Povežite se sa nama

MONITORING

SLUČAJ BORA KRIVOKAPIĆA: Preko keša Crne Gore

Objavljeno prije

na

boro

Ponovo je tu, među nama: Boro Krivokapić. Vladina Pobjeda (da se poslužimo riječima Vladimira Bebe Popovića) u nastavcima je, svaki od po četiri strane, od 25. do 28. juna, objavila njegov serijal nazvan Sve za Crnu Goru – preko leša Crne Gore. Tekst, u formi otvorenog pisma – na ti, adresiran je na predsjednika Skupštine Crne Gore Ranka Krivokapića. Tajming je, kada je narečeni publicista u pitanju, uvijek naročito znakovit: Boro Krivokapić se, pokazuje praksa, uglavnom oglašava kada prigusti Dvoru. Nije ni sada omanuo: čim se, nakon izbora, porodila i klica teoretske mogućnosti da SDP, na nivou Podgorice, otkaže povjerenje premijeru Milu Đukanoviću, udario je na potencijalnog konvertita i njegove potencijalne koalicione partnere – sa šesnaest stranica novinskog teksta! Ali kakvog?

Prisjetimo se, hoće on tako periodično. Posljednji put baš ovako u punom izdanju se pojavio oktobra 2012. godine – gle slučajnosti – neposredno nakon što je Đukanović izgubio na lokalnim izborima u rodnom Nikšiću. Oglasio se, toga puta putem Žive istine, još jednog Dvoru milog novinara Darka Šukovića, na televiziji Atlas, Dvoru milog tajkuna Duška Kneževića. Obznanio je da je Đukanović žrtva medijskog nasilja: ,,Uveden je oštar, šešeljevski jezik unutar crnogorskih medija. Sumnjam da će se na tome završiti. Jer, prljave riječi su uvijek prethodnica prljavih djela. Ne treba zaboraviti kako su se završavali projekti kada nije uspijevalo da se uklone politički protivnici; kako su se pojavili Puniša Račić ili Zvezdan Jovanović.”

Pa poentirao – povratak Mila Đukanovića u politiku pitanje je biti ili ne biti: “Situacija je takva da traži operativnost predsjednika Vlade… Došli ste dotle da je nekoliko Kursadžija iz sela Gorica donja kojima je povjerena vlada uspjelo da opovrgnu Đukanovićevu tezu o samoodrživosti crnogorske države.” Kakva slučajnost (ili – koordinacija): ni dva mjeseca kasnije, operativni Đukanović vraća se u premijersku fotelju.

Tada Nikšić, sada, dakle, Podgorica. I sada, brižni Krivokapić, strahuje za život premijera Đukanovića – žrtve. Ovog puta, pak, opasnost ne vreba iz medijskog prostora, riječ je o geopolitici: “Iz istih razloga – prebacivanje crnogorskog državnog težišta u „interesnu sferu” Zapada (NATO pakt) – pod sličnom ruskom „hatvom” je i Đukanović; neposredno ugrožen i – fizički.”

Itekako poznata Đukanovićeva retorika, iz pera Krivokapića: “Imperativno, kad i crnogorske svrake znaju da je opoziciona ‘druga strana’, kao što crnogorski jeste: opozicija državi Crnoj Gori (a ne u državi Crnoj Gori); dakle, baš sve i svašta, osim što jedino nije – demokratska alternativa.”

SDP je propustio, piše Boro Krivokapić, da preduzme inicijative najpreče potrebne modernizacije Crne Gore, te njene ukupne kultivizacije. “Ako je DPS – kao svaki prekookeanski brod – nedovoljno gipak, nepodesniji za udarnije zaokrete, pogotovu naglosti (što nije dobro, ali ni sasvim loše: s državom se koalicionaški svaki dan ne varda…): gdje je da nadomjesti incijativna SDP/okretnost, moglo je biti i SDP/jahtice?…” Prekookeanska mudrost.

Potom slijedi i suština Krivokapićevog oglašavanja: “Događa se da koaliciona stranka u Vladi na nekom drugom nivou stupi u koaliciju i s nekim – drugim. Događa, ali obično kao – iznimka. Ali, kad se koaliciona stranka u Vladi, na drugim nivoima nađe u koalicijama – svim, samo izričito NE sa svojim koalicionim partnerom iz Vlade, već na prvi pogled: pometnja. A na pogled drugi i kabastije: pometnja koalicione prevare.”

Krivokapić, na tragu sopstvenih uvida iz knjige iz 2010. godine – Grobari svoga djela (Slavko Perović: “Knjiga koja nije ništa drugo nego obezbjeđenje da Krivokapić stavi koju paru u džep”) – dalje, pojašnjava: ne stanuje u Crnoj Gori organizovani kriminal, u pitanju je anticrnogorska propaganda, zavjera. ” A samo su tamo, presudno tamo – kod rampe članstva Crne Gore u NATO paktu; te crnogorske milenijumski prevratničke geostrateške jeresi – odlučujuće tamo, prvi i osnovni uzročnici gromovite odioznosti ruske gramate; a razornom hemijom spojenih sudova državnog zločina – i opoziciono domicilnog, tobože i crnogorskog – isključivo tamo i „lele i kuku” nad „organizovanim kriminalom i korupcijom” DPS/Đukanović!”

U drugom i trećem nastavku serijala, Krivokapić briljira u onome u čemu je najbolji, što je njegova (samo)nametnuta medijska uloga (osim one koja se tiče revizije đukanoviđevske Crne Gore): istorijska kodifikacija Mila Đukanovića. Citati su više nego dovoljni. Redom:

“U turbulenciji istorijskih pretpostavki fantasmagoričnog 20. vijeka poklopilo se – ili su ga omogućile – i istorijsko vrijeme u kome sazrelo otpočinje epoha crnogorskog državnog diskontinuiteta (i nacionalnog) koji – diskontinuitet – najizrazitije personifikuju i najdramatskije personalizuju KPJ/SKJ/Đilas i – DPS/Đukanović.”

Pa: “Neka je DPS/Đukanovićeva Crna Gora (a SDP/Tvoja?!) i – ‘najcrnja’: ali, i iz ‘ovo malo jada i nevolje’, crnogorskih – što je s ‘mukom veljom’ državno ukrupnjeno (i… ‘najviše zahvaljujući njemu’ – DPS/Đukanoviću) – čak i iz takve, u nemalo čemu i bolanin Crne Gore, i dalje… svjetlosno probija više autentičnih, temeljnih evropskih vrijednosti nego iz svih ‘bivših jugoslovenskih država’ – zajedno. I sve… ‘najviše zahvaljujući njemu’ – DPS/Đukanoviću.”

Dalje: „Da je i đukanovićevski samo to – Crna Gora ucijelo! (a za mene jeste vrednije i od državne suverenosti; život – najviša suverenost!) – bilo bi dovoljno: i za Đukanovićevo mjesto u Panteonu crnogorske istorije, jednako i za priznanje državniku Đukanoviću, vječito, i Crne Gore i istorije.”

Slijedi. “Poslije Helmuta Kola, kancelara/ujedinitelja Njemačke (1990), u Evropi nema državnika koji je za svoju zemlju učinio koliko – Đukanović. Ni otimanja crnogorskog državnog i svakog drugog identiteta iz kandži velikosrpskog poništivača (Ćosić / Milošević), ni suverene države Crne Gore – istorijski nepobitno – ne bi bilo bez lično odvažnog i državnički promišljenog, knjazdanilovski crnogorskog liderstva – Đukanovićevog.”

Zatim: “Đukanović poodavno – izvinite, buljubaše svi – neopozivo zasijeda u crnogorskom Panteonu istorije, crnogorski jednom i jedinom – na Lovćenu. I to za glavnom trpezom: sedmorica Njegoša, Đilas i – Đukanović!…”

Ide: “I po tome rame uz rame s Kraljem Nikolom i Đilasom – Crna Gora im se kao moralno i mentalno zakržljali delinkvent još izvinjava! – u istoriji nema ni državotvorno i državnički zaslužnijeg Crnogorca koji je crnogorski (i drukčije)… “konjima na repove” – osim Knjaza Danila – kao Đukanović.”

Onda: “A gdje je – tek za istoriju – crnogorska suverena država, ostvarena – i kako! – na prvom mjestu DPS/Đukanovićem.” Tek: “Ataturk / Đukanović – otac države.” Ili: “DPS/Đukanović – crnogorski istorijski maksimum.” Najzad: “Stati u odbranu države Crne Gore – crnogorski, danas i ovdje – nema se pod koju drugu zastavu, osim zastave DPS/Đukanović… “

Sve narečeno, slikovito je, krajem 2010. godine, prokomentarisao lider Liberalnog saveza Crne Gore Slavko Perović (koga Krivokapić u tekstu oslovljava kao “Zaslužni Nesrećnik”), u svom blogu: “A ovdje, samo kao uvod za činjenicu da je Đukanović opisan od Krivokapića skoro kao božanstvo! Ni riječi o tome: ko je robovlasnik, ko je šef crnogorske mafije, ko je ubica, ko je pljačkaš, ko je švercer i droge i ljudi i oružja, ko je ratni huškač i Miloševićev saveznik, nema pitanja na čijoj je grbači izrasla takozvana “Prva crnogorska banka”… Zašto Boro Krivokapić o ovome ćuti kao led ledeni. Odgovor je lak: zato što je falsifikator i službenik Mafije!”

Krivokapić – svojevremeno: pisac Đukanovićevih govora – u serijalu Sve za Crnu Goru – preko leša Crne Gore, priznaje: “Desi se da možda u dvije-tri godine, izvini(te), ako jednom objavim, ili kažem u Crnoj Gori…”

Rijetko, ali u centar: sve za Mila – preko keša Crne Gore.

Marko MILAČIĆ

Komentari

Izdvojeno

KORONA I NEODGOVORNOST: Budi odgovoran, ne budi kao premijer

Objavljeno prije

na

Objavio:

I pored najave potpunog zaključavanja kao jedinog spasa, ono je odloženo do izborne šutnje u Nikšiću. Znaju se prioriteti. Premijer Krivokapić je obrazložio da trenutno stanje nije izazvano lošim mjerema, već da je problem nepoštovanje mjera. Počevši od njega

 

Što je korona žešća, neodgovornost je veća. Podržavaju je i najviši zvaničnici. Premijer Zdravko Krivokapić je u nedjelju u Hramu Hristovog Vaskrsenja u Podgorici uslikan kako cjeliva pričesnu pogaču, preporučujući tako drugima da ga slijede, jer vjera planine pomjera. Nepoštovanje preventivnih mjera postalo je običajno pravo za crkvena i ostala okupljanja.

Ministarka zdravlja Jelena Borovinić-Bojoviće je, nakon osude javnosti, prekorila premijera. Kazala je da je obećao da će poštovati mjere: „I da će se potruditi da utiče na ostale svojim primjerom da poštuju mjere“.  To se traži – snaga ličnog primjera. I premijer se nakon tri dana izvinio građanima što u određenom periodu nije nosio masku, a pravdao se da ima antitjela. Ovako se izvinjavao i nakon nenošenja maske na sahrani mitropolita Amfilohija, pa obećanje ne održa.

Neozbiljnost, sa najviše adrese, se dešava u nedjelji kada je broj umrlih od korona virusa premašio hiljadu. Podaci Instituta za javno zdravlje govore da je smrtnost od kovida u februaru, u odnosu na januar, povećana za 70 odsto.

Iz opština stižu alarmantni podaci. U Baru je zabilježen rekordni broj pacijenata u Regionalnom kovid centru za Primorje – 113, a bolnički kapaciteti za kovid pacijente se stalno povećavaju pa ih je sada 115. Problem je i nedostatak osoblja, jer su neki ljekari i medicinske sestre i po drugi put zaraženi – tri doktora su u izolaciji, odustno je i 13 sestara, a do sada je virus imalo 26 doktora, kazali su iz bolnice u Baru.

Od 20. do 28. februara na Cetinju je umrlo osam osoba, a dnevno do 100 pacijenata posjeti kovid ambulantu, saopšteno je iz Kriznog štaba Prijestonice.  Nadležni građane najčešće opominju zbog nenošenja maske i nepridržavanja distanca na otvorenom, a veliki je i broj onih koji krše mjere samoizolacije.

Slike na portalima iz Nikšića i Ulcinja pokazuju svakodnevne gužve u kovid ambulantama u ovim gradovima.

Iz Kliničkog centra, u kome se liječi preko 130 pacijenata od virusa, kažu da su spremni i za gori scenario te da najveća zdravstvena ustanova raspolaže sa 774 kovid kreveta.

Ministarka zdravlja je ove nedjelje izjavila da je situacija zabrinjavajuća ali da nije alarmantna, kazavši da je popunjenost bolnica 75 odsto.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SLUČAJ MIDDLE POINT: Na divljem zapadu ništa novo

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kako je ruskoj kompaniji Middle Point, koja je radi izgradnje hotela u Budvi angažovala nikšićku kompaniju LD gradnja, zahvaljujući ovdašnjem pravosuđu, izvršiteljima i Privrednom sudu, oduzeta imovina vrijedna preko četiri miliona eura

 

Ovo je još jedna priča o tome kako su se, dok su se bivše crnogorske vlasti klele u strane investicije, investitiori koji su iz daleka stigli da posluju ovdje, susretali sa neizvjesnostima, ali i pravnim siledžijstvom. Umjesto da ulažu i grade, nerijetko bi jedino tek gubili novac u vrtlogu zarobljenih institucija. A investicije čekale neka bolja vremena.

Priča počinje 2008. godine, kada ruska kompanija Middle Point doo angažuje građevinsku firmu iz Nikšića LD gradnja radi izgradnje kondo hotela u Budvi. Nakon što je sklopljen ugovor i Middle Point uplatio avans od 300.000 eura, gradnja godinama nije počinjala. Uprkos tome, nikšićka kompanija je svih tih godina ruskom investitoru ispostavljala  fakture u iznosu 50.000 eura godišnje na ime  „održavanja gradilišta“. Ova nikšićka kompanija, čiji je osnivač, prema podacima Privrednog registra, Ilija Nikčević, radila je brojne projekte za državne i lokalne vlast (vidi box).

Nakon sedam godina, gradnja je intenzivirana.  No, iako se izgradnja hotela nije bližila kraju, ukupna vrijednost dogovorenih poslova, u iznosu od 2.833.000 eura kako je predviđeno ugovorom, bila je već potrošena. Ruski investitor odlučio je da ne plaća dalje dok se tačno ne utvrdi koliko je LD gradnja do tada i u šta trošila.  Izgradnja hotela je opet stopirana, što zbog neusglasica investitora i izvođača, što zbog zabrane gradnje na primorju u to doba. U jesen 2017. godine. LD Gradnja nije nastavila radove, da bi nekoliko mjeseci kasnije, u zimu 2018.

predala pet prvih saturacija (faktura) javnom izvršitelju Aleksandru Boškoviću, tražeći naplatu od Middle Pointa. Prema tvrdnjama kompanije Middle Point te fakture, u iznosu od 800.000 eura, su već bile plaćene. Bez obzira, investitoru je na osnovu tog duga uzeta imovina vrijedna milione. I to bez vještačenja ili utvrđivanja fakata o visini stvarnog duga.

Aleksandar Bošković, izvršitelj koji je vodio postupak, javnosti je poznat nakon što je u njegovoj kancelariji samoubistvo izvršio pedesetčetvorogodišnji E.M. 2015. godine. Takođe, Ministarstvo pravde svojevremeno je pokrenulo disciplinski  postupak protiv Boškovića zbog nezakonitosti koje su utvrđene u njegovom radu tokom redovnih i vanrednih kontrola i pritužbi građana.

Middle Ponit uz sve nije bio obaviješten da se postupak izvršenja vodi, tako da ruski investitor nije imao priliku da reaguje. Da se vodi postupak, saznali su nakon što im je blokiran račun, a kada je izvršenje već postalo pravosnažno.

Pošto je bilo kasno za žalbe, ruski investitor tada podnosi tužbu Privrednom sudu.

Priča o zarobljenim institucijama tek tada, u stvari, počinje. Dok je izvršenje po nalogu LD gradnje teklo u rekordno brzom roku, na reakcije Privrednog suda, na čijem se čelu nalazi Blažo Jovanić, čekalo se mjesecima. Jovanić je javnosti poznat kao jedan od stubova prethodnog režima u pravosuđu.

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

BUDVA: POLA GODINE NAKON IZBORA PODIJELILI RESORE: Odluka o budžetu bez Skupštine

Objavljeno prije

na

Objavio:

Imenovanjima čelnika u upravnim odborima opštinskih preduzeća i savjetima javnih ustanova, stvoren je preduslov za podjelu rukovodećih mjesta u izvršnoj vlasti u skladu sa izbornim rezultatima, na koja pretenduje  ukupno šest partija. Možda su na smirivanje strasti u Budvi i postizanje dogovora uticali lideri iz partijskih centrala zbog  izbora u Nikšiću

 

Partije koje su na posljednjim lokalnim izborima u Budvi osvojile većinu odborničkih mandata u budvanskom parlamentu, konačno su, pola godine kasnije, dogovorile podjelu resora u upravljačkim tijelima opštinskih preduzeća i javnih ustanova. Predstavnici stranaka Demokratskog fronta i Demokrata uspjeli su da prebrode ozbiljnu krizu vlasti u Budvi i postignu dogovor u posljednjem trenutku, kako bi usvojili budžet, donijeli Plan investicija i imenovali članove upravnih odbora preduzeća i savjeta kulturnih institucija u Opštini.

Međutim, ovaj dogovor realizovaće se u posve neuobičajenoj proceduri, bez skupštinskog zasjedanja i parlamentarne debate o bužetskim izdacima i prioritetnim investicionim projektima. Zbog posebno loše epidemiološke situacije u Budvi, sjednica Skupštine Opštine ne može biti održana, pa su predstavnici vladajućih partija bili saglasni, da predsjednik Marko – Bato Carević donese navedene odluke, u skladu sa zakonom, kako bi lokalna uprava mogla nesmetano da funkcioniše.

Prema članu 59 Zakona o lokalnoj samoupravi, predsjednik opštine privremeno donosi akte iz nadležnosti skupštine, ako skupština nije u mogućnosti da se sastane ili je iz drugih razloga onemogućen njen rad. Zakonom je propisano takođe, da se tako usvojene odluke, moraju podnijeti na potvrdu skupštini na prvoj narednoj sjednici.

Ukoliko ih odbornici ne podrže, njihova važnost prestaje u roku od tri mjeseca od njihovog donošenja. Što se u budvanskom parlamentu neće dogoditi, jer partije koje čine vlast imaju 20 od ukupno 33 odbornička mandata.

Donošenje budžeta bilo je neophodno jer je Opština funkcionisala na bazi odluke o privremenom finansiranju. Predloženi iznos budžeta budvanske Opštine za 2021. godinu utvrđen je na 31,5 miliona eura.

Poslije izborne pobjede na lokalnim izborima u kojoj su DF i Demokrate osvojile većinu mandata u budvanskom parlamentu čime su u duboku opoziciju poslale Demokratsku partiju socijalista, ,,proslavljenu” u predizbornoj akciji nasilnog preotimanja vlasti, pobjedničke partije nisu uspjele postići dogovor oko podjele resora u izvršnoj vlasti. Od 15. septembra prošle godine vlast u Budvi funkcioniše po starom rasporedu, ustanovljenom poslije izbora 2016.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo