Povežite se sa nama

MONITORING

FOND ZDRAVSTVA I POVLAŠĆENI DOBAVLJAČI: Monopol na naš račun

Objavljeno prije

na

Neuobičajeno brzo za nabavke u zdravstvu, samo mjesec dana od raspisivanja tendera za rendgendske filmove, Fond zdravstva je taj posao, vrijedan 161 038 eura, espresno dodijelio konzorcijumu kompanija Urion i Montemedicom iz Podgorice, iako se radi o potencijalnom monopolu koji znači visočije cijene nabavki, na štetu građana.

Kompanije Urion i Montemedicom su do maja ove godine, kada su sklopile konzorcijum, bile konkurenti u nabavkama rendgenskih filmova za laboratorije i jedini dobavljači te vrste robe, zbog čega su se njihovi predstavnici nerijetko i sporili pred Upravnim sudom. Jedan od tih sporova, gdje je Montemedicom tužio Državnu komisiju za kontrolu javnih nabavki zbog odluke da eliminiše njihovu ponudu nakon čega je posao pripao Urionu, bio je još u toku kada su se kompanije udružile. Sudska odluka donesena je 14. maja ove godine, dan pošto je konzorcijum dobio vrijedan posao od Fonda.

Kraj mukama i njihovoj borbi oko tendera očito je došao. Udružene, obje kompanije su dobile posao, i to po cijenama visočijim nego ranije.

Prema Zakonu o zaštiti konkurencije iz jula 2012. godine kao povrede konkurencije na tržištu navode se : ,,sporazumi kojima se sprječava, ograničava ili narušava konkurencija; zloupotreba dominantnog položaja; i koncentracije kojima se sprječava, ograničava ili narušava konkurencija ili slobodan razvoj otvorene tržišne ekonomije, a naročito stvaranje, odnosno jačanje dominantnog položaja na tržištu”.

Monopolsko ponašanje nije novi izum, i lako je shvatiti šta je motivisalo dvije firme kada su odlučile da se udruže. Nevjerovatno je međutim da nadležni u Fondu nijesu ni trepnuli na ovo pravljenje monopolske pozicije koja za Fond i građane znači samo jedno – više cijene za rendgendske filmove, obzirom da nema konkurencije koja može dati povoljniju ponudu. A posebno kada se ima u vidu stanje u nabavkama, nedostatak novca i ogromni dugovi prema dobavljačima. U aprilu ove godine objavljeno je da je dug Mon­te­farma prema dobavljačima 15,88 mi­li­o­na eura za lje­ko­ve i me­di­cin­ska sred­stva. Vlada je odlučila da se dug reprogramira i zadužila Ministarstvo finansija da za narednu godinu planira dodatnih 15 miliona eura.

Umjesto da odbije ponudu Uriona i Montemedicoma , ili makar konsultuje Agenciju za zaštitu konkurencije, Kenan Hrapović direktor Fonda je združenim kompanijama, od kojih je Urion odavno označen kao privilegovan, ekspresno dodijelio ugovor za nabavku rtg filmova, na štetu građana.

Cijene po kojima su dvije firme dok se nijesu udružile, nabavljale rendgenske filmove bile su mnogo niže.

Tako su nabavke filmova za bolnice u Baru i Kotoru s proljeća ove godine, bile značajne uštede za crnogorsko zdravstvo. Montemedicom je filmove na godišnjem nivou bolnici u Kotoru ponudio po cijeni od tek nešto preko četiri hiljade eura, a Urion bolnici u Baru za nešto preko šest hiljada eura.

Urion je pri tom nerijetko bio skuplji u ponudi od Montemedicoma, pa i u nabavci koja je završila pred Upravnim sudom, kada je Montemedicom tužio Komisiju. Njihova ponuda bila je jeftinija za 24 hiljade eura, a odbijena je iz proceduralnih razloga.

Niže cijene i konkurencija uništene su sporazumom o konzorcijumu koji je vlasnik Uriona Velibor Ćuković dogovorio sa vlasnicima Montemedicoma , najvjerovatnije van Crne Gore, pošto je sjedište Montemedicoma u Šapcu dok ovdje imaju predstavništvo.

Branka Erceg, izvršna direktorica Montemedicomove podružnice u Podgorici kaže za Monitor da ona nije dogovarala taj konzorcijum. Ja samo potpisujem ono što vlasnik, koji je u Srbiji, naloži. Odluka o konzorcijumu nije moja”

Upućeni sa kojima je Monitor razgovarao napominju da je u ovom pozivu, u odnosu na raniji tender, Fond iz specifikacije isključio dva zahtjeva koje Urion nije mogao da ispuni, zbog čega sumnjaju da je Fond ne samo ignorisao monopol nego i bio u toku sa tim sporazumom i prema njemu raspisao tender. To bi moglo da znači i da je Montemedicom na neki način bio pod pritiskom da uđe u konzorcijum.

Monitor je pokušao od nadležnih u Fondu za zdravstvo da dobije objašnjenje kako to da su pristali na udruženu ponudu Montemedicoma i Uriona, i da li su konsultovali Agenciju za zaštitu konkurencije. Nijesmo, međutim, dobili odgovore, pošto su se u Fondu žalili na kratak rok, iako odgovori nijesu zahtjevali puno vremena.

,,Vaš mail sa pitanjima poslali ste nam 20.05.2015.godine u 11 i 40 sa zahtijevom da Vam odgovore pošaljemo istoga dana. Pošto su osobe kompetentne za odgovore na Vaša pitanja službeno odsutne, prosto je nemoguće u tako kratkom intervalu

odgovoriti na Vaša postavljena pitanja”, odgovorio je portparol Fonda Amer Ramusović.

Monitor još čeka i odgovor Hrapovića na pitanje zašto je Fond tužio Komisiju za kontrolu javnih nabavki angažujući advokata Nikolu Martinovića pored pravnih zastupnika Fonda i koliko je to koštalo građane.

Odgovore o tome gdje je i zašto sklopio sporazum o konzorcijumu nijesmo uspjeli dobiti ni od vlasnika Uriona Velibora Ćukovića, a nije bio dostupan na kontakt telefon kompanije.

Ćukovićeva kompanija u medijima je više puta označena kao privilegovana od strane Fonda.

Monitor je već više puta pisao o privilegovanoj poziciji Uriona na tenderima KCCG i Fonda. Tokom 2009. na tenderima je tako dobio poslove od oko šest miliona eura, iako nije bio registrovana za trgovinu ljekovima i medicinskom opremom.

Već dvije godine traje tender Fonda za nabavku reagenasa za laboratorijske analize za bolnice, vrijedan 14.598.758 eura.Kako su Vijesti nedavno pisale, samo u četiri opšte bolnice u Beranama, Bijelom Polju, Nikšiću i Baru, poreski obveznici su tokom 2014. godine za ad hok nabavke reagensa, mimo cijena ponuđenih na tenderu koji nikako da se okonča, morali doplatiti čak oko 200.000 eura. Pri tom, upravo firme koje nijesu dobile posao na tenderu Fonda, poput Uriona, Fondu prodaju reagense po višestruko višim cijenama jer se u bolnicama nalaze aparati proizvođača čiji su zastupnici.

Nadležni u Fondu odavno ne brinu o interesu građana , njihovom zdravlju, ni njihovom džepu.

I Abott na suđenju

U maratonskom tenderu za laboratorije, koji godinama traje, nadležni za nabavke uspjeli su na crnogorske sudove da dovedu i predstavnike američke kompanije Abbott, koji su iz SAD došli kako bi potvrdili da su oni proizvođači sopstvenih proizvoda. Menadžment Abotta pojavio se ove sedmice pred Upravnim sudom u okviru spora kompanije Osmi red protiv Državne komisije, zbog nabavki u partijama 5 i 6. Državna komisija je u maratonskom postupku u jednom trenu osporavala čak i da je kompanija Abbot proizvođač svojih proizvoda, navodeći da je ona tek distributer, pošto se neke komponente Abbotovih proizvoda proizvode van Abbota. Osporavan je i njihov distributer u Crnoj Gori, kompanija Osmi red. Komisiji nije značila ništa ni potvrda Aegncije za ljekove Calims koja je na zahtjev Osmog reda doo sručno mišljenje da u tom smislu nema ništa sporno u ponudi Osmog reda odnosno Abbota. Predstavncii Abbota su na suđenju ove sedmice potvrdili da su to njihovi proizvodi, da garantuju za njih, i distributera Osmi red. Izvršna direktorica Osmog reda Angelina Vuković ukazala je na suđenju da Komisija nije imala iste aršine prema konkurentskim kompanijama. Ukazala je i na to da bi njena kompanija finansijski bila iscrpljena maratonskim procesima i tenderima da nije podrške proizvođača.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

Izdvojeno

POSLIJE ZAPLIJENE BEZAKCIZNIH CIGARETA U LUCI BAR: Duvanski profit mijenja vlasnika

Objavljeno prije

na

Objavio:

Uprava prihoda i carina zaplijenila oko 145.000 paketa cigareta u magacinima Slobodne carinske zone. Šta sad?

 

„Sa velikim stepenom sigurno kažemo da je šverc cigareta preko Luke Bar klinički mrtav“. Tako je premijer Dritan Abazović opisao zaplijenu oko 145.000 paketa cigareta, u magacinima barske Slobodne carinske zone.

„Plan Vlade je da se nakon oduzimanja stvori zakonski okvir i mogućnost da se cigarete izvezu iz zemlje, prodaju, a novac upumpa u budžet”, pojasnio je Abazović koji je prisustvovao početku utovara neocarinjenih cigareta.

Uprava prihoda i carina ranije je naložila Carinarnici Bar da oduzme duvanske proizvode, vrijedne više desetina miliona eura, prethodno ne produživši rok za njihovo skladištenje u Slobodnoj carinskoj zoni. Cigarete su oduzete zbog isteka rokova za izmještanje iz skladišta.

Abazović ističe da je šverc bio najunosniji posao u Crnoj Gori. Tvrdi da je riječ o poslu koji je težak 500 miliona eura godišnje. Kaže da želi da vrati kredibilitet Upravi carina i Luci Bar, nakon čije podrške je država dosla u situaciju da bude vlasnik preko 100.000 paketa duvana.

„Ovo nikada nije bio državni posao. To je velika prevara koja se plasirala. Mi danas završavamo sa ovim procesom. Počinje proces transporta koji će trajati nekoliko dana. Kao što smo obećali, izborićemo se sa svim vidovima kriminala i mafije”, rekao je Abazović.

Premijer je najavio mogućnost da dug Fonda za zdravtsveno osiguranje od 60 miliona eura pokriju iz sredstava od prodaje zaplijenjenih cigareta.

Ministar finansija Aleksandar Damjanović kaže da je intencija da se nakon što se popiše roba koja je pronađena i koja će se izmjestiti, izveze iz Crne Gore. On smatra da Luka Bar i Slobodna zona, koje su bile pod ružnim imidžom, treba da dobiju novo lice. Tvrdi da zaplijenjene cigarete ne mogu biti plasirane na našem tržištu.

„Dolazimo do nivoa da je ostalo malo prostora za nelegano tržište. Prvo ćemo da nađemo mehanizme akciznog opterećenja, kako bi imalo smisla da se pod punim nadzorom države iznese iz Crne Gore. Na taj način ćemo prihodovati ozbiljna sredstva. Ukoliko bi se sadašnja zakonska opterećenja, koja su sada na tržištu, primijenila na ovu robu, koja je nižeg kvaliteta, ona ne bi imala neku ekonomsku prohodnost”, kazao je Damjanović.

Izvršna direktorica Mreže za afirmaciju nevladinog sektora (MANS) Vanja Ćalović Marković smatra da je problem u tom planu to što dio tih cigareta uopšte ne može biti prodat. Pojasnila je da u švercu duvana postoje tri vrste cigareta koje se krijumčare.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 20. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PRAVOSUĐE, BANKE I ZLOUPOTREBA MOĆI: Falsifikatom do bogatstva?

Objavljeno prije

na

Objavio:

Sve više je povoda za sumnje u presude sudova pod komandom Vesne Medenice, tokom trajanja njene funkcije i nakon odlaska sa nje. I Dragan Senić tvrdi da je presudom zasnovanom na falsifikovanom dokumentu (mjenici AA 0889562) oštećen za ogroman novac. Pa traži reviziju i čeka odluku Tužilačkog savjeta

 

Širi se istraga o zloupotrebama nekadašnje predsjednice Vrhovnog suda i Vrhovne države tužiteljke Vesne Medenice. Više nije o riječ o dva već o četiri predmeta u kojima je, sumnja se, presuđeno tako što su sudije u postupku izvršile njeno naređenje. Ne mareći za činjenice i pravdu.

O načinu na koji je funkcionisalo pravosuđe pod komandom Medenice nedavno je, u Tužilaštvu, svjedočio sudija Osnovnog suda u Herceg Novom Jovan Stanković. Novinarka TV Vijesti Svetlana Đokić predočila nam je dio njegovog iskaza o tome kako je postupio nakon što je Medenica, tada već bivša predsjednica Vrhovnog suda, od njega naručila presudu vršeći, jezikom krivičnog prava, nezakonit uticaj.

„U tom trenutku sam se našao u veoma nezahvalnoj poziciji. Da sam odbio, zamjerio bih joj se, shvatio sam da mi može vrlo lako stvoriti goleme probleme u pravosuđu, a s druge strane otvorio bih prostor za dalje pritiske da se taj predmet što prije završi, a koji bi sigurno uslijedili čim se ona za njega zainteresovala”, objasnio je Stanković u svom iskazu. „I donio sam tu (traženu – prim. Monitora) odluku, smatrajući to u tom trenutku najjednostavnijim rješenjem, da sklonim taj predmet iz kancelarije, a što je najvažnije da skinem nju sa dnevnog reda”.

U zapisniku sa saslušanja zapisano je i opravdanje hercegnovskog sudije. On se, kaže, kaje a nezadovoljne stranke mogu da se – žale.

„Ja, kao i sve sudije parničari u Crnoj Gori, predmete često lomim preko koljena…  U tim uslovima se ponekad donose odluke sa jasnim falinkama samo da bi se predmet riješio”. Pravdajući svoje postupke sudija-svjedok saopštio je da nije mogao da se odupre pritisku Vesne Medenice, ali jeste drugima koji su dolazili iz Višeg ili Apelacionog suda. Sa tih adresa je „u najmanje dva navrata”, dobijao direktne naloge kako da postupi u određenim predmetima. Ali ih, kaže, nije izvršio.

Možemo samo da razmišljamo o tome koliko je sličnih presuda donijeto u crnogorskim sudnicama. Po predočenom modelu: predmet sklonim iz kancelarije, moćnika skinem s dnevnog reda. A možemo i da se zapitamo šta je sa onima kojima su takve presude, jednostavne i efikasne, nanijele nepravdu i, nerijetko, donijele velike egzistencijalne probleme. Posebno ako pretpostavimo, a za to već postoji jak osnov sumnje, da se niz presuda donijetih pod pritiskom onih koji mogu da naruče ili kupe pravdu protezao od najnižih do najviših sudskih instanci. Odnosno, od osnovih do Vrhovnog suda.

Iz arhiva sumnjivih slučajeva izdvojimo jedan. On je dio priče o švajcarskim kreditima koje je nekadašnja Hypo Alpe Adria Banka (HAAB) svojim klijentima isplaćivala u domaćoj valuti (eurima) a nominalno obračunava u švajcarskim francima. Da bi naknadno, na kursnim razlikama, ostvarila ogromnu razliku. Gurajući u probleme i bijedu nekoliko stotina svojih klijenata u Crnoj Gori. I hiljade njih u regionu.

„Poslovanje Hypo Alpe Adria Grupe u Jugoistočnoj Evropi najveći je kriminalni akt nakon Drugog svjetskog rata”, ocijenio je Kristijan Bohler, inspektor austrijske policije i vođa posebnog tima zaduženog za istraživanje afere Hypo u Beču.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 20. maja ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PREDSJEDNIK PRIVREDNOG SUDA – VOĐA ORGANIZOVANE KRIMINALNE GRUPE?: Od Vrhovnog suda do ZIKS-a

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iskustvo  uči da bi do pravosnažnog okončanja postupka protiv Blaža Jovanića i Vesne Medenice mogle proći godine. Crnogorsko pravosuđe još će se duže nositi sa posljedicama njihove vladavine. Ako dobije priliku da se oporavi

 

Nedugo za Vesnom Medenicom, nekadašnjom VDT i višestrukom predsjednicom Vrhovnog suda, u pritvorsku jedinicu spuškog zatvora (ZIKS, ili po novom, UIKS) stigao je predsjednik Privrednog suda Blažo Jovanić. Direktno iz kancelarije nakon što je, prema nezvaničnim informacijama, osumnjičen da je zloupotrijebio položaj i formirao kriminalnu organizaciju koja je, u makar desetak stečajnih postupaka, stranke oštetila za iznose koji se mjere milionima eura.

I površno upućeni u višedecenijska dešavanja u pravosuđu prepoznali su, u tom spletu okolnosti, još jedno preklapanje u biografijama dvojca koji je, godinama, vedrio i oblačio ovdašnjim sudnicama. I blisko sarađivao – formalno i, sumnja se, neformalno – na predmetima od zajedničkog interesa.

Kada je Blažo Jovanić, sa mjesta parničara i sudije Osnovnog suda u Podgorici, u aprilu 2014, neočekivano izabran za predsjednika Privrednog suda, preskačući uobičajenu dinamiku napredovanja u sudskoj hijerarhiji, analitičari nijesu imali dileme o uzrocima njegovog profesionalnog uzleta. Baš kao ni u ocjeni da je za tu odluku, operativno, najzaslužnija bila Vesna Medenica. Razlike su bile samo u interpretativnim finesama.

Jedni su  imenovanje Jovanića cijenili kao „pokušaj Medenice da zaštiti predmete koji se direktno tiču članova i poslova uže familije Đukanović“, dok su drugi bili direktniji, tvrdeći da je Jovanić „doveden na tu odgovornu funkciju direktno po nalogu Aca i Mila Đukanovića, a sve u cilju da se kontroliše prodaja imovine Kombinata aluminijuma u stečaju“.

Slijed događaja potvrdio je ova predviđanja. Ali i pokazao da se Jovanićeve ambicije nijesu zadržavala samo na zaštiti interesa  prve familije.

Pronevjera novca iz blagajne Vrhovnog suda, 2006. godine, dovela je Jovanića u fokus interesovanja javnosti. On je tada, kao šef  kabineta tadašnjeg predsjednika Vrhovnog suda Ratka Vukotića osumnjičen da je zloupotrijebio položaj i učestvovao u pronevjeri skoro 330 hiljada eura iz sudske kase.  Jovanić, tada već sudija Osnovnog suda, oslobođen je sumnji usljed nedostatka dokaza (ceh je platila blagajnica).

O kolopletu veza i uticaja svjedoči i epizoda iz poslovne biografije njegovog brata Bora Jovanića. On je, kao carinik, osuđen na godinu zatvora zbog primanja mita u vrijeme kada je Blažo već bio sudija Osnovnog suda. Nakon pola izdržane kazne pomilovao ga je tadašnji predsjednik Filip Vujanović. Na prijedlog Duška Markovića, ministra pravde iz tog doba. Javnost je, zahvaljujući NVO MANS, saznala da je Jovanić vraćen na posao u Upravu carina, suprotno svim zakonskim propisima. Podigla se prevelika prašina, Jovanić je napustio Upravu carina i novi posao našao kod Aca Đukanovića.

Kao sudija Osnovnog suda Blažo Jovanić je opravdao očekivanja svojih zaštitnika i promotera. Po tužbi Stanka Subotića osudio je Monitor. Kada je propao pokušaj da nas osudi za nanošenje duševnog bola kontroverznom tužiocu (čije je saslušanje odbio) Jovanić je Monitor proglasio krivim zato što, navodno, Subotićevo reagovanje nije objavljeno na zakonom propisan način.

Vijesti je osudio zbog prenošenja izjave poslanika Nebojše Medojevića koji je kritikovao (tadašnju) privatizaciju Željezare u Nikšiću i doveo u pitanje kredibilitet njenih novih vlasnika. Isti su, da pomenemo, kasnije pobjegli iz Nikšića ostavljajući dugove a odnoseći sa sobom svu vrjedniju pokretnu imovinu kompanije.

Konačno je dara prevršila mjeru, pa je Jovanić, kao sudija u postupku po tužbi kompanija Lutrija i Džek pot (Sava Grbović i Branislav Mićunović) protiv Daily Pressa (izdavač Vijesti) i MANS-a, izuzet zbog pristrasnosti. Tek nakon trećeg zahtjeva tuženih.

Prelazak na dužnost u Privredni sud, pozicionirao je Jovanića na skali uticaja. Kao što je višestruko uvećao štetu koju je on, sa nove pozicije, proizvodio ovdašnjoj privredi, ali i cijelom društvu.

Njegovim odlukama nepristrasnim sudijama su oduzimani predmeti, nepodobni su premještani sa sistemski važnih funkcija, a protiv nesalomivih su pokretani discilinski postupci s naumom da se, uz pomoć Medenice i njenog Sudskog savjeta, istjeraju iz sudnice.

Jovanić je mandat u Privrednom sudu započeo pomenutom aferom KAP. Kao stečajni sudija u postupku morao je biti u toku prodaje imovine bankrotirale firme. A ona je Veselinu Pejoviću i njegovom Unipromu prodata uz kršenje praktično svih postojećih pravila i procedura.

Stečajni upravnik Veselin Perišić prodao je imovinu koja nije pripadala KAP-u;  Kupac godinama nije platio „kupljeno“; Država i Opština Podgorica častile su ga, nakon potpisivanja kupoprodajnog ugovora, sa nekih 2,5 miliona kvadrata građevinskog zemljišta uz oproštene komunalije, uz sumnje da je taj aranžman ugovoren ranije, mimo znanja drugih potencijalnih kupaca; Stečajni upravnik je novom vlasniku iznajmljivao radnike i iz stečajne mase plaćao fizičko obezbjeđenje (stražare) prodate imovine, a stečaj je okončan tek krajem prošlog ljeta. Povjerioci su namirili manje od 10 odsto svojih (priznatih) potraživanja a Pejović je nekoliko mjeseci kasnije zaustavio proizvodnju u svojoj fabrici.

Nabrojati sve one koji su podnijeli krivične prijave zbog (ne)postupanja stečajnog sudije i upravnika zahtijevalo bi još jedan, makar ovoliki, pasus. Ne znamo, ipak, da li su i  za slučaj KAP  Jovanić i grupa njegovih saradnika privedeni u ponedjeljak. Čekamo zvanične informacije iz SDT-a.

Jovanić, uporedo sa poslom predsjednika Privrednog suda obavlja, ili je obavljao, posao stečajnog sudije u KAP-u, Boksitima, Radoju Dakiću, Vektri Boki, Brodogradilištu Bijela, Onogoštu, uz još nekoliko stotina stečajnih postupaka manje vrijednosti. Karakteristično za većinu njih  je da se radi o kompanijama koje su bile, ili su prešle, u vlasništvo nekog od ovdašnjih pobjednika tranzicije. I da su stečajni postupak u njima pratile sumnje i optužbe zbog brojnih, velikih, zloupotreba.

Veselin Pejović je, uz KAP, kupio i imovinu Boksita u stečaju ali i njihovu koncesiju za kopanje crvene rude. Opet uz brojne kontroverze.

Veselin Barović nije uspio u naumu da državno zemljište, 1,5 miliona kvadrata u zaleđu Velike plaže, urbanizuje i proda kao svoje vlasništvo. Iako je stečajni upravnik Žarko Ostojić (Jovanićev kum i kolega iz afere pljačka Vrhovnog suda) u više navrata oglašavao prodaju tog zemljišta. Znajući da ono ne pripada Solani.

Dragan Brković, vlasnik HTP Boka uhapšen je prošlog ljeta zbog sumnji da je novac dobijen prodajom imovine svog preduzeća u stečaju, umjesto povjeriocima, distribuirao sebi bliskim kompanijama iz nekadašnjeg sistema Vektra (bankrotirala i promijenila vlasnika). Prethodno je, uz pomoć Blaža Jovanića, godinama blokirao  uvođenje stečaja koji su tražile banke kojima je dugovao. Bivši radnici Boke godinama su upozoravali na zloupotrebe ali Jovanić i stečajni upravnik koga je imenovao (navodno, još jedan njegov kum)  nijesu imali sluha za njih. Dok se nije umiješalo SDT.

Kao što je i Vesna Medenica ostajala slijepa na njegove propuste i, moguće, nezakonite radnje.

Udruženje za zaštitu interesa manjinskih akcionara DKP-a (njih je bilo 3.600), nezadovoljno načinom na koji je proveden stečajni postupak u njihovom preduzeću, uložilo je u novembru 2015.  Privrednom sudu zahtjev za reviziju postupka. I ako je u pitanju postupak koji bi trebalo da se rješava po ubrzanoj proceduri, njihov zahtjev čamio je, skriven, sve do jula 2020. Tek tada, nakon skoro pet godina,  proslijeđen je na postupanje Vrhovnom sudu. Sporna imovina je do data trajno izgubljena. Reakcije Medenice nije bilo.

Na krivičnu prijavu koju su protiv Jovanića državnom tužilaštvu podnijeli predstavnici Udruženja još nije bilo zvanične reakcije.

Zanimljiva je i priča sa predmetom vezanim za odluku EPCG-a da od Aca Đukanovića i italijanske A2A kupi većinski paket akcija Rudnika uglja u Pljevljima. Jovanić je taj predmet oduzeo sudiji Nataši Bošković nakon što je ona, dva puta, donosila mjeru privremene zabrane sprječavajući da se taj posao pravno okonča dok se ne razriješe kontroverze koje su ga pratile. I krivične prijave dijela manjiskih akcionara EPCG-a ostale su bez reakcije tužilaštva ali i Sudskog savjeta.

Nabrajanje bi moglo potrajati. Ipak, tek treba da saznamo za šta, konkretno, SDT sumnjiči Jovanića i njegove saradnike. Onda treba napisati optužnicu koju, opet, mora da potvrdi nadležni sud. Odnosno, neko od Jovanićevih kolega – on je i dalje sudija i predsjednik Privrednog suda. Kad sve to prođe predviđenu proceduru predmet treba dovesti do pravosnažne presude.

Iskustvo uči (suđenja za aferu Telekom, Koverta (Slavoljub Stijepović), Carine (Miomir Mugoša) da bi do okončanja tog postupka mogle proći godine. Uz mogućnost da se predmet okonča plaćanjem odštete optuženim pa pravosnažno oslobođenim (Šarić, Kalići…).

Crnogorsko pravosuđe još će se duže nositi sa posljedicama vladavine Medenice, Jovanića i njima sličnih. Ako dobije priliku da se oporavi.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo