Povežite se sa nama

MONITORING

Tražili ste, gledajte

Objavljeno prije

na

Pomalo je tužno: skoro deceniju otkako se krenulo u transformaciju RTCG kako bi se od državne televizije napravio javni servis građana oslobođen uticaja vlasti, ista vlast razmatra da li da razriješi kompletan Savjet RTCG, upravljačko tijelo javnog servisa. Administrativni odbor parlamenta zatražio je ove sedmice od Ministarstva kulture i Savjeta RTCG da se izjasne o zahtjevu generalnog direktora RTCG Branka Vojičića koji je od Parlamenta tražio da razriješi Savjet. To je tijelo, prije ovog zahtjeva, odbilo da usvoji finansijski izvještaj RTCG za prethodnu godinu. To je, tvrdi Vojičić, nezakonito.

Zakon o javnim radiodifuznim servisima ne propisuje da će Savjet biti razriješen ukoliko ne usvoji finansijski izvještaj. U članu 47 Zakona kaže se da Skupština može razriješiti Savjet RTCG ako „u određenom roku ne objavi finansijski izvještaj”. Finansijski izvještaj RTCG objavljen je u roku.

„Mi nijesmo dužni da usvojimo finansijski izvještaj. To je kao da se raspusti skupština jer nije usvojila vladin završni račun budžeta”, komentariše za Monitor inicijativu Vojičića Dušan Simonović, predsjednik Savjeta RTCG. Simonović je još ranije ocijenio da je riječ o pritisku na njega i Savjet zbog finansijskog izvještaja kojeg većina u Savjetu smatra, u najmanju ruku, sumnjivim. Savjet je usvajanje tog dokumenta odložio dok Državna revizorska institucija ne završi revizorski izvještaj o poslovanju RTCG.

Zbog neusvojenog finansijskog izvještaja Simonović se našao ne samo pred parlamentarcima, nego i na internetu. Na Ju tjubu je prethodne sedmice postavljen snimak predsjednika Savjeta, napravljen bez njegovog znanja, na kom on Vojičića naziva „klasičnom budalom”, direktora opštih poslova Miodraga Vučinića “najvećim gangsterom”, a za direktorku TVCG Radojku Rutović kaže da “nema kapaciteta za posao koji obavlja”.

Pominje i neracionalno poslovanje menadžmenta RTCG.

Simonovića je, nakon što je kolegijum generalnog direktora RTCG, zatražio njegovu smjenu, podržala većina članova Savjeta, pa se očekuje da će na sljedećoj sjednici tog tijela biti pokrenuta inicijativa za smjenu Vojičića o kojoj se odavno govori. Savjet je smjenu Vojičića tražio ne samo zbog rukovođenja finansijama, nego i zbog programa RTCG.

Snimak je tajno napravljen nekoliko mjeseci ranije, a pušten je u trenutku kada je Savjet odbio da usvoji finansijski izvještaj. Finansijski izvještaj, i nezavisni revizorski izvještaj koji je Savjet usvojio, između ostalog pokazuju da Simonovićevim rječnikom kazano – „klasična budala”, „najveći gangster” i nekompetentna urednica, sa još dvoje direktora RTCG, crnogroske građane koštaju 204 000 eura godišnje. Više nego što se izdvaja za zarade svih zaposlenih Arhitektonskog fakulteta, na primjer. (vidi box). Nije strašno to što je uprava državne televizije plaćena papreno. Nego to što za taj novac građani u izvještajima RTCG dobijaju tek loše montiranu bajku o Crnoj Gori kao lideru u regionu.

Zašto se Skupština, s obzirom na to da nema zakonskog osnova za razrješenje Savjeta i da nije prekršen zakon, uošte upustila u tu proceduru, nije poznato. „Traženje mišljenja” od Vlade o razrešenju Savjeta je skupštinska inovacija. Vlada ne samo da po zakonu nije nadležna da raspravlja o sudbini Savjeta, kako su saopštili iz Ministarstva kulture, nego ne bi smjela bilo kako da utiče na rad i nezavisnost RTCG i njegove uprave. Dokle je RTCG stigla sa transformacijom u javni servis pokazuje i to da se u Skupštini čak čuo predlog da parlament obavi kontrolno saslušanje predsjednika Savjeta i generalnog direktora RTCG. Demokratski, nema šta.

Jedno je sigurno: deceniju nakon što su 2002. godine usvojeni medijski zakoni koji su državnu televiziju trebali da oslobode pritiska vlasti, RTCG je dalje od tog cilja nego ikada.

Problem državne televizije nijesu samo moguće neracionalno trošenje, loša kadrovska politika ili sukob na relaciji menadžment – Savjet. Smjena Vojičića ili Savjeta neće od RTCG napraviti servis građana. Pokušaj transformacije sistematski je opstruiran od strane vlasti, a stvari su danas postavljene tako da je RTCG više servis moćnijih krugova iz vrha vlasti, a ne građana.

Javni servis znači – na to su crnogorsku vlast više puta upozoravali međunarodni zvaničnici i eksperti – autonomiju organa upravljanja, javno finansiranje i program u skladu s opštim interesom. RTCG ne zadovoljava nijedan od uslova.

Crnogorskim parlamentarcima nije prvi put da tumače medijske zakone kako im se sviđa. Ubrzo, pošto je vlast shvatila da su zakoni iz 2002. godine demokratskiji nego što treba i da se RTCG možda može transformisati, zakoni su izmijenjeni. Nova rješenja, usvojena 2008. godine vraćaju RTCG na finansiranje iz budžeta (prethodno se pokušalo sa pretplatom preko računa) a izbor Savjeta RTCG, tijela koje mora biti nezavisno kako bi javni servis bio moguć, prelazi i formalno u ruke parlamentaraca koji od 2008. godine mogu da biraju, odnosno da potvrde ili ne potvrde imenovanja članova Savjeta iz civilnog sektora, Univerziteta i ostalih predlagača. Nijesu pomogli ni stavovi domaćih i stranih eksperata da će tim rješenjem definitivno biti onemogućena autonomija RTCG.

„ Ja sam veoma osjetljiva na problem upravljanja javnog servisa… Na tom pitanju obično stoji i pada ideja javnog servisa. Politici se ponovo otvaraju vrata za uticaj na javni servis, a kada ih jednom otvorite onda ih je jako teško zatvoriti”, upozoravala je između ostalih Sandra Hrvatin, ekspertkinja Evropske komisije, kada su izbor i razrešenje članova Savjeta prešli u ruke Skupštine. Uzalud.

Parlamentarci su tim izmjenama samo ozakonili sopstvenu dugogodišnju praksu kršenja medijskih zakona – birali su članove Savjeta iako im zakon to nije dozvoljavao. Skupština je po zakonu iz 2002. potvrđivala imenovanja članova Savjeta, nakon porvjere da li je neko od izabranih u konfliktu interesa.

Jedino je prvi Savjet, izabran krajem 2002. godine, pošto su zakoni usvojeni, formiran bez pritisaka vlasti. Četiri godine kasnije Skupština je počela da bira članove, ne potvrdivši izbor nekih sumnjivih lica iz civilnog sekrotra jer je bilo očigledno da bi poštovanjem zakona i vlast izgubila kontrolu nad Svjetom.

Neki nepodobni kasnije su „puštani unutra” kada je odnos snaga u Savjetu bio takav da njihov ulazak ne bi mogao da utiče na uticaj vlasti na to tijelo. Kada im je igra dojadila, zakoni su promijenjeni. Da vlast pokušava da zadrži uticaj na RTCG, bilo je jasno i nakon što je Parlament uporno ignorisao to što su neki članovi Savjeta bili u konfliktu inetresa ili nijesu ispunjavali uslove za članstvo u Savjetu.

Da se RTCG zabetonira pomogla je i izmjena zakona po kojoj je RTCG vraćena na finansiranje iz budžeta. Zakon iz 2002. je propisivao da se RTCG dominantno finansira od radio-difuzne pretplate. Taj model direktnog finansiranja od strane građana bio je u skladu sa Amsterdamskim protokolom, koji su zemlje EU usvojile još 1997. godine.

Zato sada za potrošene pare iz budžeta RTCG ne odgovara građanima već svom poslodavcu – vrhu DPS-a. A, vrh je već pokazao kakve kadrove dovodi da spašava svoje medije, kad prigusti.

Šta krije finansijski izvještaj RTCG

Finansijski izvještaj RTCG za prošlu godinu koji je Savjet odbio da usvoji pokazuje da RTCG posluje isključivo zahvaljujući novcu iz budžeta.

Crnogorski građani su za RTCG prošle godine izdvojili oko 10 miliona eura, što je malo manje nego za Univerzitet Crne Gore. Istovremeno, RTCG je tek nešto više od jednog miliona zaradila od marketinga, gotovo isto koliko je bila u minusu.

Slavica Striković, članica Savjeta RTCG, za Monitor kaže da je interesantno da je snimak na Ju tjubu na kom Dušan Simonović, predsjednik Savjeta RTCG, uvredljivo govori o direktorima i urednicima RTCG objavljen baš kada je Savjet odbio da usvoji finanijski izvještaj. Ona kaže da je snimak urađen prije nekoliko mjeseci.

„Izvještaj je, između ostalog, pokazao da je oko 10 odsto novca građana potrošeno za produkciju, a preko 80 odsto za plate, ili da su su troškovi održavanja voznog parka i goriva povećani otkad je nabavljeno šest novih vozila”, kaže ona.

Savjet je primijetio i da je RTCG duplirala troškove za prenos sportskog programa za koji je Simonović ranije prokomenatrisao da „nije vidio da ga emituju”. Za sportski program je RTCG utrošila nešto manje od 900 000 eura, od ukupno dva i po miliona utrošenih na program.

Prilično su povećani, skoro tri puta, i troškovi za otpremnine, a broj stalno zapošljenih neznatno je smanjen. Uvećana je i stavka „ostala lična primanja”, a za dnevnice za putovanja po zemlji i inostranstvu potrošeno je više od 400 000 eura, koliko godišnje na zarade potroši Medicinski fakultet.

Usvojeni nezavisni revizorski izvještaj pokazuje da RTCG nije prijavila kredit od oko 900 000 eura kod Atlas banke, radi otplaćivanja duga za satelit. U izvještaju se napominje i da nije pravilno procijenjena imovina RTCG, da nijesu utvrđena jasna pravila za utvrđivanje visine otpremnina i ostalih primanja…

Milena PEROVIĆ KORAĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

EKONOMSKE PORUKE TOKOM KAMPANJE: Ne možete potrošiti koliko mi možemo obećati

Objavljeno prije

na

Objavio:

Političari znaju kome se obraćaju kada obećavaju brda i doline nakon ovonedjeljnih izbora. Onima koji neće pitati gdje će ovdašnji poslodavci naći još oko milijardu eura godišnje (1.000.000.000) da bi isplaćivali prosječne plate koje ovih dana oni najavljuju

 

Ili mi nijesmo svikli na ovakve predizborne kampanje, ili su ključni politički akteri malo pretjerali tek, teško se nositi sa svim prosperitetom i blagostanjem koje nam obećavaju, a ostati vezan za zemlju.

Minimalna zarada porašće sa 450 na 700 eura (preko 50 odsto). Minimalna penzija sa 250 na 450 (80 odsto). Radni dan biće kraći (sedam sati). To u ime Evrope sad obećava njen lider i kandidat za premijera Milojko Spajić.

Ne zaostaje mnogo ni DPS pod komandom Danijela Živkovića. Budu li se oni pitali, nakon što započnu investicioni ciklus težak milijardu eura (odakle, kako, zašto baš milijardu…?) bruto zarade biće uvećane za 50 odsto. Penzije sljedstveno tome (minimalna penzija 350 eura) pa još dvocifren postotak preko.

Može li ljepše? Kad pročitate predizborni program PzP-a vidite da može. Tamo Nebojša Medojević i njegovi „garantuju“ da će „učiniti da Crna Gora bude uspješna zemlja Evropske unije, sa prosječnom platom iznad 1.000  eura, prosječnim penzijama iznad 700 eura, punim angažovanjem radno sposobnih građana i iskorijenjenim siromaštvom”.

Vozićemo se novim i dobrim putevima. Dva autoputa i dvije brze ceste obećava Evropa sad, do 2030. Sa juga na sjever Bar-Boljare. Sa zapada na istok Jadransko jonski autoput. Duž primorja brza cesta od Ulcinja do Herceg Novog i granice sa Hrvatskom. Duž sjevera brza cesta od granice Bosne i Hercegovine, preko Pljevalja do Bijelog Polja. Stare ideje za nova obećanja. Stare su i cijene prema kojima realizacija ova četiri projekta koštaju blizu četiri milijarde. Skoro pa četiri petine prošlogodišnjeg BDP-a, umalo pa dva ovogodišnja budžeta ili onoliko koliko Crna Gora danas duguje domaćim i stranim zajmodavcima. Ne računajući dugove opština i državnih preduzeća.

Po novim cestama vozićemo nove automobile – električne. Njihovu nabavku, obećavaju, subvencioniraće budući predstavnici izvršne i zakonodavne vlasti iz koalicije Demokrate-URA Alekse Bečića i Dritana Abazovića. Pomagaće i nabavku solarnih panela za proizvodnju električne energije. A njih će, makar najsrećniji među nama (ili vlastima najbliži), ugrađivati na krovove novih stanova, kupljenih od države po cijeni troškova izgradnje na besplatnom (državnom) placu. Toliko od URA. Uz najavu da će uvećane plate u javnom sektoru i dalje rasti. Ima se, može se. Baš kao i penzije, socijalna davanja, jednokratne pomoći za socijalno ugrožene…

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 9. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PORUKA MINISTARSTVA PROSVJETE MATURANTIMA I OSTALIMA: Varanje se isplati

Objavljeno prije

na

Objavio:

Sistem je opet pokazao  da pravda i podržava varanje i prepisivanje. Po onoj staroj, ko je vama kriv što se nište snašli

 

Lopovi, lopovi orilo se u petak ispred zgrade Ministarsva prosvjete u kojoj je smješten i ispitni centar iz grla nezadovoljnih maturanata i roditelja. Oni su protestovali nakon što je Komisija za ocjenjivanje utvrdila da je njih 553 prepisivalo na maturskom izpitu iz CSBH jezika.

,,Mi smo tog dana ni krivi ni dužni bili kao taoci. Skandirali su, ulazili, lupali. Došla je i policija, a jedna je majka rekla – Sram vas bilo, uzimate budućnost mog djeteta”, priča za Monitor jedan od članova Komisije za ocjenjivanje. Kaže da su se osjećali užasno, da su se nakon drame oko maturskog ispita, koja još traje, mnogi članovi komisije razboljeli. ,,Radiš posao kako valja i kako pravila nalažu i doživiš sve ovo. Da te osuđuju, skandiraju, da smo kao taoci zatvoreni u sali, da se bojimo za bezbjednost… Duže od mjesec dana niko nam iz Ministarstva prosvjete nije odgovarao, a na kraju su svi bili spremni da svale krivicu na nas. Niko nije stao iza nas, niko nam se nije obratio”.

Ono što niko ne osporava je nedvosmislen nalaz komisije da je preko 500 maturanata prepisivalo. Što i nije neka novina, s obzirom da  maturske ispite godinama unazad prati ta priča. ,,Imamo slučajeve da su direktori tokom testiranja šetali učionicama i govorili nastavnicima da pomažu učenicima kako bi škola imala što bolje rezultate. Mi jednom moramo da kažemo stop prepisivanju. Uvijek ga je bilo, ali sada moramo da ga svedemo na najmanju moguću mjeru”, izjavio je nedavno predsjednik Sindikata prosvjete Radomir Božović.

Novo je što se taj način ,,polaganja” mature omasovio – tužilaštvo je formiralo predmet zbog „curenja“ testova na eksternom ispitu za polumaturante u aprilu. A ispit je ponovljen 26. maja. Tokom aprila javnost se upoznala i sa prepisivanjem testova iz maternjeg jezika putem vajber grupe Druženje.

Komisija je ocjenjivala maturske radove od 15. aprila do 23. maja 2023, a da nema mjesta ljutnji na njih obrazložili su i time da su testove ocjenjivali pod šiframa, ne znajući ni školu, ni opštinu, kao ni ime učenika.

Da su učenici, koji su prepisivali, ocjenjeni nulom i članovi Komisije su saznali u petak 2. juna kada je bio dan za prigovore. ,,Ko je ocijenio djecu sa nulom? Znam koje smo ocjene mi dali. Mi nule nismo upisali”, rekla je Milica Stanković, članica Komisije, gostujući na TV Vijesti. I u Ministarstvu prosvjete tvrde da su zaprepašteni tom odlukom.

U opštem rasulu oko maturskog ispita, desio se eksces jer su članovi Komisije stali iza svog rada. Punudili su đacima, da bi mogli da se upišu na fakultete, da vanredno polažu 13. juna.

Ministar prosvjete Miomir Vojinović je nakon razgovora sa đacima i roditeljima zanemario stav struke i zatražio da se testovi ponovo pregledaju. Iz Komisije su odgovorili da to nije u skladu sa zakonom i ostali ka stavu da đaci treba vanredno da polažu.

Uslijedila je čistka – Vlada je ovlastila ministra prosvjete da smijeni direktoricu Ispitnog centra Crne Gore Draganu Dmitrović. Na telefonskoj sjednici smijenjen je i Upravni odbor Ispitnog centra, koji čine predsjednica Valentina Radulović Šćepanović i članovi Momir Radulović, Ana Savićević, Dragana Nenadović i Milica Lekić. Dragana Nenadović je razriješena i sa dužnosti glavnog ocjenjivača.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 9. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

FUNKCIONERSKA KAMPANJA: Iskočili iz DPS šinjela

Objavljeno prije

na

Objavio:

Sva ona presjecanja vrpci, predizborna obećanja, zapošljavanja, lažna obećanja, koje su ismijavali i kritikovali za vrijeme vladavine DPS-a, tokom ove kampanje, vlasti su prihvatile  kao obilježje svoje politike

 

Posljednji dan maja, premijer Dritan Abazović sa podgoričkim i rukovodstvom Opštine Tuzi, otvara dio bulevara Podgorica -Tuzi. Sve liči na scene kada su dio istog bulevara 2019. otvarali tadašnji predsjednik države Milo Đukanović i gradonačelnik Podgorice Ivan Vuković.

Na optužbe da je otvaranje već viđena predstava i dio predizborne kampanje, Abazović odgovara da Vlada ima agendu, da nije mogla da zna kada će se raspisati izbori… Potrefilo se tako, baš kao što se i DPS- godinama namještalo, otvaranje u predizborni vakat.

,,Funkcionerska kampanja koju DPS toliko vodi je zapravo pokazala sav njihov očaj”, poručivali su iz Abazovićeve stranke u avgustu 2020. Sada su sve to zaboravili, pa potpredsjednik URE i ministar Goran Đurović, par dana prije izbora, kao Vladin predstavlja ukradeni program Stan za sve.  Da se nema granica  jasno je bilo kada su novi trajekt krstili predizbornim imenom Ruka pravde.

Sva ona presjecanja vrpci, predizborna obećanja, zapošljavanja, lažna obećanja, koje su ismijavali i kritikovali za vrijeme vladavine DPS-a, tokom ove kampanje prihvatili su kao obilježje svoje politike.

I ostali koalicioni partneri u vlasti nalaze svoje načine predizborne promocije na istom tragu. Tako je krajem maja ministar pravde Marko Kovač sa rukovodstvom Opštine Nikšić usaglasio da Vlada donira Eparhiji budimljansko-nikšićkoj 220.000 eura za rekonstrukciju Saborne crkve Sv.Vasilija Ostroškog u Nikšiću. SPC-u kao nedostaje novca pa svako malo mora država da je pripomogne, a posebno u predizbornom vremenu.

Kad od DPS politike ne prezaju oni koji su se borili protiv nje, što je ne bi baštinili i oni koji su bivšoj vlasti godinama bili saradnici. Tako su za potrebe Ministarstva kapitalnih investicija, na čijem čelu je Ervin Ibrahimović, krajem maja, raspisani oglasi za čak šest direktora direktorata. Oglas se raspisuje dvije sedmice prije vanrednih parlamentarnih izbora, a rukovodioci se biraju na mandat od pet godina. Usput su raspisani i konkursi za pomoćnika direktora Uprave policije (Sektor za finansijsko-obavještajne poslove) i 16 oglasa za Upravu za gazdovanje šumama (za čuvare šuma, referente i portire)… Iz Vlade i od premijera opet objašnjenja koja vrijeđaju inteligenciju da to sa izborima nema baš nikakve veze.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 9. juna ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo