Za dan svoje stranke SDP je izabrao 3. jun – dan proglašenja nezavisnosti Crne Gore. Ove godine biće to i dan kad će se, na kongresu, prelomiti ko će ubuduće voditi partiju. Kuda – znatno je složenije pitanje.
U zvaničnoj partijskoj istoriji zapisano je da je pravno utemeljenje SDP-a započeto 1990. godine, osnivanjem partija čijim je kasnijim ujedinjenjem partija konstituisana, a da je organizaciono zaokruživanje dovršeno na Kongresu ujedinjenja u Podgorici 12. juna1993.
Partije od kojih je konstituisana SDP bile su na prvim višestranačkim izborima u Crnoj Gori i SFRJ, decembra 1990. godine, okosnica antiratnog i reformskog pokreta pod nazivom ,,Savez reformskih snaga Jugoslavije za Crnu Goru”. Tadašnji reformisti osvojili su 17 od 125 poslaničkih mjesta u prvom višestranačkom parlamentu Crne Gore.
Na izborima u novembru 1996. SDP je osvojila preko 16 hiljada glasova, što je činilo oko pet i po procenata glasačkog tijela, ali, zbog promjene izbornih pravila neposredno uoči izbora, nijesu ušli u parlament. Već u maju 1998. godine nastupili su u koaliciji ,,Da živimo bolje”sa DPS-om i Narodnom strankom i dobili pet poslaničkih mjesta. I nakon toga, uz DPS, bilježili su samo pobjede.
Nakon izbora 2001. godine, u koaliciji ,,Pobjeda je Crne Gore” SDP je dobio šest poslanika. Te godine na čelo partije stao je Ranko Krivokapić. Zanimljiv ,,obrt” u partiji desio se kada su 2002, nakon potpisivanja Beogradskog sporazuma kojim je propisan trogodišnji moratorijum na održavanje crnogorskog refrenduma, izašli iz vlade i odmah potom ponovo ušli u predizbornu koaliciju sa DPS-om koji je sporazum potpisao. Dobili su mjesto predsjednika parlamenta, na koje dolazi predsjednik SDP-a Ranko Krivokapić, kao i sedam od 75 poslanika i četiri ministarska mjesta.
Nakon izbora 2006. SDP je imao sedam poslaničkih, mjesto predsjednika parlamenta, jednog potpredsjednika vlade i dva ministra. Nakon vanrednih izbora 2009. broj poslanika ove partije u crnogorskom parlamentu porastao je na devet, trenutno imaju osam poslaničkih mjesta.
Odavno već, dakle, Socijaldemokratska partija, vlada Crnom Gorom, što učešćem u donošenju zakona, što uz pomoć kadrova te partije u izvršnoj vlasti. Procenat njihovog učešća u vladajućim strukturama obično se vezuje za cifru od 20 odsto. I ako je taj procenat, kako ponekad tvrde iz SDP-a, zapravo manji, kad se u obzir uzme koliko dugo traje, nakupilo se tu odgovornosti. Prije svega u tome što je SDP u svakoj sekundi svih tih godina mogao da sruši režim Mila Đukanovića i otvori proces demokratske smjene vlasti u Crnoj Gori.
Pored odgovornosti za tu, najkrupniju stvar u političkom životu Crne Gore, SDP na svojim nejakim plaćima nosi i niz odgovornosti za sve odluke koje su zajedno sa svojim koalicionim partnerima donosili i sprovodili. Tačno je, pripadaju im i zasluge iz nekoliko slučajeva u kojima su pomogli da se zaustave DPS-ovi projekti, poput onog o potapanju Tare. Nema toga mnogo.
Moto pod kojim će SDP održati svoj kongres ,,Četvrt vijeka na pravoj strani istorije”, bolno je upitan barem za posljednju trećinu tog perioda. Ako se u nekim godinama šurovanje sa Đukanovićem i moglo pravdati željom za osamostaljenjem države, tog izgovora odavno nema.
Način bivstvovanja Socijaldemokratske partije kao opozicije u vlasti, sudeći po onome što se evo neko doba dešava, moraće da ode u istoriju. Ranko Krivokapić je, procjenjuju Monitorovi izvori iz vrha SDP-a, prešao crtu nakon koje nema povratka.
Pregrubo bi bilo reći da je Ranko Krivokapić otkazao poslušnost. Ne zato što nije slušao, nego zbog toga što mu se otkazivanje svelo na puku priču. Ipak, i to je DPS-u bilo previše. Odlučili su da ga promijene. Za šefa partije kandidovan je dosadašnji potpredsjednik, ministar saobraćaja Ivan Brajović.
Dobro upućeni u zbivanja u maloj članici vladajuće koalicije objašnjavaju da su ,,glavne uloge i izvođenje radova dodijeljeni DPS-ovcima na privremenom radu u SDP-u”.
Prema nepodijeljenom mišljenju više naših izvora Ivan Brajović je još jednom – figura. Glavni za obračun sa Krivokapićem zapravo je Vujica Lazović. On je, kako kažu, u prvobitnoj verziji planirao da kao protivkandidata Krivokapiću istakne Damira Šehovića, ali je na kraju ipak izbor pao na Brajovića koji je nezadovoljan još otkad je njegovo mjesto u ministarstvu unutrašnjih polova zauzeo Krivokapiću bliski Raško Konjević.
Potom se stvari u SDP-u odvijaju po predizbornoj recepturi DPS-a. Obilasci partijskih podružnica, kupovina, obećanja, zastrašivanja.
,,Vujica je najdalje otišao u Podgorici formirajući listu delegata za kongres bez predloga mjesnih odbora”, kaže Monitorov sagovornik i naglašava da je iz procesa odlučivanja isključen svako za koga se iole sumnjalo da bi mogao glasati za Krivokapića, uključujući i ljude koji su osnivači partije. Rezultat glasanja bio je 34 prema nula za Brajovića. ,,U Baru su simulirali izbore, ali su tamo bar formalno prošli proceduru, u Mojkovcu je sastanku na kojem je biran delegat za kongres, od 21 člana koji su trebali da odlučuju, prisutno bilo njih jedanaest”. Iz nekih mjesta čitave familije su delegati kongresa, kažu upućen uz napomenu da je ,,cijeli sjever za Ranka” i da ,,Vujica nije uspio da odradi Nikšić”. ,,Gaženje svih demokratskih procedura dovoljno govori o profilu izvođača radova”, kaže naš izvor.
Nije nikakva tajna da su uz Brajovića, odnosno Lazovića, stali pretežno ljudi koji u ime SDP-a pokrivaju direktorska mjesta u velikim firmama kao što su Milovan Đuričković iz Aerodroma Crne Gore, Radoš Šućur iz Uprave za šume ili Kenan Hrapović iz Fonda za zdravstvo. U velikim firmama vrte se velike pare, velikim iskušenjima nije lako odoljeti. Ko ne odoli – postaje više nego poslušan i samo čeka svoj ,,ratni raspored”. Ljudi naklonjeni Krivokapiću tvrde da mu se sada sveti to što je ,,prepustio da Vujica kadrira u SDP-u”.
U SDP-ovim krugovima smatraju da se na kongresu donosi odluka o tome da li će partija na čelu sa Ivanom Brajovićem biti za blisku i bezuslovnu saradnju sa DPS-om ili će Krivokapić nastaviti sa otklonom koji je navodno, kako tvrde, bespovratno napravljen.
Monitoru dostupni izvori procjenjuju da je u trci za predsjednika SDP-a Ranko Krivokapić i dalje u prednosti.Takve informacije, dok ovaj broj Monitora ide u štampu, stižu čak I od onih koji bi se više obradovali Brajovićevom izboru. Neizostavna napomena u svim procjenama, međutim, ostaje da se nikad ne zna ko se može prodati. ,,Izbor predsjednika pokazaće koje su građe i tvrđe SDP-ovci”.
Šta će se, kad jednom izaberu predsjednika, dalje dešavati sa SDP-om, nezahvalno je prognozirati.Oba kandidata govore kako im je stalo do očuvanja jedinstva u partiji, Brajović je imao i lirski momenat: ,,Pružiće se ruke odmah poslije kongresa i ići ćemo dalje”. Slabo ko u to vjeruje. Oni kojima je bliži Krivokapić pokazuju da su potpuno ogorčeni metodama kojima je Lazović pokušavao da ,,progura” Brajovića. Kakva bi bila sudbina Krivokapića u slučaju da izgubi pokazuje mržnja koju protiv njega prostiru poslušni mediji.
,,Ukoliko Lazović izgubi, njegove pristalice mogu nastaviti da kao frakcija tavore do izbora i burgijaju u stranci, pa da pred izbore, kada SDP izađe bez DPS-a, napuste stranku i dodatno je poljuljaju. To je pokvarenije i pogubnije i vjerovatno im više odgovara. Teško da će sada napustiti stranku i mjesta koja pokrivaju, što bi se od časnih ljudi očekivalo. Ukoliko Ranko izgubi, on ide, a ovi njegovi će se tiho povući”, tvrdi Monitorov izvor iz vrha SDP-a.
Kako se god okrene, kandidatura Brajovića Krivokapiću je donijela priliku da se donekle podigne sa dna na kojem je bio nakon prodaje podgoričkih izbora. Ima li u tome ičeg dobrog za Crnu Goru, niko zasad ne zna.
Miloš BAKIĆ
Izdvojeno4 sedmice
SVIJET4 sedmice
DRUŠTVO4 sedmice
DRUŠTVO4 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
INTERVJU3 sedmice
Izdvojeno2 sedmice