toplijih dana svake godine slična priča – državne službe su nespremne za borbu protiv vatrenih stihija. A požara je iz godine u godinu sve više, pa je ta nespremnost vidljivija i opasnija.

„Blizu je ulazak u novu požarnu seozonu a nema poboljšanja od strane države“, kaže za Monitor Zlatko Ćirović, komandir Službe zaštite i spašavanja Herceg Novi. Vatrogasci u ovoj bokeljskoj opštini su se protekle godine mjesecima borili sa požarima, a mnoge ne bi uspjeli da ugase da nije bilo pomoći iz vazduha.

Ćirović, koji je inženjer zaštite od požara sa dvodecenijskim stažom u Službi zaštite i spasavanja, uoči početka požarne sezone upozorava: „Imamo hendikep, dva pilota su dobili premještaj iz pilotske jedinice Vojske Crne Gore u pješadiju, a imamo i prelazak iz te jedinice u Direktorat za zaštitu i spasavanje. Znamo da je Vojska bila ključni nosilac za gašenje iz vazduha, a ovu sezonu dočekujemo sa manjkom od četiri pilota“.

On ističe da im je neophodna podrška iz vazduha i podsjeća na iskustvo iz 2017. kada je gorjela Luštica, i kada su vatrogasci bili potpuno nemoćni da nije bilo podrške iz vazduha. „Prepoznali smo da ima nade kada smo vidjeli pilote VCG, dali su se bezrezrevno i bili su heroji. Međutim, od septembra počinje hajka na te ljude i profesionalce. Ne mogu da shvatim da ulažemo u pilote, da bi ih se tako lako odrekli“, naglašava Ćirović.

Smjene o kojima govori Ćirović su se desile 22. avgusta prošle godine, prvog radnog dana nakon što je u Skupštini Crne Gore izglasano nepovjerenje Vladi. Tadašnji ministar odbrane Raško Konjević smijenio je potpukovnika Jovana Radetu sa dužnosti komandanta Vazduhoplovstva VCG, a nakon nekoliko dana smijenjen je i dotadašnji komandir jedine letačke jedinice u VCG – Mješovite eskadrile, major Radovan Perović.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 31. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

MONITOROVA ANKETA: Stari teret i novi strahovi 

Objavljeno prije

na

Objavio:

Pitali smo: Koliko su vazni izbori u nedelju i kako ih vidite?

 

ZARIJA PEJOVIĆ
Hoće to s padom DPS-a

„U nedjelju se završava najduži januar u istoriji“.  Jezgrovitom dosjetkom, moj prijatelj je pretkazao vjerovatan ishod drugog kruga predsjedničkih izbora. Promjena koja će se desiti u nedjelju, nije izraz kadrovskog razvoja unutar sistema, jer Đukanovićeva autokratija nije tolerisala formiranje snažnih političkih figura, kako unutar DPS-a tako i vani…

PAULA PETRIČEVIĆ
Valja obrađivati svoj vrt

Uprkos preovlađujućoj ,,ili-ili” atmosferi nisam ubijeđena u to da su ovi izbori ,,istorijski”, niti da je na sceni nekakava presudna gigantomahija, iako bih zbilja voljela da je tako. Ne slažem se sa tezom da izbor nikad nije bio lakši, meni lično nikada nije bilo teže nego na ovim izborima jer čak ni poražavajuća logika izbora ,,manjeg zla” ovaj put, makar za mene, nije bila primjenjiva. ,,Stisni zube, začepi nos i zaokruži” – to nije izbor na koji pristajem. Dovoljno sam se puta prevarila da bih se sada namjerno pravila neznavenom…

ĐURO RADOSAVOVIĆ, PISAC
Đukanovićev odlazak, prostor za nove ljude i pokrete

Ovi izbori su prekretnica, jer nije mala stvar živjeti pod režimom Mila Đukanovića još pet godina. Ukoliko se konačno skloni sa scene ,biće to prostor za nove ljude, nove pokrete i mogućnost da već jednom zaživi demokratija i smjenjivost političara…

VESKO RADULOVIĆ, ADVOKAT
Poruke i retorika kao 1997.

Predsjednički izbori u nedjelju možda su najneizvjesniji još od predsjedničkih izbora 1997. godine, na kojima je takođe učestvovao jedan od kandidata na ovim izborima, aktuelni predsjednik g-din Đukanović. Nažalost, to nijesu jedine sličnosti sa izborima koji su se desili prije više od 25 godina jer su poruke i retorika kandidata gotovo identični kao i na tim izborima…

STEFAN ĐUKIĆ, ANALITIČAR
Rezultat određuje sudbine DPS-a i PES-a

Nalazimo se u prilično paradoksalnoj situaciji za crnogorsko društvo. Pred nama su izbori koji su sa društvene strane veoma važni, jer će determinisati politička kretanja u narednih par godina (možda i duže) a situacija je sasvim mirna. Kada uporedimo ovo sa izborima 2020. godine, kada smo posljednji put imali izbore u svim opštinama kao da je prošlo 30, a ne 3 godine. Ta opuštenija atmosfera je proizvod toga da promjene nisu strašne, da treba mijenjati i da se treba mijenjati…

 

MARIJA POPOVIĆ KALEZIĆ, CEGAS
Kontinuitet ili ne

Ulazimo u još jedne izbore  u nizu onih koji su se odvili u nesređenom izbornom zakonodavstvu uz veliki proj neusklađenosti i pravnih praznina. Tu su: nesređen registar prebivališta i boraviśta, uz loša rješenja Zakona o prebivalištu i boravištu, kao i nemogućnost utvrđivanja nezakonite dodjele drugog državljanstva, pored crnogorskog, i stalne zavisnosti od podataka zemalja iz regiona. Osujećenost povrđivanja kandidata za predsjednika i politizaciju Državne izborne komisije, koja mora pretrpjeti izmjene i uspostavljanje profesionalizovanog tijela, čije odluke u kontinutetu neće  potpadati pod sumnju u pravnu ispravnost. Nesređen birački spisak, bez mogućnosti provjere matičnih registara iz kojih se izvodi, čini jedan od osnovnih razloga nepovjerenja u cjelokupan izborni proces…

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 31. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo