Povežite se sa nama

MONITORING

RASPRODAJA DRŽAVNE IMOVINE: KAD NEZNANJE I KORUPCIJA POSTANU SLUŽBENA TAJNA: Svi na pod – ovo je privatizacija

Objavljeno prije

na

Svi podaci o bivšim i budućim postupcima tokom (pre)prodaje13 crnogorskih preduzeća iz aktuelnog talasa privatizacije ostaće nedostupni javnosti narednih pet godina, pošto su ih nadležni proglasili tajnom.

Odluka donijeta krajem januara obuhvata sledećih 13 kompanija (ili djelove njihove imovine): Institut Dr Simo Milošević, AD Montecargo, Montenegroerlajnz, Budvansku rivijeru, HTP Ulcinjska rivijera, Institut crne metalurgije Nikšić, Poliex AD Berane, Pošte Crne Gore, Novi du-vanski kombinat, fabriku oružja Montenegro defence industry, hotel Park u Bijeloj, fabrički krug nekadašnjeg Gornjeg Ibra u centru Rožaja i, konačno, ,,sve aktivnosti na definisanju budućih odnosa između Vlade i kompanije A2A u vezi sa ugovorom o dokapitalizaciji i djelimičnoj privatizaciji EPCG”.

Odluku je, na prijedlog Tenderske komisije (njen predsjednik je Branko Vujović) usvojio Savjet za privatizaciju i kapitalne investicije (predsjednik Savjeta je premijer Milo Đukanović).

,,Cijenjeno je da bi objavljivanje ovih informacija izazvalo štetne po-sljedice za bezbjednost i interese Crne Gore, koje su od većeg značaja od interesa javnosti da zna tu informaciju. Imajući to u vidu, podaci sadržani u tenderskoj dokumentaciji i ponudama označavaju se tajnim podatkom sa stepenom tajnosti povjerljivo”, navodi se u Odluci koju je potpisao sekretar Savjeta Aleksandar Tičić. Usvojeni dokument predviđa da će pristup podacima koji su označeni kao tajni imati samo članovi Tenderske komisije i Savjeta za privatizaciju ,,kada im je to potrebno u vršenju njihovih poslova i zadataka”.

Prema zvaničnoj interpretaciji, ideja o uvođenju tajnosti u proces privatizacije stigla je iz Tenderske komisije, odnosno od njenog predsjednika. Branko Vujović objašnjava kako je prijedlog posljedica zahtjeva zainteresovanih partnera. Oni su, navodno, tražili da se zaštite njihovi komercijalni i finansijski podaci, pošto bi im to, kaže Vujović, ,,moglo nanijeti štetu”.

Teško je zamisliti način na koji bi objavljivanje ,,komercijalnih i finansijskih podataka” iz nekog privatizacionog postupka moglo naškoditi Dojče Telekomu, Telenoru, Helenik Petroleumu, Iberostar Grupi, ili nekoj od stranih banaka iz Mađarske, Austrije, Francuske koje ovdje imaju svoje filijale. Ozbiljne kompanije, u ozbiljnim državama, imaju obavezu javnog objavljivanja podataka koje Vujović & company žele sakriti. Njihovu reputaciju može narušiti pokušaj da se nešto sakrije.

Nije li Njujorška berza kaznila Dojče Telekom zato što njihova akvizicija u Podgorici (Telekom CG) nije imala usvojen završni račun? Kao što je i Ministarstvo finansija SAD istoj kompaniji razrezalo skoro 100 miliona dolara kazne zbog koruptivnih radnji tokom privatizacije Telekoma. Za to vrijeme nadležni u Podgorici su bespogovorno izvršavali naređenja onih koju su u korupciju bili umiješani.

Otkud priča o šteti usljed objavljivanja poslovnih podataka? Odgovor bi bio mnogo lakši kada bi saznali ko se sve skrivao iza razno raznih of-šor firmi koje su dolazile ovdje da kroz proces privatizacije operu novac ili uzmu kredite zalažući friško privatizovane nekretnine – i pobjegnu odakle su i došli.

Velikodušno, Vujović u Vijestima insistira da će članovi skupštinske Komisije za kontrolu privatizacije moći da vide ,,sva dokumenta”, ali će morati ,,poštovati oznaku povjerljivosti”. To znači da ono što vide neće smjeti da podijele sa bilo kim. Ako iko, onda zna Branko Vujović: javnosti do danas nijesu prezentovana sva dokumenta nijedne crnogorske privatizacije. Iako njih ne čuva veo državne tajne, već samo lični interes aktera.

Uostalom, predsjednik Tenderske komisije nije stvarni autor ideje o uvođenju službene i državne tajne u proces privatizacije. Kao što ni Tičić nije adresa sa koje je stigla konačna odluka o tom pitanju.

Proces je započeo premijer. „Nećemo gušiti slobodu medija”, širokogrud je bio krajem 2011. „Ali ono što moramo uraditi to je da zaštitimo investitore, da bi se oni ovdje osjetili sigurni, da bi nam pomogli da pokrenemo krupne razvojne projekte…”. Potom je Đukanović pomenuo nekoliko investitora koje mediji, navodno, pokušavaju otjerati iz Crne Gore (iako su, izuzev jednog koji je bankrotirao, svi pomenuti i danas tu). Među pomenutima, iz nekog razloga, nijesu bila lica s potjernica: Taskin Šinavatra, Sergej Polanski, Oleg Deripaska, Muhamed Dahlan, Darko Šarić, Safet Kalić, Naser Keljmendi, niti vlasnici Timora, Akora, MMNS-a, CEAC-a i mnoštva drugih, manjih i većih of-šor kompanija koje su Crnu Goru ojadile za desetine i stotine miliona eura.

Iz opozicionih partija i NVO koje prate proces privatizacije konstatuju da usvojenom Odlukom nije ostavljena mogućnost da neko – parlament, recimo – ima pravo provjeriti zakonitost postupanja članova Tenderske komisije, Savjeta i Vlade.

Privatizacionim vlastima bi, dakle, trebalo vjerovati na riječ. Da li je to moguće?

Vladom i Savjetom za privatizaciju predsjedava Milo Đukanović, čovjek direktno infiltriran u makar tri velike privatizacione afere. Afera Telekom temelji se na tvrdnji administracije SAD (SEC – tamošnja komisija za kontrolu trgovine hartijama od vrijednosti) ,,da je Ana Kolarević primila mito u ime svog brata (Mila Đukanovića – prim. Monitora) u vezi sa kupovinom akcija Telekoma Crne Gore”.

Temelji afere KAP udareni su u kafeu Grand u kome su Đukanović i Deripaska, dogovorili posao mimo propisanih tenderskih pravila. Koju godinu kasnije pravila su ponovo prekršena da bi se umjesto raskida ugovora na štetu stvarnih i fiktivnih Rusa (do danas je tajna ko stoji iza trećine vlasništva of-šor kompanije koja je kupila KAP) sklopio Ugovor o poravnanju koji su poreski obveznici pomogli sa nekoliko stotina miliona svog novca. Danas Crna Gora i Deripaska svoje račune izravnavaju na međunarodnoj arbitraži.

Konačno, afera Prva banka: tu je Vlada pod kontrolom Mila Đukanovića njegovom bratu Acu prodala kontrolni paket akcija tadašnje Nikšićke banke, kršeći procedure i pravila vezana za kvalifikovane vlasnike. Potom je i Milo Đukanović na krajnje netransparentan način postao suvlasnik banke. Kada je njihov menadžment doveo u opasnost novac klijenata i deponenata banke u pomoć je, sa 44 miliona eura priskočila Đukanovićeva Vlada. I taj novac je vraćen na krajnje problematičan način. Najvećim dijelom tek nakon što su Đukanović i Silvio Berluskoni, tadašnji premijer Italije, ugovorili rijetko viđen finansijski aranžman između države, A2A, EPCG i Prve banke. Danas, kada je – nakon petogodišnjeg partnerstva – vrijeme da se javnost upozna sa stvarnim efektima tog posla, Vlada poslove sa Italijanima stavlja na listu tajnih.

Potpis na spornu odluku Đukanovićevog Savjeta za privatizaciju stavio je Aleksandar Tičić, jedan od optuženih u aferi Košljun. Tičiću se sudi zbog optužbi da je, kao predsjednik Tenderske komisije za prodaju opštinskog zemljišta u Budvi, omogućio Vidu Rađenoviću i njegovim pomagačima (ili nalogodavcima) iz SO Budva da izvrše fiktivnu kupovinu zemljišta koje je kasnije preprodato po višestruko većoj cijeni.

Dokument kojim se predstojeće privatizacije proglašavaju tajnom predložio je Branko Vujović, čovjek kog će ekonomska misao pamtiti najviše po ugovoru koji je u julu 2009. potpisao sa zastupnicima MNSS (bivši vlasnici koji su Željezaru odvukli u stečaj): ,,Svaka strana je saglasna i garantuje da neće preduzeti bilo kakve pravne radnje protiv druge Strane i druga Strana neće biti ugrožena u vezi prethodnih kršenja ugovora, incidenata prevare, nemara ili bilo kakvih drugih pogrešnih radnji…”, piše u Protokolu.

Vujović je i prvi crnogorski zvaničnik, uz Veselina Vukotića, kome se sudilo zbog nepoštovanja zakona u procesu privatizacije Jugopetrola. Nekada kotorskog – a danas podgoričkog. Vujović i Vukotić su, utvrdio je sud, kršili propise o privatizaciji ali su oslobođeni optužbi nakon što su njihove kolege iz Savjeta za privatizaciju posvjedočile da su u to bezakonje bili uključeni svi skupa. Iako je njihovo postupanje Crnu Goru koštalo 25 miliona njemačkih maraka, niko od nadležnih nije postavio pitanje odgovornosti Savjeta i Vlade za štetu. Umjesto toga, pokušavaju se sakriti buduća nepočinstva.

Hoćemo li zbilja, ostaviti koze da čuvaju kupus?

Al’ se nekad dobro htjelo

Kakve su posledice nedostatka pravovremenih i objektivnih informacija na ekonomske performanse u jednoj zemlji, pita se dr Veselin Vukotić u radu Transparentnost u ekonomiji Crne Gore koji je objavio u junu 2001. godine. Poslovni partner premijera Đukanovića i suvlasnik UDG-ija tada je pisao kako “prljav novac neumitno proizvodi i prljavo društvo, prljave odnose među ljudima, povećanje stepena kriminalizacije i ugrožava ljudske slobode”, objašnjavajući i najvažnije posljedice netransparentnosti:
– Potiskivanje konkurencije. Ukoliko je određeni broj ljudi i kompanija bliži izvoru informacija od drugih i ukoliko neprivilegovani uopšte nemaju dostup informacijama, tada se narušava energija koju proizvodi kompanija.
– Sakrivanje stvarne vlasničke strukture je takođe posledica netransparentnosti. Poslovanje pod tuđim imenom narušava primjenu zakona o kompaniji, odnosno proizvodi konflikt interesa u stvarnosti!
– Netransparentnost remeti ugled državne administracije i povjerenja u mjeri koju ona proizvodi u različitim oblastima, uključujući i mjere iz domena makroekonomske politike.
– Narušava se kvalitet poslovnih odluka, ukoliko postoji informacioni vakum.
– Netransparentna ekonomija stvara uslove za povećanje korupcije. Korupcija uvijek dovodi do nepredvidljive distribucije bogatstva, odnosno ona povećava pogrešnu alokaciju resursa u jednom društvu.
– Netransparentnost povećava zatvaranje društva, zatvaranje ekonomije i ekstra-rentu koju dobijaju oni koji su korisnici takvog zatvaranja.
– Netransparentnost je pogubna za strateške investitore, pogotovu za strane strateške partnere.
Rado bismo potpisali svaku od sedam teza profesora Vukotića. A da li bi i on to danas uradio?

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

SMANJENJE STAROSNE GRANICE ZA PENZIJU: Ni javnog interesa, ni smjene Katnića

Objavljeno prije

na

Objavio:

Zakon o radu je izmijenjen bez javne rasprave, bez konsultacija sa socijalnim partnerima, finansijskih analiza, bez procjene štete po budžet…

 

Nakon što je početkom decembra poslije višemjesečnih peripetija nekako sklopljena  izvršna vlast, smjena glavnog specijalnog tužioca (GST) Milivoja Katnića bio je prvi zahtjev Demokratskog fronta (DF). Čak su pokušali da izmjenama Zakona o državnom tužilaštvu ukinu SDT, ali taj dokument nije prošao Venecijansku komisiju, jer nije ispunjavao evropske standarde.

U srijedu su izglasane izmjene Zakona o radu koje su predložili Milan Knežević (DF) i Maja Vukićević (DF) kojim će građani biti obavezni da idu u penziju sa 66 godina, umjesto za 67, kako je to do sada bio slučaj.

Zakon je izglasan na brzinu, bez javne rasprave, bez konsultacija sa Socijalnim savjetom, niti drugim socijalnim partnerima. Vlada je odavno pokazala da je izvršno tijelo bez „izvršne moći“. Zato ne čudi što nijesu prstom mrdnuli. Sve to da bi se jedan čovjek poslao u penziju. Milivoje Katnić je, međutim, i dalje na funkciji, dok je, po riječima sindikalnih predstavnika, veliki broj ljudi prijevremeno ostao bez posla zbog izmjena Zakona o radu, a ostale su im kreditne i druge obaveze koje penzijom ne mogu da finansiraju.

Knežević je rekao da nije imao namjeru da izmjenama Zakona o radu ubrza odlazak Katnića u penziju, već da taj akt uskladi sa Zakonom o penzijskom i invalidskom osiguranju kojim je već predviđeno da osiguranik stiče pravo na penziju sa 66 godina starosti i 15 godina radnog staža. On je naveo da desetine hiljada mladih čeka da se zaposli, što je bio još jedan motiv izmjena ovog zakona.

,,Da je ovaj zakon donešen protiv specijalnog državnog tužioca, Milivoja Katnića, on bi u ponedjeljak dobio rješenje o penziji, a to se nije desilo. Zakon o tužilaštvu jasno je normirao da Katniću treba Tužilački savjet da konstatuje prestanak mandata”, kazao je Knežević tokom skupštinske rasprave.

Iz Unije slobodnih sindikata i Akcije za ljudska prava tvrde da Zakon o radu i Zakon o penzijskom i invalidskom osiguranju (PIO) ne treba usklađivati, jer nijesu u koliziji. Zakon o PIO propisao je starosnu granicu za penziju od 66 navršenih godina, međutim, Zakon o radu je davao mogućnost radniku da nastavi da radi do 67 godine. Dakle, građaninu je data mogućnost da pođe u penziju godinu ranije, ali je imao izbor da to ne učini ukoliko se osjeća sposobnim da radi duže. Novim izmjenama zakona im je taj izbor ukinut.

Slaven Radunović (DF) je još tokom skupštinske rasprave u vezi sa radom tužilaštva, nedvosmisleno rekao da su „nadmudrili“ i „pobijedili“ Katnića i donijeli izmjene Zakona o radu zbog kojih će mu prestati mandat. On je rekao da će Katnić otići sa funkcije 12. juna, kada je prvobitno stupio na snagu Zakon o radu.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PROMJENE U JAVNOM SERVISU: Kocka je bačena

Objavljeno prije

na

Objavio:

Da će promjena vlasti konačno značiti i oslobađanje RTCG-a i stvaranje istinskog javnog servisa obećali su poslanici većine u Skupštini. Dosadašnji potezi ne ulivaju nadu da će se to stvarno i desiti

 

Sa promjenama u Radio-televiziji Crne Gore nova vlast nije žurila. Tek prošle subote je Skupština, sa 43 glasa za, imenovala nove članove Savjeta RTCG-a. Izabrani su Bojan Baća (Univerzitet Crne Gore), Žarko Mirković (CANU), Naod Zorić (predlog nacionalnih ustanova kulture i NVO), Filip Lazović (Unija poslodavaca), Veselin Drljević (NVO iz oblasti medija), Milica Špajak i Amina Murić (NVO koje se bave ljudskim pravima), Marijana Camović-Veličković (Unija slobodnih sindikata) i Predrag Marsenić (Crnogorski olimpijski i paraolimpijski komitet).

Za ovu sedmicu je najavljena konstitutivna sjednica, a predsjednik Skupštine Aleksa Bečić je u srijedu izvlačio žrijeb kojim je ispalo da mandat od pet godina u Savjetu imaju Marsenić, Drljević, Špajak i Lazović, od četiri godine Murić, Camović Veličković i Mirković, a na tri Bojan Baća i Naod Zorić.

Bečić je najavio da novi Savjet u roku od osam dana od imenovanja treba da započne postupak izbora novog generalnog direktora RTCG-a. Za izbor novog generalnog direktora Savjet raspisuje javni konkurs koji traje 15, a najduže mjesec dana, nakon čega postoji rok od 20 dana za žalbe. Tako da bi u avgustu RTCG trebao da ima novog direktora.

Aktuelnom generalnom direktoru  RTCG-a Božidaru Šundiću, koji je na toj poziciji od  novembra 2018, mandat je trebao da traje četiri godine. On je ranije najavio da menadžerski i urednički tim  neće podnijeti ostavke. Šundić nema zakonskog osnova da kao neki od njegovih prethodnika tuže RTCG – Branku Vojičiću isplaćeno 80.000, a Rade Vojvodić potraživao blizu 250.000 eura.

Prošlonedjeljna skupštinska rasprava o RTCG-u, prošla je bez opozicije, a vladajuće partije su jednoglasno obećale da ,,javni servis” više neće služiti vlasti već građanima.

Govorilo se nadahnuto:,,Uredništvo Radio-televizije Crne Gore konačno selimo iz Splendida i vraćamo u Bulevar revolucije”, kazao je Boris Bogdanović iz Demokrata. Poslanica SNP-a Milosava Paunović nazvala je RTCG štetočinama društva. Poslanica Pokreta za promjene (PzP) Branka Bošnjak pohvalila je obrazovni program TVCG-a, ali je rekla da je informativni program ,,javno zastiđe”. Božena Jelušić, iz URA, pomenula je rijetke svijetle trenutke u radu: ,,Govorim na primjer o emisiji Mehanizam. Znamo da smo imali jednu epizodu kada je javni servis krenuo boljim putem kad su na čelu bili Mićunović i Kadija. Kad je javni servis pokušao da odgovori zadacima na putu pridruživanja EU”.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

BURNA UVERTIRA UOČI DODJELE TRINAESTOJULSKE NAGRADE: Duhovi vremena

Objavljeno prije

na

Objavio:

Četnici su gospoda, tvrdi Bećir Vuković koji je predložen za predsjednika žirija za dodjelu Trinaestojulske nagrade. Bili i ostali, a poslije njih gospode i nema, obrazlaže dalje. Izbor Vukovića samo oslikava gdje smo. I do sada je dodjela ovog priznanja često bila praćena raznim tenzijama i oslikavala je duh vremena

 

Predlog da na čelu žirija za dodjelu Trinaestojulske nagrade, najvišeg državnog priznanja u Crnoj Gori, bude Bećir Vuković, pjesnik koji veliča četnički pokret, izazvao je buru.

Administrativni odbor Skupštine je pored Vukovića za članove žirija predložio prof. dr Dragana Koprivicu, mr Isidoru Damjanović, prof. dr Miletu Marka Ivanovića, dr Milenu Burić, Gorana Batrićevića i Miomira Vojinovića.

Iz DPS-a je ocijenjeno da se radi o još jednom „ekspertu u negiranju antifašističkih temelja Crne Gore.“ SDP je kritiku usmjerio na URU: „Sramotno je što je URA, a i ostale nazovi građanske partije, za komisiju koja slavi 13. jul, Dan državnosti i Dan ustanka crnogorskog naroda protiv fašizma izabrala osobu kojoj je ‘Draža vođa trećeg srpskog ustanka'“.

Predsjednik Administrativnog odbora je Milutin Zogović iz DF-a, a članovi su Luiđ Škrelja (DPS), Radoš Zečević (DF), Vladan Raičević (DF), Dragan Vukić (SNP), Momo Koprivica (Demokrate), Vladan Martinović (Demokrate), Miloš Konatar (URA), Daliborka Pejović (DPS), Suzana Pribilović (DPS), Damir Šehović (SD), Kenana Strujić-Harbić (Bošnjačka stranka) i Raško Konjević (SDP).

Kako je Vuković bio član ovog žirija i prošle godine, iz URE su odgovorili da SDP-u tada to nije smetalo. Iz DPS-a su prošlogodišnju podršku Vukoviću, koji je predložen od strane DF-a, obrazložili kao pokušaj „zdravog dijaloga“ sa jedinim djelom opozicije koji je tada učestvovao u radu parlamenta.

I ovom prilikom potvrdila se praksa nove vlasti koja uporno zanemaruje manjine. O predlogu Bošnjačke stranke da Suljo Mustafić bude član žirija, Odbor nije ni raspravljao. Objasnili su da je bio sedmi na listi, a oni biraju šest članova.

Reagovali su i iz Saveza udruženja boraca NOR-a i antifašista Crne Gore. Oni  smatraju da je Vuković „negator antifašističkih tekovina Trinaestojulskog ustanka crnogorskog naroda, te da mu ne pripada mjesto predsjednika žirija za dodjelu ovog najvišeg državnog priznanja”. Jedan od dobitnika 13-julske nagrade Vukić Pulević izjavio je da je ovo riskantan potez, preko kojeg se ne smije olako preći. Adnan Čirgić, dekan Fakulteta za crnogorski jezik, koji je ovu nagradu dobio 2018. ironično je konstatovao: „Da se kojim slučajem 13-julska nagrada može dodjeljivati posthumno, nema sumnje da bi je ovaj žiri gotovo jednoglasno dodijelio Pavlu Đurišiću, za životno djelo.“

Za Vukovića su „četnici gospoda.“ Bili i ostali, piše Vuković na portalu Vidovdan 2018. godine i dodaje da poslije njih gospode i nema. Nakon promjene vlasti, Vuković veliča DF a kritikuje Vladu,  za URU, koja ga izglasa, tvrdi da je „Udbina Udba.“ Nije mu po volji ni novi premijer Zdravko Krivokapić jer je sve više protiv njemu omiljenog DF-a. Posebno ga je šokirala vijesti da je podržao osnivanje Monitora. Piše da je na Trgu bana Jelačića kada se pojavio prvi broj Monitora bilo opšte veselje. Premda: „Nije svakome bilo do slavlja. Neki ustaški tjednici uplašili su se konkurencije, jer je Monitor na samom startu daleko dobacio, i evo do danas ne podbacuje…“ U tom stilu objašnjava i današnju situaciju: „Zar nije kohabitacija crnogorskih partizana i crnogorskih ustaša protiv crnogorskih četnika, vrlo inspirativan uzor…“  A čovjek može biti izabran da odlučuje o najznačajnijoj državnoj nagradi za 2021. godinu – 76 ljeta nakon Drugog svjetskog rata.

I do sada je dodjela ovog priznanja često bila praćena raznim tenzijama i oslikavala je duh vremena.

Prošle godine, kada se pandemija zahuktavala, nagrada je dodijeljena Institutu za javno zdravlje, doktoru Ranku Lazovići i istoričaru Živku Andrijaševiću. Jedan od lidera DF-a Milan Knežević tvrdio je da je prekršen Zakon o državnim nagradama jer on predviđa da se u jednoj oblasti može dodijeliti samo jedna godišnja Trinaestojulska nagrada.

I 2018. u žiži je bio predsjednik žirija – slikar Ranko Todorović Todor koji nakon postavljenja izjavio da „dokazani neprijatelji Crne Gore ne mogu da dobiju Trinaestojulsku nagradu.“ Da podsjetimo da je tada, a umnogome i sada, potvrde o patriotizmu izdavao DPS.

Ipak, dešavalo se i da politički nepodobni dobiju nagradu. Tako je 2015. Trinaestojulsku dobio dramski pisac Ljubomir Đurković, koji u kritikama nije štedio prošlu vlast. I to u oštroj konkurenciji – te godine KAP je predložio tajkuna Veselina Pejovića. Objasnili su da bez njega ne bi bilo ni Kombinata.

Pojedini dobitnici ove nagrade prijetili su 2013. da će je vratiti. Te godine nagrada je dodijeljena politikologu Radulu Kneževiću, književniku Iliji Lakušiću i književniku Gojku Čelebiću, bivšem ministru kulture u Vladi Mila Đukanovića od 1993. do 1996. Kritičari su bili bijesni, tvrdeći da se najznačajnija državna nagrada dodjeljuje dvojici protivnika nezavisnosti Crne Gore Lakušiću i Čelebiću, te anonimnom zagrebačkom politologu. Književnik Andrej Nikolaidis je napustio žiri u kojem su, pored njega, bili predsjednik prof. dr Dragan K. Vukčević i članovi prof. dr Predrag Ivanović, prof. dr Dragan Koprivica i prof. dr Milenko Popović. Dodjeli nagrade nijesu prisustvovali tadašnji predsjednik Filip Vujanović, niti premijer Đukanović, a svoju obavezu dodjele priznanja eskivirao je predsjednik Skupštine Ranko Krivokapić. Nagradu je dobitnicima uručio tadašnji potpredsjednik Skupštine Suljo Mustafić.

Kakav nas još skandal očekuje tokom ovogodišnje dodjele, uskoro ćemo saznati.

Na brojne kritike Vuković nije odgovarao. Za Dan je izjavio da će svoje reći tek nakon dodjele nagrade.

A odluku o predlogu Administrativnog odbora o članovima ovogodišnjeg saziva žirija za dodjelu Trinaestojulske nagrade donijeće poslanici na zasijedanju koje je u toku.

 

Dobitnici

Prošle godine Trinaestojulsku nagradu su dobili Institut za javno zdravlje, ljekar Ranko Lazarević i istoričar Živko Andrijašević. Književni istoričar Dragan B. Perović, istoričar Božidar Šekularac i književnik Pavle Goranović nagrađeni su 2019, a 2018. slikar Krsto Andrijašević, violončelista Aleksa Asanović i filolog Adnan Čirgić.

  1. godine nagradu su dobili vajar Miodrag Šćepanović, prof. dr David Kalaj i dr Svetozar Savić; 2016 – prof. dr Igor Đurović, pisac Milorad Popović i kantautor Miladin Šobić; 2015 – književnik Ljubomir Đurković, univerzitetska profesorica Vesna Kilibarda i slikar Srđan Vukčević; 2014 – reditelj Gojko Kastratović, istoričar umjetnosti Aleksandar Čilikov i direktor Muzeja i galerija Podgorice Niko Martinović, te godine je nagradu za životno djelo, koja se može dodijeliti svake druge godine, dobio slikar Vojislav Vojo Stanić.

Godine 2012. nagrada je pripala kompaniji 13. jul Plantaže, ŽRK Budućnost i reditelju Branku Baletiću. Marina Abramović dobila je nagradu za životno djelo; 2011 – laureati su bili reditelj Slobodan Milatović, kompozitor Žarko Mirković i istoričar Šerbo Rastoder.

Miodrag Dado Đurić primio je Trinaestojulsku nagradu za životno djelo 2010, te godine godišnjim nagradama ovjenčani su slikar Luka Lagator, književnik Radoslav Rotković i VK Primorac. Rajko Todorović Todor nagrađen je 2009, zajedno sa timom arhitekata koji je izlagao na Venecijanskom bijenalu i izdavačkom kućom CID. Dobitnici 2007. bili su šahista Božidar Ivanović, dramski pisac Veljko Radović i pjesnik Mladen Lompar, a 2005. ljekar Pero Lompar, biolog Vukić Pulević i pisac Zuvdija Hodžić.

 

Biografija potencijalnog predsjednika žirija

Bećir Vuković, rođen je 1954. godine u Kolašinu. Studirao na Filološkom fakultetu u Beogradu, Opštu i jugoslovensku književnost.

Od 1980. do 2016. objavio je 16 knjiga poezije. Nagradu Risto Ratković, dobio je godinu dana nakon što se njom ovjenčao sada presuđeni ratni zločinac Radovana Karadžić, 1994. godine. Nagrada Marko Miljanov dodijeljena mu je 1989, Kočićevo pero 2010, Zlatno pero Rusije 2011…

Član je Udruženja književnika Srbije i Pokreta pjesnika Svijeta (Poetas del Mundo). Predsjednik je Društva srpskih književnika Crne Gore i Hercegovine i glavni i odgovorni urednik časopisa Srpki jug.

Na Vukovićevom zvaničnom sajtu istaknut je citat iz njegove poezije: lep je/ ni noć na njega ne može da padne/ lep je lep je.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo