Povežite se sa nama

MONITORING

STANKO SUBOTIĆ, KROJAČ NAŠEG DOBA: Moć novca, politike i medija

Objavljeno prije

na

U poplavi informacija na temu mafija – mediji – Šarić – Crna Gora – Đukanović- Vučić – kriminal – policija, na površinu su ponovo isplivala dva i dobro poznata imena – Stanko Subotić Cane i Vladimir Beba Popović. Prvi, manje galami ali je mnogo moćniji.

Veze Centa i Bebe, prema tvrdnjama različitih izvora, datiraju odavno. Kurir je nedavno ilustovao njihovu povezanost i kroz saradnju u iznajmljivanju poslovnog prostora. Institut za javnu politiku, čiji je osnivač i direktor Beba Popović, nalazi se u stanu Stanka Subotića u Ulici kneza Miloša 68, objavio je Kurir na osnovu uvida u katastar. I stanari te zgrade su to potvrdili.

Subotić je optužen da je organizovao kriminalnu grupu koja je krijumčarila cigarete tokom 1990-ih. Njemu je sud, tri od četiri stana u vlasništvu u pomenutoj zgradi, uključujući i onaj u kojem je kancelarija Popovićevog Instituta, stavio pod zabranu otuđenja ili opterećenja dok ne bude završeno suđenje!

Prema Subotićevom advokatu Radoslavu Tadiću, njegov klijent može da izdaje te stanove. Po kojoj ceni Popović rentira 164 kvadratna metra u strogom centru, te da li uopšte plaća mjesečnu nadoknadu, nije poznato.

Svojevremeno je Aleksandar Tijanić, sada pokojni generalni direktor Radio televizije Srbije, tvrdio da je Beba Popović ključni medijski savjetnik Stanka Stubotića: „On stoji iza svake Canetove reči, garderobe, košulje, kravate, fotografije, intervjua, izbora jela i pića”.

Ratko Knežević, nekadašnji saradnik i prijatelj Mila Đukanovića, je tvrdio da je Popović svojevremeno u Beogradu dočekao Canetov avion sa pet miliona eura keša!

Stanko Subotić je ponovo u žiži. Jedan je od najmoćnijih ljudi u regionu. Na vlasti u Bogradu i u Podgorici su njegovi prijatelji, partneri i zaštitnici. Đukanović, Nikolić i Vučić. Mnogi od njegovih konkureta u raznim poslovioma su u nevoljama. Cane je najznačajnija karika koja spaja moć novca, politike i medija. No ukoliko 18. jula sudije prihvate predlog Tužilaštva za organizovani kriminal, on bi narednih osam godina mogao da provede u zatvoru. Tužilaštvo smatra da je i tokom ponovljenog suđenja dokazalo navode svoje optužnice da su Subotić i njegovi saradnici švercom cigareta devedesetih oštetili budžet Srbije za 28 miliona eura i šest miliona američkih dolara.

Subotić je u vrijeme prethodne vlasti, oličene u predsjedniku Borisu Tadiću iz DS, bio označen kao kriminalac u bjekstvu, jedan od najodgovornijih za šverc cigareta 1990-ih. Bio je u odsustvu osuđen ne šest godina zatvora. Godinu dana po Tadićevom padu 2012, kada zemljom upravlja Srpska napredna stranka (SNS) Vućiča i Nikolića, u Srbiju se Subotić vratio skoro pa kao slobodan čovjek. Crvena Interpolova potjernica za njim je ukinuta, sa slobode se brani od optužbi koje su i dalje na snazi, nakon što je pevostepena presuda ukinuta. To pravo je ostvario pošto je, kao jemstvo, položio 538.000 evra, odnosno upisao je hipoteku na kuću u korist suda.

Skoro istovremeno, sud je značajno stroži prema tajkunu Miroslavu Miškoviću. Njegova kompanija je zarad puštanja iz pritvora svog vlasnika (optužen za utaju poreza i zloupotrebu položaja) morala da uplati čak 12 miliona eura.

To iznova postavlja pitanje: ko je Subotić?

Subotić je od medija u Srbiji, regionu a i na zapadu označen kao biznismen sumnjive prošlosti koji je poslije 5. oktobra pokušаo da legalizuje stečeni kapital.

NIN je postavio 2013. pitanje da li je Subotić bio tajni saradnik Jovice Stаnišića, dugogodišnjeg moćnog šefa Državne bezbednosti Srbije iz vremena Slobodana Miloševića? Dalje, da li je Subotić dugogodišnji štićenik frаncuskog obаveštаjcа Arnoа Dаnžаnа, doskora uticajnog poslanika Evropskog parlamenta na listi ranijeg predsjednika Nikole Sarkozija “Pokret za okupljanje građana sumnju u „posebne veze” Subotićа sа službаmа, na što podstiče to što su Švаjcаrskа i Rusijа odlučile dа gа ne isporuče Srbiji, kаo i što je, i pre ukidanja presude od šest godinа zаtvorа skinut sа Interpolove potjernice.

Za neke posmatrače Subotić je skriveni finаnsijer strаnih lobistа koji su još 2009. željeli nа čelu Srbije dа vide sаdа аktuelnog predsednikа Tomislаvа Nikolićа. Ratko Knežević je julа 2009. tvrdio dа je Arno Dаnžаn obаvještаjаc koji je preko sаdаšnjeg predsjednikа Nikolićа pokušаo dа ostvаri veći uticаj nа Bаlkаnu. „Sаstаnаk u pаriskom hotelu Ric krаjem oktobrа 2007. imаo je zа temu kаko omogućiti Nikoliću dа preuzme pаrtiju (SRS), umije je i preobrаti.”

Knežević je svojevrememeno izjavio da Subotić i Đukanović odavno imaju plan da zavladaju medijskim i političkim prostorom bivše Jugoslavije. Još 2010. su glavni urednici dnevnih novina Večernje novosti, Blic i Pres upozorili Vladu Srbije da Stanko Subotić Cane i njemačka korporacija Vac (WAC) pokušavaju da preuzmu kompletno tržište stampe u Srbiji.

Knežević je u ljeto 2009, tvrdio da su plod mašte Subotićevog medijskog gurua Bebe Popovića bile tvrdnje da je ambasador Montgomeri bio „motor” afere Nacional iz ranih 2000-ih.

Montgomeri je u svojoj knjizi Kad ovacije utihnu napisao kako je Beba Popović napustio kabinet Zorana Đinđića pošto je tadašnji premijer otkrio da je njegov blizak saradnik organizovao hajku na B92 i njihovog osnivača Verana Matića.

Cane, na svoj način, brine i o svetovnoj sferi. Na mermernoj ploči pored glavnih vrata Hrama Hrista spasitelja u Ubu piše: „Crkva pamti dobrotvora Stanka Subotića iz Uba”. Ovu privilegiju, Cane je zaradio zahvaljujući novčanim donacijama za izgradnju hrama kojeg Eparhija valjevska opisuje kao jednu od najljepših građevina u „pravoslavnoj Vaseljeni”.

Subotić nije u septembru 2011. bio na ceremoniji osveštenja crkve u Ubu u čijoj je blizini rođen. Bježao je od zakona.

Sada pokojni publicista Mirko Đorđević, poznavalac crkvenih prilika, tim povodom ukazao je na fenomen široke ruke kontroverznih biznismena koji crkvi poklanaju novac koji su nelegalno stekli. „Oni da bi, kako se to kaže, uhvatili mesta duši i svoj novac plasirali u bogougodne svrhe, neštedimice daju. Tu skrupula nema.”

To je svijet u kojem se savršeno snalazi Stanko Subotić Cane. Krojač naših dana.

Najbolji prijatelj E-novina

Kada je Subotić stigao u Beograd posle ukidanja prvostepene presude, jedna od prvih adresa koju je posjetio bila je ona njegovih, “najboljih prijatelja”. Upravo tako stoji na sajtu E-novine, koje vodi novinar Petar Luković, a gdje je proteklih godina objavljen niz tekstova ispisanih radi odbrane Subotića. “Najdraži gost”, “član familije E-novina”, pisalo je u tekstu objaljvenom poslije Subotićeve posete. Đorđe Padejski, šef Centra za istraživačko novinarstvo (CIN) Nezavisnog udruženja novinara Srbije (NUNS), rekao je kako su analize pokazale da su prikriveni vlasnici dvije trećine medija u Srbiji tajkuni, u najvećem broju slučajeva u saradnji sa državom. “Tek sada se jasno vidi da ti mediji rade samo u interesu svojih vlasnika a ne u interesu javnosti,” naveo je Padejski. Miroljub Radojković, profesor na beogradskom Fakultetu političkih nauka, kazao je za RSE da sadašnje stanje prikrivenim vlasnicima pogoduje jer se mediji koji su pod dugoročnom starategijskom kontrolom mogu aktivirati kada je to potrebno. “To je čista politička pragma i borba za vlast u medijskoj sferi. Drugi nivo je upotreba medija za zbunjivanje javnosti, često fabrikovanjem raznih afera. U tim slučajevima na mig određenog centra moći, koji je uvek u politici, i uz blagoslov drugog centra moći, koji je u novcu, na volšeban način se otvaraju razne arhive itd… To služi za međusobno pritiskanje i političko obračunavanje političkih aktera.”

Veze sa Šarićerm

Subotića su mediji dovodili i u vezu sa Darkom Šarićem. U emisiji “Reakcija” TV B92 objavljeno je da je Subotić poslije podizanja optužnice protiv njega izbjegavao da podiže novac sa svojih of-šor računa, kako bi spriječio državne institucije da uđu u trag njegovim finansijskim tokovima. Zbog toga je, kako je navedeno, on od Šarića uzeo keš, a zauzvrat mu ustupio Futuru. U prilog tome išla je činjenica da je istovremeno za generalnog direktora Future postavljen Šarićev školski drug Nebojša Jestrović. Ovaj je i suvlasnik Municipiuma S, beogradskog ogranka of-šor kompanije iz Delavera u SAD, preko kojeg je, kako se sumnja, Šarić kupovao preduzeća u Srbiji i Crnoj Gori. Subotić je 2010. u intervjuu i TV IN rekao da je upoznao Darka Šarića oko dvije godine ranije, te da ga je s njim upoznao Marko Mišković, sin Miroslava Miškovića. Subotić je naveo i da je Šarića sretao “sa mnogim političarima, sa mnogim poznatim ljudima iz Srbije” i da je “on u Srbiji bio čovek koji je prihvaćen kao ozbiljan biznismen, ozbiljan poslovan čovek zadnjih deset godina”. Kako je rekao, nije imao saznanja o tome čime se Darko Šarić bavi. O Futuri nije rekao ni riječ. Nebojšа Joksović, bliski Šarićev sаrаdnik, je pred Specijаlnim sudom rekаo dа je Šаrić novcem od prodаje droge finаnsirаo Subotićа. On je detаljno opisao nаčin distribucije kokаinа i prаnjа novcа u kojem je, premа njegovim nаvodimа, sudjelovаo Subotić.

Veze s Đukanovićem

Svojevremeno je Aleksandar Tijanić, sada pokojni generalni director Radio televizije Srbije, primijetio: „Čim Caneta pitaju odakle toliko mrtvih oko njega i kako je zaradio više evra nego što zna da broji, on krene u gluposti tipa: ‘Ko napada mene, napada Đinđića i Đukanovića!’ Stvari su vrlo jednostavne – on prosto treba da kaže kako je desetak ljudi ubijeno u poslu s cigaretama i odakle mu dve milijarde evra,” kazao je Tijanić. Poslovno partnerstvo i blisko prijateljstvo između Đukanovića i Subotića, odavno je poznato. Bili su zajedno i na italijanskoj optužnici, za šverc duvana. Oslobođeni su. Makedonski novinar Zoran Božinovski, koji se već dugo nalazi u pritvoru, u intervjuu portalu In4s kazao je da su “duvanski interesi” Stanka Subotića Caneta i Vladimira Bebe Popovića podudarni sa interesima njihovog zajedničkog prijatelja, crnogorskog premijera Mila Đukanovića. Božinovski je redakciji In4s-a, kako se navodi na njihovom portalu, ustupio dokument, takozvanu “crnu knjigu” koja bilježi nelegalne trase balkanskog duvanskog puta i za koju tvdi da je, uz asistenciju crnogorskog diplomate i visokog funkcionera ANB-a, završila u rukama Caneta Subotića.

Milan BOŠKOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

AERODROMI IDU U KONCESIJU: Let u nepoznato

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vlada parlamentu predlaže usvajanje koncesionog ugovora za upravljanje aerodromima u Podgorici i Tivtu koji će, tvrde, državi donijeti “najmanje milijardu eura” u narednih 30 godina. Koliko nas može koštati ta milijarda nijesu računali

 

 

Nakon godina odlaganja, uz nebrojeno prekršenih procedura i obećanja, Vlada je u srijedu “prelomila”. Konačnu odluku o ustupanju aerodroma u Podgorici i Tivtu u trodecenijski zakup prepustiće  – parlamentu.

Za odluku o prebacivanju odgovornosti  pripremljen je i valjan alibi. Na zahtjev Ministarstva saobraćaja Uprava za državnu imovinu izvršila je novu procjenu vrijednosti stalne imovine preduzeća Aerodromi Crne Gore. Utvrđena je vrijednost od približno 265 miliona eura pa, u skladu sa Zakonom o državnoj imovini, konačnu odluku o koncesiji ne može donijeti Vlada (samostalno može da odlučuje o imovini vrijednoj do 150 miliona), već se o njenom prijedlogu mora izjasniti Skupština. Na zna se kada će to biti.

Vlada će parlamentu predložiti usvajanje odluke kojom će Milojka Spajića ovlastiti da se južnokorejskom državnom kompanijom Incheon Airport Consortium potpiše ugovor o tridesetogodišnjoj koncesiji za upravljanje aerodromima u Podgorici i Tivtu. To će, tvrde, državi donijeti “najmanje milijardu eura” tokom koncesionog perioda.

Prema kratkom predočenom objašnjenju, 100 miliona donijeće jednokratna naknada koju će Incheon uplatiti u roku od mjesec nakon potpisivanja ugovora. Dodatnih 300 miliona “direktnih finansijskih efekata za državu” predstavljaju najavljene investicije u rekonstrukciju i izgradnju novih kapaciteta na oba aerodroma. Sve to će, po isteku koncesije, postati državno vlasništvo. Prihod varijabilne naknade po osnovu polugodišnjih uplata koncesionara, u visini od 35 odsto prihoda sa aerodroma u Podgorici i Tivtu donijeće, prema procjenama iz Vlade, još makar 600 miliona eura.

Prvo pitanje glasi: da li su  predočene brojke i približno tačne? Na njega nemamo valjan odgovor.

Vlada još nije obznanila dokumenta na osnovu kojih je izvedena ova računica. Na njenoj internet stranici stoji (četvrtak prijepodne) obavještenje da će dokumenti: Predlog za davanje koncesije za aerodrome Podgorica i Tivat sa Predlogom odluke koju parlament treba da usvoji i, najvažnije, Predlogom ugovora o koncesiji „biti objavljeni nakon tehničke redakcije“. Do tada možemo da analiziramo predočene brojke bez prvog konteksta.

Po tom osnovu, mogli bi problematizovati što je jednokratna naknada za zakup ostala na iznosu pretpostavljenom još 2018., kada je priča o koncesiji započela. Suprotno procjenama iz 2020. kada se,  nakon iskazanog interesovanja na pretkvalifikacionom tenderu, procjenjivalo da će ponude porasti na 150-200 miliona (tadašnji ministar saobraćaja Osman Nurković). Od tada je vrijednost aerodroma više nego udvostručena, dok su očekivane investicije skoro učetvorostručene – sa „najmanje 80“ na 300 miliona.

Upitna je i računica po kojoj tih 300 miliona investicija koje će, mahom, biti realizovane u prvih 3-7 godina zakupa (koncesije) računamo kao imovinski prihod države po isteku ugovora. Zapitajmo se koliko danas vrijedi aerodromska (ili bilo koja druga) infrastruktura izgrađena prije 25 godina, i razumjećemo da za 30+ godina to ne mora biti baš reprezentativna imovina.

Najveću pažnju, ipak,  zavrjeđuje tvrdnja da će država, na ime godišnje koncesione naknade dobijati više od trećine godišnjih prihoda sa aerodroma. To je makar dva puta više od uobičajenih naknada za slične aranžmane (pet do 15 odsto prihoda) dok, pride, znatno prevazilazi i očekivane/uobičajene aerodromske profitne marže (razlika između troškova i cijene usluga pruženih operaterima i putnicima) koje se, najčešće, procjenjuju na 10 do 25 odsto ukupnog prihoda.

Da li se ove brojke nalaze u predloženom koncesionom ugovoru? Ako je odgovor potvrdan, znači li to da će Incheon uložiti 400 miliona (jednokratna naknada + investicije) za pravo da 30 godina upravlja našim aerodromima bez zarade? Sigurno ne.

Možda računaju na intenzivan rast broja letova i putnika, što bi bila dobitna kombinacija za obije strane. Ali taj model ne zavisi samo od Incheona i Vlade. Ili planirani model poslovanja predviđa smanjenje troškova i rast cijena aerodromskih usluga? To bi njima donijelo profit, ali bi moglo imati negativne efekte po ovdašnju ekonomiju, po osnovu većih troškova za turiste koji planiraju dolazak u Crnu Goru i smanjenja broja aerodromskog osoblja.

U tom slučaju može se pokazati da će najavljeni prihod u državnoj kasi biti manji od onoga što bi privreda i građani mogli izgubiti na drugim stranama.

Treba razmotriti i model po kome Južna Koreja svjesno rizikuje da njena investicija ne bude direktno profitabilna, računajući da će to višestruko naplatiti kroz povoljnosti koje donosi trodecenijsko vođenje oba aerodroma  „prve naredne članice EU“. Tu se, prije svega, misli na kontrolu lanaca snabdijevanja mnogobrojnih korejskih proizvođača. Zamislimo kako se Ćemovsko polje pretvara u logističku bazu Samsunga, LG-a, KIA-e, Hyundaia , POSCO-a… Pa zaračunajmo rizik da bi, u tom slučaju, broj letova niskobudžetnih kompanija za/iz Podgorice i Tivta mogao ostati u drugom planu.

Ili se zapitajmo: da li je Vlada napravila sličnu računicu, formirajući sliku o potencijalnim benefitima državne uprave nad aerodromima u Podgorici i Tivtu? Kakav je taj rezultat u odnosu na predočenu milijardu koncesionog prihoda?

Nemamo informaciju da su Spajić i ministarska ekipa uradili tako nešto. Treba li očekivati da bi računica mogla biti izvedena u parlamentu, tokom odlučivanja o ponuđenom koncesionom ugovoru? Naši sagovornici nijesu optimisti.

„Odluka Vlade da pokrene koncesiju za aerodrome više liči na pokušaj da se posljedice lošeg upravljanja riješe ustupanjem resursa, nego na promišljenu ekonomsku politiku. Suštinski problem crnogorskih Aerodroma nije održivost”, kaže za Monitor Miodrag Vujović (KOD). “Aerodromi već ostvaruju značajnu dobit, to su osmocifreni iznosi dobiti godišnje.  Uz to preduzeće ima deponovana značajna sredstva, pa najavljenih 20 miliona godišnje od koncesije ne djeluje kao superioran argument. Tim prije što novac vremenom devalvira, a nemamo ponuđenu projekciju koja bi to imala u vidu”.

U sposobnost svog preduzeća da, i pod državnom upravom, provede  modernizaciju i proširi kapacitete vjeruju i predstavnici sindikalnih organizacija zapošljenih na aerodromima u Podgorici i Tivtu. Tvrdnje potkrjepljuju podatkom da su prihodi Aerodroma CG u 2025. godini iznosili 56 miliona eura. “Nakon što su Aerodromi avio-kompanijama po Podsticajnoj šemi odobrili 13 miliona eura popusta na aerodromske usluge, neto prihod za 2025. godinu je 43 miliona. Neto profit je 13 miliona eura, što je rekordan iznos za kompaniju”, stoji u njihovom saopštenju kojim pozivaju parlament da ne usvoji Vladin prijedlog.

Zaista, šta biva sa podsticajnom šemom ako se Aerodromi predaju koncesionaru?

“Osim toga, Aerodromi Crne Gore u ljetnju sezonu ulaze sa nevjerovatnom 21 novom linijom…”, navodi se u sindikalnom obraćanju kojim se upozorava na rad tenderske komisije u postupku dodjele koncesije. Njihov rad je, tvrde, “nepovratno kompromitovao” legitimitet čitavog procesa. “Našu ozbiljnu zabrinutost potvrđuje činjenica da su ključne odluke unutar Komisije donošene uz direktno ignorisanje preporuka renomiranih međunarodnih konsultanata poput IFC-a (Svjetske banke)…”

O kriterijumima za donošenje Vladinog Prijedloga govori i Mila Kasalica.  “Najkraći komentar Vlade odluke mogao bi biti ‘padoše spajkijanci, ali se na mufte snađoše’”, konstatuje sagovornica Monitora objašnjavajući kako se predloženom koncesijom plaća četvorogodišnji nerad i uhljebljavanja partija iz tekuće većine. “Imali smo milion modela da kao ozbiljni vlasnici (Vlada u ime crnogorskih poreskih obveznika) ovo privredno društvo sopstvenim snagama i upornim radom privedemo na grane održive konkurencije na regionalnom nivou”. Umjesto toga, kaže Kasalica, “poklonici 30. avgusta ne odustaju da uvijek zauzmu nerazvojni stav, suprotan interesima crnogorske ekonomije”.

I Vujović smatra da,  “bez preciznih i obavezujućih ciljeva”, koncesija nije garancija razvoja.  “Alternativa je jasna: dugoročna strategija, uključenje struke i predan rad bez partijskih uticaja. Dok se bježi od tog pristupa imaćemo rentijersku filozofiju na svim nivoima – od izdavanja garsonjera u privatnoj režiji do davanja u koncesiju ključnih državnih resursa. To su različita lica iste ekonomske misli, koja  počiva na pretpostavci da je neko drugi više zainteresovan za našu dobrobit od nas samih.”

Jesu li, zaista, naši resursi – tuđa briga? To ćemo saznati u parlamentu kad pitanje budućnosti crnogorskih aerodrome dođe na dnevni red. Vladi se žuri, radi potpisivanja Ugovora i naplate koncesione naknade. Nakon toga, pojasnila je premijerova savjetnica za ekonomsku politiku Milena Milović, Crna Gora ima rok od godinu da obezbijedi sve preduslove i preda Inchonu aerodrome na upravljanje.

Dakle, Aerodromi još najmanje godinu ostaju ovakvi kakvi jesu. Da li je to dobra ili loša vijest za ovdašnje građane i privredu bićemo naknadno obaviješteni.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

STEČAJNA MAFIJA U CRNOJ GORI:SLUČAJ KAP U SPISIMA: Đukanovićeve skrivene subvencije domaćem “investitoru”

Objavljeno prije

na

Objavio:

Pred Osnovnim sudom u Podgorici i Privrednim sudom se odvijaju dva neobična postupka vezana za indirektne garancije KAP-u u stečaju. Ti sudovi odlučiće da li su osnovana potraživanja MN Bonusa prema Vladi i KAP-a prema MN Bonusu i da li će to na kraju plaćati građani

 

 

O nekadašnjem crnogorskom industrijskom gigantu Kombinatu Aliminijuma Podgorica (KAP) je pisano puno. U maju 2023. je ugašeno i posljednjih 12 ćelija elektrolize. Većina je pogašena u decembru 2021. kada je Elektroprivreda (EPCG) odbila isporuke struje po dotadašnjoj cijeni od 44 eura za megavat sat jer je berzanska cijena premašila 200 eura. Od tada su EPCG i zadnji vlasnik KAP-a – Uniprom biznismena Veselina Pejovića na sudu zbog podnešenih tužbi (od 4.6 miliona) i kontratužbi (17.4 miliona) za nastalu štetu zbog raskida ugovora i neplaćanja. Pejović se žalio da ga nova vlast politički progoni.

Iza gašenja proizvodnje primarnog aluminijuma su ostale i druge razne tužbe i maratonski izviđaji Specijalnog državnog tužilaštva (SDT) oko aktiviranih garancija od preko 120 miliona eura koje je režim Mila Đukanovića dao kremaljskim tajkunima i obavještajcima. Među 14 imena protiv kojih je SDT pokrenuo izviđaj u proljeće 2021. nema šefa režima bez čijeg znanja i blagoslova se, kako se široko percipira u javnosti, ništa nije moglo raditi. Postupci tadašnjeg SDT-a kojim je rukovodio Milivoje Katnić (sada u pritvoru zbog pomaganju narko kartelu) odavno ne čude. I Katnić javno i šefovi narko kartela tajno u SKY komunikacijama su hvalili Vođu i sve činili da zadrži vlast.

Pred Osnovnim sudom u Podgorici i Privrednim sudom se odvijaju dva, po svemu neobična postupka vezana za indirektne garancije KAP-u u stečaju, čiji akteri su javnosti dobro poznati.

Naime, Montenegro Bonus DOO je 07.06.2024. pokrenuo regresnu tužbu protiv države – Vlade Crne Gore u vrijednosti od 981 hiljadu eura na ime garancije koju joj je Vlada Mila Đukanovića dala 11.07.2013. (br.08/56) i nekoliko puta kasnije ponovila u zaključcima. Radi se o pokriću troškova po “Ugovoru o poslovno–tehničkoj saradnji s Kombinatom aluminijuma ad u stečaju”. Vlada Crne Gore se tada saglasila da “ukoliko po osnovu Ugovora…nastane šteta ili na bilo koji drugi način dođe do smanjenja stečajne mase, štetu naknadi Montenegro Bonusu.” Vlada je time utvrdila način – osnov nastanka štete, tačnu vrstu štete (ona koja nastane zbog smanjenja stečajne mase) i svoju izrično imperativnu obavezu da MBonusu naknadi tu štetu. Odluku je potpisao Milo Đukanović.

Stečaj u KAP-u je otvoren 08.07.2013, svega tri dana prije jemstva Vlade dok je Ugovor o poslovno – tehničkoj saradnji između KAP-a u stečaju i MN Bonusa potpisan naredni dan – 09.07.2013. Vlada je devet dana kasnije, 18.07.2013. u zaključcima dala saglasnost na predmetni ugovor. Interesantno je i da su sva akta Đukanovićeve Vlade i resora označeni stepenom tajnosti “interno”.

Đukanovićeva Vlada je 05.06.2014. (08-64/6) ponovila saglasnost da ako “po osnovu Ugovora…nastane šteta…ili dođe do smanjena stečajne mase” ona će to nadokaditi MN Bonusu. Pet dana nakon toga dolazi do “privatizacije KAP-a” (iako je Uniprom Pejovića bio u procesu kupovine KAP-a još od sredine 2013.). Stečajni upravnik KAP-a je bez čekanja dao na vještačenje dokumentaciju Institutu računovođa i revizora Crne Gore. Ovaj Institut je utvrdio da MN Bonus “na ime smanjenja stečajne mase KAP-a po osnovu organizovanja proizvodnje od 18.07.2013. do 18.07. 2014.” (kako je premijer Đukanović “prorokovao”) dužan da plati KAP-u 3.345 miliona. Kasnijim ugovorom između KAP-a u stečaju i MN Bonusa od 30.12.2014. strane su se saglasile da je Ugovor o poslovno – tehničkoj saradnji okončan 18.07.2014. U članu 3 stoji da MN Bonus prihvata obavezu da KAP-u plati 3.345 miliona.

Da se radilo o simuliranom potraživanju i indirektnoj subvenciji privatnom preduzeću Uniprom i Veselinu Pejoviću od strane Đukanovića i Vlade se može naslutiti preko tužbe (P 215/15) koju je KAP pokrenuo u Privrednom sudu za prvi nepuni milion. Vlada zaključkom br. 08-25 od 18.02.2016. “predviđa da se tuženom od prodaje stečajne mase KAP-a uplati 969.762 eura” a tužilac (KAP) podneskom Privrednom sudu 26.02.2016. smanjuje tužbeni zahtjev sa 3.345 miliona na nepunih 967 hiljada. Tužba za ostalih 2.375 miliona je povučena (ali se tužilac nije odrekao potraživanja). Privredni sud je 25.03.2016. okončao postupak i obavezao MN Bonus da plati novac u roku od osam dana.

Interesantno, stranke se nisu nagodile mimo suda (i pored ugovora od 30.12.2014.) niti su, što je zakonomjernije, zaključile sudsko poravnanje. Tako ispada da je Pejović dobio novac, ne direktno od Đukanovićeve Vlade, već preko MN Bonusa u državnom vlasništvu i to putem simulirane presude Privrednog suda kako i ističe sadašnji pravni zastupnik MN Bonusa u svojim podnescima. Time ispada da se otklanja sva potencijalna odgovornost Đukanovića i da je aranžmanu data oblanda sudske pravosnažnosti.

Međutim, čudesima nije kraj. Iako je presuda donešena marta 2016. godine, Pejović ne aktivira presudu punih pet godina. Tek nakon promjene vlasti i dolaska prve post-DPS Vlade sa kojim KAP pokreće naplatu potraživanja od MN Bonusa u martu 2021. Javni izvršitelj donosi rješenje o izvršenju na sumu uvećanu za zatezne kamate i ostale troškoce – cirka 978 hiljada eura. Novac je naplaćen 19.05.2021. Štaviše, iako je prošlo pet godina, Pejović opet pokreće novu tužbu za preostalih 2.375 miliona iako je zahtjev za tu sumu povukao u februaru 2016 na ročištu u Privrednom sudu. Traži i plaćanje kamate od 30.12.2014. Ukupna sumu, koja se potražuje od MN Bonusa iznosi 5.22 miliona eura zaključno sa 31.03. 2026.

Zastupnik tužioca je advokatica Snežana Jović, osoba bliska bivšem predsjedniku Privrednog suda Blažu Jovaniću. Oboje su uhapšeni u akciji SDT-a 09.05.2022. zajedno sa još 11 lica pod optužbama za članstvo  u kriminalnoj organizaciji i zloupotrebe u stečajnim postupcima u kojima je bila advokat. U pritvoru je provela 15 mjeseci dok postupak i dalje traje. Na teret joj se stavlja da je u stečajnim postupcima “fiktivnim uslugama, procjenama i inventarisanjem uvećavala troškove stečajnog postupka, kao i da na osnovu fiktivno pruženih i nedokumentovanih usluga pravne pomoći primala sredstva sa računa stečajnog dužnika, a u svoju i u korist kriminalne organizacije”. U krivičnoj prijavi od 08.02.2026. SDT-u od strane Stevana Đukića, jednog od osnivača Nivel Investa koji je uveden u stečaj navodi se, da je po njegovim saznanjima, za usluge fingirane prodaje i izazivanje lažnog stečaja Blažo Jovanić dobio od njegovog bivšeg poslovnog partnera na poklon stan na magistrali u Budvi (PD209). Navodno se formalno vodi na advokaticu Jović. SDT je po nedavnim saznanjima Monitora formirao predmet po prijavi.

U tužbi protiv MN Bonusa Jovićka se poziva na “sticanje bez osnova” čl. 217 Zakona o obligacionim odnosima (ZOO). Kad je “neki dio imovine jednog lica prešao na bilo koji način u imovinu drugog lica, a taj prijelaz nema svoj osnov u nekom pravnom poslu ili u zakonu, sticalac je dužan da ga vrati” ili “nadoknadi vrijednost postignutih koristi”. Time se pretendira primjena roka zastare na 10 godina za potraživanja za koja ne postoji pravni osnov čime se izbjegava primjena zastarjelosti. Međutim, MN Bonus i pravni zastupnik advokat Vladan Bojić u svom odgovoru navodi da jasno postoji pravni osnov i da je to ugovor između KAP-a i tuženog, koji je zajedno sa zaključcima Vlade jedini pravni osnov. Po istom osnovu je u proljeće 2021. naplaćeno 978 hiljada eura. Stoga se u ovom slučaju mora primijeniti čl. 383 ZOO koji kaže da “međusobna potraživanja pravnih lica iz ugovora u privredi… zastarijevaju za tri godine”.

Čak i da se uzme priznanje MN Bonusa na ročištu od 26.12.2016. ono se odnosi samo na priznanje cirka 970 hiljada. Sve i da je MN Bonus priznao i ostatak od 2.375 miliona zastara je nastupila 27.03.2019. Kada bi nekim slučajem uspjela tužba i KAP dobio traženih 5.22 miliona, onda bi MN Bonus opet mogao pokrenuti regresnu tužbu protiv Vlade a taj novac se prevalio na građane Crne Gore.

U regresnoj tužbi pred Osnovnim sudom u Podgorici predstavnik Vlade i Zaštitnik imovinsko pravnih interesa Crne Gore su osporili tužbu uz tvrdnje tuženog da su odluke Đukanovićeve Vlade nezakonite a time i neobavezujuće ,iako su proizvele konkretne pravne posledice i realno pravno prijete da izazovu nove. MN Bonus je ukazao da je teret dokazivanja na Vladi i da mora tražiti i ostvariti poništenje ili utvrditi ništavost garancija Vlade pravnosnažnom odlukom u odgovarajućem sudskom postupku. U dopisu SDT-u od strane Osnovnog suda i punomoćnika MN Bonusa traženo je prije pola godine da tužilaštvo pribavi sve navedene spise kako bi se utvrdile krivično-pravne realnosti i da se vidi da li sudija Ivana Žujović može zaključiti glavni pretres prije donošenja presude za naplatu nepunog miliona od Vlade. Iz dopisa prošlog mjeseca koji je potpisao specijalni tužilac Zoran Vukčević navedeno je da u spornim garancijama i vratolomijama “nema elemenata krivičnog djela”, tj. odgovornosti Mila Đukanovića – po ko zna koji put.

Na potezu su sada Osnovni i Privredni sud koji trebaju odlučiti da li su osnovana potraživanja MN Bonusa prema Vladi i KAP-a prema MN Bonusu (i na kraju opet prema Vladi) i da li će to na kraju plaćati građani.

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NOVI LETOVI, STARI AERODROMI: Low cost turizam

Objavljeno prije

na

Objavio:

Tokom ove sezone otvara se 21 nova avio ruta, od toga 17 avio linija kompanije Viz Air. No, otvaranje baze Viz Aira potvrdilo je ono što smo znali – da su kapaciteti crnogorskih aerodroma mali i da ne mogu da prime još novih linija.  Adekvatnu strategiju čekamo skoro deceniju

 

 

Vlada je na predlog Ministarstva turizma utvrdila Plan pripreme ljetnje turističke sezone za ovu godinu. U aprilu, tik pred sezonu, od koje živimo, a koja traje od 1. maja do kraja avgusta, a možda i duže.

U Planu su definisane mjere koje treba preduzeti prije i tokom sezone, kao i strategije rada nadležnih organa, državnih firmi, turističkih organizacija. Da nam strategija treba govori i činjenica da Crna Gora već dvije godine bilježi pad broja noćenja – prošle godine registrovano je 15,36 miliona noćenja turista u svim vidovima smještaja, što je za 230 hiljada manje nego u 2024. godini, a za milion manje nego 2023.godine. Zbog napada SAD i Izraela na Iran očekuje se neizvjesna sezona uz rast cijena goriva, avio karata i opštu inflaciju.

Pripreme su počele dobrom viješću – tokom ove sezone otvara se 21 nova avio ruta, od toga 17 avio linija kompanije Viz Air. Ova mađarska niskobudžetna avio kompanija otvorila je u Podgorici svoju bazu, a ukupno proširenje kapaciteta procjenjuje se na oko milion dodatnih sjedišta tokom ove godine, što predstavlja jedno od najvećih pojedinačnih povećanja ponude u istoriji crnogorskog avio-saobraćaja.

I domaći avio-prevoznik ToMontenegro najavljuje da će do kraja maja zakupiti avion sa više od 110 sjedišta, a  planira i kupovinu još jednog aviona do kraja septembra.

Loša vijest je da je otvaranje baze Viz Aira potvrdilo da su kapaciteti crnogorskih aerodroma mali i da se na širenju i unapređenju infrastrukture što prije mora poraditi, jer ne mogu da prime još novih linija.

Otvaranje baze je prekretnica u poslovanju crnogorskih aerodroma nakon dvije godine pregovora i nakon 20 godina stagnacije u razvoju aerodromske infrastrukture, izjavio je izvršni direktor Aerodroma Crne Gore(ACG) Roko Tolić.

,,Ljudi su oduševljeni. Napokon se osjećaju da je ovo otvorena zemlja, da imaju mogućnosti za putovanje. Ali da mi ne bismo se zaustavili na ovome što je sada postignuto, onda zaista je bio naš apel da prekinemo ovaj status quo i da Vlada Crne Gore racionalno, argumentirano, logično i s objašnjenjem prema svima donese tu najkonkretniju odluku u kojoj bi trebalo biti jasno determinirano u kojim rokovima se aerodromska infrastruktura može adaptirati na način da primi sav taj promet kojeg priželjkujemo”, apelovao je Tolić.

Iz Vlade sem obećanja, odluke nema. Tender za davanje crnogorskih aerodroma raspisan je 2019. godine. Još uvijek nije donijeta odluka, iako je prošle godine kao prvorangirana izabrana južnokorejska firma Incheon International Airport Corporation (IIAC).

Ministar pomorstva, koji rukovodi i radom Ministarstva saobraćaja Filip Radulović je naglasio da postupak za ACG traje već osam godina i da još nije završen, što šalje lošu poruku investitorima da je Crna Gora spora i neozbiljna. I direktor aerodroma Tolić je više puta upozorio da se proces odluke o koncesiji odužio, zbog čega je i njihovo poslovanje otežano. Naglasio je da se tokom upravljanja dubrovačkim aerodromom, protivio tamošnjoj koncesiji i odbio taj proces, ali da se u slučaju Crne Gore mora gledati državni interes. Sidnikalci i radnici aerodroma su jedinstveni u protivljenju odluci o davanju ACG pod koncesiju – ističu da im je prošla godina bila rekordna, da imaju kapacitet za ozbiljne rezultate i razvoj pa nije jasno zašto se dva aerodroma daju pod koncesiju.

I dok su Vlade u Crnoj Gori gubile godine, nakon koncesione saradnje u aerodrom Majka Tereza uloženo je 140 miliona eura, nakon čega je vazdušna luka u Tirani postala broj jedan u regionu po broju putnika. Da se ulaganje u aerodrome isplati pokazuju podaci koji govore da su 2020. godine aerodromi u Crnoj Gori, zračne luke u Tirani i Dubrovniku bile na istom nivou, da bi 2024. naši aerodromi i aerodrom u Dubrovniku, ostali na nivou od blizu tri miliona putnika, dok je u Tirani opsluženo preko 10 miliona putnika.

Aerodromi Crne Gore su protekle godine imali rekordnu sezonu i preko njih je prešlo tri miliona putnika, zbog očekivanja većeg broja putnika tokom ove sezone najavili su uvođenje treće smjene na aerodromima.

Treća smjena je, krajem marta, uvedena i na gradilištu bulevara Tivat-Jaz u cilju ubrzanja radova prije početka turističke sezone. Radovi na ovoj važnoj primorskoj saobraćajnici, koja je direktno vezana za Aerodrom u Tivtu, počeli su u avgustu 2023. godine, i prethodne dvije godine su zagorčali ljetovanje turistima i život mještanima tog područja. Najvljeno je da će radovi biti završeni sredinom januara ove godine, ali nijesu. A i pored treće smjene, prognoze da saobraćajnica biti potpuno spremna za sezonu su neizvjesne. Uprava za saobraćaj je početkom godine kineskom konzorcijumu Shandong Foreign Economic and Technical Cooperation i Shandong Liuqiao Group odobrila produženje radova na bulevaru i novom cjevovodu Regionalnog vodovoda – do 31. maja ove godine.

U pomenutom Planu pripreme ljetnje turističke sezone se ne potvrđuje da će ova saobraćajnica biti spremna za ovu sezonu. Ono što se i Planom zna je da će Podgorica i ovu sezonu, treću po redu, dočekati sa problemom nezavršenih radova na 700 metara dugom dijelu bulevara Danilovgrad – Podgorica kroz Gornju Goricu, odnosno dionicu Cetinjski semafori – Komanski most. Po podacima Uprave za saobraćaj, ovaj projekat još uvijek koče mještani koji traže izgradnju kružnog toka i priključnih puteva, ali i neriješeni imovinsko-pravni odnosi.

Svakako da je bolje imati nekakav plan, nego nikakav, ali relevantnost ovoga koji je uradilo Ministarstvo turizma kojim rukovodi ministarka Simonide Kordić je upitna. Naime, i pored urgencija, informacije za potrebe izrade plana pripreme ljetnje turističke sezone nijesu dostavile: Budva, Petnjica, Andrijevica, Gusinje i Bijelo Polje.

Budva je sa pet miliona noćenja, protekle dvije godine, ostvarila trećinu ukupnih noćenja turista u Crnoj Gori. Metropola crnogorskog turizma ostvaruje više noćenja nego svi ostali crnogorski primorski gradovi zajedno, pa je raditi plan pripreme turističke sezone bez informacija iz Budve neozbiljno.

Inače, Budva je i u regionalnim okvirima potvrdila status masovne turističke destinacije, pa je po broju noćenja stranih turista iza sebe ostavila Dubrovnik, Beograd, Split… No to je samo početak, još se čeka završetak solitera-hotela tik uz budvansku obalu koji će nezavršeni dočekati turiste i ove sezone.

U planu se ističu i rizici, pa je jedan od njih da je Crna Gora osim velikih ljetnjih gužvi, često na meti kritika turista zbog neintegrisane ponude i sve izraženijeg nesklada cijena i kvaliteta usluga. ,,Formiranje cijena mora pratiti kvalitet usluge i ukupne turističke ponude, kako bi se zadržala konkurentnost destinacije”, ističe Ministarstvo u planu.

Najveći, ne samo turistički rizik, rat na Bliskom istoku, kako se navodi u planu, može da predstavlja: ,,priliku i turiste sve više usmjerava ka Evropi, pa država treba da radi na promociji i marketingu prema zemljama koje imaju direktne avio-linije, uz koordinisane aktivnosti, digitalne kampanje i saradnju sa avio-prevoznicima”.

U jeku priprema za sezonu u susjednoj takođe turističkoj Hrvatskoj, Zoran Meter geopolitički analitičar upozorava: ,,Zbog oluje nad Europom ne možemo ni mi u Hrvatskoj imati iluzija. Rasprodali smo ili uništili stratešku proizvodnju, devastirali poljoprivredu, a od turizma, koji nam je sada primarni izvor prihoda – moglo bi biti vrlo malo koristi ako cijene u EU odlete u nebo. Jer mudraci u Bruxellesu već najavljuju stezanje remena, što treba uključivati i manje i sporije vožnje automobilima, manje korištenje zrakoplova – što neposredno utječe na turistički sektor”.

Svaka sličnost je očigledna.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo