Povežite se sa nama

MONITORING

STANKO SUBOTIĆ, KROJAČ NAŠEG DOBA: Moć novca, politike i medija

Objavljeno prije

na

U poplavi informacija na temu mafija – mediji – Šarić – Crna Gora – Đukanović- Vučić – kriminal – policija, na površinu su ponovo isplivala dva i dobro poznata imena – Stanko Subotić Cane i Vladimir Beba Popović. Prvi, manje galami ali je mnogo moćniji.

Veze Centa i Bebe, prema tvrdnjama različitih izvora, datiraju odavno. Kurir je nedavno ilustovao njihovu povezanost i kroz saradnju u iznajmljivanju poslovnog prostora. Institut za javnu politiku, čiji je osnivač i direktor Beba Popović, nalazi se u stanu Stanka Subotića u Ulici kneza Miloša 68, objavio je Kurir na osnovu uvida u katastar. I stanari te zgrade su to potvrdili.

Subotić je optužen da je organizovao kriminalnu grupu koja je krijumčarila cigarete tokom 1990-ih. Njemu je sud, tri od četiri stana u vlasništvu u pomenutoj zgradi, uključujući i onaj u kojem je kancelarija Popovićevog Instituta, stavio pod zabranu otuđenja ili opterećenja dok ne bude završeno suđenje!

Prema Subotićevom advokatu Radoslavu Tadiću, njegov klijent može da izdaje te stanove. Po kojoj ceni Popović rentira 164 kvadratna metra u strogom centru, te da li uopšte plaća mjesečnu nadoknadu, nije poznato.

Svojevremeno je Aleksandar Tijanić, sada pokojni generalni direktor Radio televizije Srbije, tvrdio da je Beba Popović ključni medijski savjetnik Stanka Stubotića: „On stoji iza svake Canetove reči, garderobe, košulje, kravate, fotografije, intervjua, izbora jela i pića”.

Ratko Knežević, nekadašnji saradnik i prijatelj Mila Đukanovića, je tvrdio da je Popović svojevremeno u Beogradu dočekao Canetov avion sa pet miliona eura keša!

Stanko Subotić je ponovo u žiži. Jedan je od najmoćnijih ljudi u regionu. Na vlasti u Bogradu i u Podgorici su njegovi prijatelji, partneri i zaštitnici. Đukanović, Nikolić i Vučić. Mnogi od njegovih konkureta u raznim poslovioma su u nevoljama. Cane je najznačajnija karika koja spaja moć novca, politike i medija. No ukoliko 18. jula sudije prihvate predlog Tužilaštva za organizovani kriminal, on bi narednih osam godina mogao da provede u zatvoru. Tužilaštvo smatra da je i tokom ponovljenog suđenja dokazalo navode svoje optužnice da su Subotić i njegovi saradnici švercom cigareta devedesetih oštetili budžet Srbije za 28 miliona eura i šest miliona američkih dolara.

Subotić je u vrijeme prethodne vlasti, oličene u predsjedniku Borisu Tadiću iz DS, bio označen kao kriminalac u bjekstvu, jedan od najodgovornijih za šverc cigareta 1990-ih. Bio je u odsustvu osuđen ne šest godina zatvora. Godinu dana po Tadićevom padu 2012, kada zemljom upravlja Srpska napredna stranka (SNS) Vućiča i Nikolića, u Srbiju se Subotić vratio skoro pa kao slobodan čovjek. Crvena Interpolova potjernica za njim je ukinuta, sa slobode se brani od optužbi koje su i dalje na snazi, nakon što je pevostepena presuda ukinuta. To pravo je ostvario pošto je, kao jemstvo, položio 538.000 evra, odnosno upisao je hipoteku na kuću u korist suda.

Skoro istovremeno, sud je značajno stroži prema tajkunu Miroslavu Miškoviću. Njegova kompanija je zarad puštanja iz pritvora svog vlasnika (optužen za utaju poreza i zloupotrebu položaja) morala da uplati čak 12 miliona eura.

To iznova postavlja pitanje: ko je Subotić?

Subotić je od medija u Srbiji, regionu a i na zapadu označen kao biznismen sumnjive prošlosti koji je poslije 5. oktobra pokušаo da legalizuje stečeni kapital.

NIN je postavio 2013. pitanje da li je Subotić bio tajni saradnik Jovice Stаnišića, dugogodišnjeg moćnog šefa Državne bezbednosti Srbije iz vremena Slobodana Miloševića? Dalje, da li je Subotić dugogodišnji štićenik frаncuskog obаveštаjcа Arnoа Dаnžаnа, doskora uticajnog poslanika Evropskog parlamenta na listi ranijeg predsjednika Nikole Sarkozija “Pokret za okupljanje građana sumnju u „posebne veze” Subotićа sа službаmа, na što podstiče to što su Švаjcаrskа i Rusijа odlučile dа gа ne isporuče Srbiji, kаo i što je, i pre ukidanja presude od šest godinа zаtvorа skinut sа Interpolove potjernice.

Za neke posmatrače Subotić je skriveni finаnsijer strаnih lobistа koji su još 2009. željeli nа čelu Srbije dа vide sаdа аktuelnog predsednikа Tomislаvа Nikolićа. Ratko Knežević je julа 2009. tvrdio dа je Arno Dаnžаn obаvještаjаc koji je preko sаdаšnjeg predsjednikа Nikolićа pokušаo dа ostvаri veći uticаj nа Bаlkаnu. „Sаstаnаk u pаriskom hotelu Ric krаjem oktobrа 2007. imаo je zа temu kаko omogućiti Nikoliću dа preuzme pаrtiju (SRS), umije je i preobrаti.”

Knežević je svojevrememeno izjavio da Subotić i Đukanović odavno imaju plan da zavladaju medijskim i političkim prostorom bivše Jugoslavije. Još 2010. su glavni urednici dnevnih novina Večernje novosti, Blic i Pres upozorili Vladu Srbije da Stanko Subotić Cane i njemačka korporacija Vac (WAC) pokušavaju da preuzmu kompletno tržište stampe u Srbiji.

Knežević je u ljeto 2009, tvrdio da su plod mašte Subotićevog medijskog gurua Bebe Popovića bile tvrdnje da je ambasador Montgomeri bio „motor” afere Nacional iz ranih 2000-ih.

Montgomeri je u svojoj knjizi Kad ovacije utihnu napisao kako je Beba Popović napustio kabinet Zorana Đinđića pošto je tadašnji premijer otkrio da je njegov blizak saradnik organizovao hajku na B92 i njihovog osnivača Verana Matića.

Cane, na svoj način, brine i o svetovnoj sferi. Na mermernoj ploči pored glavnih vrata Hrama Hrista spasitelja u Ubu piše: „Crkva pamti dobrotvora Stanka Subotića iz Uba”. Ovu privilegiju, Cane je zaradio zahvaljujući novčanim donacijama za izgradnju hrama kojeg Eparhija valjevska opisuje kao jednu od najljepših građevina u „pravoslavnoj Vaseljeni”.

Subotić nije u septembru 2011. bio na ceremoniji osveštenja crkve u Ubu u čijoj je blizini rođen. Bježao je od zakona.

Sada pokojni publicista Mirko Đorđević, poznavalac crkvenih prilika, tim povodom ukazao je na fenomen široke ruke kontroverznih biznismena koji crkvi poklanaju novac koji su nelegalno stekli. „Oni da bi, kako se to kaže, uhvatili mesta duši i svoj novac plasirali u bogougodne svrhe, neštedimice daju. Tu skrupula nema.”

To je svijet u kojem se savršeno snalazi Stanko Subotić Cane. Krojač naših dana.

Najbolji prijatelj E-novina

Kada je Subotić stigao u Beograd posle ukidanja prvostepene presude, jedna od prvih adresa koju je posjetio bila je ona njegovih, “najboljih prijatelja”. Upravo tako stoji na sajtu E-novine, koje vodi novinar Petar Luković, a gdje je proteklih godina objavljen niz tekstova ispisanih radi odbrane Subotića. “Najdraži gost”, “član familije E-novina”, pisalo je u tekstu objaljvenom poslije Subotićeve posete. Đorđe Padejski, šef Centra za istraživačko novinarstvo (CIN) Nezavisnog udruženja novinara Srbije (NUNS), rekao je kako su analize pokazale da su prikriveni vlasnici dvije trećine medija u Srbiji tajkuni, u najvećem broju slučajeva u saradnji sa državom. “Tek sada se jasno vidi da ti mediji rade samo u interesu svojih vlasnika a ne u interesu javnosti,” naveo je Padejski. Miroljub Radojković, profesor na beogradskom Fakultetu političkih nauka, kazao je za RSE da sadašnje stanje prikrivenim vlasnicima pogoduje jer se mediji koji su pod dugoročnom starategijskom kontrolom mogu aktivirati kada je to potrebno. “To je čista politička pragma i borba za vlast u medijskoj sferi. Drugi nivo je upotreba medija za zbunjivanje javnosti, često fabrikovanjem raznih afera. U tim slučajevima na mig određenog centra moći, koji je uvek u politici, i uz blagoslov drugog centra moći, koji je u novcu, na volšeban način se otvaraju razne arhive itd… To služi za međusobno pritiskanje i političko obračunavanje političkih aktera.”

Veze sa Šarićerm

Subotića su mediji dovodili i u vezu sa Darkom Šarićem. U emisiji “Reakcija” TV B92 objavljeno je da je Subotić poslije podizanja optužnice protiv njega izbjegavao da podiže novac sa svojih of-šor računa, kako bi spriječio državne institucije da uđu u trag njegovim finansijskim tokovima. Zbog toga je, kako je navedeno, on od Šarića uzeo keš, a zauzvrat mu ustupio Futuru. U prilog tome išla je činjenica da je istovremeno za generalnog direktora Future postavljen Šarićev školski drug Nebojša Jestrović. Ovaj je i suvlasnik Municipiuma S, beogradskog ogranka of-šor kompanije iz Delavera u SAD, preko kojeg je, kako se sumnja, Šarić kupovao preduzeća u Srbiji i Crnoj Gori. Subotić je 2010. u intervjuu i TV IN rekao da je upoznao Darka Šarića oko dvije godine ranije, te da ga je s njim upoznao Marko Mišković, sin Miroslava Miškovića. Subotić je naveo i da je Šarića sretao “sa mnogim političarima, sa mnogim poznatim ljudima iz Srbije” i da je “on u Srbiji bio čovek koji je prihvaćen kao ozbiljan biznismen, ozbiljan poslovan čovek zadnjih deset godina”. Kako je rekao, nije imao saznanja o tome čime se Darko Šarić bavi. O Futuri nije rekao ni riječ. Nebojšа Joksović, bliski Šarićev sаrаdnik, je pred Specijаlnim sudom rekаo dа je Šаrić novcem od prodаje droge finаnsirаo Subotićа. On je detаljno opisao nаčin distribucije kokаinа i prаnjа novcа u kojem je, premа njegovim nаvodimа, sudjelovаo Subotić.

Veze s Đukanovićem

Svojevremeno je Aleksandar Tijanić, sada pokojni generalni director Radio televizije Srbije, primijetio: „Čim Caneta pitaju odakle toliko mrtvih oko njega i kako je zaradio više evra nego što zna da broji, on krene u gluposti tipa: ‘Ko napada mene, napada Đinđića i Đukanovića!’ Stvari su vrlo jednostavne – on prosto treba da kaže kako je desetak ljudi ubijeno u poslu s cigaretama i odakle mu dve milijarde evra,” kazao je Tijanić. Poslovno partnerstvo i blisko prijateljstvo između Đukanovića i Subotića, odavno je poznato. Bili su zajedno i na italijanskoj optužnici, za šverc duvana. Oslobođeni su. Makedonski novinar Zoran Božinovski, koji se već dugo nalazi u pritvoru, u intervjuu portalu In4s kazao je da su “duvanski interesi” Stanka Subotića Caneta i Vladimira Bebe Popovića podudarni sa interesima njihovog zajedničkog prijatelja, crnogorskog premijera Mila Đukanovića. Božinovski je redakciji In4s-a, kako se navodi na njihovom portalu, ustupio dokument, takozvanu “crnu knjigu” koja bilježi nelegalne trase balkanskog duvanskog puta i za koju tvdi da je, uz asistenciju crnogorskog diplomate i visokog funkcionera ANB-a, završila u rukama Caneta Subotića.

Milan BOŠKOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

BURNA UVERTIRA UOČI DODJELE TRINAESTOJULSKE NAGRADE: Duhovi vremena

Objavljeno prije

na

Objavio:

Četnici su gospoda, tvrdi Bećir Vuković koji je predložen za predsjednika žirija za dodjelu Trinaestojulske nagrade. Bili i ostali, a poslije njih gospode i nema, obrazlaže dalje. Izbor Vukovića samo oslikava gdje smo. I do sada je dodjela ovog priznanja često bila praćena raznim tenzijama i oslikavala je duh vremena

 

Predlog da na čelu žirija za dodjelu Trinaestojulske nagrade, najvišeg državnog priznanja u Crnoj Gori, bude Bećir Vuković, pjesnik koji veliča četnički pokret, izazvao je buru.

Administrativni odbor Skupštine je pored Vukovića za članove žirija predložio prof. dr Dragana Koprivicu, mr Isidoru Damjanović, prof. dr Miletu Marka Ivanovića, dr Milenu Burić, Gorana Batrićevića i Miomira Vojinovića.

Iz DPS-a je ocijenjeno da se radi o još jednom „ekspertu u negiranju antifašističkih temelja Crne Gore.“ SDP je kritiku usmjerio na URU: „Sramotno je što je URA, a i ostale nazovi građanske partije, za komisiju koja slavi 13. jul, Dan državnosti i Dan ustanka crnogorskog naroda protiv fašizma izabrala osobu kojoj je ‘Draža vođa trećeg srpskog ustanka'“.

Predsjednik Administrativnog odbora je Milutin Zogović iz DF-a, a članovi su Luiđ Škrelja (DPS), Radoš Zečević (DF), Vladan Raičević (DF), Dragan Vukić (SNP), Momo Koprivica (Demokrate), Vladan Martinović (Demokrate), Miloš Konatar (URA), Daliborka Pejović (DPS), Suzana Pribilović (DPS), Damir Šehović (SD), Kenana Strujić-Harbić (Bošnjačka stranka) i Raško Konjević (SDP).

Kako je Vuković bio član ovog žirija i prošle godine, iz URE su odgovorili da SDP-u tada to nije smetalo. Iz DPS-a su prošlogodišnju podršku Vukoviću, koji je predložen od strane DF-a, obrazložili kao pokušaj „zdravog dijaloga“ sa jedinim djelom opozicije koji je tada učestvovao u radu parlamenta.

I ovom prilikom potvrdila se praksa nove vlasti koja uporno zanemaruje manjine. O predlogu Bošnjačke stranke da Suljo Mustafić bude član žirija, Odbor nije ni raspravljao. Objasnili su da je bio sedmi na listi, a oni biraju šest članova.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 11. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

BITKA ZA AMBASADORE: Između (ne)podobnosti Vladi i Predsjedniku

Objavljeno prije

na

Objavio:

Predsjednik Milo Đukanović nije saglasan da pojedini ljudi sa liste od 18 kandidata predstavljaju Crnu Goru kao ambasadori, zbog čega i dalje traju pregovori za imenovanja u diplomatskim predstavništvima Crne Gore. Obje strane ćute o konkretnim imenima a u javnosti se o njima masovno spekuliše

 

Prethodna smjena crnogorskih ambasadora izazvala je prve trzavice između Vlade Crne Gore i predsjednika Crne Gore Mila Đukanovića. Bila je prvi test crnogorske kohabitacije. Nakon višednevnih medijskih prepucavanja obje strane su sjele za sto i dogovorile se. Sedam ambasadora je opozvano – ambasador Crne Gore u Kini Darko Pajović, ambasador u Srbiji Tarzan Milošević, ambasadorka u Ujedinjenim Arapskim Emiratima Dušanka Jeknić, ambasador pri Svetoj stolici Miodrag Vlahović, ambasadorka u Italiji Sanja Vlahović, ambasador u Bosni i Hercegovini Obrad Mišo Stanišić i ambasadorka u Njemačkoj Vera Kuliš.

Ministar vanjskih poslova Đorđe Radulović tada je obrazložio svoju odluku kazavši da su te diplomate svojim ponašanjem „nanijele štetu po ugled Crne Gore“. To je za opoziciju i dio javnosti bio nedovoljan argument za povlačenje.

Radulović sada povlači još šest ambasadora, a ovog puta bez ikakvih argumenata. On je najavio opoziv ambasadorke Crne Gore pri Ujedinjenim nacijama Milice Pejanović Đurišić, ambasadora u Hrvatskoj Bora Vučinića, ambasadora u Sloveniji Vujice Lazovića, ambasadora u Argentini Srđana Stankovića, ambasadora u Ujedinjenom Kraljevstvu Vladimira Beratovića i ambasadora Crne Gore pri Savjetu Evrope Zorana Jankovića. U većini slučaejva riječ je o tvrdim kadrovima Demokratske partije socijalista.

Kao što smo vidjeli prošlog puta, kod pitanja postavljanja i povlačenja ambasadora iz crnogorskih predstavništava u svijetu posljednju riječ ima predsjednik Crne Gore, u ovom slučaju lider Demokratske partije socijalista Milo Đukanović. To mu pravo daje član 95 Ustava Crne Gore – „Predsjednik Crne Gore postavlja i opoziva ambasadore i šefove drugih diplomatskih predstavništava Crne Gore u inostranstvu, na predlog Vlade i uz mišljenje odbora Skupštine nadležnog za međunarodne odnose“. Njegovu nadležnost pojačava i Zakon o vanjskim poslovima. U njemu piše da da Ministarstvo vanjskih poslova (MVP) obavještava Predsjednika o značajnim pitanjima iz oblasti vanjske politike i međunarodnih odnosa.

Đukanović je prethodni put tražio konkretne razloge za smjenu ambasadora, a isto traži i sada. Ministarstvo je prilikom traženja mišljenja od skupštinskog Odbora za međunarodne odnose i iseljenike pojasnilo da ambasadore smjenjuje sa ciljem „autentičnijeg zastupanja svojih politika“. Ukoliko Đukanović ne potpiše, MVP može (kao i prošlog puta) da povuče ambasadore u Crnu Goru „na konsultacije“, a da u tu zemlju pošalje takozvanog „otpravnika poslova“, koji bi vršio nadležnosti ambasadora. Ali to bi, kažu eksperti, u diplomatskom svijetu bilo nepoštovanje prema državi domaćinu.

Mnogo teža neslaganja Đukanović i Vlada imaju oko postavljenja novih ambasadora. Obje strane ćute o konkretnim imenima za ta mjesta, ali Đukanović je ranije rekao da mu je dostavljena lista od 18 kandidata za ambasadore.

„Dobio sam predlog za 18 ambasadora, usaglasili smo se oko jednog broja. Oko drugog dijela se nijesmo složili, vjerujem da se oko jednog nećemo ni složiti. Za ove za koje smo se složili tražićemo agremane“, kazao je Đukanović.

On je, međutim, u govoru provukao da su među predloženim ambasadorima ljudi koji su glasali protiv nezavisnosti Crne Gore ili u javnosti bili protiv države. Kazao je da takvi ljudi neće dobiti njegovu saglasnost.

„Ni u snu neću podržati bilo kog diplomatu koji je na bilo koji način ikada nešto radio ili govorio protiv Crne Gore. Oni koji su bili protiv obnove nezavisnosti nemaju moralno pravo da traže saglasnost države Crne Gore da budu njeni predstavnici”, istakao je Đukanović.

Ministar Radulović je u Skupštini kazao da Vlada mora da odlučuje i bude glavna u vođenju spoljne politike. Međutim, kaže da pojedini članovi DPS-a smatraju da riječ „postavlja“ (koja piše u Ustavu), daje za pravo Đukanoviću i da odlučuje o ambasadorima. Smatra da ustavni sud treba da se izjasni o nadležnostima predsjednika u ovom slučaju. Kazao je i da je postavljenje ambasadora do sada usaglašavano na spoljnopolitičkim konsultacijama predsjednika Crne Gore, predsjednika Skupštine i Vlade i ministra vanjskih poslova, te da se, iako nema formalno zakonsko utemeljenje, radi o dobrom i korisnom formatu i da ga u uslovima kohabitacije treba nastaviti.

I u Vladi i u kabinetu predsjednika za sada ćute o kandidatima za ambasadore. Prema nezvaničnim informacijama Monitora iz Ministarstva vanjskih poslova, dijelom je riječ o tome što lista kandidata koja je dostavljena Đukanoviću nije konačna, već se i dalje vode razgovori sa potencijalnim kandidatima. Iz kabineta ministra nijesu odgovorili na pitanja Monitora u vezi sa ovom temom, a obrazložili su da detalje neće komentarisati dok se o tome ne bude raspravljalo na sjednici Vlade.

Pojedini mediji objavili su da je, između ostalih, bivši savjetnik premijera Zdravka Krivokapića Srećko Crnogorac kandidat za ambasadora Crne Gore u Argentini. S druge strane, pisalo se da Đukanović ne želi da potpiše saglasnost za dugogodišnju novinarku i direktoricu Centra za istraživačko novinarstvo Milku Tadić Mijović. Ona je autor mnogih istraživačkih tekstova o navodnim koruptivnim radnjama porodice Đukanović, a jedna je od autorki dokumentarnog filma o predsjedniku. Dugogodišnja novinarka Monitora, za nezavisnost Crne Gore se zalagala i kad je Đukanović svom snagom bio protiv nje. Izvori Monitora kažu da se njih dvoje jesu pominjali na sastancima, ali nijesu sigurni da li su njihova imena i formalno predložena Đukanovićevom kabinetu.

Izvori Monitora tvrde da će među ambasadorima i specijalnim izaslanicima ponovo biti najmanje karijernih diplomata, iako je Vlada to obećala na početku mandata. Ponovo će se, čini se, diplomatske funkcije dijeliti „zaslužnim“ kadrovima, a ne onima koji su se godinama školovali da u svijetu zastupaju interese svoje zemlje.

 

Zbog ambasadora se ljulja podrška i u Skupštini

Situacija sa ambasadorima ne prijeti samo kohabitaciji, već ozbiljno može dodatno  uzdrmati povjerenje Vlade u Skupštini. To je pokazala i posljednja sjednica skupštinskog Odbora za međunarodne odnose i iseljenike.

Iako je odluka o opozivu šest ambasadora dobila pozitivno mišljenje odbora, gotovo svaki član tog tijela ozbiljno je kritikovao rad Ministarstva vanjskih poslova. Ministar Radulović je kritikovan jer se nije pojavio pred odborom, ali je ozbiljno kritikovana i smjena ambasadora bez formalnih kriterijuma.

Poslanik Pokreta za promjene Branko Radulović najavio je da više neće biti član tog tijela jer, kako je rekao, ne želi više da bude „taster poslanik“. On je kazao da ministar na mjesto smijenjenih ambasadora planira da dovede još gore, a on ne želi da bude dio toga. Kazao je da je riječ o „agenturama Milana Roćena i Vijesti“. Na kraju je kazao da „svim srcem“ želi da Vlada izgura četiri godine, ali da „ovako ne može“.

„Skida glave ljudima, postavlja ljude bez ikakvih kriterijuma, a ministra nema, tako da mi treba da vidimo što ćemo raditi kroz izmjene Zakona i drugih inicijativa kada da privedemo ministra ovdje“, rekao je Radulović.

Poslanik Demokratskog fronta Milun Zogović kazao je da se opozivu ovih ambasadora moralo pristupiti mnogo ranije, jer je riječ o „par ekselans“ političkom kadru DPS-a. Predstavnik Ministarstva kazao je da je državna uprava veoma spora u vezi sa tim pitanjem.

Ivan ČAĐENOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

IZBOR NASLJEDNIKA TRONA SVETOG PETRA CETINJSKOG: Šta se iza brda valja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Prema sadašnjoj konstelaciji snaga, do izlaska ovog broja u štampu, najozbiljniji pretendent da zamijeni pokojnog vladiku Amfilohija je sadašnji administrator Mitropolije crnogorsko-primorske i episkop budimljansko-nikšićki Joanikije. Njegovi izgledi su u usponu od izbora patrijarha Porfirija. Iako je Joanikije ranije prokazan kao protivnik i neposlušnik predsjednika Srbije Aleksandra Vučića, postoje ozbiljne indicije da je moguć dogovor sa državnim vrhom Srbije za njegov izbor usljed promjene geopolitičke situacije

 

Početak rada Svetog Arhijerejskog Sabora Srpske Pravoslavne Crkve u ponedjeljak 24. maja je privukao pažnju gotovo svih glavnih medija u regionu. Sabor kojim predsjedava nedavno izabrani patrijarh Porfirije nije do sada zvanično uvrstio u dnevni red izbor upražnjenih episkopskih katedri u Valjevu, Zagrebu i Cetinju. Međutim, iako episkopi zasijedaju, iza debelih zidova kripte kneza Lazara u Hramu Svetog Save daleko od očiju javnosti, u crkvenim, diplomatskim i političkim krugovima se uveliko barata sa imenima kandidata i utvrđuju pazari.

Prema sadašnjoj konstelaciji snaga, dok ovaj broj Monitora ide u štampu, najozbiljniji pretendent da zamijeni pokojnog vladiku Amfilohija je sadašnji administrator Mitropolije crnogorsko-primorske i episkop budimljansko-nikšićki Joanikije (Mićović). Njegovi izgledi i popularnost su u stalnom usponu od izbora patrijarha Porfirija. Iako je Joanikije ranije označavan kao protivnik i neposlušnik predsjednika Srbije Aleksandra Vučića postoje ozbiljne indicije da je sada moguć dogovor sa državnim vrhom Srbije za njegov izbor usljed promjene geopolitičke situacije. Raniji patrijarh Irinej Gavrilović i uticajni proruski jastreb episkop bački Irinej Bulović su tipovali na sadašnjeg episkopa kruševačkog Davida Perovića da zamijeni Amfilohija. Za takav izbor su navodno imali i većinu u Saboru i blagoslov srpskog suverena. Ipak, do realizacije nije došlo samo zbog bolesti i smrti patrijarha Irineja.

Pema informacijama Monitora, novi patrijarh se protivi politici nametanja izbora mitropolita Crnoj Gori suprotno njenoj volji, iako Patrijarh i Sabor imaju pravo da izaberu koga oni hoće – shodno postojećim kanonima. Porfirije je poznat i u beogradskim i zagrebačkim krugovima (gdje je stolovao do izbora za patrijarha) kao intelektualac i duhovnik sa suptilnim diplomatskim vještinama i neko ko razmišlja strateški.

U Patrijaršiji su veoma svjesni da episkop Joanikije uživa privrženost sveštenstva, monaštva i pravoslavnih vjernika u Crnoj Gori, a uz to ima i jaku podršku zvanične Podgorice i zapadnih zemalja, prevashodno Sjedinjenih Država i Velike Britanije. Njihove diplomate u Beogradu su se nedavno takođe uključile u razgovore oko kadrovskih rješenja koja se očekuju od Sabora, kako nam je rečeno iz Patrijaršije. Cilj je navodno postizanje što veće stabilnosti u Crnoj Gori kako bi se omogućilo da se sa što manje smetnji i potresa demisionira autokratski sistem predsjednika Mila Đukanovića. Nije tajna da bi jednostrano nametanje mitropolita od strane Beograda išlo naruku Đukanoviću i njegovim „patrijotama“ kojima treba okidač da zaustave opadajući uticaj i krivičnu odgovornost u slučaju da izgube kontrolu nad pravosuđem.

Jedini disidentski glasovi iz nove parlamentarne većine dolaze iz dijela rukovodstva Demokratskog fronta (DF) koji zamjera Joanikiju da je podržao njihove rivale iz redova Demokrata i Vlade Crne Gore na nedavnim lokalnim izborima u Nikšiću. Dio DF-a se pribojava da će Joanikije slijediti dosadašnju politiku njegovog prethodnika sa kojim nisu bili u dobrim odnosima, prije svega zbog kadrovskih kombinatorika pokojnog mitropolita Amfilohija oko izbora premijera i članova Vlade mimo ranijih dogovora sa njima. DF je kao kontratežu razvijao bliske odnosima sa pokojnim patrijarhom i oponentom mitropolita Amfilohija.

U čitavu igru ulazi i tema potpisivanja temeljnog ugovora između Vlade Crne Gore i SPC-a kojim će se regulisati odnosi između države i pravoslavne crkve. Prema najnovijoj izjavi premijera Krivokapića, u tom ugovoru više nema spornih članova (ranije su pominjana dva neusaglašena člana) i ugovor će navodno uskoro biti objavljen. Sinod je odustao od ranije pripremljene verzije mitropolita Amfilohija već je napravio novi nacrt koji je naknadno usaglašavan i poslat Vladi.

Interesantno je i da ugovor treba u ime SPC potpisati patrijarh, što je odstupanje od ranije prakse u Hrvatskoj i BiH da najstariji episkop ili predsjednik episkopskog savjeta u tim državama potpiše ugovor sa svjetovnim vlastima. Ostalo je nedorečeno da li je potpisivanje ugovora uslovljeno izborom kandidata Podgorice i Zapada za mitropolita ili je dio šire političke kombinacije kojom sadašnja Vlada nastoji osigurati političku podršku od strane crkve u Crnoj Gori u nedostatku podrške dijela parlamentarne većine.

Da još ima neizvjesnosti a možda i nervoze, vidi se i po izjavi episkopa Joanikija za dnevni list Dan pred početak Sabora, gdje sadašnji administrator cetinjske mitropolije naglašava da „sveti Kanoni propisiju da se bilo koja upražnjenja eparhija popunjava u roku od tri do šest mjeseci, odnosno da se administriranje istom ne odugovlači bez potrebe“. Takođe se i zahvalio novinaru što je „pomenuo proceduru izbora“ dodavši da je treba ispoštovati „da bi svaki izbor bio regularan i bez prigovora“.

Osim gore citiranog termina za izbor upražnjenog episkopskog mjesta, prema sadašnjim kanonima SPC-a, kandidat za episkopa mora biti isključivo iz reda monaha, bilo da je obični monah, jeromonah (monah sa sveštenim činom), iguman (nadstojnik manastira), arhimandrit (nadstojnik više manastira) ili episkop. Ranije je, kao što je i dalje slučaj u Grčkoj, kandidat mogao biti i običan pop koji je udovac (primjer patrijarha Germana ili ranijeg cetinjskog mitropolita Danila Dajkovića). Za razliku od izbora patrijarha, izbor episkopa/mitropolita se obavlja prostom većinom na Saboru gdje mora biti prisutno najmanje dvije trećine svih članova Sabora (od ukupno četrdesetak). Ako nijedan kandidat odmah ne dobije apsolutnu većinu prisutnih vrši se uži izbor kandidata. Ako u užem izboru dva kandidata dobiju jednak broj glasova onda patrijarh daje svoj „zlatni glas“ jednom od dvojice i time postaje poznat novi episkop ili mitropolit.

Kad je u pitanju vremenski termin za izbor mitropolita, period od tri do šest mjeseci nije imperativan, a u prošlosti Mitropolije stolica mitropolita je ostajala upražnjena i po nekoliko godina dok su se administratori mijenjali jedan za drugim. Tako je nakon svrgavanja i hapšenja mitropolita Arsenija Bradvarevića 1954. godine od strane crnogorskih komunista „zbog zavjere u rušenju narodnog režima i antidržavne djelatnosti“ Sveti arhijerejski sinod SPC-a u avgustu 1954. postavio za administratora Mitropolije crnogorsko-primorske episkopa Makarija iz tadašnje budimsko-polimske eparhije do juna 1955. kada je poslove administratora preuzeo pratrijarh Vikentije sve do smrti jula 1958. godine. Još četiri osobe su se smijenile kao administratori sve do 20. maja 1961. godine kada je konačno izabran novi mitropolit Danilo Dajković. SPC je prethodno dobila saglasnost i blagoslov svjetovnih vlasti Crne Gore u skladu sa vjekovnim principom cezaropapizma u zemljama sa pravoslavnom većinom (princip da svjetovna vlast ima primat nad crkvenom vlašću po pitanju kadrovske politike u Crkvi a nekad i po pitanju moralnih dogmi).

Vladika Joanikije se, osim doziranog protivljenja DF-a, i dalje susrijeće sa otvorenom opozicijom u vidu lobija oko bačkog episkopa Irineja Bulovića i prljavom kampanjom ljudi bliskih Buloviću, koju vode protiv njega. Na početku zasijedanja Sabora glasnuo se srpski bogoslov Dejan Mačković sa argumentacijom da vladika Joanikije ne bi trebao zauzeti katedru Svetog Petra Cetinjskog. Mačković je izjavio da je sadašnji administrator „brđanin i ruralni tip“ koji se „totalno ne uklapa u primorski i gradski štih pastve kojoj treba biti autoritet“ te da za novog mitropolita treba biti postavljen neko ko je „obrazovan i elokventan“ implicirajući da Joanikije to nije jer je „usko plemenskog shvatanja“. Mimo toga mu se privatno zamjera i bliskost sa Zapadom a samim tim je i njegovo srpstvo upitno.

Sve u svemu tri opcije su trenutno najviše u igri: odgoditi izbor mitropolita na godinu dana kako priželjkuje dio DF-a i dio ljudi oko predsjednika Vučića; izabrati Joanikija radi dobrih odnosa sa zvaničnom Podgoricom i unutrašnje stabilnosti crnogorske vlasti – kako traži Zapad, ili izabrati ranijeg vikarnog episkopa dioklijskog i sadašnjeg episkopa buenosajreskog i južnocentralnoameričkog Kirila Bojovića čije srpstvo i rusofilstvo se manje dovodi u pitanje. U srijedu je Kurir TV objavila da je i sam Irinej Bulović u igri za mitropolita a istog dana uveče Vidovdan je objavio da je moguće da će Irinej biti novi administrator na Cetinju. U četvrtak ujutro se glasnula Nevenka Ćirović iz Demokrata poručivši Irineju „da se ne igra igara“ jer ni „one oko Đeda (Amfilohija) nisu zaboravljene“.

Ipak, konačni stav će zavisiti od odluke vladara Srbije.

Jovo MARTINOVIĆ   

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo