Povežite se sa nama

MONITORING

STANJE ANTIFAŠIZMA: Sila i nepravda

Objavljeno prije

na

Džabe počasni plotuni i vojni orkestri, zalud crveni tepisi i šareni buketi, proslava Dana pobjede u Podgorici pokazala je samo koliko antifašizam ovdašnjoj vlasti loše stoji. Što ne ide – ne ide.

A i krenulo je šugavo. Da proslavi 70 godina od pobjede nad fašizmom u svojoj zemlji predsjednik Crne Gore Filip Vujanović sjetio se kad je riješeno da ne treba da ide na vojnu paradu u Moskvu. Jeftinije bi, a i nekako ljepše, bilo da je izmislio da ga boli slijepo crijevo.

Ovako su objašnjavali kako je tačno da je Vujanović bio pristao da ide u Rusiju, samo je u tom trenutku bio smetnuo da je i Crna Gora učestvovala u Drugom svjetskom ratu, pa kad ga je SUBNOR, vazda mu fala, podsjetio, eto nama slavlja.

,,U čast 70 godina pobjede nad fašizmom, 9. maja na Trgu Republike biće održan veliki narodni zbor boraca antifašista i građana Crne Gore”, najavljivao je SUBNOR. Djeca u Crnoj Gori i danas u osnovnoj školi uče kako je glavna odlika ustanka crnogorskog naroda protiv fašizma bilo to da je bio – opštenarodni. Ni od narodnog zbora, ni od naroda na Dan pobjede u Podgorici nije bilo ni traga.

Metalnu ogradu oko Trga Republike čuvali su pripadnici privatnog obezbjeđenja dok su u ograđeni prostor mogle da uđu samo zvanice, učesnici programa i obezbjeđenje državnih funkcionera. Ono malo svijeta što je pokušalo da odgleda priredbu ostalo je iza ograde, podaleko.

Datu situaciju je objasnio premijer Milo Đukanović. ,,Na svakoj akademiji se učestvuje kada dobijete poziv, tako da niko nije bio spriječen da sa vrlo pristojne mogućnosti odgleda uživo tu Akademiju, ili putem malih ekrana. Ne bih dijelio kritičke odnose u odnosu koncepcije i sadržaja Akademije”, kazao je komentarišući na Atlas televiziji proslavu na Trgu Republike.

Malo li je demokratije i slobode, ko god ‘oće može da gleda televiziju. Pored toga, iako se mogao polakomiti i poželjeti da mu narod zapjeva Druže Milo, ljubičice bijela, premijer je postojano ostao u ulozi evropejskog, modernog političara. Akademija, ej.

U priči oko antifašizma u Crnoj Gori škripi na sve strane, ne samo u glavama ljudi koji su rasli slušajući ponosite priče o Savi Kovačeviću i Peku Dapčeviću, znali napamet sedam neprijateljskih ofanziva i sve o Sutjesci, Neretvi i Kozari. Na razne strane misli vode, nije im lako ni zamisliti pravce, kamoli ih nabrojati. Recimo: zašto Đukanović i njegovi ne slave svoje, nego se lijepe na partizanske bitke. Pa bi tako svake jeseni obilježavali proboj ka Slanom, bitku za Ravno i oslobađanje Ćilipa. Našao bi se već način da se zabašuri fakat da taj blic krig nije uspio.

Umjesto 21. jula, datuma kad je u Beranama 1941. osnovan prvi narodnooslobodilački odbor na teritoriji SFRJ, kao osnov za formiranje buduće vlasti, red bi bio da se u današnjoj Crnoj Gori slave oni januarski datumi koji su 1990. na vlast doveli Mila,Sveta i Momira. I tu bi dobro legla akademija koju bi radnici Radoja Dakića mogli da gledaju na televiziji; ako im nije isključena struja.

Ova vlast je očuvala Crnu Goru kao multinacionalnu , multivjersku, multikulturnu zajednicu – slušamo već petnaestak godina. Svako podsjećanje da nije bilo tako računa se u antidržavnu djelatnost. Svoje kristalne dane pokušavaju da izbrišu iz sjećanja svim raspoloživim sredstvima.

Ipak se zna. Devedesetih je, zahvaljujući tadašnjoj i sadašnjoj vlasti, Crnom Gorom tekla bujica mržnje prema drugim vjerama i nacijama, kao i prema svima koji se toj mržnji nijesu htjeli da pridruže. Slali su vojnike da pokušaju da osvoje susjednu Hrvatsku. Pljačka je bila dopuštena, uključivala je i državno staranje o onome što je opljačkano. Srcem su bili uz Miloševića i Karadžića u pokušajima da zgrabe ili satru Bosnu. Deportovali su bosanske izbjeglice i slali ih u sigurnu smrt. Obezbijedili su ambijent u kojem je bilo moguće da zločinci zaustave voz i iz njega izvedu ljude bošnjačkih i hrvatskih imena i, opljačkaju ih i ubiju. Nije bilo kažnjivo za vikend otići u Bosnu, ubijati i silovati.

Pored velikih zločina, bilježili su sitne podvige iz kojih je sijao fašizam u svoj svojoj strahoti. Briga o izbjeglicama, kojom se tako neumjesno diče, često se svodila na dopuštenje da oni koji su jedva glavu spasili po Trebinju ili Foči prekonače poneku noć u podgoričkoj džamiji. Vlast, na čelu sa premijerom Milom Đukanovićem, bila je smislila policijski propis po kojem je pasoše produžavala samo Srbima iz Bosne. Ostali su imali da čekaju dopuštenje da pobjegnu dalje. Mali fašista iz jednog lokalnog radija ukinuo je mogućnost da pozdrav i čestitku upute ,,babo” ili ,,amidža” – zar da se ,,oni” na ,,našem” radiju tako reklamiraju.

Sve u svemu, kad se na brzinu premota film nije teško uočiti da je, tokom četvrt vijeka vladavine ova vlast ubilježila samo jedan antifašistički trenutak: onaj kad je albanskim izbjeglicama sa Kosova uoči NATO bombardovanja dopustila da glave sklone u Crnoj Gori.

Bilo pa prošlo, vole da računaju crnogorski vlastodršci i njihovi sljedbenici. Samo, nije fašizam kijavica, da se tek tako preboluje.

U međuvremenu, tretman ranije namijenjen pripadnicima manjinskih naroda rezervisan je za druge vrste manjina: nepodobne ljude, medije, neistomišljenike uopšteno, a sumnjivi su i oni koji ne aplaudiraju dovoljno glasno.

Sve skupa dešava se u svijetu koji s pravom ovih dana može da slavi tek pobjedu nad verzijom fašizma koju je pokušao da ostvari Hitler.

,,Od onog vremena, kada je o fašizmu sve bilo jasno, do danas stvoren je svekoliki okoliš koji bi da zamete vrijednosti antifašizma. Očigledan je projekat da se stvore uslovi u kojima se ni ta prošlost neće više prepoznavati i čitati jasno i nedvosmisleno kao ranije. Istovremeno, mutirali su u svijetu mnogi pojavni oblici fašizma koji su ‘genetski’ isti, samo se manifestuju na nove načine, uz nove metode ,ali sa istim ciljem”, napisao je ovih dana novinar i nekadašnji diplomata Zlatko Dizdarević. Po njegovim riječima, cjelokupni novi svjetski ambijent, nametan i prihvatan u ime globalizacije i tržišta, nerijetko i ljudskih prava, postao je prvo jedva primjetan, a kasnije i sasvim transparentan ambijent za nametanje sile u raznim oblicima koja lako mutira u represiju, ponižavanja i agresije, sve do fašizma.

Slično je i mišljenje Srećka Puliga filozofa i novinara: ,,Sve tu počinje naoko lijepo i liberalno: sloboda, jednakost, tolerancija i multikulturalizam. No čim dobiju priliku vladati, zastupnici ove struje fašizacije uvode propise koji praktično diskriminiraju, pretjerano iskorištavaju radnike i prekariziraju radne odnose”. Pulig, nekadašnji urednik Arkzina, Ferala, Zareza, zaključuje kako je fašizam sastavni dio kapitalizma te da je zato svaka suvisla borba protiv njega ujedno i borba protiv kapitalista. Sila i nepravda se, međutim, ne daju.

Jedna od bitaka koja se u svijetu trenutno vodi je bitka oko toga ko baštini koliku ulogu u borbi protiv fašizma. Dan iskrcavanja u Normandiji prošle godine zapadne zemlje pokušale su da predstave kao presudnu bitku u borbi protiv Hitlera. Rusi, sa milionima žrtava u Domovinskom ratu nikako ne pristaju na tu interpretaciju. Donjeck i policajce iz, recimo, Baltimora koji strijeljaju mlade Afroamerikance niko ne broji.

Pored mijenjanja oblika u kojima se javlja, fašizam solidno stoji i kad pokušava da prikaže da nije bio ono što je bio. Evo je u Srbiji, nakon dugogodišnjih napora, zvanično rehabilitovan Draža Mihailović. Vijest glasi: Viši sud u Beogradu rehabilitovao je komandanta Kraljevske vojske u otadžbini generala Dragoljuba Dražu Mihailovića i vratio mu građanska prava koja su mu bila oduzeta u političko-ideološkom procesu komunističkog režima 1946. godine. Ne postoji pravo žalbe. Sud je poništio presudu kojom je Mihailović 15. jula 1946. godine bio osuđen na smrt, a dva dana kasnije streljan, prenio je Tanjug. Još da mogaše da ga vaskrsnu. Kako god, biće to dodatno ohrabrenje vojvodama u regionu.

Kod nas je mitropolit Amfilohije podviknuo da se ne smije zaboraviti kako je Pavle Đurišić, nakon 13-julskog ustanka oslobodio Berane. Što je djelimično tačno, za razliku od ostatka mitropolitove ode Đurišiću, kolaboracionisti. Premala je Crna Gora zemlja da bi se tek tako zaboravio četnički zatvor u Kolašinu, na primjer.

U Hrvatskoj je već godinama na dnevnom redu pitanje jesu li korijeni današnje nezavisne države u odlukama AVNOJ-a ili u NDH. Ipak u toj zemlji nijesu slabe struje koje se opiru fašističkoj prošlosti. Predsjednici Hrvatske Kolindi Grabar-Kitarović koja je nedavno iz svog ureda makla bistu Josipa Broza, na jednoj od svečanosti posvećenih Danu pobjede, pored govornice su antifašisti postavili Titovu bistu. Naši antifašisti dodjeljuju ordenje vlastodršcima i srećni su što njihova organizacija, sva je prilika besplatno, stanuje u prostorijama stare vlade.

S koje god strane da se pogleda, fakat da fašizam trenutno ne stupa, nego puzi – varka je. Uz savremena sredstva komunikacije i sve naprednija i naprednija oružja uspon fašizma lako bi mogao imati istu brzinu kakvu je na početku Drugog svjetskog rata imala njegova vojna sila.

Miloš BAKIĆ

Komentari

Izdvojeno

POLJOPRIVREDNICI I DALJE BEZ AGROBUDŽETA: Na goloj ledini

Objavljeno prije

na

Objavio:

Stočna hrana je sve skuplja, poljoprivrednicima i stočarima država naplaćuje punu akcizu na gorivo za mehanizaciju dok uvoznički lobi nastavlja dominaciju. Kasni, uveliko, i agrobudžet. Realno je očekivati da će proći makar 20 dana od izglasavanja budžeta u parlamentu dok Vlada usvoji taj dokument. A to je tek prvi korak

 

„Poljoprivreda ne može da čeka“, kaže nam Milko Živković, predsjednik Unije stočara sjevera Crne Gore. Pa pritvrđuje primjerom: od početka godine stočna hrana (koncetrat) poskupila je sa 0,3 na više od 0,4 eura po kilogramu. „Kako troškovi ishrane stoke čine oko 60 -70 odsto ukupnih troškova, cijena koncentrovane hrane preko 30 euro centi za kilogram čini ovu proizvodnju nerentabilnom a na 40 centi se ulazi u gubitak“. A cijena stočne hrane nastavlja da raste.

Proizvesti je skupo, a prodati – teško. Gotovo nemoguće, u situaciji kada  trgovci, ugostitelji i hotelijeri još  vagaju stvarne domete predstojeće turističke sezone. Nakon prošlogodišnje katastrofe.

U zalihama sirare Miljanić blizu devet tona kozjeg sira od zimus čeka kupce. Dok Radisav – Rašo Miljanić, jedan od najvećih proizvođača i otkupljivača kozjeg mlijeka u Crnoj Gori, čeka pomoć države. „Mi moramo znati da li imamo podršku države da spasi kozarstvo ili nemamo“.

Crna Gora je 2019. uvezla sira za 16,5 miliona, dok trenutno u Banjanima leži domaći proizvod vrijedan od skoro 100.000 (prema proizvođačkim cijenama) do blizu 200.000 eura (u maloprodaji, uz uračunatu trgovačku maržu koja se kreće do 50 odsto i 21 odsto PDV-a koji se zaračunava na tako formiranu cijenu). Ta informacija je, zimus, prvo zainteresovala medije pa tek onda resorno ministarstvo. Odakle su tada, nakon upita sa TVCG, odgovorili kako su „preduzete aktivnosti“ kako bi se na terenu sagledala cjelokupna situacija  a da će javnost biti blagovremeno upoznata sa konkretnim potezima.

Javnost još čeka, a Miljanić se nada. „Nakon saopštenja Ministarstva poljoprivrede obišla nas je inspekcija i uvjerila se da lagerovana količina sira o kojoj sam pričao postoji, tačno do u kilogram. Popisali su ga i otišli“. Od tada, kaže za Monitor, nema novih vijesti. „Predlagao sam da nađemo model da plasiramo proizvode na tržište, ili za bolnice, škole, domove starih. Ima načina ako ima volje“.

Ima li volje?

Skupštinska rasprava o Vladinom Prijedlogu zakona o budžetu za 2021. godinu počeće tek naredne nedjelje, pa je sada izvjesno da će crnogorski poljoprivrednici i početak juna dočekati bez očekivane, i neophodne, pomoći iz Agrobudžeta.

Realno je očekivati da će proći makar 20 dana od izglasavanja budžeta u parlamentu do usvajanja Agrobudžeta na sjednici Vlade. Pod uslovom da ne dođe do komplikacija. Tek tada slijede pozivi za učešće u raspodjeli predviđenih sredstava, prikupljanje dokumentacije, terenske provjere, odlučivanje i, konačno, raspodjela novca namijenjenog za podršku ratarima, stočarima, vinogradarima, ribarima…

Riječ je, prema predloženom budžetu, o nekih 35 miliona eura, u koje će, prema običajima naslijeđenim od prošlih vlada, biti uračunat i dio tzv. socijalnih davanja (naknade za staračka domaćinstva) u vrijednosti 3,35 miliona. Da barem na papiru  izgleda kako se za poljoprivredu izdvaja više nego što je to zaista slučaj.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 14. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

DEMOKRATE POBJEDNICI IZBORA U HERCEG NOVOM: Brodolom Demokratske partije socijalista

Objavljeno prije

na

Objavio:

Neki Novljani vide dvije varijante formiranja vlasti. Ona u kojoj bi Novska lista bila isključena, te bi se u Novom preslikao odnos snaga na vlasti sa državnog nivoa. I druga, gdje bi svih pet lista koje su učestvovale na izborima participirale u izvršnoj vlasti u skladu sa osvojenim mandatima. To bi se moglo zaključiti iz slavljeničkog govora lidera Demokrata, Alekse Bečića koji je sabrao da vlast nakon izbora čini 80 odsto, a opoziciju 20 odsto volje biračkog tijela

 

Brod lokalne uprave u Herceg Novom imao je mirno more i dobar vjetar u nedjelju 9. maja, kada je cjelokupna posada ubilježila politički dobitak, osim barke Demokratske partije socijalista koja je pretrpjela težak brodolom u kome je, očekivano, potopljena.

Na birališta je u nedjelju izašlo 17 hiljada građana Novog, od upisanih 25.590 sa pravom glasa. Na 16.738 važećih glasačkih listića Novljani su većinom zaokružili one političke stranke koje posljednje četiri godine vladaju u ovom primorskom gradu, tako da nekih većih iznenađenja nije bilo osim porasta povjerenja u lokalne stranke, grupe građana čija je politička deviza da vlast na lokalnom nivou treba da bude servis građana za rješavanje lokalnih, komunalnih potreba i  problema, koji nemaju previše dodirnih tačaka sa nacionalnim i identitetskim pitanjima koja opterećuju crnogorsku političku scenu.

Pobjednik nedjeljnih redovnih lokalnih izbora u Novom  je Demokratska Crna Gora, partija čija je lista osvojila najveći broj glasova ili 27,65 odsto, što pretočeno u odborničke mandate čini 10 odborničkih mjesta u Skupštini Opštine Herceg Novi. To je neznatno povećanje u odnosu na rezultat prethodnih lokalnih izbora iz 2017. kada su Demokrate, same, osvojile 9 odborničkih mandata. Međutim, gledano iz perspektive avgustovskih parlamentarnih izbora, na kojima je ova stranka osvojila u Novom 20,68 odsto glasova, postignuti rezultat, sa manjom izlaznošću nego u avgustu 2020, ocjenjuje se kao uzlet Demokrata, koji su osigurali podršku istaknutih Novljana i u izbornu trku ušli sa predsjednikom Opštine, Stevanom Katićem, nosiocem izborne liste Ni lijevo ni desno – pravac Novi.

Najveće iznenađenje izbora predstavlja sjajan rezultat Novske liste, lokalne političke stranke koja je nastupila samostalno pod sloganom Naš grad, naš brod i osvojila 3.195 glasova ili 7 odborničkih mjesta. U Novskoj listi ističu kako su pojedinačno najjača politička opcija u Herceg Novom, jer su sve ostale liste predstavljene kao koalicije više političkih subjekata. Novska lista osnovana je pred lokalne izbore 2012. godine. U izbornu trku 9. maja ušla je sa pozicije vlasti. U lokalnoj skupštini zauzima tri odbornička mjesta na osnovu kojih je, raspodjelom funkcija prije četiri godine, dobila više značajnih pozicija u izvršnoj vlasti. Imali su mjesto potpredsjednika Opštine Herceg Novi, dva opštinska sekretarijata, Turističku organizaciju grada i direktorske fotelje u dva gradska preduzeća. Prethodni rad ih je očigledno preporučio da su zadobili više nego duplo glasova Novljana u odnosu na prethodne izbore.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 14. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SLUČAJ BRANISLAVA – BRANA  MIĆUNOVIĆA: Suđenje za ubistvo kojim je umrlo crnogorsko pravosuđe?

Objavljeno prije

na

Objavio:

Uloga sudije izvjestioca Milivoja Katnića

 

Glavni specijalni tužilac Milivoje Katnić je kao sudija izvjestilac imao najznačajniju ulogu u donošenju oslobađajuće pravosnažne presude Apelacionog suda od 20. novembra 2007. godine  kojom je kontroverzni, i nekoliko puta ranije osuđivan, biznismen Branislav – Brano Mićunović oslobođen optužbi za teško ubistvo Radovana – Raca Kovačevića iz bezobzirne osvete. Tom presudom su do sada nekoliko puta javno mahali funkcioneri Demokrata i Demokratskog fronta u susret nikšićkim izborima i vezano za nacrte tužilačkih zakona, upirući prst na Katnićevu ulogu u procesu vijeka.

Priča je počela u ranim jutarnjim satima 7. oktobra 2000. godine kada je Nikšićanin Radovan Kovačević teško ranjen u oružanom obračunu u kazinu Hotela Podgorica koji su držali Branislav Mićunović i Savo Grbović. Na njega je pucao Cetinjanin Petko Pešukić kome je onda Nikšićanin Zdravko Lopušina prišao sa leđa, u rvanju oteo pištolj i ispalio u Pešukića nekoliko metaka momentalno ga usmrtivši. Nakon ranjavanja, Kovačevića su prebacili u Klinički centar njegovi prijatelji Stanko Milović i Emil Osmanagić zajedno sa policajcem posebnih jedinica MUP-a Dragoljubom Mrvaljevićem čija jedinica je bila smještena u Hotelu Podgorica i koji se zatekao u hotelu nakon što mu se završila smjena.

U optužnici Višeg tužioca u Podgorici, koju je na glavnom pretresu zastupala zamjenica Vesna Jovićević (nedavno pomenuta u aferi Stanovi), piše da je Branislav Mićunović istog dana u ranim jutarnjim satima „na ulazu u Urgentni blok KBC-a Podgorica lišio života Kovačević Radovana iz Nikšića iz bezobzirne osvete i pri tome umišljajem doveo u opasnost život još dva lica, na način što je prišao vozilu „audi“ A6 oznaka BD… kojim je, nakon događaja iz tačke dispozitiva optužnice prevezen povrijeđeni Radovan Kovačević, i u trenutku kada su Mrvaljević Dragoljub i Vojičić Dragoslav iz Podgorice, izvlačili Kovačevića iz vozila kroz otvorena zadnja lijeva vrata da bi ga unijeli u Urgentni blok radi ukazivanja ljekarske pomoći, optuženi je iz revolvera nepoznate marke cal.38 specijal u pravcu Kovačevića ispalio tri projektila koji su ga pogodili nanoseći mu teške i po život opasne tjelesne povrede… sveteći se na taj način zbog prethodnog ubistva Pešukića Petka iako je u tom trenutku znao da Kovačević nije izvršio ovo djelo“. Kovačeviću je pucano u glavu dva puta i jednom u desno rame. Tužilac je naveo da je smrt Kovačevića nastupila usljed razorenja mozga i kičmene moždine i iskrvavljenja i da je Mićunović pri tom doveo u opasnost živote još dvije  osobe „jer je postojala mogućnost da budu pogođeni ispaljenim projektilima, kao i rikošet projektila koji je udario u betonski pod u njihovoj blizini“.

Suđenje koje je uslijedilo je zaokupiralo crnogorsku javnost zbog kontroverznog pedigrea optuženog Mićunovića koga mnogi smatraju za vladara podzemlja i desnu ruku državno-partijskog vrha Crne Gore. Shodno tome, kritičari su tvrdili da je država imala veliki interes da ishoduje povoljnu presudu za Mićunovića.

Vijeće Višeg suda u Podgorici kojim je predsjedavao sudija Radovan Mandić je presudom od 12. juna 2001.  oslobodilo Mićunovića optužbe za ubistvo i ukinulo mu pritvor u kome je bio od 7. oktobra 2000. godine. Presudi su prethodile promjene iskaza ključnih svjedoka davane u policiji, istražnom postupku i glavnom pretresu. Takođe, svjedoci, osim Okice Mujovića, su tvrdili na glavnom pretresu da nisu vidjeli optuženog Mićunovića da drži pištolj u ruci i da puca već su ga samo vidjeli da je stigao blizu ulaza u Urgetni blok i kretao se okolo. Mujović je na sudu izjavio da je vidio ispruženu desnu ruku Mićunovića u kojoj je bio pištolj koji je bio „poluokrenut dolje i u pravcu Kovačević Radovana u kom momentu čuje još jedan hitac, pri čemu ne vidi da se iz pištolja Mićunovića ispaljuje taj hitac ali vidi da dolazi od njegovog pravca…“. Sudsko vijeće sudije Mandića je odbacilo njegovo svjedočenje kao nevjerodostojno jer je utvrdilo da se on nije nalazio na mjestu odakle je mogao biti očevidac kao i da ga drugi svjedoci nisu primijetili. Sudsko vijeće je takođe odbacilo i svjedočenja drugih svjedoka, osim sanitetskih radnika, zaključivši da oni zapravo nisu bili na mjestima na kojima su tvrdili da su bili i time nisu mogli biti očevici predmetnog događaja.

Optuženi Mićunović je nakon testiranja bio negativan na prisustvo barutnih čestica, kako na ruci tako i na odjeći.

Jedini nepravosnažno osuđeni u tom procesu je bio Zdravko Lopušina iz Nikšića koji je osuđen na dvije godine zatvora zbog prekoračenja nužne odbrane. Međutim, Lopušina je poginuo nekoliko mjeseci nakon prvostepene presude tako da je dalji postupak protiv njega obustavljen zbog smrti.

Slučaj se preselio na Vrhovni sud, koji je tada bio drugostepeni sud, i kojim je predsjedavao sudija Stevan Damjanović. Njegovo vijeće je u maju 2004. ukinulo oslobađajuću presudu sudije Mandića zbog bitnih povreda odredbi krivičnog postupka i vratilo slučaj na ponovno suđenje. Vrhovni sud je takođe naložio prvostepenom sudu da svestranije analizira izjave sanitetskog osoblja Dragoslava Vojičića (koji je samo „primijetio ruku muškarca, u stvari podlakticu koja je bila gola i ta ruka ide prema povrijeđenom“) i Milorada Krsmanovića, kao i da treba suočiti svjedoke policajca Mrvaljevića i sanitetskog radnika Vojičića.

Sudija Mandić nije izvršio suočenje i u ponovljenom postupku 10. februara 2005. godine, opet donio oslobađajuću presudu. Viši tužilac se žalio na presudu po objavljivanju i žalbeni postupak se preselio na upravo novoformirani Apelacioni sud čije adaptiranje prostorija je završeno u martu 2005. a u aprilu iste godine počinje sa radom. Apelacioni sud je preuzeo 172 „Kž“ drugostepena krivična predmeta od Vrhovnog suda.

Predmet pod rednim brojem K.br. 79/2004 sudije Mandića dolazi pred petočlano vijeće sudija Apelacionog suda, po tadašnjem Zakoniku o krivičnom postupku. Dr Vukoman Golubović je bio predsjedavajući vijeća dok su članovi vijeća bili Radmila Mijušković, Branimir Femić, Marija Marinković i Milivoje Katnić kao sudija izvjestilac. Izvjestilac je inače, i u procesnom pravu i u praksi uvijek onaj označen kao posljednji član u uvodu svake presude. Izvjestilac po ZKP-u „duži“ predmet, čita, objašnjava, preduzima sve druge radnje ali i priprema prijedlog presude sudskom vijeću. U praksi sudija izvjestilac je glavna osoba koja određuje smjer u kome će odlučivati sudsko vijeće, kako je Monitoru reklo nekoliko pravnih stručnjaka.

Do formiranja Apelacionog suda Katnić je bio neraspoređeni vojni sudija nakon što je Skupština Crne Gore donijela zakon o prestanku rada Vojnog suda i Vojnog tužilaštva  u aprilu 2004.

Na konferenciji za štampu od 24. februara ove godine, specijalni tužilac Katnić je na pitanje novinara da li je bio član Sudskog vijeća Apelacionog suda koje je opravosnažilo oslobađajuću presudu Branislavu Mićunoviću odgovorio da je bio član toga vijeća i da je glasao za  oslobašajuću presudu. Prećutao je da je bio sudija izvjestilac.

Katnić je na pressu izjavio da se nikad nije sreo ni s Branom Mićunovićem, ni s bilo kim njegovim dodavši da „on (Mićunović) i njegovi i ja smo se razdvojili 1400. godine, kad smo imali zajedničkog pretka“. Takođe Katnić je optužio jednog od lidera DF-a Milana Kneževića i jednog od vlasnika Vijesti Željka Ivanovića da su entiteti „koji pokušavaju da krv nesrećnog momka stave na ruke mene i moje porodice“.

Više državno tužilaštvo i tužiteljka Lepa Medenica su Vijestima 10. novembra 2019. godine,  izjavili da VDT ne traži ubicu pokojnog Kovačevića nakon što su Mićunović i još dvije osobe  oslobođene optužbe. Tada je VDT uputio novinarku „da sve odgovore na pitanja iz vašeg e-maila možete naći u predmetnoj presudi“.

U dotičnoj presudi Apelacionog suda kao i onoj od Višeg suda zaključuje se da je ubica Kovačevića zapravo pokojni Petko Pešukić koji mu je i nanio povrede u kazinu Hotela Podgorica od kojih je iskrvario, usljed čega je nastupila smrt. To je bio stav domaćih vještaka i Komisije vještaka Instituta za sudsku medicinu Medicinskog fakulteta u Beogradu. Po tom stanovištu, koje je za kritičare upitno, Kovačević je već bio mrtav kad je doveden pred Urgentni blok. Sve i da je dokazano da je Mićunović pucao u mrtvog Kovačevića (po nalazu vještaka), ne bi bio osuđen za ubistvo već za neko blaže djelo poput izazivanja opšte opasnosti ili u najgorem, za pokušaj ubistva. Međutim,  u sudskoj praksi kod nas i u regionu ne postoji preseda slične vrste, pa ostaje nejasno da li bi uopšte i kako odgovarao.

Državno tužilaštvo se nakon pravosnažne presude nije bavilo identitetom pucača makar radi utvrđivanja da li je počinio krivično djelo izazivanja opšte opasnosti. Pucač je najvjerovatnije došao ispred Urgentnog bloka u uvjerenju da je Kovačević još živ.

Inače izuzetno složeni i javnosti poznati predmet ubistva Kovačevića se ne spominje u zvaničnoj biografiji glavnog specijalnog tužioca.

U vrijeme ponovljenog suđenja vrhovna državna tužiteljka je bila Vesna Medenica, koja će mjesec dana nakon pravosnažne oslobađajuće presude Branislavu Mićunoviću doći na čelo Vrhovnog suda Crne Gore. Osim nje i Katnića posrećilo se i predmetnom istražnom sudiji Mušiki Dujoviću koji će kasnije doći na čelo Apelacionog suda.

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo