MONITORING
SDP UOČI KONGRESA: Nijanse sive

Za dan svoje stranke SDP je izabrao 3. jun – dan proglašenja nezavisnosti Crne Gore. Ove godine biće to i dan kad će se, na kongresu, prelomiti ko će ubuduće voditi partiju. Kuda – znatno je složenije pitanje.
U zvaničnoj partijskoj istoriji zapisano je da je pravno utemeljenje SDP-a započeto 1990. godine, osnivanjem partija čijim je kasnijim ujedinjenjem partija konstituisana, a da je organizaciono zaokruživanje dovršeno na Kongresu ujedinjenja u Podgorici 12. juna1993.
Partije od kojih je konstituisana SDP bile su na prvim višestranačkim izborima u Crnoj Gori i SFRJ, decembra 1990. godine, okosnica antiratnog i reformskog pokreta pod nazivom ,,Savez reformskih snaga Jugoslavije za Crnu Goru”. Tadašnji reformisti osvojili su 17 od 125 poslaničkih mjesta u prvom višestranačkom parlamentu Crne Gore.
Na izborima u novembru 1996. SDP je osvojila preko 16 hiljada glasova, što je činilo oko pet i po procenata glasačkog tijela, ali, zbog promjene izbornih pravila neposredno uoči izbora, nijesu ušli u parlament. Već u maju 1998. godine nastupili su u koaliciji ,,Da živimo bolje”sa DPS-om i Narodnom strankom i dobili pet poslaničkih mjesta. I nakon toga, uz DPS, bilježili su samo pobjede.
Nakon izbora 2001. godine, u koaliciji ,,Pobjeda je Crne Gore” SDP je dobio šest poslanika. Te godine na čelo partije stao je Ranko Krivokapić. Zanimljiv ,,obrt” u partiji desio se kada su 2002, nakon potpisivanja Beogradskog sporazuma kojim je propisan trogodišnji moratorijum na održavanje crnogorskog refrenduma, izašli iz vlade i odmah potom ponovo ušli u predizbornu koaliciju sa DPS-om koji je sporazum potpisao. Dobili su mjesto predsjednika parlamenta, na koje dolazi predsjednik SDP-a Ranko Krivokapić, kao i sedam od 75 poslanika i četiri ministarska mjesta.
Nakon izbora 2006. SDP je imao sedam poslaničkih, mjesto predsjednika parlamenta, jednog potpredsjednika vlade i dva ministra. Nakon vanrednih izbora 2009. broj poslanika ove partije u crnogorskom parlamentu porastao je na devet, trenutno imaju osam poslaničkih mjesta.
Odavno već, dakle, Socijaldemokratska partija, vlada Crnom Gorom, što učešćem u donošenju zakona, što uz pomoć kadrova te partije u izvršnoj vlasti. Procenat njihovog učešća u vladajućim strukturama obično se vezuje za cifru od 20 odsto. I ako je taj procenat, kako ponekad tvrde iz SDP-a, zapravo manji, kad se u obzir uzme koliko dugo traje, nakupilo se tu odgovornosti. Prije svega u tome što je SDP u svakoj sekundi svih tih godina mogao da sruši režim Mila Đukanovića i otvori proces demokratske smjene vlasti u Crnoj Gori.
Pored odgovornosti za tu, najkrupniju stvar u političkom životu Crne Gore, SDP na svojim nejakim plaćima nosi i niz odgovornosti za sve odluke koje su zajedno sa svojim koalicionim partnerima donosili i sprovodili. Tačno je, pripadaju im i zasluge iz nekoliko slučajeva u kojima su pomogli da se zaustave DPS-ovi projekti, poput onog o potapanju Tare. Nema toga mnogo.
Moto pod kojim će SDP održati svoj kongres ,,Četvrt vijeka na pravoj strani istorije”, bolno je upitan barem za posljednju trećinu tog perioda. Ako se u nekim godinama šurovanje sa Đukanovićem i moglo pravdati željom za osamostaljenjem države, tog izgovora odavno nema.
Način bivstvovanja Socijaldemokratske partije kao opozicije u vlasti, sudeći po onome što se evo neko doba dešava, moraće da ode u istoriju. Ranko Krivokapić je, procjenjuju Monitorovi izvori iz vrha SDP-a, prešao crtu nakon koje nema povratka.
Pregrubo bi bilo reći da je Ranko Krivokapić otkazao poslušnost. Ne zato što nije slušao, nego zbog toga što mu se otkazivanje svelo na puku priču. Ipak, i to je DPS-u bilo previše. Odlučili su da ga promijene. Za šefa partije kandidovan je dosadašnji potpredsjednik, ministar saobraćaja Ivan Brajović.
Dobro upućeni u zbivanja u maloj članici vladajuće koalicije objašnjavaju da su ,,glavne uloge i izvođenje radova dodijeljeni DPS-ovcima na privremenom radu u SDP-u”.
Prema nepodijeljenom mišljenju više naših izvora Ivan Brajović je još jednom – figura. Glavni za obračun sa Krivokapićem zapravo je Vujica Lazović. On je, kako kažu, u prvobitnoj verziji planirao da kao protivkandidata Krivokapiću istakne Damira Šehovića, ali je na kraju ipak izbor pao na Brajovića koji je nezadovoljan još otkad je njegovo mjesto u ministarstvu unutrašnjih polova zauzeo Krivokapiću bliski Raško Konjević.
Potom se stvari u SDP-u odvijaju po predizbornoj recepturi DPS-a. Obilasci partijskih podružnica, kupovina, obećanja, zastrašivanja.
,,Vujica je najdalje otišao u Podgorici formirajući listu delegata za kongres bez predloga mjesnih odbora”, kaže Monitorov sagovornik i naglašava da je iz procesa odlučivanja isključen svako za koga se iole sumnjalo da bi mogao glasati za Krivokapića, uključujući i ljude koji su osnivači partije. Rezultat glasanja bio je 34 prema nula za Brajovića. ,,U Baru su simulirali izbore, ali su tamo bar formalno prošli proceduru, u Mojkovcu je sastanku na kojem je biran delegat za kongres, od 21 člana koji su trebali da odlučuju, prisutno bilo njih jedanaest”. Iz nekih mjesta čitave familije su delegati kongresa, kažu upućen uz napomenu da je ,,cijeli sjever za Ranka” i da ,,Vujica nije uspio da odradi Nikšić”. ,,Gaženje svih demokratskih procedura dovoljno govori o profilu izvođača radova”, kaže naš izvor.
Nije nikakva tajna da su uz Brajovića, odnosno Lazovića, stali pretežno ljudi koji u ime SDP-a pokrivaju direktorska mjesta u velikim firmama kao što su Milovan Đuričković iz Aerodroma Crne Gore, Radoš Šućur iz Uprave za šume ili Kenan Hrapović iz Fonda za zdravstvo. U velikim firmama vrte se velike pare, velikim iskušenjima nije lako odoljeti. Ko ne odoli – postaje više nego poslušan i samo čeka svoj ,,ratni raspored”. Ljudi naklonjeni Krivokapiću tvrde da mu se sada sveti to što je ,,prepustio da Vujica kadrira u SDP-u”.
U SDP-ovim krugovima smatraju da se na kongresu donosi odluka o tome da li će partija na čelu sa Ivanom Brajovićem biti za blisku i bezuslovnu saradnju sa DPS-om ili će Krivokapić nastaviti sa otklonom koji je navodno, kako tvrde, bespovratno napravljen.
Monitoru dostupni izvori procjenjuju da je u trci za predsjednika SDP-a Ranko Krivokapić i dalje u prednosti.Takve informacije, dok ovaj broj Monitora ide u štampu, stižu čak I od onih koji bi se više obradovali Brajovićevom izboru. Neizostavna napomena u svim procjenama, međutim, ostaje da se nikad ne zna ko se može prodati. ,,Izbor predsjednika pokazaće koje su građe i tvrđe SDP-ovci”.
Šta će se, kad jednom izaberu predsjednika, dalje dešavati sa SDP-om, nezahvalno je prognozirati.Oba kandidata govore kako im je stalo do očuvanja jedinstva u partiji, Brajović je imao i lirski momenat: ,,Pružiće se ruke odmah poslije kongresa i ići ćemo dalje”. Slabo ko u to vjeruje. Oni kojima je bliži Krivokapić pokazuju da su potpuno ogorčeni metodama kojima je Lazović pokušavao da ,,progura” Brajovića. Kakva bi bila sudbina Krivokapića u slučaju da izgubi pokazuje mržnja koju protiv njega prostiru poslušni mediji.
,,Ukoliko Lazović izgubi, njegove pristalice mogu nastaviti da kao frakcija tavore do izbora i burgijaju u stranci, pa da pred izbore, kada SDP izađe bez DPS-a, napuste stranku i dodatno je poljuljaju. To je pokvarenije i pogubnije i vjerovatno im više odgovara. Teško da će sada napustiti stranku i mjesta koja pokrivaju, što bi se od časnih ljudi očekivalo. Ukoliko Ranko izgubi, on ide, a ovi njegovi će se tiho povući”, tvrdi Monitorov izvor iz vrha SDP-a.
Kako se god okrene, kandidatura Brajovića Krivokapiću je donijela priliku da se donekle podigne sa dna na kojem je bio nakon prodaje podgoričkih izbora. Ima li u tome ičeg dobrog za Crnu Goru, niko zasad ne zna.
Miloš BAKIĆ
Komentari
Izdvojeno
VLADA PREUZIMA PROFITABILNE PRIVATNE POSLOVE: Pare preče od zakona

Aktuelna nacionalizacija profitabilnih privatnih biznisa djeluje kao politički revanšizam ili alibi priča odlazeće Vlade. Mnogo je skupa. Nije se bez razloga država početkom mjeseca zadužila uz kamate koje su dvostruko veće od onih koje plaćaju uspješnije crnogorske firme u privatnom vlasništvu
Vlada Dritana Abazovića, koja će za koji dan proslaviti šest mjeseci trajanja u tehničkom mandatu, ima naum da nastavi ljetos proces ,,nacionalizacije” privatizovane imovine i preuzimanja profitabilnih poslova koji su se našli u privatnim rukama.
Počelo je preuzimanjem imovine Željezare od strane državne Elektroprivrede, pa se nastavilo jednako neobrazloženom kupovinom akcija Luke Bar. Uslijedila su, skoro pa nasilna, preuzimanja trajektnog prevoza na liniji Kamenari – Lepetani, Luka Budva i tivatskog pristanište Pine. Makar neke od tih priča epilog će dobiti na sudu. Nakon toga, predviđaju stručnjaci, uslijediće plaćanje odštete iz državnog budžeta.
,,Postoje kompanije koje su od vitalnog strateškog značaja za Crnu Goru. Država će ( u njima) imati mogućnost ekskluzivnog prava da za svoju kritičnu infrastrukturu bira partnera, uvodi partnera i pravi poslove”, pojasnio je Abazović u Vijestima najavljujući nove trendove. ,,Tajkunska politika mora da se završi. Nemamo ništa protiv privatnog sektora. Naprotiv, mi smo Vlada koja podržava sve privatne inicijative svih investitora koji hoće da rade fer”. Onda, shvatili smo, dolazi ali.
Tako dođemo u (ne)priliku da trajektima u Bokokotorskom zalivu upravlja JP Morsko dobro, državna kompanija koja nije bila registrovana za taj posao, pa nije imala trajekte, pa joj sada nedostaju posade, a karte za prevoz preko zaliva se još ne naplaćuju. To znači da država, uz neplanirane troškove, svakodnevno gubi PDV i koncesionu naknadu koju je dobijala od Pomorskog saobraćaja, dok se putnici prevoze na vlastiti rizik, bez obaveznog osiguranja i mogućnosti da nadoknade nastalu štetu. Koja na trajektu Vasilije nije bilo rijetka.
Slično je i sa kupovinom akcija Luke Bar. Država je do sada za taj posao izdvojila preko 10 miliona eura, akcija ponuđenih za otkup ima još pa će i troškovi rasti, a javnost još nije upoznata sa Vladinim motivima za ulazak u taj posao. U trenutku kada nedostaje novca za oživljavanje preduzeća koja su u državnom vlasništvu, ili bi to morala biti: Too Montenegro, Plantaže, bolnica u Meljinama… Ako već iz Vlade u taj posao nijesu ušli sa ciljem da namire pojedine manjinske akcionare Luke, odnosno, omoguće dobru zaradu onima koji su ljetos kupovali njene akcije i po cijeni tri puta manjoj od one koju je ponudila država.
Dosadašnje upravljanje Lukom i njena segmentacija se pokazala katastrofalnom, poručio je premijer. ,,Pretpostavljam da je razlog takvog odnosa to što je trebalo da služi kao i do prije godinu dana – isključivo za šverc i za neke nelegalne aktivnosti, a da sve ostalo što ona radi bude samo nekakva potpora da se potpuno ne ugasi”, precizirao je Abazović naglašavajući da je prava trgovačka luka u Crnoj Gori postala slijepo crijevo.
Preciznije bi, ipak, bilo reći da je Luka Bar svojevrsno pusto ostrvo pošto, bez saobraćajne infrastrukture koja je povezuje sa većim privrednim centrima u ovom dijelu Evrope, tereti u značajnijim količinama ne mogu ni u nju ni iz nje. Toga su svjesni i u odlazećoj Vladi. ,,Luka Bar sama po sebi ne znači ništa. Ona mora da ima povezanost željeznice i auto-puta”, zna Abazović.
Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 17. marta ili na www.novinarnica.net
Komentari
Izdvojeno
SLUČAJ MONTENEGRO PETROLA PRED USTAVNIM SUDOM: Zaštićeni uzurpatori

Osnovni sud u Podgorici preinačio je svoju prvobitnu odluku u slučaju Montenegro petrola, kada je toj kompaniji zabranjeno da preduzima sve radnje na uzurpiranom državnom zemljištu, i odredio privremenu mjeru, po kojoj može da nastavi sa proizvodnjom šljunka i betona. Na tu odluku žalbu je uložio Zaštitnik države, koji insistira da Ustavni sud što prije reaguje
Uz najviše državne zvaničnike 13. februara su srušeni nelegalni objekti za proizvodnju šljunka Montenegro petrola. Javno vidljivi početak borbe protiv, kako premijer Dritan Abazović kaže, građevinske mafije, ima svoju sudsku predistoriju koja trenutno čeka razrješenje pred Ustavnim sudom.
Naime, Zaštitnik imovinsko pravnih odnosa Crne Gore podnio je ove sedmice Ustavnom sudu žalbu na odluku Vijeća Osnovnog suda u Podgorici, od 6. februara, u slučaju Montenegro petrola.
Sudska zavrzlama počinje kada je Osnovni sud u Pogorici, sudija Vesna Banjević, 21. decembra 2022, donijela rješenje kojim se određuje privremena mjera zabrane Montenegro petrolu da preuzima sve radnje na dvije državne katastarske parcele u Mahali. Državu je u sporu zastupao Zaštitnik imovinsko pravnih interesa Crne Gore, a Montenegro petrol advokat Nikola Martinović.
Sud je utvrdio da je država vlasnik spornih parcela, da to ne spori ni zastupnik Montenegro petrola, isto tako da tužena kompanija nije dostavila „dokaz da za državinu ima bilo kakvog pravnog osnova, a posebno ne zasnovanog na ugovoru o kupoprodaji ili (produženom) zakupu“.
U obrazloženju se navodi izvještaj Uprave za katastar i državnu imovinu o uzurpaciji na državnim parcelama na kojima s vrši iskop-eksploatacija. Montenegro petrol, dodaje se, nijednim navodom ne spori ovu činjenicu, osim uopštenih navoda da je svaki tužbeni zahtjev kojim bi se dokazalo njihovo nesavjesno ili nezakonito poslovanje lišen pravnog osnova.
Rješenje se poziva i na zaključke okruglog stola o regionalnom vodovodu koji je održan u oktobru, na kome su članovi državnih institucija, lokalnih samouprava, vodovodnih društava, stručne, akademske zajednice, nevladinih porganizacija, upozorili na alarmantno stanje vodoizvorišta Bolje sestre. „S tim u vezi, sud je posebno imao u vidu da su prema zaključcima sa tog događaja sve naučne analize pokazale da, pored evidentnih klimatskih promjena, direktan uticaj na trend pada izdašnosti vodoizvorišta Bolje sestre imaju radovi koji se izvode u koritu i na obalama rijeke Morače“. Citirana je i naučna studija Monitoring, kontrola i zaštita vodoizvorišta Bolje sestre koju je uradio Geoprojekt, u kojoj je zaključeno da je neophodno zaustaviti svaku eksploataciju pijeska i šljunka, kako u koritu rijeke Moraće, tako i u njenom priobalnom dijelu, kao i sve radove na regulaciji korita rijeke Morače…
U kontekstu toga sud je zabranio Montenegro petrolu da preduzima sve radnje na uzurpiranom državnom zemljištu. Privremena mjera je određena na teret i rizik države.
Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 17. marta ili na www.novinarnica.net
Komentari
Izdvojeno
NEZAŠTIĆENO PRAVOSUĐE: Bomba koja je eksplodirala

Sudovi i tužilaštva godinama traže sredstva za formiranje vlastite službe bezbjednosti, ali nijedna Vlada nije odobrila sredstva da se nešto učini u vezi sa bezbjednošću zaposlenih u pravosuđu
Bilo je skoro podne, minulog petka, kada je tridesetdevetogodišnji Podgoričanin Mladen Bulatović ušao u zgradu Osnovnog suda u Podgorici. Otvorio je prva staklena vrata suda, ali ne i druga koja vode do hola gdje se nalaze šalteri i sto za kojim obično sjede službenici Uprave policije. Bio je sam u hodniku između dva ulaza kada je aktivirao ručnu bombu. Od ekspolozije bombe Mladen Bulatović je poginuo. Još pet osoba, koje su se u tom trenutku nalazile u blizini je povrijeđeno.
Od svih lažnih dojava u posljednje vrijeme ova bomba je eksplodirala. Bez najave, i bez prijetnje. Usred bijela dana. Ovaj slučaj je ponovo pokrenuo pitanje bezbjednosti zaposlenih u sudovima i tužilaštvima, kroz čije prostorije mjesečno prođe stotine osoba osumnjičenih za najteža krivična djela. Sličan događaj ovom dogodio se prije više od dvije godine u zgradi Osnovnog tužilaštva na Cetinju, kada je stanovnik prijestonice takođe izvršio samoubistvo ručnom bombom. Niko drugi nije stradao u ovom slučaju.
U sudovima i tužilaštvima zabilježena su i ubistva. U novembru 2002. godine u hodniku Suda za prekršaje u Podgorici Rajko Stajović je usmrtio Miomira Ćetkovića iz Podgorice i teško ranio Smiljanu Jovićević. Tri godine kasnije u barskom Osnovnom sudu ubijena je sutkinja Milorija Pejović. Nju je usmrtio Baranin Batrić Đuković, a nakon toga je ranio advokata Đorđa Jankovića. Poslije ubistva Đuković je otrčao do kancelarije sudije Željka Šupljeglava, pištolj nije opalio, pa ga je izudarao po glavi.
Od 2015. godine zakon predviđa plan formiranja Službi obezbjeđenja sudova i tužilaštava, ali te službe unutar pravosuđa nikada nijesu zaživjele. Većinu sjedišta sudova i tužilaštava obezbjeđuju službenici Uprave policije, ali je to decenijama rađeno na neadekvatan način i bez dovoljno kadra i tehničkih sredstava – detektora metala, na loše uređenim pozicijama unutar sudova i tužilaštava. Uprava policije je još 2013. godine namjeravala da povuče policiju iz zgrada sudova i tužilaštava kada je došlo do izmjene Zakona o unutrašnjim poslovima, jer im to više nije bila izričita zakonska obaveza, nakon čega je Ministarstvo pravde imalo plan da angažuje privatne agencije za obezbjeđenje.
Do povlačenja policije iz pravosudnih institucija nikada nije došlo zbog prećutnih dogovora između tadašnjih čelnika policije i pravosuđa. Formiranje službi obezbjeđenja kočile su brojne vlade koje tokom određivanja novca za te budžetske jedinice nijesu od 2015. godine odobravale ništa za formiranje sudskih i tužilačkih straža. Inače, vladina Uredba o određivanju ličnosti, objekata i prostora koje obezbjeđuje UP, predviđa da policija treba da obezbjeđuje samo objekte u kojima privatno ili službeno borave štićene ličnosti.
Sudski savjet kasnije i Tužilački savjet gotovo su svake godine, kako se vidi u izvještajima o radu, dostavljali predlog da im se odobri novac za formiranje službi za obazbjeđenje, ali to nijedna vlada nije učinila. Uprava policije, na osnovu vladine uredbe, godinama adekvatno prema planu obezbjeđenja, štiti samo sjedišta Vrhovnog, Višeg i Apelacionog suda u Podgorici, i zgradu u centru Podgorice u kojoj su smještene kancelarije Višeg državnog tužilaštva, SDT-a i vrhovnog državnog tužilaštva. U tim institucijama službenici UP koriste detektore i legitimišu svaku stranku.
Direktor UP Zoran Brđanin objašnjava da bi policajci pretresli Bulatovića koji je aktivirao bombu da je stigao do njih. Kaže da je u ovom slučaju upitno da li bi bilo dovoljno i da je postojala služba obezbjeđenja sa svim sredstvima i opremom, jer se sve desilo na samom ulazu, prije dolaska do mjesta kontrole na kojem se nalaze službenici policije.
Ministar pravde Marko Kovač kaže da je pojačano prisustvo policije u Osnovnom sudu u Podgorici, a i na ostalim mjestima „gdje je neophodno“. Ocjenjuje da je o prevenciji slučaja koji se dogodio prošle sedmice u Podgorici teško govoriti sa aspekta bezbjednosti koliko god da je bilo prisutno obezbjeđenje i kakve god mjere da su bile. Tvrdi da ova osoba tehnički nije ni ušla u zgradu da bi mogla biti kontrolisana.
Ministar Kovač je najavio da će Palata pravde biti građena u podgoričkom naselju Stari aerodrom. Rekao je da je predviđeno da ta zgrada bude izgrađena u naredne četiri godine.
„Plan je da se u roku od 30 dana urade određene procjene i da se obezbijedi adekvatan broj ljudi za tužilaštva i sudove kako bi se pokrile sve neuralgične tačke“, kaže Kovač
Predsjednica podgoričkog Osnovnog suda Željka Jovović smatra da je ono što se desilo ispred Osnovnog suda „poražavajuće za državu, društvo i sistem“. Kazala je da redovno sa predstavnicima vlasti razgovaraju o bezbjednosti sudija i zaposlenih u sudovima.
„Više puta smo tražili rendgen na vratima, povećanje prostornih kapaciteta, pisala sam zahtjeve i ja i moji prethodnici, imala sam mnogo sastanaka sa predstavnicima Uprave za imovinu i Glavnog grada. I uvijek je bio problem novčanih sredstava“, objašnjava Jovović.
Rukovoditeljka Višeg državnog tužilaštva u Podgorici Lepa Medenica tvrdi da u zgradi koju koristi Specijalno državno tužilaštvo, Više i Vrhovno državno tužilaštvo četiri godine ne radi rendgen aparat. Kaže da se aparat ne može popraviti, jer je riječ o starom dotrajalom modelu. Pojašnjava da policijsko obezbjeđenje kontroliše osobe koje ulaze u tu zgradu. Više državno tužilaštvo u Bijelom Polju i još sedam tužilaštva, imaju bar po jednog policijskog službenika koji obezbjeđuje zgrade.
„Tužilaštva u Kotoru, Nikšiću, Kolašinu, Plavu i Pljevljima nemaju ni tog jednog policajca. Nema kontrole i bezbjednosti. Sa tim je upoznato Vrhovno državno tužilaštvo, Tužilački savjet…“, rekla je Medenica.
Vijeće za nacionalnu bezbjednost donijelo je na posljednjoj sjednici odluku da zaduži Upravu policije (UP) i Agenciju za nacionalnu bezbjednost (ANB) da u saradnji sa pravosudnim institucijama i radnom grupom za implementaciju zakona o sudovima i državnom tužilaštvu, nastave sa aktivnostima obezbjeđivanja pravosudnih institucija. To će, kako je saopšteno, sprovoditi uz „moguće izmjene radnih procesa, prilagođavanja načina rada i obima angažovanja policijskih službenika, u periodu preduzimanja srednjoročnih i dugoročnih aktivnosti i potpune implementacije odredbi koje se odnose na bezbjednost pravosudnih institucija“.
Direktor Uprave policije Zoran Brđanin posebno naglašva da je policija dovedena u situaciju da nekoliko godina obezbjeđuje uslove za bezbjedan rad u sudnicama, iako za to ne postoje zakonski uslovi.
Ivan ČAĐENOVIĆ
Komentari
-
Izdvojeno2 sedmice
ANKETA: Favoriti i saputnici
-
FOKUS2 sedmice
PRVI PREDSJEDNIČKI IZBORI NAKON PADA DPS-a: Na čijoj je strani neizvjesnost
-
FOKUS3 sedmice
ĐUKANOVIĆ I PREDSJEDNIČKI IZBORI: Nagovoren?
-
OKO NAS1 sedmica
ULCINJSKA PORT MILENA: Od simbola grada do septičke jame i nazad
-
DRUŠTVO3 sedmice
18 GODINA NAKON UBISTVA INSPEKTORA SLAVOLJUBA ŠĆEKIĆA: Suđenje bez kraja
-
INTERVJU2 sedmice
BETI LUČIĆ, GLUMICA: Nikog ne zanima mrtvo kazalište
-
ALTERVIZIJA3 sedmice
Veliki prelom
-
Izdvojeno2 sedmice
OPET O POZAJMICI I SUMNJIČENJU MILOJKA SPAJIĆA: Agenda za izbore i posao za tužilaštvo