Hit sedmice je uspjeh Ranka Krivokapića da ostane na mjestu predsjednika Socijaldemokratske partije. Uobičajila se tvrdnja da je Krivokapić u svojoj partiji pobijedio predsjednika DPS-a Mila Đukanovića.
Na kongresu SDP-a Krivokapića je podržalo 197 delegata, a Ivana Brajovića 162. U obilju slika sa tog skupa izdvaja se ona u kojoj, posađeni oko Đukanovića, dvojica kandidata za predsjednika SDP-a, nakon što su pristalice i jednog i drugog završile skandiranje njihovih imena, razmjenjuju dosjetku kako je i to bolje nego da su vikali „Milo, Milo”. Ima u toj istini malo šale.
Kongresni protokol napravljen je tako da je ispalo da je Đukanović otvorio kongres SDP-a. Pozdravio je koalicione partnere prognozom za naredne izbore: ,,Ubijeđen sam da će stranka koju predstavljam pokazati superiornost na predstojećim izborima. A naša vrata ostaju otvorena za sve stranke koje dijele političke prioritete sa nama”.Poželio im je i mudre odluke, ali bi se teško moglo računati da je ideju o tome šta je mudro dijelio sa većinom SDP-ovih delegata.
Besjede Krivokapiću idu od ruke. ,,Bez SDP-a se ne može pisati istorija Crne Gore, izborno smo jači nego ikada, i glavna smo i najozbiljnija alternativa partneru u vlasti”. Nakon objavljivanja rezultata glasanja, ohrabren, rekao je da Crnoj Gori trebaju strateški investitori, a ne ,,privatizatori za čije smo dugove više dali nego za zdravstvo i školstvo u nekim kriznim godinama”.
Mjera dobre politike Socijaldemokratske partije, ne može biti poslušnost bilo kome, smatra nanovo izabrani predsjednik SDP-a. On zna da građani traže malo – pravdu i pristojan posao: „Mi se borimo za državu u koju se vraćaju naši koji su rasuti po bijelom svijetu”.
Ostaje da Ranko Krivokapić uskladi ono što govori sa onim što radi. No ne očekuje se da SDP napravi ozbiljniji korak u udaljavanju od DPS-a; napuštanje ove i formiranje prelazne vlade neće se desiti. Čekaće se naredni izbori na koje će DPS izaći možda bez SDP-a, ali sa savršeno očuvanim modelom za dobijanje izbora koji je ovjekovječen Snimkom. O toj ,,superiornosti” govori Milo Đukanović.
Nešto više od godine ostalo je do redovnih izbora. Pod pritiskom međunarodnih institucija vlast je nakon prošlih izbora bila obećala da će raditi na ,,vraćanju povjerenja u izborni proces”; opoziciji je to prirodno trebao da bude prioritet, ali posla je urađeno vrlo malo. Uzdanje opozicije u to da će elektronska identifikacija glasača sama od sebe spriječiti krađu glasova blago rečeno je naivno. Grubo rečeno – glupo je.
Umjesto uljuđivanja izbornog procesa desilo se rastavljanje opozicije na proste činioce. Ni kamen na kamenu nije ostao od partija i koalicija koje su u oktobru 2012. osvojile mjesta u crnogorskom parlamentu. Podijeljeni su: Pozitivna Crna Gora, Socijalistička narodna partija, i Demokratski front.
Jedno krilo Pozitivne ovih dana pokušava da se konsoliduje, pripremaju kongres. Drugo krilo priključilo se u međuvremenu osnovanom Građanskom pokretu URA koji predvodi Žarko Rakčević.
Iz Demokratskog fronta otišao je čelnik Miodrag Lekić, sa njim je Front napustio i zamjenik predsjednika Nove Goran Danilović. Osnovali su Demos, koji, prema posljednjim objavljenim istraživanjima javnog mnjenja, predstavlja najjaču opozicionu grupaciju. U javnosti ih nema previše.
Ostatak Demokratskog fronta, Nova i PZP, na čelu sa Andrijom Mandićem i Nebojšom Medojevićem, pripremaju proteste za jesen.
Lideri DF-a , u okviru kampanje za proteste, obilaze Crnu Goru.
Objašnjavaju da se samo narodnim buntom mogu izboriti prelazna vlada i prvi fer izbori. „Ulica je ostala jedina institucija demokratije koju Đukanović ne kontroliše”, rekao je na jednom od skupova ovih dana poslanik DF-a Koča Pavlović.
Šef poslaničkog Kluba DF-a Milutin Đukanović smatra da „sa ovakvim biračkim spiskovima opozicija nema šta da izlazi na još jedne izbore koje će režim da pokrade”.
„Čitava Evropa se buni i traži promjene. I region se uskomešao. Mi ne smijemo opet propustiti ovaj istorijski talas promjena, već se moramo za našu slobodu izboriti na ulici, protestima”, objašnjava predsjednik Nove Andrija Mandić.
Sudeći po riječima člana predsjedništva DF-a Milana Kneževića, ta politička grupacija na terenu pokušava da ostvari i prednost nad ostatkom opozicije:„Stalno se ideja protesta opstruirala i očigledno da ima određeni broj partija koje sebe nazivaju opozicionim, a kojima odgovara postojeće neregularno stanje i koje samo gledaju svoje partijske interese i bore se za mandate i privilegije”.
Član Predsjedništva DF-a Nebojša Medojević tvrdi da DF želi zaustavljanje pogubne ekonomske politike, čišćenje zemlje od kriminala i korupcije i snažan razvojni ciklus koji će posebno biti usmjeren ka sjeveru Crne Gore. „Nemaština, siromaštvo, nepravda, nezaposlenost, diskriminacija, kriminal, droga, prostitucija, izrabljivanje radnika je danas slika režimske Crne Gore. To je njihov plan za nas i našu djecu, da budemo njihovo vlasništvo, njihove sluge i robovi”, govori Medojević.
Malo šta bi se od Frontove priče moglo osporiti, samo, odoka gledano, narod u Crnoj Gori djeluje odveć umrtvljeno da bi ideja masovnih protesta mogla da se ostvari.
Prošle sedmice je, pod motom, Pobjede, a ne podjele održan i Prvi kongres Demokratske Crne Gore, partije koja je nastala nakon razlaza u SNP-u. Za predsjednika stranke izabran je Aleksa Bečić koji je ukazao na to da se radnicima često po tri mjeseca ne daje plata, ali se zato tri puta dnevno priča o partizanima i četnicima, da im se pričom o NATO-u ,,mažu oči” kako ne bi vidjeli da plaćaju najskuplje gorivo, internet i ostalo u regionu.
Bečić je na kongres došao praćen partijskim kolegama obučenim u nacionalne nošnje svih naroda koji žive u Crnoj Gori. Kako bi ilustrovali da će potencirati ravnomjeran regionalni razvoj u Crnoj Gori, demokrate su pored državne i stranačke zastave postavili i zastave svih opština u Crnoj Gori.
U Deklaraciji o stavljanju veta na podjele građani su pozvani da
ne dozvole da podjele oko važnih pitanja koja su dio ličnih osjećanja ili stavova, kao što su jezik, nacija i crkva , ,,budu po ko zna koji put iskorišćene kao sirena za uzbunu, koju vlast uvijek aktivira onda kada svojom neodgovornom politikom dovede državu do ekonomskog sloma, a njene građane do dramatično niskog standarda života”.
Dok su se opozicione partije dijelile, moglo se čuti da ti procesi ne moraju biti loši po opoziciju i da bi prekompozicija mogla dovesti do nove snage. To teško može da važi ukoliko umnožene opozicione stranke djeluju kao rogovi u vreći.
Možda vri i u DPS-u, ali na površini oni u miru pripremaju svoj kongres. Njihove pripreme za izbore traju od prvog dana kad se jedni izbori završe. Poučno je i uglavnom zaboravljeno štivo Izvještaj o radu podgoričkog Odbora DPS-a koji je uoči prošlih izbora javnim učinio PZP.
,,Odbor DPS GGP svakodnevno posjeti veliki broj članova, aktivista i simpatizera koji se iz različitih potreba obraćaju Odboru DPS GGP, a u najvećem dijelu u cilju zapošljavanja i socijalne pomoći”, zapisano je u Izvještaju. Taj dokument je pokazao da u okviru Odbora DPS Glavnog grada postoji 14 komisija zaduženih za različite društvene oblasti – od kadrovske, preko komisije za zapošljavanje, do komisija za socijalnu zaštitu, infrastrukturu, penzionere, sport, medije, kulturu, zdravstvo, pravna pitanja, srednje i stručno, kao i predškolsko obrazovanje. Sve.
Prema DPS-ovom dokumentu, za jednokratne finansijske pomoći od novembra 2011. godine do 1. juna 2012. godine uplaćeno je 16.185 eura. U istom periodu, uručeno je 2018 paketa socijalne pomoći. Lako je presabrati kako su poslovi zabilježeni u izvještaju obavljani godinu pred izbore. Nema razloga za vjerovanje da se ovih dana ne odvijaju slični procesi. I ima malo mjesta za vjeru da je opozicija smislila kako da se tome suprotstavi.
Miloš BAKIĆ