Povežite se sa nama

MONITORING

SDP UOČI KONGRESA: Nijanse sive

Objavljeno prije

na

Za dan svoje stranke SDP je izabrao 3. jun – dan proglašenja nezavisnosti Crne Gore. Ove godine biće to i dan kad će se, na kongresu, prelomiti ko će ubuduće voditi partiju. Kuda – znatno je složenije pitanje.

U zvaničnoj partijskoj istoriji zapisano je da je pravno utemeljenje SDP-a započeto 1990. godine, osnivanjem partija čijim je kasnijim ujedinjenjem partija konstituisana, a da je organizaciono zaokruživanje dovršeno na Kongresu ujedinjenja u Podgorici 12. juna1993.

Partije od kojih je konstituisana SDP bile su na prvim višestranačkim izborima u Crnoj Gori i SFRJ, decembra 1990. godine, okosnica antiratnog i reformskog pokreta pod nazivom ,,Savez reformskih snaga Jugoslavije za Crnu Goru”. Tadašnji reformisti osvojili su 17 od 125 poslaničkih mjesta u prvom višestranačkom parlamentu Crne Gore.

Na izborima u novembru 1996. SDP je osvojila preko 16 hiljada glasova, što je činilo oko pet i po procenata glasačkog tijela, ali, zbog promjene izbornih pravila neposredno uoči izbora, nijesu ušli u parlament. Već u maju 1998. godine nastupili su u koaliciji ,,Da živimo bolje”sa DPS-om i Narodnom strankom i dobili pet poslaničkih mjesta. I nakon toga, uz DPS, bilježili su samo pobjede.

Nakon izbora 2001. godine, u koaliciji ,,Pobjeda je Crne Gore” SDP je dobio šest poslanika. Te godine na čelo partije stao je Ranko Krivokapić. Zanimljiv ,,obrt” u partiji desio se kada su 2002, nakon potpisivanja Beogradskog sporazuma kojim je propisan trogodišnji moratorijum na održavanje crnogorskog refrenduma, izašli iz vlade i odmah potom ponovo ušli u predizbornu koaliciju sa DPS-om koji je sporazum potpisao. Dobili su mjesto predsjednika parlamenta, na koje dolazi predsjednik SDP-a Ranko Krivokapić, kao i sedam od 75 poslanika i četiri ministarska mjesta.

Nakon izbora 2006. SDP je imao sedam poslaničkih, mjesto predsjednika parlamenta, jednog potpredsjednika vlade i dva ministra. Nakon vanrednih izbora 2009. broj poslanika ove partije u crnogorskom parlamentu porastao je na devet, trenutno imaju osam poslaničkih mjesta.

Odavno već, dakle, Socijaldemokratska partija, vlada Crnom Gorom, što učešćem u donošenju zakona, što uz pomoć kadrova te partije u izvršnoj vlasti. Procenat njihovog učešća u vladajućim strukturama obično se vezuje za cifru od 20 odsto. I ako je taj procenat, kako ponekad tvrde iz SDP-a, zapravo manji, kad se u obzir uzme koliko dugo traje, nakupilo se tu odgovornosti. Prije svega u tome što je SDP u svakoj sekundi svih tih godina mogao da sruši režim Mila Đukanovića i otvori proces demokratske smjene vlasti u Crnoj Gori.

Pored odgovornosti za tu, najkrupniju stvar u političkom životu Crne Gore, SDP na svojim nejakim plaćima nosi i niz odgovornosti za sve odluke koje su zajedno sa svojim koalicionim partnerima donosili i sprovodili. Tačno je, pripadaju im i zasluge iz nekoliko slučajeva u kojima su pomogli da se zaustave DPS-ovi projekti, poput onog o potapanju Tare. Nema toga mnogo.

Moto pod kojim će SDP održati svoj kongres ,,Četvrt vijeka na pravoj strani istorije”, bolno je upitan barem za posljednju trećinu tog perioda. Ako se u nekim godinama šurovanje sa Đukanovićem i moglo pravdati željom za osamostaljenjem države, tog izgovora odavno nema.

Način bivstvovanja Socijaldemokratske partije kao opozicije u vlasti, sudeći po onome što se evo neko doba dešava, moraće da ode u istoriju. Ranko Krivokapić je, procjenjuju Monitorovi izvori iz vrha SDP-a, prešao crtu nakon koje nema povratka.

Pregrubo bi bilo reći da je Ranko Krivokapić otkazao poslušnost. Ne zato što nije slušao, nego zbog toga što mu se otkazivanje svelo na puku priču. Ipak, i to je DPS-u bilo previše. Odlučili su da ga promijene. Za šefa partije kandidovan je dosadašnji potpredsjednik, ministar saobraćaja Ivan Brajović.

Dobro upućeni u zbivanja u maloj članici vladajuće koalicije objašnjavaju da su ,,glavne uloge i izvođenje radova dodijeljeni DPS-ovcima na privremenom radu u SDP-u”.

Prema nepodijeljenom mišljenju više naših izvora Ivan Brajović je još jednom – figura. Glavni za obračun sa Krivokapićem zapravo je Vujica Lazović. On je, kako kažu, u prvobitnoj verziji planirao da kao protivkandidata Krivokapiću istakne Damira Šehovića, ali je na kraju ipak izbor pao na Brajovića koji je nezadovoljan još otkad je njegovo mjesto u ministarstvu unutrašnjih polova zauzeo Krivokapiću bliski Raško Konjević.

Potom se stvari u SDP-u odvijaju po predizbornoj recepturi DPS-a. Obilasci partijskih podružnica, kupovina, obećanja, zastrašivanja.

,,Vujica je najdalje otišao u Podgorici formirajući listu delegata za kongres bez predloga mjesnih odbora”, kaže Monitorov sagovornik i naglašava da je iz procesa odlučivanja isključen svako za koga se iole sumnjalo da bi mogao glasati za Krivokapića, uključujući i ljude koji su osnivači partije. Rezultat glasanja bio je 34 prema nula za Brajovića. ,,U Baru su simulirali izbore, ali su tamo bar formalno prošli proceduru, u Mojkovcu je sastanku na kojem je biran delegat za kongres, od 21 člana koji su trebali da odlučuju, prisutno bilo njih jedanaest”. Iz nekih mjesta čitave familije su delegati kongresa, kažu upućen uz napomenu da je ,,cijeli sjever za Ranka” i da ,,Vujica nije uspio da odradi Nikšić”. ,,Gaženje svih demokratskih procedura dovoljno govori o profilu izvođača radova”, kaže naš izvor.

Nije nikakva tajna da su uz Brajovića, odnosno Lazovića, stali pretežno ljudi koji u ime SDP-a pokrivaju direktorska mjesta u velikim firmama kao što su Milovan Đuričković iz Aerodroma Crne Gore, Radoš Šućur iz Uprave za šume ili Kenan Hrapović iz Fonda za zdravstvo. U velikim firmama vrte se velike pare, velikim iskušenjima nije lako odoljeti. Ko ne odoli – postaje više nego poslušan i samo čeka svoj ,,ratni raspored”. Ljudi naklonjeni Krivokapiću tvrde da mu se sada sveti to što je ,,prepustio da Vujica kadrira u SDP-u”.

U SDP-ovim krugovima smatraju da se na kongresu donosi odluka o tome da li će partija na čelu sa Ivanom Brajovićem biti za blisku i bezuslovnu saradnju sa DPS-om ili će Krivokapić nastaviti sa otklonom koji je navodno, kako tvrde, bespovratno napravljen.

Monitoru dostupni izvori procjenjuju da je u trci za predsjednika SDP-a Ranko Krivokapić i dalje u prednosti.Takve informacije, dok ovaj broj Monitora ide u štampu, stižu čak I od onih koji bi se više obradovali Brajovićevom izboru. Neizostavna napomena u svim procjenama, međutim, ostaje da se nikad ne zna ko se može prodati. ,,Izbor predsjednika pokazaće koje su građe i tvrđe SDP-ovci”.

Šta će se, kad jednom izaberu predsjednika, dalje dešavati sa SDP-om, nezahvalno je prognozirati.Oba kandidata govore kako im je stalo do očuvanja jedinstva u partiji, Brajović je imao i lirski momenat: ,,Pružiće se ruke odmah poslije kongresa i ići ćemo dalje”. Slabo ko u to vjeruje. Oni kojima je bliži Krivokapić pokazuju da su potpuno ogorčeni metodama kojima je Lazović pokušavao da ,,progura” Brajovića. Kakva bi bila sudbina Krivokapića u slučaju da izgubi pokazuje mržnja koju protiv njega prostiru poslušni mediji.

,,Ukoliko Lazović izgubi, njegove pristalice mogu nastaviti da kao frakcija tavore do izbora i burgijaju u stranci, pa da pred izbore, kada SDP izađe bez DPS-a, napuste stranku i dodatno je poljuljaju. To je pokvarenije i pogubnije i vjerovatno im više odgovara. Teško da će sada napustiti stranku i mjesta koja pokrivaju, što bi se od časnih ljudi očekivalo. Ukoliko Ranko izgubi, on ide, a ovi njegovi će se tiho povući”, tvrdi Monitorov izvor iz vrha SDP-a.

Kako se god okrene, kandidatura Brajovića Krivokapiću je donijela priliku da se donekle podigne sa dna na kojem je bio nakon prodaje podgoričkih izbora. Ima li u tome ičeg dobrog za Crnu Goru, niko zasad ne zna.

Miloš BAKIĆ

Komentari

Izdvojeno

SMANJENJE STAROSNE GRANICE ZA PENZIJU: Ni javnog interesa, ni smjene Katnića

Objavljeno prije

na

Objavio:

Zakon o radu je izmijenjen bez javne rasprave, bez konsultacija sa socijalnim partnerima, finansijskih analiza, bez procjene štete po budžet…

 

Nakon što je početkom decembra poslije višemjesečnih peripetija nekako sklopljena  izvršna vlast, smjena glavnog specijalnog tužioca (GST) Milivoja Katnića bio je prvi zahtjev Demokratskog fronta (DF). Čak su pokušali da izmjenama Zakona o državnom tužilaštvu ukinu SDT, ali taj dokument nije prošao Venecijansku komisiju, jer nije ispunjavao evropske standarde.

U srijedu su izglasane izmjene Zakona o radu koje su predložili Milan Knežević (DF) i Maja Vukićević (DF) kojim će građani biti obavezni da idu u penziju sa 66 godina, umjesto za 67, kako je to do sada bio slučaj.

Zakon je izglasan na brzinu, bez javne rasprave, bez konsultacija sa Socijalnim savjetom, niti drugim socijalnim partnerima. Vlada je odavno pokazala da je izvršno tijelo bez „izvršne moći“. Zato ne čudi što nijesu prstom mrdnuli. Sve to da bi se jedan čovjek poslao u penziju. Milivoje Katnić je, međutim, i dalje na funkciji, dok je, po riječima sindikalnih predstavnika, veliki broj ljudi prijevremeno ostao bez posla zbog izmjena Zakona o radu, a ostale su im kreditne i druge obaveze koje penzijom ne mogu da finansiraju.

Knežević je rekao da nije imao namjeru da izmjenama Zakona o radu ubrza odlazak Katnića u penziju, već da taj akt uskladi sa Zakonom o penzijskom i invalidskom osiguranju kojim je već predviđeno da osiguranik stiče pravo na penziju sa 66 godina starosti i 15 godina radnog staža. On je naveo da desetine hiljada mladih čeka da se zaposli, što je bio još jedan motiv izmjena ovog zakona.

,,Da je ovaj zakon donešen protiv specijalnog državnog tužioca, Milivoja Katnića, on bi u ponedjeljak dobio rješenje o penziji, a to se nije desilo. Zakon o tužilaštvu jasno je normirao da Katniću treba Tužilački savjet da konstatuje prestanak mandata”, kazao je Knežević tokom skupštinske rasprave.

Iz Unije slobodnih sindikata i Akcije za ljudska prava tvrde da Zakon o radu i Zakon o penzijskom i invalidskom osiguranju (PIO) ne treba usklađivati, jer nijesu u koliziji. Zakon o PIO propisao je starosnu granicu za penziju od 66 navršenih godina, međutim, Zakon o radu je davao mogućnost radniku da nastavi da radi do 67 godine. Dakle, građaninu je data mogućnost da pođe u penziju godinu ranije, ali je imao izbor da to ne učini ukoliko se osjeća sposobnim da radi duže. Novim izmjenama zakona im je taj izbor ukinut.

Slaven Radunović (DF) je još tokom skupštinske rasprave u vezi sa radom tužilaštva, nedvosmisleno rekao da su „nadmudrili“ i „pobijedili“ Katnića i donijeli izmjene Zakona o radu zbog kojih će mu prestati mandat. On je rekao da će Katnić otići sa funkcije 12. juna, kada je prvobitno stupio na snagu Zakon o radu.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PROMJENE U JAVNOM SERVISU: Kocka je bačena

Objavljeno prije

na

Objavio:

Da će promjena vlasti konačno značiti i oslobađanje RTCG-a i stvaranje istinskog javnog servisa obećali su poslanici većine u Skupštini. Dosadašnji potezi ne ulivaju nadu da će se to stvarno i desiti

 

Sa promjenama u Radio-televiziji Crne Gore nova vlast nije žurila. Tek prošle subote je Skupština, sa 43 glasa za, imenovala nove članove Savjeta RTCG-a. Izabrani su Bojan Baća (Univerzitet Crne Gore), Žarko Mirković (CANU), Naod Zorić (predlog nacionalnih ustanova kulture i NVO), Filip Lazović (Unija poslodavaca), Veselin Drljević (NVO iz oblasti medija), Milica Špajak i Amina Murić (NVO koje se bave ljudskim pravima), Marijana Camović-Veličković (Unija slobodnih sindikata) i Predrag Marsenić (Crnogorski olimpijski i paraolimpijski komitet).

Za ovu sedmicu je najavljena konstitutivna sjednica, a predsjednik Skupštine Aleksa Bečić je u srijedu izvlačio žrijeb kojim je ispalo da mandat od pet godina u Savjetu imaju Marsenić, Drljević, Špajak i Lazović, od četiri godine Murić, Camović Veličković i Mirković, a na tri Bojan Baća i Naod Zorić.

Bečić je najavio da novi Savjet u roku od osam dana od imenovanja treba da započne postupak izbora novog generalnog direktora RTCG-a. Za izbor novog generalnog direktora Savjet raspisuje javni konkurs koji traje 15, a najduže mjesec dana, nakon čega postoji rok od 20 dana za žalbe. Tako da bi u avgustu RTCG trebao da ima novog direktora.

Aktuelnom generalnom direktoru  RTCG-a Božidaru Šundiću, koji je na toj poziciji od  novembra 2018, mandat je trebao da traje četiri godine. On je ranije najavio da menadžerski i urednički tim  neće podnijeti ostavke. Šundić nema zakonskog osnova da kao neki od njegovih prethodnika tuže RTCG – Branku Vojičiću isplaćeno 80.000, a Rade Vojvodić potraživao blizu 250.000 eura.

Prošlonedjeljna skupštinska rasprava o RTCG-u, prošla je bez opozicije, a vladajuće partije su jednoglasno obećale da ,,javni servis” više neće služiti vlasti već građanima.

Govorilo se nadahnuto:,,Uredništvo Radio-televizije Crne Gore konačno selimo iz Splendida i vraćamo u Bulevar revolucije”, kazao je Boris Bogdanović iz Demokrata. Poslanica SNP-a Milosava Paunović nazvala je RTCG štetočinama društva. Poslanica Pokreta za promjene (PzP) Branka Bošnjak pohvalila je obrazovni program TVCG-a, ali je rekla da je informativni program ,,javno zastiđe”. Božena Jelušić, iz URA, pomenula je rijetke svijetle trenutke u radu: ,,Govorim na primjer o emisiji Mehanizam. Znamo da smo imali jednu epizodu kada je javni servis krenuo boljim putem kad su na čelu bili Mićunović i Kadija. Kad je javni servis pokušao da odgovori zadacima na putu pridruživanja EU”.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

BURNA UVERTIRA UOČI DODJELE TRINAESTOJULSKE NAGRADE: Duhovi vremena

Objavljeno prije

na

Objavio:

Četnici su gospoda, tvrdi Bećir Vuković koji je predložen za predsjednika žirija za dodjelu Trinaestojulske nagrade. Bili i ostali, a poslije njih gospode i nema, obrazlaže dalje. Izbor Vukovića samo oslikava gdje smo. I do sada je dodjela ovog priznanja često bila praćena raznim tenzijama i oslikavala je duh vremena

 

Predlog da na čelu žirija za dodjelu Trinaestojulske nagrade, najvišeg državnog priznanja u Crnoj Gori, bude Bećir Vuković, pjesnik koji veliča četnički pokret, izazvao je buru.

Administrativni odbor Skupštine je pored Vukovića za članove žirija predložio prof. dr Dragana Koprivicu, mr Isidoru Damjanović, prof. dr Miletu Marka Ivanovića, dr Milenu Burić, Gorana Batrićevića i Miomira Vojinovića.

Iz DPS-a je ocijenjeno da se radi o još jednom „ekspertu u negiranju antifašističkih temelja Crne Gore.“ SDP je kritiku usmjerio na URU: „Sramotno je što je URA, a i ostale nazovi građanske partije, za komisiju koja slavi 13. jul, Dan državnosti i Dan ustanka crnogorskog naroda protiv fašizma izabrala osobu kojoj je ‘Draža vođa trećeg srpskog ustanka'“.

Predsjednik Administrativnog odbora je Milutin Zogović iz DF-a, a članovi su Luiđ Škrelja (DPS), Radoš Zečević (DF), Vladan Raičević (DF), Dragan Vukić (SNP), Momo Koprivica (Demokrate), Vladan Martinović (Demokrate), Miloš Konatar (URA), Daliborka Pejović (DPS), Suzana Pribilović (DPS), Damir Šehović (SD), Kenana Strujić-Harbić (Bošnjačka stranka) i Raško Konjević (SDP).

Kako je Vuković bio član ovog žirija i prošle godine, iz URE su odgovorili da SDP-u tada to nije smetalo. Iz DPS-a su prošlogodišnju podršku Vukoviću, koji je predložen od strane DF-a, obrazložili kao pokušaj „zdravog dijaloga“ sa jedinim djelom opozicije koji je tada učestvovao u radu parlamenta.

I ovom prilikom potvrdila se praksa nove vlasti koja uporno zanemaruje manjine. O predlogu Bošnjačke stranke da Suljo Mustafić bude član žirija, Odbor nije ni raspravljao. Objasnili su da je bio sedmi na listi, a oni biraju šest članova.

Reagovali su i iz Saveza udruženja boraca NOR-a i antifašista Crne Gore. Oni  smatraju da je Vuković „negator antifašističkih tekovina Trinaestojulskog ustanka crnogorskog naroda, te da mu ne pripada mjesto predsjednika žirija za dodjelu ovog najvišeg državnog priznanja”. Jedan od dobitnika 13-julske nagrade Vukić Pulević izjavio je da je ovo riskantan potez, preko kojeg se ne smije olako preći. Adnan Čirgić, dekan Fakulteta za crnogorski jezik, koji je ovu nagradu dobio 2018. ironično je konstatovao: „Da se kojim slučajem 13-julska nagrada može dodjeljivati posthumno, nema sumnje da bi je ovaj žiri gotovo jednoglasno dodijelio Pavlu Đurišiću, za životno djelo.“

Za Vukovića su „četnici gospoda.“ Bili i ostali, piše Vuković na portalu Vidovdan 2018. godine i dodaje da poslije njih gospode i nema. Nakon promjene vlasti, Vuković veliča DF a kritikuje Vladu,  za URU, koja ga izglasa, tvrdi da je „Udbina Udba.“ Nije mu po volji ni novi premijer Zdravko Krivokapić jer je sve više protiv njemu omiljenog DF-a. Posebno ga je šokirala vijesti da je podržao osnivanje Monitora. Piše da je na Trgu bana Jelačića kada se pojavio prvi broj Monitora bilo opšte veselje. Premda: „Nije svakome bilo do slavlja. Neki ustaški tjednici uplašili su se konkurencije, jer je Monitor na samom startu daleko dobacio, i evo do danas ne podbacuje…“ U tom stilu objašnjava i današnju situaciju: „Zar nije kohabitacija crnogorskih partizana i crnogorskih ustaša protiv crnogorskih četnika, vrlo inspirativan uzor…“  A čovjek može biti izabran da odlučuje o najznačajnijoj državnoj nagradi za 2021. godinu – 76 ljeta nakon Drugog svjetskog rata.

I do sada je dodjela ovog priznanja često bila praćena raznim tenzijama i oslikavala je duh vremena.

Prošle godine, kada se pandemija zahuktavala, nagrada je dodijeljena Institutu za javno zdravlje, doktoru Ranku Lazovići i istoričaru Živku Andrijaševiću. Jedan od lidera DF-a Milan Knežević tvrdio je da je prekršen Zakon o državnim nagradama jer on predviđa da se u jednoj oblasti može dodijeliti samo jedna godišnja Trinaestojulska nagrada.

I 2018. u žiži je bio predsjednik žirija – slikar Ranko Todorović Todor koji nakon postavljenja izjavio da „dokazani neprijatelji Crne Gore ne mogu da dobiju Trinaestojulsku nagradu.“ Da podsjetimo da je tada, a umnogome i sada, potvrde o patriotizmu izdavao DPS.

Ipak, dešavalo se i da politički nepodobni dobiju nagradu. Tako je 2015. Trinaestojulsku dobio dramski pisac Ljubomir Đurković, koji u kritikama nije štedio prošlu vlast. I to u oštroj konkurenciji – te godine KAP je predložio tajkuna Veselina Pejovića. Objasnili su da bez njega ne bi bilo ni Kombinata.

Pojedini dobitnici ove nagrade prijetili su 2013. da će je vratiti. Te godine nagrada je dodijeljena politikologu Radulu Kneževiću, književniku Iliji Lakušiću i književniku Gojku Čelebiću, bivšem ministru kulture u Vladi Mila Đukanovića od 1993. do 1996. Kritičari su bili bijesni, tvrdeći da se najznačajnija državna nagrada dodjeljuje dvojici protivnika nezavisnosti Crne Gore Lakušiću i Čelebiću, te anonimnom zagrebačkom politologu. Književnik Andrej Nikolaidis je napustio žiri u kojem su, pored njega, bili predsjednik prof. dr Dragan K. Vukčević i članovi prof. dr Predrag Ivanović, prof. dr Dragan Koprivica i prof. dr Milenko Popović. Dodjeli nagrade nijesu prisustvovali tadašnji predsjednik Filip Vujanović, niti premijer Đukanović, a svoju obavezu dodjele priznanja eskivirao je predsjednik Skupštine Ranko Krivokapić. Nagradu je dobitnicima uručio tadašnji potpredsjednik Skupštine Suljo Mustafić.

Kakav nas još skandal očekuje tokom ovogodišnje dodjele, uskoro ćemo saznati.

Na brojne kritike Vuković nije odgovarao. Za Dan je izjavio da će svoje reći tek nakon dodjele nagrade.

A odluku o predlogu Administrativnog odbora o članovima ovogodišnjeg saziva žirija za dodjelu Trinaestojulske nagrade donijeće poslanici na zasijedanju koje je u toku.

 

Dobitnici

Prošle godine Trinaestojulsku nagradu su dobili Institut za javno zdravlje, ljekar Ranko Lazarević i istoričar Živko Andrijašević. Književni istoričar Dragan B. Perović, istoričar Božidar Šekularac i književnik Pavle Goranović nagrađeni su 2019, a 2018. slikar Krsto Andrijašević, violončelista Aleksa Asanović i filolog Adnan Čirgić.

  1. godine nagradu su dobili vajar Miodrag Šćepanović, prof. dr David Kalaj i dr Svetozar Savić; 2016 – prof. dr Igor Đurović, pisac Milorad Popović i kantautor Miladin Šobić; 2015 – književnik Ljubomir Đurković, univerzitetska profesorica Vesna Kilibarda i slikar Srđan Vukčević; 2014 – reditelj Gojko Kastratović, istoričar umjetnosti Aleksandar Čilikov i direktor Muzeja i galerija Podgorice Niko Martinović, te godine je nagradu za životno djelo, koja se može dodijeliti svake druge godine, dobio slikar Vojislav Vojo Stanić.

Godine 2012. nagrada je pripala kompaniji 13. jul Plantaže, ŽRK Budućnost i reditelju Branku Baletiću. Marina Abramović dobila je nagradu za životno djelo; 2011 – laureati su bili reditelj Slobodan Milatović, kompozitor Žarko Mirković i istoričar Šerbo Rastoder.

Miodrag Dado Đurić primio je Trinaestojulsku nagradu za životno djelo 2010, te godine godišnjim nagradama ovjenčani su slikar Luka Lagator, književnik Radoslav Rotković i VK Primorac. Rajko Todorović Todor nagrađen je 2009, zajedno sa timom arhitekata koji je izlagao na Venecijanskom bijenalu i izdavačkom kućom CID. Dobitnici 2007. bili su šahista Božidar Ivanović, dramski pisac Veljko Radović i pjesnik Mladen Lompar, a 2005. ljekar Pero Lompar, biolog Vukić Pulević i pisac Zuvdija Hodžić.

 

Biografija potencijalnog predsjednika žirija

Bećir Vuković, rođen je 1954. godine u Kolašinu. Studirao na Filološkom fakultetu u Beogradu, Opštu i jugoslovensku književnost.

Od 1980. do 2016. objavio je 16 knjiga poezije. Nagradu Risto Ratković, dobio je godinu dana nakon što se njom ovjenčao sada presuđeni ratni zločinac Radovana Karadžić, 1994. godine. Nagrada Marko Miljanov dodijeljena mu je 1989, Kočićevo pero 2010, Zlatno pero Rusije 2011…

Član je Udruženja književnika Srbije i Pokreta pjesnika Svijeta (Poetas del Mundo). Predsjednik je Društva srpskih književnika Crne Gore i Hercegovine i glavni i odgovorni urednik časopisa Srpki jug.

Na Vukovićevom zvaničnom sajtu istaknut je citat iz njegove poezije: lep je/ ni noć na njega ne može da padne/ lep je lep je.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo