Povežite se sa nama

MONITORING

KAP, NOVA RUNDA: O jednom diktatoru

Objavljeno prije

na

Okružni sud u Nikoziji, na zahtjev En plus grupe Olega Deripaske donio je odluku o privremenoj mjeri, kojom se zabranjuju transakcije imovinom Kombinata aluminijuma (KAP), pa i njegova prodaja. Odluka suda donešena je samo nekoliko dana pred konačnu predaju KAP-a nikšićkoj kompaniji Uniprom Veselina Pejovića. Pejović bi do kraja sedmice trebalo da isplati 28 miliona eura, za koliko mu je Vlada prodala Kombinat.

Deripaska potražuje oko 700 miliona eura na konto nekadašnjeg aranžmana sa KAP-om i crnogorskom Vladom. U ime njegovih kompanija vodi se više procesa u Privrednom sudu u Podgorici, plus dvije artbitraže u Vašingtonu i Franfurktu. Sada je tu i proces u Nikoziji. Radi se o tužbi En plus grupe kojom se od KAP-a traži povraćaj 44 miliona eura.

U odluci suda u Nikoziji u koju je Monitor imao uvid navodi se da se tom odlukom „nalaže zamrzavanje svih bankarskih računa kao i raspolaganje imovinom tužene strane, pa i imovinom sa drugim licima u bankama”.

Radi se o odluci o privremenoj mjeri kojom se u stvari zabranjuje otuđenje imovine KAP-a, novca sa računa KAP-a, kao i proizvedenog aluminijuma.

Predstavnik En plus grupe Pavel Prijmakov saopštio je da se aktuelna prodaja imovine KAP-a sprovodi uz grubo kršenje zakona Crne Gore i međunarodnog prava: “Stečajni upravnik nije napravio finansijsku analizu načina prodaje imovine, a odmah je donio odluku o prodaji KAP-a u cjelosti jednom kupcu. O mišljenju ostalih povjerilaca, osim Vlade Crne Gore, stečajni upravnik uopšte ne vodi računa”, naveo je Prijmakov.

Premijer Milo Đukanović najavio je da će bez obzira na odluku suda u Nikoziji, biti nastavljena prodaja Kombinata nikšićkom Unipromu.

“KAP je u stečajnom postupku u kojem prvenstvo imaju domaći sudovi”, kazao je premijer. Isto obrazloženje iznio je i stečajni upravnik KAP-a Veselin Perišić.

Po tom tumačenju dok je KAP u stečaju, nijedan drugi proces ne može uticati na odluke stačajnog sudije. Iako stečajni postupak zaista podrazumijeva jednu vrstu autonomije, pravni stručnjaci koje je Monitor kontaktirao, objašnjavaju da bi odluka suda u Nikoziji, bez obzira na stečaj, mogla biti izvršna, ali pod jednim uslovom – ako prođe postupak priznavanja u Crnoj Gori.

“Iako je krajnje neobično da sud u Nikoziji hoće da se upušta u ovaj slučaj, postoji pravni osnov da ta odluka bude ovdje priznata. To su Zakon o rješavanju sukoba zakona i bilateralni sporazum između Kipra i Crne Gore koji je Crna Gora naslijedila iz SFRJ I ratifikovala. Glavno pitanje nije stečaj, već da li postoji reciprocitet. Postupak priznavanja bi mogao potrajati, ali najvažnije, da bi se uopšte u tom pravcu razmišljalo podrazumijeva se da ne postoje opstrukcije od strane političkog vrha, što ovdje očito nije slučaj”, kaže naš sagovornik, dobro upućen u slučaj.

Deripaska ne igra samo na sud u Nikoziji. Prema izvorima Monitora on je odlučan da iscrpi sve pravne mogućnosti u našoj zemlji, kako bi pred međunarodnim sudovima pokrenuo i tužbu zbog diskrimnacije njegovih kompanija u Crnoj Gori.

To ne isključuje arbitraže, koje bi crnogorske građane mogle skupo koštati.

Na tender za prodaju KAP-a 2005. godine Deripaska se javio preko svoje kompanije Rusal, čija se vlasnička struktura dovodi u vezu i sa ruskim podzemljem. Nakon netransparentne procedure KAP je, međutim, prodat of šor kompaniji Salamon Enterprises, koja je povezana sa Deripaskinim CEAC-om i En plus grupom. Dobar dio stručne javnosti sumnjao je i tada, imajući u vidu činjenicu da je KAP na kraju preuzet preko lanca of šor kompanija čiju je vlasničku strukturu nemoguće utvrditi, da su suvlasnici Salamona u stvari, pored Deripaske, i domaći moćnici, te da je posao ruskog oligarha i Đukanovića osmišljen kao mehanizam za isisavanje novca građana. Da li bi i domaći moćnici zaradili od basnoslovnih arbitraža?

Dok se pred domaćim i međunarodnim sudovima razrješava partnerstvo Đukanovića i Deripaske, zaliveno čuvenim viskijem u podgoričkom Grandu koji nas je do sada koštao preko sto pedeset miliona eura samo garancija, krajem ove sedmice očekuje se početak novog kruga cijeđenja KAP-a.

Veselin Pejović i njegov Uniprom treba da plate 28 miliona eura do kraja sedmice, plus 70 miliona eura obećanih investicija. Istovremeno, nikšićka kompanija je, prema finansijskim izvještajima koje je sada objavio MANS, u minusu preko 40 miliona eura, zbog čega se sumnja da je Uniprom finasijski sposoban da preuzme KAP. Pejović je to demantovao, uz tvrdnju da trenutno duguje samo oko pet miliona eura kredita. Da Uniprom zaista duguje desetine miliona Monitor je još ranije upozorio, pozivajući se na brojne hipoteke, kredite i druga dugovanja te kompanije upisane u katastar.

Prema finansijskim izvještajima Uniproma, upozorava MANS, ta kompanija godinama posluje sa sitnim dobicima od nekoliko stotina hiljada eura, dok su joj dugoročne obaveze 2012. godine iznosile oko 40 miliona eura. Izvještaji pokazuju da druge kompanije Pejovića posluju sa minusom. Iz te NVO pozvali su tužilaštvo da “na vrijeme spriječi realizaciju ugovora sa Unipromom jer bi to bila jedna u nizu pljački građana Crne Gore”.

MANS je ranije podnio krivičnu prijavu protiv stečajnog upravnika KAP-a Veselina Perišića. “Sve što je Pejović tražio u svojim ponudama je trebalo da ga eliminiše kao ponuđača, jer mu niko u Crnoj Gori nije mogao obećati ono što je tom ponudom tražio, a da ne prekrši čitavi niz zakona. To očigledno nije bio problem za stečajnog upravnika koji je uz snažnu asistenciju Vlade, premijera i ministra ekonomije, prihvatio punudu Uniproma”, naveo je u obrazloženju prijave MANS.

Da je Pejović još jedan Đukanovićev partner za novi krug isisavanja KAP-a pregršt je znakova. Finansijski nesposoban da preuzme Kombinat, Pejović ne samo da prolazi na tenderu, nego u njegovim rukama, pošto su eliminisani svi drugi investitori – vrijednost KAP-a raste. Intervencijom vlasti mijenja se namjena zemljišta KAP-a i proglašava biznis zonom, što znatno povećava vrijednost Kombinata, prodatog tek za 28 miliona eura. Iako Pejović tvrdi da niko ne bi “tamo pravio stanove”, takve lokacije dušu su dale za hangare, skladišta i druge poslovne objekte. Konačno, Ustavni sud iz odlučivanja o sudbini KAP-a isključuje parlament tako što poništava Zakon o zaštiti državnih interesa u rudarsko-metalurškom sektoru.

Da Pejovića i Đukanovića KAP zanima samo kao resurs za ličnu upotrebu pokazuje i to što će Uniprom, kako je najavljeno, sve radnike poslati na Biro rada, a potom ih angažovati na određeno, preko Agencije za zapošljavanje. To znači da će Vlada iz budžeta dati preko deset miliona eura otpremnina za radnike, koliko je najavila da će izdvojiti, koje će Pejović naknadno vratiti u proizvodnju. Ali, kao robove.

“To je skandalozno. Da radnik u Elektrolizi i ostalim pogonima KAP-a bude zaposlen na određeno vrijeme i da u tako teškim i po život i zdravlje opasnim uslovima bude tretiran i ucjenjivan kao rob je sramno”, saopštio je poslanik Demokratskog fronta i nekadašnji sindikalni lider u Željari Nikšić Janko Vučinić.

Priča o KAP-u na koncu i jeste priča o jednom diktatoru i njegovim robovima.

Milena PEROVIĆ KORAĆ

Komentari

Izdvojeno

POSLIJE IBAR-A: Ko će u vlast, ko niz vodu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ministar pravde Andrej Milović, ukoliko parlamentarna većina usvoji  prijedlog premijera Milojka Spajića  za njegovo razrješenje, neće sa te pozicije otići zbog IBAR-a, ili loših zakonskih rješenja.  U središtu političkih trvenja u vlasti, kojih je sve više, nijesu  principi i reforme, već borba za moć

 

Tek što su u parlamentu usvojeni tzv IBAR zakoni, krenula su politička trvenja. Sedmica je otvorena konferencijom za štampu ministra pravde Andreja Milovića, na kojoj je on pozvao premijera Spajića da predloži Skupštini  da ga razriješi.

„Predsjedniče Vlade Spajiću, pozivam Vas da uputite prijedlog Skupštini za smjenu ministra pravde koji Vas je svugdje branio. Šta će reći plenum i kako će komentarisati moj dosadašnji rad – vidjećemo”, saopštio je Milović. U nastavku je obrazlagao kako je zbog IBAR-a ćutao kada je „mučki protivstatutarno“ isključen iz Pokreta Evropa sad, te ocijenio da je došlo vrijeme da Spajić i on svedu političke i institucionalno račune: „Prije negoli njegovo toksično okruženje, a onda i on povuče sve ka ponoru, kako PES koji je počeo da vuče ka ponoru, tako Vladu i cijelu Crnu Goru“.

Konferencija je uslijedila nakon što je Spajićeva Vlada donijela krajem sedmice odluku da jedan od IBAR zakona iz domena pravosuđa u parlamentu na završnoj sjednici  predstavlja Momo Koprivica, potrpedsjednik Vlade za politički sistem, a ne ministar pravde. Prethodno je Spajić uputio notu predsjedniku Parlamenta Andriji Mandiću da ministri ne mogu u Skupštini prihvatiti bez konsultacija sa Vladom amandmanske intervencije. Nakon što je Milović prihvatio jedan od amandmana, za koji kaže da je „čisto tehnički“, odlučeno je da ga zamijeni Koprivica, koji bi prema nezvaničnim izvorima, mogao biti novi ministar pravde.

Premijer je uzvratio prijedlogom Skupštini za razrješenje Milovića.  „Nakon što sam, kada su mi obaveze to dozvolile, ispratio današnji nastup ministra Andreja Milovića, moram priznati da sam sasvim siguran u ispravnost odluke da Skupštini predložim njegovo razrješenje“, ocijenio je Spajić odmah nakon konferencije, nakon čega je taj prijedlog uputio parlamentu.

“Sa tom odlukom, istini za volju, upoznao sam ga prije njegovog javnog istupa, što njegovu konferenciju za medije u konačnom čini običnom predstavom za javnost”, saopštio je.  „Preciznosti radi, Milovićevi raniji nastupi u javnosti, na koje sam mu vrlo jasno skretao pažnju, a na momente ih se i stidio, razlog su podnošenja prijedloga za njegovu smjenu, koji zbog rada na ispunjavanju evropske agende nije mogao biti podnijet ranije”.

Konačno, Spajić je optužio Milovića da je “stao rame uz rame sa predsjednikom Crne Gore  u pokušaju destabilizacije integriteta Vlade i time urušavanja evropskog puta Crne Gore”.  Spajić tvrdi : “Nije slučajnost da u trenutku kada su i Vlada i Skupština demonstrirale rezultate u poglavljima 23 i 24 i ispunile neophodne uslove za dobijanje IBAR-a, kreće koordinisana opstrukcija ministra Milovića i predsjednika Milatovića”.  Milatović je prethodno odbio da potpiše dva od 12 IBAR zakona koji su mu upućeni. Jedan se odnosi na zakon o RTCG, a drugi o sudskom savjetu. Civilni sektor smatra da su Milatovićevi razlozi za kritiku tih rešenja opravdani.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

AFERA TUNEL: Izgubljeni u mraku

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok čekamo da istina konačno izađe iz tunela, ako tamo već nije trajno zatrpana i zabetonirana, predstavnici nove vlasti svu krivicu za sve evidentniji neuspjeh istrage prebacuju na svoje prethodnike. Ostaje samo kontinuitet neriješenih zločina koji su potresli Crnu Goru

 

Da je u administrativnom centru Podgorice, u kojem se nalaze najvažnije državne institucije, u tajnosti iskopano 30 metara tunela od stambene zgrade do depoa Višeg suda, saznali smo u septembru prošle godine. Činjenica da je, neopaženo, moguće iskopati tunel u zoni u kojoj se nalaze štićeni objekti poput Skupštine, Vlade, Ustavnog suda, Centralne banke, otvorilo je brojna pitanja o stanja u bezbjednosnom sektoru u Crnoj Gori.

Devet mjeseci kasnije sumnje su samo produbljene. Ove sedmice, Osnovni sud u Podgorici ukinuo je pritvor državljaninu Srbije Vladimiru Eriću, osumnjičenom da je učestvovao u kopanju tunela koji je vodio do depoa Višeg suda. Erić je bio u pritvoru od marta, kada je na osnovu međunarodne potjernice izručen iz Švedske. Iz suda je saopšteno da se Erićev DNK ne poklapa sa tragovima koji su pronađeni u tunelu.

,,Imajući u vidu navedene rezultate DNK vještačenja, dovedena je u pitanje osnovana sumnja da je okrivljeni izvršio krivična djela stavljena mu na teret, što za posljedicu mora imati ukidanje pritvora okrivljenom”, naveli su iz suda. Iz Osnovnog državnog tužilaštva su uložili žalbu Višem sudu na ovu odluku, te naveli da imaju dokaze i da je njihova istraga u završnoj fazi.

U sklopu istrage, do sada su bile uhapšene četiri osobe iz Podgorice – Katarina Baćović, Nikola Milačić, Ivica Piperović i Marijan Vuljaj, zbog sumnje da su povezani sa kopanjem tunela. Vrhovni sud u januaru ove godine odbio je da im produži pritvor, jer Osnovno tužilaštvo nije navelo za koje krivično djelo ih tereti, za koji period, niti su date činjenice na osnovu kojih se traži produženje pritvora.

Po saznanjima policije u kopanju tunela učestvovali su i državljani Srbije Veljko i Milan Marković, Dejan Jovanović i Vladimir Erić. Osim oslobođenog Erića, ostali osumnjičeni su i dalje nedostupni crnogorskim istražiteljima. Tokom dosadašnje istrage nije pronađen nijedan predmet iz dokaznog materijala koji je ukraden iz depoa Višeg suda.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

DPS FENOMENOLOGIJA: Između štitonoša i insajdera

Objavljeno prije

na

Objavio:

Prijetnja Đukanoviću danas su oni sa kojima je gradio višedecenijski sistem nejednakih i privilegovanih. I koji su od tog sistema profitirali. Brane ga, ako treba i “radikalno”, mladi nasljednici koji nemaju teško breme prošlosti, ni prve milione. Ponašanje novih čelnika DPS  svjedoči da oni,  uprkos onom prividu neposrednih izbora, nijesu  izabrani  već – zaglavareni. Vođa je  i dalje vođa

 


Danijel Živković
, lider Demokratske partije socijalista zacementirao je ove sedmice mogućnost da ta stranka sa novim rukovodstvom krene putem reformi. U razgovoru za podgoričku Antenu M, Živković je poručio da će odgovor na eventualno hapšenje Đukanovića biti- “radikalan”.

“Ako postoji ta i takva namjera, i ako neko misli da će političkim uticajem ili instrumentalizacijom pravosuđa da pokrene i nastavi spiralu revanšizma ili da kroz iskazanu namjeru eventualno krene u takav naum, onda nemojte da imate dilemu da će odgovor biti radikalan. To znači da ćemo se organizovati dovoljno dobro da ćemo takve naume spriječiti”, saopštio je mladi Đukanovićev nasljednik.

I ranije se vidjelo da novo rukovodstvo DPS-a ne namjerava da napravi otklon od Đukanovićevog nasleđa i suštinski reformiše stranku. Jedan od nedavnih očiglednih znakova bio je i onaj kada je Živković  stao iza  Đukanovićevih opasnih poruka da  hapšenja bivšeg specijalnog tužioca Milivoja Katnića i nekadašnjeg visokog funkcionera bezbjednosnog sektora Zorana Lazovića mogu rezultirati osvetama.  Istih dana mlado rukovodstvo DPS-a stajalo je uz Đukanovića i na sahrani Nikšićanina Brana Mićunovića, sa kojim je višedecenijski vođa svojevremeno dijelio međunarodnu optužnicu za šverc cigareta. To je onaj zvanični dio. Nezvanično, dijelili su još toga.

Živkovićeve najnovije poruke govore ne samo da ova stranka pod novim rukovodstvom institucije poštuje samo ako ih kontroliše, već i da se zarad bespogovorne lojalnosti Đukanoviću, odriče i svoje evropske maske.

Sa Živkovićem se slažu i ostali u stranci. Potpredsjednik DPS-a Jevto Eraković saopštio da je Živkovićeva izjava primjerena i da je njom poslata poruka da “niko neće mirno posmatrati da se nešto dešava nezakonito, protivustavno i selektivno…, nego da želimo svim sredstvima da branimo ono što je u okvirima zakona i Ustava Crne Gore”.  Po Erakoviću je normalno da Đukanović bude izvan zakona. Nedodirljiv.  Po onoj, svi smo jednaki, samo su neki jednakiji.

Sve zajedno to svjedoči da novo vođstvo DPS- a, uprkos onom prividu neposrednih izbora, nije izabrano  već – zaglavareno. Vođa je  i dalje vođa.

Živkovićeva najava radikalnog odgovora na eventualno Đukanovićevo hapšenje  uslijedila je nakon prošlonedeljne objave hrvatskog Jutarnjeg lista  da bi Đukanović mogao biti lišen slobode “sljedećih dana”, i da su to saznali “iz dobro obaviještenih izvora u Podgorici bliskih tom nekadašnjem crnogorskom lideru”.

„Dakle, kako se priča po Podgorici, državno tužilaštvo, koje je sada pod kapom vladajuće prosrpske koalicije, to bombastično hapšenje priprema nakon što se navodno dogovorilo s nedavno iz Velike Britanije izručenim ‘biznismenom’ Duškom Kneževićem koji je navodno pristao da sarađuje i bude ‘zaštićeni svedok pokajnik'”, navodi Jutarnji list.

Duško Knežević saslušan je u tužilaštvu povodom afera Ničija kuća i Prvi milion, koje se vezuju za Đukanovića,  a za koje Knežević tvrdi da ima dokaze. On je, međutim, odbio da ih iznese „dok mu se ne pruže određene garancije“.

Analitičari ukazuju  da posljednje izjave iz DPS-a nesporno predstavljaju prijetnje i pritisak na tužilaštvo, i da imaju za cilj da “delegitimizuju” rad te institucije. Takođe, smatraju da je u pozadini zebnja Đukanovića od Kneževićevih insajderskih informacija koje bi mogao saopštiti tužilaštvu. Specijalani tužilac Vladimir Novović je tako bio tema kritika poslanika DPS- a  na ovonedjeljnoj sjednici o IBAR zakonima.

“Prisutan je  narativ o Skaj tužiocu (Novoviću), ‘političkim tasterima’ i slično. Ovim se podriva povjerenje javnosti ili bar dijela javnosti u rad ovog organa, s jasnom porukom da su otvoreni postupci nepravedni i da će i ovo proći. Time se šalju i poruke kojima će se podići moral u svojim redovima, odnosno da politička snaga i dalje stanuje u ‘njihovim’ redovima”, ocjenjuje Sergej Sekulović, analitičar i bivši ministar unutrašnjih poslova.  

Direktorica Akcija za ljudska prava Tea Gorjanc Prelević ocijenila je da je pozadina ovakvih izjava  uvijek ili pokušaj uticaja na tužilaštvo ili dodvoravanje onome kome se nudi zaštita. Ona smatra  da na tužilaštvo te prijetnje ne bi trebale da utiču. “Osim da se eventualno pripreme za procesuiranje svih tih najavljenih krivičnih djela ako ona budu izvršena”.

Većina vladajućih partija oštro je reagovla na poruke Živkovića, osim iz Nove srpske demokratije. Funkcioner te stranke Jovan Vučurović saopštio je da  ne vidi problem u tome i da „svi imaju pravo da brane svoje ljude“ . I od zakona valjda.

U svakom slučaju, zanimljiva je aktuelna  DPS fenomenologija.  Prijetnja Đukanoviću danas su oni sa kojima je gradio višedecenijski sistem nejednakih i privilegovanih. I koji su od tog sistema profitirali. A brane ga, ako treba i “radikalno”, oni koji iza sebe nemaju teško breme prošlosti, ni prve milione.

Neki od dugogodišnjih Đukanovićevih saboraca postaće i njegova politička konkurencija.  Bivši DPS premijer i dugogodišnji šef tajne policije u doba Đukanovića, Duško Marković bi u  narednih petnaestak dana, javili su mediji,  trebalo da objelodani program i osnivače partije koju osniva. Marković je nedavno podnio ostavku na članstvo u DPS-u.

Duško Marković se povezuje sa brojnim aferama prethodnog režima, između ostalog sa švercom cigareta i tzv. mojkovačkim kriminalnim klanom, što je on više puta negirao, tvrdeći da su te optužbe “najobičnija” glupost”. Markovićev kum Veselin Veljović, još jedan od stubova bivšeg režima čije se ime takođe vezivalo za mojkovački klan, uhapšen je u julu prošle godine. Tužilaštvo ga tereti ga da je povjerljivim informacijama pomagao šefu kriminalne organizacije Aleksandru Mrkiću da švercuje cigarete. Marković je bo na čelu tajne policije u vrijeme ubistva urednika Dana Duška Jovanovića.  Deceniju nakon ubistva saopštio je da je dok je bio na čelu tajne službe upozoravao MUP  da je Duško Jovanović  ugrožen.  Tadašnji urednik Dana Nikola Marković podnio je zbog te izjave krivičnu prijavu tražeći da se Duško Marković „ odrekne imuniteta i progovori o svemu što je kao načelnik Službe državne bezbjednosti znao, a što se tiče ubistva Duška Jovanovića, odnosno da nam kaže ko je to prijetio i od koga je bio ugrožen život tadašnjem glavnom i odgovornom uredniku lista Dan.“  Marković se nije odrekao imuniteta i do danas na tu temu više nije rekao ništa. Zbog afere  trgovinom ženama S. Č, SDP je 2003. godine odbio da podrži njegovo imenovanje za ministra policije.

Marković se danas predstavlja kao budući lider nove partije koji nikad nije bio “ničije oruđe – pojedinaca, interesnih grupa, medija, pa ni DPS-a”, kako je napisao na mreži X.

Programski manifest i osnivači Markovićeve partije, biće, kako se najavljuje, predstavljeni na konferenciji za medije u narednih desetak dana. Stranka će se navodno temeljiti na evropskim vrijednostima i građanskom konceptu društva, a inicijativni odbor partije broji oko 50 članova koji su predstavljeni kao  – “doktori nauka, profesori, ljekari, inženjeri, ugledni pravnici, ekonomisti”. Za sada se samo zna da je među njima bivša ministarka nauke u Markovićevoj vladi  Sanja Damjanović.

Novo rukovodstvo DPS-a sa posljednjim izjavama pomaže  da  Duško Marković, „crna kutija“ Đukanovićevog režima, nastupa kao nekakav reformista. Baš kao što su za Đukanovićev rejting i dobre rezultate DPS-a na izborima najzaslužnije nove vlasti.  Prema nedavnom istraživanju DAMAR-a Đukanović je treći najpopularniji političar (iako to zvanično nije)u Crnoj Gori, odmah nakon Jakova Milatovića i Milojka Spajića. Isto istraživanje pokazuje da bi u slučaju samostalnog nastupa partija na izborima PES imao  22,8 odsto glasova,a DPS – 21, 1 odsto. Na lokalnim izborima u Budvi DPS je osvojio sedam mandata, a u Andrijevici 11 mandata i najbolji pojedinačni rezultat, bolji nego na parlamentarnim izborima.

Srećne promjene.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo