Povežite se sa nama

MONITORING

SLUČAJ OLEGA OBRADOVIĆA: Matematika tranzicije

Objavljeno prije

na

U srijedu veče, u Podgorici, iz zasjede je ranjen univerzitetski profesor Oleg Obradović. Jutro po napadu, dobro informisani obavještavaju da ranjeni nije u životnoj opasnosti. ,,Cjelokupni sastav podgoričke policije odmah se dao u potragu za napadačem”, javljaju izvještači jednog od medija bliskih Vladi, ,,prema prvoj rekonstrukciji napada, vjeruje se da je (napadač) imao namjeru da opomene Obradovića. Međutim, o kakvoj je opomeni riječ ostaje nepoznanica, jer istražitelji nemaju saznanja da je Obradović bio u bilo kakvim problemima, niti sukobima koji bi imali ovakav epilog”. Istraga je u toku.

Samo koji sat ranije, takođe u Podgorici, gospodar je obznanio kako su on i njegovi bezbjednjaci prije desetak godina produžili ovozemaljsko trajanje gospodina Rista Radovića. ,,Imali smo bezbjednosno povjerljive informacije da će protivnici nezavisnosti pokušati likvidaciju mitropolita crnogorsko-primorskog Amfilohija, kako bi pojačali težinu tvrdnji o nepouzdanoj bezbjednosti Crne Gore i navodnoj beskrupuloznosti vlasti”, saopštio je Milo Đukanović tokom premijerskog sata u Skupštini Crne Gore. A sve u sklopu priče o ubistvu Duška Jovanovića koje nije rasvijetljeno ni nakon 11 godina od zločina.

I tako, dok su policajci u dvorištu Tehničke škole tragali za materijalnim dokazima napada na Obradovaća, jedva par stotina metara odatle paljene su svijeće na mjestu gdje je, prije tačno 11 godina, 27. maja 2004. ubijen osnivač i glavni i odgovorni urednik dnevnika Dan.

Istraga će pokušati da utvrdi ko je i zašto pucao u nogu doktoru matematičkih nauka, predavaču na Prirodno matematičkom i Elektrotehničkom fakultetu Univerziteta Crne Gore, jednom od osnivača Interneta CG, nekada prvom čovjeku ovdašnjeg Telekoma (državnog i privatizovanog), predsjedniku borda prvo CKB-a onda i Prve banke, te osnivaču, vlasniku, suvlasniku i(li) ovlašćenom zastupniku niza preduzeća koja su poslovala u oblasti informatike, energetike, farmacije, trgovine na veliko i malo, teške industrije, poljoprivrede… U ime države ili, još češće, sa državom.

Da li su pucnji u Olega Obradovića u bilo kakvoj vezi sa nekim od njegovih poslova? I kakvi su to poslovi u kojima se obavijest o dospjeloj rati umjesto SMS porukom šalje vrućim olovom, posredstvom maskiranog napadača? Ili je, možda, ovo stvar lične prirode? Nešto kao poruka da o nečemu (ne)treba govoriti, ili da nekoga ili nešto ne treba dirati?

Opet, preko stranica crne hronike, verzirani novinari i njihovi dobro upućeni sagovornici već nas nedjeljama uvjeravaju kako u Crnoj Gori možete izgubiti glavu samo zbog toga što ste dobar prijatelj sa nekim ko je nekome postao – neprijatelj. Nečije ubistvo/ranjavanje je, kažu, postalo način da se nekome drugom pošalje poruka!?

Kako u taj kontekst smjestiti profesora Obradovića?

Ono, najlakše bi bilo nabrajati. Rukovodilac Sektora za normativne poslove pri Ministarstvu odbrane, Luka Nikčević, dopremljen je, krajem prošle nedjelje, u KCCG u besvjesnom stanju nakon što su ga nepoznati napadači pretukli ispred podgoričke teretane Eurosport. Istraga je u toku. Do danas ne znamo ko je na kućnom pragu, prije nekih godinu dana, ranio Predraga Mitrovića, direktora Uprave za dijasporu i nekadašnjeg prvog čovjeka Uprave za sprječavanje pranja novca i finansiranje terorizma. Ko je podmetao eksploziv pod automobil i pred ulazna vrata stana Miloša Radulovića, načelnika CB u Baru? Ko je pretukao bivšeg načelnika CB Berane Veselina Krgovića? Da li su svi zaboravili da je i nekadašnji načelnik CB Nikšić, danas uticajan biznismen, Miodrag Daka Davidović prije nekoliko godina pretučen metalnom šipkom na trim stazi nikšićke Trebjese. Sjećate li se bombe koja je prije osam godina eksplodirala ispod automobila Tomislava Čelebića, građevinskog preduzetnika, poslovnog partnera premijera Đukanovića (UDG) i povlašćenog ponuđača u poslovima sa bezbjednosno–policijskim strukturama? Da ne pominjemo ponovo ubijene političare, policijske funkcionere, žestoke momke, kontroverzne biznismene ili civile koji su život izgubili zato što su se u pogrešno vrijeme našli na pogrešnom mjestu.

Ovo nabrajanje bi moglo da nas odvede ko zna gdje. Da ne bude zabune – univerzitetski profesor Oleg Obradović ne spada u red tzv. kontroverznih biznismena. Ipak, njegovi poslovi – od Telekoma, preko Željezare, do Plantaža – puni su kontroverzi.

Crnogorsko tužilaštvo skoro deset godina vodi istragu o privatizaciji Telekoma CG (2005. godine). Prvo poluvrijeme istrage završeno je tako što je tadašnja državna tužiteljka Vesna Medenica predmet arhivirala. Istraga je ponovo pokrenuta prije tri godine, nakon što su američke vlasti saopštile da imaju dokaze o korupciji tokom tog posla. Vlasti SAD-a su utvrdile da je Mađar Telekom pri kupovini Telekoma podmitio više crnogorskih zvaničnika sa ukupno 7,35 miliona eura. Iz dokumenata pred američkim sudom, prenijeli su mediji, ,,proizilazi da je bivši predsjednik Borda direktora Telekoma Oleg Obradović odigrao jednu od ključnih uloga u sklapanja ugovora, za koji američka Komisija za hartije od vrijednosti i berze tvrdi da je poslužio za navodno podmićivanje”.

Javnost je interesovanja u ovoj priči fokusirala na Anu Đukanović (tada Kolarević) i njenog kolegu i saradnika u poslu sa Mađarima i Njemcima, advokata Nikolu Martinovića. Njih je, navodno, za angažman preporučio baš Obradović.

Preskočimo deset godina. Evo nas među naslovnim stranicama prošlonedjeljne štampe. Vlasnici OMP bivši direktori Telekoma Oleg Obradović i Miodrag Ivanović i sadašnji ministar prosvjete Predrag Bošković tužbom traže od Plantaža šest miliona eura (dva kao naknadu za uložena sredstava u zajedničku fabriku briketa koja nikad nije proradila, a četiri miliona na račun izgubljene dobiti). Plantaže su podnijele kontratužbu. Državnu firmu u ovom sporu zastupa advokatska kancelarija Ane Đukanović. Interese partnera iz OMV-a brani advokatska kancelarija Nikole Martinovića. Mali je svijet.

Ponešto se raduckalo i u međuvremenu. Nikšićani, recimo, Obradovića pamte kao člana upravnog odbora Željezare, nakon što je vlasnik tog preduzeća postala kompanija MNSS. Obradović je ovaj angažman objašnjavao ,,određenim privatnim vezama iz prošlosti”. Uglavnom, Željezara je tri godine kasnije otišla u stečaj, nakon što su crnogorske vlasti sa predstavnicima MNSS dogovorile da 25 miliona eura namijenjenih investicijama u nikšićku kompaniju budu iskorišćene za vraćanje dugova Prvoj banci. Koju godinu kasnije na čelo banke dolazi – Oleg Obradović (podnio ostavku 2012).

O njegovoj vještini na finansijskom tržištu može posvjedočiti podatak koji je objelodanila NVO MANS: Državni Investiciono razvojni fond odobrio je kredit privatnom preduzeću Hidroenergiji Montenegro (privatno preduzeće u vlasništvu Obradovića i njegovih partnera iz Bemaksa) na rok od deset godina po godišnjoj kamatnoj stopi od 4,5 odsto. Po istoj kreditnoj liniji podgorički Vodovod (državno preduzeće) dobija 3,5 miliona eura na rok od deset godina, ali po godišnjoj kamatnoj stopi od 5,5 odsto!? Ko zna zna.

Ili jezikom matematike: ,,Dr Oleg Obradović se bavi teorijom ekstermalnih zadataka… Riječ je o zadacima u kojima male greške u zadavanju ulaznih veličina, kao po pravilu dovode do bitnih odstupanja u rješenjima zadataka”. Tako je u Biltenu Univerziteta Crne Gore prije tačno 11 godina opisan Obradovićev istraživačko-naučni rad. Mala greška na početku – velika odstupanja na kraju. Matematičkim laicima to zvuči kao precizan opis crnogorskih privatizaciono-tranzicionih poslova u kojima važnu ulogu, skoro dvije decenije, igra i profesor Oleg Obradović.

Otkud pištolj u toj priči? Taj odgovor čekamo.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

POLJOPRIVREDNICI I DALJE BEZ AGROBUDŽETA: Na goloj ledini

Objavljeno prije

na

Objavio:

Stočna hrana je sve skuplja, poljoprivrednicima i stočarima država naplaćuje punu akcizu na gorivo za mehanizaciju dok uvoznički lobi nastavlja dominaciju. Kasni, uveliko, i agrobudžet. Realno je očekivati da će proći makar 20 dana od izglasavanja budžeta u parlamentu dok Vlada usvoji taj dokument. A to je tek prvi korak

 

„Poljoprivreda ne može da čeka“, kaže nam Milko Živković, predsjednik Unije stočara sjevera Crne Gore. Pa pritvrđuje primjerom: od početka godine stočna hrana (koncetrat) poskupila je sa 0,3 na više od 0,4 eura po kilogramu. „Kako troškovi ishrane stoke čine oko 60 -70 odsto ukupnih troškova, cijena koncentrovane hrane preko 30 euro centi za kilogram čini ovu proizvodnju nerentabilnom a na 40 centi se ulazi u gubitak“. A cijena stočne hrane nastavlja da raste.

Proizvesti je skupo, a prodati – teško. Gotovo nemoguće, u situaciji kada  trgovci, ugostitelji i hotelijeri još  vagaju stvarne domete predstojeće turističke sezone. Nakon prošlogodišnje katastrofe.

U zalihama sirare Miljanić blizu devet tona kozjeg sira od zimus čeka kupce. Dok Radisav – Rašo Miljanić, jedan od najvećih proizvođača i otkupljivača kozjeg mlijeka u Crnoj Gori, čeka pomoć države. „Mi moramo znati da li imamo podršku države da spasi kozarstvo ili nemamo“.

Crna Gora je 2019. uvezla sira za 16,5 miliona, dok trenutno u Banjanima leži domaći proizvod vrijedan od skoro 100.000 (prema proizvođačkim cijenama) do blizu 200.000 eura (u maloprodaji, uz uračunatu trgovačku maržu koja se kreće do 50 odsto i 21 odsto PDV-a koji se zaračunava na tako formiranu cijenu). Ta informacija je, zimus, prvo zainteresovala medije pa tek onda resorno ministarstvo. Odakle su tada, nakon upita sa TVCG, odgovorili kako su „preduzete aktivnosti“ kako bi se na terenu sagledala cjelokupna situacija  a da će javnost biti blagovremeno upoznata sa konkretnim potezima.

Javnost još čeka, a Miljanić se nada. „Nakon saopštenja Ministarstva poljoprivrede obišla nas je inspekcija i uvjerila se da lagerovana količina sira o kojoj sam pričao postoji, tačno do u kilogram. Popisali su ga i otišli“. Od tada, kaže za Monitor, nema novih vijesti. „Predlagao sam da nađemo model da plasiramo proizvode na tržište, ili za bolnice, škole, domove starih. Ima načina ako ima volje“.

Ima li volje?

Skupštinska rasprava o Vladinom Prijedlogu zakona o budžetu za 2021. godinu počeće tek naredne nedjelje, pa je sada izvjesno da će crnogorski poljoprivrednici i početak juna dočekati bez očekivane, i neophodne, pomoći iz Agrobudžeta.

Realno je očekivati da će proći makar 20 dana od izglasavanja budžeta u parlamentu do usvajanja Agrobudžeta na sjednici Vlade. Pod uslovom da ne dođe do komplikacija. Tek tada slijede pozivi za učešće u raspodjeli predviđenih sredstava, prikupljanje dokumentacije, terenske provjere, odlučivanje i, konačno, raspodjela novca namijenjenog za podršku ratarima, stočarima, vinogradarima, ribarima…

Riječ je, prema predloženom budžetu, o nekih 35 miliona eura, u koje će, prema običajima naslijeđenim od prošlih vlada, biti uračunat i dio tzv. socijalnih davanja (naknade za staračka domaćinstva) u vrijednosti 3,35 miliona. Da barem na papiru  izgleda kako se za poljoprivredu izdvaja više nego što je to zaista slučaj.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 14. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

DEMOKRATE POBJEDNICI IZBORA U HERCEG NOVOM: Brodolom Demokratske partije socijalista

Objavljeno prije

na

Objavio:

Neki Novljani vide dvije varijante formiranja vlasti. Ona u kojoj bi Novska lista bila isključena, te bi se u Novom preslikao odnos snaga na vlasti sa državnog nivoa. I druga, gdje bi svih pet lista koje su učestvovale na izborima participirale u izvršnoj vlasti u skladu sa osvojenim mandatima. To bi se moglo zaključiti iz slavljeničkog govora lidera Demokrata, Alekse Bečića koji je sabrao da vlast nakon izbora čini 80 odsto, a opoziciju 20 odsto volje biračkog tijela

 

Brod lokalne uprave u Herceg Novom imao je mirno more i dobar vjetar u nedjelju 9. maja, kada je cjelokupna posada ubilježila politički dobitak, osim barke Demokratske partije socijalista koja je pretrpjela težak brodolom u kome je, očekivano, potopljena.

Na birališta je u nedjelju izašlo 17 hiljada građana Novog, od upisanih 25.590 sa pravom glasa. Na 16.738 važećih glasačkih listića Novljani su većinom zaokružili one političke stranke koje posljednje četiri godine vladaju u ovom primorskom gradu, tako da nekih većih iznenađenja nije bilo osim porasta povjerenja u lokalne stranke, grupe građana čija je politička deviza da vlast na lokalnom nivou treba da bude servis građana za rješavanje lokalnih, komunalnih potreba i  problema, koji nemaju previše dodirnih tačaka sa nacionalnim i identitetskim pitanjima koja opterećuju crnogorsku političku scenu.

Pobjednik nedjeljnih redovnih lokalnih izbora u Novom  je Demokratska Crna Gora, partija čija je lista osvojila najveći broj glasova ili 27,65 odsto, što pretočeno u odborničke mandate čini 10 odborničkih mjesta u Skupštini Opštine Herceg Novi. To je neznatno povećanje u odnosu na rezultat prethodnih lokalnih izbora iz 2017. kada su Demokrate, same, osvojile 9 odborničkih mandata. Međutim, gledano iz perspektive avgustovskih parlamentarnih izbora, na kojima je ova stranka osvojila u Novom 20,68 odsto glasova, postignuti rezultat, sa manjom izlaznošću nego u avgustu 2020, ocjenjuje se kao uzlet Demokrata, koji su osigurali podršku istaknutih Novljana i u izbornu trku ušli sa predsjednikom Opštine, Stevanom Katićem, nosiocem izborne liste Ni lijevo ni desno – pravac Novi.

Najveće iznenađenje izbora predstavlja sjajan rezultat Novske liste, lokalne političke stranke koja je nastupila samostalno pod sloganom Naš grad, naš brod i osvojila 3.195 glasova ili 7 odborničkih mjesta. U Novskoj listi ističu kako su pojedinačno najjača politička opcija u Herceg Novom, jer su sve ostale liste predstavljene kao koalicije više političkih subjekata. Novska lista osnovana je pred lokalne izbore 2012. godine. U izbornu trku 9. maja ušla je sa pozicije vlasti. U lokalnoj skupštini zauzima tri odbornička mjesta na osnovu kojih je, raspodjelom funkcija prije četiri godine, dobila više značajnih pozicija u izvršnoj vlasti. Imali su mjesto potpredsjednika Opštine Herceg Novi, dva opštinska sekretarijata, Turističku organizaciju grada i direktorske fotelje u dva gradska preduzeća. Prethodni rad ih je očigledno preporučio da su zadobili više nego duplo glasova Novljana u odnosu na prethodne izbore.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 14. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SLUČAJ BRANISLAVA – BRANA  MIĆUNOVIĆA: Suđenje za ubistvo kojim je umrlo crnogorsko pravosuđe?

Objavljeno prije

na

Objavio:

Uloga sudije izvjestioca Milivoja Katnića

 

Glavni specijalni tužilac Milivoje Katnić je kao sudija izvjestilac imao najznačajniju ulogu u donošenju oslobađajuće pravosnažne presude Apelacionog suda od 20. novembra 2007. godine  kojom je kontroverzni, i nekoliko puta ranije osuđivan, biznismen Branislav – Brano Mićunović oslobođen optužbi za teško ubistvo Radovana – Raca Kovačevića iz bezobzirne osvete. Tom presudom su do sada nekoliko puta javno mahali funkcioneri Demokrata i Demokratskog fronta u susret nikšićkim izborima i vezano za nacrte tužilačkih zakona, upirući prst na Katnićevu ulogu u procesu vijeka.

Priča je počela u ranim jutarnjim satima 7. oktobra 2000. godine kada je Nikšićanin Radovan Kovačević teško ranjen u oružanom obračunu u kazinu Hotela Podgorica koji su držali Branislav Mićunović i Savo Grbović. Na njega je pucao Cetinjanin Petko Pešukić kome je onda Nikšićanin Zdravko Lopušina prišao sa leđa, u rvanju oteo pištolj i ispalio u Pešukića nekoliko metaka momentalno ga usmrtivši. Nakon ranjavanja, Kovačevića su prebacili u Klinički centar njegovi prijatelji Stanko Milović i Emil Osmanagić zajedno sa policajcem posebnih jedinica MUP-a Dragoljubom Mrvaljevićem čija jedinica je bila smještena u Hotelu Podgorica i koji se zatekao u hotelu nakon što mu se završila smjena.

U optužnici Višeg tužioca u Podgorici, koju je na glavnom pretresu zastupala zamjenica Vesna Jovićević (nedavno pomenuta u aferi Stanovi), piše da je Branislav Mićunović istog dana u ranim jutarnjim satima „na ulazu u Urgentni blok KBC-a Podgorica lišio života Kovačević Radovana iz Nikšića iz bezobzirne osvete i pri tome umišljajem doveo u opasnost život još dva lica, na način što je prišao vozilu „audi“ A6 oznaka BD… kojim je, nakon događaja iz tačke dispozitiva optužnice prevezen povrijeđeni Radovan Kovačević, i u trenutku kada su Mrvaljević Dragoljub i Vojičić Dragoslav iz Podgorice, izvlačili Kovačevića iz vozila kroz otvorena zadnja lijeva vrata da bi ga unijeli u Urgentni blok radi ukazivanja ljekarske pomoći, optuženi je iz revolvera nepoznate marke cal.38 specijal u pravcu Kovačevića ispalio tri projektila koji su ga pogodili nanoseći mu teške i po život opasne tjelesne povrede… sveteći se na taj način zbog prethodnog ubistva Pešukića Petka iako je u tom trenutku znao da Kovačević nije izvršio ovo djelo“. Kovačeviću je pucano u glavu dva puta i jednom u desno rame. Tužilac je naveo da je smrt Kovačevića nastupila usljed razorenja mozga i kičmene moždine i iskrvavljenja i da je Mićunović pri tom doveo u opasnost živote još dvije  osobe „jer je postojala mogućnost da budu pogođeni ispaljenim projektilima, kao i rikošet projektila koji je udario u betonski pod u njihovoj blizini“.

Suđenje koje je uslijedilo je zaokupiralo crnogorsku javnost zbog kontroverznog pedigrea optuženog Mićunovića koga mnogi smatraju za vladara podzemlja i desnu ruku državno-partijskog vrha Crne Gore. Shodno tome, kritičari su tvrdili da je država imala veliki interes da ishoduje povoljnu presudu za Mićunovića.

Vijeće Višeg suda u Podgorici kojim je predsjedavao sudija Radovan Mandić je presudom od 12. juna 2001.  oslobodilo Mićunovića optužbe za ubistvo i ukinulo mu pritvor u kome je bio od 7. oktobra 2000. godine. Presudi su prethodile promjene iskaza ključnih svjedoka davane u policiji, istražnom postupku i glavnom pretresu. Takođe, svjedoci, osim Okice Mujovića, su tvrdili na glavnom pretresu da nisu vidjeli optuženog Mićunovića da drži pištolj u ruci i da puca već su ga samo vidjeli da je stigao blizu ulaza u Urgetni blok i kretao se okolo. Mujović je na sudu izjavio da je vidio ispruženu desnu ruku Mićunovića u kojoj je bio pištolj koji je bio „poluokrenut dolje i u pravcu Kovačević Radovana u kom momentu čuje još jedan hitac, pri čemu ne vidi da se iz pištolja Mićunovića ispaljuje taj hitac ali vidi da dolazi od njegovog pravca…“. Sudsko vijeće sudije Mandića je odbacilo njegovo svjedočenje kao nevjerodostojno jer je utvrdilo da se on nije nalazio na mjestu odakle je mogao biti očevidac kao i da ga drugi svjedoci nisu primijetili. Sudsko vijeće je takođe odbacilo i svjedočenja drugih svjedoka, osim sanitetskih radnika, zaključivši da oni zapravo nisu bili na mjestima na kojima su tvrdili da su bili i time nisu mogli biti očevici predmetnog događaja.

Optuženi Mićunović je nakon testiranja bio negativan na prisustvo barutnih čestica, kako na ruci tako i na odjeći.

Jedini nepravosnažno osuđeni u tom procesu je bio Zdravko Lopušina iz Nikšića koji je osuđen na dvije godine zatvora zbog prekoračenja nužne odbrane. Međutim, Lopušina je poginuo nekoliko mjeseci nakon prvostepene presude tako da je dalji postupak protiv njega obustavljen zbog smrti.

Slučaj se preselio na Vrhovni sud, koji je tada bio drugostepeni sud, i kojim je predsjedavao sudija Stevan Damjanović. Njegovo vijeće je u maju 2004. ukinulo oslobađajuću presudu sudije Mandića zbog bitnih povreda odredbi krivičnog postupka i vratilo slučaj na ponovno suđenje. Vrhovni sud je takođe naložio prvostepenom sudu da svestranije analizira izjave sanitetskog osoblja Dragoslava Vojičića (koji je samo „primijetio ruku muškarca, u stvari podlakticu koja je bila gola i ta ruka ide prema povrijeđenom“) i Milorada Krsmanovića, kao i da treba suočiti svjedoke policajca Mrvaljevića i sanitetskog radnika Vojičića.

Sudija Mandić nije izvršio suočenje i u ponovljenom postupku 10. februara 2005. godine, opet donio oslobađajuću presudu. Viši tužilac se žalio na presudu po objavljivanju i žalbeni postupak se preselio na upravo novoformirani Apelacioni sud čije adaptiranje prostorija je završeno u martu 2005. a u aprilu iste godine počinje sa radom. Apelacioni sud je preuzeo 172 „Kž“ drugostepena krivična predmeta od Vrhovnog suda.

Predmet pod rednim brojem K.br. 79/2004 sudije Mandića dolazi pred petočlano vijeće sudija Apelacionog suda, po tadašnjem Zakoniku o krivičnom postupku. Dr Vukoman Golubović je bio predsjedavajući vijeća dok su članovi vijeća bili Radmila Mijušković, Branimir Femić, Marija Marinković i Milivoje Katnić kao sudija izvjestilac. Izvjestilac je inače, i u procesnom pravu i u praksi uvijek onaj označen kao posljednji član u uvodu svake presude. Izvjestilac po ZKP-u „duži“ predmet, čita, objašnjava, preduzima sve druge radnje ali i priprema prijedlog presude sudskom vijeću. U praksi sudija izvjestilac je glavna osoba koja određuje smjer u kome će odlučivati sudsko vijeće, kako je Monitoru reklo nekoliko pravnih stručnjaka.

Do formiranja Apelacionog suda Katnić je bio neraspoređeni vojni sudija nakon što je Skupština Crne Gore donijela zakon o prestanku rada Vojnog suda i Vojnog tužilaštva  u aprilu 2004.

Na konferenciji za štampu od 24. februara ove godine, specijalni tužilac Katnić je na pitanje novinara da li je bio član Sudskog vijeća Apelacionog suda koje je opravosnažilo oslobađajuću presudu Branislavu Mićunoviću odgovorio da je bio član toga vijeća i da je glasao za  oslobašajuću presudu. Prećutao je da je bio sudija izvjestilac.

Katnić je na pressu izjavio da se nikad nije sreo ni s Branom Mićunovićem, ni s bilo kim njegovim dodavši da „on (Mićunović) i njegovi i ja smo se razdvojili 1400. godine, kad smo imali zajedničkog pretka“. Takođe Katnić je optužio jednog od lidera DF-a Milana Kneževića i jednog od vlasnika Vijesti Željka Ivanovića da su entiteti „koji pokušavaju da krv nesrećnog momka stave na ruke mene i moje porodice“.

Više državno tužilaštvo i tužiteljka Lepa Medenica su Vijestima 10. novembra 2019. godine,  izjavili da VDT ne traži ubicu pokojnog Kovačevića nakon što su Mićunović i još dvije osobe  oslobođene optužbe. Tada je VDT uputio novinarku „da sve odgovore na pitanja iz vašeg e-maila možete naći u predmetnoj presudi“.

U dotičnoj presudi Apelacionog suda kao i onoj od Višeg suda zaključuje se da je ubica Kovačevića zapravo pokojni Petko Pešukić koji mu je i nanio povrede u kazinu Hotela Podgorica od kojih je iskrvario, usljed čega je nastupila smrt. To je bio stav domaćih vještaka i Komisije vještaka Instituta za sudsku medicinu Medicinskog fakulteta u Beogradu. Po tom stanovištu, koje je za kritičare upitno, Kovačević je već bio mrtav kad je doveden pred Urgentni blok. Sve i da je dokazano da je Mićunović pucao u mrtvog Kovačevića (po nalazu vještaka), ne bi bio osuđen za ubistvo već za neko blaže djelo poput izazivanja opšte opasnosti ili u najgorem, za pokušaj ubistva. Međutim,  u sudskoj praksi kod nas i u regionu ne postoji preseda slične vrste, pa ostaje nejasno da li bi uopšte i kako odgovarao.

Državno tužilaštvo se nakon pravosnažne presude nije bavilo identitetom pucača makar radi utvrđivanja da li je počinio krivično djelo izazivanja opšte opasnosti. Pucač je najvjerovatnije došao ispred Urgentnog bloka u uvjerenju da je Kovačević još živ.

Inače izuzetno složeni i javnosti poznati predmet ubistva Kovačevića se ne spominje u zvaničnoj biografiji glavnog specijalnog tužioca.

U vrijeme ponovljenog suđenja vrhovna državna tužiteljka je bila Vesna Medenica, koja će mjesec dana nakon pravosnažne oslobađajuće presude Branislavu Mićunoviću doći na čelo Vrhovnog suda Crne Gore. Osim nje i Katnića posrećilo se i predmetnom istražnom sudiji Mušiki Dujoviću koji će kasnije doći na čelo Apelacionog suda.

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo