Povežite se sa nama

MONITORING

Kud je pošla, đe se đela

Objavljeno prije

na

posla_1.jpg

Neposredno po Novoj godini vladajuća garnitura iz DPS-a obilježiće jubilej: dvadeset go dina otkako su unutarpartijskim pučem došli na vlast. Istovremeno, u tom je periodu propao najveći broj crnogor­skih preduzeća. Vlast nije imala snage da se uhvati u koštac s problemima, da restruktuira kompanije i da dovede dobre strateške partnere. Ortačka tran zicija je hale pretvorila u magacine, fabričke krugove u zapuštene livade ili placeve za gradnju stambenih zgrada, dok su se poslovne zgrade preobratile u trgovine i kancelarije novostvorene elite. Nekoliko novoizgrađenih hotela i malih proizvodnih pogona ni izbliza ne mogu zamijeniti sve što je uništeno.

 

SJEVER BEZ NADE: Prva pri vredna žrtva antibirokratske revolucije bila je beranska Fabrika celuloze i papira. Regionalni gigant, koji je na vrhunci moći zapošljavao preko 2.000 radnika, zatvoren je kao nerentabilan 1989. godine. Neposredno prije zatva ranja urađen je skupi remont postroje nja, a kanadski stručnjaci su ocijenili da bi ona mogla da radi profitabilno ukoliko broj zaposlenih ne bi prelazio 800. Umjesto racionalizacije, svi su po slati kući a zatečena oprema, rezervni djelovi i repromaterijal prepušteni su propadanju ili pokradeni. Tako je, prvi put, demonstrirana filozofija ,,mladih, lijepih i pametnih“ do perfekcije razvijena nakon prei menovanja Saveza komunista CG u DPS. U najkraćem, ona se ogledala u stavu da ni jedan problem ne može trajati onoliko dugo koliko vlast može izbjegavati da se sa njim suoči. Tek, Celuloza je ponovo otvorena 1996. pod imenom Beranka. Fabrika sa 250 radnika radila je povremeno, smanjenim kapacitetom, što se prav dalo nedostatkom obrtnih sredstava. Muke su trajale do aprila 2004. kada je uveden stečaj. Iste godine fabrika je prodata za nešto manje od milion eura i ponovo preimenovana. Nova Beranka je prepolovila broj zaposlenih (120), urađen je još jedan remont, nakon čega je počela proizvodnja koja je ubrzo prekinuta. Od septembra prošle godine mašine miruju, a zaposleni 13 mjeseci čekaju platu. O stanju u Beranama govori poda tak da je prije 20 godina u toj opštini bilo zaposleno 9,5 hiljada radnika. Danas – upola manje. Vlast je ubila i rožajski Gornji Ibar. Prethodno ga je opljačkala, kažu naj hrabriji. Sudbinu kompanije osnovane 1937. godine opredjelila je odluka Vlade iz 1990. godine da razdvoji pri vredne grane šumarstvo i drvopreradu. U narednih desetak godina bez posla je ostalo dvije od dvije i po hiljade radnika Gornjeg Ibra. Preduzeće je 1989. godine preradilo 72 hiljade kubi ka oblovine, i računalo se za najvećeg drvoprerađivača na prostoru SFRJ (uz Slovenijales). Proizvodnja je padala iz godine u godinu. Konačno, 2007. nijesu ni dobili koncesiju za sječu rožajskih šuma… Paralelno se istopila i ogromna imovina kompanije koje je već godinama u stečaju. U minule dvije decenije nestala je i Industrijska zona u Bijelom Polju. Na mjestu gdje su poslovali Vunko (tri hiljade zaposlenih), Imako (400) Prva petoljetka (300), Fabrika obuće Mladost (300) ostali su samo napušte ni hangari. I sudski procesi u kojima bivši radnici pokušavaju ostvariti svoja prava. Kompanije su ugašene ili su godinama u stečaju, uzaludno čekajući nove vlasnike koji bi pokrenuli već zastarjele mašine. Gašenje prijeti i fabrici mineralne vode Bjelasica Rada, jednom od ri jetkih bjelopoljskih preduzeća koja su nastala u Đukanovićevoj eri – segmen tacijom poljoprivrednog kombinata Bjelasica. Većinski vlasnik Rade, Euro fond koji kontroliše Veselin Barović, uveo je kompaniju u stečaj koji je ozvaničen u aprilu prošle godine.

posla_3TUGA JUG: Ipak, ako treba izabra ti najveći privredni poraz vlasti koju, gotovo dvije decenije, personifikuje aktuelni premijer, onda je to propast crnogorske pomorske privrede. Neka da je to bila najprofitabilnija privredna grana koja je državi donosila 35 do 40 odsto deviznog priliva. Da nije upropaštena, kotorska Ju gooceanija bi 29. decembra proslavila 52. rođendan. Rad je počela sa pet brodova prosječne starosti 38 godina, da bi u zeniti raspolagala sa 26 brodova ukupne no sivosti od skoro 800 hiljada tona, na kojima je plovilo više od hiljadu pomoraca. Danas nema ništa. Osim uspomena i nezadovolj­nih manjinskih akcionara od kojih je Vlada, kao većinski vlasnik sa 53 od sto kapitala, prvo otuđila brodove, a potom im otela i novac dobijen prodajom preostalih nekretnina. Agonija Jugooceanije počela je u junu 1992. go dine. Uvjereni da će svojim lukavstvom nadmudriti čitav svijet, vlasti su donijele odluku da brodove Jugo oceanije i Prekookeanske plovidbe iz Bara preregi­struju na nove vlasnike na Malti. Brodovi su, ipak, stajali usidreni u lukama širom svijeta gomilajući troškove. Prema računu manjinskih akcionara, Jugooce nija je u 1994. imala 17 brodova i 20 miliona dolara, uz dug ,,težak’’ devet miliona. U naredne tri godine kompanija je ostala bez tri broda i novca. Povjerioci su ubrzo započeli pljenidbu brodova i rasprodaju nepokretnosti. I Vlada Crne Gore je donijela odluku da se prema kompaniji, umjesto kao većinski vlasnik, ophodi kao povjerilac. Zainteresovani nikada nijesu uspjeli saznati ko je, kada i zašto napravio dugove koji su potopili Jugooceaniju. Po istom sce nariju uništena je i Prekookeanska plo vidba, nekada izu zetno važna karika crnogorske privrede, sa 19 brodova i 1.200 zaposlenih. Od nje su ostale samo mrvice, u vidu Barske plo vidbe i Marine Bar koje su, odlukom Vlade, izdvojene iz Prekookeanske kada se ona nalazila u samrtnom ropcu. Bar je platio visoku cijenu ekonom ske tranzicije. Primorka broji svoje posljednje dane, iako je prije nešto više od deset godine imala ogromnu imovinu i 1.100 radnika. Vlasnici su se smjenjivali i nosili dok nije ostalo – ništa. Bivšu Rumijatrans kupio je, preimenovao, pa likvidirao Dragan Brković. Veselin Barović presudio je barskom Izboru, dok je njegov Euro fond u Ulcinju pokrenuo stečaj u Solani Bajo Sekulić, a u Kotoru u preduzeću HTP Fjord. PRIJESTONICA U STEČAJU: Gledajući po mjesnoj nadležnosti Cetinje je opet zaslužilo orden heroja, ovog puta zbog strahovitih gubitaka koje je pretrpjela tomoš nja privreda. Pre živjelih – nema, ako se ne računa ju preduzeća koja samo formalno imaju sjedište pod Lovćenom. Sa cr nogorske privred ne mape nestali su transportna i au toprevozna preduzeća Bojana i Tara, preduzeće za eksploataciju rude Boksiti egzistira samo na papiru, slično je sa Kartonažom, Košutom, Ribarstvom… Odnedavno, na prodaju je oglašen i hotel Grand. Ipak, sinonim propasti cetinjske privrede postala je Elektroindustrija Obod. Nedavno je propao još jedan pokušaj prodaje fabrike koja je neka da poslovala sa partnerima iz Italije i Njemačke i svoje proizvode prodavala na svim kontinentima. Vlada je, pret hodno, kompaniju ,,oslobodila tereta radne snage’’. U prevodu, to znači da u Obodu više nema zapošljenih. Slje deći korak je proglašenje stečaja i, najvjerovat nija, likvidacije fabrike sa tradicijom dugom 55 godina. Nikoga, žale se u prijestonici, ne interesuje sudbina 1.200 ljudi koji će ostati na ulici. Cetinjani su, opravda no, ljuti na republičke vla sti. Ne tješi ih ni činjenica da je rodni grad premijera prošao tek nešto bolje od njih. Nikšić je, kažu knji ge, osamdesetih godina bio značajan industrijski centar ondašnje Jugosla vije, po razvoju i broju zaposlenih, kojih je tada bilo oko 20.000. Danas, Nikšić se prepoznaje po malaksalim ili potpu no ugašenim preduzeći ma, izgubljenim radnim mjestima, nagomilanim gubicima… Na listi deset crnogorskih preduzeća koja su u poslovnoj 2007. godini zabilježila najveće gubitke tri su iz Nikšića. Prvo i drugo mjesto ,,osvojili’’ su Že ljezara, koja je zabilježila minus od 28,9 miliona eura i Rudnici boksita sa gubicima od 15,7 miliona. Sa gubitkom od 7,8 miliona Elektroprivreda je na šestom mjestu. Nikšićka privreda je, zbirno, u prošloj godini poslovala sa gubitkom od 37,7 miliona eura. GLAVNI GRAD – VELIKI JAD: Na listi gubitaša ne zaostaje ni Podgo rica. Željeznica, Duvanski kombinat, Prerada… Konkurencija bi, možda, bila još jača da sa privredne mape već nijesu izbrisani nekadašnje industrijske i trgovinske uzdanice: Radoje Dakić, Marko Radović, Elastik, Industrija import, Drvoimpeks… Najveća muka tek dolazi. Ako ne dobije finansijsku pomoć od Vlade Crne Gore Kombinat aluminijuma će do februara prestati sa radom, najavio je u srijedu izvršni direktor KAP-a Vječeslav Krilov, prenose Vijesti. Miodrag Pavićević, predsjednik Sin dikata Prerade, prenosi: ,,Krilov nam je rekao da za 430 radnika Prerade nema novembarske plate, da on više nema veze sa Preradom i uputio nas na Vladu’’. Iz KAP-a su već ozvaničili da je počeo proces gašenja ćelija u pogonu Elektrolize, pošto će se proizvodnja aluminijumkih in gota smanjiti na približno polovinu instaliranih kapa citeta. Ujedno, sve glasnije su najave da će i u pogonu Glinice biti zau stavljena proizvod nja, pošto vlasnici KAP-a planiraju da glinicu uvoze iz svojih pogona u Rusiji. Zaustavljanje Kombinata bi, u ovom trenutku, za crnogorsku eko­nomiju bio preve liki gubitak, pošto njegovu sudbinu – makar na krat ke staze – dijele i Elektroprivreda, Željeznica, Luka Bar i neke od naj većih crnogorskih banaka i veliki broj malih i srednjih preduzeća. Zato bi njegovo gašenje, bez najave i pripre ma alternativnog plana, moglo biti uvod u ekonomski i finansijski slom Crne Gore. Desi li se, međutim, tako nešto, krivac neće biti Oleg Deripaska već crnogorska Vlada. U kupoprodajnom ugovoru jasno piše da se novi vlasnici ne smiju zaduživati na račun KAP-a, da ne mogu smanjivati proizvodnju i otpuštati radnike, da moraju uložiti novac i pokrenuti fabrike za preradu aluminijuma. Svaka od tih stavki već je prekršena. Vlada se na sve to ne osvrće. Ministar Branimir Gvozdenović, u tajnosti, skoro pa svakodnevno razgovara i pregovara sa Rusima. Traži li optimalno rješenje za njih, sebe, Vladu ili državu – ne zna se. Novi talas gašenja fabrika i otpu štanja radnika iz dana u dan je sve izvjesniji.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

PREDSJEDNICA VRHOVNOG SUDA KONTRA USTAVA: Dvaput, pa opet

Objavljeno prije

na

Objavio:

Stav profesora Mitrića da izbor predsjednika Vrhovnog suda treći put uzastopno ugrožava pravni poredak i pravni sistem Crne Gore prenijeli su svi vladini i provladini mediji i time otvorili pitanje: ko je tu koga izabrao i ko iza koga stoji. Na dnevni red ponovo je došla priča o klanovima u DPS-u

 

Samo nekoliko dana prije nego što je treći put izabrana za predsjednicu Vrhovnog suda Vesna Medenica je donijela Načelni   pravni stav da sudovi ne mogu ocjenjivati odluke Skupštine o izboru i smjenama funkcionera. To znači da ako skupštinska većina, po ugledu na onog rimskog imperatora, odluči da pravog konja proglasi za poslanika – niko neće imati pravo da se žali sudu. I ko da je onda ne izabere po treći put, uprkos cviležu koji je pažljivo uho moglo čuti iz Ustava, Ustavnog zakona i sličnih knjiga?

Uostalom, što se ona ne bi uklopila u fine slike crnogorske demokratije: jedan čovjek je već je bio predsjednik države tri puta, drugi je sedam puta bio premijer i sad mu teče drugi predsjednički mandat. Dva dosadašnja mandata predsjednice Vrhovnog suda trajala su, umjesto deset, dvanaest godina, ali to kompoziciju čini još zanimljivijom. Ljudi smo, ustavopisci su bili zaboravili da ograniče mandat predsjedniku Vrhovnog suda.

Ako se zanemari sitan fakat skakanja trupačke u Ustav, sve je oko izbora Medenice odrađeno po redu i po propisima. Bio konkurs, završio se konkurs, prijavila se samo važeća predsjednica. Sastao se Vrhovni sud i na Opštoj sjednici odlučio jednoglasno da je jedina kandidatkinja toliko jedinstvena da treba bez zadrške predložiti Sudskom savjetu da je izabere za predsjednicu najvišeg suda u zemlji.

Onda se sastao i Sudski savjet. Posao mu je, bio i da obavi intervju sa kandidatkinjom. Obavljeno.

 

PROČITAJTE VIŠE U ŠTAMPANOM IZDANJU MONITORA OD 19. JULA

Komentari

nastavi čitati

MONITORING

UBIJEN ŽIVOT U ĆEHOTINI I VEZIŠNICI: Ko je dotukao rijeke

Objavljeno prije

na

Objavio:

O kvalitetu vode i živom svijetu u njoj iz Termoelektrane ne brinu. Krivica se prebacuje sa jednih na druge, a iz fokusa se gubi ono glavno – ekocid je i zločin protiv čovjeka i ljudske vrste. Ministru Milutinu Simoviću na um ne pada da zbog toga podnese ostavku

 

Apokaliptičan je bio prizor rijeka Vezišnice i Ćehotine prošlog petka. Nizvodno od Termoelektrane Pljevlja tekla je bijela voda, mrtve ribe je bilo posvuda: plutale su po površini rijeka, a neke su se zakačile i za okolno rastinje. Riječno dno ovih rijeka je pretvoreno u pustoš. Ni crv  nije pretekao.

Iz Sportsko-ribolovnog kluba Lipljen saopštili su da je do ekološke tragedije došlo usljed ispuštanja otpadnih voda i materijala iz TE Pljevlja. Oni su na svom fejsbuk profilu objavili i fotografije koje jasno ukazuju na to kakve su posljedice nebrige čovjeka. ,,U toku je akcija sakupljanja uginulih riba, većinu je odnijela voda, dobar dio je na dnu dubokih virova, ali želimo da pokažemo odgovornima za ovo da nije u pitanju ’desetak riba’. Incident je prijavljen nadležnoj inspekciji, uzeti su uzorci vode i uginule ribe. SRK Lipljen je preuzeo sve neophodne mjere, obaviješten je i ministar Milutin Simović i svi relevantni subjekti iz Sektora za slatkovodno ribarstvo, kao i uprava Elektroprivrede”, rekao je predsjednik ovog kluba, Vaso Knežević.

U razgovoru za Monitor, Milorad Mitrović, izvršni direktor NVO Breznica, kaže da ljudski faktor nije prvi put uzrok ekocida u Pljevljima: ,,Već je bilo izručivanja štetnih materija u ove rijeke, ali je sada bilo kobno. Šteta je neprocjenjiva i nenadoknadiva, i ne mjeri se samo u količini izgubljene ribe, koje je uništeno oko tonu”.

 

PROČITAJTE VIŠE U ŠTAMPANOM IZDANJU MONITORA OD 12. JULA

Komentari

nastavi čitati

MONITORING

VELEDROGERIJE I NAŠE PARE: Monopol na profit

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ukupni prihodi 26 kompanija koje se bave prometom ljekova, medicinskih sredstava i potrošnog medicinskog materijala za posljednje četiri godine bili su 883,12 miliona eura! Tokom protekle godine najveći udio u ovom poslu imala je firma Glosarij, Branislava Martinovića‚ od 27 odsto i prihodom od 66,2 miliona eura

 

Na ovonedjeljnoj panel diskusiji Izazovi javne potrošnje: Koliko košta zdravlje, koja je održana u Podgorici, ekonomska analitičarka Mila Kasalica predstavila je svoju analizu Brojke zdravstva Crne Gore iz perspektive poreskih obveznika. U njoj je po prvi put na jednom mjestu prezentovani podaci o prihodima veledrogerija koje se bave prometom ljekova, medicinskih sredstava i potrošnog medicinskog materija.

Ukupni prihodi 26 kompanija koje se bave ovim poslom za posljednje četiri godine su 883,12 miliona eura!

Tokom protekle godine najveći udio u ovom poslu imala je firma Glosarij, Branislava Martinovića‚ od 27 odsto i prihodom od 66,2 miliona eura. Drugorangirani je državni Montefarm sa prihodom od 57,4 miliona, i udjelom u tržištu od 24 odsto. Slijede, privatna Farmegra, sa 30,3 miliona, udio 13 odsto, i Hemomont, crnogorska podružnica kompanije iz Vršca u kojoj Vlada CG ima 19,3 odsto udjela, a Fond za zdravstveno osiguranje 9,63, sa prihodom 22,9 miliona eura, udio 22,9 odsto. Sve ostale kompanije – Benu, Farmont MP, Medica, Urion, Osmi red…, imaju učešće u ukupnim prihodima ispod 10 odsto.

Prihodi kompanija koje se bave ovim poslom rastu iz godine u godinu – 2015. su iznosili 177,75 miliona, 2016. – 195,14 miliona, 2017. – 218, 68. Zbirni prihod svih kompanija tokom prošle godine bio je 241,55 miliona eura.

Fond za zdravstvo je za ljekove koji se izdaju na recept i za medikamente za potrebe javnog zdravstva platio 64,13 miliona eura. Prošlogodišnji budžet koji je Fond izdvojio bio je povećan za za čak 8,4 miliona eura više u odnosu na 2017. godinu, dok ovogodišnji iznosi 72,5 miliona eura, i veći je za 3,1 milion od prošlogodišnjeg.

Da veledrogerije ne treba da brinu za profit govore i podaci Agencije za ljekove i medicinska sredstva prema kojima je prosječan porast potrošnje ljekova u Crnoj Gori 6,9 odsto, što je znatno veće od evropskog prosjeka koji iznosi 3,8 odsto prosječnog rasta godišnje.

Veliki prihodi međutim ne utiču na cijenu ljekova. Organizacija KOD je tokom prošle godine objavila spisak ljekova koji su u Crnoj Gori dva ili više puta skuplji u odnosu na zemlje regiona. Kasalica je u analizi navela primjer – ,,crnogorsko tržište mora da plaća za litar medicinskog alkohola (banalni primjer) bar tri puta veću cijenu nego u regionu”. Iz Ministarstva zdravlja su ranije za Monitor objasnili da se cijene ljekova, koji nijesu obuhvaćeni Osnovnom i Doplatnom listom, formiraju na slobodnom tržištu, te da  Crna Gora time poštuje propise Evropske unije koji govore da cijene ljekova u slobodnoj prodaji ne mogu biti administrativno ograničene.

Ni visoke cijene nijesu garant da će ljekova biti. Samo posljednjih mjeseci mediji su izvjestili da nedostaju ljekovi koji se izdaju na ljekarski recept, recimo panklav, Kliničkom centru su nedostajala dva citostatika…

Razlog zašto plaćamo najskuplje cijene u regionu uz povremene nedostatke ljekova, pojedini nalaze u svojevrsnom monopolu privatnih veledrogerija, prije svega Glosarija i Farmerge. Zbog toga što je u Skupštini, Nebojša Medojević, lider Pokreta za promjene, ustvrdio da farmaceutska firma „Glosarij“ ima monopol na tržištu ljekova i da nadležni ne hapse vlasnika te firme zbog nezakonitih radnji jer je kum glavnog specijalnog tužioca Milivoja Katnića, Specijalno državno tužilaštvo formiralo je predmet. Krivičnu prijavu za lažno prijavljivanje protiv Medojevića, početkom ove godine, Osnovno tužilaštvo u Podgorici odbacilo je. Specijalno nije dalje nastavljalo da ispituje eventualno postojanje monopola.

Glosarij je prva privatna veledrogerija u Crnoj Gori koja je osnovana 1992. godine na Cetinju. Ova kompanija, kao i Famerga, godinama su u vrhu liste po milionima koje dobijaju u poslovima sa državom I lokalnim samoupravama. Istraživački centar MANS objavio je da su Glosarij i Farmegra bile među privilegovanim firmama kojima je 2013. godine Investiciono razvojni fond (IRF) pomagao kroz dodjelu povoljnih kredita, ali i kroz otkup njihovih milionskih potraživanja, svakoj po 1,8 miliona eura.

U ranijem istraživanju CIN-CG je prezentovano je da je Glosarij od 2012. do 2017. za ljekove i medicinska sredstva od države dobio preko 90 miliona eura. To je gotovo polovina sredstava kojima je Monterfam raspolagao za nabavku ljekova iz državnog budžeta. Znatan dio ove cifre dobio je “Glosarij”, dok je na čelu „Montefarma“ bio Budimir Stanišić. On je Montefarm, nakon 11 godina rukovođenja, napustio krajem 2014, da bi početkom 2017, postao jedan od dva vlasnika preduzeća koje se bavi trgovinom na veliko farmaceutskim proizvodima. Kao drugi vlasnik, 2017. Godine, bio je upisan Goran Martinović, sin vlasnika Glosarija.

Tvrdnje o monopolu u ovom visokoprofitabilnom biznisu ne čuju se samo iz opozicionih redova. Fond za zdravstvo je svojevremeno od Miniistarstva finansija tražio promjenu načina nabavki ljekova i medicinskih sredstava. Ta institucija, na čijem je čelu Sead Čirgić, upozorila je Ministarstvo da su složeni i dugi postupci javnih nabavki u zdravstvu doveli do postojanja monopola, značajnog poskupljenja pojedinih ljekova, kao i čestih nestašica. U inicijativi FZO pisalo je da je došlo do postojanja monopola, jer se veliki broj ljekova nudi od jednog ponuđača, čime se neposredno utiče na cijenu.

Iz FZO su istakli da za određene ljekove nema ponuda, čime veledrogerije ,,želi da iznude” povećanje cijena.

Fond je ovo zaključio još prije tri godine. I od tada se ništa nije promjenilo. Ljekovi su i dalje skupi, ponekad ih i nema, a prihodi veledrogerijama su uvećani za milione eura.

 

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo