Povežite se sa nama

MONITORING

Blago nama stvarno

Objavljeno prije

na

Popis_logo_2011_krive_ver2

Prebrojali smo se. Crnogoraca u Crnoj Gori ima 278.110 ili 44,98 odsto, Srba je 178.110, odnosno 28,73 procenata. Bošnjaka ima 53.605, Muslimana 20.537; u procentima: 8,65, prema 3,31. Albanci, njih 30,439, čine 4,91 odsto stanovništva Crne Gore. Preko jednog procenta, precizno 1,01, prešli su još Romi kojih ima 6.251. Blizu jednan odsto -0,97, ili 6,021 ima Hrvata. Skoro pet procenata, oko 30 000 ljudi,odbilo je da se izjasni o nacionalnoj pripadnosti. Srpski jezik maternjim smatra 42,88, crnogorski 36,97, bosanski 5,33, albanski 5,27, srpsko-hrvatski 2,03, a hrvatski 0,45 odsto stanovništva. Gotovo četiri odsto građana nije htjelo da se izjasni po tom pitanju.

Pravoslavnih je 72,07 odsto, pripadnika islamske vjeroispovjesti 15,97, katolika 3,44, dok je pripadnika muslimanske vjeroispovjesti 3,14 odsto. Dijeljenje ljudi na pripadnike islamske i muslimanske vjeroispovijesti je, u oštroj konkurenciji, najnecivilizovanjiji, osim što je i najgluplji postupak na ovom popisu.

„Iznenadila nas je i povrijedila podjela jedne priznate i poznate monoteističke vjere čiji smo pripadnici”, rekao je reis Islamske zajednice Rifat Fejzić i upozorio da će, ukoliko ta greška ne bude ispravljena, pozvati pripadnike islama na nepoštovanje rezultata popisa.

U odnosu na popis iz 2003. godine, broj građana koji se izjašnjavaju kao Crnogorci povećao se za 1,82 odsto, dok se broj onih koji su se izjasnili kao Srbi smanjio za 3,26 procenata. Broj Bošnjaka porastao je za 0,88, broj Muslimana se smanjio za 0,66 odsto.

Prema popisu iz 2003, srpski je govorilo 393.740 ljudi, sada ih je 265.895. Minus 127.845. Crnogorski je bio maternji za 136.208 ljudi, sada njime govori 229.251 ljudi. Plus 93.043. Nije moguće precizno utvrditi kojim su jezikom progovorile preko 34 000 ljudi koji više ne govore srpski, a nema ih ni kod onih što zbore crnogorski. Oko 12 500 je onih koji maternjim smatraju srpsko-hrvatski, u „ostale” svoj jezik je upisalo oko tri hiljade ljudi. Precizno 3.318 osoba izjasnilo se da im je maternji jezik – maternji. Vjerovali lili ne.

Godine 2011, stanovnici Crne Gore, prema nacionalnoj, odnosno etničkoj pripadnosti dijelili su se na 24 kolone. Pored ostalog na: Crnogorce, Srbe, Crnogorce-Srbe i Srbe-Crnogorce, zatim na Bošnjake, Muslimane, Bošnjake-Muslimane, Crnogorce-Muslimane. Fale samo bošnjački Srbi crnogorske vjeroispovijesti.

Pametne glave ukazuju da je Crne Gora i zemlja nijansi, ne samo zemlja kontrasta. Namćoraste glave u svemu vide magičnu ruku vlasti koja, kad ne može da izgura svoje, pokušava da što više zamuti.

Naravno, stigla su i prva tumačenja. Dok jedni ističu da je sve više i Crnogoraca i onih koji govore crnogorskim jezikom, drugi se diče da je srpski i dalje jezik većine u Crnoj Gori. U duši, narednih deset godina moraće da pate: Crnogorci zato što ih nema preko polovine, Srbi zato jer se broj čeljadi koja govori srpski smanjio za trećinu. Ruku na srce, i dalje smo niđe.

Nova srpska demokratija odmah je objavila da ne priznaje rezultate koji se odnose na nacionalnost i jezik i najavila da će podnijeti dokaze da je popis falsifikovan.”Ne možemo da prihvatimo rezultate popisa, jer ne možemo da prihvatimo laž kao istinu”, kazao je predsjednik Nove Andrija Mandić. On je kazao da je Nova, zajedno sa Socijalističkom narodnom partijom, imala uvid u 206 hiljada popisnica, te da su Srbi pokradeni za četiri odsto. Svašta može biti, samo, čak i za naše prilike malo nevjerovatno zvuči da je trećina Crne Gore bila spremna da svoje papire nosa po partijama.

Nema veze, Srbi, ipak, na mala vrata priznaju podatke o jeziku. “Srpski jezik mora biti tretiran kao službeni”. Čak i pokradeni podaci, kažu, pokazuju da je srpski jezik najbrojniji u Crnoj Gori “i to mora imati zakonsku valorizaciju kada je u pitanju školovanje”. Zaprijetili su da bez toga nema izbornog zakona; ko pristane, biće izdajnik. I iz SNP-a su ocijenili da će broj ljudi koji govori srpski “uticati na drukčije, odnosno realno pozicioniranje srpskog kao najdominantnijeg jezika u Crnoj Gori”.

Iz DPS-a je poslanik Zoran Vukčević kazao je da će svima koji govore srpski biti omogućeno školovanje na tom jeziku.”To je moguće obezbijediti u skladu sa instrumentima kao što je fakultativni izborni predmet”. Ta se, dakle, igranka nastavlja. Sva sreća te je crnogorski u sigurnim, Migovim, rukama.

Predsjednik Skupštine Ranko Krivokapić smatra da su rezultati popisa pokazali da je građanska država snažna i da se Crna Gora ne može praviti bez Crnogoraca. Naglasio je “da se Crnogorci ne mogu izbrisati, kao temeljni i narod koji je stvorio državu, a onda je pretvarao u građansku i dao mogućnost da svi budemo ono što jesmo, građani Crne Gore”. Vrlo se jedna fina nit nazire u Krivokapićevom viđenju stvari: neko je temeljan, pa je nekome nešto dao…Svi smo mi, zapravo, na Krivokapićevoj babovini, samo je on velikodušan. Nije, doduše, predsjednik parlamenta sam. Svako bi ovdje, manje više, htio da za Crnu Goru može reći: građanska, a naša.

Bošnjačka stranka prigovorila je da je veliki broj stanovnika, prije svega bošnjačke nacionalnosti, koji su u dijaspori ili su privremeno odsutni iz Crne Gore, ostao nepopisan. Zbog toga nijesu zadovoljni rezultatima i smatraju da oni ne daju realnu sliku nacionalne strukture u Crnoj Gori.

Među Crnogorcima po profesiji, glede popisa, pojavila se i nova moderna riječ: “trend”. Elem, nijesmo prezadovoljni time što nas je manje od pola i što više ljudi priča srpski nego crnogorski, osobito zato što među njima ima i Crnogoraca, međutim, važan je trend rasta. Problem sa trendom je što nije baš jasno kako ga uočiti.

U zemlji Crnoj Gori, 1991. godine živjelo je 380.467 ili 61,86 odsto Crnogoraca u bratstvu i jednistvu sa 57.453 ili 9,34 odsto Srba i 89.614 ili 14,57 odsto Muslimana. Bilo je oko 6,5 odsto Albanaca, jedan procenat Hrvata i oko četiri odsto Jugoslovena. Kao što se zna, kamen na kamenu ostao nije. Na popisu 2003. Crnogoraca je bilo 43, Srba 32, Bošnjaka 7,77, Muslimana oko četiri odsto. Dvadesetak procenata Crnogoraca, za dvanaest godina, nestalo je, kao rukom odnešeno. Poslije deset godina pojavilo ih se nepunih dva procenta. Kome je to trend i Brus Li mu je junak Grahovske bitke.

Kosara BEGOVIĆ

Komentari

MONITORING

KAD GRAĐANI PLAĆAJU PROPUSTE PRAVOSUĐA: Presipanje iz šupljeg u puno

Objavljeno prije

na

Objavio:

Račun koji će građani morati platiti porodici Safeta Kalića samo raste. Prema nekim procjenama mogao bi dostići čak  miliona eura. Istovremeno, niko u državi ne snosi odgovornost zbog toga, niti u Upravi za nekretnine, ali ni u pravosuđu, koje je najodgovornijezacijelislučaj

 

Najnovija vijest: prema procjenama sudskih vještaka Rožajcu Safetu Kaliću samo za stan u podgoričkom naselju Gorica C treba dodijeliti odštetu u iznosu od 128 hiljada eura.  Šteta na tom Kalićevom stanu nastala je navodno amortizacijom tokom pet godina procesa protiv  njega, njegovog brata Mersudina i supruge Amine za pranje novca, tokom kojih je tim stanom, kao i drugom vrijednom imovinom koja je Kalićima oduzeta nakon hapšenja 2011, gazdovala Uprava za nekrentine.

Ukoliko se sud složi sa tom procjenom, biće to samo kap u odnosu na višemilionski račun koji je već  isporučen crnogorskim građanima zbog propusta pravosuđa i državnih organa u ovom slučaju. Proces se 2016.  završio oslobađajućim presudama, nakon čega su Kalići pokrenuli osam tužbi protiv države zbog neosnovanog pritvaranja, štete nastale na imovini koja im je oduzeta nakon hapšenja, i gubitka dobiti kada su u pitanju njihove kompanije.

Za sada im je po tom osnovu dosuđeno preko tri miliona eura, na osnovu većinom nepravosnažnih presuda. Ta bi se cifra, kako je nedavno pisao  Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN CG) mogla, međutim, popeti i na deset miliona eura. Branilac Safeta Kalića, advokat Borivoje Borović, je odmah kada su Kalići oslobođeni optužbi najavio medijima da će u ime porodice Kalić protiv države podnijeti “makar tri tužbe uz odštetni zahtjev od najmanje 12 miliona eura”.

Neki od stručnjaka smatraju da je propust države u slučaju Kalić višestruk. Odgovornost nije, po njima samo na pravosuđu koje je nije dokazalo  odgovornost Kalića za pranje 7.773.127,06 eura, već je prema nekim ocjenama sporna i sama procjena njihove imovine.

„Državni organi su pokazali nedopustive propuste u ovom slučaju od pokretanja postupka, pa sve do njegovog okončanja. Najveća je  odgovornost državnog tužilaštva koje nije uspjelo da dokaže krivicu osobama  koje su osuđene u drugim državama i koje se godinama satraju kao glavni akteri organizovanog kriminala na ovim prostorima”, kaže za Monitor advokat Veselin Radulović

Osim odgovornosti pravosuđa, pred sudovima se, nakon pokretanja tužbi od strane porodice Kalić, otvorilo i pitanje odgovornosti Uprave  za nekretnine, kako  zbog načina na koji je gazdovala imovinom Kalića,  tako i zbog načina na koji je ta imovina uopšte procijenjena.

Uprava je koristeći Kalićevu imovinu tokom pet godina procesa zaradila svega 16 hiljada eura, dok Kalići zbog amortizacije i štete nad svojim nepokretnostima, što stambenim što poslovnim prostorima i kompanijama, dobijaju stotine i stotine hiljada eura.

Država je u ljeto 2011. privremeno oduzela imovinu Kalićima, čija je vrijednost tada procijenjena na više od 28.667.161 eura.

Procjenu je na zahtjev Uprave za nekretnine radila podgorička kompanija Geotech.   Upravo takva, visoka procjena vrijednosti imovin Kalića, prema nalazima CIN-CG, glavni je adut Kalićima u dobijanju milionske sume. Polazeći od nje, vještaci u velikom broju sudskih postupaka utvrđuju odštetu, kao posljedicu petogodišnjeg državnog upravljanja njihovom imovinom. Istovemeno, ta imovina navodno vrijedi mnogo manje.

Tako je recimo prema procjeni “Geotecha”,  Kalićevo zemljište u centru Rožaja, u septembru 2011. godine, vrijedjelo je 500 eura po kvadratu. Tri mjesecaranije, u junu 2011. godine, rožajska opština je donijela Odluku o građevinskom zemljištu, prema kojoj isto zemljište ivrijedi 120 eura.

Uprava za imovinu je, kako je pisao CIN-CG, prilično traljavo uradila i posao privremenog oduzimanja imovine, pa za pojedine objekte nedostaju zapisnici o primopredaji, nema preciznih podataka o inventaru i slično.

“Očigledno je da vrijednost imovine koja je oduzeta nije procijenjena na valjan način, kao što je i nesporno da država nije adekvatno upravljala oduzetom imovinom”, kaže Radulović.

Zasada, niko u državi ne snosi odgovornost za papreni račun koji će platiti građani.  Ni u Upravi za nekretnine, ali ni u pravosuđu, koje je najodgovornije za cijeli slučaj.

“Nedostatak bilo kakve odgovornosti za ovako nestručno i neprofesionalno ponašanje tužilaštva ujedno pokazuje i nedostatak elementarne volje za borbu protiv organizovanog kriminala. Podsjetiću da je VDT Ivica Stanković neposredno po imenovanu na funkciju najavio utvrđivanje odgvornosti tužilaca za očigledne propuste kakvi su propusti u ovom i u slučaju Šarića. Međutim, mandat Stankovića je skoro prošao, ali nema ni nagovještaja da bi bilo koji tužilac mogao biti pozvan bar na disciplinsku odgovornost”, podsjeća Radulović.

Specijalno tužilaštvo nije uspjelo dokazati optužnicu, koju potpisuje tadašnja specijalna tužiteljka Đurđina Nina Ivanović, a prema kojoj su Kalići od 2006. do 2011. nizom finansijskih transakcija legalizovali „veliku količinu novca sumnjivog porijekla za koju su znali da potiče od prodaje droge”. Novac je, prema tvrdnjama  tužilaštva, svojim narko-poslovima obezbijedio Mersudin Kalić koji je u Njemačkoj, 1996. godine, zbog trgovine narkoticima pravosnažno osuđen na 11 godina zatvora.

I samSafetKalić je u Njemačkoj osuđen na četiri godine zatvora zbog saučesništva u proizvodnji i stavljanju u promet narkotika. Kalić je u tamošnjem pritvoru proveo preko tri godine, nakon čega mu je odobren uslovni otpust. Po isteku kazne u Njemačkoj, vratio se u Crnu Goru. Gdje je uzorni građanin, koji čeka isplatu naših miliona.

Nezvanično, Kalićeva imperija građena je, kako je Monitor već pisao,  novcem sticanim trgovinom narkoticima – prije svega heroinom koji je iz Avganistana, preko Turske, distribuiran po Balkanu i Evropi. Prema podacima koje je MUP Srbije saopštio 2003, tokom operacije Sablja, Kalić je bio jedan od glavnih narkobosova u regionu. Njegova kriminalna organizacija je, prema tim podacima, samo Zemuncima isporučivao 100 kilograma heroina – mjesečno.

“Naši državni organi za koje kažemo da su nezavisni su ujedno i nesposobni. Nesposobnost je da nekome ne dokažete krivicu i dovedete građane u opasnost da plaćaju milione a da ih u ta dva slučaja u drugim državama osuđuju. Samo su u Crnoj Gori oslobađajuće“, kazao je nedavno poslanik SDP Raško Konjević u parlamentu, kada se u prisustvu ministra pravde Zorana Pažina, raspravljalo o ovom slučaju.

Iako je epilog i slučaja Šarić isti, Duško Šarić i Jovica Lončar su od države dobili odštetu zbog neosnovanog pritvaranja, za sada ne tražeći odštetu zbog imovine. Dodijeljeno im je po 103 hiljade eura.

Država je i Šariće i Kaliće častila još nešto na naš račun.

“Sva lica koja se u ovakvim postupcima oslobode krivice nikada više ne mogu biti gonjena i osuđena za ista krivična djela”, kaže advokat Radulović. Zato radom državnog tužilaštva u Crnoj Gori danas najviše mogu biti zadovoljni Kalići, Šarići i njihovi poslovni partneri iz vlasti.

 

Kalići su državu tužili i zbog štete na automobilu hamer, koji je Uprava za nekretnine dala na korišćenje Specijalnoj antiterorističkoj jedinici.

Taman kada se slučajpribližiokraju, sutkinjaDijanaRovčaninodlučila je nedavnoda opetotvoriraspravu u tom sporu, iako je krajem prošlog mjeseca završila suđenje i očekivalo se da uskoro donese i presudu.

Iz podgoričkog Osnovnog suda je “Vijestima” rečeno da je sutkinja 20.

MersudinKalić je tužiodržavuiUpravuzaimovinutražećiodštetuzbog “hamera” koji mu je, kakotvrdi u tužbi, vraćen uništen nakon što su on, njegov brat Safet i snaha Amina pravosnažno oslobođeni optužbi za pranje novca.

Vještak je ranijeprocijenio da je Kalićizgubiopreko 20.000 eura, zavrijemedok je državagazdovalanjegovim “hamerom”.

SAJ je ovovozilo, izmeđuostalog, koristioi u “lovunagrađane” nakonrazbijanjaprotesta u oktobru 2015. godine.

 

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PRITISCI NA AKTIVISTE POKRETA ODUPRI SE: Ni mirnijih protesta, ni više prijava

Objavljeno prije

na

Objavio:

O prekršajnim prijavama kao vidu pritiska nad aktivistima pokreta Odupri se za Monitor govore Omer Šarkić, Mirsad Kurgaš, Dragan Sošić i Demir Hodžić

 

Protesti koje organizuje pokret Odupri se primjer su nenasilnog otpora. Policija kao da nije bila spremna na proteste u kojima nemaju povoda da tuku i privode građane, opozicione aktiviste, novinare, a i pravosuđe se našlo u čudu što nema prekršajnih i ostalih prijava. No, vlast se brzo dosjetila.

Zbog Karavana, obilaska gradova po Crnoj Gori, koju je tokom aprila organizovao pokret Odupri se, službenici centra bezbjednosti Budva, Herceg Novi, Bijelo Polje i Pljevlja i odjeljenja bezbjednosti Žabljak, Kotor, Tivat, Mojkovac, Kolašin i Šavnik, podnijeli su 11 zahtjeva za pokretanje prekršajnog postupka protiv sedam lica.  Zbog blokade prostorija CEDIS-a (Crnogorski elektrodistributivni sistem) u Podgorici policija je podnijela prekršajne prijave protiv osam osoba. Aktivisti su,  tvrde u policiji, blokirali zaposlene i  građane i ometali radnike obezbjeđenja u obavljanju posla.

,,Kada smo bili u Briselu na jednom od sastanaka rekao sam da protesti u Crnoj Gori mogu da posluže za primjer po tome kako su mirni i bez poruka mržnje. Za četiri mjeseca i preko 10 protesta nije bilo slomljenog cvijeta, a kamoli li stakla, ljudi su izlazili ispred radnji da nas pozdrave. A nama pljušte prijave”, kaže za Monitor član pokreta Odupri se Omer Šarkić.

 

PROČITAJTE VIŠE U ŠTAMPANOM IZDANJU MONITORA 21. JUNA

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

POLITIČKA PENZIJA ZA RANKA KRIVOKAPIĆA: I služio i zaslužio

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kaže se da pravi šampioni odlaze u trenutku kad su najbolji. Krivokapić je trenutno bolji nego ikad,  ali ne odlazi kao šampion. Njegove zasluge nijesu uspjele da nadiđu njegovo služenje. Šteta

 

Blizu je i ta istorija: na Kongresu Socijaldemokratske partije 29. juna Ranko Krivokapić, predsjednik te stranke otići će u političku penziju. Postaće, kako je najavljeno, počasni predsjednik. Predsjednik SDP-a bio je 18 godina – od 2001. Jedni će ga pamtiti po zaslugama za crnogorsku nezavisnost, drugi po služenju režimu Mila Đukanovića.

Najavljujući da se neće ponovo kandidovati za mjesto predsjednika Krivokapić je krajem aprila kazao da odustajanjem od kandidature želi da otvori prostor za novu generaciju lidera SDP-a. U međuvremenu je obnarodovano da će jedina kandidatkinja za predsjednicu biti Draginja Vuksanović Stanković. Neko vrijeme se spekulisalo da bi se u toj ulozi mogao pojaviti i Raško Konjević, ali prema Monitorovim izvorima iz SDP-a, on za tu funkciju nije zainteresovan. Iako bi, kako kažu, u partiji imao veću podršku od već proglašene kandidatkinje

Za političku biografiju Ranka Krivokapića, ali i mnogih drugih funkcionera Socijaldemokratke partije, važno je osnivanje te stranke. Partije od kojih je konstituisana SDP CG bile su na prvim višestranačkim izborima u Crnoj Gori i SFRJ, decembra 1990. godine, okosnica antiratnog i reformskog pokreta pod nazivom “Savez reformskih snaga Jugoslavije za Crnu Goru”.

SDP je nastala tako što su se 1993. godine ujedinile Socijaldemokratska partija reformista i Socijalistička partija. Obje su nastale ujedinjavanjem više malih partija nastalih na početku višepartizma. Pažljiviji posmatrači u narednim decenijama mogli su da uoče ko je u SDP-u stigao iz Socijalističke partije, a ko iz SDPR-a. Socijalisti su uvijek bili “svileni”: Ljubiša Stanković, Srđan Darmanović, Ivan Brajović, Ranko Krivokapić, Radoš Šućur… Sve sama imena ljudi koji su, u različitim trenucima, na ovaj ili onaj način, “vukli” ka Demokratskoj partiji socijalista.

 

PROČITAJTE VIŠE U ŠTAMPANOM IZDANJU MONITORA OD 21. JUNA

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo