Povežite se sa nama

MONITORING

REHABILITACIJA ZLOČINA: Sve je isto samo Čiče nema

Objavljeno prije

na

Brz nam je život, vijest da je u Beogradu rehabilitovan Dragoljub Mihailović, od milja Draža, već nakon desetak dana se sa novinskih stranica preselila u stranice istorije. Drugo je Čičin svjetonazor. Sve što se o njemu može reći stane u riječi četničke pjesmice „Živ je Draža, umro nije”, koja je devedesetih milovala hiljade srca u Crnoj Gori.

Nije bilo preteško Višem sudu u Beogradu da pronađe pravni osnov kako bi rehabilitovao komandanta Kraljevske vojske u otadžbini, generala Dragoljuba Dražu Mihailovića i vrati mu građanska prava koja su mu bila oduzeta 1946. godine. ,,Sud je utvrdio da je Mihailoviću suđeno iz ideoloških razloga, te da nije imao fer suđenje, da nije imao prava na odbranu, da nije video advokata do početka suđenja”, rekao je, obrazlažući presudu, predsjedavajući Sudskog vijeća Aleksandar Trešnjev. Objasnio je da Sudsko vijeće nije bilo nadležno da se bavi utvrđivanjem činjenica i izvođenjem zaključaka da li je Mihailović ratni zločinac ili ne.

Mnogi su već primijetili kako bi se, strogo pravnički gledano, ozbiljne zamjerke mogle pronaći i u procesu protiv nacističkih zločinaca osuđenih u Nirnbergu. Na primjer, optuženi nijesu bili u prilici da ulože žalbu na sastav sudijskog vijeća tako da usljed „pobjedničke pravde” vijeće nije bilo neutralno već je bilo neprijateljski nastrojeno prema optuženima. Pravnici, međutim, ukazuju i na fakat da je Generalna skupšina Ujedinjenih nacija potvrdila načela međunarodnog prava priznata Statutom Nirnberškog suda i presudom tog suda, tako da su ona postala integralni dio međunarodnog krivičnog prava.

Jedna od praktičnih posljedica presude je to da se svako ko ubuduće kaže da je Draža Mihailović bio izdajnik može suočiti sa tužbom za uvredu i kaznom od oko 3.700 eura.

Vrteći se oko rehabilitacije četnika Srbija je 2004. bila usvojila zakon kojim se izjednačavaju prava četnika i partizana, pa su i četnici trebali dobiti boračke penzije. Prijavilo se oko 3.000 sljedbenika Draže Mihailovića. Zasad uzalud, jer je taj propis Ustavni sud Srbije poništio 2012. Preživjeli četnici u Srbiji sada, kako piše beogradska Politika nemaju pravo na regularnu penziju nego na mjesečnu novčanu naknadu, nešto manju od prosječne penzije. Trenutno je uslov za odobravanje naknade da osoba donese sudsku presudu o rehabilitaciji.

Na nešto drugačiji način nego u Srbiji i u Hrvatskoj se odvija proces revizije antifašizma. Ustaše se pokušavaju spakovati u borce za Hrvatsku. Ovih dana organizacija koja se bori protiv antisemitizma The Simon Wiesenthal Centar iz Jerusalima poslala je apel hrvatskoj Vladi da ustašama ukine penzije. U pismu koje je poslao izraelski istoričar i lovac na naciste Efraim Zuroff, napominje se kako ustaše dobijaju penzije još od jeseni 1993. godine, te da takva politika nagrađuje ljude koji su počinili brojne zločine protiv civila.

Jedno od pitanja aktuelnih u hrvatskoj javnosti je i odnos prema ubistvima u Blajburgu – mjestu na koje su saveznici na kraju Drugog svjetskog rata vratili ljude koji su pokušavali da pobjegnu iz zemlje. „Svi su pobijeni bili žrtve, ali svi sigurno nisu bili i nevini. Koljači iz Jasenovca, likvidirani bez suda, mogu biti žrtve, ali ih ništa ne može učiniti nedužnima”, napisala je komentarišući ovogodišnje obilježavanje događaja u Blajburgu hrvatska novinarka Jelena Lović.

Mi guslamo svojim putem. Reakcije na Mihailovićevu rehabilitaciju u Crnoj Gori nijesu bile pretjerano burne. Srpska lista je najavila da će podnijeti zahtjev za rehabilitaciju 25 četnika, koji su 19. oktobra 1943, ubijeni pod Ostrogom. Riječ je o partijici koja je nekoliko godina na vlasti u Podgorici održavala Miomira Mugošu. Možda se sa njim nijesu ,,povukli” ka Sloveniji zbog istorijskih trauma vezanih za Zidani most.

Nova srpska demokratija pozdravila je odluku Višeg suda u Beogradu. „Ova presuda u Beogradu će nam pomoći da se suočimo sa vlastitom prošlošću jer je Crna Gora jedina država bivšeg komunističkog lagera koja nije osudila zločine koji su počinjeni nakon završetka Drugog svjetskog rata”, saopštio je predsjednik Nove, Andrija Mandić.

Pored lirskih momenata da se ,,presudi ne raduju samo potomci pripadnika te vojske nego i duša generala Mihailovića i duše njegovih saboraca”, Mandić je ponovio poznatu priču o generalu Mihailoviću kao ,,prvom gerilcu Evrope”.

Iz SDP-a su ocijenili da rehabilitacija Draže Mihailovića koja se dešava na 70 godina pobjede nad fašizmom predstavlja istovremeno i pokušaj rehabilitovanja kvislinško-fašističke ideologije te da je riječ o ,,pokušaju brutalne revizije prošlosti”.

I SDP i Nova osvrnuli su se na devedesete. Mandić je kazao da je interesantno da su najveći protivnici iskrenog i suštinskog pomirenja u Crnoj Gori upravo oni koji se na svakom koraku izvinjavaju našim susjedima za sukobe početkom devedesetih i „oni drugi koji svaki opozicioni dogovor sa Novom srpskom demokratijom uslovljavaju osudama zločina u susjednim državama”.

SDP je upozorio kako Crna Gora ne smije misliti da je borba sa ideologijama rasne, nacionalne i vjerske mržnje ikada konačno poražena. Podsjećaju da su ,,ne tako davna”  na ovim našim prostorima etnička čišćenja, progoni i deportacije pokazali da ta ideologija mijenja formu, a ne i svoju suštinu”.

Kao dan je jasno, i iz običnih partijskih saopštenja se vidi, koliko je tanak sloj kojim vlast evo dvije decenije pokušava da pokrije svoje korijene. Za to što, ipak, uspijeva, može zahvaliti činjenici da većina njenih podanika nije spremna da vidi svoj odraz u ogledalu. Mnogo je ljepše kad su krivi oni drugi. Fakat da su nam devedesetih ,,drugi” bili ustaše i balije, a da su ih kasnije zamijenili četnici, nevažan je iz prostog razloga – vlast je svaki put imao ko da posluša.

I onda kad je Crna Gora napadala Dubrovnik, i onda kad je deportovala bosanske izbjeglice i onda kad su praznili Bukovicu i puštali Čeka Dačevića da sa četnicima iz Čajniča teroriše Bošnjake u Pljevljima i kad je šakom i kapom pravoslavnim pravovjernicima, naročito po sjeveru gdje su im komšije bili muslimani, dijelila duge cijevi, rame uz rame sa Slobodanom Miloševićem – crnogorska vlast gazila je Čičinim stopama.

Samo je ishod bio drugačiji. Kad se Drugi svjetski rat završio jasno se znalo ko su pobjednici ko poraženi, ko zaslužuje nagradu, a ko kaznu. U pokolju Bošnjaka u pljevaljskom, pribojskom, fočanskom i čajničkom kraju početkom 1943. ubijeno je oko 1.200 muškaraca i do 8.000 žena, staraca i djece. O tome svjedoči, svakome na internetu dostupan izvještaj koji je načelniku štaba Vrhovne komande Dragoljubu Mihailoviću podnio komandant Pavle Đurišić. Jednako lako je pronaći potvrde da je cilj ove i sličnih operacija Kraljevske vojske u otadžbini bilo stvaranje velikosrpske države. Ishod je bio – poraz, kazna, često smrt.

Rat u bivšoj Jugoslaviji početkom devedesetih godina vođen je sa istim ciljevima, primjenom istih metoda. Samo što je ovoga puta Evropa nagradila zločine. Za razliku od Dragoljuba Mihailovića, Radovan Karadžić Foču nije ,,oslobađao” uzalud. Pripala mu je. Ni Srebrenicu nijesu klali džabe, nagrađeni su stvaranjem države u državi Bosni.

Tačno je da je učešće Momira Bulatovića i Mila Đukanovića u tom ratu bilo bitno manje od zasluga koje pripadaju Slobodanu Miloševiću i Radovanu Karadžiću, ali ni Republika Srpska nije postala ,,primjer u regionu”. Mi smo. A da je vlast stigla dokle je mislila, opjevavale bi se ovdje danas i srpska Morača i srpska Neretva.

Kad se sve sabere, najupadljivija razlika između Dragoljuba Mihailovića i Mila Đukanovića suštinski je u – brzini rehabilitacije. Ono za šta je Čiči trebalo sedamdeset godina, Đukanović je ostvario za nekoliko godinica. Ono što se u Dražinom slučaju zove revizija, kod nas je vrlo uspješno obavljena – kontralustracija. Ko pomene da je Đukanović zajedno s Miloševićem palio Dubrovnik, i bio sa njim do posljednje granate u Bosni, u službenoj je interpretaciji – avanturist. Kao što je bio neodgovoran i avanturistički čitav antiratni pokret koji je predvodio LSCG. Udžbenik istorije koji je zapisao prosto-proširenu rećenicu da su nas Bulatović i Đukanović i Marović odveli u rat, uredno je zabranjen. Monitor je i sad kao i onda- izdajnički.

Sve što je bilo uz Miloševića kad je krčio put velikoj Srbiji, a što nije završilo u Hagu – danas je u Srbiji na vlasti. Kad se radi o suđenju za ratne zločine, i u Hagu i kod kuće, Crna Gora je najgore prošla. Njeni zločinci, autori i izvođači, ostali su neokrznuti. Ozbiljni ljudi upozaravaju da našu zemlju trese tzv. austrijski sindrom, i da kad tad možemo skupo platiti opaku laž da je za sve kriv – Milošević.

Realno, Đukanović je danas najveći pobjednik Miloševićevih ratova. Krv i suze mnogih, pretočio je u moć nad crnogorskim društvom, kakvu su ratni lideri mogli sanjati. Na zgrnutom blagu, još malo pa će mu i Berluskoni zavidjeti.

Nakon što je prebjegao od Miloševića, i postao Evropejac, tadašnje saborce, pospremio je u opoziciju i proglasio za izdajnike, a za uslužne partnere prigrlio je svoje nekadašnje žrtve.

Puteve mu danas najuspješnije pozlaćuju i oni koji su devedesetih šapatom izgovarali ime. Potpredsjednik Skupštine Crne Gore Suljo Mustafić ovih dana je divanio da je Crna Gora bila malo ostrvo stabilnosti dok je oko nje bijesnio rat.

Koliko dugo može da se održi nešto što je u svojoj suštini laž na laži, kako stvari stoje – pokazaće istorija.

Miloš BAKIĆ

Komentari

Izdvojeno

OZBILJNA DOJAVA DA JE KRIMINALNA GRUPA SPREMALA UBISTVO MILA ĐUKANOVIĆA: Šta je motiv?

Objavljeno prije

na

Objavio:

Monitoru je iz dva zapadna diplomatska izvora potvrđeno da je  vijest o prijetnji istinita i potencijalno opasna. Jedan izvor, koji je htio ostati anoniman, je rekao da postoje indicije da se  navodno radi o ranijim neraščišćenim ilegalnim poslovima prethodne crnogorske vlasti sa ljudima iz bivšeg mafijaško-političkog establišmenta u Albaniji i na Kosovu. Za tu tvrdnju  nisu ponuđeni konkretni dokazi

 

 

Prošle subote je osvanula vijest da je bivši predsjednik Crne Gore Milo Đukanović obavijestio nadležne institucije da je u posjedu informacija koje je dobio “od određenih međunarodnih zvaničnika iz obavještajne zajednice” da se na njega sprema atentat. Vijesti su dobile potvrdu informacije iz ureda bivšeg predsjednika dok im je noć prije odgovorila Uprava policije (UP) da “ne raspolažu podacima koji bi ukazivali na planirane aktivnosti” koje bi ugrožavale sigurnost bivšeg šefa države. Agencija za nacionalnu bezbjednost (ANB) nije odgovorila na upite. Vijestima je izvor blizak Đukanoviću rekao je da ga je “visoki strani vojni zvaničnik sa Kosova obavijestio da organizovana kriminalna grupa iz jedne susjedne zemlje navodno planira da izvrši atentat, u sprezi sa bezbjednosnim službama jedne druge susjedne zemlje”.

Đukanoviću bliska Televizija je bila malo konkretnija. Ona je javila da je “američki vojni funkcioner koji radi na Kosovu, preko zapadnih obavještajnih kanala” alarmiran da je “jedna kriminalna grupa iz susjedstva, iz grada udaljenog stotinjak kilometara od Podgorice”, dobila ,,ugovor“ za likvidaciju. Za razliku od izvora Vijesti koji govori o sprezi sa bezbjedonosnim službama jedne druge susjedne zemlje, Televizija E je izvijestila o “moćnoj paradržavnoj ekipi iz zemlje sa kojom se Crna Gora graniči” kao naručiocu takvog “ugovora”. Taj zvaničnik je, preko posrednika sa Kosova, informacije navodno direktno saopštio Đukanoviću, a on onda državnim organima.

Đukanovićev ured je takođe medijima rekao da crnogorske sigurnosne službe nisu pozvale na razgovor ni Đukanovića, ni koordinatora njegovog obezbjeđenja, kako bi ukazali na potencijalnu opasnost. Štaviše, umjesto da mu obezbjeđenje kao štićenoj ličnosti bude pojačano, iz ureda je rečeno da je čak smanjeno tako “što je ukinuto obezbjedjenje na mjestu stanovanja bivšeg predsjednika u dnevnoj smjeni”. Na ove informacije su se opet nadovezali mediji bliski Đukanoviću da mu je i kod putovanja u inostranstvo pratnja svedena sa dva na jednog pripadnika obezbjeđenja koji uglavnom i nije u neposrednoj blizini osobe koju štiti.

U nedjelju 14. jula opet se oglasila Uprava policije saopštenjem u kojem stoji da je  “nakon medijske objave, u subotu 13. jula 2024. godine u popodnevnim časovima, UP  dobila odgovarajuću informaciju od strane Agencije”. U saopštenju se napominje  da se “vjerodostojnost informacije i dalje provjerava od strane ANB”. Policija je odmah, kako kaže “po prijemu informacije” pojačala obezbjeđenje Đukanoviću i obavijestila tužilaštvo koje je formiralo predmet.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

OSLOBAĐAJUĆA PRESUDA U PREDMETU DRŽAVNI UDAR: U krug

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nakon najnovije oslobađajuće presude u predmetu državni udar, istina o tom slučaju nije ništa bliže. Različite verzije sudskih instanci i tužilaštva o tome šta se dogodilo u jesen 2016., dodatno pojačavaju utisak  da su istina i institucije i dalje u službi političkih interesa

 

 

Lideri Za budućnost Crne Gore (ZBCG) Andrija MandićMilan Knežević oslobođeni su krajem prethodne sedmice  optužbi u predmetu poznatom kao “državni udar”, navodnom pokušaju terorizma na dan parlamentarnih izbora 2016. godine.

Presudu je izreklo Vijeće Višeg suda u Podgorici na čijem je čelu Zoran Radović, koji je nedavno zamijenio Borisa Savića na poziciji predsjednika tog suda.

“Da bi se neko oglasio krivim za neko krivično djelo mora postojati izvjesnost u pogledu činjenica koje čine obilježja krivičnog djela…Ovakve izvjesnosti u konkretnom slučaju nema te je sud donio presudu da se optuženi oslobađaju od optužbe jer nije dokazano da su učinili krivična djela za koje ih tereti specijalno tužilaštvo”, obrazložio je svoju odluku Radović. Takođe,konstatovao je i i da su sve radnje  navedene u optužnici  “pripremne radnje za terorizam”, te da nije dokazano da je započela radnja izvršenja “jer od svog tog silnog oružja i opreme jedino što je unijeto u Crnu Goru su dva telefona ‘lenovo'”.

Radović je ocijenio i da je “put ovom sudu  bio olakšan do utvrđivanja pravednog i potpunog činjeničnog stanja rješenjem Apelacionog suda kojim je ukinuta prva presuda i koji sadrži precizne upute kako se treba postupti u ponovnom postupku”.

Oslobađajuća presuda Višeg suda donijeta je u ponovljenom postupku. Prvom presudom svi osumnjičeni, među kojima Mandić i Knežević, osuđeni su na ukupno 70 godina zatvora. Tu presudu donijela je sutkinja Suzana Mugoša, a ukinuo ju je Apelacioni sud u februaru 2021. godine. Sutkinja Mugoša tvrdila je da “vjeruje da je presuda Apelacionog  kupljena”. Zbog te tvrdnje Mugoši je izrečena disciplinska kazna- 30 odsto na platu  tri mjeseca  i zabrana napredovanja dvije godine. Protiv nje je disciplinski postupak podnio tadašnji predsjednik Višeg suda Boris Savić.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

TUŽILAČKI  IZVJEŠTAJI U PARLAMENTU: Tužioci na političkom sudu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ko je kome šta obećao i ko je s kim jeo svinjetinu, ostala su otvorena pitanja nakon ovonedjeljne poslaničke rasprave o izvještajima pravosuđa.  Brojne optužbe i prozivke na račun tužilaca, međutim, pokazale su  jedno –   ni  nova vlast  živa se  ne odriče pokušaja kontrole tužilaštva i sudstva

 

 

„Mi ne pričamo istim jezikom“. To  je poručio poslanicima tokom ovonedjeljne  skupštinske rasprave o izvještajima Tužilačkog i Sudskog savjeta za prošlu godinu, vrhovni državni tužilac Milorad Marković, koji ih je u Skupštini predstavljao.

“Veoma je teško danas govoriti sa vama. Posebno zbog toga što umjesto o izvještaju, govorimo o konkretnim slučajevima. Ovo nije tužilaštvo, ni sudnica”,  podsjetio je Marković dio poslanika koji su upućivali brojne kritike tužilaštvu, uglavnom pominjući predmete koji se tiču njihovih političkih oponenata, ali i one koji se odnose na funkcionere njihovih partija. U suštini, kritika tužilaštva, u kojoj su prednjačili poslanici Demokratske partije socijalista ( DPS)  i Za budućnost Crne Gore (ZBCG) svela se na negodovanje zbog procesa protiv svojih, i zahtjeva da se procesuiraju oni njihovi.

Kako god, ovo je prvi put nakon decenija, da tužilački izvještaji i tužilaštvo  izazivaju buru u crnogorskoj Skupštini, kako od opozicionih, tako i od strane partija vlasti.

Predstavnici opozicionog DPS, čiji je bivši vrh decenijama imao punu kontrolu nad tužilaštvom i pravosuđem, insistirali su i ove sedmice na tome da je tužilaštvo pod Miloradom Markovićem, te specijalnim tužiocem Vladimirom Novovićem – “selektivno”  i instrumentalizovano.  Glavni argument DPS-a je da  novo rukovodstvo ne pokreće slučajeve koji su vremenski smješteni u period  nakon avgusta 2020., odnosno  poraza DPS  na izborima.

“Da li se za ovo tužilaštvo dogodilo neko krivično djelo nakon 30. avgusta 2020. godine ili su nišanske sprave tužilaštva podešene tako  da se kriminalizuje bivša vlast DPS-a?”,  ponovio je tezu DPS-a i ove sedmice u parlamentu, poslanik te partije Andrija Nikolić.  “Sve ukazuje na to da se radi o združenoj akciji koju pripremaju poltika i mediji, a kasnije razrađuje SDT u svojim akcijama. Pokušaj kriminalizacije DPS-a i lijepljenje etiketa kako je DPS političko krilo mafije i kako ovi ljudi ovdje rade za neku mafiju”, kazao je Nikolić. Zaboravljajući da su predmeti SDT protiv visokih funkcionera tokom prethodne vlasti građeni mahom na skaj prepiskama, te podacima EUROPOL-a. Koji, prateći Nikolićevu logiku, izgleda imaju nešto protiv DPS-a.

Nikolić se u jednom trenutku ipak sjetio skaj dokaza.  “Da li se u tim transkriptima pojavljuju funkcioneri iz sastava nove vlasti nakon 2020. godine? Spominju. Da li to može nešto da znači? Ne znam. Nećemo ništa da tvrdimo, ali vidimo selektivnost u postupanju tužilaštva, kao i u čitanju skaj transkripata”, ocijenio je.

S druge strane, ZBCG ne vidi selektivnost već politiku u tužilaštvu, koja hapsi njihove funkcionere radi balansiranosti. Lider Demokratske narodne partije (DNP) Milan Knežević ocijenio je da je metod rada glavnog specijalnog tužioca i vrhovnog državnog tužioca preslikan od njihovih prethodnika Milivoja Katnića i Ivice Stankovića. “Oni redovno prave balanse nakon svake medijske kritike i političkog saopštenja želeći da pošalju poruku kako su im svi jednaki”, saopštio je Knežević, dodajući da  ono što radi SDT prethodnih nedjelja “predstavlja obrazac ponašanja Katnića iz njegovog zlatnog perioda zato što prave ravnotežu između poslanika koalicije ZBCG i onih koji su mljeli ljude”.

U centru medijskog izvještavanja o ovonedeljnoj parlamentarnoj raspravi o izvještajima pravosuđa, tokom koje se najmanje pričalo upravo o tim dokumentima, našla se Kneževićeva optužba da su mu, kako je kazao, “dolazili da ga ubijede” da glasa za Markovića. Pa da se skupa sa njim, dok je bio kandidat za vrhovnog državnog tužioca, našao na sastanku u kabinetu premijera Milojka Spajića, koji je organizovao aktuelni ministar poravde Andrej Milović.

“Da li se sjećate tog sastanka? Da li smo razgovarali u kabinetu premijera Spajića? I da li sam tad rekao da vas neću podržati zato što mi je puna glava više kumova, pobratima, posestrima u Specijalnom državnom tužilaštvu i u sudovima? Jeste li mi tada rekli da se vi ne odričete vaših kumova? Jesam li saopštio da neću da glasam više, neko je nekome kum, čija sestra je posestrima sa nekim u tužilaštvu, neko je nekome kidao pupak, neko je nekome išao na povojnicu”, kazao je  Knežević.

Marković je odgovorio da je njegovo postupanje „uvijek u skladu sa Ustavom i zakonom“ i da nikad nije prisustvovao bilo kojem sastanku gdje se pregovoralo o tome hoće li on biti VDT.

“Nikad nisam nikome ništa obećao da bih bio VDT. Nikad nisam imao takve komunikacije i nikad nisam posalo bilo koga da utiče na bilo koga da budem izabran. Nisam imao komunikaciju ni sa jednim političarem od kada sam izabran, osim sa ministrima sa kojima sarađujem“, saopštio je.   “Ako je postojao stav da se glasanjem za mene može vršiti politički uticaj na tužilaštvo, to neće biti slučaj” , kazao je.

Lider DPS-a Danijel Živković ocijenio je da neko ne govori istinu:  “Iili Marković danas, ili Milan Knežević juče.”.

Nijesu to jedini detalji koje je Knežević odlučio nakon podužeg vremena da podijeli sa javnošću. On je saopštio i da je sa jednim od aktulenih tužilaca u predmetu “državni udar”, Zoranom Vukčevićem, svojevremeno “jeo svinjetinu” i  razgovarao o tom predmetu, koji se vodi protiv njega i  Andrije Mandića, aktuelnog predsjednika parlamenta.

“Gospodin Vučinić je na Božić prisustvovao jednom ručku koji sam ja organizovao u kući jednog mog prijatelja. Došao čovjek i svašta rekao za ‘državni udar’ – da je to sramota, da je kriminal što rade Katnić i Čađenović i čak me molio da iskoristim svoj uticaj da on bude šef tužilačke organizacije u Podgorici. I umjesto da se čovjek izuzme, jer je jeo svinjetinu sa mnom, on traži da budem osuđen pet godina… Brat ovog drugog, Siniše Milića, dolazi u DNP da traži člansku kartu kako bi ostao savjetnik u jednom državnom preduzeću”, kazao je lider DNP u Parlamentu.

Dio javnosti ukazuje da je Kneževićevo naprasno “otvaranje” u parlamentu uslijedilo nekoliko dana pred presudu u slučaju državni udar.  Izricanje nove presude u tom slučaju očekuje se krajem sedmice, kada ovaj broj Monitora bude u prodaji.

Radi se o  ponovljenom postupku, nakon što su prvom presudom svi osumnjičeni, među kojima su i lideri ZBCG , osuđeni na ukupno 70 godina zatvora. Ta je presuda poništena prije tri godine u Apelacionom sudu. Novo suđenje počelo je u junu prošle godine, a  završno ročište okončano je prošlog mjeseca.

Specijalno državno tužilaštvo nije promijenilo optužnicu protiv Kneževića i ostalih koju je 2017. godine podiglo SDT na čijem je čelu bio danas pritvoreni bivši Glavni specijalni tužilac Milivoje Katnić, a zastupao je takođe pritvoreni tužilac Saša Čađenović. Optužnicu sada zastupaju specijalni tužioci Zoran Vučinić i Siniša Milić.

Na kraju,  gotovo bez riječi o onome što je prezentovano u izvještajima o pravosuđu, te razgovora o suštinskoj reformi tužilaštva, jačanju njegovih kapaciteta i organizacionim problemima,  u parlamentu je završena rasprava. Poslanici će se o izvještajima izjasniti naknadno.

Ko je s kime gdje razgovarao, ko je kome šta obećao i ko je s kim jeo svinjetinu, ostala su otvorena pitanja. Jedno je, ipak, sasvim sigurno. Brojne optužbe i prozivke na račun tužilaca, sa sigurnošću pokazuju  da se ni  nova vlast  živa ne odriču pokušaja kontrole nad pravosuđem.

Poslanici su nastavili raspravu o radu Tužilačkog savjeta i Državnog tužilaštva za 2023. godinu

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo