Povežite se sa nama

MONITORING

Kud je pošla, đe se đela

Objavljeno prije

na

Neposredno po Novoj godini vladajuća garnitura iz DPS-a obilježiće jubilej: dvadeset go dina otkako su unutarpartijskim pučem došli na vlast. Istovremeno, u tom je periodu propao najveći broj crnogor­skih preduzeća. Vlast nije imala snage da se uhvati u koštac s problemima, da restruktuira kompanije i da dovede dobre strateške partnere. Ortačka tran zicija je hale pretvorila u magacine, fabričke krugove u zapuštene livade ili placeve za gradnju stambenih zgrada, dok su se poslovne zgrade preobratile u trgovine i kancelarije novostvorene elite. Nekoliko novoizgrađenih hotela i malih proizvodnih pogona ni izbliza ne mogu zamijeniti sve što je uništeno.

 

SJEVER BEZ NADE: Prva pri vredna žrtva antibirokratske revolucije bila je beranska Fabrika celuloze i papira. Regionalni gigant, koji je na vrhunci moći zapošljavao preko 2.000 radnika, zatvoren je kao nerentabilan 1989. godine. Neposredno prije zatva ranja urađen je skupi remont postroje nja, a kanadski stručnjaci su ocijenili da bi ona mogla da radi profitabilno ukoliko broj zaposlenih ne bi prelazio 800. Umjesto racionalizacije, svi su po slati kući a zatečena oprema, rezervni djelovi i repromaterijal prepušteni su propadanju ili pokradeni. Tako je, prvi put, demonstrirana filozofija ,,mladih, lijepih i pametnih“ do perfekcije razvijena nakon prei menovanja Saveza komunista CG u DPS. U najkraćem, ona se ogledala u stavu da ni jedan problem ne može trajati onoliko dugo koliko vlast može izbjegavati da se sa njim suoči. Tek, Celuloza je ponovo otvorena 1996. pod imenom Beranka. Fabrika sa 250 radnika radila je povremeno, smanjenim kapacitetom, što se prav dalo nedostatkom obrtnih sredstava. Muke su trajale do aprila 2004. kada je uveden stečaj. Iste godine fabrika je prodata za nešto manje od milion eura i ponovo preimenovana. Nova Beranka je prepolovila broj zaposlenih (120), urađen je još jedan remont, nakon čega je počela proizvodnja koja je ubrzo prekinuta. Od septembra prošle godine mašine miruju, a zaposleni 13 mjeseci čekaju platu. O stanju u Beranama govori poda tak da je prije 20 godina u toj opštini bilo zaposleno 9,5 hiljada radnika. Danas – upola manje. Vlast je ubila i rožajski Gornji Ibar. Prethodno ga je opljačkala, kažu naj hrabriji. Sudbinu kompanije osnovane 1937. godine opredjelila je odluka Vlade iz 1990. godine da razdvoji pri vredne grane šumarstvo i drvopreradu. U narednih desetak godina bez posla je ostalo dvije od dvije i po hiljade radnika Gornjeg Ibra. Preduzeće je 1989. godine preradilo 72 hiljade kubi ka oblovine, i računalo se za najvećeg drvoprerađivača na prostoru SFRJ (uz Slovenijales). Proizvodnja je padala iz godine u godinu. Konačno, 2007. nijesu ni dobili koncesiju za sječu rožajskih šuma… Paralelno se istopila i ogromna imovina kompanije koje je već godinama u stečaju. U minule dvije decenije nestala je i Industrijska zona u Bijelom Polju. Na mjestu gdje su poslovali Vunko (tri hiljade zaposlenih), Imako (400) Prva petoljetka (300), Fabrika obuće Mladost (300) ostali su samo napušte ni hangari. I sudski procesi u kojima bivši radnici pokušavaju ostvariti svoja prava. Kompanije su ugašene ili su godinama u stečaju, uzaludno čekajući nove vlasnike koji bi pokrenuli već zastarjele mašine. Gašenje prijeti i fabrici mineralne vode Bjelasica Rada, jednom od ri jetkih bjelopoljskih preduzeća koja su nastala u Đukanovićevoj eri – segmen tacijom poljoprivrednog kombinata Bjelasica. Većinski vlasnik Rade, Euro fond koji kontroliše Veselin Barović, uveo je kompaniju u stečaj koji je ozvaničen u aprilu prošle godine.

posla_3TUGA JUG: Ipak, ako treba izabra ti najveći privredni poraz vlasti koju, gotovo dvije decenije, personifikuje aktuelni premijer, onda je to propast crnogorske pomorske privrede. Neka da je to bila najprofitabilnija privredna grana koja je državi donosila 35 do 40 odsto deviznog priliva. Da nije upropaštena, kotorska Ju gooceanija bi 29. decembra proslavila 52. rođendan. Rad je počela sa pet brodova prosječne starosti 38 godina, da bi u zeniti raspolagala sa 26 brodova ukupne no sivosti od skoro 800 hiljada tona, na kojima je plovilo više od hiljadu pomoraca. Danas nema ništa. Osim uspomena i nezadovolj­nih manjinskih akcionara od kojih je Vlada, kao većinski vlasnik sa 53 od sto kapitala, prvo otuđila brodove, a potom im otela i novac dobijen prodajom preostalih nekretnina. Agonija Jugooceanije počela je u junu 1992. go dine. Uvjereni da će svojim lukavstvom nadmudriti čitav svijet, vlasti su donijele odluku da brodove Jugo oceanije i Prekookeanske plovidbe iz Bara preregi­struju na nove vlasnike na Malti. Brodovi su, ipak, stajali usidreni u lukama širom svijeta gomilajući troškove. Prema računu manjinskih akcionara, Jugooce nija je u 1994. imala 17 brodova i 20 miliona dolara, uz dug ,,težak’’ devet miliona. U naredne tri godine kompanija je ostala bez tri broda i novca. Povjerioci su ubrzo započeli pljenidbu brodova i rasprodaju nepokretnosti. I Vlada Crne Gore je donijela odluku da se prema kompaniji, umjesto kao većinski vlasnik, ophodi kao povjerilac. Zainteresovani nikada nijesu uspjeli saznati ko je, kada i zašto napravio dugove koji su potopili Jugooceaniju. Po istom sce nariju uništena je i Prekookeanska plo vidba, nekada izu zetno važna karika crnogorske privrede, sa 19 brodova i 1.200 zaposlenih. Od nje su ostale samo mrvice, u vidu Barske plo vidbe i Marine Bar koje su, odlukom Vlade, izdvojene iz Prekookeanske kada se ona nalazila u samrtnom ropcu. Bar je platio visoku cijenu ekonom ske tranzicije. Primorka broji svoje posljednje dane, iako je prije nešto više od deset godine imala ogromnu imovinu i 1.100 radnika. Vlasnici su se smjenjivali i nosili dok nije ostalo – ništa. Bivšu Rumijatrans kupio je, preimenovao, pa likvidirao Dragan Brković. Veselin Barović presudio je barskom Izboru, dok je njegov Euro fond u Ulcinju pokrenuo stečaj u Solani Bajo Sekulić, a u Kotoru u preduzeću HTP Fjord. PRIJESTONICA U STEČAJU: Gledajući po mjesnoj nadležnosti Cetinje je opet zaslužilo orden heroja, ovog puta zbog strahovitih gubitaka koje je pretrpjela tomoš nja privreda. Pre živjelih – nema, ako se ne računa ju preduzeća koja samo formalno imaju sjedište pod Lovćenom. Sa cr nogorske privred ne mape nestali su transportna i au toprevozna preduzeća Bojana i Tara, preduzeće za eksploataciju rude Boksiti egzistira samo na papiru, slično je sa Kartonažom, Košutom, Ribarstvom… Odnedavno, na prodaju je oglašen i hotel Grand. Ipak, sinonim propasti cetinjske privrede postala je Elektroindustrija Obod. Nedavno je propao još jedan pokušaj prodaje fabrike koja je neka da poslovala sa partnerima iz Italije i Njemačke i svoje proizvode prodavala na svim kontinentima. Vlada je, pret hodno, kompaniju ,,oslobodila tereta radne snage’’. U prevodu, to znači da u Obodu više nema zapošljenih. Slje deći korak je proglašenje stečaja i, najvjerovat nija, likvidacije fabrike sa tradicijom dugom 55 godina. Nikoga, žale se u prijestonici, ne interesuje sudbina 1.200 ljudi koji će ostati na ulici. Cetinjani su, opravda no, ljuti na republičke vla sti. Ne tješi ih ni činjenica da je rodni grad premijera prošao tek nešto bolje od njih. Nikšić je, kažu knji ge, osamdesetih godina bio značajan industrijski centar ondašnje Jugosla vije, po razvoju i broju zaposlenih, kojih je tada bilo oko 20.000. Danas, Nikšić se prepoznaje po malaksalim ili potpu no ugašenim preduzeći ma, izgubljenim radnim mjestima, nagomilanim gubicima… Na listi deset crnogorskih preduzeća koja su u poslovnoj 2007. godini zabilježila najveće gubitke tri su iz Nikšića. Prvo i drugo mjesto ,,osvojili’’ su Že ljezara, koja je zabilježila minus od 28,9 miliona eura i Rudnici boksita sa gubicima od 15,7 miliona. Sa gubitkom od 7,8 miliona Elektroprivreda je na šestom mjestu. Nikšićka privreda je, zbirno, u prošloj godini poslovala sa gubitkom od 37,7 miliona eura. GLAVNI GRAD – VELIKI JAD: Na listi gubitaša ne zaostaje ni Podgo rica. Željeznica, Duvanski kombinat, Prerada… Konkurencija bi, možda, bila još jača da sa privredne mape već nijesu izbrisani nekadašnje industrijske i trgovinske uzdanice: Radoje Dakić, Marko Radović, Elastik, Industrija import, Drvoimpeks… Najveća muka tek dolazi. Ako ne dobije finansijsku pomoć od Vlade Crne Gore Kombinat aluminijuma će do februara prestati sa radom, najavio je u srijedu izvršni direktor KAP-a Vječeslav Krilov, prenose Vijesti. Miodrag Pavićević, predsjednik Sin dikata Prerade, prenosi: ,,Krilov nam je rekao da za 430 radnika Prerade nema novembarske plate, da on više nema veze sa Preradom i uputio nas na Vladu’’. Iz KAP-a su već ozvaničili da je počeo proces gašenja ćelija u pogonu Elektrolize, pošto će se proizvodnja aluminijumkih in gota smanjiti na približno polovinu instaliranih kapa citeta. Ujedno, sve glasnije su najave da će i u pogonu Glinice biti zau stavljena proizvod nja, pošto vlasnici KAP-a planiraju da glinicu uvoze iz svojih pogona u Rusiji. Zaustavljanje Kombinata bi, u ovom trenutku, za crnogorsku eko­nomiju bio preve liki gubitak, pošto njegovu sudbinu – makar na krat ke staze – dijele i Elektroprivreda, Željeznica, Luka Bar i neke od naj većih crnogorskih banaka i veliki broj malih i srednjih preduzeća. Zato bi njegovo gašenje, bez najave i pripre ma alternativnog plana, moglo biti uvod u ekonomski i finansijski slom Crne Gore. Desi li se, međutim, tako nešto, krivac neće biti Oleg Deripaska već crnogorska Vlada. U kupoprodajnom ugovoru jasno piše da se novi vlasnici ne smiju zaduživati na račun KAP-a, da ne mogu smanjivati proizvodnju i otpuštati radnike, da moraju uložiti novac i pokrenuti fabrike za preradu aluminijuma. Svaka od tih stavki već je prekršena. Vlada se na sve to ne osvrće. Ministar Branimir Gvozdenović, u tajnosti, skoro pa svakodnevno razgovara i pregovara sa Rusima. Traži li optimalno rješenje za njih, sebe, Vladu ili državu – ne zna se. Novi talas gašenja fabrika i otpu štanja radnika iz dana u dan je sve izvjesniji.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

ILEGALNI IZVOZ BOKSITA: Laka zarada u zemlji prespore pravde

Objavljeno prije

na

Objavio:

Osnovno tužilaštvo u Nikšiću ranije je odbacilo krivičnu prijavu bivših radnika Boksita protiv kompanija VSS i Rapax. Sada je u njihovim rukama, dokazima upotpunjena, prijava MKI

 

Iz svijeta nas, ponovo, podsjećaju na ono što bismo sami, odavno, morali znati. „Korupcija je najrasprostranjenija u Crnoj Gori u sektoru državnih nabavki. Kupovina i prodaja državne imovine odvija se u netransparentnom okruženju sa čestim optužbama za primanje mita i prijateljske odnose”, navodi se u ovogodišnjem izvještaju Stejt dipartmenta o globalnoj investicionoj klimi za 2021. godinu.

U izvještaju koji služi kao svojevrstan vodič potencijalnim investitorima iz SAD, apostrofira se negativna uloga pravosuđa s posebnim naglaskom na Privredni sud kome se zamjeraju: slaba primjena zakona, ograničeni kapaciteti i stručnost sudija, veliki broj zaostalih predmeta… Sve je začinjeno podatkom iz prošlogodišnjeg istraživanja o ovdašnjoj poslovnoj klimi, koje je među svojim članovima provela Američka privredna komora u Crnoj Gori. Njeni članovi su, pokazalo je istraživanje, posebno nezadovoljni trajanjem sudskih postupaka (79,5 odsto anketiranih) i nejednakom primjenom zakona (63,6 odsto anketiranih).

Bivši radnici Rudnika boksita u stečaju duže od godinu upozoravaju nadležne na nezakonit iskop i izvoz 2.664 tone rude boksita iz Nikšića. Uglavnom, uzaludno. Njihova priča zaslužuje pažnju makar zbog neobičnog sadržaja.

Izvezena ruda nije „iskopana” na rudarskim kopovima već sa placa – urbanizovanog gradskog građevinskog zemljišta – na kome je Samostalni sindikat Rudnika boksita planirao izgradnju desetak zgrada kako bi riješio stambene probleme zaposlenih. Rudu u Češku nijesu izvezli ni Boksiti ni Uniprom Veselina Pejovića, koji je nakon stečaja Boksita kupio veći dio imovine rudarske  kompanije i „naslijedio” njenu koncesiju za eksploataciju rude. Izvoz je obavljen u organizaciji i za račun privatnih firmi iz Nikšića: Vector System Security DOO i Rapax DOO, iako nijedna od njih ne ispunjava zakonom propisane uslove za taj posao – nemaju sa državom zaključen ugovor o koncesiji ni odobrenja za eksploataciju mineralnih sirovina. Država (čitaj – bivše vlasti) bila je blagovremeno obaviještena o tom nezakonitom poslu, ali ga nije spriječila.

Nove vlasti, preciznije, Ministarstvo kapitalnih investicija (MKI), riješile su da stvari istjeraju na čistac, pa su se početkom ljeta obratili Vrhovnom državnom tužiocu Draženu Buriću Informacijom o mogućem postojanju krivičnog djela i/ili prikrivanju krivičnog djela u vezi nelegalnog iskopa i izvoza rude boksita. To ide očekivano sporo. Prema informacijama Monitora, iz Vrhovnog tužilaštva nedavno su obavijestili nadležne u MKI da je njihova Informacija, sa pratećom dokumentacijom, proslijeđena Onovnom tužilaštvu u Nikšiću. Gdje je jednom, u nešto drugačijoj formi, već bila. I završila u košu.

Sada o detaljima.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 30. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ISTRAŽIVANJE NAFTE I GASA U CRNOGORSKOM PODMORJU:  Prazne mreže i snovi o milijardama

Objavljeno prije

na

Objavio:

Crna Gora je počela bušenje dna Jadrana i pored jasne poruke Evropske unije da su fosilna goriva prošlost, te da je budućnost rezervisana za ekološku i obnovljivu energiju, i uprkos lošim iskustvima iz regiona. Ekološki aktivisti najavljuju da će poslije turističke sezone obnoviti proteste

 

Iskusni ribar Branko Vujičić uzalud traži kozice i gambore po dnu Jadrana. Nestale su, kaže, i to pripisuje bušenju morskog dna u potrazi za naftom.

„Oni leže na samom dnu. Vjerovatno, bušenje izaziva neku vibraciju koja tjera ribe. Kozice su se potpuno izgubile, ne možemo uhvatiti dva kila, a hvatali smo po stotinu, cijena im je bila spala na tri eura. Nestale su ne samo u Ulcinju i Baru nego šire. One i sardele su hrana za svu ostalu ribu“, kaže Vujičić u razgovoru za CIN-CG, Monitor i BIRN.

Gigantska metalna svrdla, postrojenja Topaz Driller, probušila su 25. marta morsko dno, na 20 kilometara od obale, između Ulcinja i Bara u potrazi za naftom. Investitor, italijansko-ruski konzorcijum Eni-Novatek crno zlato će tražiti do dubine od 6.500 metara. Da li u crnogorskom podmorju ima nafte znaće se, navodno, početkom septembra.

Put ka zemljinoj utrobi nastavlja se uprkos upozorenjima ekologa da je riječ o rizičnom poduhvatu i kršenju Pariskog sporazuma i najavama da će, kada turisti odu, organizovati proteste.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 30. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

GODINU DANA PROTESTA MJEŠTANA KRALJSKIH BARA: Male HE – agonija koja traje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Mještani ne kriju ogorčenje zbog nerješavanja  problema od strane Vlade. Tako su na protestu koji je održan prošlog mjeseca istakli da je više nezakonitosti, kada je riječ o projektima mHE u selu, napravljeno tokom minulog mjeseca, nego tokom čitave prethodne godine

,,Ne dirajte naše vode, ostavite naša izvorišta Tare, dosta ste uzeli, nemojte više kumim vas bogom”, poručili su prije godinu dana mještani kolašinskog sela Kraljske Bare, ispod Komova. Od tada traju njihovi protesti u cilju zaustavljanja gradnje malih hidroelektrana (mHE) na vodotocima Ljubaštica, Crnja  i Čestogaz.

Ove tri rječice formiraju rijeku Drcku, jednu od većih pritoka Tare. Koncesiju na jedina tri preostala vodotoka u Parku prirode Komovi, koja nijesu stavljena u cijevi, dobilo je preduzeće Dekar energy. Vlasnik Dekara je Momčilo Miranović, suprug Vesne Miranović bivše pomoćnice ministra zdravlja i visoke funkcionerke DPS-a.

Od prošle jeseni mještani Bara Kraljskih imaju podršku mještana Rečina, koje je snašla ista muka. Oni se protive gradnji mini hidrocentrale na Rečinskoj rijeci. Na Rečinskoj rijeci mHE Skrbuša gradi kompanija Hydro logistics. Vlasnik ove kompanije je Slaven Burzanović, koji je i ovlašćeni zastupnik u firmi BB hidro Blaža Đukanovića, sina predsjednika države,  koji je takođe u poslu sa malim HE.

Na ovonedjeljnom protestu mještani Kraljskih Bara i Rečina su pozvali potpredsjednika Vlade Dritana Abazovića da ,,dođe i potvrdi ili porekne ono što je obećao u septembru prošle godine”. Abazović je tada prisustvovao protestu u Kraljskim Barama i, između ostalog, rekao da ,,buduća vlast treba da raskine sve koncesije za mHE i trajno zabrani gradnju”. On je tada tvrdio i da je ,,svaka gradnja mHE korupcija sama po sebi”.

Do sada su raskinuti svi ugovori o mHE za koje je postojao zakonski osnov, a za sve ostale traži se rješenje koje neće ići na štetu države, odgovoreno je mještanima iz Abazovićevog kabineta. Podsjetili su da je Abazović obećao moratorijum na izgradnju mHE, što je Vlada učinila odmah nakon konstituisanja.

,,Inspekcija će u saradnji sa geometrima uskoro posjetiti Bare Kraljske i sačiniti detaljan elaborat kojim će se utvrditi jasna pozicija objekata male HE, najavljeno je iz Kabineta poptredsjednika Vlade. To je, kako su precizirali, osnovni preduslov razmatranja pravnog osnova za raskid ugovora.

Dok se čeka nova inspekcijska posjeta, nedavno je Direktorat za inspekcijske poslove privremeno zabranio koncesionarima nastavak radova.

Na protestu su mještani Bara Kraljskih i Rečina iskazali zabrinutost i tražili od vicepremijera da im garantuje da niko neće krenuti silom na one koji se protive gradnji mini-hidroelektrana na tom području.

Milovan – Mišo Labović, predsjednik Savjeta MZ Kraljske Bare, za Monitor kaže da mještani trpe pravno nasilje jer se privremenim mjerama koje donosi Osnovni sud u Kolašinu ugrožavaju ljudska prava: ,,Kad investitor podnese zahtjev za 24 sata se odlučuje, a mještanima za krivične tužbe preko dva mjeseca traje istraga”. On objašnjava da se koncesionar bori svim silama za svoj profit, pa da je bilo i prijetnji, ali da se nesigurnost  sada provlači kroz institucije.

Labović ističe da su više puta nadležnima predočili dokaze o tome da su u odluci o koncesiji pogrešno tretirani slivovi rječica, da nijesu riješeni građevinsko pravni odnosi, da je ugovor sa koncesionarom koji je trebao da završi radove 2016. na volšeban način bivša Vlada, na osnovu zaključka, produžila 2019. godine…

,,Očigledno da će ovo trajati”, kaže Labović i napominje da ugovor koncesionaru ističe krajem godine. ,,Imali smo  dva sastanka u Vladi.  Nijesmo dobili bilo kakve garancije. Oni se drže  priče da ne žele da plaćaju milionske odštete. Mi smatramo da se na osnovu člana 23 koncesionog ugovora i člana 18 – nesaglasnost mještana, ugovori mogu oboriti. Član 23 jasno kaže – da se dozvole koje su dobijene na osnovu pogrešnih podataka odmah mogu raskinuti. Onda bi trebalo da onaj koji je potpisao takve ugovore pozove na odgovornost”.

Mještani ne kriju ogorčenje zbog nerješavanja ovog problema od strane Vlade. Tako su na protestu, koji je održan prošlog mjeseca, istakli da je više nezakonitosti, kada je riječ o projektima mHE u selu, napravljeno tokom minulog mjeseca, nego tokom čitave prethodne godine.

Krajem maja su pozvali ministra ekologije, prostornog planiranja i urbanizma Ratka Mitrovića da podnese ostavku „iz moralnih razloga“. Ministar Mitrović je autor studija tehničko-ekonomske opravdanosti izgradnje i idejnih rješenja za 20 mHE, među kojima i Crnja, Ljubaštica i Čestogaz u Barama Kraljskim.

U Crnoj Gori rade 32 mHE, a njihov udio u ukupnoj proizvodnji električne energije manji je od tri odsto. Građani su na osnovu podsticaja investitorima do sada platili preko 19 miliona eura. Zahvaljujući subvencijama, koje plaćaju potrošači kroz račune za struju, firma BB Hidro, čiji je suvlasnik  Blažo Đukanović, projektovala je za 12 godina rada  mHE Bistrica u Kolašinu, profit od tri miliona eura, a za to vrijeme će državi biti plaćeno samo 250 hiljada koncesione naknade, izračunali su u NVO Akcija za socijalnu pravdu.

Ines Mrdović, pravna savjetnica ove organizacije nedavno je izjavila da je  nova Vlada obećala reviziju projekata mHE ,,ali politički rastrzana između ličnih sujeta i pizmi političara sa svih strana, ni šest mjeseci od imenovanja, nije se ozbiljnije zagreblo po ovom gorućem pitanju, sa ciljem da se potrošači zaštite od neopravdanog nameta ispoljenog u subvencijama, odnosno biznisi privilegovanih do danas su neokrnjeni, dok se građanima i dalje žestoko zavlači ruka u džep”.

Nova Vlada je odlučila da zaustavi odobravanje izgradnje malih HE dok ne okonča postupak do sada zaključenih ugovora. A to ide vrlo sporo. Zbog ove odluke investitori tuže državu i hoće da naplate navodnu 30-godišnju štetu – ceh bi za crnogorske građane mogao da bude veći od 50 miliona eura.

Ministarstvo kapitalnih investicija je u decembru formiralo radnu grupu koja treba da sagleda i preispita ugovore o koncesijama za male HE. Monitoru su ranije iz ovog ministarstva odgovorili da je potrebno razumijevanje jer taj postupak nije jednostavan ni brz. Rezultata još nema.

Niko od nadležnih ne pridaje važnosti na uporne tvrdnje Vasilija Miličkovića, predstavnika manjinskih akcionara EPCG koji pokušava da dokaže da je cijeli posao oko malih HE i subvencija nezakonit i protivan Ustavu. On ponavlja da se zarad interesa ljudi iz Đukanovićeve familije i okruženja, EPCG obavezala da struju otkupljuje po cijeni tri puta većoj od tržišne. Navodi i da će nas prema procjenama stručanjaka to reketiranje i pljačka građana kroz OIE 1 i 2 za 30 godina koštati 600 miliona ili 20 miliona godišnje.

Vlada je početkom ovog mjeseca donijela odluku da milion eura iz budžeta dodijeli za podsticanje proizvodnje električne energije iz obnovljivih izvora (OIE). Prema uredbi koju je donijela prethodna vlast, vlasnici obnovljivih izvora energije imaju status povlašćenih proizvođača kojima se plaća podsticajna cijena struje.

Prošle godine je 13 povlašćenih vlasnika mini HE od građana i privrede
dobilo blizu četiri miliona eura podsticaja, a imali su ukupan profit od 1,6 miliona eura. Da nije bilo podsticaja od građana, vlasnici mHE bi godinu završili sa dva miliona gubitka.

I dok čekaju šta će  se i kako prelomiti u Podgorici, u Kraljskim Barama su više puta istakli da nijesu i neće dati da se politika umješa u njihovu borbu. Labović ističe: ,,Mi branimo naše živote, naše selo je mrtvo ako se desi da nam se uzme voda, tu više nema života”.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo