Povežite se sa nama

MONITORING

ANKETA: Njihova ili naša posljednja faza

Objavljeno prije

na

dusko-kovacevic

Duško Kovačević, kolumnista
Prijeteći govor – populistička predstava

– Nisam od onih koji će potrčati i ovaj Đukanovićev ogavni gest pripisati neurotičnom iskliznuću političara koji je u problemu. Ne. Ako je nešto karakteristično i postojano u premijerovoj dugoj karijeri onda je to drzak i vulgaran idiolekt kojim se tradicionalno legitimiše svojim pristalicama, znajući odlično da oni baš takav vokabular i očekuju od njega. Bizaran i prijeteći govor je njegova svojevrsna i populistička predstava, vođina komunikacija, ali i saglasnost na primitivno–agresivnom nivou sa bazom, tako imanentna svim autokratskim sistemima. U prostačkom i nasilnom se najsnažnije identifikujemo sa kultom. Još je From lijepo pisao o tome.

S duge strane, zar nije svojevrsna provokacija i Đukanovićevo pominjanje forenzičkog centra u toj besramnoj tiradi o kojoj govorimo? U državi prepoznatljivoj po ogromnom broju nerasvijetljenih ubistava, u kojoj je još juče ubijen bivši poslanik Saša Marković, gdje gotovo nijedan zločin osjetljive pozadine nije dobio sudski epilog zbog ,,nedostatka dokaza”, pominjati forenzički centar u tom kontekstu, može samo Milo Đukanović.

Ono što donekle raduje u ovom premijerovom uličarskom prosedeu jeste ipak otvorena zgroženost kod jednog solidnog dijela građanstva, što ne bi bio slučaj koju godinu ranije, ako je suditi po komentarima na društvenim mrežama. Sve veći broj građana počinje, s pravom, Đukanovića shvatati kao indikaciju jedne duge i teške društvene bolesti…

Dragoljub Vuković, analitičar medija
Svaka bruka nije za javnost

– Pristup koji je predsjednik Vlade Milo Đukanović imao kada je komentarisao slučaj medijske kampanje protiv Vanje Ćalović neodoljivo podsjeća na pristup koji je imao tabloid Informer, koji je tu kampanju počeo i vodio na skoro opšte zgražavanje. Sada jedino ostaje dilema da li je Đukanović lično inspirisao kampanju i dao joj osnovni ton ili je, pak, predsjednik Vlade Crne Gore i lider Demokratske partije socijalista došao u fazu kada bezuslovno vjeruje beogradskim tabloidima. Bilo šta da je u pitanju, Đukanović bi trebalo da ima toliko obzira prema sebi i državi na čijem je čelu da to skriva od javnosti. Ne mora se baš svaka bruka podijeliti s javnošću!

Ljiljana Raičević, direktorica Sigurne ženske kuće
Monstruozni napad

– Nije me iznenadio monstruozni napad premijera na istinsku heroinu crnogorskog naroda. Navikli smo se na takav njegov rječnik u proteklih četvrt vijeka. U jednom trenutku poziva tužilaštvo da pošalje snimak forenzičarima da se utvrdi ko je na snimku, u drugom trenutku se sam proglašava forenzičarem i tvrdi da je na snimku Vanja Ćalović. Ono što me jeste iznenadilo je rekcija novinara. Pet njih je sjedjelo u studiju sa Đukanovićem i samo jedan je regovao na ove brutalne napade. Ta činjenica, koliko god bila tužna, dosta govori i o stanju u medijima, ali i cjelokupnom društvu.

I odakle Đukanoviću saznanje da se zaštićena svjedokinja i žrtva seks trafikinga, koja je prošla golgotu u našoj zemlji, nalazi u Kanadi? Zar na to ne treba da reaguje vrhovni državni tužilac Ivica Stanković? Zar Đukanoviću nije prioritetnije da apeluje na državnog tužioca da ispita navode iz brojnih prijava koje je MANS podnio za korupciju na visokom nivou i organizovani kriminal, nego da mu daje instrukcije šta da radi sa montiranim pornografskim snimcima.

Ovakvim bahatim ponašanjem premijer šalje poruku svim slobodnomislećim ljudima u Crnoj Gori da ukoliko se usude da dovedu u pitanje njegov rad i to podijele sa građanima Crne Gore, slijedi im Informer, ne samo novina koja je zadužena za najgoru vrstu kampanje nad svima onima koji kritikuju vlast, nego Informer kao najbolji reprezent svega onoga što Đukanović jeste i radi u proteklih 25 godina.

Ibrahim Čikić, član Međunarodnog ekspertnog tima za istraživanje genocida Instituta Kanade
Atak na moral slobodoumnih građana

– Vanja Ćalović je ikona potlačenih građana Crne Gore. Simbol otpora i borac za ljudsko dostojanstvo. Istinski nevladin sektor i beskrupulozni borac za vladavinu prava. Svaki atak na našu lavicu je atak na moral svih slobodnoumnih građana Crne Gore. Posljednji brutalni napad na Vanju Ćalović doživljavam kao vrlo opasnu poruku i jasan pokazatelj da se naše društvo nije pomaklo iz devedesetih.

Nažalost, i određeni međunarodni centri moći imaju ogromnu odgovornost za ovakvo ponašanje crnogorskog oligarha. Bojim se da će ovakvi i slični napadi, imajući u vidu činjenicu da dolaze iz samog vrha režima, postati naša svakodnevica i koji će u završnici raspleta višedecenijske drame imati nesagledive tragične posljedice.

Daliborka Uljarević, izvršna direktorka Centra za građansko obrazovanje
Prijetnja kritičarima režima

– Premijer Đukanović je na nedopustivo prizeman, ličan i diskriminatoran način pokušao da diskredituje koleginicu Vanju Ćalović. To je istovremeno prijetnja i svim drugim kritičarima režima protiv kojih formalni i neformalni centri moći zajedno godinama vode prljave kampanje. Cilj tih kampanja, u kojima nije izuzeta ni zloupotreba institucija i javnih fondova, uz redovnu upotrebu tabloidnih i zloupotrebu državnih medija, je da se kroz kompromitaciju i ograničavanje osnovnih sloboda i prava kritički orijentisanih pojedinaca, medija i NVO pokuša skrenuti pažnja sa brojnih problema crnogorskog društva, ali i izbjeći odgovornost onih koji su te probleme prouzrokovali svojim nestručnim, nesavjesnim i nedomaćinskim rukovođenjem.

Najviši državni funkcioneri imaju obavezu da rade na uspostavljanju klime tolerancije za drugost i drugačije, da insistiraju na argumentovanim raspravama sa neistomišljenicima. Korišćenje pozicije koju imaju da podstiču na progon svih koji se usuđuju da dovode u pitanje dominantne projekte moći je izuzetno opasno ne samo za kritičare vlasti kojima se praktično crtaju mete time već i za ukupnu stabilnost društva.

Kada ovom premijerovom doprinosu prljavoj kampanji protiv kritički orijentisanog dijela civilnog društva, dodamo njegovo etiketiranje i nerazumjevanje uloge Delegacije EU u Crnoj Gori dobijamo kompletniju sliku problema. Taj problem svoju refleksiju ima u prevaziđenom političaru Đukanoviću, koji sve više liči na Slobodana Miloševića, upravo iz faze kada ga je tako opisao i sam Đukanović. Naime, ovakvi njegovi nastupi pokazuju da se radi o čovjeku koji svoje političke stavove o evro-atlanskim integracijama deklarativno iznosi, a suštinski je u sukobu sa osnovnim demokratskim principima.

 

Slobodan Pejović, bivši policijski inspektor
Stidim se zbog Đukanovićevih optužbi

– Povodom monstruoznih optužbi Vanje Ćalović od strane premijera Mila Đukanovića moram reći da se stidim kao što sam se stidio početkom devedesetih godina prošlog vijeka zbog pohoda na Dubrovnik i deportovanja bosanskohercegovačkih izbjeglica. Ovo je najsramniji Đukanovićev čin od svih sramnih činova koji su njegovo djelo u proteklih dvadeset i pet godina. Ogorčen sam zbog ovakvih optužbi . Volim Crnu Goru iznad svega i mislim da sam to toliko puta dokazao, ali poslije ovakvih i sličnih premijerovih optužbi više sebi ne mogu da objasnim zašto je volim.

 

Prof. dr Milan Popović
Izazov cijelom društvu

– Poslednji napad Mila Đukanovića na Vanju Ćalović označava i poslednju fazu jedne beskrupulozne oligarhijske vlasti. Ili poslednju fazu otpora ovoj vlasti. Da li ono prvo ili ovo drugo, još uvek ostaje da se vidi.

Crnogorski multiprajm ovim napadom do kraja se razobličio kao najveće zlo, nesreća i sramota u novijoj istoriji Crne Gore. Njegov Informer prevazišao je čak i Informbiro iz 1948. A on sam, u nekontrolisanoj panici, dao je i dodatne dokaze, zbog kojih je u ozbiljnoj literaturi već označen i kao „integralni igrač”, istovremeni šef odnosno vrh vlasti i organizovanog kriminala.

Najnoviji ispad našeg multiprajma bacio je dodatno svetlo i na to kako ova vlast (zlo)rabi „državu”, „EU” i „NATO”. I skinuo saučesničku masku sa njenih brojnih domaćih i međunarodnih podržavalaca, SDP i ostalih koalicionih „partnera”, VDT i ostalih „institucija”, jelkakacina i ostalih filiparikera.

Konačno, najnoviji delikt našeg „integralnog igrača”, poslednji je izazov i za celokupno crnogorsko društvo, opoziciju i alternativu. Dopusti li se da ovome i ovo prođe bez posledica to može značiti samo jedno – da ovde više nikakvog društva, opozicije i alternative nema.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

Izdvojeno

ZORAN BRĐANIN NA ČELU UPRAVE POLICIJE: Vršilac dužnosti podijelio vlast

Objavljeno prije

na

Objavio:

URA je „progurala“ jednog, premijer Krivokapić priželjkivao je drugog, dok je DF saopštio da neće podržati nijednog kandidata koga predloži Vlada, pošto smatraju da je njihov favorit nezakonito eliminisan iz trke za direktora UP

 

Vlada je u utorak imenovala Zorana Brđanina za vršioca dužnosti direktora Uprave policije. Dosadašnji rukovodilac Odjeljenja za analitiku i unaprjeđenje rada policije bio je favorit URA-e koja je isticala da je riječ o školovanom profesionalcu. Na drugoj strani, premijer Zdravko Krivokapić je navijao za Dragana Klikovca, jednako školovanog dugogodišnjeg policajca i aktuelnog rukovodioca Operativno-komunikacionog centra (OKC).

Javnosti nije poznato šta je, ili ko, presudio. Zato smo upoznati sa stavom Demokratskog fronta da neće podržati nijednog kandidata za zvanje prvog policajca u Crnoj Gori.

,,DF je organizacija koja se protivi svemu sve što nije apsolutno po njihovoj volji“, komentarisao je takvu odluku, uz osmijeh, potpredsjednik Vlade zadužen za bezbjednosni sektor Dritan Abazović navodeći „cijenim svačije mišljenje pa i njihovo, ali zaista ne bih imao neki specifičan komentar”. Iako su novinske stranice punili tekstovi o ozbiljnom sukobu čelnika izvršnih vlasti zbog imenovanja šefa policije, Abazović tvrdi da nije bilo riječi o većem mimoilaženju.

,,Bilo je različitih mišljenja i to je po meni demokratski, ne bi trebalo to da nas čudi. Mislim da je sada u Crnoj Gori s jednoumljem završeno i mi bilo kakve monopole ne možemo više da prihvatimo“, objašnjavao je Abazović. „U demokratskoj atmosferi smo razgovarali, razmijenili mišljenja, vodili dijalog i čini mi se došli do najboljeg rješenja. Na kraju to je prijedlog ministra Sergeja Sekulovića i smatram da je to krajnje primjereno“.

Zoran Brđanin se kao ozbiljan kandidat za direktora UP-a pominje još od avgustovskih izbora, čim je postalo jasno da će doći do sveobuhvatnih kadrovskih izmjene u bezbjednosnim strukturama. U borbi za to mjesto, tvrde naši dobro obaviješteni sagovornici, pomogao mu je i nekadašnji resorni ministar  u prelaznoj Vladi Goran Danilović, koji je kod svojih koalicionih  kolega urgirao da ukažu povjerenje čovjeku koji ima njegovo povjerenje. Kod DF-a mu, međutim, ta nastojanja nijesu prošla. Zato se Danilović oglasio i  ogradio od izjava čelnika DF-a koji su poručili da Koalicija za budućnost Crne Gore ne pristaje da pripadnici režima Mila Đukanovića, „pod jeftinim izgovorima i protivzakonitim radnjama“, eliminišu jedine ozbiljne i odgovorne kandidate za direktora UP-a. Iz Danilovićeve Ujedinjene Crne Gore tada je saopšteno da je DF iznio grubu i netačnu ocjenu.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte ostatak teksta u štampanom izdanju Monitora od 26. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

OD PEKINGA DO TUZI – ŽIVOT U SLUŽBI POLITIKE: Između nada i barikada

Objavljeno prije

na

Objavio:

Premijer tek treba da pojasni započetu priču o novim državljanima. A Vlada ima i prečeg posla. Za početak, valja ići u Tuzi. Pa u Nikšić (izbori). I Skupštinu (budžet). Potom  će već biti jasnije šta je kome činjeti

 

Ponovo živimo u zanimljivim vremenima.

„Dobro jutro svima sa slobodne crnogorske teritorije – iz Ambasade Crne Gore pri Svetoj Stolici i pri Malteškom redu!“, pozdravio je u srijedu ujutru svoje pratioce na Tviteru bivši ambasador u Vatikanu Miodrag Vlahović. Krajem  dana, nakon što je predsjednik Milo Đukanović potpisao ukaz o razrješenju osam ambasadora koji nijesu bili po volji novih vlasti, Vlahović stavlja tačku na pobunu: „Bila je časti da budem ambasador…“.

,,Bilo je veliko zadovoljstvo, izuzetna čast i ponos predstavljati Crnu Goru na poziciji ambasadora u Narodnoj Republici Kini“, oglasio se i Darko Pajović, najplaćeniji crnogorski diplomata, nakon što su do njega stigle vijesti o Đukanovićevoj otkomandi. „Na kraju, a zapravo na početku, hvala mojoj porodici, prijateljima i svim pristojnim građanima Crne Gore za svu vašu podršku“, poručio je Pajović. Tako se na sebi svojstven način osvrnuo i na  nepristojne koji nijesu  podržali  ono što je radio kao predsjednik Pozitivne CG, opozicione partije koja se podijelila, pa potčinila DPS-u i krupnom kapitalu, da bi potom pala u zaborav. Zato je Pajović nagrađen funkcijom predsjednika parlamenta a potom i ambasadorskim mjestom u Kinu.

Javni sukob Vlade i sada već i bivših, ambasadora iskoristio je Đukanović da ukaže na politički revanšizam novih vlasti,  pokaže  kako kao predsjednik  neće pokušavati da prepravlja izborni rezultat i naglasi da smijenjeni ambasadori koji su, uglavnom, njegovom voljom otišli u diplomatska predstavništva „ne smiju biti kvalifikovani kao osobe koje rade na štetu i protiv interesa države“. U saopštenju iz njegovog kabineta objašnjava se kako je predsjednik odluku o opozivu osam ambasadora donio „poštujući kohabitaciju vlasti“, a nakon „korekcije obrazloženja“ iz MVP.

Dugo znamo predsjednika DPS-a i njegove demokratske i ekonomske potencijale. Tu jedno saopštenje i (još) jedna afera neće mnogo promijeniti. Ali bi čelnici izvršne vlasti i iz ove priče trebalo da nauče koliko je važno da što prije formiraju stručne timove sposobne da posao obave zakonito i u skladu sa važećom procedurom i praksom. Da ne bi Miodrag Vlahović juče, ili Milivoje Katnić, sjutra, od svog razrješenja pravili novu bitku na Neretvi.

Sličnih priča imamo i na domaćem terenu.  

Nadležni iz Ministarstva zdravlja odlučili su da zatvore lokale u Tuzima, Danilovgradu i Baru uz obrazloženje da stanovnici Podgorice, nakon zatvaranja kafića, restorana i kafana u glavnom gradu zbog loše epidemiološke situacije, tamo idu u provod i šire zarazu. Ostalo je nejasno zašto nadležni ne zabrane međugradski saobraćaj iz Podgorice, nego sankcionišu ugostitelje i stanovnike mjesta u kojima je epidemiološka situacija mnogo bolja. (Ne)očekivano, uslijedila je reakcija.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte ostatak teksta u štampanom izdanju Monitora od 26. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SLUČAJ PETRA IVANOVIĆA: Mak na konac

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nova vlast bi, ukoliko zaista ima namjeru da ispravi krive drine prethodnog režima, i izvede na čistac sve zloupotrebe državnih resursa od strane ranijih moćnika, morala najprije da oslobodi institucije, prvenstveno tužilaštvo. A ne da kopa, što bi reko′ bivši ministar Ivanović, po fiokama, i u televizijskim emisijama glumi civilni sektor

 

Petar Ivanović, bivši ministar poljoprivrede, istjerivao je „mak na konac“ na državnoj televiziji. S brdom fascikli i dokumenata, opušten kao kod kuće, objašnjavao je kako je „notorna laž“, da je za jedan dan, tokom kog je bio u Podgorici, uzeo dnevnice od pet hiljada eura za put u sedam zemalja, za šta ga je prethodno optužio aktuelni ministar poljoprivrede Aleksandar Stijović, aludirajući da je Ivanović zloupotrijebio tadašnju poziciju.

I istjerao ga je, reklo bi se. Dokazao je silnim papirima i slajdovima u studiju, brižljivo pripremljenom da i tehnički odbrani bivšeg ministra i aktuelnog ekonomskog savjetnika predsjednika države, da je stvarno bio na tim putovanjima, da ih nije izmislio, a da su mu dnevnice koje su mu po tom osnovu pripale, isplaćene kasnije, u jednom danu. Stvar računovodstva valjda.

Zanimljivo je, svakako to, da prvi put gledamo bivšeg ministra s tolikom dokumentacijom kako maše papirima u sopstvenu odbranu. A prilika, da se brani javno, imao je mnogo. Ranije je, međutim, kad god bi postao akter neke od afera, radije pribjegavao performansima – bacao perje ili citirao Ajnštajna. Kao onda kada je pokušao da demantuje pisanje Vijesti da je u godini kojom je vladao poljoprivredom broj zaposlenih u toj oblasti smanjen na 2.490 hiljada. Istina, nije mu tada bilo lako da papirima dokaže svoje fantastične statistike o vrtoglavom rastu zaposlenih u poljoprivredi od 52 odsto za jednu ili 136,5 posto za dvije godine njegovog ministrovanja. Lakše mu je bilo da u studio dovede sve zaposlene u poljoprivredi. Stali bi.

Papire i fascikle, a ni gostovanje ministra na TV-u nijesmo vidjeli ni onda kada je OCCRP objavio istraživanje koje je Ivanovića dovelo u vezu sa klanom Darka Šarića, koji je u Srbiji nedavno zbog trgovine narkoticima osuđen na 15 godina zatvora.

To istraživanje dovelo je bivšeg ministra u vezu sa Šarićevim kompanijama i aferom vezanom za Fudbalski klub Mogren, kada je budvanski DPS funkcioner Boro Lazović poklonio  zemljište od 20.000 kvadratnih metara FK Mogrena, tik uz obalu, „investitorima iz Švajcarske i Francuske”.  Lazović je zemljište, u stvari, poklonio Šariću, otkrio je OCCRP u saradnji sa MANS-om, a čitava transakcija odrađena je preko dvije kompanije – Nova Star CG i Amsone Enterprises Montenegro. OCCRP je došao do dokaza da je Nova Star CG u vlasništvu firme Nikomat LLC iz Delavera, iza koje su bili Šarićeva sestra Danijela i Nebojša Jestrović, a da je direktor kompanije Nova Star CG Blagota Radulović, pomoćnik ministra Petra Ivanovića.

OCCRP je takođe objavio i dokument iz crnogorskog Privrednog registra, dopis upućen Ivanoviću od strane advokata panamske kompanije Adriatic Overseas Holdings na koju je kasnije prenijet udio firme Nova Star CG sa kojom je Lazović potpisao sporni angažman. Dopis iz Paname je Ivanoviću poslat na njegovu kućnu adresu, kako bi potpisao punomoćje koje je firma izdala u korist advokatice Zorice Đukanović. Ona je zastupala više osoba povezanih sa Šarićem, ali i Aleksandra Aca Đukanovića, brata crnogorskog predsjednika, čija je banka poslovala sa narko bosom.

„Ova firma je od posebnog značaja jer predstavlja konačnu vezu između Darka Šarića, srbijanskog biznismena Stanka Subotića i Mila Đukanovića, tri osobe koje su zajedno blisko povezane preko Prve banke i niza poslovnih aranžmana”, zaključio je OCCRP u istraživanju. A Petar Ivanović je za tu kompaniju potpisivao punomoćje. Valjda je zbog toga danas u kabinetu predsjednika države, a ne zbog urednih putnih naloga.

Ivanović se nije oglasio tim povodom. A lijepo bi bilo da smo ga vidjeli kako drži punomoćje na TV-u i objašnjava sopstvenu ulogu u toj transakciji, i uopšte veze bivše vlasti sa Šarićem. Ili da objasni zašto su ga Monitorovi izvori nazivali „ključnim čovjekom Šarića za pranje para preko Hipo banke”. Ivanović je jedno vrijeme upravljao bordom Hipo alpe adria banke, preko koje su kompanije povezane sa Šarićem imale milionske transakcije.

MANS je objavio i da je Iva­no­viću narko bos Darko Šarić platio avionsku kartu za putovanje na istom letu na kom je bio i Šarićev saradnik i direktor pljevaljske Mat company Jovica Lončar.

„Avio-listing na kome se nalazi ime ministra Petra Ivanovića i njegovog saputnika na letu za Pariz i Ženevu Jovice Lončara, dio je dokumentacije koja je zaplijenjena po naredbi istražnog sudije Posebnog odjeljenja Višeg suda u Beogradu u okviru istrage protiv narkobosa Darka Šarića i njegove kriminalne grupe“, saopšteno je tada iz Istraživačkog centra MANS-a.

Ivanović je doduše dostavio demant, tvrdeći da mu „gospodin Šarić”  nije platio avionsku kartu. „Nije tačno da mi je gospodin Darko Šarić ili bilo ko drugi kupio karte za Pariz ili Ženevu. Avio karta za let Podgorica – Pariz – Ženeva (19.11.2009) i Ženeva – Cirih – Podgorica (20.11.2009) plaćena je sredstvima Agencije Crne Gore za promociju investicija. Račun broj 510/9298/82 izdat je od turističke agencije Gallileo, saopštio je. Iz MANS-a su odgovorili da „fakture i izvodi sa računa CKB banke koje je uz svoj „demanti” dostavio ministar Ivanović ni u jednom svom dijelu ne demantuju dokumentaciju koja je zaplijenjena po naredbi Višeg suda u Beogradu”.

Bilo je još optužbi. Tu je svakako i afera Abu Dabi. Specijalno tužilaštvo je nedavno pokrenulo istragu vezano za taj aranžman, tražeći i skidanje imuniteta Ivanoviću. Tužilaštvo tvrdi da je država u ovom projektu, prema grubim procjenama, oštećena za više od devet miliona eura, koliko su vrijedne aktivirane garancije firmi koje su tokom 2015. i 2016. godine, bez valjanih zaloga, uzele novac za podsticaj sjevera države. Ivanović je dao izjavu tužilaštvu, ali u javnosti ne govori mnogo o tome. Radije bi o putnim nalozima.

Na kraju, Ivanoviću uvijek ostaje nada da će to biti novi slučaj SDT, na čijem su čelu isti ljudi, koji će pasti pred crnogorskim sudovima. Baš kao i slučaj Šarić. A ima i lično iskustvo sa „efikasnošću” pravosuđa. Ivanović je tako zbog zastare, pravosnažno oslobođen optužbi da je u oktobru 2010. vozilom udario djevojčicu.

Nova vlast bi, ukoliko zaista ima namjeru da ispravi krive drine prethodnog režima, i izvede na čistac sve zloupotrebe državnih resursa od strane ranijih moćnika, morala najprije da oslobodi institucije, prvenstveno tužilaštvo. Koje neće potrošiti afere i svjedočenja brižljivo dokumentovana u medijima prethodnih decenija. A ne da kopa, što bi reko′ bivši ministar Ivanović, po fiokama, i u televizijskim emisijama glumi civilni sektor.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati
Advertisement

Kolumne

Novi broj

Facebook

Izdvajamo