Povežite se sa nama

MONITORING

ANKETA: Njihova ili naša posljednja faza

Objavljeno prije

na

Duško Kovačević, kolumnista
Prijeteći govor – populistička predstava

– Nisam od onih koji će potrčati i ovaj Đukanovićev ogavni gest pripisati neurotičnom iskliznuću političara koji je u problemu. Ne. Ako je nešto karakteristično i postojano u premijerovoj dugoj karijeri onda je to drzak i vulgaran idiolekt kojim se tradicionalno legitimiše svojim pristalicama, znajući odlično da oni baš takav vokabular i očekuju od njega. Bizaran i prijeteći govor je njegova svojevrsna i populistička predstava, vođina komunikacija, ali i saglasnost na primitivno–agresivnom nivou sa bazom, tako imanentna svim autokratskim sistemima. U prostačkom i nasilnom se najsnažnije identifikujemo sa kultom. Još je From lijepo pisao o tome.

S duge strane, zar nije svojevrsna provokacija i Đukanovićevo pominjanje forenzičkog centra u toj besramnoj tiradi o kojoj govorimo? U državi prepoznatljivoj po ogromnom broju nerasvijetljenih ubistava, u kojoj je još juče ubijen bivši poslanik Saša Marković, gdje gotovo nijedan zločin osjetljive pozadine nije dobio sudski epilog zbog ,,nedostatka dokaza”, pominjati forenzički centar u tom kontekstu, može samo Milo Đukanović.

Ono što donekle raduje u ovom premijerovom uličarskom prosedeu jeste ipak otvorena zgroženost kod jednog solidnog dijela građanstva, što ne bi bio slučaj koju godinu ranije, ako je suditi po komentarima na društvenim mrežama. Sve veći broj građana počinje, s pravom, Đukanovića shvatati kao indikaciju jedne duge i teške društvene bolesti…

Dragoljub Vuković, analitičar medija
Svaka bruka nije za javnost

– Pristup koji je predsjednik Vlade Milo Đukanović imao kada je komentarisao slučaj medijske kampanje protiv Vanje Ćalović neodoljivo podsjeća na pristup koji je imao tabloid Informer, koji je tu kampanju počeo i vodio na skoro opšte zgražavanje. Sada jedino ostaje dilema da li je Đukanović lično inspirisao kampanju i dao joj osnovni ton ili je, pak, predsjednik Vlade Crne Gore i lider Demokratske partije socijalista došao u fazu kada bezuslovno vjeruje beogradskim tabloidima. Bilo šta da je u pitanju, Đukanović bi trebalo da ima toliko obzira prema sebi i državi na čijem je čelu da to skriva od javnosti. Ne mora se baš svaka bruka podijeliti s javnošću!

Ljiljana Raičević, direktorica Sigurne ženske kuće
Monstruozni napad

– Nije me iznenadio monstruozni napad premijera na istinsku heroinu crnogorskog naroda. Navikli smo se na takav njegov rječnik u proteklih četvrt vijeka. U jednom trenutku poziva tužilaštvo da pošalje snimak forenzičarima da se utvrdi ko je na snimku, u drugom trenutku se sam proglašava forenzičarem i tvrdi da je na snimku Vanja Ćalović. Ono što me jeste iznenadilo je rekcija novinara. Pet njih je sjedjelo u studiju sa Đukanovićem i samo jedan je regovao na ove brutalne napade. Ta činjenica, koliko god bila tužna, dosta govori i o stanju u medijima, ali i cjelokupnom društvu.

I odakle Đukanoviću saznanje da se zaštićena svjedokinja i žrtva seks trafikinga, koja je prošla golgotu u našoj zemlji, nalazi u Kanadi? Zar na to ne treba da reaguje vrhovni državni tužilac Ivica Stanković? Zar Đukanoviću nije prioritetnije da apeluje na državnog tužioca da ispita navode iz brojnih prijava koje je MANS podnio za korupciju na visokom nivou i organizovani kriminal, nego da mu daje instrukcije šta da radi sa montiranim pornografskim snimcima.

Ovakvim bahatim ponašanjem premijer šalje poruku svim slobodnomislećim ljudima u Crnoj Gori da ukoliko se usude da dovedu u pitanje njegov rad i to podijele sa građanima Crne Gore, slijedi im Informer, ne samo novina koja je zadužena za najgoru vrstu kampanje nad svima onima koji kritikuju vlast, nego Informer kao najbolji reprezent svega onoga što Đukanović jeste i radi u proteklih 25 godina.

Ibrahim Čikić, član Međunarodnog ekspertnog tima za istraživanje genocida Instituta Kanade
Atak na moral slobodoumnih građana

– Vanja Ćalović je ikona potlačenih građana Crne Gore. Simbol otpora i borac za ljudsko dostojanstvo. Istinski nevladin sektor i beskrupulozni borac za vladavinu prava. Svaki atak na našu lavicu je atak na moral svih slobodnoumnih građana Crne Gore. Posljednji brutalni napad na Vanju Ćalović doživljavam kao vrlo opasnu poruku i jasan pokazatelj da se naše društvo nije pomaklo iz devedesetih.

Nažalost, i određeni međunarodni centri moći imaju ogromnu odgovornost za ovakvo ponašanje crnogorskog oligarha. Bojim se da će ovakvi i slični napadi, imajući u vidu činjenicu da dolaze iz samog vrha režima, postati naša svakodnevica i koji će u završnici raspleta višedecenijske drame imati nesagledive tragične posljedice.

Daliborka Uljarević, izvršna direktorka Centra za građansko obrazovanje
Prijetnja kritičarima režima

– Premijer Đukanović je na nedopustivo prizeman, ličan i diskriminatoran način pokušao da diskredituje koleginicu Vanju Ćalović. To je istovremeno prijetnja i svim drugim kritičarima režima protiv kojih formalni i neformalni centri moći zajedno godinama vode prljave kampanje. Cilj tih kampanja, u kojima nije izuzeta ni zloupotreba institucija i javnih fondova, uz redovnu upotrebu tabloidnih i zloupotrebu državnih medija, je da se kroz kompromitaciju i ograničavanje osnovnih sloboda i prava kritički orijentisanih pojedinaca, medija i NVO pokuša skrenuti pažnja sa brojnih problema crnogorskog društva, ali i izbjeći odgovornost onih koji su te probleme prouzrokovali svojim nestručnim, nesavjesnim i nedomaćinskim rukovođenjem.

Najviši državni funkcioneri imaju obavezu da rade na uspostavljanju klime tolerancije za drugost i drugačije, da insistiraju na argumentovanim raspravama sa neistomišljenicima. Korišćenje pozicije koju imaju da podstiču na progon svih koji se usuđuju da dovode u pitanje dominantne projekte moći je izuzetno opasno ne samo za kritičare vlasti kojima se praktično crtaju mete time već i za ukupnu stabilnost društva.

Kada ovom premijerovom doprinosu prljavoj kampanji protiv kritički orijentisanog dijela civilnog društva, dodamo njegovo etiketiranje i nerazumjevanje uloge Delegacije EU u Crnoj Gori dobijamo kompletniju sliku problema. Taj problem svoju refleksiju ima u prevaziđenom političaru Đukanoviću, koji sve više liči na Slobodana Miloševića, upravo iz faze kada ga je tako opisao i sam Đukanović. Naime, ovakvi njegovi nastupi pokazuju da se radi o čovjeku koji svoje političke stavove o evro-atlanskim integracijama deklarativno iznosi, a suštinski je u sukobu sa osnovnim demokratskim principima.

 

Slobodan Pejović, bivši policijski inspektor
Stidim se zbog Đukanovićevih optužbi

– Povodom monstruoznih optužbi Vanje Ćalović od strane premijera Mila Đukanovića moram reći da se stidim kao što sam se stidio početkom devedesetih godina prošlog vijeka zbog pohoda na Dubrovnik i deportovanja bosanskohercegovačkih izbjeglica. Ovo je najsramniji Đukanovićev čin od svih sramnih činova koji su njegovo djelo u proteklih dvadeset i pet godina. Ogorčen sam zbog ovakvih optužbi . Volim Crnu Goru iznad svega i mislim da sam to toliko puta dokazao, ali poslije ovakvih i sličnih premijerovih optužbi više sebi ne mogu da objasnim zašto je volim.

 

Prof. dr Milan Popović
Izazov cijelom društvu

– Poslednji napad Mila Đukanovića na Vanju Ćalović označava i poslednju fazu jedne beskrupulozne oligarhijske vlasti. Ili poslednju fazu otpora ovoj vlasti. Da li ono prvo ili ovo drugo, još uvek ostaje da se vidi.

Crnogorski multiprajm ovim napadom do kraja se razobličio kao najveće zlo, nesreća i sramota u novijoj istoriji Crne Gore. Njegov Informer prevazišao je čak i Informbiro iz 1948. A on sam, u nekontrolisanoj panici, dao je i dodatne dokaze, zbog kojih je u ozbiljnoj literaturi već označen i kao „integralni igrač”, istovremeni šef odnosno vrh vlasti i organizovanog kriminala.

Najnoviji ispad našeg multiprajma bacio je dodatno svetlo i na to kako ova vlast (zlo)rabi „državu”, „EU” i „NATO”. I skinuo saučesničku masku sa njenih brojnih domaćih i međunarodnih podržavalaca, SDP i ostalih koalicionih „partnera”, VDT i ostalih „institucija”, jelkakacina i ostalih filiparikera.

Konačno, najnoviji delikt našeg „integralnog igrača”, poslednji je izazov i za celokupno crnogorsko društvo, opoziciju i alternativu. Dopusti li se da ovome i ovo prođe bez posledica to može značiti samo jedno – da ovde više nikakvog društva, opozicije i alternative nema.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

Izdvojeno

VLADA PREUZIMA PROFITABILNE PRIVATNE POSLOVE: Pare preče od zakona

Objavljeno prije

na

Objavio:

Aktuelna nacionalizacija profitabilnih privatnih biznisa djeluje kao politički revanšizam ili alibi priča odlazeće Vlade. Mnogo je skupa. Nije se bez razloga država početkom mjeseca zadužila uz kamate koje su dvostruko veće od onih koje plaćaju uspješnije crnogorske firme u privatnom vlasništvu

 

Vlada Dritana Abazovića, koja će za koji dan proslaviti šest mjeseci trajanja u tehničkom mandatu, ima naum da nastavi ljetos proces ,,nacionalizacije” privatizovane imovine i preuzimanja profitabilnih poslova koji su se našli u privatnim rukama.

Počelo je preuzimanjem imovine Željezare od strane državne Elektroprivrede,  pa se nastavilo jednako neobrazloženom kupovinom akcija Luke Bar. Uslijedila su,  skoro pa nasilna, preuzimanja trajektnog prevoza na liniji Kamenari – Lepetani, Luka Budva i tivatskog pristanište Pine. Makar neke od tih priča epilog će dobiti na sudu. Nakon toga, predviđaju stručnjaci, uslijediće plaćanje odštete iz državnog budžeta.

,,Postoje kompanije koje su od vitalnog strateškog značaja za Crnu Goru. Država će ( u njima) imati mogućnost ekskluzivnog prava da za svoju kritičnu infrastrukturu bira partnera, uvodi partnera i pravi poslove”, pojasnio je Abazović u Vijestima najavljujući nove trendove. ,,Tajkunska politika mora da se završi. Nemamo ništa protiv privatnog sektora. Naprotiv, mi smo Vlada koja podržava sve privatne inicijative svih investitora koji hoće da rade fer”. Onda, shvatili smo, dolazi ali.

Tako dođemo u (ne)priliku da trajektima u Bokokotorskom zalivu upravlja JP Morsko dobro, državna kompanija koja nije bila registrovana za taj posao, pa nije imala trajekte, pa joj sada nedostaju posade, a karte za prevoz preko zaliva se još ne naplaćuju. To znači da država, uz neplanirane troškove, svakodnevno gubi PDV i koncesionu naknadu koju je dobijala od Pomorskog saobraćaja, dok se putnici prevoze na vlastiti rizik, bez obaveznog osiguranja i mogućnosti da nadoknade nastalu štetu. Koja na trajektu Vasilije  nije bilo rijetka.

Slično je i sa kupovinom akcija Luke Bar. Država je do sada za taj posao izdvojila preko 10 miliona eura, akcija ponuđenih za otkup ima još pa će i troškovi rasti, a javnost još nije upoznata sa Vladinim motivima za ulazak u taj posao. U trenutku kada nedostaje novca za oživljavanje preduzeća koja su u državnom vlasništvu, ili bi to morala biti: Too Montenegro, Plantaže, bolnica u Meljinama… Ako već iz Vlade u taj posao nijesu ušli sa ciljem da namire pojedine manjinske akcionare Luke, odnosno, omoguće dobru zaradu onima koji su ljetos kupovali njene akcije i po cijeni tri puta manjoj od one koju je ponudila država.

Dosadašnje upravljanje Lukom i njena segmentacija se pokazala katastrofalnom, poručio je premijer. ,,Pretpostavljam da je razlog takvog odnosa to što je trebalo da služi kao i do prije godinu dana – isključivo za šverc i za neke nelegalne aktivnosti, a da sve ostalo što ona radi bude samo nekakva potpora da se potpuno ne ugasi”, precizirao je Abazović naglašavajući da je prava trgovačka luka u Crnoj Gori postala slijepo crijevo.

Preciznije bi, ipak, bilo reći da je Luka Bar svojevrsno pusto ostrvo pošto, bez saobraćajne infrastrukture koja je povezuje sa većim privrednim centrima u ovom dijelu Evrope, tereti u značajnijim količinama ne mogu ni u nju ni iz nje. Toga su svjesni i u odlazećoj Vladi. ,,Luka Bar sama po sebi ne znači ništa. Ona mora da ima povezanost željeznice i auto-puta”, zna Abazović.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 17. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SLUČAJ MONTENEGRO PETROLA PRED USTAVNIM SUDOM: Zaštićeni uzurpatori

Objavljeno prije

na

Objavio:

Osnovni sud u Podgorici preinačio je svoju prvobitnu odluku u slučaju Montenegro petrola, kada je toj kompaniji zabranjeno da preduzima sve radnje na uzurpiranom državnom zemljištu, i odredio privremenu mjeru, po kojoj može da nastavi sa proizvodnjom šljunka i betona. Na tu odluku žalbu je uložio Zaštitnik države, koji insistira da Ustavni sud što prije reaguje

 

Uz najviše državne zvaničnike 13. februara su srušeni nelegalni objekti za proizvodnju šljunka Montenegro petrola. Javno vidljivi početak borbe protiv, kako premijer Dritan Abazović kaže, građevinske mafije, ima svoju sudsku predistoriju koja trenutno čeka razrješenje pred Ustavnim sudom.

Naime, Zaštitnik imovinsko pravnih odnosa Crne Gore podnio je ove sedmice Ustavnom sudu žalbu na odluku Vijeća Osnovnog suda u Podgorici, od 6. februara, u slučaju Montenegro petrola.

Sudska zavrzlama počinje kada je Osnovni sud u Pogorici, sudija Vesna Banjević, 21. decembra 2022, donijela rješenje kojim se određuje privremena mjera zabrane Montenegro petrolu da preuzima sve radnje na dvije državne  katastarske parcele u Mahali. Državu je u sporu zastupao Zaštitnik imovinsko pravnih interesa Crne Gore, a Montenegro petrol advokat Nikola Martinović.

Sud je utvrdio da je država vlasnik spornih parcela, da to ne spori ni zastupnik Montenegro petrola, isto tako da tužena kompanija nije dostavila „dokaz da za državinu ima bilo kakvog pravnog osnova, a posebno ne zasnovanog na ugovoru o kupoprodaji ili (produženom) zakupu“.

U obrazloženju se navodi izvještaj Uprave za katastar i državnu imovinu o uzurpaciji na državnim parcelama na kojima s vrši iskop-eksploatacija. Montenegro petrol, dodaje se, nijednim navodom ne spori ovu činjenicu, osim uopštenih navoda da je svaki tužbeni zahtjev kojim bi se dokazalo njihovo nesavjesno ili nezakonito poslovanje lišen pravnog osnova.

Rješenje se poziva i na zaključke okruglog stola o regionalnom vodovodu koji je održan u oktobru, na kome su članovi državnih institucija, lokalnih samouprava, vodovodnih društava, stručne, akademske zajednice, nevladinih porganizacija, upozorili na alarmantno stanje vodoizvorišta Bolje sestre. „S tim u vezi, sud je posebno imao u vidu da su prema zaključcima sa tog događaja sve naučne analize pokazale da, pored evidentnih klimatskih promjena, direktan uticaj na trend pada izdašnosti vodoizvorišta Bolje sestre imaju radovi koji se izvode u koritu i na obalama rijeke Morače“. Citirana je i naučna studija Monitoring, kontrola i zaštita vodoizvorišta Bolje sestre koju je uradio Geoprojekt, u kojoj je zaključeno da je neophodno zaustaviti svaku eksploataciju pijeska i šljunka, kako u koritu rijeke Moraće, tako i u njenom priobalnom dijelu, kao i sve radove na regulaciji korita rijeke Morače…

U kontekstu toga sud je zabranio Montenegro petrolu da preduzima sve radnje na uzurpiranom državnom zemljištu. Privremena mjera je određena na teret i rizik države.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 17. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NEZAŠTIĆENO PRAVOSUĐE: Bomba koja je eksplodirala

Objavljeno prije

na

Objavio:

Sudovi i tužilaštva godinama traže sredstva za formiranje vlastite službe bezbjednosti, ali nijedna Vlada nije odobrila sredstva da se nešto učini u vezi sa  bezbjednošću zaposlenih u pravosuđu

 

Bilo je skoro podne, minulog petka, kada je tridesetdevetogodišnji Podgoričanin Mladen Bulatović ušao u zgradu Osnovnog suda u Podgorici. Otvorio je prva staklena vrata suda, ali ne i druga koja vode do hola gdje se nalaze šalteri i sto za kojim obično sjede službenici Uprave policije. Bio je sam u hodniku između dva ulaza kada je aktivirao ručnu bombu. Od ekspolozije bombe Mladen Bulatović je poginuo. Još pet osoba, koje su se u tom trenutku nalazile u blizini je povrijeđeno.

Od svih lažnih dojava u posljednje vrijeme ova bomba je eksplodirala. Bez najave, i bez prijetnje. Usred bijela dana. Ovaj slučaj je ponovo pokrenuo pitanje bezbjednosti zaposlenih u sudovima i tužilaštvima, kroz čije prostorije mjesečno prođe stotine osoba osumnjičenih za najteža krivična djela. Sličan događaj ovom dogodio se prije više od dvije godine u zgradi Osnovnog tužilaštva na Cetinju, kada je stanovnik prijestonice takođe izvršio samoubistvo ručnom bombom. Niko drugi nije stradao u ovom slučaju.

U sudovima i tužilaštvima zabilježena su i ubistva. U novembru 2002. godine u hodniku Suda za prekršaje u Podgorici Rajko Stajović je usmrtio Miomira Ćetkovića iz Podgorice i teško ranio Smiljanu Jovićević. Tri godine kasnije u barskom Osnovnom sudu ubijena je sutkinja Milorija Pejović. Nju je usmrtio Baranin Batrić Đuković, a nakon toga je ranio advokata Đorđa Jankovića. Poslije ubistva Đuković je otrčao do kancelarije sudije Željka Šupljeglava, pištolj nije opalio, pa ga je izudarao po glavi.

Od 2015. godine zakon predviđa plan formiranja Službi obezbjeđenja sudova i tužilaštava, ali te službe unutar pravosuđa nikada nijesu zaživjele. Većinu sjedišta sudova i tužilaštava obezbjeđuju službenici Uprave policije, ali je to decenijama rađeno na neadekvatan način i bez dovoljno kadra i tehničkih sredstava – detektora metala, na loše uređenim pozicijama unutar sudova i tužilaštava. Uprava policije je još 2013. godine namjeravala da povuče policiju iz zgrada sudova i tužilaštava kada je došlo do izmjene Zakona o unutrašnjim poslovima, jer im to više nije bila izričita zakonska obaveza, nakon čega je Ministarstvo pravde imalo plan da angažuje privatne agencije za obezbjeđenje.

Do povlačenja policije iz pravosudnih institucija nikada nije došlo zbog prećutnih dogovora između tadašnjih čelnika policije i pravosuđa. Formiranje službi obezbjeđenja kočile su brojne vlade koje tokom određivanja novca za te budžetske jedinice nijesu od 2015. godine odobravale ništa za formiranje sudskih i tužilačkih straža. Inače, vladina Uredba o određivanju ličnosti, objekata i prostora koje obezbjeđuje UP, predviđa da policija treba da obezbjeđuje samo objekte u kojima privatno ili službeno borave štićene ličnosti.

Sudski savjet kasnije i Tužilački savjet gotovo su svake godine, kako se vidi u izvještajima o radu, dostavljali predlog da im se odobri novac za formiranje službi za obazbjeđenje, ali to nijedna vlada nije učinila. Uprava policije, na osnovu vladine uredbe, godinama adekvatno prema planu obezbjeđenja, štiti samo sjedišta Vrhovnog, Višeg i Apelacionog suda u Podgorici, i zgradu u centru Podgorice u kojoj su smještene kancelarije Višeg državnog tužilaštva, SDT-a i vrhovnog državnog tužilaštva. U tim institucijama službenici UP koriste detektore i  legitimišu svaku stranku.

Direktor UP Zoran Brđanin objašnjava da bi policajci pretresli Bulatovića koji je aktivirao bombu da je stigao do njih. Kaže da je u ovom slučaju upitno da li bi bilo dovoljno i da je postojala služba obezbjeđenja sa svim sredstvima i opremom, jer se sve desilo na samom ulazu, prije dolaska do mjesta kontrole na kojem se nalaze službenici policije.

Ministar pravde Marko Kovač kaže da je pojačano prisustvo policije u Osnovnom sudu u Podgorici, a i na ostalim mjestima „gdje je neophodno“. Ocjenjuje da je o prevenciji slučaja koji se dogodio prošle sedmice u Podgorici teško govoriti sa aspekta bezbjednosti koliko god da je bilo prisutno obezbjeđenje i kakve god mjere da su bile. Tvrdi da ova osoba tehnički nije ni ušla u zgradu da bi mogla biti kontrolisana.

Ministar Kovač je najavio da će Palata pravde biti građena u podgoričkom naselju Stari aerodrom. Rekao je da je predviđeno da ta zgrada bude izgrađena u naredne četiri godine.

„Plan je da se u roku od 30 dana urade određene procjene i da se obezbijedi adekvatan broj ljudi za tužilaštva i sudove kako bi se pokrile sve neuralgične tačke“, kaže Kovač

Predsjednica podgoričkog Osnovnog suda Željka Jovović smatra da je ono što se desilo ispred Osnovnog suda „poražavajuće za državu, društvo i sistem“. Kazala je da redovno sa predstavnicima vlasti razgovaraju o bezbjednosti sudija i zaposlenih u sudovima.

„Više puta smo tražili rendgen na vratima, povećanje prostornih kapaciteta, pisala sam zahtjeve i ja i moji prethodnici, imala sam mnogo sastanaka sa predstavnicima Uprave za imovinu i Glavnog grada. I uvijek je bio problem novčanih sredstava“, objašnjava Jovović.

Rukovoditeljka Višeg državnog tužilaštva u Podgorici Lepa Medenica tvrdi da u zgradi koju koristi Specijalno državno tužilaštvo, Više i Vrhovno državno tužilaštvo četiri godine ne radi rendgen aparat. Kaže da se aparat ne može popraviti, jer je riječ o starom dotrajalom modelu. Pojašnjava da policijsko obezbjeđenje kontroliše osobe koje ulaze u tu zgradu. Više državno tužilaštvo u Bijelom Polju i još sedam tužilaštva, imaju bar po jednog policijskog službenika koji obezbjeđuje zgrade.

„Tužilaštva u Kotoru, Nikšiću, Kolašinu, Plavu i Pljevljima nemaju ni tog jednog policajca. Nema kontrole i bezbjednosti. Sa tim je upoznato Vrhovno državno tužilaštvo, Tužilački savjet…“, rekla je Medenica.

Vijeće za nacionalnu bezbjednost donijelo je na posljednjoj sjednici odluku da zaduži Upravu policije (UP) i Agenciju za nacionalnu bezbjednost (ANB) da u saradnji sa pravosudnim institucijama i radnom grupom za implementaciju zakona o sudovima i državnom tužilaštvu, nastave sa aktivnostima obezbjeđivanja pravosudnih institucija. To će, kako je saopšteno, sprovoditi uz „moguće izmjene radnih procesa, prilagođavanja načina rada i obima angažovanja policijskih službenika, u periodu preduzimanja srednjoročnih i dugoročnih aktivnosti i potpune implementacije odredbi koje se odnose na bezbjednost pravosudnih institucija“.

Direktor Uprave policije Zoran Brđanin posebno naglašva da je policija dovedena u situaciju da nekoliko godina obezbjeđuje uslove za bezbjedan rad u sudnicama, iako za to ne postoje zakonski uslovi.

Ivan ČAĐENOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo