Povežite se sa nama

MONITORING

SLUČAJ OLEGA OBRADOVIĆA: Matematika tranzicije

Objavljeno prije

na

U srijedu veče, u Podgorici, iz zasjede je ranjen univerzitetski profesor Oleg Obradović. Jutro po napadu, dobro informisani obavještavaju da ranjeni nije u životnoj opasnosti. ,,Cjelokupni sastav podgoričke policije odmah se dao u potragu za napadačem”, javljaju izvještači jednog od medija bliskih Vladi, ,,prema prvoj rekonstrukciji napada, vjeruje se da je (napadač) imao namjeru da opomene Obradovića. Međutim, o kakvoj je opomeni riječ ostaje nepoznanica, jer istražitelji nemaju saznanja da je Obradović bio u bilo kakvim problemima, niti sukobima koji bi imali ovakav epilog”. Istraga je u toku.

Samo koji sat ranije, takođe u Podgorici, gospodar je obznanio kako su on i njegovi bezbjednjaci prije desetak godina produžili ovozemaljsko trajanje gospodina Rista Radovića. ,,Imali smo bezbjednosno povjerljive informacije da će protivnici nezavisnosti pokušati likvidaciju mitropolita crnogorsko-primorskog Amfilohija, kako bi pojačali težinu tvrdnji o nepouzdanoj bezbjednosti Crne Gore i navodnoj beskrupuloznosti vlasti”, saopštio je Milo Đukanović tokom premijerskog sata u Skupštini Crne Gore. A sve u sklopu priče o ubistvu Duška Jovanovića koje nije rasvijetljeno ni nakon 11 godina od zločina.

I tako, dok su policajci u dvorištu Tehničke škole tragali za materijalnim dokazima napada na Obradovaća, jedva par stotina metara odatle paljene su svijeće na mjestu gdje je, prije tačno 11 godina, 27. maja 2004. ubijen osnivač i glavni i odgovorni urednik dnevnika Dan.

Istraga će pokušati da utvrdi ko je i zašto pucao u nogu doktoru matematičkih nauka, predavaču na Prirodno matematičkom i Elektrotehničkom fakultetu Univerziteta Crne Gore, jednom od osnivača Interneta CG, nekada prvom čovjeku ovdašnjeg Telekoma (državnog i privatizovanog), predsjedniku borda prvo CKB-a onda i Prve banke, te osnivaču, vlasniku, suvlasniku i(li) ovlašćenom zastupniku niza preduzeća koja su poslovala u oblasti informatike, energetike, farmacije, trgovine na veliko i malo, teške industrije, poljoprivrede… U ime države ili, još češće, sa državom.

Da li su pucnji u Olega Obradovića u bilo kakvoj vezi sa nekim od njegovih poslova? I kakvi su to poslovi u kojima se obavijest o dospjeloj rati umjesto SMS porukom šalje vrućim olovom, posredstvom maskiranog napadača? Ili je, možda, ovo stvar lične prirode? Nešto kao poruka da o nečemu (ne)treba govoriti, ili da nekoga ili nešto ne treba dirati?

Opet, preko stranica crne hronike, verzirani novinari i njihovi dobro upućeni sagovornici već nas nedjeljama uvjeravaju kako u Crnoj Gori možete izgubiti glavu samo zbog toga što ste dobar prijatelj sa nekim ko je nekome postao – neprijatelj. Nečije ubistvo/ranjavanje je, kažu, postalo način da se nekome drugom pošalje poruka!?

Kako u taj kontekst smjestiti profesora Obradovića?

Ono, najlakše bi bilo nabrajati. Rukovodilac Sektora za normativne poslove pri Ministarstvu odbrane, Luka Nikčević, dopremljen je, krajem prošle nedjelje, u KCCG u besvjesnom stanju nakon što su ga nepoznati napadači pretukli ispred podgoričke teretane Eurosport. Istraga je u toku. Do danas ne znamo ko je na kućnom pragu, prije nekih godinu dana, ranio Predraga Mitrovića, direktora Uprave za dijasporu i nekadašnjeg prvog čovjeka Uprave za sprječavanje pranja novca i finansiranje terorizma. Ko je podmetao eksploziv pod automobil i pred ulazna vrata stana Miloša Radulovića, načelnika CB u Baru? Ko je pretukao bivšeg načelnika CB Berane Veselina Krgovića? Da li su svi zaboravili da je i nekadašnji načelnik CB Nikšić, danas uticajan biznismen, Miodrag Daka Davidović prije nekoliko godina pretučen metalnom šipkom na trim stazi nikšićke Trebjese. Sjećate li se bombe koja je prije osam godina eksplodirala ispod automobila Tomislava Čelebića, građevinskog preduzetnika, poslovnog partnera premijera Đukanovića (UDG) i povlašćenog ponuđača u poslovima sa bezbjednosno–policijskim strukturama? Da ne pominjemo ponovo ubijene političare, policijske funkcionere, žestoke momke, kontroverzne biznismene ili civile koji su život izgubili zato što su se u pogrešno vrijeme našli na pogrešnom mjestu.

Ovo nabrajanje bi moglo da nas odvede ko zna gdje. Da ne bude zabune – univerzitetski profesor Oleg Obradović ne spada u red tzv. kontroverznih biznismena. Ipak, njegovi poslovi – od Telekoma, preko Željezare, do Plantaža – puni su kontroverzi.

Crnogorsko tužilaštvo skoro deset godina vodi istragu o privatizaciji Telekoma CG (2005. godine). Prvo poluvrijeme istrage završeno je tako što je tadašnja državna tužiteljka Vesna Medenica predmet arhivirala. Istraga je ponovo pokrenuta prije tri godine, nakon što su američke vlasti saopštile da imaju dokaze o korupciji tokom tog posla. Vlasti SAD-a su utvrdile da je Mađar Telekom pri kupovini Telekoma podmitio više crnogorskih zvaničnika sa ukupno 7,35 miliona eura. Iz dokumenata pred američkim sudom, prenijeli su mediji, ,,proizilazi da je bivši predsjednik Borda direktora Telekoma Oleg Obradović odigrao jednu od ključnih uloga u sklapanja ugovora, za koji američka Komisija za hartije od vrijednosti i berze tvrdi da je poslužio za navodno podmićivanje”.

Javnost je interesovanja u ovoj priči fokusirala na Anu Đukanović (tada Kolarević) i njenog kolegu i saradnika u poslu sa Mađarima i Njemcima, advokata Nikolu Martinovića. Njih je, navodno, za angažman preporučio baš Obradović.

Preskočimo deset godina. Evo nas među naslovnim stranicama prošlonedjeljne štampe. Vlasnici OMP bivši direktori Telekoma Oleg Obradović i Miodrag Ivanović i sadašnji ministar prosvjete Predrag Bošković tužbom traže od Plantaža šest miliona eura (dva kao naknadu za uložena sredstava u zajedničku fabriku briketa koja nikad nije proradila, a četiri miliona na račun izgubljene dobiti). Plantaže su podnijele kontratužbu. Državnu firmu u ovom sporu zastupa advokatska kancelarija Ane Đukanović. Interese partnera iz OMV-a brani advokatska kancelarija Nikole Martinovića. Mali je svijet.

Ponešto se raduckalo i u međuvremenu. Nikšićani, recimo, Obradovića pamte kao člana upravnog odbora Željezare, nakon što je vlasnik tog preduzeća postala kompanija MNSS. Obradović je ovaj angažman objašnjavao ,,određenim privatnim vezama iz prošlosti”. Uglavnom, Željezara je tri godine kasnije otišla u stečaj, nakon što su crnogorske vlasti sa predstavnicima MNSS dogovorile da 25 miliona eura namijenjenih investicijama u nikšićku kompaniju budu iskorišćene za vraćanje dugova Prvoj banci. Koju godinu kasnije na čelo banke dolazi – Oleg Obradović (podnio ostavku 2012).

O njegovoj vještini na finansijskom tržištu može posvjedočiti podatak koji je objelodanila NVO MANS: Državni Investiciono razvojni fond odobrio je kredit privatnom preduzeću Hidroenergiji Montenegro (privatno preduzeće u vlasništvu Obradovića i njegovih partnera iz Bemaksa) na rok od deset godina po godišnjoj kamatnoj stopi od 4,5 odsto. Po istoj kreditnoj liniji podgorički Vodovod (državno preduzeće) dobija 3,5 miliona eura na rok od deset godina, ali po godišnjoj kamatnoj stopi od 5,5 odsto!? Ko zna zna.

Ili jezikom matematike: ,,Dr Oleg Obradović se bavi teorijom ekstermalnih zadataka… Riječ je o zadacima u kojima male greške u zadavanju ulaznih veličina, kao po pravilu dovode do bitnih odstupanja u rješenjima zadataka”. Tako je u Biltenu Univerziteta Crne Gore prije tačno 11 godina opisan Obradovićev istraživačko-naučni rad. Mala greška na početku – velika odstupanja na kraju. Matematičkim laicima to zvuči kao precizan opis crnogorskih privatizaciono-tranzicionih poslova u kojima važnu ulogu, skoro dvije decenije, igra i profesor Oleg Obradović.

Otkud pištolj u toj priči? Taj odgovor čekamo.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

POSLIJE IBAR-A: Ko će u vlast, ko niz vodu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ministar pravde Andrej Milović, ukoliko parlamentarna većina usvoji  prijedlog premijera Milojka Spajića  za njegovo razrješenje, neće sa te pozicije otići zbog IBAR-a, ili loših zakonskih rješenja.  U središtu političkih trvenja u vlasti, kojih je sve više, nijesu  principi i reforme, već borba za moć

 

Tek što su u parlamentu usvojeni tzv IBAR zakoni, krenula su politička trvenja. Sedmica je otvorena konferencijom za štampu ministra pravde Andreja Milovića, na kojoj je on pozvao premijera Spajića da predloži Skupštini  da ga razriješi.

„Predsjedniče Vlade Spajiću, pozivam Vas da uputite prijedlog Skupštini za smjenu ministra pravde koji Vas je svugdje branio. Šta će reći plenum i kako će komentarisati moj dosadašnji rad – vidjećemo”, saopštio je Milović. U nastavku je obrazlagao kako je zbog IBAR-a ćutao kada je „mučki protivstatutarno“ isključen iz Pokreta Evropa sad, te ocijenio da je došlo vrijeme da Spajić i on svedu političke i institucionalno račune: „Prije negoli njegovo toksično okruženje, a onda i on povuče sve ka ponoru, kako PES koji je počeo da vuče ka ponoru, tako Vladu i cijelu Crnu Goru“.

Konferencija je uslijedila nakon što je Spajićeva Vlada donijela krajem sedmice odluku da jedan od IBAR zakona iz domena pravosuđa u parlamentu na završnoj sjednici  predstavlja Momo Koprivica, potrpedsjednik Vlade za politički sistem, a ne ministar pravde. Prethodno je Spajić uputio notu predsjedniku Parlamenta Andriji Mandiću da ministri ne mogu u Skupštini prihvatiti bez konsultacija sa Vladom amandmanske intervencije. Nakon što je Milović prihvatio jedan od amandmana, za koji kaže da je „čisto tehnički“, odlučeno je da ga zamijeni Koprivica, koji bi prema nezvaničnim izvorima, mogao biti novi ministar pravde.

Premijer je uzvratio prijedlogom Skupštini za razrješenje Milovića.  „Nakon što sam, kada su mi obaveze to dozvolile, ispratio današnji nastup ministra Andreja Milovića, moram priznati da sam sasvim siguran u ispravnost odluke da Skupštini predložim njegovo razrješenje“, ocijenio je Spajić odmah nakon konferencije, nakon čega je taj prijedlog uputio parlamentu.

“Sa tom odlukom, istini za volju, upoznao sam ga prije njegovog javnog istupa, što njegovu konferenciju za medije u konačnom čini običnom predstavom za javnost”, saopštio je.  „Preciznosti radi, Milovićevi raniji nastupi u javnosti, na koje sam mu vrlo jasno skretao pažnju, a na momente ih se i stidio, razlog su podnošenja prijedloga za njegovu smjenu, koji zbog rada na ispunjavanju evropske agende nije mogao biti podnijet ranije”.

Konačno, Spajić je optužio Milovića da je “stao rame uz rame sa predsjednikom Crne Gore  u pokušaju destabilizacije integriteta Vlade i time urušavanja evropskog puta Crne Gore”.  Spajić tvrdi : “Nije slučajnost da u trenutku kada su i Vlada i Skupština demonstrirale rezultate u poglavljima 23 i 24 i ispunile neophodne uslove za dobijanje IBAR-a, kreće koordinisana opstrukcija ministra Milovića i predsjednika Milatovića”.  Milatović je prethodno odbio da potpiše dva od 12 IBAR zakona koji su mu upućeni. Jedan se odnosi na zakon o RTCG, a drugi o sudskom savjetu. Civilni sektor smatra da su Milatovićevi razlozi za kritiku tih rešenja opravdani.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

AFERA TUNEL: Izgubljeni u mraku

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok čekamo da istina konačno izađe iz tunela, ako tamo već nije trajno zatrpana i zabetonirana, predstavnici nove vlasti svu krivicu za sve evidentniji neuspjeh istrage prebacuju na svoje prethodnike. Ostaje samo kontinuitet neriješenih zločina koji su potresli Crnu Goru

 

Da je u administrativnom centru Podgorice, u kojem se nalaze najvažnije državne institucije, u tajnosti iskopano 30 metara tunela od stambene zgrade do depoa Višeg suda, saznali smo u septembru prošle godine. Činjenica da je, neopaženo, moguće iskopati tunel u zoni u kojoj se nalaze štićeni objekti poput Skupštine, Vlade, Ustavnog suda, Centralne banke, otvorilo je brojna pitanja o stanja u bezbjednosnom sektoru u Crnoj Gori.

Devet mjeseci kasnije sumnje su samo produbljene. Ove sedmice, Osnovni sud u Podgorici ukinuo je pritvor državljaninu Srbije Vladimiru Eriću, osumnjičenom da je učestvovao u kopanju tunela koji je vodio do depoa Višeg suda. Erić je bio u pritvoru od marta, kada je na osnovu međunarodne potjernice izručen iz Švedske. Iz suda je saopšteno da se Erićev DNK ne poklapa sa tragovima koji su pronađeni u tunelu.

,,Imajući u vidu navedene rezultate DNK vještačenja, dovedena je u pitanje osnovana sumnja da je okrivljeni izvršio krivična djela stavljena mu na teret, što za posljedicu mora imati ukidanje pritvora okrivljenom”, naveli su iz suda. Iz Osnovnog državnog tužilaštva su uložili žalbu Višem sudu na ovu odluku, te naveli da imaju dokaze i da je njihova istraga u završnoj fazi.

U sklopu istrage, do sada su bile uhapšene četiri osobe iz Podgorice – Katarina Baćović, Nikola Milačić, Ivica Piperović i Marijan Vuljaj, zbog sumnje da su povezani sa kopanjem tunela. Vrhovni sud u januaru ove godine odbio je da im produži pritvor, jer Osnovno tužilaštvo nije navelo za koje krivično djelo ih tereti, za koji period, niti su date činjenice na osnovu kojih se traži produženje pritvora.

Po saznanjima policije u kopanju tunela učestvovali su i državljani Srbije Veljko i Milan Marković, Dejan Jovanović i Vladimir Erić. Osim oslobođenog Erića, ostali osumnjičeni su i dalje nedostupni crnogorskim istražiteljima. Tokom dosadašnje istrage nije pronađen nijedan predmet iz dokaznog materijala koji je ukraden iz depoa Višeg suda.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

DPS FENOMENOLOGIJA: Između štitonoša i insajdera

Objavljeno prije

na

Objavio:

Prijetnja Đukanoviću danas su oni sa kojima je gradio višedecenijski sistem nejednakih i privilegovanih. I koji su od tog sistema profitirali. Brane ga, ako treba i “radikalno”, mladi nasljednici koji nemaju teško breme prošlosti, ni prve milione. Ponašanje novih čelnika DPS  svjedoči da oni,  uprkos onom prividu neposrednih izbora, nijesu  izabrani  već – zaglavareni. Vođa je  i dalje vođa

 


Danijel Živković
, lider Demokratske partije socijalista zacementirao je ove sedmice mogućnost da ta stranka sa novim rukovodstvom krene putem reformi. U razgovoru za podgoričku Antenu M, Živković je poručio da će odgovor na eventualno hapšenje Đukanovića biti- “radikalan”.

“Ako postoji ta i takva namjera, i ako neko misli da će političkim uticajem ili instrumentalizacijom pravosuđa da pokrene i nastavi spiralu revanšizma ili da kroz iskazanu namjeru eventualno krene u takav naum, onda nemojte da imate dilemu da će odgovor biti radikalan. To znači da ćemo se organizovati dovoljno dobro da ćemo takve naume spriječiti”, saopštio je mladi Đukanovićev nasljednik.

I ranije se vidjelo da novo rukovodstvo DPS-a ne namjerava da napravi otklon od Đukanovićevog nasleđa i suštinski reformiše stranku. Jedan od nedavnih očiglednih znakova bio je i onaj kada je Živković  stao iza  Đukanovićevih opasnih poruka da  hapšenja bivšeg specijalnog tužioca Milivoja Katnića i nekadašnjeg visokog funkcionera bezbjednosnog sektora Zorana Lazovića mogu rezultirati osvetama.  Istih dana mlado rukovodstvo DPS-a stajalo je uz Đukanovića i na sahrani Nikšićanina Brana Mićunovića, sa kojim je višedecenijski vođa svojevremeno dijelio međunarodnu optužnicu za šverc cigareta. To je onaj zvanični dio. Nezvanično, dijelili su još toga.

Živkovićeve najnovije poruke govore ne samo da ova stranka pod novim rukovodstvom institucije poštuje samo ako ih kontroliše, već i da se zarad bespogovorne lojalnosti Đukanoviću, odriče i svoje evropske maske.

Sa Živkovićem se slažu i ostali u stranci. Potpredsjednik DPS-a Jevto Eraković saopštio da je Živkovićeva izjava primjerena i da je njom poslata poruka da “niko neće mirno posmatrati da se nešto dešava nezakonito, protivustavno i selektivno…, nego da želimo svim sredstvima da branimo ono što je u okvirima zakona i Ustava Crne Gore”.  Po Erakoviću je normalno da Đukanović bude izvan zakona. Nedodirljiv.  Po onoj, svi smo jednaki, samo su neki jednakiji.

Sve zajedno to svjedoči da novo vođstvo DPS- a, uprkos onom prividu neposrednih izbora, nije izabrano  već – zaglavareno. Vođa je  i dalje vođa.

Živkovićeva najava radikalnog odgovora na eventualno Đukanovićevo hapšenje  uslijedila je nakon prošlonedeljne objave hrvatskog Jutarnjeg lista  da bi Đukanović mogao biti lišen slobode “sljedećih dana”, i da su to saznali “iz dobro obaviještenih izvora u Podgorici bliskih tom nekadašnjem crnogorskom lideru”.

„Dakle, kako se priča po Podgorici, državno tužilaštvo, koje je sada pod kapom vladajuće prosrpske koalicije, to bombastično hapšenje priprema nakon što se navodno dogovorilo s nedavno iz Velike Britanije izručenim ‘biznismenom’ Duškom Kneževićem koji je navodno pristao da sarađuje i bude ‘zaštićeni svedok pokajnik'”, navodi Jutarnji list.

Duško Knežević saslušan je u tužilaštvu povodom afera Ničija kuća i Prvi milion, koje se vezuju za Đukanovića,  a za koje Knežević tvrdi da ima dokaze. On je, međutim, odbio da ih iznese „dok mu se ne pruže određene garancije“.

Analitičari ukazuju  da posljednje izjave iz DPS-a nesporno predstavljaju prijetnje i pritisak na tužilaštvo, i da imaju za cilj da “delegitimizuju” rad te institucije. Takođe, smatraju da je u pozadini zebnja Đukanovića od Kneževićevih insajderskih informacija koje bi mogao saopštiti tužilaštvu. Specijalani tužilac Vladimir Novović je tako bio tema kritika poslanika DPS- a  na ovonedjeljnoj sjednici o IBAR zakonima.

“Prisutan je  narativ o Skaj tužiocu (Novoviću), ‘političkim tasterima’ i slično. Ovim se podriva povjerenje javnosti ili bar dijela javnosti u rad ovog organa, s jasnom porukom da su otvoreni postupci nepravedni i da će i ovo proći. Time se šalju i poruke kojima će se podići moral u svojim redovima, odnosno da politička snaga i dalje stanuje u ‘njihovim’ redovima”, ocjenjuje Sergej Sekulović, analitičar i bivši ministar unutrašnjih poslova.  

Direktorica Akcija za ljudska prava Tea Gorjanc Prelević ocijenila je da je pozadina ovakvih izjava  uvijek ili pokušaj uticaja na tužilaštvo ili dodvoravanje onome kome se nudi zaštita. Ona smatra  da na tužilaštvo te prijetnje ne bi trebale da utiču. “Osim da se eventualno pripreme za procesuiranje svih tih najavljenih krivičnih djela ako ona budu izvršena”.

Većina vladajućih partija oštro je reagovla na poruke Živkovića, osim iz Nove srpske demokratije. Funkcioner te stranke Jovan Vučurović saopštio je da  ne vidi problem u tome i da „svi imaju pravo da brane svoje ljude“ . I od zakona valjda.

U svakom slučaju, zanimljiva je aktuelna  DPS fenomenologija.  Prijetnja Đukanoviću danas su oni sa kojima je gradio višedecenijski sistem nejednakih i privilegovanih. I koji su od tog sistema profitirali. A brane ga, ako treba i “radikalno”, oni koji iza sebe nemaju teško breme prošlosti, ni prve milione.

Neki od dugogodišnjih Đukanovićevih saboraca postaće i njegova politička konkurencija.  Bivši DPS premijer i dugogodišnji šef tajne policije u doba Đukanovića, Duško Marković bi u  narednih petnaestak dana, javili su mediji,  trebalo da objelodani program i osnivače partije koju osniva. Marković je nedavno podnio ostavku na članstvo u DPS-u.

Duško Marković se povezuje sa brojnim aferama prethodnog režima, između ostalog sa švercom cigareta i tzv. mojkovačkim kriminalnim klanom, što je on više puta negirao, tvrdeći da su te optužbe “najobičnija” glupost”. Markovićev kum Veselin Veljović, još jedan od stubova bivšeg režima čije se ime takođe vezivalo za mojkovački klan, uhapšen je u julu prošle godine. Tužilaštvo ga tereti ga da je povjerljivim informacijama pomagao šefu kriminalne organizacije Aleksandru Mrkiću da švercuje cigarete. Marković je bo na čelu tajne policije u vrijeme ubistva urednika Dana Duška Jovanovića.  Deceniju nakon ubistva saopštio je da je dok je bio na čelu tajne službe upozoravao MUP  da je Duško Jovanović  ugrožen.  Tadašnji urednik Dana Nikola Marković podnio je zbog te izjave krivičnu prijavu tražeći da se Duško Marković „ odrekne imuniteta i progovori o svemu što je kao načelnik Službe državne bezbjednosti znao, a što se tiče ubistva Duška Jovanovića, odnosno da nam kaže ko je to prijetio i od koga je bio ugrožen život tadašnjem glavnom i odgovornom uredniku lista Dan.“  Marković se nije odrekao imuniteta i do danas na tu temu više nije rekao ništa. Zbog afere  trgovinom ženama S. Č, SDP je 2003. godine odbio da podrži njegovo imenovanje za ministra policije.

Marković se danas predstavlja kao budući lider nove partije koji nikad nije bio “ničije oruđe – pojedinaca, interesnih grupa, medija, pa ni DPS-a”, kako je napisao na mreži X.

Programski manifest i osnivači Markovićeve partije, biće, kako se najavljuje, predstavljeni na konferenciji za medije u narednih desetak dana. Stranka će se navodno temeljiti na evropskim vrijednostima i građanskom konceptu društva, a inicijativni odbor partije broji oko 50 članova koji su predstavljeni kao  – “doktori nauka, profesori, ljekari, inženjeri, ugledni pravnici, ekonomisti”. Za sada se samo zna da je među njima bivša ministarka nauke u Markovićevoj vladi  Sanja Damjanović.

Novo rukovodstvo DPS-a sa posljednjim izjavama pomaže  da  Duško Marković, „crna kutija“ Đukanovićevog režima, nastupa kao nekakav reformista. Baš kao što su za Đukanovićev rejting i dobre rezultate DPS-a na izborima najzaslužnije nove vlasti.  Prema nedavnom istraživanju DAMAR-a Đukanović je treći najpopularniji političar (iako to zvanično nije)u Crnoj Gori, odmah nakon Jakova Milatovića i Milojka Spajića. Isto istraživanje pokazuje da bi u slučaju samostalnog nastupa partija na izborima PES imao  22,8 odsto glasova,a DPS – 21, 1 odsto. Na lokalnim izborima u Budvi DPS je osvojio sedam mandata, a u Andrijevici 11 mandata i najbolji pojedinačni rezultat, bolji nego na parlamentarnim izborima.

Srećne promjene.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo