Povežite se sa nama

MONITORING

KAP, NOVA RUNDA: O jednom diktatoru

Objavljeno prije

na

Okružni sud u Nikoziji, na zahtjev En plus grupe Olega Deripaske donio je odluku o privremenoj mjeri, kojom se zabranjuju transakcije imovinom Kombinata aluminijuma (KAP), pa i njegova prodaja. Odluka suda donešena je samo nekoliko dana pred konačnu predaju KAP-a nikšićkoj kompaniji Uniprom Veselina Pejovića. Pejović bi do kraja sedmice trebalo da isplati 28 miliona eura, za koliko mu je Vlada prodala Kombinat.

Deripaska potražuje oko 700 miliona eura na konto nekadašnjeg aranžmana sa KAP-om i crnogorskom Vladom. U ime njegovih kompanija vodi se više procesa u Privrednom sudu u Podgorici, plus dvije artbitraže u Vašingtonu i Franfurktu. Sada je tu i proces u Nikoziji. Radi se o tužbi En plus grupe kojom se od KAP-a traži povraćaj 44 miliona eura.

U odluci suda u Nikoziji u koju je Monitor imao uvid navodi se da se tom odlukom „nalaže zamrzavanje svih bankarskih računa kao i raspolaganje imovinom tužene strane, pa i imovinom sa drugim licima u bankama”.

Radi se o odluci o privremenoj mjeri kojom se u stvari zabranjuje otuđenje imovine KAP-a, novca sa računa KAP-a, kao i proizvedenog aluminijuma.

Predstavnik En plus grupe Pavel Prijmakov saopštio je da se aktuelna prodaja imovine KAP-a sprovodi uz grubo kršenje zakona Crne Gore i međunarodnog prava: “Stečajni upravnik nije napravio finansijsku analizu načina prodaje imovine, a odmah je donio odluku o prodaji KAP-a u cjelosti jednom kupcu. O mišljenju ostalih povjerilaca, osim Vlade Crne Gore, stečajni upravnik uopšte ne vodi računa”, naveo je Prijmakov.

Premijer Milo Đukanović najavio je da će bez obzira na odluku suda u Nikoziji, biti nastavljena prodaja Kombinata nikšićkom Unipromu.

“KAP je u stečajnom postupku u kojem prvenstvo imaju domaći sudovi”, kazao je premijer. Isto obrazloženje iznio je i stečajni upravnik KAP-a Veselin Perišić.

Po tom tumačenju dok je KAP u stečaju, nijedan drugi proces ne može uticati na odluke stačajnog sudije. Iako stečajni postupak zaista podrazumijeva jednu vrstu autonomije, pravni stručnjaci koje je Monitor kontaktirao, objašnjavaju da bi odluka suda u Nikoziji, bez obzira na stečaj, mogla biti izvršna, ali pod jednim uslovom – ako prođe postupak priznavanja u Crnoj Gori.

“Iako je krajnje neobično da sud u Nikoziji hoće da se upušta u ovaj slučaj, postoji pravni osnov da ta odluka bude ovdje priznata. To su Zakon o rješavanju sukoba zakona i bilateralni sporazum između Kipra i Crne Gore koji je Crna Gora naslijedila iz SFRJ I ratifikovala. Glavno pitanje nije stečaj, već da li postoji reciprocitet. Postupak priznavanja bi mogao potrajati, ali najvažnije, da bi se uopšte u tom pravcu razmišljalo podrazumijeva se da ne postoje opstrukcije od strane političkog vrha, što ovdje očito nije slučaj”, kaže naš sagovornik, dobro upućen u slučaj.

Deripaska ne igra samo na sud u Nikoziji. Prema izvorima Monitora on je odlučan da iscrpi sve pravne mogućnosti u našoj zemlji, kako bi pred međunarodnim sudovima pokrenuo i tužbu zbog diskrimnacije njegovih kompanija u Crnoj Gori.

To ne isključuje arbitraže, koje bi crnogorske građane mogle skupo koštati.

Na tender za prodaju KAP-a 2005. godine Deripaska se javio preko svoje kompanije Rusal, čija se vlasnička struktura dovodi u vezu i sa ruskim podzemljem. Nakon netransparentne procedure KAP je, međutim, prodat of šor kompaniji Salamon Enterprises, koja je povezana sa Deripaskinim CEAC-om i En plus grupom. Dobar dio stručne javnosti sumnjao je i tada, imajući u vidu činjenicu da je KAP na kraju preuzet preko lanca of šor kompanija čiju je vlasničku strukturu nemoguće utvrditi, da su suvlasnici Salamona u stvari, pored Deripaske, i domaći moćnici, te da je posao ruskog oligarha i Đukanovića osmišljen kao mehanizam za isisavanje novca građana. Da li bi i domaći moćnici zaradili od basnoslovnih arbitraža?

Dok se pred domaćim i međunarodnim sudovima razrješava partnerstvo Đukanovića i Deripaske, zaliveno čuvenim viskijem u podgoričkom Grandu koji nas je do sada koštao preko sto pedeset miliona eura samo garancija, krajem ove sedmice očekuje se početak novog kruga cijeđenja KAP-a.

Veselin Pejović i njegov Uniprom treba da plate 28 miliona eura do kraja sedmice, plus 70 miliona eura obećanih investicija. Istovremeno, nikšićka kompanija je, prema finansijskim izvještajima koje je sada objavio MANS, u minusu preko 40 miliona eura, zbog čega se sumnja da je Uniprom finasijski sposoban da preuzme KAP. Pejović je to demantovao, uz tvrdnju da trenutno duguje samo oko pet miliona eura kredita. Da Uniprom zaista duguje desetine miliona Monitor je još ranije upozorio, pozivajući se na brojne hipoteke, kredite i druga dugovanja te kompanije upisane u katastar.

Prema finansijskim izvještajima Uniproma, upozorava MANS, ta kompanija godinama posluje sa sitnim dobicima od nekoliko stotina hiljada eura, dok su joj dugoročne obaveze 2012. godine iznosile oko 40 miliona eura. Izvještaji pokazuju da druge kompanije Pejovića posluju sa minusom. Iz te NVO pozvali su tužilaštvo da “na vrijeme spriječi realizaciju ugovora sa Unipromom jer bi to bila jedna u nizu pljački građana Crne Gore”.

MANS je ranije podnio krivičnu prijavu protiv stečajnog upravnika KAP-a Veselina Perišića. “Sve što je Pejović tražio u svojim ponudama je trebalo da ga eliminiše kao ponuđača, jer mu niko u Crnoj Gori nije mogao obećati ono što je tom ponudom tražio, a da ne prekrši čitavi niz zakona. To očigledno nije bio problem za stečajnog upravnika koji je uz snažnu asistenciju Vlade, premijera i ministra ekonomije, prihvatio punudu Uniproma”, naveo je u obrazloženju prijave MANS.

Da je Pejović još jedan Đukanovićev partner za novi krug isisavanja KAP-a pregršt je znakova. Finansijski nesposoban da preuzme Kombinat, Pejović ne samo da prolazi na tenderu, nego u njegovim rukama, pošto su eliminisani svi drugi investitori – vrijednost KAP-a raste. Intervencijom vlasti mijenja se namjena zemljišta KAP-a i proglašava biznis zonom, što znatno povećava vrijednost Kombinata, prodatog tek za 28 miliona eura. Iako Pejović tvrdi da niko ne bi “tamo pravio stanove”, takve lokacije dušu su dale za hangare, skladišta i druge poslovne objekte. Konačno, Ustavni sud iz odlučivanja o sudbini KAP-a isključuje parlament tako što poništava Zakon o zaštiti državnih interesa u rudarsko-metalurškom sektoru.

Da Pejovića i Đukanovića KAP zanima samo kao resurs za ličnu upotrebu pokazuje i to što će Uniprom, kako je najavljeno, sve radnike poslati na Biro rada, a potom ih angažovati na određeno, preko Agencije za zapošljavanje. To znači da će Vlada iz budžeta dati preko deset miliona eura otpremnina za radnike, koliko je najavila da će izdvojiti, koje će Pejović naknadno vratiti u proizvodnju. Ali, kao robove.

“To je skandalozno. Da radnik u Elektrolizi i ostalim pogonima KAP-a bude zaposlen na određeno vrijeme i da u tako teškim i po život i zdravlje opasnim uslovima bude tretiran i ucjenjivan kao rob je sramno”, saopštio je poslanik Demokratskog fronta i nekadašnji sindikalni lider u Željari Nikšić Janko Vučinić.

Priča o KAP-u na koncu i jeste priča o jednom diktatoru i njegovim robovima.

Milena PEROVIĆ KORAĆ

Komentari

Izdvojeno

ZAŠTO ODLAZE STRANI INVESTITORI: Neispunjena obećanja DPS vlasti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Da li je strah od nove vlasti i najave poslovanja i ulaganja uz poštovanje zakona, bez prečica, razlog što ranije ugovorene investicije neće biti realizovane? Ili su problem neispunjena obećanja DPS ministara koji su, pretpostavlja se, obećavali razne povlastice koje nisu bile u skladu sa važećim zakonskim propisima ili planskom dokumentacijom

 

Nakon promjene vlasti u Crnoj Gori u avgustu 2020., pojedini strani investitori odustaju od ranije ugovorenih projekata i značajnih investicionih ulaganja na području Crnogorskog primorja.

Prvi je to učinio zakupac elitnog turističkog kompleksa Sveti Stefan-Miločer, kompanija Adriatic properties i njen vlasnik, grčki biznismen Petros Statis. On je krajem maja 2021. godine objelodanio kako će hotelski operater Aman Resorts zatvoriti hotele Sveti Stefan i Miločer i pokrenuti arbitražni postupak pred sudom u Londonu protiv države Crne Gore, sa odštetnim zahtjevom od 100 miliona eura. Odlučili su se na takav korak zbog odluke lokalne zajednice da ukloni barijere u vidu gvozdenih ograda i kapija na prilazu maloj, Kraljičinoj plaži. Zahtjevi mještana da se oslobode prilazi plažama doveli su Aman u situaciju da ne može svojim gostima da obezbijedi mir i privatnost.

Arbitražom prijeti i drugi investitor, Konzorcijum kompanija Nortstar d.o.o iz Podgorice i of-šor kompanije Eqest Capital Ltd, registrovane na britanskom ostrvu Jersey, koji je planirao gradnju turističkog kompleksa na hercegnovskoj rivijeri, pod nazivom Montrose.

Početkom septembra ove godine Ministarstvu finansija stigao je dopis kompanije Nortstar o raskidu ugovora o zakupu zemljišta, lokacije na kojoj je planirana izgradnja više hotela, naselja sa luksuznim vilama, apartmanima, pristaništima, marinama i mnogobrojnim pratećim objektima. Vrijednost investicije procjenjivana je na 250 miliona eura.

Realizacija oba navedena projekta umnogome je zavisila od dobrih relacija investitora sa istaknutim političarima iz redova DPS-a, sa ministrima ključnih resora koji su, pretpostavlja se, obećavali razne povlastice koje nisu bile u skladu sa važećim zakonskim propisima ili planskom dokumentacijom za te dvije lokacije. Što je tokom investicione euforije od 2006. godine bila uobičajena praksa.

Visok nivo korupcije obilježio je sektor građevinarstva i stranih investicija, u kome su državni funkcioneri ucjenjivali investitore. Sve njihove potrebe i želje  ispunjavali su donošenjem niza urbanističkih planova na štetu prirodnih resursa  priobalnog područja. Povlastice su se, nerijetko, odnosile i na finansijske ustupke u pogledu plaćanja raznih državnih taksi i poreza ili naknade za zakupljeni prostor kopna i mora, koji se mjerio stotinama hiljada ili milionima kvadrata.

Da li je strah od nove vlasti i najave poslovanja i ulaganja uz poštovanje zakona, bez prečica, razlog što ranije ugovorene investicije neće biti realizovane?

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitor od petka 23. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

EKONOMIJA IZMEĐU STATISTIKE I PROJEKCIJA: San ili java

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok sve teže sastavljamo kraj s krajem, statistika nas ubjeđuje da nam je sve bolje i bolje. A političari najavljuju „nikad težu” jesen i zimu. Nastavljajući da troše nezarađeno

 

Crna Gora je, prema preliminarnim statističkim podacima, imala najveću stopu ekonomskog rasta u Evropi u drugom kvartalu (april–jun) ove godine. „Stopa realnog rasta BDP-a u drugom kvartalu 2022. godine iznosila je 12,7 odsto“, saopšteno je iz Monstata.

Iz priloženih podataka vidi se da je za proljetošnji rast ekonomije najzaslužnija kategorija „lična potrošnja domaćinstava“ koja je bila nekih 200 miliona veća nego u istom periodu prošle, 2021. godine. A dosta su pripomogle i zalihe, koje su za godinu dana uvećane sa 71,5 na 199,5 miliona.

Podatke Monstata, po pravilu, ne prati detaljnije objašnjenje pa je interpretacija saopštenih podataka prepuštena zainteresovanima. Među prvima se oglasio bivši ministar ekonomije i jedan od osnivača političkog pokreta Evropa sad Jakov Milatović. „Ovo je rezultat povećanja plata zbog Programa Evropa sad i samim tim značajno veće potrošnje domaćinstava. Znanjem do uspjeha“, pohvalio se Milatović pratiocima na tviteru.

Ima tu istine. Bez uvećanih plata potrošnja bi, bez sumnje, bila manja. Ali, tu se priča ne završava. Rast zarada u Crnoj Gori pogurao je i cijene. Zato je naša ovogodišnja inflacija, takođe, među najvećima u Evropi. I za približno polovinu veća od one izmjerene u zemljama euro zone. Iako je tamo uticaj energenata (struja, gas, naftni derivati) na ukupan rast cijena neuporedivo veći nego u Crnoj Gori. Taj dio zasluga programa Evropa sad Milatović i Milojko Spajić ne pominju.

Tu su, potom, i efekti ukrajinske krize. Ne samo globalni. U izmjerenom rastu „lične potrošnje domaćinstava“ jedan pristojan dio otpada na Ukrajince i Ruse koji su, nakon početka rata, došli u Crnu Goru. Kao što je i rast zaliha u drugom kvartalu, u dobroj mjeri, posljedica grozničavog gomilanja osnovnih životnih namirnica (brašno, ulje, šećer) i u špajzima i u trgovačkim magacinima. U strahu da ćemo, usljed rata na Istoku Evrope, ostati bez hrane.

Eto tako smo se, prema stopi ekonomskog rasta, našli na vrhu Evrope.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitor od petka 23. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

TARGETIRANJE NOVINARA U MANIRU DPSA-a: Novinare na bandere, slobodu medija o klin

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nakon što je premijer Dritan Abazović u više navrata optuživao medije i prijetio gašenjem, na mejl adresu jednog od njih stigla je prijetnja smrću

 

„Novinar si pi*ka ti materina pa piši o ovim go*nima i znaj visićeš na banderi u bulevaru za primer, kolabirantu“, jedna je od prijetnji koja je protekle sedmice upućena urednici nedavno osnovanog M portala. Riječ je o mediju koji duže vrijeme objavljuje prepiske kriminalaca, pripadnika takozvanog „škaljarskog“ klana, u kojima se pominje odlazeći premijer Dritan Abazović, funkcioneri ove i prethodne Vlade, ali i Srpska pravoslavna crkva i Demokratski front. U nekoliko mjelova koji su stigli na adresu glavne urednice M portala Danice Nikolić targetirani su novinari, građanski i nevladini aktivisti, političari i preduzeća…

Povodom tih prijetnji Osnovno državno tužilaštvo u Podgorici je formiralo predmet. Prijetnje M portalu stigle su nakon više Abazovićevih otužbi, da ovaj i neki drugi mediji, radeći za Demokratsku partiju socijalista (DPS), šire govor mržnje i ekstremizam, a doveo ih je u vezu sa kriminalnim klanovima. Iz M portala je prethodno saopšteno da stvari komplikuje ćutanje onih koji bi trebalo da ih zaštite kao građane i kao novinare. Na izjave premijera Abazovića reagovali su i iz Gradske televizije, čiji je osnivač Grad Podgorica, a na čijem čelu je Ivan Vuković iz DPS-a. Oni su 11. septembra od direktora Uprave policije Zorana Brđanina zatražili procjenu bezbjednosti njihovih novinara i urednika. „Kao posljedicu ovih nezapamćenih pritisaka vrha države na medije, meta smo konstantnih prijetnji i uvreda ne samo korisnika društvenih mreža, nego i nepoznatih građana na različitim javnim mjestima“, naveli su iz Gradske televizije.

Akcija za ljudska prava (HRA) je osudila optužbe koje je premijer u tehničkom mandatu iznio na račun medija, bliskih Demokratskoj partiji socijalista. Premijer je, kako kažu, odgovoran za promociju slobode medija, koja podrazumijeva i pravo na kritiku vlasti, čak i onda kad ta kritika nije potpuno utemeljena. Podsjećaju da je Abazović nekoliko puta optužio pomenute medije i pojedince da su povezani sa kriminalnim grupama i da raspiruju i šire nacionalnu mržnju.

„Jednom je zaprijetio i gašenjem medija, što je nedopustivo u demokratskom društvu, posebno jer to nije u nadležnosti premijera. Umjesto zapaljivih izjava, koje krše pretpostavku nevinosti i zagovaraju netrpeljivost prema novinarima, od premijera se očekuje da eventualne dokaze o krivičnim djelima, koja su izvršili novinari, proslijedi državnom tužilaštvu putem Ministarstva unutrašnjih poslova ili Uprave policije, organa u njegovoj nadležnosti, umjesto da saopštava optužbe bez dokaza putem medija”, ističu u HRA.

Kritike Abazovića prema M portalu su se intenzivirale nakon što je taj portal od sredine avgusta počeo da objavljuje transkripte razgovora navodnih pripadnika šakaljarskog klana sa Sky aplikacije u kojima se pominje i lider građanskog pokreta URA i njegovi saradnici. Komentarišući objavljene transkripte razgovora navodnih pripadnika škaljarskog klana, a u kojima se pominje premijerovo ime, Abazović je optužio iste medije da sarađuju sa djelovima organizovanog kriminala.

„To što objavljuje M portal, to što radi Pobjeda, CDM i portal Analitika i drugi… sve je povezano imenima o kojima sam govorio u Specijalnom tužilaštvu“, rekao je Abazović 5. septembra nakon saslušanja u Specijalnom tužilaštvu, gdje je govorio o svojim saznanjima o švercu cigareta.

Medijski ekspert Duško Vuković za Monitor kaže da ljudi iz vlasti, pa i oni iz prvog ešalona, imaju pravo na afektivna raspoloženja, ali moraju znati da će ih ta raspoloženja kompromitovati. On primjećuje da, umjesto da uče na greškama prethodnika, vlast koju personifikuje mladi Dritan Abazović njihove greške koristi kao poželjne obrasce ponašanja.

„Obaveza je vlasti da uredi sistem i izgradi nezavisne institucije koji će obezbijediti pretpostavke za medijske i svake druge slobode, a da onda institucije sankcionišu one koji krše zakone, profesionalne standarde i etiku. To je izostalo, a optužbe i prijetnje kafanskog tipa su ostale crnogorska paradigma kada je riječ o odnosu vlasti i medija“, ističe Vuković.

Direktorica Instituta za medije Olivera Nikolić smatra da je težina riječi obezvrijeđena, a da smo svakodnevno svjedoci toksičnosti koja se izliva u javni prostor zbog porasta uvredljivog i govora mržnje, što rezultira agresijom, netrpeljivošću, pojačanim stereotipima, predrasudama, na kraju i podjelama.

„Pojedini političari ne prezaju od pokušaja disciplinovanja medija, čije im uređivačke politike nijesu po volji. Targetiraju medije i novinare. Svjedoci smo sve češćeg pritiska na novinare, koji su posljednjih godina učestala meta napada i čija je bezbjednost ugrožena“, pojasnila je Nikolić.

Direktorica Akcije za ljudska prava Tea Gorjanc Prelević ističe da Abazović nastavlja praksu koja je karakterisala bivšu višedecenijsku vlast DPS-a. Ona smatra da se, umjesto „zapaljivih izjava“, od premijera očekuje da eventualne dokaze o krivičnim djelima novinara proslijedi državnom tužilaštvu i to putem Ministarstva unutrašnjih poslova ili Uprave policije, koji su u njegovoj nadležnosti, umjesto što saopštava optužbe bez dokaza. Konstatuje da je na sceni nastavak višedecenijske prakse koja je dovela do napada na novinare, u nekim slučajevima sa najtežim posljedicama.

Olivera Nikolić ukazuje da od odgovornosti ne mogu pobjeći ni mediji. Više su, kaže, dio problema nego rješenja. Utaboreni i podijeljeni popuštaju pred pritiscima centara moći, zamagljuju granicu između činjenica i mišljenja, selektivno pristupaju u odbrani javnog interesa.

„Sve rjeđe su prostor dijaloga, a sve češće prostor političkog obračuna, ili megafon centara moći iz politike i van nje“ kaže Nikolić. Ona pita: „Podriveno je povjerenje u medije i institucije i kome građani da vjeruju i ko će to da servisira njihovu osnovnu potrebu da budu informisani i obaviješteni?“

Siniša Bijeković, zaštitnik ljudskih prava i sloboda Crne Gore, osudio je prijetnje i uvrede upućene urednici M portala, kao i ostalim novinarima i drugim javnim ličnostima koji su targetirani porukama „krajnje prizemne i uznemirujuće sadržine“. Sad, zanimljivo – iz  Ministarstva kulture i medija poručili su da „napadi i prijetnje novinarima i novinarkama, narušavaju princip slobode medija koji mora biti do kraja poštovan, bez obzira na uređivačku politiku medija“. Ambasadorka Sjedinjenih Američkih Država (SAD) Džudi Rajzing Rajnke (Judy Rising Reinke) saopštila je da nije prihvatljivo kada politički lideri kritikuju novinare ili medijske kuće jer im se ne sviđa kako oni izvještavaju, što dovodi do ugrožavanja bezbjednosti novinara.

Ivan ČAĐENOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo