Povežite se sa nama

MONITORING

STANKO SUBOTIĆ, KROJAČ NAŠEG DOBA: Moć novca, politike i medija

Objavljeno prije

na

U poplavi informacija na temu mafija – mediji – Šarić – Crna Gora – Đukanović- Vučić – kriminal – policija, na površinu su ponovo isplivala dva i dobro poznata imena – Stanko Subotić Cane i Vladimir Beba Popović. Prvi, manje galami ali je mnogo moćniji.

Veze Centa i Bebe, prema tvrdnjama različitih izvora, datiraju odavno. Kurir je nedavno ilustovao njihovu povezanost i kroz saradnju u iznajmljivanju poslovnog prostora. Institut za javnu politiku, čiji je osnivač i direktor Beba Popović, nalazi se u stanu Stanka Subotića u Ulici kneza Miloša 68, objavio je Kurir na osnovu uvida u katastar. I stanari te zgrade su to potvrdili.

Subotić je optužen da je organizovao kriminalnu grupu koja je krijumčarila cigarete tokom 1990-ih. Njemu je sud, tri od četiri stana u vlasništvu u pomenutoj zgradi, uključujući i onaj u kojem je kancelarija Popovićevog Instituta, stavio pod zabranu otuđenja ili opterećenja dok ne bude završeno suđenje!

Prema Subotićevom advokatu Radoslavu Tadiću, njegov klijent može da izdaje te stanove. Po kojoj ceni Popović rentira 164 kvadratna metra u strogom centru, te da li uopšte plaća mjesečnu nadoknadu, nije poznato.

Svojevremeno je Aleksandar Tijanić, sada pokojni generalni direktor Radio televizije Srbije, tvrdio da je Beba Popović ključni medijski savjetnik Stanka Stubotića: „On stoji iza svake Canetove reči, garderobe, košulje, kravate, fotografije, intervjua, izbora jela i pića”.

Ratko Knežević, nekadašnji saradnik i prijatelj Mila Đukanovića, je tvrdio da je Popović svojevremeno u Beogradu dočekao Canetov avion sa pet miliona eura keša!

Stanko Subotić je ponovo u žiži. Jedan je od najmoćnijih ljudi u regionu. Na vlasti u Bogradu i u Podgorici su njegovi prijatelji, partneri i zaštitnici. Đukanović, Nikolić i Vučić. Mnogi od njegovih konkureta u raznim poslovioma su u nevoljama. Cane je najznačajnija karika koja spaja moć novca, politike i medija. No ukoliko 18. jula sudije prihvate predlog Tužilaštva za organizovani kriminal, on bi narednih osam godina mogao da provede u zatvoru. Tužilaštvo smatra da je i tokom ponovljenog suđenja dokazalo navode svoje optužnice da su Subotić i njegovi saradnici švercom cigareta devedesetih oštetili budžet Srbije za 28 miliona eura i šest miliona američkih dolara.

Subotić je u vrijeme prethodne vlasti, oličene u predsjedniku Borisu Tadiću iz DS, bio označen kao kriminalac u bjekstvu, jedan od najodgovornijih za šverc cigareta 1990-ih. Bio je u odsustvu osuđen ne šest godina zatvora. Godinu dana po Tadićevom padu 2012, kada zemljom upravlja Srpska napredna stranka (SNS) Vućiča i Nikolića, u Srbiju se Subotić vratio skoro pa kao slobodan čovjek. Crvena Interpolova potjernica za njim je ukinuta, sa slobode se brani od optužbi koje su i dalje na snazi, nakon što je pevostepena presuda ukinuta. To pravo je ostvario pošto je, kao jemstvo, položio 538.000 evra, odnosno upisao je hipoteku na kuću u korist suda.

Skoro istovremeno, sud je značajno stroži prema tajkunu Miroslavu Miškoviću. Njegova kompanija je zarad puštanja iz pritvora svog vlasnika (optužen za utaju poreza i zloupotrebu položaja) morala da uplati čak 12 miliona eura.

To iznova postavlja pitanje: ko je Subotić?

Subotić je od medija u Srbiji, regionu a i na zapadu označen kao biznismen sumnjive prošlosti koji je poslije 5. oktobra pokušаo da legalizuje stečeni kapital.

NIN je postavio 2013. pitanje da li je Subotić bio tajni saradnik Jovice Stаnišića, dugogodišnjeg moćnog šefa Državne bezbednosti Srbije iz vremena Slobodana Miloševića? Dalje, da li je Subotić dugogodišnji štićenik frаncuskog obаveštаjcа Arnoа Dаnžаnа, doskora uticajnog poslanika Evropskog parlamenta na listi ranijeg predsjednika Nikole Sarkozija “Pokret za okupljanje građana sumnju u „posebne veze” Subotićа sа službаmа, na što podstiče to što su Švаjcаrskа i Rusijа odlučile dа gа ne isporuče Srbiji, kаo i što je, i pre ukidanja presude od šest godinа zаtvorа skinut sа Interpolove potjernice.

Za neke posmatrače Subotić je skriveni finаnsijer strаnih lobistа koji su još 2009. željeli nа čelu Srbije dа vide sаdа аktuelnog predsednikа Tomislаvа Nikolićа. Ratko Knežević je julа 2009. tvrdio dа je Arno Dаnžаn obаvještаjаc koji je preko sаdаšnjeg predsjednikа Nikolićа pokušаo dа ostvаri veći uticаj nа Bаlkаnu. „Sаstаnаk u pаriskom hotelu Ric krаjem oktobrа 2007. imаo je zа temu kаko omogućiti Nikoliću dа preuzme pаrtiju (SRS), umije je i preobrаti.”

Knežević je svojevrememeno izjavio da Subotić i Đukanović odavno imaju plan da zavladaju medijskim i političkim prostorom bivše Jugoslavije. Još 2010. su glavni urednici dnevnih novina Večernje novosti, Blic i Pres upozorili Vladu Srbije da Stanko Subotić Cane i njemačka korporacija Vac (WAC) pokušavaju da preuzmu kompletno tržište stampe u Srbiji.

Knežević je u ljeto 2009, tvrdio da su plod mašte Subotićevog medijskog gurua Bebe Popovića bile tvrdnje da je ambasador Montgomeri bio „motor” afere Nacional iz ranih 2000-ih.

Montgomeri je u svojoj knjizi Kad ovacije utihnu napisao kako je Beba Popović napustio kabinet Zorana Đinđića pošto je tadašnji premijer otkrio da je njegov blizak saradnik organizovao hajku na B92 i njihovog osnivača Verana Matića.

Cane, na svoj način, brine i o svetovnoj sferi. Na mermernoj ploči pored glavnih vrata Hrama Hrista spasitelja u Ubu piše: „Crkva pamti dobrotvora Stanka Subotića iz Uba”. Ovu privilegiju, Cane je zaradio zahvaljujući novčanim donacijama za izgradnju hrama kojeg Eparhija valjevska opisuje kao jednu od najljepših građevina u „pravoslavnoj Vaseljeni”.

Subotić nije u septembru 2011. bio na ceremoniji osveštenja crkve u Ubu u čijoj je blizini rođen. Bježao je od zakona.

Sada pokojni publicista Mirko Đorđević, poznavalac crkvenih prilika, tim povodom ukazao je na fenomen široke ruke kontroverznih biznismena koji crkvi poklanaju novac koji su nelegalno stekli. „Oni da bi, kako se to kaže, uhvatili mesta duši i svoj novac plasirali u bogougodne svrhe, neštedimice daju. Tu skrupula nema.”

To je svijet u kojem se savršeno snalazi Stanko Subotić Cane. Krojač naših dana.

Najbolji prijatelj E-novina

Kada je Subotić stigao u Beograd posle ukidanja prvostepene presude, jedna od prvih adresa koju je posjetio bila je ona njegovih, “najboljih prijatelja”. Upravo tako stoji na sajtu E-novine, koje vodi novinar Petar Luković, a gdje je proteklih godina objavljen niz tekstova ispisanih radi odbrane Subotića. “Najdraži gost”, “član familije E-novina”, pisalo je u tekstu objaljvenom poslije Subotićeve posete. Đorđe Padejski, šef Centra za istraživačko novinarstvo (CIN) Nezavisnog udruženja novinara Srbije (NUNS), rekao je kako su analize pokazale da su prikriveni vlasnici dvije trećine medija u Srbiji tajkuni, u najvećem broju slučajeva u saradnji sa državom. “Tek sada se jasno vidi da ti mediji rade samo u interesu svojih vlasnika a ne u interesu javnosti,” naveo je Padejski. Miroljub Radojković, profesor na beogradskom Fakultetu političkih nauka, kazao je za RSE da sadašnje stanje prikrivenim vlasnicima pogoduje jer se mediji koji su pod dugoročnom starategijskom kontrolom mogu aktivirati kada je to potrebno. “To je čista politička pragma i borba za vlast u medijskoj sferi. Drugi nivo je upotreba medija za zbunjivanje javnosti, često fabrikovanjem raznih afera. U tim slučajevima na mig određenog centra moći, koji je uvek u politici, i uz blagoslov drugog centra moći, koji je u novcu, na volšeban način se otvaraju razne arhive itd… To služi za međusobno pritiskanje i političko obračunavanje političkih aktera.”

Veze sa Šarićerm

Subotića su mediji dovodili i u vezu sa Darkom Šarićem. U emisiji “Reakcija” TV B92 objavljeno je da je Subotić poslije podizanja optužnice protiv njega izbjegavao da podiže novac sa svojih of-šor računa, kako bi spriječio državne institucije da uđu u trag njegovim finansijskim tokovima. Zbog toga je, kako je navedeno, on od Šarića uzeo keš, a zauzvrat mu ustupio Futuru. U prilog tome išla je činjenica da je istovremeno za generalnog direktora Future postavljen Šarićev školski drug Nebojša Jestrović. Ovaj je i suvlasnik Municipiuma S, beogradskog ogranka of-šor kompanije iz Delavera u SAD, preko kojeg je, kako se sumnja, Šarić kupovao preduzeća u Srbiji i Crnoj Gori. Subotić je 2010. u intervjuu i TV IN rekao da je upoznao Darka Šarića oko dvije godine ranije, te da ga je s njim upoznao Marko Mišković, sin Miroslava Miškovića. Subotić je naveo i da je Šarića sretao “sa mnogim političarima, sa mnogim poznatim ljudima iz Srbije” i da je “on u Srbiji bio čovek koji je prihvaćen kao ozbiljan biznismen, ozbiljan poslovan čovek zadnjih deset godina”. Kako je rekao, nije imao saznanja o tome čime se Darko Šarić bavi. O Futuri nije rekao ni riječ. Nebojšа Joksović, bliski Šarićev sаrаdnik, je pred Specijаlnim sudom rekаo dа je Šаrić novcem od prodаje droge finаnsirаo Subotićа. On je detаljno opisao nаčin distribucije kokаinа i prаnjа novcа u kojem je, premа njegovim nаvodimа, sudjelovаo Subotić.

Veze s Đukanovićem

Svojevremeno je Aleksandar Tijanić, sada pokojni generalni director Radio televizije Srbije, primijetio: „Čim Caneta pitaju odakle toliko mrtvih oko njega i kako je zaradio više evra nego što zna da broji, on krene u gluposti tipa: ‘Ko napada mene, napada Đinđića i Đukanovića!’ Stvari su vrlo jednostavne – on prosto treba da kaže kako je desetak ljudi ubijeno u poslu s cigaretama i odakle mu dve milijarde evra,” kazao je Tijanić. Poslovno partnerstvo i blisko prijateljstvo između Đukanovića i Subotića, odavno je poznato. Bili su zajedno i na italijanskoj optužnici, za šverc duvana. Oslobođeni su. Makedonski novinar Zoran Božinovski, koji se već dugo nalazi u pritvoru, u intervjuu portalu In4s kazao je da su “duvanski interesi” Stanka Subotića Caneta i Vladimira Bebe Popovića podudarni sa interesima njihovog zajedničkog prijatelja, crnogorskog premijera Mila Đukanovića. Božinovski je redakciji In4s-a, kako se navodi na njihovom portalu, ustupio dokument, takozvanu “crnu knjigu” koja bilježi nelegalne trase balkanskog duvanskog puta i za koju tvdi da je, uz asistenciju crnogorskog diplomate i visokog funkcionera ANB-a, završila u rukama Caneta Subotića.

Milan BOŠKOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

VLAST I OPOZICIJA TRAŽE NOVU VLADU: Gladne oči

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok su se članice vladajuće koalicije borile za preraspodjelu „osvojenih” resursa, Đukanović je utvrdio poziciju predvodnika opozicije i preuzeo inicijativu. Učvrstio je saradnju sa manjinskim partijama, povratio starateljstvo nad SDP-om i, raspisivanjem lokalnih izbora na Cetinju, Mojkovcu i Petnjici, doveo u pitanje najavljeni novembarski popis

 

Bliži se kraj 42. Vlade Crne Gore. Ono što se do sredine nedjelje slutilo, sada postaje izvjesno. Makar u mjeri u kojoj bilo šta na ovdašnjoj političkoj sceni može biti predvidvo. O tome smo, u srijedu, obaviješteni odvojenim saopštenjima sa sastanka predstavnika dvije najveće koalicije unutar vladajuće većine (DF i Demokrate) i sa zajedničkog susreta zvaničnika opozicionih partija.

Da ovakvoj Vladi Zdravka Krivokapića ističe rok upotrebe, saglasili su se DF i Demokrate. „Potrebno je rekonstruisati postojeću Vladu na način da umjesto dosadašnjih 12 ima 18 ministarstava i tri potpredsjednika”, navedeno je u saopštenju u kome se naglašava da bi partije većine u novu vladu kandidovale svoje predstavnike „saglasno propisanim procedurama i demokratskim standardima”.

Koji sat ranije, medijima je proslijeđeno saopštenje sa sastanka partija parlamentarne opozicije u kome se kaže da se „dramatično stanje“ u zemlji može prevazići samo formiranjem prelazne Vlade „ograničenog mandata sa zadatkom organizovanja vanrednih parlamentarnih izbora”.

Sabiranjem poslanika iz poslaničkih klubova koji su u srijedu oglasili potrebu rekonstrukcije postojeće, odnosno, formiranje prelazne vlade, dolazimo do podatka da Vlada, u ovom sastavu, nema podršku više od dvije trećine parlamenta. Pošto 40 poslanika opozicije i makar 26 poslanika vladajuće koalicije (poslanički klub DF-a bez Pokreta za promjene – 16 poslanika, Demokrate – 10) traži promjene u izvršnoj vlasti.

Mnogo je teže pronaći formulu prema kojoj će neka od strana dobiti podršku 41 poslanika kako bi realizovala svoj naum. Sve uz pretpostavku da poslanici PzP (pet mandata), SNP (pet mandata) i nezavisni poslanik Marko Milačić podržavaju plan koji su osmislili DF i Demokrate.  Glavna nepoznanica je stav poslaničkog kluba Koalicije Crno na bijelo (tri poslanika GP URA i jedan poslanik Saveza građana CIVIS).

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

STUDIJA FONDACIJE FRIDRIH NOJMAN O RUSKOJ PROPAGANDI U SRBIJI: Podgrijavanje podjela u Crnoj Gori

Objavljeno prije

na

Objavio:

Studija Tomasa Braja se ne bavi detaljno Crnom Gorom ali naglašava da Vučićevi toksični tabloidi vode veliku kampanju u smislu afirmacije srpskog identiteta Crne Gore i demoniziraju posrnulog Mila Đukanovića koji se skoro isključivo napada zbog odnosa prema Srbima i Kosovu

 

Nedavno objavljena studija Tomasa Braja (bivšeg dugogodišnjeg beogradskog šefa dopisništva Njemačke novinske agencije DPA) o dometima ruske propagande na Balkanu sa posebnim osvrtom na Srbiju je već izazvala reakcije i kontraoptužbe. Studija je objavljena pod naslovom „Ruski mediji na Balkanu – studija slučaja, kako moskovska propaganda utiče na Srbiju“ u izdanju Fondacije Fridrih Nojman.  Nakon što je beogradski dnevnik  Danas rezimirao i prenio glavne navode studije prije nedjelju dana se oglasio Sputnjik Srbija koji je napao Braja da se obrušio na Rusiju samo iz razloga što su Srbi „neizlečivo“ vezani za Rusiju. Sputnjik u svom odgovoru citira istraživanje iz 2019. godine u kome 80 odsto ispitanika podržava proširenje kontakta sa Rusijom. Takođe se spočitava Braju da „stvara konfuziju“, da je paranoičan, promašen, nedorečen i amater. Sputnjik se na samu studiju i njene argumente nevoljno i trivijalno osvrće i fokus drži na ad hominem napade protiv Braja.

Međutim Braj u svojim analizama konstatuje da „Rusija briljantno igra na terenu mekih instrumenata moći kako bi osvojila srca Srba“ te da Zapad, koji i sam ima velikih problema sa ruskom propagandom, taj isti uticaj ne primjećuje na Balkanu ili ga nipodaštava svodeći ga „samo“ na izvještavanje Sputnjika. Braj osim Sputnjika navodi čak 11 portala sa izrazito nacionalistički srpskim i pro-ruskim narativima. Međutim, razlopg za  brigu je to što  maltene svi glavni mediji u Srbiji, uključujući i B92 preuzimaju sadržaje Sputnjika i objavljuju ih bez  provjere ili ikakvog ograđivanja. Navodno se Sputnjik citira između 200 i 300 puta dnevno u srpskim medijima. Sputnjikova glavna urednica Ljubinka Milinčić ovaj uspjeh objašnjava time što Sputnjik „nikada ne falsifikuje, ne laže i ne stoji ni na čiju stranu“ kao i da „nikada nisu bili uhvaćeni u laži“.

Braj navodi da otvorena ruska propaganda u regionu ima tri glavna fokusa – Srbija, Rusija i Amerika.

O Srbiji se izvještava maksimalno pozitivno kao lideru u regionu kada je u pitanju privredni razvoj i pristupanje EU. Čak iako postoje problemi u zemlji oni su puno manji nego u okolnim zemljama kao što je  Hrvatska koja „u novu deceniju ulazi kao treća najgora članica EU“ i „prezadužena je za razliku od Srbije“. Takođe se naglašava srpsko liderstvo u nabavci ruskih vakcina, sama vakcinacija i srpska humanitarna pomoć regionu. Kosovo je i dalje među glavnim temama i uvijek se pozdravlja stav i politika srpskog rukovodstva kada je u pitanju „južna srpska pokrajina“ i „mudrost predsednika Vučića u upravljanju zemljom“.

Izvještavanje o Rusiji je zapravo model po kom se izvještava o Srbiji s dodatnim naglaskom na kompleks tema vojska/oružje. Tu se hvali superiornost ruske vojne tehnologije nad zapadnom. Glavna urednica Milinčić kroz rubriku „Moj pogled na Rusiju“  ističe „Ruski odgovor na zapadnu šizofreniju – Oružje kakvo niko u svetu nema“ i „Ruska vojska se već priprema za vojnu pobedu“.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ANKETA:  Svi smo izgubili

Objavljeno prije

na

Objavio:

Pitali smo: Kako vidite događaje na Cetinju, njihove uzroke i posljedice

 

PAULA PETRIČEVIĆ, MIROVNA I FEMINISTIČKA AKTIVISKINJA
Besramna instrumentalizacija

Događaji na Cetinju reflektuju žalosno stanje u kom se nalazi Crna Gora, razapeta zaoštrenim identitetskim politikama među kojima se neprestano produbljuju rovovi. U ovakvoj situaciji nema sigurne i lagodne pozicije, odbijanje da se svrstamo na neku od sukobljenih strana procjenjuje se kao izdaja, što i jeste – ali ne ‘naših’ ili ‘njihovih’ već identitarne logike koja počiva na mehanizmima isključivanja, a nerijetko i nasilja.

Nesporno je, naravno, kako pravo na slobodu vjeroispovjesti, tako i pravo na protest, sporno je međutim što se SPC nikada, a najmanje sada, nije bavila isključivo pitanjima vjere. Potrebna je posebna vrsta, ja bih rekla – namjernog sljepila da se previdi notorna činjenica političkog djelovanja ove vjerske institucije. S druge strane, nema niti može biti opravdanja ni za nasilne proteste, niti za pretjeranu upotrebu sile od strane policije, a posebno je otužna besramna instrumentalizacija protesta od strane potrošenih političara koje mislim da ni građanski rat više ne bi mogao da reanimira.

 

OMER ŠARKIĆ, GRAĐANSKI AKTIVISTA
Problem su političke elite

Sve ono što se događalo na Cetinju je samo posljedica podjela koje je vješto podsticala prošla vlast, a aktuelna ih nevješto još više produbila, dovela do pucanja. Poslije pobjede na izborima Vlada se, umjesto reformi sistema, pravosuđa, državne uprave, oporavka ekonomije, donošenja novih zakona među kojim je možda najvažniji onaj o porijeklu imovine, bavila uglavnom Crkvom, vjerom i revizijom istorije. Pored permanentnih sukoba u vladajućoj većini, svi osim URA-e su gledali da baš oni budu miljenici i dobiju podršku Crkve, a time i „poštovanog naroda, braće i sestara“ a ne građana. Crkva je – da se ne lažemo, postala ključni politički faktor u zemlji. Time je dat kiseonik bivšoj vlasti, ogrezloj u korupciji i kriminalu, da sebe opet predstavi kao zaštitnika sekularne države, Crnogoraca i manjinskih naroda. Znajući većinsko raspoloženje građana Cetinja prema SPC, DPS je u ustoličenju mitropolita Joanikija vidio odličnu priliku da „odbrani Cetinje i Crnu Goru“, a Crkva svojim nespornim pravom da ustoličenje obavi u Cetinjskom manastiru, to predstavi kao čin definitivne pobjede. Protestu protiv ustoličenja, iz sjenke, očito je upravljao Veselin Veljović, dok su mitropolit Joanikije, premijer Krivokapić, ali i potpresjednik Vlade Abazović svojim izjavama svjesno ili nesvjesno dolivali ulje na vatru. Idealna atmosfera za kontrolisani sukob u kome će se Crna Gora totalno podijeliti na dva pola. Ne znam što je bilo žalosnije, način na koji je ustoličenje obavljeno – helikopterskim desantom uz duge cijevi uz PR(!) fotografiju premijera kako to na TV-u posmatra zavaljen u fotelji, ili snimak iz Gradske kafane na kojem se vidi kako se „glavne patriote“ goste na stolu prepunom raznih pića, dok se protestanti ali i svi građani Cetinja guše u obalcima suzavca. Poslije svega, iako svi slave svoju pobjedu, svi smo izgubili, za dugo. Podjele i međusobna mržnja su nikad veće, Vlada još nestabilnija, a građanski pokret URA je sebe jednostavno ugasio. Nikakvog kompromisa nema, niti ko radi na njemu, a mislim da ga sa postojićim političkim „elitama“ ne može ni biti, tako da su novi izbori na proljeće neminovni.

 

GORAN ĐUROVIĆ, MEDIA CENTAR
Izgubila je Crna Gora

Događaji na Cetinju pokazali su još jednom neodgovornost najvećeg dijela političkih partija prisutnih na našoj političkoj sceni. Današnje opozicione partije su u različitim formama i periodima bile 30 godina na vlasti, DPS u cijelom periodu od 30 godina uz asistenciju SDP – SD, koja je trajala 17 godina. Pitanja vjerskih organizacija i slobode vjeroispovijesti su mogla biti riješena do sada da je nekadašnja vlast (a danas opozicija) imala želju da išta uradi za stvaranje uslova za nesmetano obavljanje i zadovoljenje vjerskih potreba građana.  DPS–SDP vlast je kontrolisala sve institucije u Crnoj Gori pa su upravo oni odgovorni ukoliko je bilo nezakonitih radnji prilikom upisa vjerskih objekata u katastarske knjige. Upravo DPS–SDP vlast nije stvorila zakonski osnov da se registruju vjerske organizacije već se npr. Crnogorska pravoslavna crkva registrovala kao NVO. Današnja opozcija, nažalost, ne može ništa da ponudi građanima osim podjela i navodne brige o zaštiti nacionalnih interesa jer ove partije vode potrošeni poltičari. Naravno, kao i u proteklih 30 godina DPS–SDP–SD nacionalnim interesima smatraju samo ono što je njihova politička platforma zanemarijući sve potrebe i raznolikosti crnogorskog društva.

S druge strane u novoj vlasti dominiraju partije kojima rejting zavisi od podrške Srpske pravoslavne crkve i zato su nespremne da razumiju osjećanja Cetinjana i onog dijela Crne Gore koji ima potrebu da zadovolji svoje vjerske potrebe u Crnogosrkoj pravoslavnoj crkvi i koji se nacionalno izjašnjavaju kao Crnogorci. Tokom mučnog vikenda i događaja na Cetinju imao sam utisak da je najveći dio vlasti imao isključivo želju da se izvrši vjerski obred na Cetinju bez obzira na moguće žrtve. Manji dio vlasti, po mom mišljenju, imao je racionalan odnos prema kriznoj situaciji i jednako je cijenio živote vjerskih poglavara kao i živote Cetinjana i protestanata. Na taj manji dio vlasti, koji je imao namjeru da osigura Ustavom garantovano pravo na ostvarvanje vjerskih sloboda ali i da spriječi teže posljedice po život onih koji su protestvovali protiv ustoličenja, okomili su se danas obje radikalne strane poltičke scene.

Istorijski procesi, koji su po pravilu puni nepravdi, ne mogu se rješavati nasiljem osim ako ne želite da Crna Gra bude zauvijek izgubljena u podjelama. Jedini način za rješavanje svih problema u društvu je dogovor oko principa koji se moraju poštovati. Ključni mora biti vladavina prava i primjena svih propisa, pa čak i onda kada nam se ne sviđaju.

Nakon događaja na Cetinju svi smo izgubili, izgubila je Crna Gora. Baviti se opservacijom ko je više izgubio, da li DPS, Srpska pravolsavna crkva, Cetinje, partije na vlasti, je gubljenje vremena.

 

SAMIR KAJOŠEVIĆ, KOLUMNISTA VIJESTI
Loše vrijeme za građanske stranke

Dešavanja na Cetinju radikalno su pomjerila političku scenu i vratila je na pozicije koje najmanje odgovaraju građanskim stranakama. Iako su pod pritiskom međunarodnih partnera, u DPS-u obećavali kohabitaciju sa novim vlastima i saradnju u ključnim reformama, stranka je radikalizovala politiku i pokazala se kao faktor koji može destabilizovati prilike u državi. Iako će i zvaničnim profilisanjem  u nacionalističku stranku okupiti dio crnogorskog biračkog tijela i održati rejting među biračima, Đukanovićeva stranka mogla bi da izgubi i ono malo kredibiliteta kod međunarodnih partnera. Time je dodadno smanjena mogućnost političkog dijaloga, bez jače intervencije stranog faktora.

Iako insistiranjem na smjenama u bezbjednosnom sektoru Zdravko Krivokapić i Demokratska Crna Gora rizikuju gubitak međunarodne podrške, mislim da su najnoviji pritisci na čelnike MUP-a i UP-a pokušaj rekonstrukcije Vlade u kojoj bi tražili veći udio. Insistirajem na SPC u cijeloj priči oni zapravo koriste uticaj koji ona već ima na Vladu, ali i pokušavaju da povrate povjerenje birača razočaranih nakon smjene ministra Leposavića i Rezolucije o Srebrenici.

U takvoj političkoj postavci, u najgoroj poziciji je URA koja je od tasa na vagi, postala stranka na udaru dvije desničarske politike. Njena pozicija će biti još teža ukoliko čelnici MUP-a i UP-a budu smijenjeni, jer bi svako otkazivanje povjerenja Vladi bilo tretirano kao izdaja volje birača 30. avgusta. Ukoliko ćutke prihvate smjene i dodatnu klerikalizaciju Vladine politike, rejting stranke Dritana Abazovića biće dodatno poljuljan u građanskom dijelu birača. S druge strane, DPS i ostale opozicione partije potrudiće se da je predstave kao antidržavnu stranku i smanje joj podršku među procrnogorskim biračima, koju su već poljuljala dešavanja na Cetinju.

 

DUŠKO VUKOVIĆ, NOVINAR
Opasne prijetnje Crnoj Gori

Događaji na Cetinju su pokazali da predmoderne političke konfrontacije predstavljaju opasnu prijetnju Crnoj Gori kao državi i kakvim-takvim pokušajima izgradnji moderne političke i institucionalne integrativne armature. Nekadašnji gospodstveni otpor izvornih antiratnih suverenista srpskoj militarističko-crkvenoj desnici na jučerašnjem Cetinju se transformisao u neartikulisanu galamu koja je, u praktičnoj izvedbi, neodoljivo podsjećala na onu koju su početkom devedesetih emitovali krajiški Srbi.

Ako je pretekla i šaka političke pameti u ovoj zemlji, iz ovih događaja se moraju izvući pouke. Ja bih sugerisao ove: Crna Gora je nezamisliva bez Cetinja, ama ni Cetinje bez Crne Gore; Crna Gora se kao demokratsko društvo ne može ukazivati kroz maglu i mamurluk cetinjskih pivnica, već kroz razgovor razboritih i dobromislećih predstavnika svekolike crnogorske raznolikosti.

 

ZARIJA PEJOVIĆ, BIVŠI POSLANIK
Licemjerno je bunt na Cetinju vezivati samo za DPS

Događaji na Cetinju otvaraju mnoga pitanja i  pobuđuju  emocije. Činjenica  je da „postoji  Crna Gora i van Cetinja”, ali je i činjenica da je prijestonica Crne Gore njena moralna vertikala. Sjetimo se ratne histerije ‘91 godine kada se  Cetinjem na antiratnom skupu orila pjesma  „Sa Lovćena vila kliče oprosti nam Dubrovniče”. I na taj skup od prije 30 godina, kao i na onaj u nedjelju, Srpska pravoslavna crkva je gledala istim očima. Znamo kome je istorijska dijalektika dala za pravo.

Dešavanje u nedjelju sam lično, emocionalno, doživio kao skrnavljenje prijestonice, i osjećam duševnu bol. Pitam, imaju li Cetinjani kao građani pravo da protestvuju a da se na njih ne baca onoliki suzavac? Na drugoj strani, barikade jesu radikalan iskaz političke borbe. Licemjerno je bunt i protest u prijestonici iskjučivo  povezivati sa organizacijom DPS-a i Đukanovićem, mada su najodgovorniji za stanje u državi. Takođe pitam, imaju li pravoslavni crnogorci koji se ne osjećaju vjernicima SPC pravo na hramove, na sveštenstvo, i u krajnjem pravo na priznanje od pravoslavnog svijeta?  Da li je pošteno da jedni imaju sve, a drugi ništa!?

Da li u vrhu vlasti Crne Gore postoji svijest o tome da je Srpska pravoslavna crkva institucija države Srbije, u sprovođenju politike, koju otvoreno treba nazvati asimilacijom Crnogoraca? Zar cilj te politike nije promjena demografske strukture Crne Gore, odnosno  inkoporiranje Crne Gore u „srpski svet”? Lavovski dio posla u korist te politike odradio je DPS kroz stvaranje države socijalne nepravde i „guranje” građana u pravcu crkve, jer im druge nade u pravedniju egzistenciju očigledno nije ostajalo. Takođe, prethodna vlast nije otvorila na vrijeme pitanje statusa pravoslavne crkve (koja bi u nezavisnoj državi trebala biti samostalna), već se bavila onim što njih prioritetno interesuje, imovinom.

Aktuelni vrh države Crne Gore je bio svjestan rizika da se u policijskoj akciji  izgube ljudski životi. Zašto je čin hirotonije važniji od života ljudi?

Crnoj Gori je potreban dijalog o vjerskim pravima. Pitanje je imaju li naši lideri volje i kapaciteta da takav dijalog pokrenu.

                                                                                                               Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo