Povežite se sa nama

MONITORING

ANKETA: Njihova ili naša posljednja faza

Objavljeno prije

na

Duško Kovačević, kolumnista
Prijeteći govor – populistička predstava

– Nisam od onih koji će potrčati i ovaj Đukanovićev ogavni gest pripisati neurotičnom iskliznuću političara koji je u problemu. Ne. Ako je nešto karakteristično i postojano u premijerovoj dugoj karijeri onda je to drzak i vulgaran idiolekt kojim se tradicionalno legitimiše svojim pristalicama, znajući odlično da oni baš takav vokabular i očekuju od njega. Bizaran i prijeteći govor je njegova svojevrsna i populistička predstava, vođina komunikacija, ali i saglasnost na primitivno–agresivnom nivou sa bazom, tako imanentna svim autokratskim sistemima. U prostačkom i nasilnom se najsnažnije identifikujemo sa kultom. Još je From lijepo pisao o tome.

S duge strane, zar nije svojevrsna provokacija i Đukanovićevo pominjanje forenzičkog centra u toj besramnoj tiradi o kojoj govorimo? U državi prepoznatljivoj po ogromnom broju nerasvijetljenih ubistava, u kojoj je još juče ubijen bivši poslanik Saša Marković, gdje gotovo nijedan zločin osjetljive pozadine nije dobio sudski epilog zbog ,,nedostatka dokaza”, pominjati forenzički centar u tom kontekstu, može samo Milo Đukanović.

Ono što donekle raduje u ovom premijerovom uličarskom prosedeu jeste ipak otvorena zgroženost kod jednog solidnog dijela građanstva, što ne bi bio slučaj koju godinu ranije, ako je suditi po komentarima na društvenim mrežama. Sve veći broj građana počinje, s pravom, Đukanovića shvatati kao indikaciju jedne duge i teške društvene bolesti…

Dragoljub Vuković, analitičar medija
Svaka bruka nije za javnost

– Pristup koji je predsjednik Vlade Milo Đukanović imao kada je komentarisao slučaj medijske kampanje protiv Vanje Ćalović neodoljivo podsjeća na pristup koji je imao tabloid Informer, koji je tu kampanju počeo i vodio na skoro opšte zgražavanje. Sada jedino ostaje dilema da li je Đukanović lično inspirisao kampanju i dao joj osnovni ton ili je, pak, predsjednik Vlade Crne Gore i lider Demokratske partije socijalista došao u fazu kada bezuslovno vjeruje beogradskim tabloidima. Bilo šta da je u pitanju, Đukanović bi trebalo da ima toliko obzira prema sebi i državi na čijem je čelu da to skriva od javnosti. Ne mora se baš svaka bruka podijeliti s javnošću!

Ljiljana Raičević, direktorica Sigurne ženske kuće
Monstruozni napad

– Nije me iznenadio monstruozni napad premijera na istinsku heroinu crnogorskog naroda. Navikli smo se na takav njegov rječnik u proteklih četvrt vijeka. U jednom trenutku poziva tužilaštvo da pošalje snimak forenzičarima da se utvrdi ko je na snimku, u drugom trenutku se sam proglašava forenzičarem i tvrdi da je na snimku Vanja Ćalović. Ono što me jeste iznenadilo je rekcija novinara. Pet njih je sjedjelo u studiju sa Đukanovićem i samo jedan je regovao na ove brutalne napade. Ta činjenica, koliko god bila tužna, dosta govori i o stanju u medijima, ali i cjelokupnom društvu.

I odakle Đukanoviću saznanje da se zaštićena svjedokinja i žrtva seks trafikinga, koja je prošla golgotu u našoj zemlji, nalazi u Kanadi? Zar na to ne treba da reaguje vrhovni državni tužilac Ivica Stanković? Zar Đukanoviću nije prioritetnije da apeluje na državnog tužioca da ispita navode iz brojnih prijava koje je MANS podnio za korupciju na visokom nivou i organizovani kriminal, nego da mu daje instrukcije šta da radi sa montiranim pornografskim snimcima.

Ovakvim bahatim ponašanjem premijer šalje poruku svim slobodnomislećim ljudima u Crnoj Gori da ukoliko se usude da dovedu u pitanje njegov rad i to podijele sa građanima Crne Gore, slijedi im Informer, ne samo novina koja je zadužena za najgoru vrstu kampanje nad svima onima koji kritikuju vlast, nego Informer kao najbolji reprezent svega onoga što Đukanović jeste i radi u proteklih 25 godina.

Ibrahim Čikić, član Međunarodnog ekspertnog tima za istraživanje genocida Instituta Kanade
Atak na moral slobodoumnih građana

– Vanja Ćalović je ikona potlačenih građana Crne Gore. Simbol otpora i borac za ljudsko dostojanstvo. Istinski nevladin sektor i beskrupulozni borac za vladavinu prava. Svaki atak na našu lavicu je atak na moral svih slobodnoumnih građana Crne Gore. Posljednji brutalni napad na Vanju Ćalović doživljavam kao vrlo opasnu poruku i jasan pokazatelj da se naše društvo nije pomaklo iz devedesetih.

Nažalost, i određeni međunarodni centri moći imaju ogromnu odgovornost za ovakvo ponašanje crnogorskog oligarha. Bojim se da će ovakvi i slični napadi, imajući u vidu činjenicu da dolaze iz samog vrha režima, postati naša svakodnevica i koji će u završnici raspleta višedecenijske drame imati nesagledive tragične posljedice.

Daliborka Uljarević, izvršna direktorka Centra za građansko obrazovanje
Prijetnja kritičarima režima

– Premijer Đukanović je na nedopustivo prizeman, ličan i diskriminatoran način pokušao da diskredituje koleginicu Vanju Ćalović. To je istovremeno prijetnja i svim drugim kritičarima režima protiv kojih formalni i neformalni centri moći zajedno godinama vode prljave kampanje. Cilj tih kampanja, u kojima nije izuzeta ni zloupotreba institucija i javnih fondova, uz redovnu upotrebu tabloidnih i zloupotrebu državnih medija, je da se kroz kompromitaciju i ograničavanje osnovnih sloboda i prava kritički orijentisanih pojedinaca, medija i NVO pokuša skrenuti pažnja sa brojnih problema crnogorskog društva, ali i izbjeći odgovornost onih koji su te probleme prouzrokovali svojim nestručnim, nesavjesnim i nedomaćinskim rukovođenjem.

Najviši državni funkcioneri imaju obavezu da rade na uspostavljanju klime tolerancije za drugost i drugačije, da insistiraju na argumentovanim raspravama sa neistomišljenicima. Korišćenje pozicije koju imaju da podstiču na progon svih koji se usuđuju da dovode u pitanje dominantne projekte moći je izuzetno opasno ne samo za kritičare vlasti kojima se praktično crtaju mete time već i za ukupnu stabilnost društva.

Kada ovom premijerovom doprinosu prljavoj kampanji protiv kritički orijentisanog dijela civilnog društva, dodamo njegovo etiketiranje i nerazumjevanje uloge Delegacije EU u Crnoj Gori dobijamo kompletniju sliku problema. Taj problem svoju refleksiju ima u prevaziđenom političaru Đukanoviću, koji sve više liči na Slobodana Miloševića, upravo iz faze kada ga je tako opisao i sam Đukanović. Naime, ovakvi njegovi nastupi pokazuju da se radi o čovjeku koji svoje političke stavove o evro-atlanskim integracijama deklarativno iznosi, a suštinski je u sukobu sa osnovnim demokratskim principima.

 

Slobodan Pejović, bivši policijski inspektor
Stidim se zbog Đukanovićevih optužbi

– Povodom monstruoznih optužbi Vanje Ćalović od strane premijera Mila Đukanovića moram reći da se stidim kao što sam se stidio početkom devedesetih godina prošlog vijeka zbog pohoda na Dubrovnik i deportovanja bosanskohercegovačkih izbjeglica. Ovo je najsramniji Đukanovićev čin od svih sramnih činova koji su njegovo djelo u proteklih dvadeset i pet godina. Ogorčen sam zbog ovakvih optužbi . Volim Crnu Goru iznad svega i mislim da sam to toliko puta dokazao, ali poslije ovakvih i sličnih premijerovih optužbi više sebi ne mogu da objasnim zašto je volim.

 

Prof. dr Milan Popović
Izazov cijelom društvu

– Poslednji napad Mila Đukanovića na Vanju Ćalović označava i poslednju fazu jedne beskrupulozne oligarhijske vlasti. Ili poslednju fazu otpora ovoj vlasti. Da li ono prvo ili ovo drugo, još uvek ostaje da se vidi.

Crnogorski multiprajm ovim napadom do kraja se razobličio kao najveće zlo, nesreća i sramota u novijoj istoriji Crne Gore. Njegov Informer prevazišao je čak i Informbiro iz 1948. A on sam, u nekontrolisanoj panici, dao je i dodatne dokaze, zbog kojih je u ozbiljnoj literaturi već označen i kao „integralni igrač”, istovremeni šef odnosno vrh vlasti i organizovanog kriminala.

Najnoviji ispad našeg multiprajma bacio je dodatno svetlo i na to kako ova vlast (zlo)rabi „državu”, „EU” i „NATO”. I skinuo saučesničku masku sa njenih brojnih domaćih i međunarodnih podržavalaca, SDP i ostalih koalicionih „partnera”, VDT i ostalih „institucija”, jelkakacina i ostalih filiparikera.

Konačno, najnoviji delikt našeg „integralnog igrača”, poslednji je izazov i za celokupno crnogorsko društvo, opoziciju i alternativu. Dopusti li se da ovome i ovo prođe bez posledica to može značiti samo jedno – da ovde više nikakvog društva, opozicije i alternative nema.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

Izdvojeno

NAPUŠTENI HOTELI I TURISTIČKA NASELJA NA BUDVANSKOJ RIVIJERI: Simboli megalomanije, korupcije i bespravne gradnje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Među oronulim, napuštenim objektima, primjerima pogrešne privatizacije i nelegalne gradnje ubjedljivo vodi hotel As u Perazića Dolu. Ukleti hotel, poput Titanika leži nasukan na obali male pješčane uvale

 

Investiciona groznica koja je zahvatila Crnogorsko primorje, posebno područje budvanske rivijere, nakon proglašenja nezavisnosti Crne Gore, ostavila je neizbrisiv trag u vidu brojnih građevina koje su svojim gabaritima i izgledom trajno narušile atraktivan priobalni prostor turističke prijestonice. Grozničavu kupoprodaju zemljišta i gradnju neprimjerenih objekata uz morsku obalu, pratilo je enormno zaduživanje kod crnogorskih banaka, bespravna gradnja, kriminal i korupcija, te nevjerovatne povlastice koje su pripadnici građevinskog lobija dobijali od tadašnje vlade i pojedinih ministarstava.

Iza investicione euforije ostali su brojni nedovršeni objekti, napušteni betonski skeleti razasuti duž morske obale, ponegdje i čitava stambena naselja, kao svojevrsni spomenici megalomanije i alavosti investitora.

Među oronulim, napuštenim objektima, primjerima pogrešne privatizacije i nelegalne gradnje ubjedljivo vodi hotel As u Perazića Dolu. Ukleti hotel, koji poput Titanika leži nasukan na obali male pješčane uvale, prešao je put od elitnog hotela izgrađenog za potrebe njemačkog auto-moto kluba, preko blokade rada u jednoj od privrednih afera u SFRJ, do strateške privatizacije koja je završila optužnicom protiv vlasnika za privredni kriminal i korupciju. Prošlo je 18 godina od neuspjele privatizacije hotela As koju je obilježila blamaža sa izdavanjem bezvrijednih garancija Vladi, tadašnjem ministru Branimiru Gvozdenoviću, u iznosu od 3 miliona eura. Hotel je nelegalno rekonstruisan i dograđivan dok nije dostigao nevjerovatnih 17 spratova. Sablasna betonska građevina hotela As izgleda kao kadar iz horor filmova

U selu Blizikuće iznad Svetog Stefana, na uzvišenju lokaliteta Česminovo, tik uz seosko groblje i crkvu Sv. Neđelja, sagrađeno je stambeno naselje Carsko selo, sa 36 tipskih kuća namijenjenih prodaji. Investitor projekta prvobitno nazvanog Rusko selo, bio je poznati crnogorski tajkun Zoran Ćoćo Bećirović, dok je radove izvodila kompanija Trejdjunik iz Budve, vlasnika Mirka Latinovića. Luksuzne vile podijeljene su među partnerima. One u posjedu Latinovića već su u funkciji, dok  kuće Bećirovića, deset godina kasnije, zvrje napuštene i prazne.

Bećirovićeva investicija na brdu Česminovo, odakle se pruža predivan pogled na morsku pučinu i budvansku rivijeru, svjedoči prije svega o korupciji, kriminalu i povlasticama koje su Opština Budva i Vlada udjeljivale pojedincima tokom proteklog investicionog buma. Carsko selo izgrađeno je na opštinskoj zemlji koju je tadašnji predsjednik Opštine, bez saglasnosti Skupštine i bez javnog poziva, ustupio Bećiroviću. Radi se o parceli površine 6.000 kvadrata procijenjenih na 600.000 eura. Bećirović zemljište nije platio Opštini. Zbog nezakonitog prenosa opštinske imovine na fizičko lice, Specijalno državno tužilaštvo otvorilo je 2016. istragu protiv tadašnjih budvanskih funkcionera Rajka Kuljače, Aleksandra Tičića i biznismena Mirka Latinovića, koja pored ostalih leži u nekoj fijoci.

Bećirović je stambeno naselje sagradio nelegalno, na lokaciji koja nije bila urbanizovana. Prodaja kuća u Carskom selu ne ide željenim tokom jer investitori nisu uzeli u obzir veoma prisutno sujevjerje kod potencijalnih kupaca, koji su odustajali od kupovine čim bi ugledali seosko groblje i crkvu. Trejdjunik je uspio prodati tek 5-6 kuća, dok ostale koristi za izdavanje tokom turističke sezone. Vile površine 180 m2 sa 400m2 placa prodaju se po cijeni od 400.000–500.000 eura.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 22. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ZBRKA U DRŽAVNOM TUŽILAŠTVU: Ko je nadležan za bivše čelnike UP

Objavljeno prije

na

Objavio:

Osnovni državni tužilac Vukas Radonjić naredio je hapšenje dvojice policijskih rukovodilaca zbog sumnje da su „skidanjem“ zabrane ulaska Veljku Belivuku i Marku Miljkoviću zloupotrijebili službeni položaj, ali je SDT preuzeo predmet i oslobodio ih

 

Hapšenje visokih policijskih službenika Aleksandra Boškovića i Saše Đurovića odjeknulo je prethodne sedmice. Lišenje slobode rukovodilaca u Upravi policije naredio je podgorički osnovni državni tužilac Vukas Radonjić. Nakon tog događaja nastala je opšta zbrka u državnom tužilaštvu, ali i u bezbjednosnom sektoru.

Specijalno državno tužilaštvo (SDT) je, istog dana kada je objavljena vijest o hapšenju Boškovića i Đurovića, preuzelo slučaj od Radonjića i odlučilo da u njihovim postupcima nema elemenata krivičnog djela. Ono je naredilo Specijalnom policijskom odjeljenju da policijske rukovodioce pusti na slobodu.

Radonjića je zatvorio Boškovića i Đurovića zbog osnova sumnje da su krajem prošle godine zloupotrijebili službeni položaj nezakonitim ukidanjem zabrane ulaska u Crnu Goru beogradskim kriminalcima Veljku Belivuku i Marku Miljkoviću. Protiv njihove kriminalne grupe je u Srbiji podignuta optužnica zbog više ubistava i trgovine drogom, a važe za saradnike kavačkog klana i njihovog odbjeglog vođe Radoja Zvicera.

Belivuk i Miljković su optuženi i u Crnoj Gori za ubistvo pripadnika škaljarskog klana Damira Hodžića i njegovog zeta Adisa Spahića. Oni su tada, prema sumnjama SDT-a, nelegalno ušli u Crnu Goru da bi počinili ovaj zločin. U to vrijeme im je kao bezbjednosno interesantnim licima, bio zabranjen ulaz u Crnu Goru. Krajem prošle godine, međutim, dozvoljeno im je da uđu u državu kao gosti kotorskih kriminalaca Slobodana Kašćelana i Zvicera. Glavni specijalni tužilac Milivoje Katnić ranije je pojasnio da je menadžment Uprave policije „skinuo“ zabranu ulaska na zahtjev srpskih bezbjednosnih službi, ali do danas nema materijalnih dokaza koji bi potkrijepili tu tvrdnju.

Osnovni državni tužilac Vukas Radonjić, ipak je sumnjao da zabrana ulaska opasnim beogradskim kriminalcima nije skinuta u skladu sa zakonom. Monitor nezvanično saznaje da je do osnova sumnje došao nakon saslušanja službenice Granične policije S.I. protiv koje je prijavu podnio državni sekretara u MUP-u Rade Milošević. Nakon toga odredio je zadržavanje policijskim službenicima zbog, kako saznaje Monitor, opasnosti da će uticati na svjedoke, saradnike, između ostalog, i na S.I.

Privođenje Boškovića i Đurovića izazvalo je, prema informacijama Monitora, veliko interesovanje kod tužilaca višeg ranga od Radonjića. Iste noći nazvala ga je predsjednica Višeg državnog tužilaštva u Podgorici Lepa Medenica. Milošević je na pres konferenciji kazao da je Medenica pokušala da vrši pritisak na Radonjića.

„Naređeno mu je kako da postupa, a postupajući tužilac je to odbio“, kazao je Milošević na pres konferenciji.

Pravnici objašnjavaju da Medenica nije imala zakonski osnov da direktno telefonom pozove Radonjića i naloži mu kako da postupa. Zakonom propisana komunikacija je da Medenica, kao predsjednica tužilaštva višeg ranga, pismenim putem šalje obavezujuće uputstvo rukovodiocu osnovnog tužilaštva. On dalje prosljeđuje uputstvo tužiocu nadležnom za taj predmet. Ovdje je očigledno bila riječ o žurbi da se neke radnje završe što prije.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 22. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

IZVJEŠTAJ O POSTUPANJU BEZBJEDNOSNOG SEKTORA NA CETINJU: Papir bez pravne snage

Objavljeno prije

na

Objavio:

Komisiju Vladinog Biroa za operativnu koordinaciju ne prepoznaje zakon, zbog čega njen izvještaj nema pravnu snagu.  Međutim, ovaj dokument  može poslužiti kao osnov sumnje drugim, stvarno nadležnim, državnim organima da pokrenu eventualne postupke

 

Nešto više od mjesec dana od ustoličenja mitropolita crnogorsko-primorskog Joanikija, završen je dokument komisije, koju je osnovao Biro za operativnu koordinaciju (BOK), a koja je trebala da utvrdi šta se dešavalo na dan ustoličenja na Cetinju, 5. septembra ove godine, i da li je bilo propusta u radu izvršnih organa.

Noć uoči ustoličenja došlo je do sukoba između premijera Zdravka Krivokapića i ministra unutrašnjih poslova (MUP) Sergeja Sekulovića i direktora Uprave policije Zorana Brđanina, jer su navodno, vođeni bezbjednosnim procjenama Agencije za nacionalnu bezbjendost (ANB) i Uprave policije, čelnici policije bili za to da se ustoličenje izmjesti ili odgodi. Krivokapić je navodno tražio smjenu Sekulovića i Brđanina, ali se predomislio prije konferencije na kojoj je to trebao da najavi, a nakon reakcija zemalja Kvinte i najave Građanskog pokreta URA da će uskratiti podršku Vladi. Na toj konferenciji je, međutim, premijer iznio da će Vlada obrazovati tijelo, koje će ispitati rad svih državnih organa tokom protesta na Cetinju 4. i 5. septembra. Iza Krivokapića stali su Demokratski front i Demokratska Crna Gora, dok je iza Sekulovića i Brđanina stao potpredsjednik Vlade i koordinator bezbjednosnih službi Dritan Abazović.

Izvještaju o rezultatima postupanja sektora bezbjednosti tokom ustoličenja mitropolita Joanikija, prethodilo je prepucavanje između političkih lidera. Vlast i dalje preokupira  ko je bio za, a ko protiv ustoličenja novog mitropolita, dok se gotovo i ne pominje  uloga najvećeg opozicionog subjekta Demokratske partije socijalista (DPS) u neredima na Cetinju.

Komisija, na čijem čelu je poslanik Socijalističke narodne partije (SNP) Dragan Ivanović, konstatovala je u Izvještaju  da su lica kojima tu nije bilo mjesto i koja nisu u lancu odgovornosti, prisustvovala  sastanku u Vladi na kom su donošene važne odluke uoči ustoličenja mitropolita crnogorsko-pimorskog Joanikija. Situaciju je, piše u izvještaju, dodatno usložnila činjenica da su se Sekulović i Brđanin protivili ustoličenju na Cetinju, pozivajuću se na procjene ANB-a i Uprave polcije. Komisija je zaključila da je Uprava policije profesionalno odradila svoj posao.

,,Uzimajući u obzir sve okolnosti, probleme i uočene nedostatke, UP je 5. septembra svoj zadatak obavila profesionalno i efikasno, čuvajući ustavni poredak i štiteći zagarantovana vjerska prava i slobode”, navodno piše u Izvještaju.

Na posljednjoj sjednici BOK-a nije usvojen Izvještaj, niti se razmatrao, jer je Ivanović bio odsutan. Abazović je rekao da je na sjednici preovladao stav da u Izvještaju nije dovoljno potencirana uloga državnog tužilaštva u potencijalnom suzbijanju rizika za dešavanje na Cetinju 4. i 5. septembra.

,,Siguran sam da će to biti glavni komentar nakon što se mi i zvanično izjasnimo, i vjerujem da će i Komisija to prihvatiti. Možda je to nešto što je promaklo, ali to je jako važna činjenica vezana za aktivnosti državnog tužilaštva u susret i tokom dešavanja na Cetinju”, kazao je Abazović.

Članovi Biroa za operativnu koordinaciju će na narednoj sjednici dati komentare na Izvještaj, ali i usvojiti zaključke. Prema nezvaničnim informacijama Monitora, pojedini članovi će insistirati da se kroz zaključke precizira da Sekulović i Brđanin nijesu bili protiv ustoličenja mitropolita, već da nijesu željeli da ugrožavaju bezbjednost štićene ličnosti (patrijarha Porfirija), za čiji su život bili najodgovorniji kao rukovodioci policije. Da je postojao visok stepen opasnost po život štićene ličnosti ukazuju bezbjednosne procjene ANB-a.

Iako bi Izvještaj trebao da završi priču o događajima na Cetinju, sagovornici Monitora iz izvršne vlasti smatraju da se to neće dogoditi. Jedan od lidera Demokratskog fronta i predsjednik skupštinskog Odbora za bezbjednost i odbranu Milan Knežević tražio je da Izvještaj, koji trenutno nosi oznaku tajnosti, bude dostavljen članovima tog tijela. Takođe je tražio da se taj dokument otvori za javnost.

Nezvanični izvori Monitora tvrde da je i ministar Sekulović predložio da se svi iskazi, na osnovu kojih je sačinjen Izvještaj, učine javnim. O tome će se, međutim, takođe raspravljati na narednoj sjednici BOK-a, a i na nekoj od narednih sjednica Vlade.

Izvještaj, međutim, tvrde eksperti sam po sebi ne može da ima pravno dejstvo. Riječ je o komisiji koju ne prepoznaje sistem, niti zakoni. Međutim, ovaj Izvještaj može poslužiti kao osnov sumnje drugim, stvarno nadležnim, državnim organima da pokrenu postupke. Jedan od njih je Skupština, koja vrši kontrolnu funkciju izvršne vlasti, i može da pokrene parlamentarnu istragu. Odbor za bezbjednost i odbranu je već obavio kontrolna saslušanja čelnika bezbjednosnog sektora na sjednici koja je trajala devet sati.

Na osnovu Izvještaja moglo bi da djeluje i državno tužilaštvo, ukoliko je stvarno bilo ,,veleizdaje” i ,,pokušaja državnog udara u Vladi” koji su se pominjali nakon 5. septembra. Međutim, Abazović od početka potencira ulogu tužilaštva koje nije regovalo uoči, tokom i nakon protesta na Cetinju. On će, prema saznanjima Monitora, inicirati da BOK u tom pravcu donese i jedan od zaključaka nakon rasprave o Izvještaju.

Ovaj dokument, čini se, neće otkriti ništa novo o postupanju policije, tužilaštva, Vlade, političara tokom protesta na Cetinju. Neće ni otkloniti neslaganja nosilaca vlasti u Crnoj Gori. Izvještaj konstatuje da su Sekulović i Brđanin predlagali da se, zbog bezbjednosnih razloga, odgodi ili izmjesti ustoličenje, što ide na ruku onih koji zagovaraju njihovu smjenu zbog protivljenja ustoličenju. Dok, sa druge strane, zaključuje i da je Uprava policije radila profesionalno što je argument onih koji brane ministra i prvog čovjeka policije. Međutim, iako je zakonska obaveza ministra unutrašnjih poslova i direktora Uprave policije da postupaju jedino na osnovu podataka koje prikupi policija (uniformisana i tajna), donosiocima odluka je, čini se, mnogo bitnija politička konotacija njihovih predloga, a ne zakonitost.

Abazović je više puta javno rekao da neće dozvoliti da ni na jedan način budu sankcionisani ljudi koji su dobro obavili svoj posao. Takođe je podsjetio da bi promjenama u sektoru bezbjednosti ova Vlada mogla izgubiti podršku država Kvinte. On naredne sedmice putuje u zvaničnu posjetu jednoj od tih država – Sjedinjenim Američkim Državama, gdje će upravo biti govora i o bezbjednosnim izazovima. Demokratski front, međutim, traži rekonstrukciju Vlade i da Abazovićevu ulogu u rekonstruisanoj izvršnoj vlasti preuzme lider Pokreta za promjene Nebojša Medojević.

Izvještaj svakako, čini se, neće značajno uticati na političke posljedice i neslaganja nakon događaja na Cetinju, ali pitanje je da li će i kakve pravne posljedice proizaći iz ovog dokumenta.

 

Formiran 21 predmet povodom postupanja policije na Cetinju

Odjeljenju za unutrašnju kontrolu policije, žalilo se 25 građana na postupanje službenika tog organa tokom protesta na Cetinju 4. i 5. septembra. Na osnovu toga formiran je 21 predmet.

Ministarstvo unutrašnjih poslova je četiri pritužbe proslijedilo Direktoratu za bezbjednosno-nadzorne poslove.

,,Odjeljenju za unutrašnju kontrolu policije je dostavljeno 25 pritužbi građana u vezi sa postupanjem policijskih službenika povodom predmetnog događaja, povodom kojih je formiran 21 predmet, dok su četiri pritužbe, imajući u vidu njihovu sadržinu, proslijeđene na uvid i dalje postupanje Direktoratu za bezbjednosno-nadzorne poslove Ministarstva unutrašnjih poslova. Osim navedenog, Odjeljenje za unutrašnju kontrolu policije preduzima mjere i radnje iz nadležnosti i povodom šest zahtjeva za prikupljanje potrebnih obavještenja koje je, u vezi sa primjenom policijskih ovlašćenja u predmetnom događaju, Unutrašnjoj kontroli policije dostavilo Osnovno državno tužilaštvo Cetinje”, navode iz MUP-a.

 

U Vladi bili ljudi koji nijesu u lancu komande

U javnosti se ranije vodila polemika o ljudima koji su bili u Krivokapićevom kabinetu, a nijesu iz bezbjednosnog sektora. U Izvještaju Komisije konstantovano je da su ljudi koji nisu u lancu odgovornosti prisustvovali sastanku u Vladi na kom su donošene važne odluke uoči ustoličenja mitropolita crnogorsko-pimorskog Joanikija.

U zgradi Vlade sastali su se Krivokapić, Abazović, Sekulović, Brđanin, ministarka odbrane Olivera Injac, ministar finansija i socijalnog staranja Milojko Spajić, šef diplomatije Đorđe Radulović, ministar ekonomskog razvoja Jakov Milatović, ministar kapitalnih investicija Mladen Bojanić, ministar poljoprivrede Aleksandar Stijović, ministar ekologije i prostornog planiranja Ratko Mitrović, direktor Agencije za nacionalnu bezbjednost Dejan Vukšić, generalna sekretarka Vlade Žana Praščević – Milačić, poslanik i lider Prave Crne Gore Marko Milačić i državna sekretarka u Ministarstvu poljoprivrede Nikolina Mišnić. Sastanci su trajali gotovo neprekidno tokom cijele noći. U zgradu Vlade kasnije su, u različitim terminima, ušli funkcioner Demokratske Crne Gore Momo Koprivica, a potom i lideri Demokratskog fronta Andrija Mandić i Milan Knežević.

Ivan ČAĐENOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo