Povežite se sa nama

MONITORING

ANA ĐUKANOVIĆ U SVJETSKOJ VLADI U SJENCI: Moćna sestra

Objavljeno prije

na

Novi spisak članova srpske nacionalne grupe Trilateralne komisije, poznatije kao svjetska vlada u sjenci, privukao je pažnju u regionu zbog nekoliko zvučnih imena.

,,Mi smo ove godine dobili i dozvolu da primimo i pridružene članove iz zemalja u regionu koje nisu članice Trilaterale, što su sve osim Bugarske i Rumunije”, istakao je Jovan Kovačić, osnivač i predsjednik srpskog ogranka Trilaterale.

Među devet članova, u srpskom ogranku su podgorička advokatica Ana Đukanović, sestra crnogorskog premijera Mila Đukanovića, i savjetnik makedonskog predsjednika Zoran Ilievski, vlasnik medijske imperije Pink Željko Mitrović i jedan od najbogatijih ljudi u regionu, biznismen Miodrag Kostić, saznao je beogradski Blic.

Tri člana ogranka su i punopravni članovi Trilaterale, novinar Jovan Kovačić, biznismen Tahir Hasanović i Aleksandar Nikolić, poznatiji kao Foto Toni, sekretar u Ministarstvu unutrašnjih poslova (MUP). Tu su i bankar Slavko Carić i direktor beogradskog hotela Kraun plaza Živorad Vasić. Primljena su i dvojica počasnih članova – akademik Ljubiša Rakić i advokat Zoran Naumović.

,,Naši kriterijumi su poznati i svi koji su primljeni u grupu su ljudi koji su visokostručni u oblastima kojima se bave”, kazao je Kovačić, svojevremeno pionirski plivački prvak u Njujorku gdje mu je otac bio trgovinski predstavnik iz nekadašnje Jugoslavije. Po povratku u Jugoslaviju bio je prevodilac za engleski jezik pa novinar agencije Tanjug, nekadašnji dopisnik velikih svjetskih medijskih kuća Rojters, CNN, BBC i drugih, savjetnik specijalnog izaslanika za Bosnu i Hercegovinu Karlosa Vestendorfa. Sada je izvršni direktor kompanije GCA Global Communications Associates Ltd, predsjednik East West Bridge organizacije…

Kovačić je dalje saopštio kako je ogranak Trilaterale u Srbiji ove godine dobio i dozvolu da primi i pridružene članove iz zemalja u regionu koje nisu članice Trilaterale. Tako je i Crna Gora formalno uključena u Trilateralnu komisiju članstvom Ane Đukanović.

Ana Đukanović, ranije Kolarević, je radila kao sutkinja Osnovnog, Višeg i Vrhovnog suda, a advokaturom se bavi posljednjih 11 godina. Za to vrijeme, dok joj je brat bio u tri mandata premijer vlade, bila je posrednik u nekim od najvećim privatizacija u Crnoj Gori – Jugopetrola, Telekoma, nikšićke Željezare. Zastupala je Crnogorsku komercijalnu banku, Hipo banku, rusku kompaniju Sonuba, kao i kanadskog milijardera Pitera Manka koji je kupio remontni zavod Arsenal u Tivtu, a i svog brata Mila po tužbi koju je pokrenuo protiv Željka Ivanovića, direktora Vijesti.

Britanski časopis New Economy proglasio ju je za najbolju poslovnu advokaticu u 2009. Žiri tog specijalizovanog časopisa naveo je da ona zastupa 80 odsto svih stranih kompanija i pojedinaca koji posluju u Crnoj Gori, ističući da je ,,Ana Kolarević vaš vodič da učinite da Crna Gora radi za vaš biznis”.

Njen rad prate i nemale kontroverze. Jedna od najpoznatijih je kada je kao sutkinja Vrhovnog suda u sporu oko privatizacije hotela Avala presudila u korist kompanije Bepler i Džejkobson koja je bila drugorangirana, i bez novca na računu. Vrlo brzo je dala otkaz na mjestu sudije, a jedan od prvih klijenata u advokatskoj kancelariji bio je upravo Bepler i Džejkobson, koju je formalno jedno vrijeme vodio Zoran Bećirović, prijatelj crnogorskog premijera.

Na kritike da njeni klijenti odlično prolaze zbog rođačkih i poslovnih veza koje ima, govorila je: ,,Polazeći od definicija pojmova nepotizma i klijentelizma smatram da ni po jednom osnovu tome ne pripadam… Nikada nijesam bila politički angažovana i nikada nijesam imala tu vrstu ni političke ni funkcionalne moći. Da mi je makar funkcionalna moć bila potrebna, ne bih se dobrovoljno na vrhuncu svoje karijere odrekla svoje funkcije sudije Vrhovnog suda.” Zatim je dodala: ,,Da, vrlo sam moćna i uticajna”.

Pomalo je ulagala u biznis. Posjeduje akcije Prve banke, skupa sa braćom. Bila je jedan od vlasnika Prve privatne gimnazije u Crnoj Gori Luča, kao i firme za konsalting i menadžment Edu Cons.

Đukanovićeva, kao što je Monitor već objavio, ima nekoliko stanova i poslovnih prostora na prestižnim podgoričkim lokacijama. Prema nekim informacijama ima nekretnine i van Crne Gore. Međunarodni konzorcijum istraživačkih novinara (ICIJ) je objavio da se njeno ukupno bogatstvo već 2010, procjenjivalo na oko 3,5 miliona eura. Njen sin Edin Kolarević, vlasnik više kompanija u Crnoj Gori, dok se školovao u inostranstvu, u aprilu 2006. kupio je stan u Njujorku, za 877.500 dolara.

Ime advokatice Ane Đukanović je u medijima učestalo pominjano kada je 2012, objavljeno kako su istražni organi u SAD utvrdili da su prilikom prodaje crnogorskog Telekoma 2005. godine sa preko sedam miliona eura podmićena najmanje dva crnogorska funkcionera i advokatica, sestra tada najvišeg vladinog funkcionera. U toj formulaciji mediji su prepoznali Anu Đukanović, a to potvrdio i njen brat Milo Đukanović u intervjuu Televiziji Crne Gore. Zbog toga su godinama vođeni sudski sporovi po tužbama Ane Đukanović protiv medija u Crnoj Gori, među kojima je i spor protiv našeg nedjeljnika.

Trilateralna komisija je osnovana 1973. godine. Prvi organizacioni sastanak Trilaterale održan je 23. i 24. jula na imanju Dejvida Rokfelera, milijardera koji je okupio svjetske eksperte, milijardere, bankare i lobiste, odnosno najmoćnije ljude toga vremena.

Na samom početku rada komisije 1973. godine objavljena je i njena svrha koja zvanično glasi: Bliska trilateralna saradnja u cilju očuvanja mira, upravljanja svjetskom ekonomijom, podsticanja ekonomske rekonstrukcije i ublažavanja svjetskog siromaštva. Jedan od ciljeva Trilaterale je širenje uticaja u svijetu i njegova potpuna globalizacija.

Ima mišljenja da je Trilaterala izrasla u najmoćniju interesnu grupu na svijetu. Članovi Komisije danas su predstavnici 178 nacionalnih grupa. Sastanci Trilateralne komisije se održavaju na godišnjem nivou i to svaki put na drugom mjestu. Lokacija održavanja susreta je tajna, prisutni su samo članovi i posebno izabrani gosti.

Komisija je nadnacionalna i stoga se vodi i definiše kao nevladina organizacija. Kritičari tvrde kako je nadnacionalna upravo iz gorepomenutog razloga, naime, globalizacije svijeta kojim će upravljati uski krug „vladara iz sjenke”.

U Srbiji osnovu Trilaterale čini kompanija Most Istok- Zapad (Ist Vest Bridž, EWB) koja je nastala 2009. To je lobističko udruženje, za čije je osnivanje inicijativa pokrenuta iz Srbije, a u čijem se Savjetodavnom odboru nalazi Đukanovićeva.

U tom radnom tijelu pored premijerove sestre nalaze se i bivši ministar vanjskih poslova Srbije i Crne Gore, Goran Svilanović, potpredsjednica Vlade Srbije i ministarka saobraćaja i građevinarstva Zorana Mihajlović, koja je zamrzla svoje članstvo jer je na javnoj funkciji, bivši guverner Centralne banke Hrvatske Marko Škreb, nekadašnji generalni direktor RTS-a Aleksandar Crkvenjakov. Član tog odbora je i Željko Mitrović.

Član Savjetodavnog odbora Ist Vest Bridža je i bivši direktor Željeznice Crne Gore Blažo Šaban koji je potvrdio da se radi na osnivanju EWB Crne Gore. Upitan šta time Crna Gora dobija, on je rekao da će dobiti ,,grupu profesionalaca koja će se baviti promocijom svojih stavova koji mogu biti od koristi društvu i pojedincima u Crnoj Gori”.

Promocija odavno teče. Po mjeri Minut, dva.

Milan BOŠKOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

SMANJENJE STAROSNE GRANICE ZA PENZIJU: Ni javnog interesa, ni smjene Katnića

Objavljeno prije

na

Objavio:

Zakon o radu je izmijenjen bez javne rasprave, bez konsultacija sa socijalnim partnerima, finansijskih analiza, bez procjene štete po budžet…

 

Nakon što je početkom decembra poslije višemjesečnih peripetija nekako sklopljena  izvršna vlast, smjena glavnog specijalnog tužioca (GST) Milivoja Katnića bio je prvi zahtjev Demokratskog fronta (DF). Čak su pokušali da izmjenama Zakona o državnom tužilaštvu ukinu SDT, ali taj dokument nije prošao Venecijansku komisiju, jer nije ispunjavao evropske standarde.

U srijedu su izglasane izmjene Zakona o radu koje su predložili Milan Knežević (DF) i Maja Vukićević (DF) kojim će građani biti obavezni da idu u penziju sa 66 godina, umjesto za 67, kako je to do sada bio slučaj.

Zakon je izglasan na brzinu, bez javne rasprave, bez konsultacija sa Socijalnim savjetom, niti drugim socijalnim partnerima. Vlada je odavno pokazala da je izvršno tijelo bez „izvršne moći“. Zato ne čudi što nijesu prstom mrdnuli. Sve to da bi se jedan čovjek poslao u penziju. Milivoje Katnić je, međutim, i dalje na funkciji, dok je, po riječima sindikalnih predstavnika, veliki broj ljudi prijevremeno ostao bez posla zbog izmjena Zakona o radu, a ostale su im kreditne i druge obaveze koje penzijom ne mogu da finansiraju.

Knežević je rekao da nije imao namjeru da izmjenama Zakona o radu ubrza odlazak Katnića u penziju, već da taj akt uskladi sa Zakonom o penzijskom i invalidskom osiguranju kojim je već predviđeno da osiguranik stiče pravo na penziju sa 66 godina starosti i 15 godina radnog staža. On je naveo da desetine hiljada mladih čeka da se zaposli, što je bio još jedan motiv izmjena ovog zakona.

,,Da je ovaj zakon donešen protiv specijalnog državnog tužioca, Milivoja Katnića, on bi u ponedjeljak dobio rješenje o penziji, a to se nije desilo. Zakon o tužilaštvu jasno je normirao da Katniću treba Tužilački savjet da konstatuje prestanak mandata”, kazao je Knežević tokom skupštinske rasprave.

Iz Unije slobodnih sindikata i Akcije za ljudska prava tvrde da Zakon o radu i Zakon o penzijskom i invalidskom osiguranju (PIO) ne treba usklađivati, jer nijesu u koliziji. Zakon o PIO propisao je starosnu granicu za penziju od 66 navršenih godina, međutim, Zakon o radu je davao mogućnost radniku da nastavi da radi do 67 godine. Dakle, građaninu je data mogućnost da pođe u penziju godinu ranije, ali je imao izbor da to ne učini ukoliko se osjeća sposobnim da radi duže. Novim izmjenama zakona im je taj izbor ukinut.

Slaven Radunović (DF) je još tokom skupštinske rasprave u vezi sa radom tužilaštva, nedvosmisleno rekao da su „nadmudrili“ i „pobijedili“ Katnića i donijeli izmjene Zakona o radu zbog kojih će mu prestati mandat. On je rekao da će Katnić otići sa funkcije 12. juna, kada je prvobitno stupio na snagu Zakon o radu.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PROMJENE U JAVNOM SERVISU: Kocka je bačena

Objavljeno prije

na

Objavio:

Da će promjena vlasti konačno značiti i oslobađanje RTCG-a i stvaranje istinskog javnog servisa obećali su poslanici većine u Skupštini. Dosadašnji potezi ne ulivaju nadu da će se to stvarno i desiti

 

Sa promjenama u Radio-televiziji Crne Gore nova vlast nije žurila. Tek prošle subote je Skupština, sa 43 glasa za, imenovala nove članove Savjeta RTCG-a. Izabrani su Bojan Baća (Univerzitet Crne Gore), Žarko Mirković (CANU), Naod Zorić (predlog nacionalnih ustanova kulture i NVO), Filip Lazović (Unija poslodavaca), Veselin Drljević (NVO iz oblasti medija), Milica Špajak i Amina Murić (NVO koje se bave ljudskim pravima), Marijana Camović-Veličković (Unija slobodnih sindikata) i Predrag Marsenić (Crnogorski olimpijski i paraolimpijski komitet).

Za ovu sedmicu je najavljena konstitutivna sjednica, a predsjednik Skupštine Aleksa Bečić je u srijedu izvlačio žrijeb kojim je ispalo da mandat od pet godina u Savjetu imaju Marsenić, Drljević, Špajak i Lazović, od četiri godine Murić, Camović Veličković i Mirković, a na tri Bojan Baća i Naod Zorić.

Bečić je najavio da novi Savjet u roku od osam dana od imenovanja treba da započne postupak izbora novog generalnog direktora RTCG-a. Za izbor novog generalnog direktora Savjet raspisuje javni konkurs koji traje 15, a najduže mjesec dana, nakon čega postoji rok od 20 dana za žalbe. Tako da bi u avgustu RTCG trebao da ima novog direktora.

Aktuelnom generalnom direktoru  RTCG-a Božidaru Šundiću, koji je na toj poziciji od  novembra 2018, mandat je trebao da traje četiri godine. On je ranije najavio da menadžerski i urednički tim  neće podnijeti ostavke. Šundić nema zakonskog osnova da kao neki od njegovih prethodnika tuže RTCG – Branku Vojičiću isplaćeno 80.000, a Rade Vojvodić potraživao blizu 250.000 eura.

Prošlonedjeljna skupštinska rasprava o RTCG-u, prošla je bez opozicije, a vladajuće partije su jednoglasno obećale da ,,javni servis” više neće služiti vlasti već građanima.

Govorilo se nadahnuto:,,Uredništvo Radio-televizije Crne Gore konačno selimo iz Splendida i vraćamo u Bulevar revolucije”, kazao je Boris Bogdanović iz Demokrata. Poslanica SNP-a Milosava Paunović nazvala je RTCG štetočinama društva. Poslanica Pokreta za promjene (PzP) Branka Bošnjak pohvalila je obrazovni program TVCG-a, ali je rekla da je informativni program ,,javno zastiđe”. Božena Jelušić, iz URA, pomenula je rijetke svijetle trenutke u radu: ,,Govorim na primjer o emisiji Mehanizam. Znamo da smo imali jednu epizodu kada je javni servis krenuo boljim putem kad su na čelu bili Mićunović i Kadija. Kad je javni servis pokušao da odgovori zadacima na putu pridruživanja EU”.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

BURNA UVERTIRA UOČI DODJELE TRINAESTOJULSKE NAGRADE: Duhovi vremena

Objavljeno prije

na

Objavio:

Četnici su gospoda, tvrdi Bećir Vuković koji je predložen za predsjednika žirija za dodjelu Trinaestojulske nagrade. Bili i ostali, a poslije njih gospode i nema, obrazlaže dalje. Izbor Vukovića samo oslikava gdje smo. I do sada je dodjela ovog priznanja često bila praćena raznim tenzijama i oslikavala je duh vremena

 

Predlog da na čelu žirija za dodjelu Trinaestojulske nagrade, najvišeg državnog priznanja u Crnoj Gori, bude Bećir Vuković, pjesnik koji veliča četnički pokret, izazvao je buru.

Administrativni odbor Skupštine je pored Vukovića za članove žirija predložio prof. dr Dragana Koprivicu, mr Isidoru Damjanović, prof. dr Miletu Marka Ivanovića, dr Milenu Burić, Gorana Batrićevića i Miomira Vojinovića.

Iz DPS-a je ocijenjeno da se radi o još jednom „ekspertu u negiranju antifašističkih temelja Crne Gore.“ SDP je kritiku usmjerio na URU: „Sramotno je što je URA, a i ostale nazovi građanske partije, za komisiju koja slavi 13. jul, Dan državnosti i Dan ustanka crnogorskog naroda protiv fašizma izabrala osobu kojoj je ‘Draža vođa trećeg srpskog ustanka'“.

Predsjednik Administrativnog odbora je Milutin Zogović iz DF-a, a članovi su Luiđ Škrelja (DPS), Radoš Zečević (DF), Vladan Raičević (DF), Dragan Vukić (SNP), Momo Koprivica (Demokrate), Vladan Martinović (Demokrate), Miloš Konatar (URA), Daliborka Pejović (DPS), Suzana Pribilović (DPS), Damir Šehović (SD), Kenana Strujić-Harbić (Bošnjačka stranka) i Raško Konjević (SDP).

Kako je Vuković bio član ovog žirija i prošle godine, iz URE su odgovorili da SDP-u tada to nije smetalo. Iz DPS-a su prošlogodišnju podršku Vukoviću, koji je predložen od strane DF-a, obrazložili kao pokušaj „zdravog dijaloga“ sa jedinim djelom opozicije koji je tada učestvovao u radu parlamenta.

I ovom prilikom potvrdila se praksa nove vlasti koja uporno zanemaruje manjine. O predlogu Bošnjačke stranke da Suljo Mustafić bude član žirija, Odbor nije ni raspravljao. Objasnili su da je bio sedmi na listi, a oni biraju šest članova.

Reagovali su i iz Saveza udruženja boraca NOR-a i antifašista Crne Gore. Oni  smatraju da je Vuković „negator antifašističkih tekovina Trinaestojulskog ustanka crnogorskog naroda, te da mu ne pripada mjesto predsjednika žirija za dodjelu ovog najvišeg državnog priznanja”. Jedan od dobitnika 13-julske nagrade Vukić Pulević izjavio je da je ovo riskantan potez, preko kojeg se ne smije olako preći. Adnan Čirgić, dekan Fakulteta za crnogorski jezik, koji je ovu nagradu dobio 2018. ironično je konstatovao: „Da se kojim slučajem 13-julska nagrada može dodjeljivati posthumno, nema sumnje da bi je ovaj žiri gotovo jednoglasno dodijelio Pavlu Đurišiću, za životno djelo.“

Za Vukovića su „četnici gospoda.“ Bili i ostali, piše Vuković na portalu Vidovdan 2018. godine i dodaje da poslije njih gospode i nema. Nakon promjene vlasti, Vuković veliča DF a kritikuje Vladu,  za URU, koja ga izglasa, tvrdi da je „Udbina Udba.“ Nije mu po volji ni novi premijer Zdravko Krivokapić jer je sve više protiv njemu omiljenog DF-a. Posebno ga je šokirala vijesti da je podržao osnivanje Monitora. Piše da je na Trgu bana Jelačića kada se pojavio prvi broj Monitora bilo opšte veselje. Premda: „Nije svakome bilo do slavlja. Neki ustaški tjednici uplašili su se konkurencije, jer je Monitor na samom startu daleko dobacio, i evo do danas ne podbacuje…“ U tom stilu objašnjava i današnju situaciju: „Zar nije kohabitacija crnogorskih partizana i crnogorskih ustaša protiv crnogorskih četnika, vrlo inspirativan uzor…“  A čovjek može biti izabran da odlučuje o najznačajnijoj državnoj nagradi za 2021. godinu – 76 ljeta nakon Drugog svjetskog rata.

I do sada je dodjela ovog priznanja često bila praćena raznim tenzijama i oslikavala je duh vremena.

Prošle godine, kada se pandemija zahuktavala, nagrada je dodijeljena Institutu za javno zdravlje, doktoru Ranku Lazovići i istoričaru Živku Andrijaševiću. Jedan od lidera DF-a Milan Knežević tvrdio je da je prekršen Zakon o državnim nagradama jer on predviđa da se u jednoj oblasti može dodijeliti samo jedna godišnja Trinaestojulska nagrada.

I 2018. u žiži je bio predsjednik žirija – slikar Ranko Todorović Todor koji nakon postavljenja izjavio da „dokazani neprijatelji Crne Gore ne mogu da dobiju Trinaestojulsku nagradu.“ Da podsjetimo da je tada, a umnogome i sada, potvrde o patriotizmu izdavao DPS.

Ipak, dešavalo se i da politički nepodobni dobiju nagradu. Tako je 2015. Trinaestojulsku dobio dramski pisac Ljubomir Đurković, koji u kritikama nije štedio prošlu vlast. I to u oštroj konkurenciji – te godine KAP je predložio tajkuna Veselina Pejovića. Objasnili su da bez njega ne bi bilo ni Kombinata.

Pojedini dobitnici ove nagrade prijetili su 2013. da će je vratiti. Te godine nagrada je dodijeljena politikologu Radulu Kneževiću, književniku Iliji Lakušiću i književniku Gojku Čelebiću, bivšem ministru kulture u Vladi Mila Đukanovića od 1993. do 1996. Kritičari su bili bijesni, tvrdeći da se najznačajnija državna nagrada dodjeljuje dvojici protivnika nezavisnosti Crne Gore Lakušiću i Čelebiću, te anonimnom zagrebačkom politologu. Književnik Andrej Nikolaidis je napustio žiri u kojem su, pored njega, bili predsjednik prof. dr Dragan K. Vukčević i članovi prof. dr Predrag Ivanović, prof. dr Dragan Koprivica i prof. dr Milenko Popović. Dodjeli nagrade nijesu prisustvovali tadašnji predsjednik Filip Vujanović, niti premijer Đukanović, a svoju obavezu dodjele priznanja eskivirao je predsjednik Skupštine Ranko Krivokapić. Nagradu je dobitnicima uručio tadašnji potpredsjednik Skupštine Suljo Mustafić.

Kakav nas još skandal očekuje tokom ovogodišnje dodjele, uskoro ćemo saznati.

Na brojne kritike Vuković nije odgovarao. Za Dan je izjavio da će svoje reći tek nakon dodjele nagrade.

A odluku o predlogu Administrativnog odbora o članovima ovogodišnjeg saziva žirija za dodjelu Trinaestojulske nagrade donijeće poslanici na zasijedanju koje je u toku.

 

Dobitnici

Prošle godine Trinaestojulsku nagradu su dobili Institut za javno zdravlje, ljekar Ranko Lazarević i istoričar Živko Andrijašević. Književni istoričar Dragan B. Perović, istoričar Božidar Šekularac i književnik Pavle Goranović nagrađeni su 2019, a 2018. slikar Krsto Andrijašević, violončelista Aleksa Asanović i filolog Adnan Čirgić.

  1. godine nagradu su dobili vajar Miodrag Šćepanović, prof. dr David Kalaj i dr Svetozar Savić; 2016 – prof. dr Igor Đurović, pisac Milorad Popović i kantautor Miladin Šobić; 2015 – književnik Ljubomir Đurković, univerzitetska profesorica Vesna Kilibarda i slikar Srđan Vukčević; 2014 – reditelj Gojko Kastratović, istoričar umjetnosti Aleksandar Čilikov i direktor Muzeja i galerija Podgorice Niko Martinović, te godine je nagradu za životno djelo, koja se može dodijeliti svake druge godine, dobio slikar Vojislav Vojo Stanić.

Godine 2012. nagrada je pripala kompaniji 13. jul Plantaže, ŽRK Budućnost i reditelju Branku Baletiću. Marina Abramović dobila je nagradu za životno djelo; 2011 – laureati su bili reditelj Slobodan Milatović, kompozitor Žarko Mirković i istoričar Šerbo Rastoder.

Miodrag Dado Đurić primio je Trinaestojulsku nagradu za životno djelo 2010, te godine godišnjim nagradama ovjenčani su slikar Luka Lagator, književnik Radoslav Rotković i VK Primorac. Rajko Todorović Todor nagrađen je 2009, zajedno sa timom arhitekata koji je izlagao na Venecijanskom bijenalu i izdavačkom kućom CID. Dobitnici 2007. bili su šahista Božidar Ivanović, dramski pisac Veljko Radović i pjesnik Mladen Lompar, a 2005. ljekar Pero Lompar, biolog Vukić Pulević i pisac Zuvdija Hodžić.

 

Biografija potencijalnog predsjednika žirija

Bećir Vuković, rođen je 1954. godine u Kolašinu. Studirao na Filološkom fakultetu u Beogradu, Opštu i jugoslovensku književnost.

Od 1980. do 2016. objavio je 16 knjiga poezije. Nagradu Risto Ratković, dobio je godinu dana nakon što se njom ovjenčao sada presuđeni ratni zločinac Radovana Karadžić, 1994. godine. Nagrada Marko Miljanov dodijeljena mu je 1989, Kočićevo pero 2010, Zlatno pero Rusije 2011…

Član je Udruženja književnika Srbije i Pokreta pjesnika Svijeta (Poetas del Mundo). Predsjednik je Društva srpskih književnika Crne Gore i Hercegovine i glavni i odgovorni urednik časopisa Srpki jug.

Na Vukovićevom zvaničnom sajtu istaknut je citat iz njegove poezije: lep je/ ni noć na njega ne može da padne/ lep je lep je.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo