Povežite se sa nama

MONITORING

Dječija igra milionima

Objavljeno prije

na

Stvari , dakle, stoje ovako – Svetozar Marović, nekrunisani gospodar Budve, možda je podnio ostavku na mjesto potpredsjednika vladajućeg DPS zbog toga što, ponovo možda, tajna policija u službi nekrunisanog gospodara Crne Gore “obrađuje” njegovog sina Miloša i druge, njemu bliske osobe. Stariji Marović je demantovao da je podnio ostavku, kao što je i šef ANB Vladan Joković demantovao da ta služba prati mlađeg “Marovića i njemu bliske osobe”. Ne bi, međutim, bio prvi put da se pokaže kako su ljudi pred novinarima mnogo iskreniji u ulozi nezvaničnih, “anonimnih izvora” nego kada se oglase imenom i prezimenom.

Ima, uostalom, na popisu Marovićevih prijatelja i onih koji bi svaka obavještajna služba na svijetu morala držati na oku dok su u njihovoj kući. Što zbog svoje a što zbog njihove bezbjednosti. Čak i ako iz ove priče, makar na trenutak, izuzmemo dvojicu-trojicu Nikšićana, zvanično i nezvanično najmoćnijih Crnogoraca.

Uzmimo za primjer Stanka Caneta Subotića. Tog čovjeka Svetozar Marović drži za svog prijatelja. Ili je barem tako bilo prije dvije godine, kada je na pitanje da li je Subotić i njegov, kao što je prijatelj Mila Đukanovića, odgovorio: “Prijatelj mog prijatelja je moj prijatelj”. To je valjda trebalo shvatiti kao potvrdan odgovor.

U mnoštvu poslovnih i porodičnih veza kojima je isprepletana Budva, isparcelisana malim i velikim feudima porodica Marović, Subotić, Mićunović, Bećirović, Perović… naši novinari su “pohvatali” i veze između Miloša Marovića i Stanka Subotića. Bivšeg odbojkaša i bivšeg šnajdera povezali su zajednički prijatelji i poslovna interesovanja. Doduše, makar jedno od njih (krojač) ljuti se kada se o tome javno govori pa je zbog pomenutog tužio Monitor.

MLADOST I BRZINA: Miloš Marović je za kratko vrijeme postao jedan od najznačajnijih budvanskih biznismena. Prema dostupnim podacima, bavi se građevinarstvom, nekretninama, ugostiteljstvom, nautičkim turizmom… “Trenutno pomažem svome sinu koji se bavi biznisom na jedan novi način”, pohvalio se otac Svetozar prije nekoliko godina, u jednom od rijetkih trenutaka u minule dvije decenije kada nije bio na nekoj od državnih funkcija, “Ove mlađe generacije su mnogo efikasnije i brže od nas…”.

Brzina zna da bude i opasna. Gotovo nezapaženo, prije tri – četiri mjeseca se kroz crnogorske medije prošunjala vijest da državno tužilaštvo prikuplja podatke o načinu na koji je Miloš Marović od Auto moto društva Budva kupio plac od približno 4,5 hiljada kvadrata. Tužioce su, navodno, interesovale dvije stvari – kako je AMD Budva uknjižila plac koji je morao biti državno (opštinsko) vlasništvo, i zašto je ta nekretnina prodata Maroviću po cijeni mnogo nižoj od tržišne. Potencijalna afera ubrzo je “medijski ubijena”. Da li je i aktuelna priča o nadzoru i praćenju zapravo pokušaj da se i na pravosuđe izvrši pritisak i spriječi dalja nadgradnja “budvanskog slučaja”, započeta procesuiranjem “afere Zavala”?

Preduzetnički poduhvati Miloša Marovića su od samog početka, smišljeno, ostajali u sjenci (prosječne) sportske karijere i političkog angažmana njegovih najbližih (otac, stric, sestra…). Umjesto u porodičnom domu, momačke dane provodio je u hotelu Splendid. To je “potucanje” imalo i jednu prednost – tata Svetozar nije morao prijavljivati sinovljevu imovinu koja je rasla na očigled Budvana. Na rijetka pitanja lakonski je objašnjavao da Miloš dobro zarađuje kao profesionalni odbojkaš (igrajući u klubu kojim je upravljao stric Dragan Marović, a sponzorisalo ga državno preduzeće koje je kao predsjednik Upravnog odbora vodio Svetozar Marović – Budvanska rivijera).

Pošto je okončao igračku karijeru Miloš je preuzeo brigu o odbojkaškom klubu, a postao je i suvlasnik budvanske Marine u partnerstvu s porodicom Brana Mićunovića, vlasnik kafea Palma, suvlasnik građevinske firme koja je, pored ostalog, poslovala i sa SO Budva…

GAZDA JE KO UM’E SPISKATI: A ono o čemu se šuškalo kada su na Jazu gostovali Rolingstonsi i Madona, postalo je očigledno prije dvije godine kada je Svetozar Marović svom jedincu priredio svadbu o kojoj su balkanski tabloidi brujali.A imali su i o čemu: skoro 200 zvanica u hotelu Splendid zabavljali su Zdravko Čolić, Haris Džinović, Svetlana Ceca Ražnatović, Severina Vučković… Gušt je, računali su verzirani, koštao makar 500 hiljada eura. Bez vatrometa.

Najskuplju crnogorsku svadbu u ovom vijeku, očekuju pripadnici lokalnog džet seta, moglo bi preteći samo vjenčanje Blaža Đukanovića. Pod uslovom da dirigentsku palicu preuzme striko Aco Đukanović. Ili “država u državi”, što bi Đorđe Balašević otpjevao u Aco braco.

Većinski vlasnik Prve banke već je dokazao da je slab na bratanića. Zahvaljujući njemu, Blažo ima – crno na bijelo – dokaz da je kao devetnaestogodišnjak sasvim legalno i uredno postao vlasnik imovine vrijedne milione. Otud nema bojazni da bi on ili neko njegov, na bilo koji način, mogao biti interesantan bezbjednosnim službama ili tužilaštvu.

S malim zakašnjenjem Milo Đukanović se u ljeto 2007. godine prisjetio i prijavio da mu je brat Aco poklonio stambeno “proširenje” od 80-ak kvadrata. Striko je, istovremeno, na Blaža prepisao poslovni prostor od 412 kvadrata u podgoričkoj zgradi Vektra. Da se sinovac, tada srednjoškolac, ne bi brinuo striko je – preko Prve banke – isti prostor uzeo pod zakup, uz mjesečnu naknadu od 11 hiljada eura. Ima se, može se.

Uostalom, kad kumu Goranu Rakočeviću Prva može za zakup kuće u Kolašinu plaćati pet hiljada mjesečno – pet godina unaprijed (promućurni Sito je, prema pisanju Dana, dobijeni novac oročio u konkurentskoj banci, iako je u to vrijeme bio član borda Prve) – može i Blažu dva puta toliko.

U međuvremenu, najamnina za poslovni prostor u Vektri smanjena na približno tri hiljade eura. Dok ne prođe kriza.

Blažo je zarađeni novac investirao u nekretnine. Sada je vlasnik nekretnine na Žabljaku – stambeni prostor od 190 kvadrata + garaža – i stana u Podgorici (prema očevoj prijavi imovine predatoj Komisiji za sprječavanje konflikta interesa). Mogla bi to biti najava i Blažove spremnosti da “odleti” iz porodičnog gnijezda i tako s roditelja skine obavezu da nas ubuduće obavještavaju o njegovim poslovnim poduhvatima.

Uostalom, ako neko misli da je 700 kvadratnih metara stambenog i poslovnog prostora previše za jednog 23-godišnjaka, neka se pokuša staviti u položaj Blažovog brata od tetke – Edina Kolarevića.

Sin Ane, rođene sestre braće Đukanović, nekadašnje sutkinje, danas advokatice sa prestižnim nagradama i bogatom klijentelom, i Meše Kolarevića, poznatog građevinskog preduzetnika, posjeduje vrijedne nekretnine od Bokokotorskog zaliva do Menhetna.

Mladi Kolarević u Dobroti, gdje ujak Aco planira da se preseli sa porodicom, posjeduje 11.797 kvadratnih metara koji su uknjiženi na njegovu firme Sublime developments.

Kolarević je uz rame sa ujakom i u Kolašinu, gdje posjeduje 45 hiljada kvadrata zemlje, tik uz Acove nekretnine, tako da skupa na toj lokaciji posjeduju preko 300 hiljada kvadrata. Izradu prostornog plana za tu oblast radio je, gle slučaja, Republički zavod za urbanizam i planiranje, u većinskom vlasništvu – Aca Đukanovića. NVO MANS je zbog toga optužila braću Đukanović zbog konflikta interesa. Bez veze.

Konačno, Edin Kolarević samo na Menhetnu posjeduje koliko brat mu Blažo u Crnoj Gori. On je još kao student na Menhetnu pazario stan za milion dolara. Preteklo je i za donacije. Pa je za finansiranje predsjedničke kampanje Baraka Obame izdvojio 250 dolara. Nije mnogo, ali je – od srca.

SVA NADA U MILENU: Očito je da za potomke Marovića i Đukanovića, što se finansija tiče, ne treba brinuti. Drugo je pitanje šta će biti sa Crnom Gorom ako se, a kako sada stvari stoje to je više nego izvjesno, nasljednici Mila Đukanovića i Svetozara Marovića okrenu biznisu.

Političke nade treba polagati u Milenu Marović. Svetozarevu ćerku, Miloševu sestru, javnost je upoznala skoro pa slučajno. Pošto je tata zaboravio da Komisiji za sprječavanje konflikta interesa prijavi imovinu, radoznali su u katastru 2007. godine pronašli dokumenta prema kojima je tada 22-godišnja Milena bila vlasnik tri stana i poslovnog prostora u Budvi ukupne površine 308 kvadratnih metara. Potom se Svetozar prisjetio da je svojevremeno ugovorio kupovinu tih stanova, potom odustao od njih, ali su i on i prodavac zaboravili da promijene zvanične podatke o vlasništvu. Desi se. Uostalom, to je bilo u vrijeme kada je Marović iz novina saznao da je postao milioner (kupovinom akcija Prve banke), što je puku trebalo da stavi do znanja kako njega novac i imetak ne interesuju.

Tek, prema javnoj evidenciji, mr Milena Marović nema nepokretnu imovinu. Umjesto imetka, ona gradi karijeru. Počelo je budvanskom Akademijom znanja, nastavilo se na mjestu galvnog menadžera opštine Budva. Milena je tu funkciju naslijedila od Aleksadra Tičića nakon njegove (političke) seobe u Podgoricu. U Budvi niko nije umio da objasni čime se Milena Marović preporučila za to mjesto. To nije omelo zvaničnike lokalnog DPS da je proljetos, nakon “spuških” ostavki predsjednika i potpredsjedika SO Budva – Rajka Kuljače i njenog strica Dragana, predlože za potpredsjednicu opštine. Milena Marović nije prihvatila ukazanu čast.

“Mogu jedino da kažem da se nadam da ću svojim znanjem i iskustvom biti od koristi novom predsjedniku i da ću radom na istim poslovima i zadacima biti od koristi njegovom timu”, kazala je ona Vijestima. Ponuđeno mjesto ostalo je upražnjeno.

Svašta, može da se desi. Ali, znaće službe.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SLUČAJ MARKA KOVAČEVIĆA: Kontinuitet govora mržnje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Gradonačelnik Nikšića u kontinuitretu širi govor i geste mržnje. Tužilaštvo i sudstvo, kao i za ostale političare, tu ne vidi ništa sporno, a koalicioni partneri ,,osuđuju” i trpe. Javnost se navikava

 

Proslava jedne od najznačajnijih crnogorskih pobjeda u 19. vijeku, Bitke na Grahovcu, prepuštena je posljednjih godina Eparhiji budimljansko-nikšićkoj i zavičajnom udruženju Stara Hercegovina. Država se u to ne miješa, pa je bilo samo pitanje vremena kada će se desiti epski skandal.

Za to se, na ovogodišnjoj obljetnici 166 godina od slavne bitke, postarao jedan od domaćina, Marko Kovačević, gradonačelnik Nikšića: ,,Ako neko neće da budemo braća, ako neko hoće više da liči na Turke, onda, bogami, u budućnosti prema njemu ćemo kao i prema Turcima postupati”.

Iako se zna da su Crnogorci, na Grahovcu, pod vođstvom vojvode Mirka Petrovića, grdno pobili tadašnje osmanske neprijatelje, Kovačević kaže da nije baš tako slikao budućnost. Pravda se da nije mislio, niti ih je pominjao, Crnogorce, pa ni Bošnjake, te da su mu mračni centri moći iskonstruisali cijelu priču. Onda se sjetio da je u stvari navodno  ciljao na pomirenje. Moglo bi se pomisliti da mladi političar zaista ponekad ne zna što priča, baš kao što njegova stranka u Nikšiću slavi Mirka Petrovića a u Podgorici se zalaže za rušenje spomenika u njegovu čast.  No, nije baš tako.

Kovačević rado posegne za govorom ili gestom mržnje. Mjesec dana nakon što je sjeo u fotelju gradonačelnika Nikšića, Kovačević je u junu 2021. na TV Kurir negirao da je u Srebrenici počinjen genocid. U julu prošle godine je stojeći pored predsjednika države Jakova Milatovića pokazao srednji prst prilikom intoniranja himne. Objasnio je da je, malo duže, namještao sat.

Kada je njegov partijski šef Andrija Mandić, u martu ove godine,  predsjedavao Skupštinom Crne Gore na Cetinju, opet nije mogao da izdrži: „Nekako lijepo pristaje predsjedniku Skupštine Crne Gore ova zgrada Zetske banovine. I nekako je normalno da smeta Švabama”. Ovo posljednje upućeno je na račun porijekla poslanika DPS-a Oskara Hutera.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 21. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

POSLIJE IBAR-A: Ko će u vlast, ko niz vodu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ministar pravde Andrej Milović, ukoliko parlamentarna većina usvoji  prijedlog premijera Milojka Spajića  za njegovo razrješenje, neće sa te pozicije otići zbog IBAR-a, ili loših zakonskih rješenja.  U središtu političkih trvenja u vlasti, kojih je sve više, nijesu  principi i reforme, već borba za moć

 

Tek što su u parlamentu usvojeni tzv IBAR zakoni, krenula su politička trvenja. Sedmica je otvorena konferencijom za štampu ministra pravde Andreja Milovića, na kojoj je on pozvao premijera Spajića da predloži Skupštini  da ga razriješi.

„Predsjedniče Vlade Spajiću, pozivam Vas da uputite prijedlog Skupštini za smjenu ministra pravde koji Vas je svugdje branio. Šta će reći plenum i kako će komentarisati moj dosadašnji rad – vidjećemo”, saopštio je Milović. U nastavku je obrazlagao kako je zbog IBAR-a ćutao kada je „mučki protivstatutarno“ isključen iz Pokreta Evropa sad, te ocijenio da je došlo vrijeme da Spajić i on svedu političke i institucionalno račune: „Prije negoli njegovo toksično okruženje, a onda i on povuče sve ka ponoru, kako PES koji je počeo da vuče ka ponoru, tako Vladu i cijelu Crnu Goru“.

Konferencija je uslijedila nakon što je Spajićeva Vlada donijela krajem sedmice odluku da jedan od IBAR zakona iz domena pravosuđa u parlamentu na završnoj sjednici  predstavlja Momo Koprivica, potrpedsjednik Vlade za politički sistem, a ne ministar pravde. Prethodno je Spajić uputio notu predsjedniku Parlamenta Andriji Mandiću da ministri ne mogu u Skupštini prihvatiti bez konsultacija sa Vladom amandmanske intervencije. Nakon što je Milović prihvatio jedan od amandmana, za koji kaže da je „čisto tehnički“, odlučeno je da ga zamijeni Koprivica, koji bi prema nezvaničnim izvorima, mogao biti novi ministar pravde.

Premijer je uzvratio prijedlogom Skupštini za razrješenje Milovića.  „Nakon što sam, kada su mi obaveze to dozvolile, ispratio današnji nastup ministra Andreja Milovića, moram priznati da sam sasvim siguran u ispravnost odluke da Skupštini predložim njegovo razrješenje“, ocijenio je Spajić odmah nakon konferencije, nakon čega je taj prijedlog uputio parlamentu.

“Sa tom odlukom, istini za volju, upoznao sam ga prije njegovog javnog istupa, što njegovu konferenciju za medije u konačnom čini običnom predstavom za javnost”, saopštio je.  „Preciznosti radi, Milovićevi raniji nastupi u javnosti, na koje sam mu vrlo jasno skretao pažnju, a na momente ih se i stidio, razlog su podnošenja prijedloga za njegovu smjenu, koji zbog rada na ispunjavanju evropske agende nije mogao biti podnijet ranije”.

Konačno, Spajić je optužio Milovića da je “stao rame uz rame sa predsjednikom Crne Gore  u pokušaju destabilizacije integriteta Vlade i time urušavanja evropskog puta Crne Gore”.  Spajić tvrdi : “Nije slučajnost da u trenutku kada su i Vlada i Skupština demonstrirale rezultate u poglavljima 23 i 24 i ispunile neophodne uslove za dobijanje IBAR-a, kreće koordinisana opstrukcija ministra Milovića i predsjednika Milatovića”.  Milatović je prethodno odbio da potpiše dva od 12 IBAR zakona koji su mu upućeni. Jedan se odnosi na zakon o RTCG, a drugi o sudskom savjetu. Civilni sektor smatra da su Milatovićevi razlozi za kritiku tih rešenja opravdani.

Tu su  i zamjerke stručne javnosti na cijeli set zakona koji su prethodne sedmice usvojeni u parlamentu, kako bi Crna Gora dobila IBAR krajem juna, te da će se kasnije „morati popravljati“. Ukazuje se kako su zakoni usvojeni na brzinu, bez dovoljno konsultacija, a i da su pojedini zakoni, poput onog o javnom servisu, kreirani kako bi politička klasa zadržala kontrolu nad RTCG.  Mreža za afirmaciju nevladinog sektora smatra i da su neka od rješenja Milovićevog resora lošija od onih u vriijeme DPS-a, te da se tim rješenjima sprema „svilen gajtan“ specijalnom tužiocu Vladimiru Novoviću. Milović je to demantovao, uz argument i da je Novović učestvovao u kreiranju rješenja.

„Čovjek koji je predložio zakone koji su gori od DPS-ovih, koji sadrže neuporedivo lošija rješenja od onoga što je prethodni režim usvojio zaslužuje da ode sa te funkcije”, ocijenila je  izvršna direktorica Mreže za afirmaciju nevladinog sektora (MANS) Vanja Ćalović Marković.

Ministar pravde, ukoliko parlamentarna većina usvoji Spajićev predlog za njegovo razrešenje, neće sa te pozicije otići zbog IBAR-a, ili loših zakonskih rješenja.  U središtu političkih trvenja u vlasti, kojih je sve više, nijesu  principi i reforme, već borba za moć.

„Spajićeva politička kičma“, kako je Milović sam sebe nazivao svojevremeno, postao je neželjeni premijerov saradnik još ranije. „ Milović je u više navrata svojim djelovanjem bez prethodne konsultacije sa predsjednikom i članovima Vlade, narušio ukupan kontekst i ugled cijele Vlade i parlamentarne većine čijom je podrškom izabran na funkciju ministra pravde” obrazložio je to Spajić.  Milović je isključen iz PES-a nakon slučaja Čamgoz, odnosno nakon što je kao ministar pravde odbio da izruči kontroverznog turskog državljanina, uprkos odlukama sudova.

Dok se čeka odluka parlamenta o razrješenju Milovića, SNP je već najavio da će glasati za njegovo razrješenje. Iz ZBCG se nijesu oglašavali, ali je predsjednik parlamenta Andrija Mandić prokomentarisao „ da ga brine da u političkoj utakmici, političkom žaru, neko može prosto da ‘polomi stvari po kući’”. Mandić je pozvao sve da se uzdrže od političkih razmirica do dobijanja IBAR-a, a onda, kako je kazao „kažu jedni drugima šta žele“.

Biće toga još.  Nakon IBAR-a dolazi na red i pitanje rekonstrukcije Vlade, koju je premijer ranije ostavio za vrijeme “nakon IBAR-a”. Rekonstrukcija je Sporazumom definisana da se dogodi do kraja ove godine i podrazumjeva ulazak u Vladu DNP-a Milana Kneževića i NSD Andrije Mandića. U dokumentu stoji  će koaliciji  ZBCG, nakon rekonstrukcije pripasti pet mjesta u Vladi – potpredsjedničko mjesto za infrastrukturu, kao i resori saobraćaja, prosvjete, turizma i prostornog planiranja i urbanizma. NSD i DNP trenutno podržavaju Vladu bez učešća u njoj.

No, kako će Vlada izgledati nakon rekonstrukcije, sada je malo  teže izračunati, obzirom da su u međuvremenu, zbog sukoba oko bezbjednosnog sektora , podršku Vladi  Demokrate oročile do dobijanja IBAR-a, “kada će je preispitati”.  Nakon što je Vlada glasala za Rezoluciju UN o Srebrenici, Kneževićeva partija suspendovala je  podršku Vladi do ispunjenja više zahtjeva. Osim usvajanja Rezolucije o Jasenovcu, traže da dobiju detalje o najavljenom programu Evropa sad 2, srpski jezik, kao  da krivična djela iz oblasti organizovanog kriminala ne zastarijevaju…

Mediji sada pišu o nekoliko mogućih scenarija., po kojima bi Demokrate u Vladi zamijenila Bošnjačka stranka, uz ostanak dijela funkcionera Demokrata, Moma Koprivice i ministra turizma Vladimira Martinovića, koji navodno djeluju “suprotno stranačkom vrhu”. Ili da Demokrate ostanu u u Spajićevom kabinetu, ali da im se smanji “kvota” pozicija koje pokrivaju, ne računajući one Koprivice i Martinovića, i da ta mjesta dobije neko drugi.  U tom slučaju, kako pišu nezvanično Vijesti, Demokrate bi uskratile podršku Vladi.

Što se tiče navodnog scenarija o mogućem ulasku BS u vladu, stranka Ervina Ibrahimovića nije međutim od Spajića dobila formalnu ponudu za učešće u vlasti. Takođe, Knežević je u martu saopštio da neće pristati da  poslanici BS glasaju za razrješenje Mandića s funkcije šefa parlamenta i “dođu s nama u Vladu”.

Jedno je izvjesno: nakon defitinivne odluke o tome hoćemo li dobiti IBAR, u junu, političkih razmirica biti sve više.  I javno i iza kulisa.

 

Problemi i u Glavnom gradu

Kriza vlasti u Podgorici gotovo izvjesno okončaće se smjenom gradonačelnice Olivere Injac ili skraćenjem mandata parlamentu. Očekuje se da bi lokalni izbori mogli bti održani krajem septembra.

Predstavnici Pokreta Evropa sad (PES) i Pokreta za Podgoricu, koji je blizak predsjedniku Jakovu Milatoviću, ove sedmce su se  ponovo sastali, nakon što im je ostatak vladajuće koalicije preksinoć dao rok  da riješe nesuglasice, među kojima su i zahtjevi da dodatno podijele funkcije i novac za finansiranje rada klubova, ali je dogovor izostao.

Pokret za Podgoricu, koji je nastao nakon izlaska Jakova Milatovića iz PES-a ,  na sjednici krajem maja nije podržao izvještaj o radu gradonačelnice, koja dolazi iz vladajućeg PES-a.

Pokret za Podgoricu, kog čini pet bvših poslaniak PES-a, sa Građanskim pokretom (GP) URA i Pokretom za promjene (PzP) dogovorili su nakon raskola Milatovića i Spajića,  zajedničko djelovanje. Zajedno imaju 11 odbornika i najbrojnija su grupacija u gradskom parlamentu.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

AFERA TUNEL: Izgubljeni u mraku

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok čekamo da istina konačno izađe iz tunela, ako tamo već nije trajno zatrpana i zabetonirana, predstavnici nove vlasti svu krivicu za sve evidentniji neuspjeh istrage prebacuju na svoje prethodnike. Ostaje samo kontinuitet neriješenih zločina koji su potresli Crnu Goru

Da je u administrativnom centru Podgorice, u kojem se nalaze najvažnije državne institucije, u tajnosti iskopano 30 metara tunela od stambene zgrade do depoa Višeg suda, saznali smo u septembru prošle godine. Činjenica da je, neopaženo, moguće iskopati tunel u zoni u kojoj se nalaze štićeni objekti poput Skupštine, Vlade, Ustavnog suda, Centralne banke, otvorilo je brojna pitanja o stanja u bezbjednosnom sektoru u Crnoj Gori.

Devet mjeseci kasnije sumnje su samo produbljene. Ove sedmice, Osnovni sud u Podgorici ukinuo je pritvor državljaninu Srbije Vladimiru Eriću, osumnjičenom da je učestvovao u kopanju tunela koji je vodio do depoa Višeg suda. Erić je bio u pritvoru od marta, kada je na osnovu međunarodne potjernice izručen iz Švedske. Iz suda je saopšteno da se Erićev DNK ne poklapa sa tragovima koji su pronađeni u tunelu.

,,Imajući u vidu navedene rezultate DNK vještačenja, dovedena je u pitanje osnovana sumnja da je okrivljeni izvršio krivična djela stavljena mu na teret, što za posljedicu mora imati ukidanje pritvora okrivljenom”, naveli su iz suda. Iz Osnovnog državnog tužilaštva su uložili žalbu Višem sudu na ovu odluku, te naveli da imaju dokaze i da je njihova istraga u završnoj fazi.

U sklopu istrage, do sada su bile uhapšene četiri osobe iz Podgorice – Katarina Baćović, Nikola Milačić, Ivica Piperović i Marijan Vuljaj, zbog sumnje da su povezani sa kopanjem tunela. Vrhovni sud u januaru ove godine odbio je da im produži pritvor, jer Osnovno tužilaštvo nije navelo za koje krivično djelo ih tereti, za koji period, niti su date činjenice na osnovu kojih se traži produženje pritvora.

Po saznanjima policije u kopanju tunela učestvovali su i državljani Srbije Veljko i Milan Marković, Dejan Jovanović i Vladimir Erić. Osim oslobođenog Erića, ostali osumnjičeni su i dalje nedostupni crnogorskim istražiteljima. Tokom dosadašnje istrage nije pronađen nijedan predmet iz dokaznog materijala koji je ukraden iz depoa Višeg suda.

Nakon što je Eriću ukinut pritvor, u javnosti se razvila debata o neadekvatnoj istrazi i jačanju nepovjerenja u institucije. Advokat Veselin Radulović izjavio je da nije jasno zašto predmet Tunel nije u rukama specijalnog tužilaštva, a direktorica MANS-a Vanja Ćalović-Marković da krađa predmeta iz depoa Višeg suda do danas nije kvalifikovana kao organizovani kriminal.

U tunelu nije bio Erićevog DNK-a, ali sigurno jeste tadašnjih čelnika Vlade. Neposredno po saznanju o tajno prokopanom tunelu, dok su sitražitelji još bili na licu mjesta, premijer Dritan Abazović je u pratnji ministara pravde i unutrašnjih poslova, Marka Kovača i Filipa Adžića, obišao mjesto zločina. ,,Organizovani kriminal funkcioniše tako što imaju involvirane ljude u svim institucijama. Mislim da je ovo pokušaj koordinirane akcije koja je osujećena”, saopštio je tada Abazović.

Bivši ministar pravde Kovač je naveo da se tim činom grubo narušava integritet suda te da je simptomatično da se slučaj dogodio u objektu u kom postoji video nadzor, kao i fizičko obezbjeđenje. Izjavio je da se paralelno sa otkrivanjem ,,kopača” – ,,preduzimaju  i aktivnosti na pronalaženju nalogodavaca tog kriminalnog poduhvata”. Tadašnji ministar unutrašnjih poslova Adžić je saopštio da je ,,slučaj riješen”. Policija i tužilaštvo su tvrdili da je što se tiče neposrednih izvođača sve jasno. Adžić je najavljivao da su blizu otkrivanja nalogodavaca i finansijera obijanja depoa kao i motiva za tu kriminalnu aktivnost. Optimista je bio i tadašnji vršioc dužnosti direktora Uprave policije Nikola Terzić. On je kazao da će nakon hapšenja osumnjičenih biti jasnije ko je finanisirao ovaj kriminalni poduhvat.

Nije prošlo ni mjesec dana od otkrivanja tunela, a mješalice kompanije Bemaks su ga, po nalogu Vlade, betonirale. Slične brzine u ostalim radnjama nije bilo. Nakon što je otkriven tunel, predsjednik Višeg suda Boris Savić je saopštio da ,,gotovo ništa ne nedostaje”. Uslijedio je višemjesečni popis dokaznog materijala pohranjenog u depoima Višeg suda, na osnovu kojeg se ispostavilo da ponešto ipak nedostaje.

Na spisku stvari koje nedostaju iz depoa Višeg suda našlo se 19 komada oružja – 13 pištolja, tri revolvera i tri puške. Od toga je iz pravosnažno okončanih predmeta: šest pištolja, tri pištolja-revolvera i dvije puške. Utvrđeno je i da u jednom od predmeta, između ostalog, nije pronađeno sedam mobilnih telefona, više SIM kartica, od kojih jedna inostranog operatera „GO phone”, ključ od vozila marke „Audi A8″, jedan pasoš, rješenje Poreske uprave o oslobađanju poreza na promet, te „bijela koverta ispisana hemijskom“. Popisom je utvrđeno i da nedostaje „manja količina“ droge.

Nijesu potvrđene sumnje tadašnjeg premijera Abazovića da je moguće da je ukradena i puška iz predmeta formiranog zbog ubistva direktora i glavnog i odgovornog urednika Dana Duška Jovanovića. Ne znamo, međutim, da li je ona kontaminirana kao dokaz za neke buduće forenzičke ili pravne radnje. Istrazi nijesu pomogle ni izjave zvaničnika da je cijelu akciju izvela jedna od najjačih kriminalnih grupa u Crnoj Gori, tzv. kavački klan.

Monitor je već pisao da je osumnjičena Katarina Baćović nevjenčana supruga Tonija Đokaja koji se nalazi u pritvoru zbog otmice T.J. Osim toga, njemu se sudi za pripadništvo kriminalnoj organizaciji odgovornoj za međunarodni šverc većih količina narkotika. Međutim, kriminalna organizacija kojoj pripada nevjenčani suprug osumnjičene Baćović, prema policijskoj evidenciji, ne pripada kriminalnom klanu koji su, na početku istrage, u svojim izjavama, kao naručioce posla označili čelni ljudi bezbjednosnog sektora.

Da je sve ostalo na nivou spekulacija, potvrđuju i izjave odlazećeg predsjednika Višeg suda Borisa Savića. On je, nakon saznanja da je tunel prokopan, izrazio sumnju da su cilj počinilaca bili dokazi koji se nalaze u depou, pošto su oni već izvještačeni i na osnovu njih su podignute optužnice ili izrečene presude. ,,Imamo pravo da sumnjamo da je, onaj ko je radio taj tunel, imao plan da dođe do prostorije za zadržavanje (optuženih)”, rekao je sudija Savić.

U depou se nalazi 100.000 predmeta dokaznog materijala iz brojnih krivičnih postupaka, materijal sa suđenja… U njemu je, prema ranijim saopštenjima, bilo i dvije tone kokaina i oko sedam tona marihuane. Savić sada smatra da je osnovna svrha bila oduzimanje opojne droge: ,,Mi imamo značajnu količinu opojnih droga u našem depou a svi znamo kakve su tržišne vrijednosti droge. Siguran sam da je meta bila upravo određena vrsta droge, zbog marihuane niko ne bi kopao tunel”, kazao je Savić.

On je za RTCG izjavio da je puno ljudi moralo da bude uključeno u kopanje tunela, ,,a čim je uključeno puno ljudi onda je velika vjerovatnoća da će kad-tad istina izaći na vidjelo”. I dok čekamo da istina konačno izađe iz tunela, ako tamo već nije trajno zatrpana i zabetonirana, predstavnici nove vlasti svu krivicu za sve evidentniji neuspjeh istrage prebacuju na svoje prethodnike. Ostaje samo kontinuitet neriješenih zločina koji su potresli Crnu Goru.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Kolumne

Random image

Novi broj

Facebook

Izdvajamo