Povežite se sa nama

MONITORING

Tražili ste, gledajte

Objavljeno prije

na

Pomalo je tužno: skoro deceniju otkako se krenulo u transformaciju RTCG kako bi se od državne televizije napravio javni servis građana oslobođen uticaja vlasti, ista vlast razmatra da li da razriješi kompletan Savjet RTCG, upravljačko tijelo javnog servisa. Administrativni odbor parlamenta zatražio je ove sedmice od Ministarstva kulture i Savjeta RTCG da se izjasne o zahtjevu generalnog direktora RTCG Branka Vojičića koji je od Parlamenta tražio da razriješi Savjet. To je tijelo, prije ovog zahtjeva, odbilo da usvoji finansijski izvještaj RTCG za prethodnu godinu. To je, tvrdi Vojičić, nezakonito.

Zakon o javnim radiodifuznim servisima ne propisuje da će Savjet biti razriješen ukoliko ne usvoji finansijski izvještaj. U članu 47 Zakona kaže se da Skupština može razriješiti Savjet RTCG ako „u određenom roku ne objavi finansijski izvještaj”. Finansijski izvještaj RTCG objavljen je u roku.

„Mi nijesmo dužni da usvojimo finansijski izvještaj. To je kao da se raspusti skupština jer nije usvojila vladin završni račun budžeta”, komentariše za Monitor inicijativu Vojičića Dušan Simonović, predsjednik Savjeta RTCG. Simonović je još ranije ocijenio da je riječ o pritisku na njega i Savjet zbog finansijskog izvještaja kojeg većina u Savjetu smatra, u najmanju ruku, sumnjivim. Savjet je usvajanje tog dokumenta odložio dok Državna revizorska institucija ne završi revizorski izvještaj o poslovanju RTCG.

Zbog neusvojenog finansijskog izvještaja Simonović se našao ne samo pred parlamentarcima, nego i na internetu. Na Ju tjubu je prethodne sedmice postavljen snimak predsjednika Savjeta, napravljen bez njegovog znanja, na kom on Vojičića naziva „klasičnom budalom”, direktora opštih poslova Miodraga Vučinića “najvećim gangsterom”, a za direktorku TVCG Radojku Rutović kaže da “nema kapaciteta za posao koji obavlja”.

Pominje i neracionalno poslovanje menadžmenta RTCG.

Simonovića je, nakon što je kolegijum generalnog direktora RTCG, zatražio njegovu smjenu, podržala većina članova Savjeta, pa se očekuje da će na sljedećoj sjednici tog tijela biti pokrenuta inicijativa za smjenu Vojičića o kojoj se odavno govori. Savjet je smjenu Vojičića tražio ne samo zbog rukovođenja finansijama, nego i zbog programa RTCG.

Snimak je tajno napravljen nekoliko mjeseci ranije, a pušten je u trenutku kada je Savjet odbio da usvoji finansijski izvještaj. Finansijski izvještaj, i nezavisni revizorski izvještaj koji je Savjet usvojio, između ostalog pokazuju da Simonovićevim rječnikom kazano – „klasična budala”, „najveći gangster” i nekompetentna urednica, sa još dvoje direktora RTCG, crnogroske građane koštaju 204 000 eura godišnje. Više nego što se izdvaja za zarade svih zaposlenih Arhitektonskog fakulteta, na primjer. (vidi box). Nije strašno to što je uprava državne televizije plaćena papreno. Nego to što za taj novac građani u izvještajima RTCG dobijaju tek loše montiranu bajku o Crnoj Gori kao lideru u regionu.

Zašto se Skupština, s obzirom na to da nema zakonskog osnova za razrješenje Savjeta i da nije prekršen zakon, uošte upustila u tu proceduru, nije poznato. „Traženje mišljenja” od Vlade o razrešenju Savjeta je skupštinska inovacija. Vlada ne samo da po zakonu nije nadležna da raspravlja o sudbini Savjeta, kako su saopštili iz Ministarstva kulture, nego ne bi smjela bilo kako da utiče na rad i nezavisnost RTCG i njegove uprave. Dokle je RTCG stigla sa transformacijom u javni servis pokazuje i to da se u Skupštini čak čuo predlog da parlament obavi kontrolno saslušanje predsjednika Savjeta i generalnog direktora RTCG. Demokratski, nema šta.

Jedno je sigurno: deceniju nakon što su 2002. godine usvojeni medijski zakoni koji su državnu televiziju trebali da oslobode pritiska vlasti, RTCG je dalje od tog cilja nego ikada.

Problem državne televizije nijesu samo moguće neracionalno trošenje, loša kadrovska politika ili sukob na relaciji menadžment – Savjet. Smjena Vojičića ili Savjeta neće od RTCG napraviti servis građana. Pokušaj transformacije sistematski je opstruiran od strane vlasti, a stvari su danas postavljene tako da je RTCG više servis moćnijih krugova iz vrha vlasti, a ne građana.

Javni servis znači – na to su crnogorsku vlast više puta upozoravali međunarodni zvaničnici i eksperti – autonomiju organa upravljanja, javno finansiranje i program u skladu s opštim interesom. RTCG ne zadovoljava nijedan od uslova.

Crnogorskim parlamentarcima nije prvi put da tumače medijske zakone kako im se sviđa. Ubrzo, pošto je vlast shvatila da su zakoni iz 2002. godine demokratskiji nego što treba i da se RTCG možda može transformisati, zakoni su izmijenjeni. Nova rješenja, usvojena 2008. godine vraćaju RTCG na finansiranje iz budžeta (prethodno se pokušalo sa pretplatom preko računa) a izbor Savjeta RTCG, tijela koje mora biti nezavisno kako bi javni servis bio moguć, prelazi i formalno u ruke parlamentaraca koji od 2008. godine mogu da biraju, odnosno da potvrde ili ne potvrde imenovanja članova Savjeta iz civilnog sektora, Univerziteta i ostalih predlagača. Nijesu pomogli ni stavovi domaćih i stranih eksperata da će tim rješenjem definitivno biti onemogućena autonomija RTCG.

„ Ja sam veoma osjetljiva na problem upravljanja javnog servisa… Na tom pitanju obično stoji i pada ideja javnog servisa. Politici se ponovo otvaraju vrata za uticaj na javni servis, a kada ih jednom otvorite onda ih je jako teško zatvoriti”, upozoravala je između ostalih Sandra Hrvatin, ekspertkinja Evropske komisije, kada su izbor i razrešenje članova Savjeta prešli u ruke Skupštine. Uzalud.

Parlamentarci su tim izmjenama samo ozakonili sopstvenu dugogodišnju praksu kršenja medijskih zakona – birali su članove Savjeta iako im zakon to nije dozvoljavao. Skupština je po zakonu iz 2002. potvrđivala imenovanja članova Savjeta, nakon porvjere da li je neko od izabranih u konfliktu interesa.

Jedino je prvi Savjet, izabran krajem 2002. godine, pošto su zakoni usvojeni, formiran bez pritisaka vlasti. Četiri godine kasnije Skupština je počela da bira članove, ne potvrdivši izbor nekih sumnjivih lica iz civilnog sekrotra jer je bilo očigledno da bi poštovanjem zakona i vlast izgubila kontrolu nad Svjetom.

Neki nepodobni kasnije su „puštani unutra” kada je odnos snaga u Savjetu bio takav da njihov ulazak ne bi mogao da utiče na uticaj vlasti na to tijelo. Kada im je igra dojadila, zakoni su promijenjeni. Da vlast pokušava da zadrži uticaj na RTCG, bilo je jasno i nakon što je Parlament uporno ignorisao to što su neki članovi Savjeta bili u konfliktu inetresa ili nijesu ispunjavali uslove za članstvo u Savjetu.

Da se RTCG zabetonira pomogla je i izmjena zakona po kojoj je RTCG vraćena na finansiranje iz budžeta. Zakon iz 2002. je propisivao da se RTCG dominantno finansira od radio-difuzne pretplate. Taj model direktnog finansiranja od strane građana bio je u skladu sa Amsterdamskim protokolom, koji su zemlje EU usvojile još 1997. godine.

Zato sada za potrošene pare iz budžeta RTCG ne odgovara građanima već svom poslodavcu – vrhu DPS-a. A, vrh je već pokazao kakve kadrove dovodi da spašava svoje medije, kad prigusti.

Šta krije finansijski izvještaj RTCG

Finansijski izvještaj RTCG za prošlu godinu koji je Savjet odbio da usvoji pokazuje da RTCG posluje isključivo zahvaljujući novcu iz budžeta.

Crnogorski građani su za RTCG prošle godine izdvojili oko 10 miliona eura, što je malo manje nego za Univerzitet Crne Gore. Istovremeno, RTCG je tek nešto više od jednog miliona zaradila od marketinga, gotovo isto koliko je bila u minusu.

Slavica Striković, članica Savjeta RTCG, za Monitor kaže da je interesantno da je snimak na Ju tjubu na kom Dušan Simonović, predsjednik Savjeta RTCG, uvredljivo govori o direktorima i urednicima RTCG objavljen baš kada je Savjet odbio da usvoji finanijski izvještaj. Ona kaže da je snimak urađen prije nekoliko mjeseci.

„Izvještaj je, između ostalog, pokazao da je oko 10 odsto novca građana potrošeno za produkciju, a preko 80 odsto za plate, ili da su su troškovi održavanja voznog parka i goriva povećani otkad je nabavljeno šest novih vozila”, kaže ona.

Savjet je primijetio i da je RTCG duplirala troškove za prenos sportskog programa za koji je Simonović ranije prokomenatrisao da „nije vidio da ga emituju”. Za sportski program je RTCG utrošila nešto manje od 900 000 eura, od ukupno dva i po miliona utrošenih na program.

Prilično su povećani, skoro tri puta, i troškovi za otpremnine, a broj stalno zapošljenih neznatno je smanjen. Uvećana je i stavka „ostala lična primanja”, a za dnevnice za putovanja po zemlji i inostranstvu potrošeno je više od 400 000 eura, koliko godišnje na zarade potroši Medicinski fakultet.

Usvojeni nezavisni revizorski izvještaj pokazuje da RTCG nije prijavila kredit od oko 900 000 eura kod Atlas banke, radi otplaćivanja duga za satelit. U izvještaju se napominje i da nije pravilno procijenjena imovina RTCG, da nijesu utvrđena jasna pravila za utvrđivanje visine otpremnina i ostalih primanja…

Milena PEROVIĆ KORAĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

POLJOPRIVREDNICI I DALJE BEZ AGROBUDŽETA: Na goloj ledini

Objavljeno prije

na

Objavio:

Stočna hrana je sve skuplja, poljoprivrednicima i stočarima država naplaćuje punu akcizu na gorivo za mehanizaciju dok uvoznički lobi nastavlja dominaciju. Kasni, uveliko, i agrobudžet. Realno je očekivati da će proći makar 20 dana od izglasavanja budžeta u parlamentu dok Vlada usvoji taj dokument. A to je tek prvi korak

 

„Poljoprivreda ne može da čeka“, kaže nam Milko Živković, predsjednik Unije stočara sjevera Crne Gore. Pa pritvrđuje primjerom: od početka godine stočna hrana (koncetrat) poskupila je sa 0,3 na više od 0,4 eura po kilogramu. „Kako troškovi ishrane stoke čine oko 60 -70 odsto ukupnih troškova, cijena koncentrovane hrane preko 30 euro centi za kilogram čini ovu proizvodnju nerentabilnom a na 40 centi se ulazi u gubitak“. A cijena stočne hrane nastavlja da raste.

Proizvesti je skupo, a prodati – teško. Gotovo nemoguće, u situaciji kada  trgovci, ugostitelji i hotelijeri još  vagaju stvarne domete predstojeće turističke sezone. Nakon prošlogodišnje katastrofe.

U zalihama sirare Miljanić blizu devet tona kozjeg sira od zimus čeka kupce. Dok Radisav – Rašo Miljanić, jedan od najvećih proizvođača i otkupljivača kozjeg mlijeka u Crnoj Gori, čeka pomoć države. „Mi moramo znati da li imamo podršku države da spasi kozarstvo ili nemamo“.

Crna Gora je 2019. uvezla sira za 16,5 miliona, dok trenutno u Banjanima leži domaći proizvod vrijedan od skoro 100.000 (prema proizvođačkim cijenama) do blizu 200.000 eura (u maloprodaji, uz uračunatu trgovačku maržu koja se kreće do 50 odsto i 21 odsto PDV-a koji se zaračunava na tako formiranu cijenu). Ta informacija je, zimus, prvo zainteresovala medije pa tek onda resorno ministarstvo. Odakle su tada, nakon upita sa TVCG, odgovorili kako su „preduzete aktivnosti“ kako bi se na terenu sagledala cjelokupna situacija  a da će javnost biti blagovremeno upoznata sa konkretnim potezima.

Javnost još čeka, a Miljanić se nada. „Nakon saopštenja Ministarstva poljoprivrede obišla nas je inspekcija i uvjerila se da lagerovana količina sira o kojoj sam pričao postoji, tačno do u kilogram. Popisali su ga i otišli“. Od tada, kaže za Monitor, nema novih vijesti. „Predlagao sam da nađemo model da plasiramo proizvode na tržište, ili za bolnice, škole, domove starih. Ima načina ako ima volje“.

Ima li volje?

Skupštinska rasprava o Vladinom Prijedlogu zakona o budžetu za 2021. godinu počeće tek naredne nedjelje, pa je sada izvjesno da će crnogorski poljoprivrednici i početak juna dočekati bez očekivane, i neophodne, pomoći iz Agrobudžeta.

Realno je očekivati da će proći makar 20 dana od izglasavanja budžeta u parlamentu do usvajanja Agrobudžeta na sjednici Vlade. Pod uslovom da ne dođe do komplikacija. Tek tada slijede pozivi za učešće u raspodjeli predviđenih sredstava, prikupljanje dokumentacije, terenske provjere, odlučivanje i, konačno, raspodjela novca namijenjenog za podršku ratarima, stočarima, vinogradarima, ribarima…

Riječ je, prema predloženom budžetu, o nekih 35 miliona eura, u koje će, prema običajima naslijeđenim od prošlih vlada, biti uračunat i dio tzv. socijalnih davanja (naknade za staračka domaćinstva) u vrijednosti 3,35 miliona. Da barem na papiru  izgleda kako se za poljoprivredu izdvaja više nego što je to zaista slučaj.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 14. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

DEMOKRATE POBJEDNICI IZBORA U HERCEG NOVOM: Brodolom Demokratske partije socijalista

Objavljeno prije

na

Objavio:

Neki Novljani vide dvije varijante formiranja vlasti. Ona u kojoj bi Novska lista bila isključena, te bi se u Novom preslikao odnos snaga na vlasti sa državnog nivoa. I druga, gdje bi svih pet lista koje su učestvovale na izborima participirale u izvršnoj vlasti u skladu sa osvojenim mandatima. To bi se moglo zaključiti iz slavljeničkog govora lidera Demokrata, Alekse Bečića koji je sabrao da vlast nakon izbora čini 80 odsto, a opoziciju 20 odsto volje biračkog tijela

 

Brod lokalne uprave u Herceg Novom imao je mirno more i dobar vjetar u nedjelju 9. maja, kada je cjelokupna posada ubilježila politički dobitak, osim barke Demokratske partije socijalista koja je pretrpjela težak brodolom u kome je, očekivano, potopljena.

Na birališta je u nedjelju izašlo 17 hiljada građana Novog, od upisanih 25.590 sa pravom glasa. Na 16.738 važećih glasačkih listića Novljani su većinom zaokružili one političke stranke koje posljednje četiri godine vladaju u ovom primorskom gradu, tako da nekih većih iznenađenja nije bilo osim porasta povjerenja u lokalne stranke, grupe građana čija je politička deviza da vlast na lokalnom nivou treba da bude servis građana za rješavanje lokalnih, komunalnih potreba i  problema, koji nemaju previše dodirnih tačaka sa nacionalnim i identitetskim pitanjima koja opterećuju crnogorsku političku scenu.

Pobjednik nedjeljnih redovnih lokalnih izbora u Novom  je Demokratska Crna Gora, partija čija je lista osvojila najveći broj glasova ili 27,65 odsto, što pretočeno u odborničke mandate čini 10 odborničkih mjesta u Skupštini Opštine Herceg Novi. To je neznatno povećanje u odnosu na rezultat prethodnih lokalnih izbora iz 2017. kada su Demokrate, same, osvojile 9 odborničkih mandata. Međutim, gledano iz perspektive avgustovskih parlamentarnih izbora, na kojima je ova stranka osvojila u Novom 20,68 odsto glasova, postignuti rezultat, sa manjom izlaznošću nego u avgustu 2020, ocjenjuje se kao uzlet Demokrata, koji su osigurali podršku istaknutih Novljana i u izbornu trku ušli sa predsjednikom Opštine, Stevanom Katićem, nosiocem izborne liste Ni lijevo ni desno – pravac Novi.

Najveće iznenađenje izbora predstavlja sjajan rezultat Novske liste, lokalne političke stranke koja je nastupila samostalno pod sloganom Naš grad, naš brod i osvojila 3.195 glasova ili 7 odborničkih mjesta. U Novskoj listi ističu kako su pojedinačno najjača politička opcija u Herceg Novom, jer su sve ostale liste predstavljene kao koalicije više političkih subjekata. Novska lista osnovana je pred lokalne izbore 2012. godine. U izbornu trku 9. maja ušla je sa pozicije vlasti. U lokalnoj skupštini zauzima tri odbornička mjesta na osnovu kojih je, raspodjelom funkcija prije četiri godine, dobila više značajnih pozicija u izvršnoj vlasti. Imali su mjesto potpredsjednika Opštine Herceg Novi, dva opštinska sekretarijata, Turističku organizaciju grada i direktorske fotelje u dva gradska preduzeća. Prethodni rad ih je očigledno preporučio da su zadobili više nego duplo glasova Novljana u odnosu na prethodne izbore.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 14. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SLUČAJ BRANISLAVA – BRANA  MIĆUNOVIĆA: Suđenje za ubistvo kojim je umrlo crnogorsko pravosuđe?

Objavljeno prije

na

Objavio:

Uloga sudije izvjestioca Milivoja Katnića

 

Glavni specijalni tužilac Milivoje Katnić je kao sudija izvjestilac imao najznačajniju ulogu u donošenju oslobađajuće pravosnažne presude Apelacionog suda od 20. novembra 2007. godine  kojom je kontroverzni, i nekoliko puta ranije osuđivan, biznismen Branislav – Brano Mićunović oslobođen optužbi za teško ubistvo Radovana – Raca Kovačevića iz bezobzirne osvete. Tom presudom su do sada nekoliko puta javno mahali funkcioneri Demokrata i Demokratskog fronta u susret nikšićkim izborima i vezano za nacrte tužilačkih zakona, upirući prst na Katnićevu ulogu u procesu vijeka.

Priča je počela u ranim jutarnjim satima 7. oktobra 2000. godine kada je Nikšićanin Radovan Kovačević teško ranjen u oružanom obračunu u kazinu Hotela Podgorica koji su držali Branislav Mićunović i Savo Grbović. Na njega je pucao Cetinjanin Petko Pešukić kome je onda Nikšićanin Zdravko Lopušina prišao sa leđa, u rvanju oteo pištolj i ispalio u Pešukića nekoliko metaka momentalno ga usmrtivši. Nakon ranjavanja, Kovačevića su prebacili u Klinički centar njegovi prijatelji Stanko Milović i Emil Osmanagić zajedno sa policajcem posebnih jedinica MUP-a Dragoljubom Mrvaljevićem čija jedinica je bila smještena u Hotelu Podgorica i koji se zatekao u hotelu nakon što mu se završila smjena.

U optužnici Višeg tužioca u Podgorici, koju je na glavnom pretresu zastupala zamjenica Vesna Jovićević (nedavno pomenuta u aferi Stanovi), piše da je Branislav Mićunović istog dana u ranim jutarnjim satima „na ulazu u Urgentni blok KBC-a Podgorica lišio života Kovačević Radovana iz Nikšića iz bezobzirne osvete i pri tome umišljajem doveo u opasnost život još dva lica, na način što je prišao vozilu „audi“ A6 oznaka BD… kojim je, nakon događaja iz tačke dispozitiva optužnice prevezen povrijeđeni Radovan Kovačević, i u trenutku kada su Mrvaljević Dragoljub i Vojičić Dragoslav iz Podgorice, izvlačili Kovačevića iz vozila kroz otvorena zadnja lijeva vrata da bi ga unijeli u Urgentni blok radi ukazivanja ljekarske pomoći, optuženi je iz revolvera nepoznate marke cal.38 specijal u pravcu Kovačevića ispalio tri projektila koji su ga pogodili nanoseći mu teške i po život opasne tjelesne povrede… sveteći se na taj način zbog prethodnog ubistva Pešukića Petka iako je u tom trenutku znao da Kovačević nije izvršio ovo djelo“. Kovačeviću je pucano u glavu dva puta i jednom u desno rame. Tužilac je naveo da je smrt Kovačevića nastupila usljed razorenja mozga i kičmene moždine i iskrvavljenja i da je Mićunović pri tom doveo u opasnost živote još dvije  osobe „jer je postojala mogućnost da budu pogođeni ispaljenim projektilima, kao i rikošet projektila koji je udario u betonski pod u njihovoj blizini“.

Suđenje koje je uslijedilo je zaokupiralo crnogorsku javnost zbog kontroverznog pedigrea optuženog Mićunovića koga mnogi smatraju za vladara podzemlja i desnu ruku državno-partijskog vrha Crne Gore. Shodno tome, kritičari su tvrdili da je država imala veliki interes da ishoduje povoljnu presudu za Mićunovića.

Vijeće Višeg suda u Podgorici kojim je predsjedavao sudija Radovan Mandić je presudom od 12. juna 2001.  oslobodilo Mićunovića optužbe za ubistvo i ukinulo mu pritvor u kome je bio od 7. oktobra 2000. godine. Presudi su prethodile promjene iskaza ključnih svjedoka davane u policiji, istražnom postupku i glavnom pretresu. Takođe, svjedoci, osim Okice Mujovića, su tvrdili na glavnom pretresu da nisu vidjeli optuženog Mićunovića da drži pištolj u ruci i da puca već su ga samo vidjeli da je stigao blizu ulaza u Urgetni blok i kretao se okolo. Mujović je na sudu izjavio da je vidio ispruženu desnu ruku Mićunovića u kojoj je bio pištolj koji je bio „poluokrenut dolje i u pravcu Kovačević Radovana u kom momentu čuje još jedan hitac, pri čemu ne vidi da se iz pištolja Mićunovića ispaljuje taj hitac ali vidi da dolazi od njegovog pravca…“. Sudsko vijeće sudije Mandića je odbacilo njegovo svjedočenje kao nevjerodostojno jer je utvrdilo da se on nije nalazio na mjestu odakle je mogao biti očevidac kao i da ga drugi svjedoci nisu primijetili. Sudsko vijeće je takođe odbacilo i svjedočenja drugih svjedoka, osim sanitetskih radnika, zaključivši da oni zapravo nisu bili na mjestima na kojima su tvrdili da su bili i time nisu mogli biti očevici predmetnog događaja.

Optuženi Mićunović je nakon testiranja bio negativan na prisustvo barutnih čestica, kako na ruci tako i na odjeći.

Jedini nepravosnažno osuđeni u tom procesu je bio Zdravko Lopušina iz Nikšića koji je osuđen na dvije godine zatvora zbog prekoračenja nužne odbrane. Međutim, Lopušina je poginuo nekoliko mjeseci nakon prvostepene presude tako da je dalji postupak protiv njega obustavljen zbog smrti.

Slučaj se preselio na Vrhovni sud, koji je tada bio drugostepeni sud, i kojim je predsjedavao sudija Stevan Damjanović. Njegovo vijeće je u maju 2004. ukinulo oslobađajuću presudu sudije Mandića zbog bitnih povreda odredbi krivičnog postupka i vratilo slučaj na ponovno suđenje. Vrhovni sud je takođe naložio prvostepenom sudu da svestranije analizira izjave sanitetskog osoblja Dragoslava Vojičića (koji je samo „primijetio ruku muškarca, u stvari podlakticu koja je bila gola i ta ruka ide prema povrijeđenom“) i Milorada Krsmanovića, kao i da treba suočiti svjedoke policajca Mrvaljevića i sanitetskog radnika Vojičića.

Sudija Mandić nije izvršio suočenje i u ponovljenom postupku 10. februara 2005. godine, opet donio oslobađajuću presudu. Viši tužilac se žalio na presudu po objavljivanju i žalbeni postupak se preselio na upravo novoformirani Apelacioni sud čije adaptiranje prostorija je završeno u martu 2005. a u aprilu iste godine počinje sa radom. Apelacioni sud je preuzeo 172 „Kž“ drugostepena krivična predmeta od Vrhovnog suda.

Predmet pod rednim brojem K.br. 79/2004 sudije Mandića dolazi pred petočlano vijeće sudija Apelacionog suda, po tadašnjem Zakoniku o krivičnom postupku. Dr Vukoman Golubović je bio predsjedavajući vijeća dok su članovi vijeća bili Radmila Mijušković, Branimir Femić, Marija Marinković i Milivoje Katnić kao sudija izvjestilac. Izvjestilac je inače, i u procesnom pravu i u praksi uvijek onaj označen kao posljednji član u uvodu svake presude. Izvjestilac po ZKP-u „duži“ predmet, čita, objašnjava, preduzima sve druge radnje ali i priprema prijedlog presude sudskom vijeću. U praksi sudija izvjestilac je glavna osoba koja određuje smjer u kome će odlučivati sudsko vijeće, kako je Monitoru reklo nekoliko pravnih stručnjaka.

Do formiranja Apelacionog suda Katnić je bio neraspoređeni vojni sudija nakon što je Skupština Crne Gore donijela zakon o prestanku rada Vojnog suda i Vojnog tužilaštva  u aprilu 2004.

Na konferenciji za štampu od 24. februara ove godine, specijalni tužilac Katnić je na pitanje novinara da li je bio član Sudskog vijeća Apelacionog suda koje je opravosnažilo oslobađajuću presudu Branislavu Mićunoviću odgovorio da je bio član toga vijeća i da je glasao za  oslobašajuću presudu. Prećutao je da je bio sudija izvjestilac.

Katnić je na pressu izjavio da se nikad nije sreo ni s Branom Mićunovićem, ni s bilo kim njegovim dodavši da „on (Mićunović) i njegovi i ja smo se razdvojili 1400. godine, kad smo imali zajedničkog pretka“. Takođe Katnić je optužio jednog od lidera DF-a Milana Kneževića i jednog od vlasnika Vijesti Željka Ivanovića da su entiteti „koji pokušavaju da krv nesrećnog momka stave na ruke mene i moje porodice“.

Više državno tužilaštvo i tužiteljka Lepa Medenica su Vijestima 10. novembra 2019. godine,  izjavili da VDT ne traži ubicu pokojnog Kovačevića nakon što su Mićunović i još dvije osobe  oslobođene optužbe. Tada je VDT uputio novinarku „da sve odgovore na pitanja iz vašeg e-maila možete naći u predmetnoj presudi“.

U dotičnoj presudi Apelacionog suda kao i onoj od Višeg suda zaključuje se da je ubica Kovačevića zapravo pokojni Petko Pešukić koji mu je i nanio povrede u kazinu Hotela Podgorica od kojih je iskrvario, usljed čega je nastupila smrt. To je bio stav domaćih vještaka i Komisije vještaka Instituta za sudsku medicinu Medicinskog fakulteta u Beogradu. Po tom stanovištu, koje je za kritičare upitno, Kovačević je već bio mrtav kad je doveden pred Urgentni blok. Sve i da je dokazano da je Mićunović pucao u mrtvog Kovačevića (po nalazu vještaka), ne bi bio osuđen za ubistvo već za neko blaže djelo poput izazivanja opšte opasnosti ili u najgorem, za pokušaj ubistva. Međutim,  u sudskoj praksi kod nas i u regionu ne postoji preseda slične vrste, pa ostaje nejasno da li bi uopšte i kako odgovarao.

Državno tužilaštvo se nakon pravosnažne presude nije bavilo identitetom pucača makar radi utvrđivanja da li je počinio krivično djelo izazivanja opšte opasnosti. Pucač je najvjerovatnije došao ispred Urgentnog bloka u uvjerenju da je Kovačević još živ.

Inače izuzetno složeni i javnosti poznati predmet ubistva Kovačevića se ne spominje u zvaničnoj biografiji glavnog specijalnog tužioca.

U vrijeme ponovljenog suđenja vrhovna državna tužiteljka je bila Vesna Medenica, koja će mjesec dana nakon pravosnažne oslobađajuće presude Branislavu Mićunoviću doći na čelo Vrhovnog suda Crne Gore. Osim nje i Katnića posrećilo se i predmetnom istražnom sudiji Mušiki Dujoviću koji će kasnije doći na čelo Apelacionog suda.

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo