Povežite se sa nama

MONITORING

POLITIČKE PRIČE: Lišeni logike

Objavljeno prije

na

Hit sedmice je uspjeh Ranka Krivokapića da ostane na mjestu predsjednika Socijaldemokratske partije. Uobičajila se tvrdnja da je Krivokapić u svojoj partiji pobijedio predsjednika DPS-a Mila Đukanovića.

Na kongresu SDP-a Krivokapića je podržalo 197 delegata, a Ivana Brajovića 162. U obilju slika sa tog skupa izdvaja se ona u kojoj, posađeni oko Đukanovića, dvojica kandidata za predsjednika SDP-a, nakon što su pristalice i jednog i drugog završile skandiranje njihovih imena, razmjenjuju dosjetku kako je i to bolje nego da su vikali „Milo, Milo”. Ima u toj istini malo šale.

Kongresni protokol napravljen je tako da je ispalo da je Đukanović otvorio kongres SDP-a. Pozdravio je koalicione partnere prognozom za naredne izbore: ,,Ubijeđen sam da će stranka koju predstavljam pokazati superiornost na predstojećim izborima. A naša vrata ostaju otvorena za sve stranke koje dijele političke prioritete sa nama”.Poželio im je i mudre odluke, ali bi se teško moglo računati da je ideju o tome šta je mudro dijelio sa većinom SDP-ovih delegata.

Besjede Krivokapiću idu od ruke. ,,Bez SDP-a se ne može pisati istorija Crne Gore, izborno smo jači nego ikada, i glavna smo i najozbiljnija alternativa partneru u vlasti”. Nakon objavljivanja rezultata glasanja, ohrabren, rekao je da Crnoj Gori trebaju strateški investitori, a ne ,,privatizatori za čije smo dugove više dali nego za zdravstvo i školstvo u nekim kriznim godinama”.

Mjera dobre politike Socijaldemokratske partije, ne može biti poslušnost bilo kome, smatra nanovo izabrani predsjednik SDP-a. On zna da građani traže malo – pravdu i pristojan posao: „Mi se borimo za državu u koju se vraćaju naši koji su rasuti po bijelom svijetu”.

Ostaje da Ranko Krivokapić uskladi ono što govori sa onim što radi. No ne očekuje se da SDP napravi ozbiljniji korak u udaljavanju od DPS-a; napuštanje ove i formiranje prelazne vlade neće se desiti. Čekaće se naredni izbori na koje će DPS izaći možda bez SDP-a, ali sa savršeno očuvanim modelom za dobijanje izbora koji je ovjekovječen Snimkom. O toj ,,superiornosti” govori Milo Đukanović.

Nešto više od godine ostalo je do redovnih izbora. Pod pritiskom međunarodnih institucija vlast je nakon prošlih izbora bila obećala da će raditi na ,,vraćanju povjerenja u izborni proces”; opoziciji je to prirodno trebao da bude prioritet, ali posla je urađeno vrlo malo. Uzdanje opozicije u to da će elektronska identifikacija glasača sama od sebe spriječiti krađu glasova blago rečeno je naivno. Grubo rečeno – glupo je.

Umjesto uljuđivanja izbornog procesa desilo se rastavljanje opozicije na proste činioce. Ni kamen na kamenu nije ostao od partija i koalicija koje su u oktobru 2012. osvojile mjesta u crnogorskom parlamentu. Podijeljeni su: Pozitivna Crna Gora, Socijalistička narodna partija, i Demokratski front.

Jedno krilo Pozitivne ovih dana pokušava da se konsoliduje, pripremaju kongres. Drugo krilo priključilo se u međuvremenu osnovanom Građanskom pokretu URA koji predvodi Žarko Rakčević.

Iz Demokratskog fronta otišao je čelnik Miodrag Lekić, sa njim je Front napustio i zamjenik predsjednika Nove Goran Danilović. Osnovali su Demos, koji, prema posljednjim objavljenim istraživanjima javnog mnjenja, predstavlja najjaču opozicionu grupaciju. U javnosti ih nema previše.

Ostatak Demokratskog fronta, Nova i PZP, na čelu sa Andrijom Mandićem i Nebojšom Medojevićem, pripremaju proteste za jesen.

Lideri DF-a , u okviru kampanje za proteste, obilaze Crnu Goru.

Objašnjavaju da se samo narodnim buntom mogu izboriti prelazna vlada i prvi fer izbori. „Ulica je ostala jedina institucija demokratije koju Đukanović ne kontroliše”, rekao je na jednom od skupova ovih dana poslanik DF-a Koča Pavlović.

Šef poslaničkog Kluba DF-a Milutin Đukanović smatra da „sa ovakvim biračkim spiskovima opozicija nema šta da izlazi na još jedne izbore koje će režim da pokrade”.

„Čitava Evropa se buni i traži promjene. I region se uskomešao. Mi ne smijemo opet propustiti ovaj istorijski talas promjena, već se moramo za našu slobodu izboriti na ulici, protestima”, objašnjava predsjednik Nove Andrija Mandić.

Sudeći po riječima člana predsjedništva DF-a Milana Kneževića, ta politička grupacija na terenu pokušava da ostvari i prednost nad ostatkom opozicije:„Stalno se ideja protesta opstruirala i očigledno da ima određeni broj partija koje sebe nazivaju opozicionim, a kojima odgovara postojeće neregularno stanje i koje samo gledaju svoje partijske interese i bore se za mandate i privilegije”.

Član Predsjedništva DF-a Nebojša Medojević tvrdi da DF želi zaustavljanje pogubne ekonomske politike, čišćenje zemlje od kriminala i korupcije i snažan razvojni ciklus koji će posebno biti usmjeren ka sjeveru Crne Gore. „Nemaština, siromaštvo, nepravda, nezaposlenost, diskriminacija, kriminal, droga, prostitucija, izrabljivanje radnika je danas slika režimske Crne Gore. To je njihov plan za nas i našu djecu, da budemo njihovo vlasništvo, njihove sluge i robovi”, govori Medojević.

Malo šta bi se od Frontove priče moglo osporiti, samo, odoka gledano, narod u Crnoj Gori djeluje odveć umrtvljeno da bi ideja masovnih protesta mogla da se ostvari.

Prošle sedmice je, pod motom, Pobjede, a ne podjele održan i Prvi kongres Demokratske Crne Gore, partije koja je nastala nakon razlaza u SNP-u. Za predsjednika stranke izabran je Aleksa Bečić koji je ukazao na to da se radnicima često po tri mjeseca ne daje plata, ali se zato tri puta dnevno priča o partizanima i četnicima, da im se pričom o NATO-u ,,mažu oči” kako ne bi vidjeli da plaćaju najskuplje gorivo, internet i ostalo u regionu.

Bečić je na kongres došao praćen partijskim kolegama obučenim u nacionalne nošnje svih naroda koji žive u Crnoj Gori. Kako bi ilustrovali da će potencirati ravnomjeran regionalni razvoj u Crnoj Gori, demokrate su pored državne i stranačke zastave postavili i zastave svih opština u Crnoj Gori.

U Deklaraciji o stavljanju veta na podjele građani su pozvani da

ne dozvole da podjele oko važnih pitanja koja su dio ličnih osjećanja ili stavova, kao što su jezik, nacija i crkva , ,,budu po ko zna koji put iskorišćene kao sirena za uzbunu, koju vlast uvijek aktivira onda kada svojom neodgovornom politikom dovede državu do ekonomskog sloma, a njene građane do dramatično niskog standarda života”.

Dok su se opozicione partije dijelile, moglo se čuti da ti procesi ne moraju biti loši po opoziciju i da bi prekompozicija mogla dovesti do nove snage. To teško može da važi ukoliko umnožene opozicione stranke djeluju kao rogovi u vreći.

Možda vri i u DPS-u, ali na površini oni u miru pripremaju svoj kongres. Njihove pripreme za izbore traju od prvog dana kad se jedni izbori završe. Poučno je i uglavnom zaboravljeno štivo Izvještaj o radu podgoričkog Odbora DPS-a koji je uoči prošlih izbora javnim učinio PZP.

,,Odbor DPS GGP svakodnevno posjeti veliki broj članova, aktivista i simpatizera koji se iz različitih potreba obraćaju Odboru DPS GGP, a u najvećem dijelu u cilju zapošljavanja i socijalne pomoći”, zapisano je u Izvještaju. Taj dokument je pokazao da u okviru Odbora DPS Glavnog grada postoji 14 komisija zaduženih za različite društvene oblasti – od kadrovske, preko komisije za zapošljavanje, do komisija za socijalnu zaštitu, infrastrukturu, penzionere, sport, medije, kulturu, zdravstvo, pravna pitanja, srednje i stručno, kao i predškolsko obrazovanje. Sve.

Prema DPS-ovom dokumentu, za jednokratne finansijske pomoći od novembra 2011. godine do 1. juna 2012. godine uplaćeno je 16.185 eura. U istom periodu, uručeno je 2018 paketa socijalne pomoći. Lako je presabrati kako su poslovi zabilježeni u izvještaju obavljani godinu pred izbore. Nema razloga za vjerovanje da se ovih dana ne odvijaju slični procesi. I ima malo mjesta za vjeru da je opozicija smislila kako da se tome suprotstavi.

Miloš BAKIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SMANJENJE STAROSNE GRANICE ZA PENZIJU: Ni javnog interesa, ni smjene Katnića

Objavljeno prije

na

Objavio:

Zakon o radu je izmijenjen bez javne rasprave, bez konsultacija sa socijalnim partnerima, finansijskih analiza, bez procjene štete po budžet…

 

Nakon što je početkom decembra poslije višemjesečnih peripetija nekako sklopljena  izvršna vlast, smjena glavnog specijalnog tužioca (GST) Milivoja Katnića bio je prvi zahtjev Demokratskog fronta (DF). Čak su pokušali da izmjenama Zakona o državnom tužilaštvu ukinu SDT, ali taj dokument nije prošao Venecijansku komisiju, jer nije ispunjavao evropske standarde.

U srijedu su izglasane izmjene Zakona o radu koje su predložili Milan Knežević (DF) i Maja Vukićević (DF) kojim će građani biti obavezni da idu u penziju sa 66 godina, umjesto za 67, kako je to do sada bio slučaj.

Zakon je izglasan na brzinu, bez javne rasprave, bez konsultacija sa Socijalnim savjetom, niti drugim socijalnim partnerima. Vlada je odavno pokazala da je izvršno tijelo bez „izvršne moći“. Zato ne čudi što nijesu prstom mrdnuli. Sve to da bi se jedan čovjek poslao u penziju. Milivoje Katnić je, međutim, i dalje na funkciji, dok je, po riječima sindikalnih predstavnika, veliki broj ljudi prijevremeno ostao bez posla zbog izmjena Zakona o radu, a ostale su im kreditne i druge obaveze koje penzijom ne mogu da finansiraju.

Knežević je rekao da nije imao namjeru da izmjenama Zakona o radu ubrza odlazak Katnića u penziju, već da taj akt uskladi sa Zakonom o penzijskom i invalidskom osiguranju kojim je već predviđeno da osiguranik stiče pravo na penziju sa 66 godina starosti i 15 godina radnog staža. On je naveo da desetine hiljada mladih čeka da se zaposli, što je bio još jedan motiv izmjena ovog zakona.

,,Da je ovaj zakon donešen protiv specijalnog državnog tužioca, Milivoja Katnića, on bi u ponedjeljak dobio rješenje o penziji, a to se nije desilo. Zakon o tužilaštvu jasno je normirao da Katniću treba Tužilački savjet da konstatuje prestanak mandata”, kazao je Knežević tokom skupštinske rasprave.

Iz Unije slobodnih sindikata i Akcije za ljudska prava tvrde da Zakon o radu i Zakon o penzijskom i invalidskom osiguranju (PIO) ne treba usklađivati, jer nijesu u koliziji. Zakon o PIO propisao je starosnu granicu za penziju od 66 navršenih godina, međutim, Zakon o radu je davao mogućnost radniku da nastavi da radi do 67 godine. Dakle, građaninu je data mogućnost da pođe u penziju godinu ranije, ali je imao izbor da to ne učini ukoliko se osjeća sposobnim da radi duže. Novim izmjenama zakona im je taj izbor ukinut.

Slaven Radunović (DF) je još tokom skupštinske rasprave u vezi sa radom tužilaštva, nedvosmisleno rekao da su „nadmudrili“ i „pobijedili“ Katnića i donijeli izmjene Zakona o radu zbog kojih će mu prestati mandat. On je rekao da će Katnić otići sa funkcije 12. juna, kada je prvobitno stupio na snagu Zakon o radu.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PROMJENE U JAVNOM SERVISU: Kocka je bačena

Objavljeno prije

na

Objavio:

Da će promjena vlasti konačno značiti i oslobađanje RTCG-a i stvaranje istinskog javnog servisa obećali su poslanici većine u Skupštini. Dosadašnji potezi ne ulivaju nadu da će se to stvarno i desiti

 

Sa promjenama u Radio-televiziji Crne Gore nova vlast nije žurila. Tek prošle subote je Skupština, sa 43 glasa za, imenovala nove članove Savjeta RTCG-a. Izabrani su Bojan Baća (Univerzitet Crne Gore), Žarko Mirković (CANU), Naod Zorić (predlog nacionalnih ustanova kulture i NVO), Filip Lazović (Unija poslodavaca), Veselin Drljević (NVO iz oblasti medija), Milica Špajak i Amina Murić (NVO koje se bave ljudskim pravima), Marijana Camović-Veličković (Unija slobodnih sindikata) i Predrag Marsenić (Crnogorski olimpijski i paraolimpijski komitet).

Za ovu sedmicu je najavljena konstitutivna sjednica, a predsjednik Skupštine Aleksa Bečić je u srijedu izvlačio žrijeb kojim je ispalo da mandat od pet godina u Savjetu imaju Marsenić, Drljević, Špajak i Lazović, od četiri godine Murić, Camović Veličković i Mirković, a na tri Bojan Baća i Naod Zorić.

Bečić je najavio da novi Savjet u roku od osam dana od imenovanja treba da započne postupak izbora novog generalnog direktora RTCG-a. Za izbor novog generalnog direktora Savjet raspisuje javni konkurs koji traje 15, a najduže mjesec dana, nakon čega postoji rok od 20 dana za žalbe. Tako da bi u avgustu RTCG trebao da ima novog direktora.

Aktuelnom generalnom direktoru  RTCG-a Božidaru Šundiću, koji je na toj poziciji od  novembra 2018, mandat je trebao da traje četiri godine. On je ranije najavio da menadžerski i urednički tim  neće podnijeti ostavke. Šundić nema zakonskog osnova da kao neki od njegovih prethodnika tuže RTCG – Branku Vojičiću isplaćeno 80.000, a Rade Vojvodić potraživao blizu 250.000 eura.

Prošlonedjeljna skupštinska rasprava o RTCG-u, prošla je bez opozicije, a vladajuće partije su jednoglasno obećale da ,,javni servis” više neće služiti vlasti već građanima.

Govorilo se nadahnuto:,,Uredništvo Radio-televizije Crne Gore konačno selimo iz Splendida i vraćamo u Bulevar revolucije”, kazao je Boris Bogdanović iz Demokrata. Poslanica SNP-a Milosava Paunović nazvala je RTCG štetočinama društva. Poslanica Pokreta za promjene (PzP) Branka Bošnjak pohvalila je obrazovni program TVCG-a, ali je rekla da je informativni program ,,javno zastiđe”. Božena Jelušić, iz URA, pomenula je rijetke svijetle trenutke u radu: ,,Govorim na primjer o emisiji Mehanizam. Znamo da smo imali jednu epizodu kada je javni servis krenuo boljim putem kad su na čelu bili Mićunović i Kadija. Kad je javni servis pokušao da odgovori zadacima na putu pridruživanja EU”.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

BURNA UVERTIRA UOČI DODJELE TRINAESTOJULSKE NAGRADE: Duhovi vremena

Objavljeno prije

na

Objavio:

Četnici su gospoda, tvrdi Bećir Vuković koji je predložen za predsjednika žirija za dodjelu Trinaestojulske nagrade. Bili i ostali, a poslije njih gospode i nema, obrazlaže dalje. Izbor Vukovića samo oslikava gdje smo. I do sada je dodjela ovog priznanja često bila praćena raznim tenzijama i oslikavala je duh vremena

 

Predlog da na čelu žirija za dodjelu Trinaestojulske nagrade, najvišeg državnog priznanja u Crnoj Gori, bude Bećir Vuković, pjesnik koji veliča četnički pokret, izazvao je buru.

Administrativni odbor Skupštine je pored Vukovića za članove žirija predložio prof. dr Dragana Koprivicu, mr Isidoru Damjanović, prof. dr Miletu Marka Ivanovića, dr Milenu Burić, Gorana Batrićevića i Miomira Vojinovića.

Iz DPS-a je ocijenjeno da se radi o još jednom „ekspertu u negiranju antifašističkih temelja Crne Gore.“ SDP je kritiku usmjerio na URU: „Sramotno je što je URA, a i ostale nazovi građanske partije, za komisiju koja slavi 13. jul, Dan državnosti i Dan ustanka crnogorskog naroda protiv fašizma izabrala osobu kojoj je ‘Draža vođa trećeg srpskog ustanka'“.

Predsjednik Administrativnog odbora je Milutin Zogović iz DF-a, a članovi su Luiđ Škrelja (DPS), Radoš Zečević (DF), Vladan Raičević (DF), Dragan Vukić (SNP), Momo Koprivica (Demokrate), Vladan Martinović (Demokrate), Miloš Konatar (URA), Daliborka Pejović (DPS), Suzana Pribilović (DPS), Damir Šehović (SD), Kenana Strujić-Harbić (Bošnjačka stranka) i Raško Konjević (SDP).

Kako je Vuković bio član ovog žirija i prošle godine, iz URE su odgovorili da SDP-u tada to nije smetalo. Iz DPS-a su prošlogodišnju podršku Vukoviću, koji je predložen od strane DF-a, obrazložili kao pokušaj „zdravog dijaloga“ sa jedinim djelom opozicije koji je tada učestvovao u radu parlamenta.

I ovom prilikom potvrdila se praksa nove vlasti koja uporno zanemaruje manjine. O predlogu Bošnjačke stranke da Suljo Mustafić bude član žirija, Odbor nije ni raspravljao. Objasnili su da je bio sedmi na listi, a oni biraju šest članova.

Reagovali su i iz Saveza udruženja boraca NOR-a i antifašista Crne Gore. Oni  smatraju da je Vuković „negator antifašističkih tekovina Trinaestojulskog ustanka crnogorskog naroda, te da mu ne pripada mjesto predsjednika žirija za dodjelu ovog najvišeg državnog priznanja”. Jedan od dobitnika 13-julske nagrade Vukić Pulević izjavio je da je ovo riskantan potez, preko kojeg se ne smije olako preći. Adnan Čirgić, dekan Fakulteta za crnogorski jezik, koji je ovu nagradu dobio 2018. ironično je konstatovao: „Da se kojim slučajem 13-julska nagrada može dodjeljivati posthumno, nema sumnje da bi je ovaj žiri gotovo jednoglasno dodijelio Pavlu Đurišiću, za životno djelo.“

Za Vukovića su „četnici gospoda.“ Bili i ostali, piše Vuković na portalu Vidovdan 2018. godine i dodaje da poslije njih gospode i nema. Nakon promjene vlasti, Vuković veliča DF a kritikuje Vladu,  za URU, koja ga izglasa, tvrdi da je „Udbina Udba.“ Nije mu po volji ni novi premijer Zdravko Krivokapić jer je sve više protiv njemu omiljenog DF-a. Posebno ga je šokirala vijesti da je podržao osnivanje Monitora. Piše da je na Trgu bana Jelačića kada se pojavio prvi broj Monitora bilo opšte veselje. Premda: „Nije svakome bilo do slavlja. Neki ustaški tjednici uplašili su se konkurencije, jer je Monitor na samom startu daleko dobacio, i evo do danas ne podbacuje…“ U tom stilu objašnjava i današnju situaciju: „Zar nije kohabitacija crnogorskih partizana i crnogorskih ustaša protiv crnogorskih četnika, vrlo inspirativan uzor…“  A čovjek može biti izabran da odlučuje o najznačajnijoj državnoj nagradi za 2021. godinu – 76 ljeta nakon Drugog svjetskog rata.

I do sada je dodjela ovog priznanja često bila praćena raznim tenzijama i oslikavala je duh vremena.

Prošle godine, kada se pandemija zahuktavala, nagrada je dodijeljena Institutu za javno zdravlje, doktoru Ranku Lazovići i istoričaru Živku Andrijaševiću. Jedan od lidera DF-a Milan Knežević tvrdio je da je prekršen Zakon o državnim nagradama jer on predviđa da se u jednoj oblasti može dodijeliti samo jedna godišnja Trinaestojulska nagrada.

I 2018. u žiži je bio predsjednik žirija – slikar Ranko Todorović Todor koji nakon postavljenja izjavio da „dokazani neprijatelji Crne Gore ne mogu da dobiju Trinaestojulsku nagradu.“ Da podsjetimo da je tada, a umnogome i sada, potvrde o patriotizmu izdavao DPS.

Ipak, dešavalo se i da politički nepodobni dobiju nagradu. Tako je 2015. Trinaestojulsku dobio dramski pisac Ljubomir Đurković, koji u kritikama nije štedio prošlu vlast. I to u oštroj konkurenciji – te godine KAP je predložio tajkuna Veselina Pejovića. Objasnili su da bez njega ne bi bilo ni Kombinata.

Pojedini dobitnici ove nagrade prijetili su 2013. da će je vratiti. Te godine nagrada je dodijeljena politikologu Radulu Kneževiću, književniku Iliji Lakušiću i književniku Gojku Čelebiću, bivšem ministru kulture u Vladi Mila Đukanovića od 1993. do 1996. Kritičari su bili bijesni, tvrdeći da se najznačajnija državna nagrada dodjeljuje dvojici protivnika nezavisnosti Crne Gore Lakušiću i Čelebiću, te anonimnom zagrebačkom politologu. Književnik Andrej Nikolaidis je napustio žiri u kojem su, pored njega, bili predsjednik prof. dr Dragan K. Vukčević i članovi prof. dr Predrag Ivanović, prof. dr Dragan Koprivica i prof. dr Milenko Popović. Dodjeli nagrade nijesu prisustvovali tadašnji predsjednik Filip Vujanović, niti premijer Đukanović, a svoju obavezu dodjele priznanja eskivirao je predsjednik Skupštine Ranko Krivokapić. Nagradu je dobitnicima uručio tadašnji potpredsjednik Skupštine Suljo Mustafić.

Kakav nas još skandal očekuje tokom ovogodišnje dodjele, uskoro ćemo saznati.

Na brojne kritike Vuković nije odgovarao. Za Dan je izjavio da će svoje reći tek nakon dodjele nagrade.

A odluku o predlogu Administrativnog odbora o članovima ovogodišnjeg saziva žirija za dodjelu Trinaestojulske nagrade donijeće poslanici na zasijedanju koje je u toku.

 

Dobitnici

Prošle godine Trinaestojulsku nagradu su dobili Institut za javno zdravlje, ljekar Ranko Lazarević i istoričar Živko Andrijašević. Književni istoričar Dragan B. Perović, istoričar Božidar Šekularac i književnik Pavle Goranović nagrađeni su 2019, a 2018. slikar Krsto Andrijašević, violončelista Aleksa Asanović i filolog Adnan Čirgić.

  1. godine nagradu su dobili vajar Miodrag Šćepanović, prof. dr David Kalaj i dr Svetozar Savić; 2016 – prof. dr Igor Đurović, pisac Milorad Popović i kantautor Miladin Šobić; 2015 – književnik Ljubomir Đurković, univerzitetska profesorica Vesna Kilibarda i slikar Srđan Vukčević; 2014 – reditelj Gojko Kastratović, istoričar umjetnosti Aleksandar Čilikov i direktor Muzeja i galerija Podgorice Niko Martinović, te godine je nagradu za životno djelo, koja se može dodijeliti svake druge godine, dobio slikar Vojislav Vojo Stanić.

Godine 2012. nagrada je pripala kompaniji 13. jul Plantaže, ŽRK Budućnost i reditelju Branku Baletiću. Marina Abramović dobila je nagradu za životno djelo; 2011 – laureati su bili reditelj Slobodan Milatović, kompozitor Žarko Mirković i istoričar Šerbo Rastoder.

Miodrag Dado Đurić primio je Trinaestojulsku nagradu za životno djelo 2010, te godine godišnjim nagradama ovjenčani su slikar Luka Lagator, književnik Radoslav Rotković i VK Primorac. Rajko Todorović Todor nagrađen je 2009, zajedno sa timom arhitekata koji je izlagao na Venecijanskom bijenalu i izdavačkom kućom CID. Dobitnici 2007. bili su šahista Božidar Ivanović, dramski pisac Veljko Radović i pjesnik Mladen Lompar, a 2005. ljekar Pero Lompar, biolog Vukić Pulević i pisac Zuvdija Hodžić.

 

Biografija potencijalnog predsjednika žirija

Bećir Vuković, rođen je 1954. godine u Kolašinu. Studirao na Filološkom fakultetu u Beogradu, Opštu i jugoslovensku književnost.

Od 1980. do 2016. objavio je 16 knjiga poezije. Nagradu Risto Ratković, dobio je godinu dana nakon što se njom ovjenčao sada presuđeni ratni zločinac Radovana Karadžić, 1994. godine. Nagrada Marko Miljanov dodijeljena mu je 1989, Kočićevo pero 2010, Zlatno pero Rusije 2011…

Član je Udruženja književnika Srbije i Pokreta pjesnika Svijeta (Poetas del Mundo). Predsjednik je Društva srpskih književnika Crne Gore i Hercegovine i glavni i odgovorni urednik časopisa Srpki jug.

Na Vukovićevom zvaničnom sajtu istaknut je citat iz njegove poezije: lep je/ ni noć na njega ne može da padne/ lep je lep je.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo