Povežite se sa nama

MONITORING

Kud je pošla, đe se đela

Objavljeno prije

na

posla_1.jpg

Neposredno po Novoj godini vladajuća garnitura iz DPS-a obilježiće jubilej: dvadeset go dina otkako su unutarpartijskim pučem došli na vlast. Istovremeno, u tom je periodu propao najveći broj crnogor­skih preduzeća. Vlast nije imala snage da se uhvati u koštac s problemima, da restruktuira kompanije i da dovede dobre strateške partnere. Ortačka tran zicija je hale pretvorila u magacine, fabričke krugove u zapuštene livade ili placeve za gradnju stambenih zgrada, dok su se poslovne zgrade preobratile u trgovine i kancelarije novostvorene elite. Nekoliko novoizgrađenih hotela i malih proizvodnih pogona ni izbliza ne mogu zamijeniti sve što je uništeno.

 

SJEVER BEZ NADE: Prva pri vredna žrtva antibirokratske revolucije bila je beranska Fabrika celuloze i papira. Regionalni gigant, koji je na vrhunci moći zapošljavao preko 2.000 radnika, zatvoren je kao nerentabilan 1989. godine. Neposredno prije zatva ranja urađen je skupi remont postroje nja, a kanadski stručnjaci su ocijenili da bi ona mogla da radi profitabilno ukoliko broj zaposlenih ne bi prelazio 800. Umjesto racionalizacije, svi su po slati kući a zatečena oprema, rezervni djelovi i repromaterijal prepušteni su propadanju ili pokradeni. Tako je, prvi put, demonstrirana filozofija ,,mladih, lijepih i pametnih“ do perfekcije razvijena nakon prei menovanja Saveza komunista CG u DPS. U najkraćem, ona se ogledala u stavu da ni jedan problem ne može trajati onoliko dugo koliko vlast može izbjegavati da se sa njim suoči. Tek, Celuloza je ponovo otvorena 1996. pod imenom Beranka. Fabrika sa 250 radnika radila je povremeno, smanjenim kapacitetom, što se prav dalo nedostatkom obrtnih sredstava. Muke su trajale do aprila 2004. kada je uveden stečaj. Iste godine fabrika je prodata za nešto manje od milion eura i ponovo preimenovana. Nova Beranka je prepolovila broj zaposlenih (120), urađen je još jedan remont, nakon čega je počela proizvodnja koja je ubrzo prekinuta. Od septembra prošle godine mašine miruju, a zaposleni 13 mjeseci čekaju platu. O stanju u Beranama govori poda tak da je prije 20 godina u toj opštini bilo zaposleno 9,5 hiljada radnika. Danas – upola manje. Vlast je ubila i rožajski Gornji Ibar. Prethodno ga je opljačkala, kažu naj hrabriji. Sudbinu kompanije osnovane 1937. godine opredjelila je odluka Vlade iz 1990. godine da razdvoji pri vredne grane šumarstvo i drvopreradu. U narednih desetak godina bez posla je ostalo dvije od dvije i po hiljade radnika Gornjeg Ibra. Preduzeće je 1989. godine preradilo 72 hiljade kubi ka oblovine, i računalo se za najvećeg drvoprerađivača na prostoru SFRJ (uz Slovenijales). Proizvodnja je padala iz godine u godinu. Konačno, 2007. nijesu ni dobili koncesiju za sječu rožajskih šuma… Paralelno se istopila i ogromna imovina kompanije koje je već godinama u stečaju. U minule dvije decenije nestala je i Industrijska zona u Bijelom Polju. Na mjestu gdje su poslovali Vunko (tri hiljade zaposlenih), Imako (400) Prva petoljetka (300), Fabrika obuće Mladost (300) ostali su samo napušte ni hangari. I sudski procesi u kojima bivši radnici pokušavaju ostvariti svoja prava. Kompanije su ugašene ili su godinama u stečaju, uzaludno čekajući nove vlasnike koji bi pokrenuli već zastarjele mašine. Gašenje prijeti i fabrici mineralne vode Bjelasica Rada, jednom od ri jetkih bjelopoljskih preduzeća koja su nastala u Đukanovićevoj eri – segmen tacijom poljoprivrednog kombinata Bjelasica. Većinski vlasnik Rade, Euro fond koji kontroliše Veselin Barović, uveo je kompaniju u stečaj koji je ozvaničen u aprilu prošle godine.

posla_3TUGA JUG: Ipak, ako treba izabra ti najveći privredni poraz vlasti koju, gotovo dvije decenije, personifikuje aktuelni premijer, onda je to propast crnogorske pomorske privrede. Neka da je to bila najprofitabilnija privredna grana koja je državi donosila 35 do 40 odsto deviznog priliva. Da nije upropaštena, kotorska Ju gooceanija bi 29. decembra proslavila 52. rođendan. Rad je počela sa pet brodova prosječne starosti 38 godina, da bi u zeniti raspolagala sa 26 brodova ukupne no sivosti od skoro 800 hiljada tona, na kojima je plovilo više od hiljadu pomoraca. Danas nema ništa. Osim uspomena i nezadovolj­nih manjinskih akcionara od kojih je Vlada, kao većinski vlasnik sa 53 od sto kapitala, prvo otuđila brodove, a potom im otela i novac dobijen prodajom preostalih nekretnina. Agonija Jugooceanije počela je u junu 1992. go dine. Uvjereni da će svojim lukavstvom nadmudriti čitav svijet, vlasti su donijele odluku da brodove Jugo oceanije i Prekookeanske plovidbe iz Bara preregi­struju na nove vlasnike na Malti. Brodovi su, ipak, stajali usidreni u lukama širom svijeta gomilajući troškove. Prema računu manjinskih akcionara, Jugooce nija je u 1994. imala 17 brodova i 20 miliona dolara, uz dug ,,težak’’ devet miliona. U naredne tri godine kompanija je ostala bez tri broda i novca. Povjerioci su ubrzo započeli pljenidbu brodova i rasprodaju nepokretnosti. I Vlada Crne Gore je donijela odluku da se prema kompaniji, umjesto kao većinski vlasnik, ophodi kao povjerilac. Zainteresovani nikada nijesu uspjeli saznati ko je, kada i zašto napravio dugove koji su potopili Jugooceaniju. Po istom sce nariju uništena je i Prekookeanska plo vidba, nekada izu zetno važna karika crnogorske privrede, sa 19 brodova i 1.200 zaposlenih. Od nje su ostale samo mrvice, u vidu Barske plo vidbe i Marine Bar koje su, odlukom Vlade, izdvojene iz Prekookeanske kada se ona nalazila u samrtnom ropcu. Bar je platio visoku cijenu ekonom ske tranzicije. Primorka broji svoje posljednje dane, iako je prije nešto više od deset godine imala ogromnu imovinu i 1.100 radnika. Vlasnici su se smjenjivali i nosili dok nije ostalo – ništa. Bivšu Rumijatrans kupio je, preimenovao, pa likvidirao Dragan Brković. Veselin Barović presudio je barskom Izboru, dok je njegov Euro fond u Ulcinju pokrenuo stečaj u Solani Bajo Sekulić, a u Kotoru u preduzeću HTP Fjord. PRIJESTONICA U STEČAJU: Gledajući po mjesnoj nadležnosti Cetinje je opet zaslužilo orden heroja, ovog puta zbog strahovitih gubitaka koje je pretrpjela tomoš nja privreda. Pre živjelih – nema, ako se ne računa ju preduzeća koja samo formalno imaju sjedište pod Lovćenom. Sa cr nogorske privred ne mape nestali su transportna i au toprevozna preduzeća Bojana i Tara, preduzeće za eksploataciju rude Boksiti egzistira samo na papiru, slično je sa Kartonažom, Košutom, Ribarstvom… Odnedavno, na prodaju je oglašen i hotel Grand. Ipak, sinonim propasti cetinjske privrede postala je Elektroindustrija Obod. Nedavno je propao još jedan pokušaj prodaje fabrike koja je neka da poslovala sa partnerima iz Italije i Njemačke i svoje proizvode prodavala na svim kontinentima. Vlada je, pret hodno, kompaniju ,,oslobodila tereta radne snage’’. U prevodu, to znači da u Obodu više nema zapošljenih. Slje deći korak je proglašenje stečaja i, najvjerovat nija, likvidacije fabrike sa tradicijom dugom 55 godina. Nikoga, žale se u prijestonici, ne interesuje sudbina 1.200 ljudi koji će ostati na ulici. Cetinjani su, opravda no, ljuti na republičke vla sti. Ne tješi ih ni činjenica da je rodni grad premijera prošao tek nešto bolje od njih. Nikšić je, kažu knji ge, osamdesetih godina bio značajan industrijski centar ondašnje Jugosla vije, po razvoju i broju zaposlenih, kojih je tada bilo oko 20.000. Danas, Nikšić se prepoznaje po malaksalim ili potpu no ugašenim preduzeći ma, izgubljenim radnim mjestima, nagomilanim gubicima… Na listi deset crnogorskih preduzeća koja su u poslovnoj 2007. godini zabilježila najveće gubitke tri su iz Nikšića. Prvo i drugo mjesto ,,osvojili’’ su Že ljezara, koja je zabilježila minus od 28,9 miliona eura i Rudnici boksita sa gubicima od 15,7 miliona. Sa gubitkom od 7,8 miliona Elektroprivreda je na šestom mjestu. Nikšićka privreda je, zbirno, u prošloj godini poslovala sa gubitkom od 37,7 miliona eura. GLAVNI GRAD – VELIKI JAD: Na listi gubitaša ne zaostaje ni Podgo rica. Željeznica, Duvanski kombinat, Prerada… Konkurencija bi, možda, bila još jača da sa privredne mape već nijesu izbrisani nekadašnje industrijske i trgovinske uzdanice: Radoje Dakić, Marko Radović, Elastik, Industrija import, Drvoimpeks… Najveća muka tek dolazi. Ako ne dobije finansijsku pomoć od Vlade Crne Gore Kombinat aluminijuma će do februara prestati sa radom, najavio je u srijedu izvršni direktor KAP-a Vječeslav Krilov, prenose Vijesti. Miodrag Pavićević, predsjednik Sin dikata Prerade, prenosi: ,,Krilov nam je rekao da za 430 radnika Prerade nema novembarske plate, da on više nema veze sa Preradom i uputio nas na Vladu’’. Iz KAP-a su već ozvaničili da je počeo proces gašenja ćelija u pogonu Elektrolize, pošto će se proizvodnja aluminijumkih in gota smanjiti na približno polovinu instaliranih kapa citeta. Ujedno, sve glasnije su najave da će i u pogonu Glinice biti zau stavljena proizvod nja, pošto vlasnici KAP-a planiraju da glinicu uvoze iz svojih pogona u Rusiji. Zaustavljanje Kombinata bi, u ovom trenutku, za crnogorsku eko­nomiju bio preve liki gubitak, pošto njegovu sudbinu – makar na krat ke staze – dijele i Elektroprivreda, Željeznica, Luka Bar i neke od naj većih crnogorskih banaka i veliki broj malih i srednjih preduzeća. Zato bi njegovo gašenje, bez najave i pripre ma alternativnog plana, moglo biti uvod u ekonomski i finansijski slom Crne Gore. Desi li se, međutim, tako nešto, krivac neće biti Oleg Deripaska već crnogorska Vlada. U kupoprodajnom ugovoru jasno piše da se novi vlasnici ne smiju zaduživati na račun KAP-a, da ne mogu smanjivati proizvodnju i otpuštati radnike, da moraju uložiti novac i pokrenuti fabrike za preradu aluminijuma. Svaka od tih stavki već je prekršena. Vlada se na sve to ne osvrće. Ministar Branimir Gvozdenović, u tajnosti, skoro pa svakodnevno razgovara i pregovara sa Rusima. Traži li optimalno rješenje za njih, sebe, Vladu ili državu – ne zna se. Novi talas gašenja fabrika i otpu štanja radnika iz dana u dan je sve izvjesniji.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati
Click to comment

Leave a Reply

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *

MONITORING

SAOBRAĆAJ I BEZBJEDNOST: Vlast važnija od života  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Još se čeka popravka pukotina na pisti aerodroma u Tivtu koja je duže od godinu dana rizik za bezbjednost putnika. Za četiri decenije nije izvršena nijedna značajnija rekonstrukcija pruge Beograd-Bar, iako je prema brojnim svjedočenjima to bilo neophodno. Poseban rizik su putevi, koji se krpe tek koliko se mora. Para  nedostaje, ali i strateških ulaganja  i političke odgovornosti

 

URA je nedavno, pozivajući se na dokument Agencije za civilno vazduhoplovstvo (ACV), obznanila da je ugrožena bezbjednost putnika na Aerodromu Tivat. Iz te su partije javnosti prezentovali podatke iz dokumenta ACV koji je sačinjen nakon prošlogodišnje inspekcije tivatskog aerodroma. Uočene su pukotine na pisti i naređeno je upravi da, u roku od 10 dana, otkloni nepravilnosti koje mogu ,,negativno da utiču na operacije polijetanja i slijetanja vazduhoplova”. Uprava aerodroma nije ispoštovala naredbu, pa su iz Agencije, kako navode, ,,u više navrata izrečene novčane kazne operatoru aerodroma”.

Direktor tivatskog Aerodroma Radovan Marić kazao je da se nepravilnosti mogu otkloniti za 10 noći, ali da čekaju potrebnu dokumentaciju od Ministarstva održivog razvoja i turizma. Što se do sada čekalo nije objašnjavao. A  izvršni direktor Aerodroma CG Danilo Orlandić, umjesto da utvrdi odgovornost za propust, najavio je tužbu protiv čelnika partije koja je javnosti otkrila činjenice koje se tiču svih koji putuju preko ovog aerodroma.

Tako se priča o bezbjednosti odmah prebacila na politički teren. I svak ko objavi činjenice, koje su u ovom slučaju utvrdile nadležne institucije, radi protiv interesa aerodroma, predstojeće turističke sezone i u krajnjem države. Koju u aerodromima oličavaju Socijaldemokrate. Ocjenu kako SD rukovodi ovim državnim preduzećem, dao je ministar saobraćaja Osman Nurković, iz koalicione Bošnjačke stranke, kazavši da su aerodromi zastiđe.

Nurković je najavio da će tokom ovog mjeseca biti usvojen koncesioni akt za aerodrome Podgorica i Tivat, te da se za njih interesuju poznate kompanije sa svih meridijana.

I dok se za bezbjednosne i druge probleme aerodroma očekuje rješenje u prepuštanju istih strancima, za željenicu nema rješenja.

Za četiri decenije od otvaranja nije izvršena nijedna značajnija rekonstrukcija pruge Beograd-Bar. Generalni direktor Direktorata za željeznički saobraćaj Milan Banković, izjavio je početkom godine, da je ova pruga u početnoj fazi remonta. Te da ukoliko prugu Bar-Beograd želimo da vratimo u projektovano stanje, u narednih sedam do deset godina potrebna su ulaganja između deset i 15 miliona eura na godišnjem nivou, kazao je Banković. Po toj računici za deceniju imaćemo stanje kao 1976. – bezbjednu prugu kojom putovanje od Bara do Beograda prosječno traje osam, a ne sadašnjih 12 i više sati.

Dovoljna opomena nije bila ni željeznička nesreća 2006. godine u kojoj je na Bioču poginulo 47 osoba. Koliko se stanje u željeznici od tada popravilo svjedočili su zaposleni u ovom preduzeću koji su u međuvremenu dobili status zviždača.

Početkom prošle godine inženjer Milisav Dragojević podnio je neopozivu ostavku na mjesto šefa jedinice za vuču vozova Željezničkog prevoza Crne Gore (ŽPCG), zbog, kako je objasnio, opstrukcija na poslu. Dragojević je u više navrata kritikovao rukovodstvo ŽPCG, ukazujući na propuste i posljedice koje bi zbog toga mogle nastati u željezničkom saobraćaju. ,,Nažalost, na rukovodećim mjestima u posljednje vrijeme se postavljaju ljudi po nekim drugim kriterijumima, a ne po stručnom znanju. Da bi željeznica krenula uzlaznom putanjom, odgovorne poslove moraju raditi isključivo stručni ljudi”, izjavio je Dragojević.

I drugi zviždač iz željeznice Dragomir Minić, ranije je poručio da ga je  željeznička nesreća na Bioču u kojoj je poginulo 47 lica,  povrijeđeno više od 200 ljudi, inače uzrokovana kvarom elektromotorne garniture, a za koju je šest godina robijao samo mašinovođa Slobodan Drobnjak, a ostalih 11 lica oslobođeno optužbi, natjerala da progovori. ,,Ali cijelo vrijeme, od kada sam na ovom mjestu kontrolora, meni je nesreća Bioče u glavi. Ja to radim po tom principu da se ne bi nešto slično desilo u našem društvu. A što se tiče menadžmenta Željezničkog prevoza, njih ne interesuju apsolutno vozovi, ni stanje ni bezbjednost saobraćaja. Njih interesuje materijalna korist”, kazao je Minić.

Nadležni, s druge strane, kažu da su ove tvrdnje samo uzbunjivanje javnosti, te da se svake godine ulažu milioni u željeznicu i da je stanje iz godine u godinu bolje. A evo kako: lokomotiva međunarodnog voza u oktobru prošle godine je prilikom izlaska iz stanice Podgorica iskliznula iz šina, a putnici su sa dva sata zakašnjenja nastavili put za Beograd;  u oktobru je javnost vidjela slike da su neki pragovi na ovoj pruzi oštećeni u požaru; 1. novembra prošle godine, voz sa preko 200 putnika, kasnio je pri dolasku u Podgoricu preko sedam sati. Nadležni su u svakom od ovih slučajeva saopštili da oni rade dan i noć na tome da željeznica bude što bolja, što efikasnija i što sigurnija.

Putnike brine samo sigurnost, a za kašnjenje neki imaju razumjevanja: ,,Mi smo zadovoljni ako ga ima. Ako kasni pola sata – sat mi smo i opet zadovoljni”. Iako je 19. godina 21. stoljeća.

Ipak, najveći bezbjednosni izazov su drumovi. Statistika kaže da je Crna  Gora među zemljama sa najvećim brojem žrtava u saobraćaju. Kada se uporedi broj poginulih na 100.000 stanovnika, najgora godina bila je 2007, kada je na 100.000 stanovnika bilo 18 poginulih u saobraćajnim nesrećama.

Statistika pokazuje da je u Crnoj Gori broj poginulih u 2016. godini u saobraćaju na 100.000 stanovnika bio 10, Srbiji devet, Hrvatskoj sedam, Sloveniji šest, Bugarskoj 10, Holandiji i Njemačkoj četiri, a Švedskoj i Velikoj Britaniji tri.

Tokom 2017. godine evidentirano je 5.678 saobraćajnih nezgoda na crnogorskim putevima, u kojima su poginule 63 osobe. Tokom prošle u saobraćajnim nezgodama poginulo je 48 osoba, 421 osoba zadobilo je teške tjelesne povrede, a 2.142 lakše, podaci su MUP-a. U procentima, tokom 2018. godine smanjen je broj smrtno stradalih lica za 23,8 odsto, broj teže povrijeđenih lica je smanjen za 9,5 odsto, a broj lakše povrijeđenih lica za oko dva odsto u odnosu na godinu ranije.

U godišnjim izvještajima o bezbjednosti saobraćaja na putevima u Crnoj Gori, MUP-a, ponavlja se da je uzrok najvećeg broja nezgoda ljudski faktor. Međutim, nisu zanemarljivi ni vremenski uslovi i stanje putne infrastrukture: ,,Ovdje se prvenstveno misli na kritične dionice, odnosno stanje kolovoza i kvalitet asfaltnog zastora, razna oštećenja i udarne rupe, odrone, održavanje puta, naročito u zimskim uslovima, kao i stanje opreme puta, horizontalne i vertikalne signalizacije”, navodi se u jednom od izvještaja.

Stručnjaci upozoravaju da određene saobraćajnice u Crnoj Gori zaslužuju analizu i korekciju, te da nedostaje signalizacija u smislu neodgovarajućeg i nepravovremenog obavještavanja vozača o karakteristikama i stanju saobraćajnice na koju nailaze. Koliko se ulaže u bezbjednost govori i činjenica da ni nakon pet godina, od najave, na 72 crne tačke na putevima u Crnoj Gori, još uvijek nijesu postavljeni pametni fiksni radari na cestama, koji bi doprinijeli bezbjednosti u saobraćaju. Iz Savjeta za građansku kontrolu policije su nedavno kritikovali čelnike policije i MUP-a, obrazlažući da nije dobro što se ulaganje u dobra od opšteg interesa godinama odlaže.

U nedostatku pametnih radara, crnogorske ceste su u novembru prošle godine, uoči Međunarodnog dana sjećanja na žrtve saobraćajnih nesreća, obišli ministar unutrašnjih poslova Mevludin Nuhodžić i direktor Uprave policije Veselin Veljović. Obećaše – da će prekršioci saobraćajnih propisa biti energično sankcionisani, da u kontrolama saobraćaja neće biti nedodirljivih i izuzetih, te da je država odlučna da stane na kraj onima koji divljaju na crnogorskim putevima.

Sem obećanja, za veća ulaganja u saobraćajnu infrastrukturu para nema. Sve je pojeo autoput – povećao je javni dug, zbog autoputa su podignuti porezi, zamrznute plate u javnom sektoru, ukinute naknade za majke… A jedna od mantri Vlade, pored ekonomskog procvata sjevera, u korist gradnje autoputa bila je i poboljšanje sigurnosti na putevima.

Dvije studije izvodljivosti, urađene 2006. i 2012. francuske firme Luj Berže i američke URS, zaključile su da ne bi bilo dovoljno saobraćaja da bi se opravdala koncesija za autoput. Treću je uradio Ekonomski fakultet u Podgorici i ona je potvrdila Vladine tvrdnje o održivosti autoputa, a javnosti je još nedostupna.

Inostrane studije su preporučivale nadogradnje postojećih puteva i gradnju jeftinijih brzih cesta. Međutim, Vlada nije odustajala od ideje Mila Đukanovića.

Na Godišnjem sastanku guvernera Evropske banke za obnovu i razvoj (EBRD), koja se tokom ove sedmice održava u Sarajevu, Đukanović je izjavio: ,,Iz ugla Crne Gore najbitnija je saobraćajna infrastruktura, želimo da realizujemo naš autoput, ali i gasovod. Nažalost, posljednjih dvadeset godina to nismo stigli da uradimo, jer jer smo se bavili nekim drugim pitanjima, ali sada to moramo uraditi”. Kojim drugim pitanjima, sem punjenja sopstvenih džepova, predsjednik nije precizirao.

Nije bez značaja što je na gradnji autoputa, na primjer Bemax, kao podizvođač, do sada zaradio 230 miliona eura. Pored ove kompanije, Cijevna komerc, Čelebić, Montenegro petrol, Ramel, ukupno 99 podizvođača koji rade na autoputu, oslobođeni su plaćanja PDV-a, poreza na dobit, na zarade i doprinose, carine za uvoz građevinskog materijala, opreme i mašina za radove na autoputu,  akcize na gorivo.

Najavljeno je bilo da će dio autoputa do Mateševa biti otvoren ovog mjeseca. Neće, jesen sljedeće godine je novi rok a i poklapa se sa izborima.

Para nedostaje, ali  očito i strateških ulaganja  i političke odgovornosti.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

MONITORING

NOVI ZAKON O TURIZMU I UGOSTITELJSTVU PREVAZIĐEN: Turizam ili hospitaliti industrija

Objavljeno prije

na

Objavio:

Stiče se utisak da je cilj izmjena Zakona o turizmu  legalizacija izgradnje apartmana za tržište u hotelima i turističkim naseljima.Na mala vrata uvedena je prodaja stanova na atraktivnim lokacijama rezervisanim za luksuzne hotele. Izgradnja takvih polu-hotela sa apartmanima za individualnu prodaju uzela je maha u Bečićima, Budvi, Petrovcu. Drastičan primjer zloupotrebe elitne lokacije  predstavlja Miločer, u čijem se parku planira izgradnja  mješovitog, hibridnog hotela, nazvanog ugostiteljski objekat

 

Novi Zakon o turizmu i ugostiteljstvu, pripreman duže od dvije godine, usvojen u januaru prošle godine i dva puta korigovan nakon usvajanja, poslije godinu dana primjene u velikoj mjeri je prevaziđen. Sam naslov i tekst zakona kojim se uređuje turistička i ugostiteljska djelatnost nisu u skladu sa novijim trendovima u ovoj privrednoj grani koja bilježi najviši trend rasta u svijetu.

Autor novog zakona o turizmu, Ministarstvo održivog razvoja i turizma nespretno je strpao više djelatnosti i pojmova u jedan zakon, čime je po ocjeni znalaca iz turističke privrede, napravljena opšta zbrka, takoreći pravni bućkuriš. Većina turistički razvijenih zemalja  odvojeno definiše dvije naslovne oblasti, zakonom o turizmu i posebnim zakonom o ugostiteljstvu.  Sa tom razlikom da se ugostiteljstvo više ne zove tako. Danas je u zapadnoj literaturi i zakonodavstvu pojam turizam i ugostiteljstvo zamijenjen pojmom – Hospitaliti industrija i turizam (Hospitality Industry), što bi i prevodu značilo „industrija gostoprimstva i turizam“.

Hospitaliti industrija obuhvata veliki broj oblasti u uslužnoj industriji, uključuje usluge smještaja,hrane i pića, planiranja događaja, prevoza, krstarenja, dodatnih putovanja u okviru destinacije, zabave, trgovine, rekreacije….Hospitaliti industrija se odnosi na čitav set različitih poslova i usluga vezanih za korišćenje slobodnog vremena i za zadovoljstvo korisnika. „Definitivni aspekt hospitaliti industrije jeste činjenica da se fokusira na ideje luksuza, užitka, uživanja i iskustava, za razliku od ugostiteljstva koje podmiruje osnovne potrebe“, jedna je od definicija ovog pojma.

Hospitaliti industrija i turizam  usko su povezani, ali imaju i neke suptilne razlike. Industrija turizma, odnosno putovanja, bavi se uslugama za korisnike, turiste, koji  putuju daleko od svog uobičajenog mjesta boravka, na relativno kratak vremenski rok. Dok se hospitaliti industrija bavi uslugama vezanim za slobodno vrijeme i zadovoljstvo korisnika koji nisu isključivo turisti, to može biti i lokalno stanovništvo koje uživa u slobodnom vremenu ili osobe koje dolaze sa strane iz nekih drugih razloga.

U zvaničnim publikacijama, strategijama i zakonima koji definišu pojam turizma, u Crnoj Gori nije prepoznata ovakva podjela. Članom 65. Zakona u turizmu i ugostiteljstvu „ugostiteljska djelatnost je pružanje usluga smještaja, pripremanja i usluživanja hrane,  pića i napitaka u/ili van ugostiteljskog objekta“. Odredbe novog zakona o turizmu kao da je pregazilo vrijeme. Novi zakon težište stavlja na poslovanje turističkih agencija, organizatora putovanja,  vodiča… Hotelijerstvu je posvećen drugi, manji dio teksta zakona pod nazivom – Ugostiteljska djelatnost.

Izmjene su evidentne u definiciji hotela, koji to više nije.Hotel je po definiciji  –  primarni ugostiteljski objekat, a njegovi vlasnici su – ugostitelji. U novoj klasifikaciji hotela kao ugostiteljskih objekata, pored klasičnih hotela pojavljuje se termin integralni, odnosno udruženi hotel i mješoviti hotel koji se razlikuju po načinu upravljanja.

Termin condo hotela je izbačen iz nove verzije zakona. Zamijenjen je terminom – condo model poslovanja, koji podrazumijeva da u svakom hotelu kategorije minimum pet zvjezdica, smještajne jedinice, odnosno sobe koje se sada grade kao luksuzni prostrani apartmani, mogu biti predmet pojedinačne prodaje, zajedno sa pripadajućim parking prostorom. Stiče se utisak da je cilj izmjena zakona o turizmu bio legalizacija izgradnje apartmana za tržište u hotelima i turističkim naseljima.Na mala vrata uvedena je prodaja stanova na atraktivnim lokacijama rezervisanim za luksuzne hotele. Izgradnja takvih polu-hotela sa aprtmanima za individualnu prodaju uzela je maha u Bečićima, Budvi, Petrovcu. Mastodonski objekti, koji se nazivaju hotelima, kriju spratove sa desetinama stanova spremnih za prodaju. Drastičan primjer zloupotrebe elitne lokacije decenijama rezervisane za ekskluzivni turizam, predstavlja Miločer, u čijem se parku planira izgradnja jednog takvog mješovitog, hibridnog hotela, nazvanog ugostiteljski objekat. Klasični hoteli, kakve smo do skoro poznavali, na kojima se bazirao crnogorski turizam, u planovima i zakonskim propisima više ne postoje. Sada su to objekti mješovitog vlasništva. Navodno, uz obavezu, da prodate smještajne jedinice moraju biti u komercijalnoj funkciji najmanje 10 mjeseci godišnje.

Postavlja se logično pitanje, ko će primjenu ove zakonske odredbe da kontroliše. Koliko inspektora će Ministarstvu turizma ili drugim nadležnim službama biti potrebno da se izvrši kontrola poslovanja takvih hotela, da se ustanovi da li su apartmani u turističkoj funkciji cijelih 10 mjeseci ili svojim vlasnicima služe za lične potrebe i stanovanje.

Crnogorsko zakonodavstvo garantuje  svakom investitoru pravo da dio kapaciteta hotela koji gradi, ponudi na tržištu nekretnina. Individualna prodaja apartmana predviđena je i u turističkim rizortima, turističkim naseljima i svim objektima koji se bave uslugom smještaja. Sveprisutno stanovanje ulazi u svaki hotel, svaki ugostiteljski objekat koji nudi smještaj.Tu se više ne može govoriti o turizmu, takvi objekti i naselja gube pridjev turistički, oni spadaju u kategoriju real estate, u djelatnost trgovine nekretninama.

Zakon nije pobliže definisao pojam integralnog hotela, takvih i nema u ponudi u Crnoj Gori. Može se samo pretpostaviti da je zakonopisac možda mislio na pojam – difuznog ili raspršenog hotela. Novog vida turističke ponude pogodnog za moderne nomade, koji je nastao u Italiji početkom devedestih godina. Difuzni hotel nudu mogućnost boravka u zasebnim smještajnim jedinicama raspršenim na širem prostoru, obično na selu, u kućama i aprtmanima koji imaju jednu  tačku upravljanja, zajedničku recepciju hotela sa koje se upravlja ukupnim smještajem. Upravljačku strkturu difuznih hotela obično organizuje lokalna samouprava kroz okupljanje vlasnika smještajnih jedinica. U Italiji posluje oko 60-ak difuznih hotela, (albergo disperso). Mnoge turističke zemlje u okruženju u svojim strategijama razvoja turizma odredile su prioritet modelu difuznih hotela, kao novom obliku turističke ponude. Crna Gora je izuzetak među njima.

Kao što je sve više zaobilaze savremeni trendovi u svijetu ljetovanja, putovanja, odmora i zabave. U Ministarstvu turizma trebalo bi da pripremaju zakone na osnovu savremene međunarodne literature o turizmu, kakva se izučava, primjera radi, na Fakultetu za biznis i turizam u Budvi, po ugledu na vodeće fakultete iz ove oblasti.

 

Branka PLAMENAC

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

HRONOLOGIJA PROPADANJA: SLUČAJ OBOD CETINJE: Duboko zamrzavanje

Objavljeno prije

na

Objavio:

,,Da Oboda nema, gradili bismo novi”, poručio je 1996. godine na  Cetinju tadašnji premijer Milo Đukanović. Novi još nije izgrađen, a stari je uništen i opljačkan, tvrde bivši radnici ovog preduzeća. Godinama navode da su brojni poslovni prostori po Jugoslaviji prodavani i poklanjani, kao i zemljište i placevi. Bezuspješno su više puta apelovali na vrhovnog državnog tužioca da to istraži

 

Skupština prijestonice Cetinje je prije mjesec dana usvojila odluku o kupovini dijela imovine Elektroindustrije Obod u stečaju. Kupovina je  predviđena programom razvoja prijestonice za 2019. godinu, a procijenjena vrijednost imovine je 2,5 miliona eura. Prijestonica Cetinje je u novembru prošle godine, bila jedina koja je dostavila ponudu za kupovinu Oboda.

Do sada je zabilježeno blizu 30 bezuspješnih pokušaja prodaje nekadašnjeg giganta, koji je bio motor privrednog razvoja grada pod Lovćenom. Poput Cetinja, u doba tranzicije, Obod je zamrznut da čeka da upali bar jedan od velikih planova koji za ovu kompaniju imaju vlasti.

Dok se planovi ne ispune, stanje je katastrofalno. Lokacija nekadašnjeg Oboda je toliko zapuštena da su prije godinu dana aktivisti cetinjskog odbora Socijaldemokratske partije morali da čiste prostor oko spomenika Petra Sinanovića Nagiba, osnivača Oboda.

Sinanović, vizionar i pionir industrije u Crnoj Gori, osnovao je Obod 23. februara 1953. godine. Fabrika je prvobitno proizvodila sapune, paste za cipele, dok je kasnije uvedena i proizvodnja fluoroscentnih svjetiljki, zatim frižidera i kombinovanih hladnjaka. Obod uskoro postaje najpoznatiji po frižiderima,  koji su se prodavali u svim krajevima Jugoslavije, u 12 evropskih zemalja i u Americi. Frižideri sa Cetinja su kvalitetom nadživjeli fabriku, pa nije rijetko da i danas rade, sa 50 godina staža.  Nakon prve decenije rada fabrike, planirana proizvodnja u 1963. iznosila je 30.000 frižidera, čak 50% više nego 1962.

 

PROČITAJTE VIŠE U ŠTAMPANOM IZDANJU MONITORA OD 17. MAJA

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo