Povežite se sa nama

MONITORING

Licemjerni dželati

Objavljeno prije

na

Oko pet sati 1. oktobra 1991, kada je sa kopna, mora i neba zagrmjelo od Prevlake do Dubrovnika, Igor Lukšić je bio 15-godišnjak, učenik prvog razreda srednje škole. Svejedno, morao je primjetiti da se mjesecima nešto čudno zbiva u njegovom rodnom gradu: tog ljeta Barom su odjekivale detonacije eksploziva koje su postavljala N.N. lica ispod radnji vlasnika muslimanske i albanske nacionalnosti; u luci je bio usidren ilegalno importovan tovar sa oko 30.000 tona naoružanja za JNA; u Virpazaru, koji pripada barskoj opštini, zamalo je došlo do sukoba među Crmničanima jer se ispostavilo da je tamo milicija iz svojih magacina dijelila puške članovima DPS-a; do kraja 1991. su četvorica Lukšićevih sugrađana poginula u tzv. rat za mir…

Dvije decenije kasnije, Lukšić u podgoričkom parku Pobrežje – na dan genocida u Srebrenici – drži govor na otvaranju spomen-parka civilnim žrtvama rata 1991- 2001. Mlad je, nema hipoteku ratno-švercerskih 1990-ih kao šef njegove partije i neki bliski mu saradnici u Vladi, pa su ga isturili na čelo novog zločinačkog poduhvata – prekrajanja novije crnogorske istorije.

Fino je sročio govor, no odgovornost ratnog premijera Đukanovića i zvanica, i prisutnih i odsutnih prilikom otvaranja spomen obilježja – ne može se tek tako zabašuriti; ratni zločini ne zastarijevaju.

U publici, za vrijeme Lukšićevog govora, bila su dva aktera krvavih događaja – Veselin Veljović i Miomir Mugoša, koji su licemjernim aplauzom nagradili Lukšića kada je kazao: „Želim da vam sa ovog mjesta izrazim saučešće i svoje uvjerenje da će Crna Gora težiti društvu odgovornosti u kojem nijedan zločin neće ostati nekažnjen”.

Kao komandir stanice milicije u Pljevljima od jeseni 1992. Veljović je bio zadužen da osigura bezbjednost, ličnu i imovinsku sigurnost stanovnicima Bukovice. Ne samo da to nije uradio, tvrdio je jedan svjedok-žrtva torture, već mu je Veljović prijetio da će mu „sjeći uši”. To je šef policije svojeveremeno demantovao kao zlonamjernu tvrdnju a zimus je svjedočio u korist svog bivšeg potčinjenog optuženog Slaviše Svrkote, kolege, rezervnog policajaca u slučaju Bukovica – sa kojim je obavljao pretrese kuća Muslimana u Bukovici. Svrkota je na suđenju kazao da je u pretresu tri kuće na području Bukovice „bilo skoro 100 njegovih kolega”, koje je predvodio Veljović.

Prema podacima Udruženja prognanih Bukovčana u periodu 1992 – 1995. u tom kraju ubijeno je šest osoba, dvije su izvršile samoubistva nakon torture, 11 je kidnapovano, dok je njih sedamdesetak podvrgnuto fizičkoj torturi. Zapaljeno je najmanje osam kuća, zatim džamija u Planjskom, dok je 90 porodica sa oko 270 članova proćerano; domaćinstva su im opljačkana.

Istraga o Bukovici, pokrenuta tek 2007, proglašena je „službenom tajnom”! Optužnica Đurđine Ivanović protiv sedmorice bivših vojnika i policajaca napisana je tako da ni sva prezimena optuženih nijesu pravilno napisana. Veljović se kao svjedok pojavio na glavnom pretresu 7. decembra 2010. i izjavio da tokom ratnih dešavanja u rejonu Bukovice nije počinjen ratni zločin, da je sve rađeno po pravilima službe, pa je Viši sud u Bijelom Polju, zbog nedostatka dokaza, donio oslobađajuću presudu i ukinuo pritvor optuženima 31. decembra 2010. godine.

Miomir Mugoša je 1991. bio ministar zdravlja i zaštite životne sredine Vlade Mila Đukanovića. Kako smo objavili (Monitor, 30. april 2010) preko sistema vojne kriptozaštite je poslao depešu str. pov. broj 01-90, šifrovano, narodna odbrana, službena tajna, hitno, datiranu na 21. septembar 1991. godine (deset dana prije tzv. rata za mir), u kojoj naređuje direktorima medicinskih centara širom Crne Gore da se pripreme za slučaj mobilizacije, zatim obavijeste o funkcionisanju ratne pokretne bolnice i prekinu korišćenje godišnjih odmora zaposlenima. Depeša dokazuje da je Mugoša bio JNA insajder, upoznat sa vojnim planiranjem i ratom koji je ubrzo uslijedio.

Mugoša je ispred Vlade Crne Gore, kako je saopštio 4. oktobra 1991. na zasijedanju Skupštine, kazao da su „u svakodnevnim, takoreći minutnim kontaktima sa operativnim jednicama Armije” i pohvalio se: „Mi iz Vlade, i lično je, kao ministar, obišli smo linije fronta”.

Uprkos pogibijama i ranjavanjima crnogorskih vojnih obveznika – koji su u tzv. rat za mir odvedeni sa pozivom na „vojnu vježbu” – Mugoša je sokolio javnost: „Ja vas uvjeravam, imate podatke, da se ovdje ljudi žestoko i hrabro bore a imao sam prilike neposredno da se uvjerim da su ljudi ginuli do zadnjeg ispaljenog metka. To su ljudi koji vode rat, koji se hrabro i krvavo bore”.

To je kazao u parlamentu i u direktnom TV prijenosu samo dan nakon što je JNA u Morinju kod Kotora formirala divlji zatvor za hrvatske građane sa šireg područja Dubrovnika. Nemoguće je da Mugoša nije znao za Morinj, jer je bio uključen u vojno planiranje na područje Boke kotorske. Mugoša je autor povjerljive strogo pov. depeše br. 01-106 od 4. oktobra 1991. koju je dostavio Sekretarijatu za narodnu odbranu SO Kotora sa rokom izvršenja „odmah” o ,,rasporedu po osnovu ratnog rasporeda” za medicinsko osoblje iz Boke kotorske.

Zapovjedni ton i vojna leksika u toj depeši (takođe objavljena u Monitoru od 30. aprila 2010), zatim poznavanje brojeva vojnih pošta i VES-a (vojno-evidencionih sposobnosti), rasporedi direktno u vojne jedinice – sve to svjedoči o važnoj poziciji dr Mugija u JNA sistemu komandovanja, nadležnom za ,,raspored po osnovu vojnog rasporeda”. U Morinju su, dok je Mugoša bio na vezi sa JNA, zarobljenici držani bez bilo kakvog pravnog osnova u mučilištu koje nije bilo tajno ni za koga, pa ni za crnogorsku vlast. Svejedno, „kada su zarobljenici, usljed zadobijenih povreda ili bolesti, tražili ljekarsku pomoć”, napisano je u rješenju za sprovođenje istrage sudija Radomir Ivanović, bila im je uskraćena.

Činjenica da o ozljedama zatočenika Morinja dok je Mugoša bio odgovoran za zdravstvo – a logor u Morinju je postojao do 18. avgusta 1992. i kroz njega je prošlo najmanje 160 ljudi, uglavnom civila – nije napravljena pravovremena medicinska dokumentacija, iskorišćeno je u jednoj prljavoj spletki crnogorskog pravosuđa. Apelacioni sud je 6. decembra 2010, zbog „greške tužilaštva” da se žali zbog toga što optuženi nijesu osuđeni i za ratni zločin protiv civilnog stanovništva, naložio da se odbači inkriminacija za krivično djelo ratni zločin protiv civilnog stanovništva. Pa će se šestorici nižerazrednih pripadnika bivše JNA u ponovljenom postupku suditi samo za krivično djelo ratni zločin protiv ratnih zarobljenika!

Tako da je premijer Lukšić u svom govoru 11. jula nije ni morao da pomene Morinj, jer, molim lijepo, on otvara spomen obilježje samo za „civilne žrtve rata” a ne za „ratne zarobljenike”. No, ko je sve na teritoriji Crne Gore stradao kao „civilna žrtva rata” a ko kao „ratni zarobljenik” nemoguće je utvrditi, jer je toj namjerno projektovanoj konfuziji – kao vrhovna državna tužiteljka i sadašnja predsjednica Vrhovnog suda – odlučujuće doprinijela Vesna Medenica, takođe zvanica na Pobrežju.

Dok je bila vrhovna državna tužiteljka, Medenica je sprovodila krivičnu istragu u slučaju deportacija i zastupala državu u parnicama koje su pokrenule oštećene porodice, što je globalno nezabilježen skandal – istovremeno je branila i teretitla državu (njene službenike) u postupcima po istom zločinu!

Mora da se Medenica grohotom u sebi smijala na Pobrežju 11. jula dok je Lukšić s kićenim metaforama kazao: „Želim da ovdje, danas, gledajući u prošlost, a ne ona u nas, pogledamo u lice budućnosti, jer nijedan čovjek, porodica, država, a posebno region koji je obilježila dekada stradanja nevinih ljudi ne može gledati naprijed, ako je prošlost ostala uskraćena za odgovore! Samo jasnom osudom zločina i počinitelja možemo živjeti kao normalni ljudi i dobri susjedi”.

Medenica je, preko svoga zamjenika, ukazivala 2007. na parnici po zločinu deportacija na navodno „nepostojanje uzročno-posljedične veze između protivpravnog lišenja slobode izbjeglica, njihove predaje neprijateljskoj vojsci za vrijeme rata i činjenice da ih je ta vojska odmah ili naknadno lišila života, odnosno mučila u logoru”.

U prijevodu: to što su nesrećni ljudi potpuno nezakonito hapšeni proljeća 1992. u Crnoj Gori i izručeni dželatima nema nikakve veze sa činjenicom da su odmah zatim pobijeni!

Pogledajmo uostalom sramotni rezultat crnogorskog pravosuđa – dvije decenije imamo samo jednu pravosnažnu presudu za ratni zločin: Nebojša Ranisavljević je osuđen za otmicu putnika u Štrpcima iako nije dokazano njegovo direktno učešće u izvršenju zločina!

U slučaju deportacija, postupajuća tužiteljka u samom finišu procesa mijenja optužnicu: umanjuje broj žrtava, tvrdi da u BiH nije bilo međunarodnog sukoba i da pripadnici MUP-a Crne Gore nijesu bili pripadnici oružanih snaga! Laž na laž, koju verifikuje i postupajuća sutkinja temeljno i brutalno iskrivljujući i najegzaktnije, lako provjerljive činjenice poput one da li je maja 1992. bilo proglašeno stanje neposredne ratne opasnosnosti.

Slučaj Kaluđerski laz tapka u mjestu: suđenje je počelo 19. marta 2009, još uvijek je u toku izvođenje dokaza i saslušanje svjedoka; provooptuženi je nedostupan (u Beogradu)…

Spomeničarenje nije prošlo baš glatko. Od ranije je poznato protivljenje grupe crnogorskih intelektualaca namjeri vlasti da, bez kazni za najodgovrnije, diže spomenike vlastitim žrtvama. Ibrahim Čikić, član međunraodnog ekspertnog tima za istraživanje genocida, čovjek koji je 1990-ih prošao kroz policijsko mučilište, poručio je: „Najbolji spomenik nevinim žrtvama jeste hapšenje nalogodavaca i počinitelja svih zločina na prostorima eks-Jugoslavije i njihovo pravno procesuiranje”.

Udruženje žena žrtava rata i Saveza logoraša BiH su, protestujući protiv otkrivanja spomen-parka na Pobrežju koji doživljavaju kao „najužasniji mogući scenarij u kojem dželati podižu spomenike žrtvama svojih zločina”, ukazuju na pitanje svih pitanja: u Crnoj Gori niko nije optužen za ratne zločine po nalogodavnoj, komandnoj ili bilo kojoj drugoj liniji odgovornosti.

Vladimir JOVANOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

NOVAK ĐOKOVIĆ NA SVETOM STEFANU: Novi zakupac ili pregovarač

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kako se nezvanično saznaje, osnovni razlog Đokovićevog dolaska jeste namjera da uđe u vlasničku strukturu kompanije Adriatic properties, koja vodi zakup najpoznatijih crnogorskih hotela u ime i za račun kompanije Aidwey Investment Ltd. Đoković je zainteresovan da kupi 20 odsto akcija kompanije Adriatic Properties, koju kao šef Odbora direktora vodi grčki biznismen Petros Statis

 

 

Teniski as Novak Đoković boravio je proteklog vikenda u Crnoj Gori neočekivanim povodom. Došao je u svojstvu globalnog ambasadora poznate singapurske hotelske kompanije Aman Resorts, kako bi posredovao između Vlade i zakupca elitnih hotela Sveti Stefan, Miločer i Kraljičina plaža i pomogao da se četvorogodišnji spor oko zatvorenih hotela riješi.

Najavljen je optimističkim naslovima u domaćim i regionalnim medijima kako će imenom i uticajem pokušati da riješi spor između zakupca, budvanske kompanije Adriatic Properties i Vlade Crne Gore i da skine katance sa kapija ekskluzivnog grada hotela Sveti Stefan, koji prepušten zubu vremena stoji zaključan četiri turističke sezone.

U kratkom razgovoru za Vijesti, Đoković je pojasnio da je to glavni razlog njegovog dolaska i razgovora sa premijerom Milojkom Spajićem. Kazao je da su za sada obavljeni „incijalni razgovori“ kako bi dobio potrebne informacije, te da se nada da će neko rješenje vrlo brzo biti na horizontu.

„Dobio sam na neki način zaduženje i molbu od svojih partnera, Amana, čiji sam ambasador na globalnom nivou, da pokušam da na našem jeziku dođemo do rješenja prihvatljivog za obje strane. Nijesam ni na čijoj strani ovdje, zapravo sam samo neko ko pokušava da radi za opšti interes Crne Gore i neko ko želi da ostane Aman, jer bi mi bilo žao da se to ne razriješi i da Aman ne bude više u Crnoj Gori – rekao je Đoković.

Novak Đoković je počasni građanin Budve od 2018. godine, a odluku su jednoglasno donijeli odbornici pozicije i opozicije u lokalnom parlamentu.

Malo je vjerovatno da je u  slučaju Sveti Stefan Đoković samo promoter Amana ili prevodilac njihovih zahtjeva u pregovorima sa Vladom. Kako Monitor nezvanično saznaje, osnovni razlog Đokovićevog dolaska jeste spremnost da uđe u vlasničku strukturu kompanije Adriatic properties, koja vodi zakup najpoznatijih crnogorskih hotela u ime i za račun kompanije Aidwey Investment Ltd.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 14. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

STIŽE „FEBRUARSKI“ BUDŽET: Vlast ostaje bez izgovora

Objavljeno prije

na

Objavio:

Od usvajanja budžeta dijeli nas, izgleda, još par sitnica. Poput one da Vlada treba da se odredi o predloženih 140 amandmana, od kojih je približno stotinu stiglo iz redova parlamentarne većine. Bezmalo svi traže dodavanje novih stavki  na rashodnoj strani budžeta. Odakle – to nije njihova briga

 

 

Izgleda kako je trenutno najveći problem Crne Gore riješen. Predsjedniku parlamenta Andriji Mandiću trebala su tri minuta da pročita imena poslanika opozicije kojima je izrečena mjera zabrane prisustva sjednicama u narednih 15 dana zasjedanja (imaju pravo da učestvuju u glasanju). Pošto je to opošljeno, poslanicima većine, skupa sa ministrom finansija Novicom Vukovićem, bila su dovoljna dva sata da o predloženom budžetu kažu sve ono što su mislili da treba reći. Tako je rasprava o prijedlogu budžeta za 2025. godinu završena. Kašnjenje od dva mjeseca, kažu, ne može predstavljati ozbiljan problem, kada skupštinska priča o ovgodišnjem budžetu bude okončana.

Od toga nas dijeli još samo par sitnica. Poput one da Vlada Milojka Spajića tek treba da se odredi o predloženih 140 amandmana, od kojih je približno stotinu stiglo iz redova parlamentarne većine. Bezmalo svi traže dodavanje novih stavki  na rashodnoj strani budžeta. Poslanici, tradicionalno, ne vode previše računa o tome kako će Vlada obezbijediti novac za zadovoljenje njihovih (partijskih) obećanja i potreba.

Kad Vlada uradi što je do nje, poslanici će se izjasniti o finalnoj verziji predloženog budžeta. U petak ili, kako naši sagovornici kažu da je vjerovatnije, početkom sledeće nedjelje. Zvaničnih informacija o nastavku sjednice parlamenta, za sada, nemaju ni poslanici.

Tokom, nikad siromašnije, skupštinske rasprave o predloženom budžetu čuli smo jedan ultimatum. Predsjednik NDP Milan Knežević poručio je da će glasanje njegove partije o budžetu zavisiti od toga kakav će stav ministar finansija (Vlada) zauzeti o njihovim zahtjevima da u kapitalni budžet uđu i infrastrukturni projekti iz Zete koji nijesu bili obuhvaćeni inicijalnim prijedlogom državnog budžeta za ovu godinu. Knežević u srijedu u parlamentu nije pominjao prošlogodišnju prijetnju da DNP neće glasati za budžet ukoliko se, prethodno, ne izvrši makar djelimično razgraničenje Glavnog grada i Opštine Zeta. Da li su on i njegove partijske kolege zaboravile na taj zahtjev tek treba da vidimo.

Ideje o dodatnim izdacima i proširenju kapitalnog budžeta na dodatne infrastrukturne projekte od značaja za lokalne zajednice imali su još neki poslanici vladajuće većine. Samo bez ultimatuma. Čini se kako Vlada nije u poziciji da im udovolji, izuzev  u nekoj simboličnoj formi. Ipak, ko zna? Možda bi prihvatanje dijela ponuđenih amandmana moglo poslužiti kao izgovor za odluku da se dio tekućih troškova ipak finansira državnim zaduženjem. To bi moglo biti neophodno ukoliko se pokaže da očekivani prihodi nijesu dovoljni za rastuće rashode iz državne kase.

Ministar Novica Vuković ostaje optimista. U Skupštini je, obrazlažući vladin prijedlog budžeta, ponovio novembarske projekcije po kojima će država tokom ove godine prihodovati 2,88 a potrošiti 4,03 milijarde eura. Razlika će biti pokrivena novim zaduženjima. „Ukupan iznos primitaka od 4,03 milijarde, raspoređuje se na tekući budžet – 1,5 milijardu, budžet državnih fondova -1,3 milijarde, kapitalni budžet – 280 miliona, transakcije finansiranja (vraćanje kredita koji dospijevaju ove godine – prim. Monitora) – 886 miliona i budžetska rezerva 43,5 miliona eura…“, naveo je Vuković. Ponavio je tvrdnju da se rast državnih prihoda ostvaruje planiranom dinamikom. „Usljed rasta naplate PDV-a, akciza, poreza na dohodak i dobit, naknada od igara na sreću…“, pojasnio je ministar. .

Izrečeno je u saglasnosti sa onim što je on  govorio u novembru, nakon što je Vladin prijedlog budžeta za 2025, upućen Skupštini. “Glavni pokretači ekonomskog rasta biće lična potrošnja domaćinstava, započinjanje novog investicionog ciklusa, nastavak povoljnih trendova u turizmu, kao i intenziviranje evropskih integracija uz efikasnije korišćenje EU fondova”, rekao je tada Vuković, najavljujući da je realni ekonomski rast u ovoj godini projektovan na 4,8 odsto.

Problem je što se pokazuje kako ta izjava nije u potpunosti usklađena sa realnošću.

Teško je očekivati „nastavak povoljnih trendova u turizmu“ kada podaci pokazuju da prošlogodišnji trendovi u najvažnijoj crnogorskoj privrednoj grani nijesu povoljni. Ni tok zimske turističke sezone ne obećava. Naredno ljeto mogli bi dočekati bez unaprjeđenog odnosa prema korišćenju plaža, uz uvećani PDV za značajan dio turističke privrede (to znači veće cijene ili manju zaradu za one koji od turizma žive ) i sve jaču konkurenciju i u najbližem susjedstvu.

Upitno je i najavljeno započinjanje novog investicionog ciklusa. Već se pokazalo da od paf-paf projektovanja nema velike koristi. Početak izgradnje  dionice autoputa Mateševo – Andrijevica pomjeren je sa septembra prošle na septembar ove godine. Koliko juče, u parlamentu smo čuli da možda ni od toga neće biti ništa, da će najavljeni posao ponovo biti prolongiran. Kako je u predloženom kapitalnom budžetu za taj projekat namijenjeno više od trećine ukupnog novca, dok je za finansiranje ostalih projekata planiran uglavnom simboličan iznos, može se desiti da najavljene investicije ostanu samo želje.

Ukoliko projekat Velje brdo nije ta karika koja nedostaje između stalno najavljivanog investicionog buma i ekonomske realnosti u kojoj se ne dešava ništa spektakularno. Osim kontinuiranog povećanja ličnih primanja.

Vladi preostaje da se osloni samo na dva od četiri najavljena glavna pokretača ekonomskog rasta: povečanu potrošnju domaćinstava i obećani novac iz EU fondova. To nas dovodi do još jednog rebusa crnogorske ekonomske stvarnosti: šta ako potrošnja domaćinstava u Crnoj Gori počne da opada? Primjera radi, zamislimo da aktuelni bojkot trgovina proizvede konkretan rezultat i trgovci odluče da osjetno snize aktuelne cijene hrane, pića, kućne hemije, odjeće i obuće…

„Kao građanin“, Milojko Spajić pridružio se  takvim zahtjevima. Kao premijer, mora imati na umu da bi osjetnije smanjenje cijena, a sljedstveno i iznosa naplaćenog na ime PDV-a i akciza, doveo do problema na prihodnoj strani državnog budžeta. Vlast može da se nada da ćemo ono što bi, evetualno, uštedjeli na hrani potrošiti za neke druge, sada nedostupne, izdatke. I to u Crnoj Gori a ne u inostranstvu. Ako bi građani počeli da značajnije štede ili da više putuju, državi bi bili neophodni novi krediti. Uz već najavljenih 1,14 milijardi eura ovogodišnjih pozajmica.

Zanimljivo je sagledati i rashodnu stranu predloženog budžeta. Ministar Vuković pred poslanicima nije pomenuo kako će se u državnoj kasi naći novac za finansiranje najavljenih osam stotina novih policajaca (četvrtina sadašnjeg broja). Taj trošak nije predviđen novembarskim prijedlogom.

U međuvremenu, stiže najava štrajka stomatologa iz privatnih ordinacija koje imaju ugovor sa državom, po kome đaci i penzioneri u njihovim ordinacijama imaju besplatne usluge, na račun Fonda zdravstva. Prvo su počele da kasne isplate iz državnog trezora, onda su ih nadležni obavijestili da će ovogodišnja cijena njihovih usluga koje plaća država (računajući i sve ono što su uradili tokom januara) biti umanjenja. Na kraju smo saznali da je u predloženom budžetu za 2025. godinu u tu svrhu predviđen iznos koji je manji od prošlogodišnjeg. Zubi nam se manje kvare ili nam na naplatu stiže račun programa Evropa sad I.

Biće da je ono: koliko para, toliko i muzike (besplatnih zdravstvenih usluga). Ukoliko se u nekom od pomenutih amandmana ne nađe prijedlog da se  izdvajanja za stomatološku zaštitu djece i starih ne vrate makar na prošlogodišnji nivo. Ako već ne mogu da se povećaju, u skladu sa rastom cijena zarada, materijala, zakupa i komunalnih usluga.

Mnogi Podgoričanii zatečeni su januarskim računima za vodu. Uskoro ih očekuje i nova cijena odvoza smeća.

Ni ne može biti drugačije, u zemlji koja  ekonomski razvoj bazira na rastu potrošnje, ukazuju analitičari, insistirajući da bez rasta produktivnosti nema ni boljeg životnog standarda. Uz napomenu da standard ne određuje samo iznos prosječne plate/dohodak po stanovniku, već i dostupnost zdravstvene zaštite, obrazovanje, bezbjednost, pravna sigurnost, kvalitet javnih usluga, informisanost, razvijenost i dostupnost infrastrukture, ispravnost hrane, vode, prirodno okruženje… Moglo bi se tu nabrojati još dosta toga o čemu vlast, uglavnom, nerado govori.

Penzionerima je stigla vijest da će njihov januarski ček biti uvečan za nepunih sedam odsto sadašnjih primanja (6,85 odsto). Kolege su izračunale: obećanih 50 eura ili više dobiće korisnici penzija koje su veće od 700 eura. Ostali će na ispunjenje obečanja koje je premijer mjesecima ponavljao morati da sačekaju neko od narednih redovnih usklađivanja penzija sa rastom zarada i cijena. Ako  nijesu ranije, sada su razumjeli da obećano povećanje nije bilo Vladin dar, već zakonska obaveza.

„Ova parlamentarna većina posvećena je poboljšanju standarda života građana”, saopšteno je tokom rasprave o prijedlogu budžeta iz poslaničkog kluba vladajućeg pokreta Evropa sad. Nikola Janović, jedan od dobrovoljnih izgnanika (njemu kazna o zabrani prisustva nije izrečena) iz plenarne sale, preko društvenih mreža premijeru i njegovim saradnicima je poručio: „Investicije su vam neviđene“.

Neusvojeni budžet za 2025. više ne može biti izgovor za neispunjena i prolongiranja obećanja. Vrijeme je da vlast pokaže šta želi i može. Prvo nova zadužnja, onda redom.

Zoran RADULOVIĆ 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

POVRATAK DPS NA VLAST U BUDVI: Bez koalicionog sporazuma

Objavljeno prije

na

Objavio:

Očekuje se da DPS, od čijih sedam glasova zavisi izbor Jovanovića, zatraži od budućih partnera da se prvo potpiše koalicioni sporazum kojim bi se preciziralo šta dobija zauzvrat i šta kome pripada u podjeli resora, pa da se poslije toga glasa o izboru predsjednika opštine. Navodno postoji sumnja u poštovanje dogovora koje su ranije predstavnici DPS sklopili sa Nikolom Jovanovićem i njegovim mentorima u Spužu

 

 

Pod opsežnim mjerama obezbjeđenja, blokadom zgrade lokalne uprave u Budvi i policajcima pod punom opremom koju su okružili gradsku kuću, u ponedeljak, 3. februara izabran je Petar Odžić, lider budvanskog SDP za predsjednika lokalnog parlamenta. Za njegov izbor glasalo je 19 odbornika novoformiranog saveza, Budva naš grad, Nikole Jovanovića, Odžićev Evropski savez, DPS i URA. Bio je to prvi korak u vraćanju na vlast Demokratske partije socijalista u gradu u kojem je  srušena višegodišnja vlast ove političke grupacije, u oktobru 2016. .

Odbornici liste Za budućnost Budve, Mladena Mikielja, Demokrate-Pes koje je predvodila Dragana Kažanegra Stanišić i Pokret za grad Nikole Zenovića, sa ukupno osvojenih 13 mandata, ostali su u opoziciji.

Tokom trajanja sjednice odbornici su bili zatvoreni u skupštinskoj sali u koju su ušli na sporedan ulaz, gdje ih je obezbjeđenje pretresalo detektorima na metal, dok su glavna, ulazna vrata zgrade Opštine, bila zaključana.

Treba se sjetiti: ljeta  2020. godine Demokratska partija socijalista uz podršku jakih policijskih snaga, nasiljem i prebijanjem građana, preuzela je vlast u Budvi, dva mjeseca prije izbora 30. avgusta. Izbore je izgubila.

Četiri godine kasnije na vlast uz podršku Demokrastske partije socijalista dolazi  Nikola Jovanović, lider jedne od frakcija Demokratskog fronta čiji su funkcioneri tada hapšeni i proganjani. U Budvi je tako ozvaničena  koalicija aktera koji su jedni druge  „čašćavali“ pogrdnim epitetima. Jedni su nazivani četnicima, svetosavcima, fanaticima ili narko dilerima. Drugi su  bili OKG kriminalci, pljačkaši Budve, komite, ustaše i klerofašisti. Sve njih ujedinili su interesi čiji je cilj upravljanje bogatom i poznatom turističkom opštinom.

Dan nakon izbora za šefa parlamenta, Odžić je za četvrtak, 6. februara, zakazao sjednicu SO po hitnom postupku, na kojoj je predviđen izbor Nikole Jovanovića za predsjednika Opštine Budva.

Zakazivanju je prethodila ostavka predsjednika Mila Božovića koja je kovertirana stigla iz Spuža, čime se otvorio put njegovom saborcu Jovanoviću, da  zauzme fotelju prvog čovjeka Budve.

Prvu Odžićevu sjednicu prati kršenje poslovnika. Zbog čega je zakazana sjednica po hitnom postupku nije poznato. Odbornicima koji su dobili poziv za saziv sjednice nije dato obrazloženje hitnosti i povrede procedure, kojom se propisuje da poziv mora stići najmanje tri dana prije održavanja sjednice. Neki od njih vjeruju da je u pitanju nepovjerenje među novim koalicionim partnerima, te da žele što prije zaokružiti proces izbora vodećih funkcionera u gradu. Iako zakonski rok za izbor predsjednika opštine ističe tek za 30 dana.

Za četvrtak su  zakazane dvije sjednice, prva u 14 časova na čijem dnevnom redu će biti predlog o imenovanju više odbora, dok će na sjednici u 16 časova biti  konstatovana ostavka pritvorenog Mila Božovića i obavljem izbor Nikole Jovanovića za predsjednika Opštine Budva.

Jovanovića je za vruću fotelju iz koje su trojica prethodnika završili političku karijeru u zatvoru, predložilo 12 odbornika grupe Budva naš grad, ES i URA.

Očekuje se da će DPS, od čijih sedam glasova zavisi izbor Jovanovića, zatražiti od budućih partnera da se prvo potpiše koalicioni sporazum kojim bi se preciziralo šta dobija zauzvrat i šta kome pripada u podjeli resora, pa da se poslije toga glasa o izboru predsjednika opštine. Navodno postoji sumnja u poštovanje dogovora koje su ranije predstavnici DPS sklopili sa Jovanovićem i njegovim mentorima u Spužu i onima u Budvi, uticajnim investitorima i kontroverznim biznismenima iz sjenke.

Upućeni izvor Monitora tvrdi da nije Jovanović sam osmislio saradnju sa DPS-om,  iako je svoje birače tokom predizborne kampanje uvjeravao da „sa kriminalnom grupom DPS nema nikakvih pregovora“ , već je on dio dio dogovora o preuzimanju vlasti u Budvi, napravljenog na drugom nivou.

Konstitutivna sjednica za koju je Vlada iznenada promijenila datum održavanja, umjesto 11. februara za treći, bila je duga i burna. Odbornici suprostavljenih strana nekada jedinstvenog DF-a nisu birali riječi optužujući jedni druge za izdaju izborne volje građana, crkve, ideologije….

Odbornik Pokreta Evropa sad (PES) Dejan Rabrenović kazao je da svjedočimo političkoj trgovini i licemjerstvu. “DPS i Evropski savez stupaju u savez sa onima kojima su spočitavali bliskost sa Srpskom pravoslavnom crkvom (SPC), ulaze u savez sa Jovanovićem za koga su ranije iznosili brojne optužbe. Ovo je borba za podjelu funkcija”, kazao je Rabrenović. Njegov kolega Željko Franeta ocjenjuje da je „izglasavanjem Odžića ispunjen spuški zavjet“

Lider budvanskog DF-a Mladen Mikielj oštro je napadao dojučerašnjeg saborca Nikolu Jovanovića.  „On je sa Milom Božovićem oteo stranku, i krenuo u akciju uništenja srpske ideje u Budvi i da uvedu kriminal u svakodnevicu ovog grada. Svi koji budu glasali za Odžića otvorili su put da se vrati DPS i takav model primijeni u Crnoj Gori”, kazao je Mikijelj.

Odbornica Demokrata Dragana Kažanegra Stanišić poručila je odbornicima da će oni koji glasaju za ovu neprirodnu koaliciju biti izloženi sudu građana. „. Odžić je kompromis koji su u spuškom zatvoru dogovorili Milo Božović i Zoran Lazović, zato mi to nećemo podržati. Kristalno je jasno da cilj opravdava sredstvo. Imovina budvanskog dona je blokirana, ne može se udovoljiti onima koji su pomogli u izborima, zato je budvanska kasa cilj”, istakla je ona.

Iz pokreta PES reagovali su na dešavanja u Budvi:  „Uvjereni smo da je svaki iole proevropski orijentisan građanin posramljen i zgađen cijenom za koju su predstavnici budvanske vlasti spremni da prodaju svoje ideološke principe kako bi omogućili održavanje monopola kriminalaca nad gradskim resursima. Reformisani DPS, formiranjem vlasti u Budvi, postavio je novog Mila za šefa, kojeg je Danijel Živković tokom Skupštinskog zasijedanja označio članom kavačkog kriminalnog klana“.

Sa druge strane, Nikola Jovanović je kazao da su Demokrate-PES najveći gubitnici izbora u Budvi. “Zloupotrebljavali ste sve resurse u kampanji, bio je i premijer. Vi ste kao PES u savezu sa Demokratama dobili jedan mandat. Šta tu ima više da se priča. Nije vam Andrija Mandić dao da dođete da pregovarate sa nama. Nemojte da nama spočitavate nikakve koalicije. Nije tačno da Budva naš grad pravi koaliciju sa bilo kim večeras. Mi smo dobili najviše glasova u oba izborna kruga. Građani Budve su i u maju i u novembru izabrali ko treba da vrši vlast”, rekao je Jovanović

U DPS-u ne kriju zadovoljstvo očekivanim razvojem događaja u Budvi. Lider ove stranke Danijel Živković je na tribini održanoj na Žabljaku  obećao povratak na vlast u velikom stilu i u ostalim gradovima Crne Gore.

“Budva je bila tek prva stanica. Uskoro će, već u aprilu, sličnu sudbinu doživjeti i u Nikšiću, a potom i u Mojkovcu i brojnim drugima gradovima širom Crne Gore“, ocijenio je Živković

Građani Budve su dva puta  išli na glasanje i oba puta rezultati su bili gotovo identični Oni sa kojima smo razgovarali ističu kako nisu glasali za to da stranke sa najmanjom podrškom vode grad. U fotelju predsjednika parlamenta imenovan je kandidat sa liste ES, koja je od 11.680 birača koji su izašli na izbore dobila 678 glasova ili 5,90 odsto. Mjesto potpredsjednika Opštine, prema dogovoru, obećano je Blažu Rađenoviću sa liste URA, koja je osvojila 400 glasova.

Branka PLAMENAC

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo