Povežite se sa nama

MONITORING

STANJE ANTIFAŠIZMA: Sila i nepravda

Objavljeno prije

na

filip-antifa

Džabe počasni plotuni i vojni orkestri, zalud crveni tepisi i šareni buketi, proslava Dana pobjede u Podgorici pokazala je samo koliko antifašizam ovdašnjoj vlasti loše stoji. Što ne ide – ne ide.

A i krenulo je šugavo. Da proslavi 70 godina od pobjede nad fašizmom u svojoj zemlji predsjednik Crne Gore Filip Vujanović sjetio se kad je riješeno da ne treba da ide na vojnu paradu u Moskvu. Jeftinije bi, a i nekako ljepše, bilo da je izmislio da ga boli slijepo crijevo.

Ovako su objašnjavali kako je tačno da je Vujanović bio pristao da ide u Rusiju, samo je u tom trenutku bio smetnuo da je i Crna Gora učestvovala u Drugom svjetskom ratu, pa kad ga je SUBNOR, vazda mu fala, podsjetio, eto nama slavlja.

,,U čast 70 godina pobjede nad fašizmom, 9. maja na Trgu Republike biće održan veliki narodni zbor boraca antifašista i građana Crne Gore”, najavljivao je SUBNOR. Djeca u Crnoj Gori i danas u osnovnoj školi uče kako je glavna odlika ustanka crnogorskog naroda protiv fašizma bilo to da je bio – opštenarodni. Ni od narodnog zbora, ni od naroda na Dan pobjede u Podgorici nije bilo ni traga.

Metalnu ogradu oko Trga Republike čuvali su pripadnici privatnog obezbjeđenja dok su u ograđeni prostor mogle da uđu samo zvanice, učesnici programa i obezbjeđenje državnih funkcionera. Ono malo svijeta što je pokušalo da odgleda priredbu ostalo je iza ograde, podaleko.

Datu situaciju je objasnio premijer Milo Đukanović. ,,Na svakoj akademiji se učestvuje kada dobijete poziv, tako da niko nije bio spriječen da sa vrlo pristojne mogućnosti odgleda uživo tu Akademiju, ili putem malih ekrana. Ne bih dijelio kritičke odnose u odnosu koncepcije i sadržaja Akademije”, kazao je komentarišući na Atlas televiziji proslavu na Trgu Republike.

Malo li je demokratije i slobode, ko god ‘oće može da gleda televiziju. Pored toga, iako se mogao polakomiti i poželjeti da mu narod zapjeva Druže Milo, ljubičice bijela, premijer je postojano ostao u ulozi evropejskog, modernog političara. Akademija, ej.

U priči oko antifašizma u Crnoj Gori škripi na sve strane, ne samo u glavama ljudi koji su rasli slušajući ponosite priče o Savi Kovačeviću i Peku Dapčeviću, znali napamet sedam neprijateljskih ofanziva i sve o Sutjesci, Neretvi i Kozari. Na razne strane misli vode, nije im lako ni zamisliti pravce, kamoli ih nabrojati. Recimo: zašto Đukanović i njegovi ne slave svoje, nego se lijepe na partizanske bitke. Pa bi tako svake jeseni obilježavali proboj ka Slanom, bitku za Ravno i oslobađanje Ćilipa. Našao bi se već način da se zabašuri fakat da taj blic krig nije uspio.

Umjesto 21. jula, datuma kad je u Beranama 1941. osnovan prvi narodnooslobodilački odbor na teritoriji SFRJ, kao osnov za formiranje buduće vlasti, red bi bio da se u današnjoj Crnoj Gori slave oni januarski datumi koji su 1990. na vlast doveli Mila,Sveta i Momira. I tu bi dobro legla akademija koju bi radnici Radoja Dakića mogli da gledaju na televiziji; ako im nije isključena struja.

Ova vlast je očuvala Crnu Goru kao multinacionalnu , multivjersku, multikulturnu zajednicu – slušamo već petnaestak godina. Svako podsjećanje da nije bilo tako računa se u antidržavnu djelatnost. Svoje kristalne dane pokušavaju da izbrišu iz sjećanja svim raspoloživim sredstvima.

Ipak se zna. Devedesetih je, zahvaljujući tadašnjoj i sadašnjoj vlasti, Crnom Gorom tekla bujica mržnje prema drugim vjerama i nacijama, kao i prema svima koji se toj mržnji nijesu htjeli da pridruže. Slali su vojnike da pokušaju da osvoje susjednu Hrvatsku. Pljačka je bila dopuštena, uključivala je i državno staranje o onome što je opljačkano. Srcem su bili uz Miloševića i Karadžića u pokušajima da zgrabe ili satru Bosnu. Deportovali su bosanske izbjeglice i slali ih u sigurnu smrt. Obezbijedili su ambijent u kojem je bilo moguće da zločinci zaustave voz i iz njega izvedu ljude bošnjačkih i hrvatskih imena i, opljačkaju ih i ubiju. Nije bilo kažnjivo za vikend otići u Bosnu, ubijati i silovati.

Pored velikih zločina, bilježili su sitne podvige iz kojih je sijao fašizam u svoj svojoj strahoti. Briga o izbjeglicama, kojom se tako neumjesno diče, često se svodila na dopuštenje da oni koji su jedva glavu spasili po Trebinju ili Foči prekonače poneku noć u podgoričkoj džamiji. Vlast, na čelu sa premijerom Milom Đukanovićem, bila je smislila policijski propis po kojem je pasoše produžavala samo Srbima iz Bosne. Ostali su imali da čekaju dopuštenje da pobjegnu dalje. Mali fašista iz jednog lokalnog radija ukinuo je mogućnost da pozdrav i čestitku upute ,,babo” ili ,,amidža” – zar da se ,,oni” na ,,našem” radiju tako reklamiraju.

Sve u svemu, kad se na brzinu premota film nije teško uočiti da je, tokom četvrt vijeka vladavine ova vlast ubilježila samo jedan antifašistički trenutak: onaj kad je albanskim izbjeglicama sa Kosova uoči NATO bombardovanja dopustila da glave sklone u Crnoj Gori.

Bilo pa prošlo, vole da računaju crnogorski vlastodršci i njihovi sljedbenici. Samo, nije fašizam kijavica, da se tek tako preboluje.

U međuvremenu, tretman ranije namijenjen pripadnicima manjinskih naroda rezervisan je za druge vrste manjina: nepodobne ljude, medije, neistomišljenike uopšteno, a sumnjivi su i oni koji ne aplaudiraju dovoljno glasno.

Sve skupa dešava se u svijetu koji s pravom ovih dana može da slavi tek pobjedu nad verzijom fašizma koju je pokušao da ostvari Hitler.

,,Od onog vremena, kada je o fašizmu sve bilo jasno, do danas stvoren je svekoliki okoliš koji bi da zamete vrijednosti antifašizma. Očigledan je projekat da se stvore uslovi u kojima se ni ta prošlost neće više prepoznavati i čitati jasno i nedvosmisleno kao ranije. Istovremeno, mutirali su u svijetu mnogi pojavni oblici fašizma koji su ‘genetski’ isti, samo se manifestuju na nove načine, uz nove metode ,ali sa istim ciljem”, napisao je ovih dana novinar i nekadašnji diplomata Zlatko Dizdarević. Po njegovim riječima, cjelokupni novi svjetski ambijent, nametan i prihvatan u ime globalizacije i tržišta, nerijetko i ljudskih prava, postao je prvo jedva primjetan, a kasnije i sasvim transparentan ambijent za nametanje sile u raznim oblicima koja lako mutira u represiju, ponižavanja i agresije, sve do fašizma.

Slično je i mišljenje Srećka Puliga filozofa i novinara: ,,Sve tu počinje naoko lijepo i liberalno: sloboda, jednakost, tolerancija i multikulturalizam. No čim dobiju priliku vladati, zastupnici ove struje fašizacije uvode propise koji praktično diskriminiraju, pretjerano iskorištavaju radnike i prekariziraju radne odnose”. Pulig, nekadašnji urednik Arkzina, Ferala, Zareza, zaključuje kako je fašizam sastavni dio kapitalizma te da je zato svaka suvisla borba protiv njega ujedno i borba protiv kapitalista. Sila i nepravda se, međutim, ne daju.

Jedna od bitaka koja se u svijetu trenutno vodi je bitka oko toga ko baštini koliku ulogu u borbi protiv fašizma. Dan iskrcavanja u Normandiji prošle godine zapadne zemlje pokušale su da predstave kao presudnu bitku u borbi protiv Hitlera. Rusi, sa milionima žrtava u Domovinskom ratu nikako ne pristaju na tu interpretaciju. Donjeck i policajce iz, recimo, Baltimora koji strijeljaju mlade Afroamerikance niko ne broji.

Pored mijenjanja oblika u kojima se javlja, fašizam solidno stoji i kad pokušava da prikaže da nije bio ono što je bio. Evo je u Srbiji, nakon dugogodišnjih napora, zvanično rehabilitovan Draža Mihailović. Vijest glasi: Viši sud u Beogradu rehabilitovao je komandanta Kraljevske vojske u otadžbini generala Dragoljuba Dražu Mihailovića i vratio mu građanska prava koja su mu bila oduzeta u političko-ideološkom procesu komunističkog režima 1946. godine. Ne postoji pravo žalbe. Sud je poništio presudu kojom je Mihailović 15. jula 1946. godine bio osuđen na smrt, a dva dana kasnije streljan, prenio je Tanjug. Još da mogaše da ga vaskrsnu. Kako god, biće to dodatno ohrabrenje vojvodama u regionu.

Kod nas je mitropolit Amfilohije podviknuo da se ne smije zaboraviti kako je Pavle Đurišić, nakon 13-julskog ustanka oslobodio Berane. Što je djelimično tačno, za razliku od ostatka mitropolitove ode Đurišiću, kolaboracionisti. Premala je Crna Gora zemlja da bi se tek tako zaboravio četnički zatvor u Kolašinu, na primjer.

U Hrvatskoj je već godinama na dnevnom redu pitanje jesu li korijeni današnje nezavisne države u odlukama AVNOJ-a ili u NDH. Ipak u toj zemlji nijesu slabe struje koje se opiru fašističkoj prošlosti. Predsjednici Hrvatske Kolindi Grabar-Kitarović koja je nedavno iz svog ureda makla bistu Josipa Broza, na jednoj od svečanosti posvećenih Danu pobjede, pored govornice su antifašisti postavili Titovu bistu. Naši antifašisti dodjeljuju ordenje vlastodršcima i srećni su što njihova organizacija, sva je prilika besplatno, stanuje u prostorijama stare vlade.

S koje god strane da se pogleda, fakat da fašizam trenutno ne stupa, nego puzi – varka je. Uz savremena sredstva komunikacije i sve naprednija i naprednija oružja uspon fašizma lako bi mogao imati istu brzinu kakvu je na početku Drugog svjetskog rata imala njegova vojna sila.

Miloš BAKIĆ

Komentari

Izdvojeno

ZORAN BRĐANIN NA ČELU UPRAVE POLICIJE: Vršilac dužnosti podijelio vlast

Objavljeno prije

na

Objavio:

URA je „progurala“ jednog, premijer Krivokapić priželjkivao je drugog, dok je DF saopštio da neće podržati nijednog kandidata koga predloži Vlada, pošto smatraju da je njihov favorit nezakonito eliminisan iz trke za direktora UP

 

Vlada je u utorak imenovala Zorana Brđanina za vršioca dužnosti direktora Uprave policije. Dosadašnji rukovodilac Odjeljenja za analitiku i unaprjeđenje rada policije bio je favorit URA-e koja je isticala da je riječ o školovanom profesionalcu. Na drugoj strani, premijer Zdravko Krivokapić je navijao za Dragana Klikovca, jednako školovanog dugogodišnjeg policajca i aktuelnog rukovodioca Operativno-komunikacionog centra (OKC).

Javnosti nije poznato šta je, ili ko, presudio. Zato smo upoznati sa stavom Demokratskog fronta da neće podržati nijednog kandidata za zvanje prvog policajca u Crnoj Gori.

,,DF je organizacija koja se protivi svemu sve što nije apsolutno po njihovoj volji“, komentarisao je takvu odluku, uz osmijeh, potpredsjednik Vlade zadužen za bezbjednosni sektor Dritan Abazović navodeći „cijenim svačije mišljenje pa i njihovo, ali zaista ne bih imao neki specifičan komentar”. Iako su novinske stranice punili tekstovi o ozbiljnom sukobu čelnika izvršnih vlasti zbog imenovanja šefa policije, Abazović tvrdi da nije bilo riječi o većem mimoilaženju.

,,Bilo je različitih mišljenja i to je po meni demokratski, ne bi trebalo to da nas čudi. Mislim da je sada u Crnoj Gori s jednoumljem završeno i mi bilo kakve monopole ne možemo više da prihvatimo“, objašnjavao je Abazović. „U demokratskoj atmosferi smo razgovarali, razmijenili mišljenja, vodili dijalog i čini mi se došli do najboljeg rješenja. Na kraju to je prijedlog ministra Sergeja Sekulovića i smatram da je to krajnje primjereno“.

Zoran Brđanin se kao ozbiljan kandidat za direktora UP-a pominje još od avgustovskih izbora, čim je postalo jasno da će doći do sveobuhvatnih kadrovskih izmjene u bezbjednosnim strukturama. U borbi za to mjesto, tvrde naši dobro obaviješteni sagovornici, pomogao mu je i nekadašnji resorni ministar  u prelaznoj Vladi Goran Danilović, koji je kod svojih koalicionih  kolega urgirao da ukažu povjerenje čovjeku koji ima njegovo povjerenje. Kod DF-a mu, međutim, ta nastojanja nijesu prošla. Zato se Danilović oglasio i  ogradio od izjava čelnika DF-a koji su poručili da Koalicija za budućnost Crne Gore ne pristaje da pripadnici režima Mila Đukanovića, „pod jeftinim izgovorima i protivzakonitim radnjama“, eliminišu jedine ozbiljne i odgovorne kandidate za direktora UP-a. Iz Danilovićeve Ujedinjene Crne Gore tada je saopšteno da je DF iznio grubu i netačnu ocjenu.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte ostatak teksta u štampanom izdanju Monitora od 26. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

OD PEKINGA DO TUZI – ŽIVOT U SLUŽBI POLITIKE: Između nada i barikada

Objavljeno prije

na

Objavio:

Premijer tek treba da pojasni započetu priču o novim državljanima. A Vlada ima i prečeg posla. Za početak, valja ići u Tuzi. Pa u Nikšić (izbori). I Skupštinu (budžet). Potom  će već biti jasnije šta je kome činjeti

 

Ponovo živimo u zanimljivim vremenima.

„Dobro jutro svima sa slobodne crnogorske teritorije – iz Ambasade Crne Gore pri Svetoj Stolici i pri Malteškom redu!“, pozdravio je u srijedu ujutru svoje pratioce na Tviteru bivši ambasador u Vatikanu Miodrag Vlahović. Krajem  dana, nakon što je predsjednik Milo Đukanović potpisao ukaz o razrješenju osam ambasadora koji nijesu bili po volji novih vlasti, Vlahović stavlja tačku na pobunu: „Bila je časti da budem ambasador…“.

,,Bilo je veliko zadovoljstvo, izuzetna čast i ponos predstavljati Crnu Goru na poziciji ambasadora u Narodnoj Republici Kini“, oglasio se i Darko Pajović, najplaćeniji crnogorski diplomata, nakon što su do njega stigle vijesti o Đukanovićevoj otkomandi. „Na kraju, a zapravo na početku, hvala mojoj porodici, prijateljima i svim pristojnim građanima Crne Gore za svu vašu podršku“, poručio je Pajović. Tako se na sebi svojstven način osvrnuo i na  nepristojne koji nijesu  podržali  ono što je radio kao predsjednik Pozitivne CG, opozicione partije koja se podijelila, pa potčinila DPS-u i krupnom kapitalu, da bi potom pala u zaborav. Zato je Pajović nagrađen funkcijom predsjednika parlamenta a potom i ambasadorskim mjestom u Kinu.

Javni sukob Vlade i sada već i bivših, ambasadora iskoristio je Đukanović da ukaže na politički revanšizam novih vlasti,  pokaže  kako kao predsjednik  neće pokušavati da prepravlja izborni rezultat i naglasi da smijenjeni ambasadori koji su, uglavnom, njegovom voljom otišli u diplomatska predstavništva „ne smiju biti kvalifikovani kao osobe koje rade na štetu i protiv interesa države“. U saopštenju iz njegovog kabineta objašnjava se kako je predsjednik odluku o opozivu osam ambasadora donio „poštujući kohabitaciju vlasti“, a nakon „korekcije obrazloženja“ iz MVP.

Dugo znamo predsjednika DPS-a i njegove demokratske i ekonomske potencijale. Tu jedno saopštenje i (još) jedna afera neće mnogo promijeniti. Ali bi čelnici izvršne vlasti i iz ove priče trebalo da nauče koliko je važno da što prije formiraju stručne timove sposobne da posao obave zakonito i u skladu sa važećom procedurom i praksom. Da ne bi Miodrag Vlahović juče, ili Milivoje Katnić, sjutra, od svog razrješenja pravili novu bitku na Neretvi.

Sličnih priča imamo i na domaćem terenu.  

Nadležni iz Ministarstva zdravlja odlučili su da zatvore lokale u Tuzima, Danilovgradu i Baru uz obrazloženje da stanovnici Podgorice, nakon zatvaranja kafića, restorana i kafana u glavnom gradu zbog loše epidemiološke situacije, tamo idu u provod i šire zarazu. Ostalo je nejasno zašto nadležni ne zabrane međugradski saobraćaj iz Podgorice, nego sankcionišu ugostitelje i stanovnike mjesta u kojima je epidemiološka situacija mnogo bolja. (Ne)očekivano, uslijedila je reakcija.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte ostatak teksta u štampanom izdanju Monitora od 26. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PREPORUKA MISIJE UNESCO – UKLONITI KAFE RESTORAN NA TURSKOM RTU: VERIGE 65 NANOSE ŠTETU UNIVERZALNOJ VRIJEDNOSTI KOTORA

Objavljeno prije

na

Objavio:

Misija Centra za svjetsku baštinu u slučaju kafe-restorana Verige 65 sugeriše Državi ugovornici da bi mogućnost povratka u pređašnje stanje trebalo da bude ključna karakteristika

 

Da li će privremeni ugostiteljski objekat Verige 65 podignut na najatraktivnijem dijelu obale Bokokotorskog zaliva, na lokaciji Turski rt, na prolazu Verige, uskoro biti uklonjen? To zavisi od toga da li će nadležno Ministarstvo ekologije, planiranja prostora i urbanizma, ispoštovati preporuke iz izvještaja Zajedničke reaktivne monitoring misije Centra za svjetsku baštinu UNESCO-a/ ICOMOS-a, sačinjen 2018. za prirodno i kulturno-istorijsko područje Kotora.

Riječ je o posljednjem izvještaju koji je pripremio stručni tim pomenutih institucija, nakon što su krajem oktobra 2018. godine boravili u Boki i sagledali stanje zaštićenog dobra na licu mjesta.  Najvažnije pitanje sa kojim se dobro suočava u posljednjih nekoliko godina je pretjerana urbanizacija obala Boke Kotorske, prvenstveno Kotorsko-risanskog zaliva i duž prolaza Verige, konstatuje se, između ostalog u Izvještaju. Devastacija prostora Opštine Kotor, donošenje brojnih planskih dokumenata kojima je planirana izgradnja velikog broja neprimjerenih objekata, turističkih i stambenih naselja, prijetila je da se područje Boke skine sa UNESCO-ve Liste svjetske baštine, na koju je upisano 1979.

Zadatak misije je, da pored procjene ukupnog stanja konzervacije dobra, postavljanja opštih principa upravljanja i očuvanja Izuzetne univerzalne vrijednosti dobra, donese preporuke i sugestije za pravilno upravljanje dobrom. Jedna od brojnih preporuka, označena kao Ulaz u prolaz Verige, odnosi se na postupanje vezano za dvospratni kafe-restoran poznat pod imenom Verige 65, čijom je izgradnjom trajno oštećen dio do tada netaknute prirode Turskog rta i jednog od najljepših vidikovaca u Boki.

„Treba ograničiti ‘privremeno’ postojanje objekta na Turskom rtu. Definicije u Planu za postavljanje objekata ‘privremenog karaktera‘ treba izmijeniti kako bi se njegova primjena ograničila na istinski privremene strukture, koje se očigledno mogu vratiti u prvobitno stanje, a saglasnost na njih treba ograničiti”, navodi se u preporuci pod brojem 24 ovog izvještaja.

Iako je Uprava za zaštitu kulturnih dobara dala saglasnost na gradnju, eksperti misije smatraju da „zidana struktura objekta ima sve karakteristike stalnosti… ona je odgovor maloj katoličkoj kapeli iz venecijanskog perioda na suprotnoj tački, čineći da u upoređenju izgleda beznačajno… Njeno prisustvo uklanja ilustraciju istorijske distinkcije, pošto je ova strana (Turski rt) istorijski neizgrađena. Prema mišljenju misije ona nanosi štetu Izuzetnoj univerzalnoj vrijednosti dobra”.

Odgovorni u nadležnim institucijama Crne Gore nisu tako razmišljali. Tokom burnih događaja koji su obilježili izgradnju kafea Verige 65, iza kojeg stoji firma Hefesta DOO iz Herceg Novog, u vlasništvu Aleksandra Šćepanovića i njegove sestre, crnogorske manekenke Jelene Šćepanović, navodno bliske prijateljice predsjednika Mila Đukanovića, značajnu ulogu ilmala je tadašnja direktorica Uprave za zaštitu kulturnih dobara Anastazija Miranović. Ona je u decembru 2015. izdala konzervatorske uslove za izradu projekta kafe-restorana. Zatim je u martu 2016, istoga dana kada je investitor podnio zahtjev za davanje saglasnosti na projekat, isti odobrila. Iako firma Hefesta tada nije imala ugovor o zakupu sa JP Morsko dobro.

Branka PLAMENAC
foto: verige65
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 26. februara ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati
Advertisement

Kolumne

Novi broj

Facebook

Izdvajamo