Povežite se sa nama

MONITORING

Tražili ste, gledajte

Objavljeno prije

na

branko-vojicic

Pomalo je tužno: skoro deceniju otkako se krenulo u transformaciju RTCG kako bi se od državne televizije napravio javni servis građana oslobođen uticaja vlasti, ista vlast razmatra da li da razriješi kompletan Savjet RTCG, upravljačko tijelo javnog servisa. Administrativni odbor parlamenta zatražio je ove sedmice od Ministarstva kulture i Savjeta RTCG da se izjasne o zahtjevu generalnog direktora RTCG Branka Vojičića koji je od Parlamenta tražio da razriješi Savjet. To je tijelo, prije ovog zahtjeva, odbilo da usvoji finansijski izvještaj RTCG za prethodnu godinu. To je, tvrdi Vojičić, nezakonito.

Zakon o javnim radiodifuznim servisima ne propisuje da će Savjet biti razriješen ukoliko ne usvoji finansijski izvještaj. U članu 47 Zakona kaže se da Skupština može razriješiti Savjet RTCG ako „u određenom roku ne objavi finansijski izvještaj”. Finansijski izvještaj RTCG objavljen je u roku.

„Mi nijesmo dužni da usvojimo finansijski izvještaj. To je kao da se raspusti skupština jer nije usvojila vladin završni račun budžeta”, komentariše za Monitor inicijativu Vojičića Dušan Simonović, predsjednik Savjeta RTCG. Simonović je još ranije ocijenio da je riječ o pritisku na njega i Savjet zbog finansijskog izvještaja kojeg većina u Savjetu smatra, u najmanju ruku, sumnjivim. Savjet je usvajanje tog dokumenta odložio dok Državna revizorska institucija ne završi revizorski izvještaj o poslovanju RTCG.

Zbog neusvojenog finansijskog izvještaja Simonović se našao ne samo pred parlamentarcima, nego i na internetu. Na Ju tjubu je prethodne sedmice postavljen snimak predsjednika Savjeta, napravljen bez njegovog znanja, na kom on Vojičića naziva „klasičnom budalom”, direktora opštih poslova Miodraga Vučinića “najvećim gangsterom”, a za direktorku TVCG Radojku Rutović kaže da “nema kapaciteta za posao koji obavlja”.

Pominje i neracionalno poslovanje menadžmenta RTCG.

Simonovića je, nakon što je kolegijum generalnog direktora RTCG, zatražio njegovu smjenu, podržala većina članova Savjeta, pa se očekuje da će na sljedećoj sjednici tog tijela biti pokrenuta inicijativa za smjenu Vojičića o kojoj se odavno govori. Savjet je smjenu Vojičića tražio ne samo zbog rukovođenja finansijama, nego i zbog programa RTCG.

Snimak je tajno napravljen nekoliko mjeseci ranije, a pušten je u trenutku kada je Savjet odbio da usvoji finansijski izvještaj. Finansijski izvještaj, i nezavisni revizorski izvještaj koji je Savjet usvojio, između ostalog pokazuju da Simonovićevim rječnikom kazano – „klasična budala”, „najveći gangster” i nekompetentna urednica, sa još dvoje direktora RTCG, crnogroske građane koštaju 204 000 eura godišnje. Više nego što se izdvaja za zarade svih zaposlenih Arhitektonskog fakulteta, na primjer. (vidi box). Nije strašno to što je uprava državne televizije plaćena papreno. Nego to što za taj novac građani u izvještajima RTCG dobijaju tek loše montiranu bajku o Crnoj Gori kao lideru u regionu.

Zašto se Skupština, s obzirom na to da nema zakonskog osnova za razrješenje Savjeta i da nije prekršen zakon, uošte upustila u tu proceduru, nije poznato. „Traženje mišljenja” od Vlade o razrešenju Savjeta je skupštinska inovacija. Vlada ne samo da po zakonu nije nadležna da raspravlja o sudbini Savjeta, kako su saopštili iz Ministarstva kulture, nego ne bi smjela bilo kako da utiče na rad i nezavisnost RTCG i njegove uprave. Dokle je RTCG stigla sa transformacijom u javni servis pokazuje i to da se u Skupštini čak čuo predlog da parlament obavi kontrolno saslušanje predsjednika Savjeta i generalnog direktora RTCG. Demokratski, nema šta.

Jedno je sigurno: deceniju nakon što su 2002. godine usvojeni medijski zakoni koji su državnu televiziju trebali da oslobode pritiska vlasti, RTCG je dalje od tog cilja nego ikada.

Problem državne televizije nijesu samo moguće neracionalno trošenje, loša kadrovska politika ili sukob na relaciji menadžment – Savjet. Smjena Vojičića ili Savjeta neće od RTCG napraviti servis građana. Pokušaj transformacije sistematski je opstruiran od strane vlasti, a stvari su danas postavljene tako da je RTCG više servis moćnijih krugova iz vrha vlasti, a ne građana.

Javni servis znači – na to su crnogorsku vlast više puta upozoravali međunarodni zvaničnici i eksperti – autonomiju organa upravljanja, javno finansiranje i program u skladu s opštim interesom. RTCG ne zadovoljava nijedan od uslova.

Crnogorskim parlamentarcima nije prvi put da tumače medijske zakone kako im se sviđa. Ubrzo, pošto je vlast shvatila da su zakoni iz 2002. godine demokratskiji nego što treba i da se RTCG možda može transformisati, zakoni su izmijenjeni. Nova rješenja, usvojena 2008. godine vraćaju RTCG na finansiranje iz budžeta (prethodno se pokušalo sa pretplatom preko računa) a izbor Savjeta RTCG, tijela koje mora biti nezavisno kako bi javni servis bio moguć, prelazi i formalno u ruke parlamentaraca koji od 2008. godine mogu da biraju, odnosno da potvrde ili ne potvrde imenovanja članova Savjeta iz civilnog sektora, Univerziteta i ostalih predlagača. Nijesu pomogli ni stavovi domaćih i stranih eksperata da će tim rješenjem definitivno biti onemogućena autonomija RTCG.

„ Ja sam veoma osjetljiva na problem upravljanja javnog servisa… Na tom pitanju obično stoji i pada ideja javnog servisa. Politici se ponovo otvaraju vrata za uticaj na javni servis, a kada ih jednom otvorite onda ih je jako teško zatvoriti”, upozoravala je između ostalih Sandra Hrvatin, ekspertkinja Evropske komisije, kada su izbor i razrešenje članova Savjeta prešli u ruke Skupštine. Uzalud.

Parlamentarci su tim izmjenama samo ozakonili sopstvenu dugogodišnju praksu kršenja medijskih zakona – birali su članove Savjeta iako im zakon to nije dozvoljavao. Skupština je po zakonu iz 2002. potvrđivala imenovanja članova Savjeta, nakon porvjere da li je neko od izabranih u konfliktu interesa.

Jedino je prvi Savjet, izabran krajem 2002. godine, pošto su zakoni usvojeni, formiran bez pritisaka vlasti. Četiri godine kasnije Skupština je počela da bira članove, ne potvrdivši izbor nekih sumnjivih lica iz civilnog sekrotra jer je bilo očigledno da bi poštovanjem zakona i vlast izgubila kontrolu nad Svjetom.

Neki nepodobni kasnije su „puštani unutra” kada je odnos snaga u Savjetu bio takav da njihov ulazak ne bi mogao da utiče na uticaj vlasti na to tijelo. Kada im je igra dojadila, zakoni su promijenjeni. Da vlast pokušava da zadrži uticaj na RTCG, bilo je jasno i nakon što je Parlament uporno ignorisao to što su neki članovi Savjeta bili u konfliktu inetresa ili nijesu ispunjavali uslove za članstvo u Savjetu.

Da se RTCG zabetonira pomogla je i izmjena zakona po kojoj je RTCG vraćena na finansiranje iz budžeta. Zakon iz 2002. je propisivao da se RTCG dominantno finansira od radio-difuzne pretplate. Taj model direktnog finansiranja od strane građana bio je u skladu sa Amsterdamskim protokolom, koji su zemlje EU usvojile još 1997. godine.

Zato sada za potrošene pare iz budžeta RTCG ne odgovara građanima već svom poslodavcu – vrhu DPS-a. A, vrh je već pokazao kakve kadrove dovodi da spašava svoje medije, kad prigusti.

Šta krije finansijski izvještaj RTCG

Finansijski izvještaj RTCG za prošlu godinu koji je Savjet odbio da usvoji pokazuje da RTCG posluje isključivo zahvaljujući novcu iz budžeta.

Crnogorski građani su za RTCG prošle godine izdvojili oko 10 miliona eura, što je malo manje nego za Univerzitet Crne Gore. Istovremeno, RTCG je tek nešto više od jednog miliona zaradila od marketinga, gotovo isto koliko je bila u minusu.

Slavica Striković, članica Savjeta RTCG, za Monitor kaže da je interesantno da je snimak na Ju tjubu na kom Dušan Simonović, predsjednik Savjeta RTCG, uvredljivo govori o direktorima i urednicima RTCG objavljen baš kada je Savjet odbio da usvoji finanijski izvještaj. Ona kaže da je snimak urađen prije nekoliko mjeseci.

„Izvještaj je, između ostalog, pokazao da je oko 10 odsto novca građana potrošeno za produkciju, a preko 80 odsto za plate, ili da su su troškovi održavanja voznog parka i goriva povećani otkad je nabavljeno šest novih vozila”, kaže ona.

Savjet je primijetio i da je RTCG duplirala troškove za prenos sportskog programa za koji je Simonović ranije prokomenatrisao da „nije vidio da ga emituju”. Za sportski program je RTCG utrošila nešto manje od 900 000 eura, od ukupno dva i po miliona utrošenih na program.

Prilično su povećani, skoro tri puta, i troškovi za otpremnine, a broj stalno zapošljenih neznatno je smanjen. Uvećana je i stavka „ostala lična primanja”, a za dnevnice za putovanja po zemlji i inostranstvu potrošeno je više od 400 000 eura, koliko godišnje na zarade potroši Medicinski fakultet.

Usvojeni nezavisni revizorski izvještaj pokazuje da RTCG nije prijavila kredit od oko 900 000 eura kod Atlas banke, radi otplaćivanja duga za satelit. U izvještaju se napominje i da nije pravilno procijenjena imovina RTCG, da nijesu utvrđena jasna pravila za utvrđivanje visine otpremnina i ostalih primanja…

Milena PEROVIĆ KORAĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ZORAN BRĐANIN NA ČELU UPRAVE POLICIJE: Vršilac dužnosti podijelio vlast

Objavljeno prije

na

Objavio:

URA je „progurala“ jednog, premijer Krivokapić priželjkivao je drugog, dok je DF saopštio da neće podržati nijednog kandidata koga predloži Vlada, pošto smatraju da je njihov favorit nezakonito eliminisan iz trke za direktora UP

 

Vlada je u utorak imenovala Zorana Brđanina za vršioca dužnosti direktora Uprave policije. Dosadašnji rukovodilac Odjeljenja za analitiku i unaprjeđenje rada policije bio je favorit URA-e koja je isticala da je riječ o školovanom profesionalcu. Na drugoj strani, premijer Zdravko Krivokapić je navijao za Dragana Klikovca, jednako školovanog dugogodišnjeg policajca i aktuelnog rukovodioca Operativno-komunikacionog centra (OKC).

Javnosti nije poznato šta je, ili ko, presudio. Zato smo upoznati sa stavom Demokratskog fronta da neće podržati nijednog kandidata za zvanje prvog policajca u Crnoj Gori.

,,DF je organizacija koja se protivi svemu sve što nije apsolutno po njihovoj volji“, komentarisao je takvu odluku, uz osmijeh, potpredsjednik Vlade zadužen za bezbjednosni sektor Dritan Abazović navodeći „cijenim svačije mišljenje pa i njihovo, ali zaista ne bih imao neki specifičan komentar”. Iako su novinske stranice punili tekstovi o ozbiljnom sukobu čelnika izvršnih vlasti zbog imenovanja šefa policije, Abazović tvrdi da nije bilo riječi o većem mimoilaženju.

,,Bilo je različitih mišljenja i to je po meni demokratski, ne bi trebalo to da nas čudi. Mislim da je sada u Crnoj Gori s jednoumljem završeno i mi bilo kakve monopole ne možemo više da prihvatimo“, objašnjavao je Abazović. „U demokratskoj atmosferi smo razgovarali, razmijenili mišljenja, vodili dijalog i čini mi se došli do najboljeg rješenja. Na kraju to je prijedlog ministra Sergeja Sekulovića i smatram da je to krajnje primjereno“.

Zoran Brđanin se kao ozbiljan kandidat za direktora UP-a pominje još od avgustovskih izbora, čim je postalo jasno da će doći do sveobuhvatnih kadrovskih izmjene u bezbjednosnim strukturama. U borbi za to mjesto, tvrde naši dobro obaviješteni sagovornici, pomogao mu je i nekadašnji resorni ministar  u prelaznoj Vladi Goran Danilović, koji je kod svojih koalicionih  kolega urgirao da ukažu povjerenje čovjeku koji ima njegovo povjerenje. Kod DF-a mu, međutim, ta nastojanja nijesu prošla. Zato se Danilović oglasio i  ogradio od izjava čelnika DF-a koji su poručili da Koalicija za budućnost Crne Gore ne pristaje da pripadnici režima Mila Đukanovića, „pod jeftinim izgovorima i protivzakonitim radnjama“, eliminišu jedine ozbiljne i odgovorne kandidate za direktora UP-a. Iz Danilovićeve Ujedinjene Crne Gore tada je saopšteno da je DF iznio grubu i netačnu ocjenu.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte ostatak teksta u štampanom izdanju Monitora od 26. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

OD PEKINGA DO TUZI – ŽIVOT U SLUŽBI POLITIKE: Između nada i barikada

Objavljeno prije

na

Objavio:

Premijer tek treba da pojasni započetu priču o novim državljanima. A Vlada ima i prečeg posla. Za početak, valja ići u Tuzi. Pa u Nikšić (izbori). I Skupštinu (budžet). Potom  će već biti jasnije šta je kome činjeti

 

Ponovo živimo u zanimljivim vremenima.

„Dobro jutro svima sa slobodne crnogorske teritorije – iz Ambasade Crne Gore pri Svetoj Stolici i pri Malteškom redu!“, pozdravio je u srijedu ujutru svoje pratioce na Tviteru bivši ambasador u Vatikanu Miodrag Vlahović. Krajem  dana, nakon što je predsjednik Milo Đukanović potpisao ukaz o razrješenju osam ambasadora koji nijesu bili po volji novih vlasti, Vlahović stavlja tačku na pobunu: „Bila je časti da budem ambasador…“.

,,Bilo je veliko zadovoljstvo, izuzetna čast i ponos predstavljati Crnu Goru na poziciji ambasadora u Narodnoj Republici Kini“, oglasio se i Darko Pajović, najplaćeniji crnogorski diplomata, nakon što su do njega stigle vijesti o Đukanovićevoj otkomandi. „Na kraju, a zapravo na početku, hvala mojoj porodici, prijateljima i svim pristojnim građanima Crne Gore za svu vašu podršku“, poručio je Pajović. Tako se na sebi svojstven način osvrnuo i na  nepristojne koji nijesu  podržali  ono što je radio kao predsjednik Pozitivne CG, opozicione partije koja se podijelila, pa potčinila DPS-u i krupnom kapitalu, da bi potom pala u zaborav. Zato je Pajović nagrađen funkcijom predsjednika parlamenta a potom i ambasadorskim mjestom u Kinu.

Javni sukob Vlade i sada već i bivših, ambasadora iskoristio je Đukanović da ukaže na politički revanšizam novih vlasti,  pokaže  kako kao predsjednik  neće pokušavati da prepravlja izborni rezultat i naglasi da smijenjeni ambasadori koji su, uglavnom, njegovom voljom otišli u diplomatska predstavništva „ne smiju biti kvalifikovani kao osobe koje rade na štetu i protiv interesa države“. U saopštenju iz njegovog kabineta objašnjava se kako je predsjednik odluku o opozivu osam ambasadora donio „poštujući kohabitaciju vlasti“, a nakon „korekcije obrazloženja“ iz MVP.

Dugo znamo predsjednika DPS-a i njegove demokratske i ekonomske potencijale. Tu jedno saopštenje i (još) jedna afera neće mnogo promijeniti. Ali bi čelnici izvršne vlasti i iz ove priče trebalo da nauče koliko je važno da što prije formiraju stručne timove sposobne da posao obave zakonito i u skladu sa važećom procedurom i praksom. Da ne bi Miodrag Vlahović juče, ili Milivoje Katnić, sjutra, od svog razrješenja pravili novu bitku na Neretvi.

Sličnih priča imamo i na domaćem terenu.  

Nadležni iz Ministarstva zdravlja odlučili su da zatvore lokale u Tuzima, Danilovgradu i Baru uz obrazloženje da stanovnici Podgorice, nakon zatvaranja kafića, restorana i kafana u glavnom gradu zbog loše epidemiološke situacije, tamo idu u provod i šire zarazu. Ostalo je nejasno zašto nadležni ne zabrane međugradski saobraćaj iz Podgorice, nego sankcionišu ugostitelje i stanovnike mjesta u kojima je epidemiološka situacija mnogo bolja. (Ne)očekivano, uslijedila je reakcija.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte ostatak teksta u štampanom izdanju Monitora od 26. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PREPORUKA MISIJE UNESCO – UKLONITI KAFE RESTORAN NA TURSKOM RTU: VERIGE 65 NANOSE ŠTETU UNIVERZALNOJ VRIJEDNOSTI KOTORA

Objavljeno prije

na

Objavio:

Misija Centra za svjetsku baštinu u slučaju kafe-restorana Verige 65 sugeriše Državi ugovornici da bi mogućnost povratka u pređašnje stanje trebalo da bude ključna karakteristika

 

Da li će privremeni ugostiteljski objekat Verige 65 podignut na najatraktivnijem dijelu obale Bokokotorskog zaliva, na lokaciji Turski rt, na prolazu Verige, uskoro biti uklonjen? To zavisi od toga da li će nadležno Ministarstvo ekologije, planiranja prostora i urbanizma, ispoštovati preporuke iz izvještaja Zajedničke reaktivne monitoring misije Centra za svjetsku baštinu UNESCO-a/ ICOMOS-a, sačinjen 2018. za prirodno i kulturno-istorijsko područje Kotora.

Riječ je o posljednjem izvještaju koji je pripremio stručni tim pomenutih institucija, nakon što su krajem oktobra 2018. godine boravili u Boki i sagledali stanje zaštićenog dobra na licu mjesta.  Najvažnije pitanje sa kojim se dobro suočava u posljednjih nekoliko godina je pretjerana urbanizacija obala Boke Kotorske, prvenstveno Kotorsko-risanskog zaliva i duž prolaza Verige, konstatuje se, između ostalog u Izvještaju. Devastacija prostora Opštine Kotor, donošenje brojnih planskih dokumenata kojima je planirana izgradnja velikog broja neprimjerenih objekata, turističkih i stambenih naselja, prijetila je da se područje Boke skine sa UNESCO-ve Liste svjetske baštine, na koju je upisano 1979.

Zadatak misije je, da pored procjene ukupnog stanja konzervacije dobra, postavljanja opštih principa upravljanja i očuvanja Izuzetne univerzalne vrijednosti dobra, donese preporuke i sugestije za pravilno upravljanje dobrom. Jedna od brojnih preporuka, označena kao Ulaz u prolaz Verige, odnosi se na postupanje vezano za dvospratni kafe-restoran poznat pod imenom Verige 65, čijom je izgradnjom trajno oštećen dio do tada netaknute prirode Turskog rta i jednog od najljepših vidikovaca u Boki.

„Treba ograničiti ‘privremeno’ postojanje objekta na Turskom rtu. Definicije u Planu za postavljanje objekata ‘privremenog karaktera‘ treba izmijeniti kako bi se njegova primjena ograničila na istinski privremene strukture, koje se očigledno mogu vratiti u prvobitno stanje, a saglasnost na njih treba ograničiti”, navodi se u preporuci pod brojem 24 ovog izvještaja.

Iako je Uprava za zaštitu kulturnih dobara dala saglasnost na gradnju, eksperti misije smatraju da „zidana struktura objekta ima sve karakteristike stalnosti… ona je odgovor maloj katoličkoj kapeli iz venecijanskog perioda na suprotnoj tački, čineći da u upoređenju izgleda beznačajno… Njeno prisustvo uklanja ilustraciju istorijske distinkcije, pošto je ova strana (Turski rt) istorijski neizgrađena. Prema mišljenju misije ona nanosi štetu Izuzetnoj univerzalnoj vrijednosti dobra”.

Odgovorni u nadležnim institucijama Crne Gore nisu tako razmišljali. Tokom burnih događaja koji su obilježili izgradnju kafea Verige 65, iza kojeg stoji firma Hefesta DOO iz Herceg Novog, u vlasništvu Aleksandra Šćepanovića i njegove sestre, crnogorske manekenke Jelene Šćepanović, navodno bliske prijateljice predsjednika Mila Đukanovića, značajnu ulogu ilmala je tadašnja direktorica Uprave za zaštitu kulturnih dobara Anastazija Miranović. Ona je u decembru 2015. izdala konzervatorske uslove za izradu projekta kafe-restorana. Zatim je u martu 2016, istoga dana kada je investitor podnio zahtjev za davanje saglasnosti na projekat, isti odobrila. Iako firma Hefesta tada nije imala ugovor o zakupu sa JP Morsko dobro.

Branka PLAMENAC
foto: verige65
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 26. februara ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati
Advertisement

Kolumne

Novi broj

Facebook

Izdvajamo