Povežite se sa nama

MONITORING

SDP UOČI KONGRESA: Nijanse sive

Objavljeno prije

na

Za dan svoje stranke SDP je izabrao 3. jun – dan proglašenja nezavisnosti Crne Gore. Ove godine biće to i dan kad će se, na kongresu, prelomiti ko će ubuduće voditi partiju. Kuda – znatno je složenije pitanje.

U zvaničnoj partijskoj istoriji zapisano je da je pravno utemeljenje SDP-a započeto 1990. godine, osnivanjem partija čijim je kasnijim ujedinjenjem partija konstituisana, a da je organizaciono zaokruživanje dovršeno na Kongresu ujedinjenja u Podgorici 12. juna1993.

Partije od kojih je konstituisana SDP bile su na prvim višestranačkim izborima u Crnoj Gori i SFRJ, decembra 1990. godine, okosnica antiratnog i reformskog pokreta pod nazivom ,,Savez reformskih snaga Jugoslavije za Crnu Goru”. Tadašnji reformisti osvojili su 17 od 125 poslaničkih mjesta u prvom višestranačkom parlamentu Crne Gore.

Na izborima u novembru 1996. SDP je osvojila preko 16 hiljada glasova, što je činilo oko pet i po procenata glasačkog tijela, ali, zbog promjene izbornih pravila neposredno uoči izbora, nijesu ušli u parlament. Već u maju 1998. godine nastupili su u koaliciji ,,Da živimo bolje”sa DPS-om i Narodnom strankom i dobili pet poslaničkih mjesta. I nakon toga, uz DPS, bilježili su samo pobjede.

Nakon izbora 2001. godine, u koaliciji ,,Pobjeda je Crne Gore” SDP je dobio šest poslanika. Te godine na čelo partije stao je Ranko Krivokapić. Zanimljiv ,,obrt” u partiji desio se kada su 2002, nakon potpisivanja Beogradskog sporazuma kojim je propisan trogodišnji moratorijum na održavanje crnogorskog refrenduma, izašli iz vlade i odmah potom ponovo ušli u predizbornu koaliciju sa DPS-om koji je sporazum potpisao. Dobili su mjesto predsjednika parlamenta, na koje dolazi predsjednik SDP-a Ranko Krivokapić, kao i sedam od 75 poslanika i četiri ministarska mjesta.

Nakon izbora 2006. SDP je imao sedam poslaničkih, mjesto predsjednika parlamenta, jednog potpredsjednika vlade i dva ministra. Nakon vanrednih izbora 2009. broj poslanika ove partije u crnogorskom parlamentu porastao je na devet, trenutno imaju osam poslaničkih mjesta.

Odavno već, dakle, Socijaldemokratska partija, vlada Crnom Gorom, što učešćem u donošenju zakona, što uz pomoć kadrova te partije u izvršnoj vlasti. Procenat njihovog učešća u vladajućim strukturama obično se vezuje za cifru od 20 odsto. I ako je taj procenat, kako ponekad tvrde iz SDP-a, zapravo manji, kad se u obzir uzme koliko dugo traje, nakupilo se tu odgovornosti. Prije svega u tome što je SDP u svakoj sekundi svih tih godina mogao da sruši režim Mila Đukanovića i otvori proces demokratske smjene vlasti u Crnoj Gori.

Pored odgovornosti za tu, najkrupniju stvar u političkom životu Crne Gore, SDP na svojim nejakim plaćima nosi i niz odgovornosti za sve odluke koje su zajedno sa svojim koalicionim partnerima donosili i sprovodili. Tačno je, pripadaju im i zasluge iz nekoliko slučajeva u kojima su pomogli da se zaustave DPS-ovi projekti, poput onog o potapanju Tare. Nema toga mnogo.

Moto pod kojim će SDP održati svoj kongres ,,Četvrt vijeka na pravoj strani istorije”, bolno je upitan barem za posljednju trećinu tog perioda. Ako se u nekim godinama šurovanje sa Đukanovićem i moglo pravdati željom za osamostaljenjem države, tog izgovora odavno nema.

Način bivstvovanja Socijaldemokratske partije kao opozicije u vlasti, sudeći po onome što se evo neko doba dešava, moraće da ode u istoriju. Ranko Krivokapić je, procjenjuju Monitorovi izvori iz vrha SDP-a, prešao crtu nakon koje nema povratka.

Pregrubo bi bilo reći da je Ranko Krivokapić otkazao poslušnost. Ne zato što nije slušao, nego zbog toga što mu se otkazivanje svelo na puku priču. Ipak, i to je DPS-u bilo previše. Odlučili su da ga promijene. Za šefa partije kandidovan je dosadašnji potpredsjednik, ministar saobraćaja Ivan Brajović.

Dobro upućeni u zbivanja u maloj članici vladajuće koalicije objašnjavaju da su ,,glavne uloge i izvođenje radova dodijeljeni DPS-ovcima na privremenom radu u SDP-u”.

Prema nepodijeljenom mišljenju više naših izvora Ivan Brajović je još jednom – figura. Glavni za obračun sa Krivokapićem zapravo je Vujica Lazović. On je, kako kažu, u prvobitnoj verziji planirao da kao protivkandidata Krivokapiću istakne Damira Šehovića, ali je na kraju ipak izbor pao na Brajovića koji je nezadovoljan još otkad je njegovo mjesto u ministarstvu unutrašnjih polova zauzeo Krivokapiću bliski Raško Konjević.

Potom se stvari u SDP-u odvijaju po predizbornoj recepturi DPS-a. Obilasci partijskih podružnica, kupovina, obećanja, zastrašivanja.

,,Vujica je najdalje otišao u Podgorici formirajući listu delegata za kongres bez predloga mjesnih odbora”, kaže Monitorov sagovornik i naglašava da je iz procesa odlučivanja isključen svako za koga se iole sumnjalo da bi mogao glasati za Krivokapića, uključujući i ljude koji su osnivači partije. Rezultat glasanja bio je 34 prema nula za Brajovića. ,,U Baru su simulirali izbore, ali su tamo bar formalno prošli proceduru, u Mojkovcu je sastanku na kojem je biran delegat za kongres, od 21 člana koji su trebali da odlučuju, prisutno bilo njih jedanaest”. Iz nekih mjesta čitave familije su delegati kongresa, kažu upućen uz napomenu da je ,,cijeli sjever za Ranka” i da ,,Vujica nije uspio da odradi Nikšić”. ,,Gaženje svih demokratskih procedura dovoljno govori o profilu izvođača radova”, kaže naš izvor.

Nije nikakva tajna da su uz Brajovića, odnosno Lazovića, stali pretežno ljudi koji u ime SDP-a pokrivaju direktorska mjesta u velikim firmama kao što su Milovan Đuričković iz Aerodroma Crne Gore, Radoš Šućur iz Uprave za šume ili Kenan Hrapović iz Fonda za zdravstvo. U velikim firmama vrte se velike pare, velikim iskušenjima nije lako odoljeti. Ko ne odoli – postaje više nego poslušan i samo čeka svoj ,,ratni raspored”. Ljudi naklonjeni Krivokapiću tvrde da mu se sada sveti to što je ,,prepustio da Vujica kadrira u SDP-u”.

U SDP-ovim krugovima smatraju da se na kongresu donosi odluka o tome da li će partija na čelu sa Ivanom Brajovićem biti za blisku i bezuslovnu saradnju sa DPS-om ili će Krivokapić nastaviti sa otklonom koji je navodno, kako tvrde, bespovratno napravljen.

Monitoru dostupni izvori procjenjuju da je u trci za predsjednika SDP-a Ranko Krivokapić i dalje u prednosti.Takve informacije, dok ovaj broj Monitora ide u štampu, stižu čak I od onih koji bi se više obradovali Brajovićevom izboru. Neizostavna napomena u svim procjenama, međutim, ostaje da se nikad ne zna ko se može prodati. ,,Izbor predsjednika pokazaće koje su građe i tvrđe SDP-ovci”.

Šta će se, kad jednom izaberu predsjednika, dalje dešavati sa SDP-om, nezahvalno je prognozirati.Oba kandidata govore kako im je stalo do očuvanja jedinstva u partiji, Brajović je imao i lirski momenat: ,,Pružiće se ruke odmah poslije kongresa i ići ćemo dalje”. Slabo ko u to vjeruje. Oni kojima je bliži Krivokapić pokazuju da su potpuno ogorčeni metodama kojima je Lazović pokušavao da ,,progura” Brajovića. Kakva bi bila sudbina Krivokapića u slučaju da izgubi pokazuje mržnja koju protiv njega prostiru poslušni mediji.

,,Ukoliko Lazović izgubi, njegove pristalice mogu nastaviti da kao frakcija tavore do izbora i burgijaju u stranci, pa da pred izbore, kada SDP izađe bez DPS-a, napuste stranku i dodatno je poljuljaju. To je pokvarenije i pogubnije i vjerovatno im više odgovara. Teško da će sada napustiti stranku i mjesta koja pokrivaju, što bi se od časnih ljudi očekivalo. Ukoliko Ranko izgubi, on ide, a ovi njegovi će se tiho povući”, tvrdi Monitorov izvor iz vrha SDP-a.

Kako se god okrene, kandidatura Brajovića Krivokapiću je donijela priliku da se donekle podigne sa dna na kojem je bio nakon prodaje podgoričkih izbora. Ima li u tome ičeg dobrog za Crnu Goru, niko zasad ne zna.

Miloš BAKIĆ

Komentari

Izdvojeno

KAMENOLOM VELJA GORANA U BARSKOM SELU MRKOJEVIĆI: Nova vlast, stari scenario

Objavljeno prije

na

Objavio:

Mještani Velje Gorane muku muče da zaustave preduzeće Trojan d.o.o da u njihovom selu izgradi kamenolom i naruši njihovu životnu sredinu, Vlada tvrdi da je projekat dobrobit cijele zajednice

 

Protest očajnih mještana protiv moćnog investitora koji pokušava da naruši životnu sredinu njihovog kraja. Vlada nas ubjeđuje da je riječ o projektu od velike važnosti za Crnu Goru, dobrobiti za građane koji protestuju i da je sve po zakonu. Investitor mještanima obećava brda i planine samo da ga puste da radi. Organi bezbjednosti privode građane kako bi investitor mirno mogao da gradi. Poznat scenario. Navikli smo na slične priče tokom vlasti Demokratske partije socijalista (DPS) i njihovih partnera.

Međutim, ovdje nije riječ o prethodnoj vlasti, niti o nekom od ranijih slučajeva. Jedina veza između tih scenarija je što je ovdje investitoru odobrila koncesiju upravo Vlada Duška Markovića, sadašnjeg poslanika opozicionog DPS-a u Skupštini. Štaviše, koncesija je dodijeljena u tranzicionom periodu između parlamentarnih izbora i formiranja nove Vlade. Kasnije smo od aktuelnih ministara slušali da su mnoge sporne odluke donijete upravo u tom periodu.

Riječ o barskom selu Mrkojevići, odnosno zaseoku Velja Gorana gdje barsko preduzeće Trojan d.o.o  želi da eksploatiše kamen. Koncesiju je 8. oktobra 2020. godine potpisao tada odlazeći premijer Duško Marković, dok mu je urbanističko-tehničke uslove par mjeseci kasnije izdala Opština Bar, gdje vlast i dalje vrši Demokratska partija socijalista. Trojan d.o.o dobio je koncesiju na tenderu gdje je bio jedini prijavljeni. Zakonska procedura je ispoštovana, kao i ranije za male hidroelektrane.

Jedino što koči ostvarenje ove investicije trenutno su mještani Velje Gorane koji ne žele kamenolom blizu svojih domova. Dio mještana je privela policija jer su nedavno pokušali da blokiraju mašine investitora.

,,Tužno je da smo ponovo ostavljeni da se sami borimo protiv kamenoloma i da nam je ugrožena cijela lokalna zajednica, a da niko od nadležnih ne reaguje, već nam privode mještane koji su civilizovano i mirno izašli da čekaju komunalnu policiju i da brane prag svoje kuće od razaranja. Sramotno je da svi zatvaraju oči i gledaju političku ili neku drugu korist pred koncesijom koja je štetna po lokalnu zajednicu”, tako je to opisala stanovnica sela Edina Osmanović.

Priču je otvorio Građanski pokret URA, odakle je traženo da ministar kapitalnih investicija Mladen Bojanić učini sve što je u njegovoj nadležnosti da stopira projekat kamenoloma. U kritiku kamenoloma su se potom uključile opozicione partije koje trenutno vrše vlast u Baru. I predsjednik Opštine Bar Dušan Raičević obišao je Velju Goranu da podrži mještane ističući da nije znao da je tamo planiran kamenolom. Međutim, upravo je njegova uprava preduzeću Trajan d.o.o izdala urbanističko-tehničke uslove za izradu tehničke dokumentacije 2. decembra 2020. godine.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štempanom izdanju Monitora od 21. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

VLADIN SVEŠTENIK U UO UNIVERZITETA: Vesna Bratić – dosljedno

Objavljeno prije

na

Objavio:

Imenovanje sveštenika Nikole Marojevića za člana UO Univerziteta CG samo je nastavak dosljednog podgrijavanja podjela u javnosti od početka mandata trostruke ministarke, Vesne Bratić

 

Pored drame oko Vlade, glavna rasprava u javnosti vodi se oko Vladinog izbora paroha nikšićkog Nikole Marojevića za člana Upravnog odbora Univerziteta Crne Gore.

Partije i njima naklonjeni mediji izvještavaju o puču na državni univerzitet, koji je preko Vlade izvela Srpska pravoslavna crkva. Druga strana naglašava da komitama smeta paroh i sve što je srpsko.

Naslušali smo se proteklih dana o znamenitim katoličkim univerzitetima i svećenicima kojima crkvena odora nije smetala da budu dekani i rektori, o miješanju, ionako previše pristune crkve, u rad najznačajnije obrazovne institucije u državi, kao i argumenata o diskriminaciji sveštenika i njihovim građanskim pravima.

Na Univerzitetu su prekršili uobičajeni zavjet ćutanja kada se radi o stvarima koje se njih tiču, pa su neki zauzeli stav. Prva se oglasila profesorica Fakulteta političkih nauka Univerziteta Crne Gore Olivera Komar koja je na Tviteru napisala da u sekularnoj državi sveštenom licu nijedne vjerske zajednice nije mjesto u Upravnom odboru državnog univerziteta, posebno ne kao predstavniku Vlade. ,,U aktuelnim crnogorskim prilikama u kojima je uplitanje SPC-a u rukovođenje državom čak i javno priznato ovakav potez ne doprinosi smirivanju tenzija i jačanju Univerziteta kao autonomne institucije, a šalju poruku neravnopravnosti nastavnicima i studentima drugih vjerskih zajednica”.  Njen primjer je slijedilo još par profesora. Reagovali su čak i studenti: ,,Stava su da imenovanje paroha nikšićkog i šefa izdavačke službe Eparhije budimljansko-nikšićke Nikole Marojevića za člana UO UCG-a neće doprinijeti smirivanju tenzija i podjela”, saopštili su iz Studenskog parlamenta.

Ove sedmice Vijeće Pravnog fakulteta iznijelo je svoj stav da je ,,imenovanje paroha Srpske pravoslavne crkve ili vjerskog službenika bilo koje druge vjerske zajednice za člana UO UCG neprimjeren, a u aktuelnom društvenom trenutku i kontraproduktivan akt klerikalizacije jedinog državnog univerziteta u Crnoj Gori”. Pravni fakultet pozvao je Vladu da stavi van snage odluku o imenovanju Marojevića.

Da tema nije značajna samo na domaćem, već i međunarodnom nivou potvrdilo je saopštenje Ambasade SAD-a. ,,SAD su zabrinute zbog nedavnog imenovanja u Upravni odbor Univerziteta Crne Gore. Za napredak građanskog društva u Crnoj Gori, nezavisne institucije koje služe interesu javnosti, kao što je državni univerzitet, ne treba da budu pod neprimjerenim uticajem bilo koje religijske zajednice”, napisali su iz ove ambasade na Tviteru.

U biografiji Nikole Marojevića, dostupnoj na sajtu Matice srpske u Crnoj Gori, navodi se da je đakon Saborne crkve u Nikšiću, doktor bogoslovskih nauka i šef izdavačke službe Eparhije budimljansko-nikšičke. Jedan je od osmorice sveštenika koji su zajedno sa tadašnjim episkopom budimljansko-nikšićkim, a sadašnjim mitropolitom crnogorsko-primorskim Joanikijem, bili pritvoreni zbog učešća u, zbog epidemije zabranjenoj,  litiji u Nikšiću u maju 2020. povodom praznika Svetog Vasilija Ostroškog. Bio je i član političkog savjeta Nove srpske demokratije.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štempanom izdanju Monitora od 21. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ULOGA MILA ĐUKANOVIĆA U PROPASTI PRIMORKE: Potpisao bankarske garancije još neosnovanoj firmi

Objavljeno prije

na

Objavio:

U martu 2019. godine Viši sud u Podgorici je potvrdio znatno reduciranu optužnicu SDT u predmetu Primorka Bar protiv šestočlane grupe koja se tereti za „zloupotrebu poslovanja u privredi, čime su oštetili budžet za 6,6 miliona eura“. Suđenje je počelo skoro godinu kasnije ali zbog pandemije nije održano gotovo nijedno ročište. U Naredbi za sprovođenje istrage je prvobitno bilo osumnjičeno 15 osoba

 

Pred kraj 2021. godine javnost je zapanjila sedmosatna drama i prijetnja Edina Begzića da će aktivirati eksploziv ispred poslovnice Nove ljubljanske banke (NLB) u Baru zbog tvrdnji da je banka ukrala novac radnicima nekadašnje Primorke DOO Bar, među kojima su bili i njegovi roditelji. Drama je okončana nakon što je Begzić u telefonskom razgovoru sa potpredsjednikom Vlade Dritanom Abazovićem iznio slučaj svojih roditelja i ostalih zaposlenih u nekadašnjoh barskoj firmi. Ispostavilo se da Begzić nije imao pravi eksploziv i oružje kojim je prijetio u ranije snimljenoj video poruci gdje je optužio „lopovsku banku da je uz pomoć države i njenih institucija (za vrijeme DPS-a) ukrala pare od poštenog i jadnog naroda i radnika firme Primorka iz Bara davne 2010. godine.“

Abazović je nakon tri dana, kao što je obećao Begziću, primio u svoj kabinet delegaciju bivših radnika i izjavio da su zahtjevi radnika „maksimalno opravdani i da imaju realne zahtjeve“. Obećao je i da će urgirati da tužilaštvo djeluje uz nadu da „neko novo Tužilaštvo neće čekati da zastari predmet i da će procesuirati sve one koji su učestvovali u očiglednim koruptivnim radnjama u slučaju privatizacije Primorke“.

Još u martu 2019. godine Viši sud u Podgorici je potvrdio znatno reduciranu optužnicu Specijalnog državnog tužilaštva (SDT) u predmetu Primorka Bar protiv šestočlane grupe koja se tereti za „zloupotrebu poslovanja u privredi, čime su oštetili budžet za 6,6 miliona eura“. Optuženi su vlasnik firme Krisma Nebojša Bošković, koji je privatizovao Primorku, bivši direktor NLB Črtomir Mesarič, Biljana Bošković, predsjednik odbora direktora Primorke Svetozar Marković, direktor Melgonia-Primorke Vinko Marović i direktor Krisma motorsa Milenko Marković. Suđenje je počelo skoro godinu kasnije a zbog pandemije nije održano gotovo nijedno ročište. U Naredbi za sprovođenje istrage je prvobitno bilo osumnjičeno čak 15 osoba da su direktno oštetile budžet za 4 miliona i da su nezakonito prisvojile državnu imovinu vrijednu 15 miliona eura.

Mnogi optužuju Specijalno tužilaštvo da je tokom izviđaja i istrage pažljivo zaobišlo sve one koji su direktno povezani sa tadašnjim premijerom Milom Đukanovićem.

Još je 2014. godine opozicioni poslanik Mladen Bojanić (sadašnji ministar kapitalnih investicija) optužio  je Đukanovića u Skupštini da stoji iza davanja propalih državnih garancija sumnjivoj firmi sa Kipra, iza koje stoje sumnjive osobe od ranije poznate po uvođenju drugih firmi u stečaj.

Bojanić je pokazao dokumenta da je Melgonia-Primorka DOO Bar dobila bankarsku garanciju 1. aprila 2010. godine Vlade Crne Gore u iznosu od 4 miliona eura za ukupni kredit od 14,4 miliona eura koji je odobrila NLB Montenegro banka AD Podgorica. Garancija Vlade koja je iznosila 27,8 odsto ukupnog kredita odobrenog od NLB je bila naplativa na prvi poziv i bez prava protesta. Vlada nije obezbijedila nikakve kontragarancije od „investitora“ da zaštiti novac poreskih obveznika u slučaju nepovoljnog razvoja događaja.

Kako po riječima samog Đukanovića u Skupštini „preduzeće nije izmirivalo obaveze po kreditnom zaduženju, banka je 28. februara 2014, na osnovu izdate garancije, uputila Ministrastvu finansija zahtjev za plaćanje cjelokupnog iznosa garancije. Ministarstvo finansija je 31. marta 2014. izvršilo plaćanje cjelokupnog duga“. Rješenjem Privrednog suda u Podgorici 356/13 od 14. aprila 2014. je otvoren stečajni postupak i Đukanović je naglasio da „očekuje da ćemo imati jasniju sliku o realnosti ovog potraživanja u narednim fazama, nadajmo se, efikasne realizacije stečajnog postupka“.

Nakon naplate garancije Vlade, Melgonia-Primorka je ostala dužna državi i 573.000 eura poreza kao i svih 14,4 miliona kredita koji je trebao biti korišten za restrukturiranje ove nekad državne firme i ponovno pokretanje proizvodnje. Od 63 radnika njih 50 je odmah završilo na Birou za nezaposlene dok je 13 još neko vrijeme radilo na popisivanju imovine uzaludno se nadajući da će se naplatiti iz stečajne mase.

Najkontroverznije je to što je vlada Mila Đukanovića dala garancije za kredit firmi koja je osnovana tek 5 mjeseci kasnije. Bojanić je izjavio da firma nije bila registrovana u Privrednom sudu u doba davanja garancija i da „po Zakonu o privrednom društvu, član 70 – društvo stiče svojstvo pravnog lica danom registracije u Centralnom registru Privrednog suda. Je li Vlada bila vidovita pa je pet mjeseci prije nego što je ovo društvo steklo status pravnog lica odobrilo garanciju za njega u iznosu od 4 miliona“?  Bojanić je upozorio i da je po Zakonu o kontroli državne pomoći davalac državne pomoći dužan da prije dodjele državne pomoći podnose prijavu državnoj komisiji.

To nije bilo jedino plaćanje duga novcem građana. Istog dana kada je Vlada dala garancije za Melgoniu-Primorku date su i garancije za nekoliko drugih firmi –  Kombinat aluminijuma za 85 miliona, Željezaru u Nikšiću za 27 miliona, Brodogradilište u Bijeloj za 5.88 miliona, Željeznicu za 7 miliona… Ukupno 140 miliona eura od kojih je većina aktivirana i za koje niko nije odgovarao.

Melgonia-Primorku je osnovao Melgonia Holdings Limited iz Limasola sa Kipra 7. septembra 2009. godine kako pokazuje i Centralni registar privrednih subjekata čijim izvodom je tada uzaludno mahao i poslanik Bojanić u Skupštini pozivajući Đukanovića da saopšti ko su vlasnici firme. „Vi svakako znate jer ne mogu da vjerujem da ste odobrili 4 miliona garancija a da ne znate ko stoji iza toga“, rekao je Bojanić pitajući premijera koje su to reference vlasnika i program restruktuiranja koji su ubijedili Vladu da stane iza projekta.

Vlada je nakon dvije godine napravila aneks kojim se produžava ista garancija, sa S-Company DOO Tivat. Bojanić je ustvrdio da pomenute firme nema u centralnom registru Privrednog suda, i da nije jasno kakva je njena uloga između države, NLB Montenegro banke i Melgonie. „Nje nema, to je fantom firma“!

Đukanović je u Skupštini 2014. izjavio da je bila potrebna „pravovremena reakcija da se zaštiti ekonomski i nacionalni interes Crne Gore zbog eskalacije svjetske ekonomske krize kao i da su tada pored pomenutih date i garancije od 100 miliona za bankarski sektor dok je „za one koji su kršili zakone ove države nadležni državni organi time odgovorno bave“.

U odnosu na „mnoštvo detalja“ koje je Bojanić iznio „ne vjerujem da ni vi sami ne očekujete da bi vam to mogao odgovoriti predsjednik Vlade“. Na optužbe i dokumenta o garancijama firmi koja je tek trebala biti osnovana, Đukanović je rekao da „nema govora o tome da je Vlada unaprijed nekom nepoznatom privrednom subjektu dala garanciju 5 mjeseci prije nego što je formiran. Vlada se bavila problemom Primorke, to je vrlo jasno, nikakve Melgonie, problemom Primorke koji traje već 10 godina, prije svega socijalnim problemom Primorke. Neke poslovne poteze vrijeme potvrdi a neke ne“.

Na kraju će se ispostaviti  da je novac koji je bio garant da se riješe socijalni problemi radnika i koji je trebao biti isplaćen njima završio negdje drugo.

Primorka je otkupljena za 1,6 miliona eura (51 odsto akcija) od tadašnjeg Atlas fonda  Duška Kneževića i naknadno je dobila 14,4 miliona kredita od NLB Montenegro banke.

Jedan od optuženih u procesu (koji je zaobišao ljude iz Vlade) Nebojša Bošković je na sudu izjavio da je on jedini izgubio novac u slučaju Primorka i da ga je to koštalo 1.6 miliona njegove kiparske firme. Rekao je da nije kriv i da je SDT uradio smišljeni i tendeciozni nalaz i da „od 14,4 miliona eura dobijenih kredita za pokretanje proizvodnje Primorke, na račun je ‘leglo’ svega 223.000 eura. Novac od kredita je dolazio na račun banke i odatle je dalje usmjeravan po nalogu Vlade Crne Gore, a bez naših naloga. Nismo mogli plaćati ni jednog eura nikome, a da to ne odobri banka i Vlada“. On je optužio Duška Kneževića da je njegova ekipa sakrila ranije dugove i povjerioce a da je država stajala iza čitavog projekta. To je potvrdio i drugooptuženi Mesarič izjavom da je garancije za kredite odobrila Vlada i da njegova banka ne bi odobravala zajam da ona nije stala iza projekta.

Đukanović je  2014.  sumirao priču oko Primorke u parlamentu: „Ono što je važno je da je ova garancija izdata u skladu sa zakonskom procedurom… Ko je vlasnik Melgonia-Primorka, vjerujte mi, to mi uopšte nije važno, to mi ime ne znači ništa kao ni mnoga druga imena… ovdje nije bilo nikakvih zakulisnih radnji, nikakvih posebnih privatnih interesa, nekakvog prelivanja novca poreskih obveznika u privatni džep, ništa od toga nije bilo po mome saznanju“.

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo