Povežite se sa nama

MONITORING

MILJENICI ŠIRE POSAO: Zakupci Sveca kupli Maestral?

Objavljeno prije

na

Zakupci ekskluzivnog turističkog kompleksa Sveti Stefan i Miločer, braća Petros i Teofanis Statis, prema našim izvorima, novi su vlasnici hotela Maestral u naselju Pržno. Potvrdu ove informacije koja stiže iz poslovnih krugova hotelskog biznisa i turizma, pokušali smo dobiti od vlasnika hotela, slovenačke kompanije HIT Montenegro iz Nove Gorice.

Iz njihove službe za odnose sa javnošću izvijestili su nas da je prodaja hotela u toku i da ne mogu davati detaljnije informacije o kupcu i cijeni koja je za atraktivni hotel postignuta.

Prodaja Maestrala najavljivana je poslednjih godina. Cijena po kojoj je hotelski kompleks u Pržnu plasiran na tržištu, kretala se, prema pisanju medija, oko 40 miliona eura. Hotel raspolaže sa 180 soba i brojnim pratećim sadržajima, te značajnim zemljištem na svojoj parceli. Pozicioniran je uz jedinu plažu u naselju, kojom gazduje po osnovu ugovora sa JP Morsko dobro.

Ukoliko se ova transakcija realizuje i Grci zaokruže hotelsku imperiju na najatraktivnijem dijelu budvanske rivijere, na obalama Paštrovića, ostvariće svojevrstan turistički monopol, nezabilježen u Crnoj Gori.

Što u vlasništvu što u višedecenijskom zakupu posjedovaće niz od četiri elitna hotela, locirana na najljepšem dijelu budvanske rivijere, koji čine grad-hotel Sveti Stefan, hotel Miločer, hotel Kraljičina plaža i hotel Maestral. Ovaj hotelski koncern zaokružen je izuzetno atraktivnim, prirodnim pješčanim plažama, od Svetog Stefana do Pržna.

Svo ovo bogatstvo Crne Gore, jedinstvo prirodnih ljepota, prilagođene, ambijentalne arhitekture i bogate istorije, našlo se u posjedu anonimnih vlasnika, osnivača kompanije Aidwey Investment Limited, registrovane na Britanskim Djevičanskim ostrvima.

Prema podacima registra Privrednog suda, ova of-šor kompanija osnivač je crnogorske filijale, kompanije Adriatic Properties doo, koja rukovodi zakupom svetostefanskih hotela, a koju predstavljaju Grci, braća Statis, Petros i Teofanis.

Dakle, Statisi u Crnoj Gori obavljaju poslove u ime i za račun nepoznatih vlasnika of-šor kompanije Aidwey Investment, koji sa zaštićene adrese, postaju gospodari ekskluzivnog dijela Crnogorskog primorja.

Statisi paralelno razvijaju i medijsku mrežu u Crnoj Gori. Postali su vlasnici četiri medija. Dvije štampane novine, Pobjede i Dnevnih novina i dva portala.

Postavlja se pitanje odakle kompaniji Adriatic Properties kapital za kupovinu hotela u situaciji kada redovno traži povlastice za obaveze preuzete ugovorom o zakupu elitnog ljetovališta na rok od 30 godina.

Par godina nakon potpisivanja ugovora o zakupu zatražili su smanjenje rente za 30 odsto i produženje roka na 42 godine.

Vlada je usvojila amandmane na osnovni ugovor i prihvatila zahtjeve zakupca za smanjenje kirije i produženje vremenskog roka zakupa. Vladini aneksi moraju dobiti podršku većine poslanika u Skupštini Crne Gore.

To se još nije dogodilo, što nije spriječilo nadležne da Grcima umanje zakup na 1,2 miliona eura godišnje, na ime naknade za sva tri hotela. Nova cijena zakupa teče od 2012. godine. Odobrila je, samoinicijativno, skupština akcionara HG Budvanska rivijera, formalni vlasnik hotela, uz ogradu, da ukoliko poslanici ne usvoje anekse, retroaktivno fakturišu razliku do osnovnog iznosa ugovorenog 2007. godine.

Dok se čeka verifikacija aneksa u parlamentu, obavljaju se pripreme za realizaciju zahtjeva za gradnju stanova za tržište u parku Miločera uz produženje zakupa zemljišta na 90 godina. Što praktično znači prodaja bez nadoknade najskupljeg zemljišta na primorju.

Vrhunski zločin protiv prirode, pretvaranje izuzetnog prirodnog resursa miločerskog parka u građevinsko zemljište za gradnju stambenih zgrada, Vlada je proglasila javnim interesom. Profit anonimnih zakupaca sa of-šor destinacija uzdignut je na tron interesa nacionalnog značaja.

Promijenjen je Zakon o uređenju prostora i gradnji objekata, dodat je novi član 60a., koji Vladi omogućava da za prostor koji nema plansku dokumentaciju, preskoči dugu proceduru donošenja planova i sama donese urbanističko-tehničke uslove za gradnju, za objekte od opšteg interesa.

U martu ove godine Vlada je donijela Odluku o određivanju lokacije za hotelski rizort Miločer i Programski zadatak za raspisivanje javnog konkursa za projekat idejnog rješenja. Dva mjeseca kasnije, u utorak 09. juna Ministarstvo održivog razvoja i turizma raspisalo je javni konkurs za idejno urbanističko-arhitektonsko rješenje hotelskog rizorta Miločer, u Pržnu, opština Budva.

Već u naslovu napravljena je greška jer Miločer nije u Pržnu, nema zajedničku odrednicu ni teritorijalno ni prostorno-planski sa ovim naseljem. To su dva različita toponima koji raspisivačima konkursa očito nisu poznata.

Urbanistička degradacija Miločera i Svetog Stefana raspisivanjem javnog konkursa, zvanično je započeta. Radnjom rukovodi Ministarstvo održivog razvoja i turizma, odnosno ministar Branimir Gvozdenović. Velika moć skoncentrisana je u rukama trostrukog mandatara u resoru uređenja prostora. On određuje lokaciju, donosi urbanističko-tehničke uslove i raspisuje međunarodni konkurs i sve to za prostor koji nije pokriven planskom dokumentacijom.

Zanimljiv je sastav žirija ovog konkursa koji počiva na nizu nezakonitih radnji i ima za cilj trajnu promjenu prostora elitnog crnogorskog ljetovališta, imanja nekadašnje dinastije Karađorđevića i kontakt zone hotela Sveti Stefan.

Za predsjednika sedmočlanog žirija imenovan je arhitekta Veljko Radulović. Jedan od članova je beogradski poznati arhitekta Branimir Mitrović, čiji angažman na ovom poslu prate kontroverze. Mitroviću je, najprije, bio ponuđen posao izrade usaglašavanja Prostornog plana Opštine Budva sa namjeravanim zahvatima. Odnosno unošenja u PPO kapaciteta predviđenih urbanističkim projektom Čedi-Kraljičina plaža.

Profesor Mitrović je tada odbio ponudu uz oštru kritiku urbanizacije Miločera. „Nisam mogao da prihvatim kapacitete koji se pojavljuju u UP Miločer, dispoziciju i geometrijski raspored objekata u prostoru pored postojećeg hotela Kraljičina plaža. Takvo povećanje kapaciteta je katastrofalno jer taj prostor to ne može da podnese…”, kazao je Mitrović.

Njegovo učešće u žiriju, naknadna pamet u vezi Miločera, govori o sposobnosti Gvozdenovića da ugledne oponente uspješno amortizuje. Da li će isključivo članstvo u ocjenjivačkom timu zadovoljiti Mitrovića ili će njegov biro dobiti neki posao u Miločeru, znaće se uskoro.

Članica žirija je i Lidija Ljesar, generalna direktorka Direktorata za kulturnu baštinu, koja se našla u konfliktu interesa. Po svojoj funkciji i nadležnostima dužna je spriječiti upravo ono, što će svako konkursno rješenje, zasnovano na programskom zadatku Vlade, ponuditi. A to je neminovno ugrožavanje kulturno-istorijskog nasljeđa i prirodnih vrijednosti Miločera i Svetog Stefana. Kraljičina plaža i njeno zaleđe sa mediteranskim zelenilom, uživaju status zakonom zaštićenog spomenika prirode.

Građani Budve i Svetog Stefana uputili su zahtjev upravi za kulturnu baštinu za uspostavljanje zaštite na kompleksu Miločer sa vilom Topliš i osam manjih objekata, koji raspolažu svim odlikama kulturnog dobra.

Čitav kompleks Miločera sa letnjikovcem kraljice Marije Karađorđević, jedinstvena je kulturna i prirodna zaostavština, pa je učešće direktorke Ljesar u poslu betoniranja ovog prostora više nego skandalozno.

Kompanija Adriatic Properties zastupljena je sa dva člana u žiriju, pomenutim Teofanisom Statisom i Anicom Terzić.

Čudan konkurs. Adriatic Properties pojavljuje se u četvorostrukoj ulozi. Grci su naručioci posla, oni plaćaju troškove javnog natjecanja, biraju najbolje radove i na kraju grade. I prodaju. Predmet konkursa je lokacija od 35 hektara najatraktivnijeg prostora u državi.

Na mjestu starog hotela Kraljičina plaža predviđen je novi, na četiri puta većoj površini od postojećeg, sa oko 22.000 kvadrata bruto izgrađene površine. Uz novi hotel sa osam spratova predviđen je apartmanski kompleks sa 66 luksuznih stanova namijenjenih bogatoj klijenteli.

U gustoj šumi Miločera planirana je gradnja pet novih vila ukupne površine oko 5.000 kvadrata. Opisana je i sječa stabala egzotičnog stoljetnog drveća u parku – „ukoliko bude neophodno”.

Gradnjom je napadnuto i područje Svetog Stefana. Svi restorani, kafići, poslovne zgrade, bivša upravna zgrada, nadograđuju se radi dobijanja novih apartmanskih i stambenih jedinica. Zakupcu je data mogućnost da izgradi oko 41.000 kvadrata razne namjene.

Čitava se država upregla da zadovolji apetite investitora i zauvijek uništi biser crnogorske obale i nekadašnji ponos turističke privrede Crne Gore.

Rok za predaju konkursnih radova je 15. septembar, dok će pobjednik biti proglašen deset dana kasnije, 25. septembra ove godine.

Ovaj konkurs ministra Gvozdenovića ipak pomalo liči na potpaljivanje ražnja dok je zec u šumi. Poslanici crnogorskog parlamenta imaju završnu riječ i od njih zavisi da li će dobro od nacionalnog značaja biti prepušteno bjelosvjetskim anonimnim „developerima”. Ili se planira proglašenje lex specijalisa za Miločer.

KILOMETAR PLAŽA ZA GRKE

Zakupci Sveca i Miločera, braća Petros i Teofanis Statis, gazduju sa šest plaža u poznatom ljetovalištu. Uz tri hotelske, Kraljičinu plažu, veliku miločersku i plažu hotela Sveti Stefan, zauzeli su i dio javne, gradske plaže u dužini od 155 metara. Za te četiri plaže, ukupne dužine 735 metara, plaćaju nadoknadu od 81.781 euro godišnje, na rok do 2037 godine, po osnovu posebnog ugovora sa JP Morsko dobro. Na javnom tenderu zakupili su dodatne dvije lokacije ukupne dužine od 210 metara, sa sedam privremenih objekata na njima, uz nadoknadu od 90.000 eura. Grci drže monopol na gotovo kilometar najvrednijih pješčanih plaža na paštrovskoj rivijeri, odnosno čitav plažni pojas Miločera i cijelog naselja Sveti Stefan. Mještanima ovoga kraja ostavili su samo krajičak krša i kamenjara uz more.

Branka PLAMENAC

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ILEGALNI IZVOZ BOKSITA: Laka zarada u zemlji prespore pravde

Objavljeno prije

na

Objavio:

Osnovno tužilaštvo u Nikšiću ranije je odbacilo krivičnu prijavu bivših radnika Boksita protiv kompanija VSS i Rapax. Sada je u njihovim rukama, dokazima upotpunjena, prijava MKI

 

Iz svijeta nas, ponovo, podsjećaju na ono što bismo sami, odavno, morali znati. „Korupcija je najrasprostranjenija u Crnoj Gori u sektoru državnih nabavki. Kupovina i prodaja državne imovine odvija se u netransparentnom okruženju sa čestim optužbama za primanje mita i prijateljske odnose”, navodi se u ovogodišnjem izvještaju Stejt dipartmenta o globalnoj investicionoj klimi za 2021. godinu.

U izvještaju koji služi kao svojevrstan vodič potencijalnim investitorima iz SAD, apostrofira se negativna uloga pravosuđa s posebnim naglaskom na Privredni sud kome se zamjeraju: slaba primjena zakona, ograničeni kapaciteti i stručnost sudija, veliki broj zaostalih predmeta… Sve je začinjeno podatkom iz prošlogodišnjeg istraživanja o ovdašnjoj poslovnoj klimi, koje je među svojim članovima provela Američka privredna komora u Crnoj Gori. Njeni članovi su, pokazalo je istraživanje, posebno nezadovoljni trajanjem sudskih postupaka (79,5 odsto anketiranih) i nejednakom primjenom zakona (63,6 odsto anketiranih).

Bivši radnici Rudnika boksita u stečaju duže od godinu upozoravaju nadležne na nezakonit iskop i izvoz 2.664 tone rude boksita iz Nikšića. Uglavnom, uzaludno. Njihova priča zaslužuje pažnju makar zbog neobičnog sadržaja.

Izvezena ruda nije „iskopana” na rudarskim kopovima već sa placa – urbanizovanog gradskog građevinskog zemljišta – na kome je Samostalni sindikat Rudnika boksita planirao izgradnju desetak zgrada kako bi riješio stambene probleme zaposlenih. Rudu u Češku nijesu izvezli ni Boksiti ni Uniprom Veselina Pejovića, koji je nakon stečaja Boksita kupio veći dio imovine rudarske  kompanije i „naslijedio” njenu koncesiju za eksploataciju rude. Izvoz je obavljen u organizaciji i za račun privatnih firmi iz Nikšića: Vector System Security DOO i Rapax DOO, iako nijedna od njih ne ispunjava zakonom propisane uslove za taj posao – nemaju sa državom zaključen ugovor o koncesiji ni odobrenja za eksploataciju mineralnih sirovina. Država (čitaj – bivše vlasti) bila je blagovremeno obaviještena o tom nezakonitom poslu, ali ga nije spriječila.

Nove vlasti, preciznije, Ministarstvo kapitalnih investicija (MKI), riješile su da stvari istjeraju na čistac, pa su se početkom ljeta obratili Vrhovnom državnom tužiocu Draženu Buriću Informacijom o mogućem postojanju krivičnog djela i/ili prikrivanju krivičnog djela u vezi nelegalnog iskopa i izvoza rude boksita. To ide očekivano sporo. Prema informacijama Monitora, iz Vrhovnog tužilaštva nedavno su obavijestili nadležne u MKI da je njihova Informacija, sa pratećom dokumentacijom, proslijeđena Onovnom tužilaštvu u Nikšiću. Gdje je jednom, u nešto drugačijoj formi, već bila. I završila u košu.

Sada o detaljima.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 30. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ISTRAŽIVANJE NAFTE I GASA U CRNOGORSKOM PODMORJU:  Prazne mreže i snovi o milijardama

Objavljeno prije

na

Objavio:

Crna Gora je počela bušenje dna Jadrana i pored jasne poruke Evropske unije da su fosilna goriva prošlost, te da je budućnost rezervisana za ekološku i obnovljivu energiju, i uprkos lošim iskustvima iz regiona. Ekološki aktivisti najavljuju da će poslije turističke sezone obnoviti proteste

 

Iskusni ribar Branko Vujičić uzalud traži kozice i gambore po dnu Jadrana. Nestale su, kaže, i to pripisuje bušenju morskog dna u potrazi za naftom.

„Oni leže na samom dnu. Vjerovatno, bušenje izaziva neku vibraciju koja tjera ribe. Kozice su se potpuno izgubile, ne možemo uhvatiti dva kila, a hvatali smo po stotinu, cijena im je bila spala na tri eura. Nestale su ne samo u Ulcinju i Baru nego šire. One i sardele su hrana za svu ostalu ribu“, kaže Vujičić u razgovoru za CIN-CG, Monitor i BIRN.

Gigantska metalna svrdla, postrojenja Topaz Driller, probušila su 25. marta morsko dno, na 20 kilometara od obale, između Ulcinja i Bara u potrazi za naftom. Investitor, italijansko-ruski konzorcijum Eni-Novatek crno zlato će tražiti do dubine od 6.500 metara. Da li u crnogorskom podmorju ima nafte znaće se, navodno, početkom septembra.

Put ka zemljinoj utrobi nastavlja se uprkos upozorenjima ekologa da je riječ o rizičnom poduhvatu i kršenju Pariskog sporazuma i najavama da će, kada turisti odu, organizovati proteste.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 30. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

GODINU DANA PROTESTA MJEŠTANA KRALJSKIH BARA: Male HE – agonija koja traje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Mještani ne kriju ogorčenje zbog nerješavanja  problema od strane Vlade. Tako su na protestu koji je održan prošlog mjeseca istakli da je više nezakonitosti, kada je riječ o projektima mHE u selu, napravljeno tokom minulog mjeseca, nego tokom čitave prethodne godine

,,Ne dirajte naše vode, ostavite naša izvorišta Tare, dosta ste uzeli, nemojte više kumim vas bogom”, poručili su prije godinu dana mještani kolašinskog sela Kraljske Bare, ispod Komova. Od tada traju njihovi protesti u cilju zaustavljanja gradnje malih hidroelektrana (mHE) na vodotocima Ljubaštica, Crnja  i Čestogaz.

Ove tri rječice formiraju rijeku Drcku, jednu od većih pritoka Tare. Koncesiju na jedina tri preostala vodotoka u Parku prirode Komovi, koja nijesu stavljena u cijevi, dobilo je preduzeće Dekar energy. Vlasnik Dekara je Momčilo Miranović, suprug Vesne Miranović bivše pomoćnice ministra zdravlja i visoke funkcionerke DPS-a.

Od prošle jeseni mještani Bara Kraljskih imaju podršku mještana Rečina, koje je snašla ista muka. Oni se protive gradnji mini hidrocentrale na Rečinskoj rijeci. Na Rečinskoj rijeci mHE Skrbuša gradi kompanija Hydro logistics. Vlasnik ove kompanije je Slaven Burzanović, koji je i ovlašćeni zastupnik u firmi BB hidro Blaža Đukanovića, sina predsjednika države,  koji je takođe u poslu sa malim HE.

Na ovonedjeljnom protestu mještani Kraljskih Bara i Rečina su pozvali potpredsjednika Vlade Dritana Abazovića da ,,dođe i potvrdi ili porekne ono što je obećao u septembru prošle godine”. Abazović je tada prisustvovao protestu u Kraljskim Barama i, između ostalog, rekao da ,,buduća vlast treba da raskine sve koncesije za mHE i trajno zabrani gradnju”. On je tada tvrdio i da je ,,svaka gradnja mHE korupcija sama po sebi”.

Do sada su raskinuti svi ugovori o mHE za koje je postojao zakonski osnov, a za sve ostale traži se rješenje koje neće ići na štetu države, odgovoreno je mještanima iz Abazovićevog kabineta. Podsjetili su da je Abazović obećao moratorijum na izgradnju mHE, što je Vlada učinila odmah nakon konstituisanja.

,,Inspekcija će u saradnji sa geometrima uskoro posjetiti Bare Kraljske i sačiniti detaljan elaborat kojim će se utvrditi jasna pozicija objekata male HE, najavljeno je iz Kabineta poptredsjednika Vlade. To je, kako su precizirali, osnovni preduslov razmatranja pravnog osnova za raskid ugovora.

Dok se čeka nova inspekcijska posjeta, nedavno je Direktorat za inspekcijske poslove privremeno zabranio koncesionarima nastavak radova.

Na protestu su mještani Bara Kraljskih i Rečina iskazali zabrinutost i tražili od vicepremijera da im garantuje da niko neće krenuti silom na one koji se protive gradnji mini-hidroelektrana na tom području.

Milovan – Mišo Labović, predsjednik Savjeta MZ Kraljske Bare, za Monitor kaže da mještani trpe pravno nasilje jer se privremenim mjerama koje donosi Osnovni sud u Kolašinu ugrožavaju ljudska prava: ,,Kad investitor podnese zahtjev za 24 sata se odlučuje, a mještanima za krivične tužbe preko dva mjeseca traje istraga”. On objašnjava da se koncesionar bori svim silama za svoj profit, pa da je bilo i prijetnji, ali da se nesigurnost  sada provlači kroz institucije.

Labović ističe da su više puta nadležnima predočili dokaze o tome da su u odluci o koncesiji pogrešno tretirani slivovi rječica, da nijesu riješeni građevinsko pravni odnosi, da je ugovor sa koncesionarom koji je trebao da završi radove 2016. na volšeban način bivša Vlada, na osnovu zaključka, produžila 2019. godine…

,,Očigledno da će ovo trajati”, kaže Labović i napominje da ugovor koncesionaru ističe krajem godine. ,,Imali smo  dva sastanka u Vladi.  Nijesmo dobili bilo kakve garancije. Oni se drže  priče da ne žele da plaćaju milionske odštete. Mi smatramo da se na osnovu člana 23 koncesionog ugovora i člana 18 – nesaglasnost mještana, ugovori mogu oboriti. Član 23 jasno kaže – da se dozvole koje su dobijene na osnovu pogrešnih podataka odmah mogu raskinuti. Onda bi trebalo da onaj koji je potpisao takve ugovore pozove na odgovornost”.

Mještani ne kriju ogorčenje zbog nerješavanja ovog problema od strane Vlade. Tako su na protestu, koji je održan prošlog mjeseca, istakli da je više nezakonitosti, kada je riječ o projektima mHE u selu, napravljeno tokom minulog mjeseca, nego tokom čitave prethodne godine.

Krajem maja su pozvali ministra ekologije, prostornog planiranja i urbanizma Ratka Mitrovića da podnese ostavku „iz moralnih razloga“. Ministar Mitrović je autor studija tehničko-ekonomske opravdanosti izgradnje i idejnih rješenja za 20 mHE, među kojima i Crnja, Ljubaštica i Čestogaz u Barama Kraljskim.

U Crnoj Gori rade 32 mHE, a njihov udio u ukupnoj proizvodnji električne energije manji je od tri odsto. Građani su na osnovu podsticaja investitorima do sada platili preko 19 miliona eura. Zahvaljujući subvencijama, koje plaćaju potrošači kroz račune za struju, firma BB Hidro, čiji je suvlasnik  Blažo Đukanović, projektovala je za 12 godina rada  mHE Bistrica u Kolašinu, profit od tri miliona eura, a za to vrijeme će državi biti plaćeno samo 250 hiljada koncesione naknade, izračunali su u NVO Akcija za socijalnu pravdu.

Ines Mrdović, pravna savjetnica ove organizacije nedavno je izjavila da je  nova Vlada obećala reviziju projekata mHE ,,ali politički rastrzana između ličnih sujeta i pizmi političara sa svih strana, ni šest mjeseci od imenovanja, nije se ozbiljnije zagreblo po ovom gorućem pitanju, sa ciljem da se potrošači zaštite od neopravdanog nameta ispoljenog u subvencijama, odnosno biznisi privilegovanih do danas su neokrnjeni, dok se građanima i dalje žestoko zavlači ruka u džep”.

Nova Vlada je odlučila da zaustavi odobravanje izgradnje malih HE dok ne okonča postupak do sada zaključenih ugovora. A to ide vrlo sporo. Zbog ove odluke investitori tuže državu i hoće da naplate navodnu 30-godišnju štetu – ceh bi za crnogorske građane mogao da bude veći od 50 miliona eura.

Ministarstvo kapitalnih investicija je u decembru formiralo radnu grupu koja treba da sagleda i preispita ugovore o koncesijama za male HE. Monitoru su ranije iz ovog ministarstva odgovorili da je potrebno razumijevanje jer taj postupak nije jednostavan ni brz. Rezultata još nema.

Niko od nadležnih ne pridaje važnosti na uporne tvrdnje Vasilija Miličkovića, predstavnika manjinskih akcionara EPCG koji pokušava da dokaže da je cijeli posao oko malih HE i subvencija nezakonit i protivan Ustavu. On ponavlja da se zarad interesa ljudi iz Đukanovićeve familije i okruženja, EPCG obavezala da struju otkupljuje po cijeni tri puta većoj od tržišne. Navodi i da će nas prema procjenama stručanjaka to reketiranje i pljačka građana kroz OIE 1 i 2 za 30 godina koštati 600 miliona ili 20 miliona godišnje.

Vlada je početkom ovog mjeseca donijela odluku da milion eura iz budžeta dodijeli za podsticanje proizvodnje električne energije iz obnovljivih izvora (OIE). Prema uredbi koju je donijela prethodna vlast, vlasnici obnovljivih izvora energije imaju status povlašćenih proizvođača kojima se plaća podsticajna cijena struje.

Prošle godine je 13 povlašćenih vlasnika mini HE od građana i privrede
dobilo blizu četiri miliona eura podsticaja, a imali su ukupan profit od 1,6 miliona eura. Da nije bilo podsticaja od građana, vlasnici mHE bi godinu završili sa dva miliona gubitka.

I dok čekaju šta će  se i kako prelomiti u Podgorici, u Kraljskim Barama su više puta istakli da nijesu i neće dati da se politika umješa u njihovu borbu. Labović ističe: ,,Mi branimo naše živote, naše selo je mrtvo ako se desi da nam se uzme voda, tu više nema života”.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo