Stvari , dakle, stoje ovako – Svetozar Marović, nekrunisani gospodar Budve, možda je podnio ostavku na mjesto potpredsjednika vladajućeg DPS zbog toga što, ponovo možda, tajna policija u službi nekrunisanog gospodara Crne Gore “obrađuje” njegovog sina Miloša i druge, njemu bliske osobe. Stariji Marović je demantovao da je podnio ostavku, kao što je i šef ANB Vladan Joković demantovao da ta služba prati mlađeg “Marovića i njemu bliske osobe”. Ne bi, međutim, bio prvi put da se pokaže kako su ljudi pred novinarima mnogo iskreniji u ulozi nezvaničnih, “anonimnih izvora” nego kada se oglase imenom i prezimenom.
Ima, uostalom, na popisu Marovićevih prijatelja i onih koji bi svaka obavještajna služba na svijetu morala držati na oku dok su u njihovoj kući. Što zbog svoje a što zbog njihove bezbjednosti. Čak i ako iz ove priče, makar na trenutak, izuzmemo dvojicu-trojicu Nikšićana, zvanično i nezvanično najmoćnijih Crnogoraca.
Uzmimo za primjer Stanka Caneta Subotića. Tog čovjeka Svetozar Marović drži za svog prijatelja. Ili je barem tako bilo prije dvije godine, kada je na pitanje da li je Subotić i njegov, kao što je prijatelj Mila Đukanovića, odgovorio: “Prijatelj mog prijatelja je moj prijatelj”. To je valjda trebalo shvatiti kao potvrdan odgovor.
U mnoštvu poslovnih i porodičnih veza kojima je isprepletana Budva, isparcelisana malim i velikim feudima porodica Marović, Subotić, Mićunović, Bećirović, Perović… naši novinari su “pohvatali” i veze između Miloša Marovića i Stanka Subotića. Bivšeg odbojkaša i bivšeg šnajdera povezali su zajednički prijatelji i poslovna interesovanja. Doduše, makar jedno od njih (krojač) ljuti se kada se o tome javno govori pa je zbog pomenutog tužio Monitor.
MLADOST I BRZINA: Miloš Marović je za kratko vrijeme postao jedan od najznačajnijih budvanskih biznismena. Prema dostupnim podacima, bavi se građevinarstvom, nekretninama, ugostiteljstvom, nautičkim turizmom… “Trenutno pomažem svome sinu koji se bavi biznisom na jedan novi način”, pohvalio se otac Svetozar prije nekoliko godina, u jednom od rijetkih trenutaka u minule dvije decenije kada nije bio na nekoj od državnih funkcija, “Ove mlađe generacije su mnogo efikasnije i brže od nas…”.
Brzina zna da bude i opasna. Gotovo nezapaženo, prije tri – četiri mjeseca se kroz crnogorske medije prošunjala vijest da državno tužilaštvo prikuplja podatke o načinu na koji je Miloš Marović od Auto moto društva Budva kupio plac od približno 4,5 hiljada kvadrata. Tužioce su, navodno, interesovale dvije stvari – kako je AMD Budva uknjižila plac koji je morao biti državno (opštinsko) vlasništvo, i zašto je ta nekretnina prodata Maroviću po cijeni mnogo nižoj od tržišne. Potencijalna afera ubrzo je “medijski ubijena”. Da li je i aktuelna priča o nadzoru i praćenju zapravo pokušaj da se i na pravosuđe izvrši pritisak i spriječi dalja nadgradnja “budvanskog slučaja”, započeta procesuiranjem “afere Zavala”?
Preduzetnički poduhvati Miloša Marovića su od samog početka, smišljeno, ostajali u sjenci (prosječne) sportske karijere i političkog angažmana njegovih najbližih (otac, stric, sestra…). Umjesto u porodičnom domu, momačke dane provodio je u hotelu Splendid. To je “potucanje” imalo i jednu prednost – tata Svetozar nije morao prijavljivati sinovljevu imovinu koja je rasla na očigled Budvana. Na rijetka pitanja lakonski je objašnjavao da Miloš dobro zarađuje kao profesionalni odbojkaš (igrajući u klubu kojim je upravljao stric Dragan Marović, a sponzorisalo ga državno preduzeće koje je kao predsjednik Upravnog odbora vodio Svetozar Marović – Budvanska rivijera).
Pošto je okončao igračku karijeru Miloš je preuzeo brigu o odbojkaškom klubu, a postao je i suvlasnik budvanske Marine u partnerstvu s porodicom Brana Mićunovića, vlasnik kafea Palma, suvlasnik građevinske firme koja je, pored ostalog, poslovala i sa SO Budva…
GAZDA JE KO UM’E SPISKATI: A ono o čemu se šuškalo kada su na Jazu gostovali Rolingstonsi i Madona, postalo je očigledno prije dvije godine kada je Svetozar Marović svom jedincu priredio svadbu o kojoj su balkanski tabloidi brujali.A imali su i o čemu: skoro 200 zvanica u hotelu Splendid zabavljali su Zdravko Čolić, Haris Džinović, Svetlana Ceca Ražnatović, Severina Vučković… Gušt je, računali su verzirani, koštao makar 500 hiljada eura. Bez vatrometa.
Najskuplju crnogorsku svadbu u ovom vijeku, očekuju pripadnici lokalnog džet seta, moglo bi preteći samo vjenčanje Blaža Đukanovića. Pod uslovom da dirigentsku palicu preuzme striko Aco Đukanović. Ili “država u državi”, što bi Đorđe Balašević otpjevao u Aco braco.
Većinski vlasnik Prve banke već je dokazao da je slab na bratanića. Zahvaljujući njemu, Blažo ima – crno na bijelo – dokaz da je kao devetnaestogodišnjak sasvim legalno i uredno postao vlasnik imovine vrijedne milione. Otud nema bojazni da bi on ili neko njegov, na bilo koji način, mogao biti interesantan bezbjednosnim službama ili tužilaštvu.
S malim zakašnjenjem Milo Đukanović se u ljeto 2007. godine prisjetio i prijavio da mu je brat Aco poklonio stambeno “proširenje” od 80-ak kvadrata. Striko je, istovremeno, na Blaža prepisao poslovni prostor od 412 kvadrata u podgoričkoj zgradi Vektra. Da se sinovac, tada srednjoškolac, ne bi brinuo striko je – preko Prve banke – isti prostor uzeo pod zakup, uz mjesečnu naknadu od 11 hiljada eura. Ima se, može se.
Uostalom, kad kumu Goranu Rakočeviću Prva može za zakup kuće u Kolašinu plaćati pet hiljada mjesečno – pet godina unaprijed (promućurni Sito je, prema pisanju Dana, dobijeni novac oročio u konkurentskoj banci, iako je u to vrijeme bio član borda Prve) – može i Blažu dva puta toliko.
U međuvremenu, najamnina za poslovni prostor u Vektri smanjena na približno tri hiljade eura. Dok ne prođe kriza.
Blažo je zarađeni novac investirao u nekretnine. Sada je vlasnik nekretnine na Žabljaku – stambeni prostor od 190 kvadrata + garaža – i stana u Podgorici (prema očevoj prijavi imovine predatoj Komisiji za sprječavanje konflikta interesa). Mogla bi to biti najava i Blažove spremnosti da “odleti” iz porodičnog gnijezda i tako s roditelja skine obavezu da nas ubuduće obavještavaju o njegovim poslovnim poduhvatima.
Uostalom, ako neko misli da je 700 kvadratnih metara stambenog i poslovnog prostora previše za jednog 23-godišnjaka, neka se pokuša staviti u položaj Blažovog brata od tetke – Edina Kolarevića.
Sin Ane, rođene sestre braće Đukanović, nekadašnje sutkinje, danas advokatice sa prestižnim nagradama i bogatom klijentelom, i Meše Kolarevića, poznatog građevinskog preduzetnika, posjeduje vrijedne nekretnine od Bokokotorskog zaliva do Menhetna.
Mladi Kolarević u Dobroti, gdje ujak Aco planira da se preseli sa porodicom, posjeduje 11.797 kvadratnih metara koji su uknjiženi na njegovu firme Sublime developments.
Kolarević je uz rame sa ujakom i u Kolašinu, gdje posjeduje 45 hiljada kvadrata zemlje, tik uz Acove nekretnine, tako da skupa na toj lokaciji posjeduju preko 300 hiljada kvadrata. Izradu prostornog plana za tu oblast radio je, gle slučaja, Republički zavod za urbanizam i planiranje, u većinskom vlasništvu – Aca Đukanovića. NVO MANS je zbog toga optužila braću Đukanović zbog konflikta interesa. Bez veze.
Konačno, Edin Kolarević samo na Menhetnu posjeduje koliko brat mu Blažo u Crnoj Gori. On je još kao student na Menhetnu pazario stan za milion dolara. Preteklo je i za donacije. Pa je za finansiranje predsjedničke kampanje Baraka Obame izdvojio 250 dolara. Nije mnogo, ali je – od srca.
SVA NADA U MILENU: Očito je da za potomke Marovića i Đukanovića, što se finansija tiče, ne treba brinuti. Drugo je pitanje šta će biti sa Crnom Gorom ako se, a kako sada stvari stoje to je više nego izvjesno, nasljednici Mila Đukanovića i Svetozara Marovića okrenu biznisu.
Političke nade treba polagati u Milenu Marović. Svetozarevu ćerku, Miloševu sestru, javnost je upoznala skoro pa slučajno. Pošto je tata zaboravio da Komisiji za sprječavanje konflikta interesa prijavi imovinu, radoznali su u katastru 2007. godine pronašli dokumenta prema kojima je tada 22-godišnja Milena bila vlasnik tri stana i poslovnog prostora u Budvi ukupne površine 308 kvadratnih metara. Potom se Svetozar prisjetio da je svojevremeno ugovorio kupovinu tih stanova, potom odustao od njih, ali su i on i prodavac zaboravili da promijene zvanične podatke o vlasništvu. Desi se. Uostalom, to je bilo u vrijeme kada je Marović iz novina saznao da je postao milioner (kupovinom akcija Prve banke), što je puku trebalo da stavi do znanja kako njega novac i imetak ne interesuju.
Tek, prema javnoj evidenciji, mr Milena Marović nema nepokretnu imovinu. Umjesto imetka, ona gradi karijeru. Počelo je budvanskom Akademijom znanja, nastavilo se na mjestu galvnog menadžera opštine Budva. Milena je tu funkciju naslijedila od Aleksadra Tičića nakon njegove (političke) seobe u Podgoricu. U Budvi niko nije umio da objasni čime se Milena Marović preporučila za to mjesto. To nije omelo zvaničnike lokalnog DPS da je proljetos, nakon “spuških” ostavki predsjednika i potpredsjedika SO Budva – Rajka Kuljače i njenog strica Dragana, predlože za potpredsjednicu opštine. Milena Marović nije prihvatila ukazanu čast.
“Mogu jedino da kažem da se nadam da ću svojim znanjem i iskustvom biti od koristi novom predsjedniku i da ću radom na istim poslovima i zadacima biti od koristi njegovom timu”, kazala je ona Vijestima. Ponuđeno mjesto ostalo je upražnjeno.
Svašta, može da se desi. Ali, znaće službe.
Zoran RADULOVIĆ
DRUŠTVO4 sedmice
IN ENGLISH1 sedmica
IN ENGLISH1 sedmica
DRUŠTVO2 sedmice
FOKUS2 sedmice
SVIJET2 sedmice
INTERVJU4 sedmice