Povežite se sa nama

FOKUS

Apsolutno neprofesionalno

Objavljeno prije

na

Automobili Vijesti 14. i 24. jula zapaljeni, ne zna se ko je to uradio; u međuvremenu, između dvije paljevine, Veselin Veljović, v.d. direktora Uprave policije (UP), požurio sa tvrdnjom o „izolovanom događaju”. Iz Vijesti su odbili inicijativu premijera Igora Lukšića o razgovoru sa predstavnicima policije. Jer, nemaju „ni minimum povjerenja u direktora UP” a „postoji desetak drastičnih slučajeva progona i atakovanja na Vijesti u mandatu Veljovića, u čemu je on direktno učestvovao”

Kao da je čekao baš taj povod, a sagledavši se u trećem licu jedinine – što je indikator sam po sebi – Veljović u saopštenju za javnost 25. jula piše: „Prateći priloge i tekstove koji se u posljednje vrijeme sinhronizovano plasiraju jasno mi je da se radi o smišljenoj i organizovanoj kampanji, sa poznatim ulogama, čiji je cilj da se i ovakvim, očiglednim izmišljotinama spriječi reizbor direktora UP”.

Šef policije, umjesto da zasuče rukave i riješi smišljenu i organizovanu kampanju paljevine automobila najuticajnijeg dnevnog lista, prati „priloge i tekstove” i šepuri se „mjerljivim rezultatima”. Objašnjava da su „najbolji u protekloj deceniji”.

Veljovićevi „mjerljivi rezultati” pohranjeni su u Izvještaju o radu koji jedanput godišnje predstavi Odboru za bezbjednost i odbranu. Tim parlamentarnim tijelom predsjedava Melvudin Nuhodžić, popularni Meco, diplomirao na smjeru ONO i DSZ – oficir u rezervi, dakle Veljovićev kolega. I tu se, uz pomoć glasačke DPS-SDP ekipe, iscrpljuje javna provjera podataka šefa UP o svome radu.

Evo, par godina šef UP ritualno maše tim pismenima o „najboljim rezultatima u protekloj deceniji”, mada nije poznato koje podatke koristi za upoređivanje jer su statističke činjenice o radu policije javnosti dostupne počevši od 2003. godine. Kako se radilo prije toga, ostaje da nagađamo.

Uostalom, nije li Duško Marković, vicepremijer, 4. aprila kao predsjedavajući Nacionalne komisije za praćenje Akcionog plana za borbu protiv korupcije i organizovanog kriminala saopštio da je „statistika majka svih laži”. Marković je zapravo komentarisao tvrdnju v.d. direktora UP izrečenu na sastanku Nacionalne komisije kako „statistika pokazuje da svakim danom sve više raste povjerenje u policiju”!

Ostavimo da komšije iz Podbišća usaglase epistemiološke temelje statistike. Ocjene i cifre iz Veljovićevih Izvještaja bi trebale dati potporu njegovim tvrdnjama kako stopa kriminaliteta iz godine u godinu opada, dok istovremeno raste broj riješenih krivičnih djela. Veljovićevom leksikom rečeno, ako je UP 2009. radila „apsolutno profesionalno”, onda je 2010. radila „apsolutno profesionalnije”.

Osmotrimo činjenice. Iako od 2008. postoji Forenzički centar u Danilovgradu, sa visokim troškovima održavanja i razvoja, nije primjećeno dramatično poboljšanje rezultata rada UP. Niti su rasvijetljena neka od poznatih ubistava iz prošlosti.

Sofisticirana kriminalistička tehnika najčešće je beskorisna u crnogorskoj policijskoj praksi ukoliko se – što je čest slučaj – dokazi na terenu prikupljaju na nestručan način i takvi se na obradu dostave Forenzičkom centru. Između nestručnog prikupljanja tragova zločina i krivičnog djela prikrivanja zločina – suštinske razlike nema.

Ogromna većina policajaca čini strukturu koja od profesionalnih referenci ima tromjesječne kurseve, dok nekoliko desetina pitomaca Policijske akademije koji diplomiraju svake godine veoma teško dobijaju posao u UP. Samo 0,1 odsto policijskih službenika pohađalo je osnovnu obuku koja obuhvata normativne policijske metode, poput ljudskih prava i tematike „policija u zajednici”.

Menadžment UP je infiltriran oficirima, bivšim specijalcima, bez kvalifikacija iz oblasti kriminalistike, ukratko – policijskim analfabetama. Ne čudi da se i u izvještaju o reformi policije OEBS-a za 2010. govori kako je unutar „UP prisutna stara, predreformistička vojnička kultura”.

Stručne mogućnosti menadžmenta UP prikazane su u noći 1. na 2. septembar 2005, kada je Veljović još komandovao Specijalnom antiterorističkom jedinicom (SAJ) a očekivao se njegov izbor za šefa policije.

Sa oko 100 specijalaca je upao u Zavod za izvršenje krivičnih sankcija (ZIKS) u Spužu radi, kako je saopšteno, „pretresanja spavaona u okviru istrage ubistva načelnika MUP-a Slavoljuba Šćekića”. Bivši direktor ZIKS-a Dragan Pajović, koji je ubrzo nakon incidenta smijenjen, rekao je da su specijalci razoružali zatvorske stražare, zabranili im da prisustvuju pretresu i potom pretukli 31 pritvorenika!

Specijalci su u tom džumbusu zaplijenili devet mobilnih telefona, „više metalnih predmeta”, itd. A onda se desi da jedan bivši specijalac, Miljan Perović, sada višegodišnji načelnik Sektora za obezbjeđenje ličnosti i objekata UP, promijeni iskaz iz istrage i na suđenju ne tereti zbog prijetnje okrivljenog (sada pravosnažno osuđenog) za organizovanje ubistva Slavoljuba Šćekića!

No, zasluge iz SAJ-a su izgleda i najbitnija invokacija za Veljovića i njegove oficire koji se godinama lažno predstavljaju kao policajci od zanata. Milo Đukanović je u maju za Televiziju Crne Gore saopštio kako će u njegovoj partiji znati da cijene da je januara 1998. Veljović bio ispred zgrade Vlade, „kad su huligani došli da je sruše”.

„To ćemo cijeniti, kao što cijenimo sve ono što je radio u međuvremenu i što profesionalno obavlja svoju dužnost”, naveo Đukanović.

Suštinski primjer te „profesionalnosti” je da je v.d. direktora UP nedavno odbio da se decidno izjasni da li bi, ukoliko dobije zakonom propisan nalog, uhapsio građanina Mila Đukanovića.

Prilozi za biografiju

NERIJEŠENA UBISTVA: Tokom mandata sadašnjeg v.d. direktora UP odigrala su se nerasvijetljena ubistva u mafijaškom stilu: Srđana Vojičića (Podgorica, 2006), Dejana Đukovića (Kotor, 2009), Ivice Šćepanovića (Budva, 2011), Dragana Bećirovića (Budva, 2011).

Kontroverzni biznismen, Dragan Dudić, ubijen je u Kotoru 30. maja 2010. Iako se ubica, Ivan Vračar, branio ćutanjem, direktor UP sjutradan izjavio kako se „radi o osveti” zbog smaknuća Dejana Đukovića – ubistva koje nije rasvijetljeno. Okrivljeni Vračar je progovorio marta ove godine u procesu pred Višim sudom u Podgorici i kazao kako su mu policijski inspektori u Kotoru, nakon Đukovićevog ubistva, rekli da iza zločina stoji Dudić i da je on sljedeća žrtva.

„MONTENEGROERLAJNZ”: UP je sredinom 2006. procesuirala krivičnu prijavu protiv direktora Montenegroerlajnza i njegovog pomoćnika. Sa početnih preko 40 miliona, optužbe za pronevjeru tokom narednih godina spuštene na sumu čak stotinu puta manju, ispod pola miliona. Ljetos je krivična prijava odbačena. Veljović je tim povodom optužio neimenovane centre moći zbog propasti njegove istrage, no nikoga, iako je zakonom obavezan, nije procesuirao zbog krivičnog djela ometanja pravde.

„ORLOV LET”: Brojni uhapšenici, Albanci iz Malesije, u policijskoj akciji Orlov let 2006. su tvrdili da su brutalno tučeni u podgoričkoj „betonjerci” i u drugim objektima, zatim moreni glađu i žeđu; postoje sudski zapisnici da su dva ili tri dana od hapšenja pred istražnog sudiju izvođeni sa otvorenim ranama od povreda.

PRISLUŠKIVANJA: UP od 2007. do proljetos imala nezakonite ugovore sa provajderima mobilne telefonije i interneta kojima je, bez mehanizama makar fingirane spoljne kontrole, primjenjivala MTN (mjere tajnog nadzora) i prisluškivala crnogorske građane – što je praksa nezabilježena od Brionskog plenuma 1966. godine. UP je na taj način teško kršila temeljna ljudska i građanska prava garantovana Ustavom.

PREMLAĆIVANJE: Bivši policajac Aleksandar Pejanović je 2008. brutalno pretučen u „betonjerci”, što je potvrđeno pravosnažnom sudskom presudom o prekoračenju ovlašćenja policijskih službenika. Veljović je na Odboru za bezbjednost i odbranu prethodno tvrdio da se sa Pejanovićem „u podgoričkom Centru bezbjednosti postupalo u skladu sa zakonom i nije bilo prekoraćenja ovlašćenja”.

DARKO ŠARIĆ: Najpoznatiji balkanski kriminalac u bjekstvu, Darko Šarić, gotovo dvije decenije je poznanik v.d. direktora UP. Veljović je za TV potvrdio da ga lično zna, kao i njegovu porodicu još iz ranih 1990-ih, kada je službovao u Pljevljima, no netačno je kazao da je Šarić tada bio maloljetan. Dok je Šarić krajem 2009. i početkom 2010. boravio u Crnoj Gori, uprkos praksi nelegalne primjene MTN-a, Veljović ga nije stavio pod „obradu”. Pravdao se da za to nije imao zakonsku podlogu, iako je Šarić u njegovim izvještajima prethodno bio klasifikovan kao pripadnik organizovanog kriminala a primjenu MTN-a u najmanje oko 20.000 navrata objašnjavao upravo borbom protiv organizovanog kriminala.

POLICIJA NE LOVI „KRUPNE RIBE”: Državna tužiteljka Ranka Čarapić sredinom aprila se požalila Igoru Lukšiću da je UP opstruira. Navodno, problemi postoje u primjeni izmijenjenih odredbi Zakona o krivičnom postupku prema kojim tužilaštvo a ne policija kao do tada vodi krivičnu istragu. Čarapićeva saopštila medijima da većinu ozbiljnijih slučajeva koje tužilaštvo vodi, policija nije inicirala, već „drugi subjekti”.

SAJ: Matična formacija direktora UP je infiltrirana kriminalcima. Aktivni pripadnik SAJ-a Zoran Bulatović je proljetos iz službenog pištolja ubio čovjeka. Komandir u SAJ-u, Miodrag Begić, nepravosnažno je osuđen „zbog zloupotrebe službenog položaja” u aferi trgovine ljudima i organizovanog lanca prostitucije. Još jedan komandir iz SAJ-a, Mirko Banović, zatim Vukosav Damjanović, Jugoslav Raičević i Nenad Krstajić – svi iz SAJ-a, nepravosnažno su osuđen kao akteri krivičnog djela zlostavljanja i mučenja.

POLICIJSKI KRIMINAL: U 2009. i 2010. protiv 75 službenika Veljovićeve policije su podnijete krivične prijave zbog sumnje da su počinili ukupno 131 krivično djelo koje se goni po službenoj dužnosti.

OTKAZI: Grupa policajaca iz Rožaja dobila je otkaze nakon što su objavili da imaju dokaze o učešću njihovih kolega u prekograničnom švercu.

Vladimir JOVANOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

REKONSTRUKCIJA VLADE: Otvaranje dveri

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vladajuće partije tek se pozicioniraju, očekujući da URA prelomi na njihovu stranu, i da tada započnu stvarni pregovori o podjeli vlasti. A pozicionira se i premijer, potvrđujući sumnje da je upućen u započetu igru. U kojoj će evropske integracije ustupiti mjesto Vučićevom otvorenom Balkanu, sve sa nadom domaćih i izvanjih  promotera da će nas to dovesti do novog srpskog sveta

 

Tri mjeseca otkako je Vlada Zdravka Krivokapića izgubila podršku parlamentarne većine, zahuhtavaju se razgovori o njenoj rekonstrukciji.

Koliko su u tom naumu ozbiljne tri vladajuće koalicije i premijer koji u pregovorima zastupa samog sebe, kao osamostaljeni (usamljeni) predvodnik koalicije Za budućnost Crne Gore, možemo vidjeti iz onoga što se čini kao neupitno nakon dosadašnjih razgovora i prepucavanja partijskim saopštenjima.

I buduću, rekonstruisanu, Vladu predvodiće sadašnji premijer, odnosno, „običan lažov i izdajnička tranja“ (citat Marina Jočić, DF). Ostanak u Vladi garantovao je i ministru finansija – „članu međunarodne kriminalen grupe“ (Nebojša Medojević, predsjednik PzP i jedan od lidera DF-a) i potpredsjedniku Vlade koji je, prema najnovijim saznanjima njegovih koalicionih partnera skupa sa svojom partijom (URA) htio, tokom nedavnih događaja na Cetinju, da „preda vlast u ruke Veselinu Veljoviću“ (saopštenje Demokrata).

Pored pomenute trojice okosnicu nove Vlade trebalo bi da čine oni koji uz DPS, prema mišljenju Demokrata, „predstavljaju političku dvoglavu zmiju koja sikće otrove u vidu mržnje, uvreda i podmetanja“ (DF), skupa sa „najobičnijim titoistima koji se lažno predstavljaju demokratama“ (iz saopštenja DF-a o Demokratama). U novoj Vladi, slažu se njeni mogući konstituenti, mjesta bi trebalo da bude i za nacionalne manjinske partije, iste one koje „prekopavaju kosti žrtava iz Srebrenice da bi ih koristili u dnevno-političke svrhe“  (poslanik DF-a i predsjednik Odbora za ljudska prava i slobode Jovan Vučurović).

Konačno, na mjestu predsjednika Skupštine Crne Gore ostao bi Aleksa Bečić, koji  (GP URA)  napušta evropski kurs, moguće, „zbog prijetnji beogradskih tabloida o navodnom snimku“.

Sve ovo i još mnogo toga  što se ne citira u pristojnim novinama, jedni o drugima rekli su sadašnji koalicioni partneri. Uglavnom, od momenta kada je Vlada, sredinom juna, i zvanično izgubila podršku parlamentarne većine. Nakon što je parlament, uz pomoć glasova opozicionih poslanika, usvojio Deklaraciju o Srebrenici i na prijedlog premijera Krivokapića, a uz podršku DPS-a, razriješio ministra pravde Vladimira Leposavića. „Sada resetujemo stanje na nulu i tražimo novi dogovor. Pozdravljamo vas i neka vam je srećan DPS”, obznanio je šef poslaničkog kluba DF-a Slaven Radunović odluku da napuste parlament.

Svjedočimo novom početku. Uz demonstriranu dozu međusobnog povjerenja, razumjevanja, pristojnosti i spremnosti na kompromis,  očekivati je da kriza koja traje, praktično, od 31. avgusta prošle godine uskoro bude prevaziđena. Samo se ne zna da li će rezultat dogovora biti nova Vlada ili novi izbori.

Aleksa Bečić je optimista, pa očekuje da ćemo dobiti Vladu koja će trajati do 2024. i termina za raspisivanje redovnih parlamentarnih izbora. Dogovor je moguć, a iz pregovora i dogovora o rekonstrukciji Vlade „ni na jedan način nije izostavljen GP URA”, kaže predsjednik parlamenta ističući potrebu da parlamentarna većina bude osnažena i manjinskim partijama. I skidajući sa sebe i svoje partije odgovornost za rezultate ekspertske, odnosno, apostolske Vlade, pošto Demokrate, saznajemo to sa nekih 10 mjeseci zakašnjenja, nijesu bile saglasne sa načinom na koji je ona formirana. ,,Mi smo se zalagali za to da niko ne može biti diskriminisan. Šta je to ekspert? Gdje je to definisano? To što je neko političar, ne znači da nije ekspert…”.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

SIMBOL CRNE GORE U ŽARIŠTU BITKE ZA MOĆ: Čiji je Cetinjski manastir

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nije riječ o  bogomolji,  o vjernicima, hrišćanima, pravoslavcima,  o njihovoj istoj potrebi da izgovore jednu te istu molitvu, na jednom te istom jeziku. Jer, da je tako, u Cetinjskom manastiru bilo bi  mjesta za sve vjernike i crkvene dostojanstvenike. Obje pravoslavne crkve.  Manastir bi bio, svih nas. Naš. Ovako, nastavljaju se bitke gladnih moći. Nad Crnom Gorom se nadvijaju utvare devedesetih minulog vijeka. I mnogih minulih vjekova

 

Nastavljeno je sa podizanjem tenzija i podjela i nakon ustoličenja mitropolita Joanikija na Cetinju 4. i 5. septembra. U centru  bitke za moć, sada se našao – Cetinjski manastir, u kom je prije deset dana, uz barikade, helikoptere i vojnu ćebad, ustoličen mitropolit Mitropolije crnogorsko-primorske –  Joanikije.

Nakon što je Skupština Prijestonice za ovu sedmicu zakazala sjednicu na kojoj je planirano da se izglasa inicijativa po kojoj se Cetinjski manastir, kao vlasništvo Prijestonice, daje na ustupanje Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi, Vlada je po hitnom postupku, dan prije zakazane sjednice, donijela odluku da se Cetinjski manastir hitno upiše kao državna imovina. Što je espresno i učinjeno. To je dovelo do novih protesta na Cetinju, ali i izliva mržnje i podizanja nacionalnih tenzija.

Policija je zbog vrijeđanja odbornika URA Slavka Jankovića, uhapsila dvojicu protestanata. Oni su Jankoviću, na ulazu u zgradu Opštine, dobacivali da je ,,izdajnik”, a pokret URA nazivali ,,sramnim i izdajničkim”. ,,Izdajnici, spustite glave, šta ste napravili građanima Cetinja”, ,,Da li će predstavnici URA-e ući u zgradu sa helikopterom”, čuje se na snimcima, dok prolazi Janković. Takođe, na jednom od snimaka, muškarac mu prijeti: ,,Ja ću ti kazati kad se vidimo”.

Cetinjsko Osnovno državno tužilaštvo formiralo je i krivični predmet protiv Miloša Vasiljevića, koji se sumnjiči za ugrožavanje sigurnosti potpredsjednika Vlade i lidera pokreta URA Dritana Abazovića. Na snimku se vidi kako Vasiljević ispred cetinjskog parlamenta poručuje Abazoviću da će ga, kada ga vidi, ,,objesiti za m**a”, psujući mu ,,majku muslimansku”.

Opasne poruke stigle su i iz zgrade cetinjske Skupštine. Milovan Janković, odbornik DPS-a u Skupštini Prijestonice Cetinje, i bivši gradonačelnik tog grada, poručio je Abazoviću da treba da ga je sramota.,,Sram te bilo, mrtvi ti se otac prevrće u grobu”, kazao je, između ostalog, na sjednici. Janković je u nastavku određivao kome više nije mjesto u Crnoj Gori.

To su slike još jedne crnogorske priče o istoriji diskriminacije i nepravde koja ne samo traje, već proizvodi nove mržnje i nasilja. Bitka koja se ove sedmice vodi na sjednicama Vlade i cetinjske skupštine, mnogo je više od rešavanja vlasničkog pitanja nad jednim vjerskim objektom. Ona je nastavak borbe političkih vođa  za moć preko identitetskih pitanja, i novo podizanje nacionalnih tenzija do usijanja. Premijer Zdravko Krivokapić saopštio je da su nedopustive brutalne, šofinističke uvrede na račun potpredsjednika Vlade, ali i pojedinih odbornika Skupštine Cetinja, koje su se, kako je kazao, mogle čuti od pojedinih simpatizera DPS-a na Cetinju.

Krivokapić je u pravu. Poruke okupljenih predstavnicima URA, ne samo da su nedopustive, nego moraju biti i adekvatno sankcionisane. I na Cetinju, ali i u ostatku Crne Gore.

No, nedopustivo je još nešto. Komentarišući bezopoteznu odluku Vlade da Cetinjski manastir prepiše na državu, Krivokapić je kazao da je država samo ispravila – grešku.  ,,Nijedna odluka koja se donosi ne može biti protivustavna, protivzakonita i na štetu bilo koga. Taj atak na imovinu je krenuo već formiranjem tzv. Crnogorske pravoslavne crkve (CPC) čiji je jedini cilj bio, ne da uspostavi vjeru, nego da vrati imovinu, kako bi ta imovina mogla da bude korišćena ili od strane države ili te NVO”, rekao je Krivokapić.  Tako je premijer, sve predstavljajući se zaštitnikom Ustava i vjerskih prava, takozvanom nazvao vjersku zajednicu upisanu u registar ove zemlje. I još jednom pokazao da je zastupnik interesa Mitropolije crnogorsko-primorske, a ne svih crnogorskih građana.

Na ovu izjavu premijera, te odbornika DPS-a Jankovića, reagovala je Akcija za ljudska prava (HRA). Oni su pozvali javne funkcionere da se uzdrže od govora koji izaziva mržnju. ,,Verbalno izazivanje i podsticanje mržnje je uvod u fizičko nasilje, pa tome svako ko ima nadležnosti i javni uticaj mora da se suprotstavi”, rekli su iz HRA. Istakli su da je premijer svojom izjavom ne samo povrijedio vjerska osjećanja vjernika CPC-a, nego i mogao da podstakne mržnju prema njima.

,,Podsjećamo da je ranije predsjednik Milo Đukanović, Srpsku pravoslavnu crkvu nazivao ‘kvazivjerskom zajednicom’, ‘koja pokušava da zadrži nezakonito prisvojenu imovinu’, ‘koja je odgovorna za genocid u Srebrenici'”, rekli su iz HRA.

Spuštanju tenzija nije pomogao ni mitropolit Joanikije. Tek nakon što je  na Cetinju, zalivenom suzavcem, ustoličen na neviđen način, on je u Danilovgradu u manastiru primio predsjednika Republike Srpske, Milorada Dodika. Osvjedočenog širitelja mržnje.  Političara koji  uprkos zabrani, nastavlja javno da negira genocid u Srbrenicu , uz spremnost, kako kaže, i da ,,robija”.  Mitropolit ga je opjevao kao viteza u borbi za srpstvo.

Trebali bi tomovi da se ispišu sva ,,podsticanja” na posijanu mržnju od strane predstavnika aktuelne i prethodne vlasti. Ne samo izjave, već i brojne odluke prethodne i ove vlast svojevrsna su vrsta nasilja i podsticanje na nasilje i mržnju. Jedna od takvih je i priča o Cetinjskom manastiru.

Cetinjski manastir, jedan od simbola Crne Gore, je izgradio u drugoj polovini 15. vijeka tadašnji crnogorski vladar Ivan Crnojević. Tokom narednih nekoliko vjekova  bio je sjedište svih crnogorskih vladara. Cetinjski manastir je jedan od  ukupno  2.000 kulturnih dobara u Crnoj Gori. Od toga oko 800 sada pripada Srpskoj pravoslavnoj crkvi. Do kraja godine znaće se tačan broj, pošto još ne postoji ni prezican registar. Do 1986. godine sve  crkve i manastiri i zemljište, bili su u vlasništvu sela, bratstava i plemena.  Od 1986. do 2006. godine, na Mitropliju crnogorsko primorsku  prepisano je gotovo sve bitnije. Najveći imovinski rast Srpska pravoslavna crkva, odnosno Mitropolija, doživjela je u vrijeme tridesetogodišnje vladavine aktuelnog predsjednika Crne Gore Mila Đukanovića, koji danas na Cetinju navodno brani crnogorske svetinje od apetita Srpske pravoslavne crkve i srpskog sveta.  U vrijeme njegove vladavine SPC je, bespravno gradila, zauzimala. Vjernici Crnogorske pravoslavne crkve sprečavani su da vrše obrede u vjerskim objektima. Đukanović je bio strateški  partner pokojnog mitropolita Amfilohija, dok su se gomilala brojna  nerazriješena  pitanja oko vjerskih objekata kojima je SPC upravljala.

Da nova vlast nije sposobna da ta pitanja riješi na pravi način, jasno je.  Ona ih pojačava, čineći sve da ispuni interese Mitroplije crnogorsko primorske, odnosno SPC-a i Beograda.

Vlasništvo nad Cetinjskim manastirom je upisano na Opštinu Cetinje 2005. SPC je to sporila, tvrdeći da je vlasništvo nad Cetinjskim manastirom upisano neustavno i podnijela zahtjev da se taj upis prava svojine briše. Ustavni sud je navodno proglasio neustavnim taj upis, ali se do ove sedmice  Cetinjski manastir u katastru  vodio na Opštinu Cetinje.

Litije koje su prethodile padu Đukanovićevog režima, organizovala je MPC  ne pristajući da se  vjerska imovina prepiše  na državu, nakon usvajanja Zakona o slobodi vjeroispovijesti i u parlamentu u decembru 2019.

Krivokapićeva Vlada je ove sedmice Upravi za katastar i državnu imovinu naložila da u vezi sa sudbinom Cetinjskog manastira uradio ovo: ,,Nalaže se Upravi za katastar i državnu imovinu da odmah i bez odlaganja izvrši ispravku upisanog nosioca prava svojine na način što će umjesto Prijestonice Cetinje kao nosioca prava svojine vratiti upis na Državu Crnu Goru, shodno rješenju Uprave za nekretnine Podgorica – Područna jedinica Cetinje od 24. 11. 2005, pri čemu se navedenim upisom ne dira u prava upisanog titulara korišćenja”.  Vlada je tu odluku donijela  13. septembra bez održavanja sjednice, a kako su saopštili,  na osnovu pribavljene saglasnosti većine članova Vlade. Za 14. septembar već je bila najavljena rasprava u Skupštini opštine Cetinje, koja je i održana, o građanskoj inicijativi da se Cetinjski manastir vrati Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi (CPC).

Blagota Mitrić, nekadašnji predsjednik Ustavnog suda, obje odluke nazvao je protivustavnim, i ocijenio da bi u ovoj situaciji trebalo da reaguje Ustavni sud. U toj instituciji, međutim, ćute.

,,Tu su bezumne pravne odluke, jer je malo reći da su protivustavne. To je u stvari početak jedne pravne rašomonijade u Crnoj Gori koja može da izazove vrlo teške i negativne posljedice”, kazao je Mitrić. ,,Stanje je došlo do usijanja. Vi imate i pravni apsurd u okviru ove prave rašomonijade. Prvo, ova Vlada, koja je svojom odlukom Cetinjski manastir ustanovila kao državnu svojinu, ona je prije godinu dana kada je došla na vlast poništila raniji zakon o vjeroispovijesti koji je predviđao baš to. I donijeli su novi zakon koji to ne predviđa, nego da je to vlasništvo Mitropolije. E sada kad su vidjeli da će Skupština opštine Cetinje u petak donijeti odluku o tom da se Cetinjski manastir da u vlasništvo Crnogorskoj pravoslovnoj crkvu, onda je Vlada, da bi preduhitrila takvu jednu odluku, napravila još veću nezakonitost, odnosno protivustavnost”, ističe Mitrić.

Svi znamo, da ovdje nije riječ o jednoj bogomolji,  o vjernicima, hrišćanima, pravoslavcima,  o njihovoj istoj potrebi da izgovore jednu te istu molitvu, na jednom te istom jeziku. Jer, da je tako, u Cetinjskom manstiru bilo bi  mjesta za sve vjernike i crkvene dostojanstvenike, i Srpske i Crnogorske pravoslavne crkve.  Drevni Manastir bio bi, svih nas. Naš. Umjesto policije štitila bi ga zajednička  ljubav. Okupljao bi nas. Ovako, nastavljaju se bitke gladnih moći, kojima religija treba kao pogonsko gorivo. A nad Crnom Gorom se nadvijaju utvare devedestih minulog vijeka. I mnogih minulih vjekova.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

POSLIJE CETINJA: Gubitnici

Objavljeno prije

na

Objavio:

Na Cetinju, izgubili su mnogi. Prvo, predsjednik Đukanović, koji jasno je, više nema nekadašnju moć. Ali i novi mitropolit Joanikije, koji je ustoličen na način koji mu je onemogućio da ostvari ono o čemu sad  pripovijeda  – ,,prevazilaženje podjela”. Izgubila je i ona Crna Gora koja decenijama sanja neki bolji svijet i od Đukanovićevog i od srpskog sveta

 

Gorak je ukus nakon subote na Cetinju i svega što je pratilo ustoličenje mitropolita Joanikija u Cetinjskom manastiru. I dok se još utvrđuje šta se tačno dešavalo iza onog što smo vidjeli, već sada je jasno da su na Cetinju  izgubili  mnogi.

Prvo, predsjednik Milo Đukanović, koji,  jasno je, više nema nekadašnju moć. Ali i novi mitropolit Joanikije, koji je ustoličen na način koji mu je onemogućio da ostvari ono o čemu sad  pripovijeda  – ,,prevazilaženje podjela”. Izgubila je i ona Crna Gora koja decenijama sanja neku bolju, građansku, zemlju. I koja će još morati da čeka dostojne političke predvodnike.  Premijer  koji je spreman da sruši i Vladu i zemlju kako bi ustoličio svog mitropolita, i djelovi parlamentarne većine koji ga u tome prate,  to nije. Naravno nijesu ni oni koji su izgubili izbore lanjskog 30. avgusta.

Đukanović je pokušao na Cetinju da još jednom demonstrira svoju moć. Nedjeljama prije ustoličenja, njegova partija oglašavala se kao da je rat. Angažovana je i cjelokupna propaganda koja je Predsjedniku nastavila da služi i nakon avgusta prošle godine, a koja je pisala o ustoličenju na Cetinju kao o danu kada će nestati Crna Gora, i pasti krv. Podižući tenzije, Đukanović je  računao da će na podjelama po ko zna koji put utvrditi snagu. Pokazalo se da  trodecenijski vladar Crne Gore  više nema onu moć kojom je tri decenije držao državu  i njene institucije zarobljenim. Ni njegov dolazak na Cetinje,  ni pokušaji njegovog savjetnika za bezbjednost i višedecenijskog apsolutnog vladara policijskih snaga da utiče na policiju, nijesu pomogli. Veselin Veljović, koji je u jednom trenutku i napao policajce koji su bili na Cetinju da obezbijede ustoličenje,  je ne samo uhapšen, pa pušten da se brani sa slobode, zbog ometanja službenog lica u vršenju dužnosti, nego je i preko noći zaboravljen. Nema onih koji saosjećaju sa bivšim šefom policije, čiju su karijeru pratile optužbe da stoji iza mnogih napada na kritičare Đukanovićevog režima, afere o švercu cigareta i nelegalnom bogaćenju, te da je slijepo odan šefu koji je Crnu Goru,  i Cetinje, kroz tri decenije pretvarao u pustoš. Tako završavaju poslušnici, stubovi nekontrolisane moći.  Staro iskustvo kaže – oni su u javnosti neomiljeni nego njihove vođe. Veljović će imati prilike da se u to uvjeri.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 10. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo