Povežite se sa nama

FOKUS

Ko im je dojavio da pobjegnu

Objavljeno prije

na

Safet Kalić, odbjegli Rožajac označen kao narkobos, može nesmetano da prelazi granice. Međunarodna potjernica za njim još nije raspisana, iako je crnogorska policija prethodne sedmice najavila da će to čim prije učiniti. Navodno se još čeka saglasnost Ministarstva pravde. Policiji i vrhu vlasti kao da se ne žuri da stignu Kalića, osumnjičenog da je od 2006. godine do danas, sa suprugom Aminom i bratom Mersudinom, preko svojih preduzeća registrovanih u Crnoj Gori i crnogorskih banaka oprao više od sedam miliona eura, zarađenih od trgovine narkoticima. Kalićeva supruga i brat uhapšeni su prošle nedjelje po nalogu specijalne tužiteljice Đurđine Nine Ivanović, kada Safet nije bio u Crnoj Gori. Policija je saopštila da je on vjerovatno u Turskoj, gdje ima špeditersku kompaniju i uhodane poslovne veze.

Advokat Safeta Kalića nije mogao da potvrdi da je njegov klijent u Turskoj. Dok se spekuliše da su Kaliću moćni krugovi u Crnoj Gori dojavili da se skloni, njegov advokat tvrdi da on uopšte nije u bjekstvu, jer nije ni znao da se hapšenje sprema.

Kalićeva supruga Amina negirala je optužbe koje joj se stavljaju na teret. Ona tvrdi da je tek domaćica koja odgaja četvoro djece i nema vremena za biznis, niti zna čime se suprug bavi. Potpisivala je bespogovorno, tvrdi, sve što je suprug tražio. Kalićev brat Mersudin nije, međutim, prvi put pred sudom zbog trgovine drogom. On je, objavili su srpski mediji, u njemačkom zatvoru proveo 11 godina zbog šverca narkoticima. Osuđen je 1996. godine, a na slobodi je od 2003. godine, kada se vratio u rodno Rožaje. Iste godine srpska policija prvi put Safeta Kalića javno označava kao jednog od glavnih narkobosova Balkana, koji je navodno narkoticima snabdijevao zemunski klan.

U Crnoj Gori Kalić je svo vrijeme uživao status uspješnog biznismena. Privatizovao je, poznato je, dva bivša državna rožajska preduzeća – HTP Turjak i AD Kristal, uz čestitke koje su stigle sa vrha crnogorske vlasti.

Da ima moćne prijatelje, postalo je jasno i kada je na Jutjubu objavljen snimak njegove svadbe. Među svatovima su rame uz rame pripadnici kriminalnih grupa i službe državne bezbjednosti – pripadnici surčinskog klana, funkcioner ANB -a Zoran Lazović i Ljubiša Mijatović, šef obezbjeđenja bivšeg premijera Mila Đukanovića .

Nije prvi put da Kalić krene na put iz Crne Gore neposredno pred hapšenje. Kada je 2004. godine u Srbiji za njim raspisana potjernica on je, pisali su tada bosanski Dani, iz Podgorice nesmetano otišao na Kosovo, odnosno Peć, gdje ga je navodno čekao još jedan bos- Naser Keljmendi. Da Kalić sarađuje sa Keljemendijem, tvrdilo je više izvora, od medijskih do policijskih, a Keljmendi se dovodio u poslovnu vezu i sa Darkom Šarićem, još jednim odbjeglim narkobosom. Srpski mediji su pisali da je i Šarić, dok je bio u bjekstvu, navodno viđan na Kosovu, u Keljmendijevom društvu.

Kalić je inače u kumovskim vezama sa familijom Šarić, a srpski su mediji Šarića prepoznali i među svatovima na Kalićevoj svadbi. Da su kumovi potvrdili su javno i Kalić i Duško Šarić, Darkov brat, kojeg tužilaštvo takođe tereti za pranje novca zarađenog trgovinom narkoticima.

Kalićevo bjekstvo nije prva zamjerka crnogorskoj policiji zbog neažurnosti u hvatanju ,,krupnih riba”. Srpsko tužilaštvo je više puta izrazilo sumnje u spremnost crnogorske policije i tužilaštva da se obračunaju sa narko bosovima, konkretno u slučaju Darka Šarića.

Šarić je Crnu Goru napustio odmah pošto je za njim raspisana međunarodna potjernica. On je navodno istog trena sjeo u svoj helikopter i iz Pljevalja stigao do podgoričkog aerodroma gdje ga je na takozvanom vladinom terminalu čekao avion privatne avio-kompanije. Ulazak na taj terminal, pisali su mediji, znači da nema policijskih, carinskih i drugih kontrola i provjera. Za ulazak je potrebna samo saglasnost moćnih ljudi iz samog vrha vlasti. Šarić je navodno odletio u Ženevu, gdje ga je, prema pisanju srpskih medija čekao Stanko Subotić Cane, još jedan ,,kontroverzni biznismen” i prijatelj bivšeg premijera Mila Đukanovića. I sam je Subotić, prema više izvora, u Crnoj Gori nalazio utočište od potjernice srpskih vlasti zbog šverca cigareta. Da je Šarić povezan sa Subotićem nedavno je saopštilo i srpsko tužilaštvo.

Crnu Goru su potom nesmetano napustili i Šarićevi saradnici – Goran Soković, Draško Vuković i Dejan Šekularac. Prethodno su čak i hapšeni, ali su pušteni ,,usljed nedostatak dokaza”.

I Šarić i njegov klan su u Crnoj Gori bili dugo nedodirljivi iako su ih policije okruženja tretirale kao narko bosove. Duško Šarić i saradnici njegovog brata Darka su prema optužnici crnogorskog tužilaštva sve do februara ove godine, nesmetano obavljali transakcije pranja novca preko dvije crnogorske banke, Hipo Alpe Adria i Prve, iako su protiv tog klana u okruženju uveliko tekli sudski procesi.

Da je najveći dio novca opran baš preko Prve banke, čiji većinski paket posjeduju bivši premijer i njegov brat Aco Đukanović, nedavno je ustvrdio Nebojša Medojević, lider PzP. Medojević je za Monitor ustvrdio i da njemačko tužilaštvo ispituje sumnjive transakcije Šarićevih partnera, koje su vršene preko Prve banke, i da je baš nakon što je iz njemačkog tužilaštva stigao dopis o tome u Crnu Goru , ubijen Dragan Dudić, poslovni partner Šarića.

Kalić i Šarić su uživali i punu podršku lokalnih vlasti. Šarići su, poznato je poslovali sa pljevaljskom opštinom, a DPS gradonačelnik Pljevalja Filip Vuković svojevremeno je izjavio da su to,, korektni momci” i da ih ne bi otkrio i da zna gdje su. Slično, Nusret Kalač, vječiti gradonačelnik Rožaja kako ga zovu, još jedan DPS-ovac, ovih dana saopštava da ,,Kalić nije dugovao nijedan cent opštini”, te da je sve dažbine uredno izmirivao. Prethodno je MANS optužio Kalača za raznorazne finansijske malverzacije u toj opštini. Kalićev brat Mersudin fotografisan je u lokalnom izbornom štabu DPS-a, a u Rožajama se govorilo da je izlaznost na posljednjim lokalnim izborima naglo porasla nakon Kalićeve darežljivosti prema glasačima DPS-a.

Medojević je nedavno za Monitor podsjetio da policija nije pribavila nijedan dokaz u slučaju Šarić i ocijenio da policija nije adekvatan partner tužilaštvu ni u slučaju Safeta Kalića. I Šarića i Kalića su crnogorske bezbjednosne službe prepoznale kao ,,interesantne osobe”, ali prema njima nijesu sprovođene nikakve mjere.

Nakon što je pušten snimak svadbe Safeta Kalića na Jutjubu, tužilaštvo je na razgovor privodilo potencijalne ,,postavljače” snimka na internet, bez osvrtanja na ono šta se na snimku vidi. Nema ni mjesec kako je crnogorska policija, štiteći pravo na privatnost Safeta Kalića, saslušavala Vanju Ćalović, izvršnu direktoricu MANS-a, zbog sumnje da je sa nekog od računara u vlasništvu te NVO postavljen snimak njegove svadbe na internet. Kako se zove krivično djelo koje je počinila, nijesu znali da saopšte.

Zanimljivo je da je nakon hapšenja Kalićeve supruge i brata iz policije saopšteno da se hapšenje spremalo od ranije. Čini se pomalo neuobičajenim da se štiti pravo na privatnost nekog ko će za koji dan biti na optužnici. Kao da policija nije ni znala šta se sprema.

Da li je Kalić u Turskoj ili ga je put negdje drugo nanio, ne zna se. Nedavno je objavljeno da se Darko Šarić skriva u Južnoj Africi. Mogao bi i Kalić biti tamo, kumovi su. I sam je Šarić više puta u Beograd advokatu pisma slao iz Turske.

Neki vjeruju da je Šarić bar donedavno bio u Crnoj Gori. Roberto Savijano, italijanski publicista i autor Gomore je u martu ove godine ustvrdio da je on u Crnoj Gori, jer mu je tu najsigurnije. ,,Svako zna da je Šarić i sad uključen u šverc droge iz Urugvaja i da je trenutno u Crnoj Gori, ali njihova vlada nema namjeru da dozvoli da on bude izručen, čak i ako joj bude zaprijećeno međunarodnim sankcijama. Takođe, postoji jednostavan razlog zašto odbija izručenje, a u pitanju je profit od ovog nelegalnog poslovanja”, kazao je.

Srpsko tužilaštvo je nedavno Darka Šarića dovelo u vezu sa Branislavom Branom Mićunovićem, prijateljem bivšeg premijera Mila Đukanovića. Đukanović, Mićunović i Subotić zajedno su se našli i na italijanskoj optužnici zbog šverca cigaretama.

Srpsko tužilaštvo je Mićunovića nedavno označilo kao organizatora šverca droge u međunarodnim razmjerama.

Direktor crnogorske policije Veselin Veljović saopštio je ranije da ,,Branislav Mićunović nema nikakve povezanosti sa Šarićem ili sa konkretnom akcijom Balkanski ratnik”.

Da na vrhu piramide stoji neko drugi, a ne Šarić, sumnjalo se odavno.

Brojne su i ozbiljne indicije da su Šarić i Kalić nesmetano napustili Crnu Goru da priča ne bi bila ispričana do kraja, da oni ne bi otkrili svoje bosove. To su im mogle omogućiti samo one strukture koje spajaju državnu i mafijašku moć u Crnoj Gori, i u čijim se rukama nalazi svijet crnogorskog nadzemlja i podzemlja.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

SIMBOL CRNE GORE U ŽARIŠTU BITKE ZA MOĆ: Čiji je Cetinjski manastir

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nije riječ o  bogomolji,  o vjernicima, hrišćanima, pravoslavcima,  o njihovoj istoj potrebi da izgovore jednu te istu molitvu, na jednom te istom jeziku. Jer, da je tako, u Cetinjskom manastiru bilo bi  mjesta za sve vjernike i crkvene dostojanstvenike. Obje pravoslavne crkve.  Manastir bi bio, svih nas. Naš. Ovako, nastavljaju se bitke gladnih moći. Nad Crnom Gorom se nadvijaju utvare devedesetih minulog vijeka. I mnogih minulih vjekova

 

Nastavljeno je sa podizanjem tenzija i podjela i nakon ustoličenja mitropolita Joanikija na Cetinju 4. i 5. septembra. U centru  bitke za moć, sada se našao – Cetinjski manastir, u kom je prije deset dana, uz barikade, helikoptere i vojnu ćebad, ustoličen mitropolit Mitropolije crnogorsko-primorske –  Joanikije.

Nakon što je Skupština Prijestonice za ovu sedmicu zakazala sjednicu na kojoj je planirano da se izglasa inicijativa po kojoj se Cetinjski manastir, kao vlasništvo Prijestonice, daje na ustupanje Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi, Vlada je po hitnom postupku, dan prije zakazane sjednice, donijela odluku da se Cetinjski manastir hitno upiše kao državna imovina. Što je espresno i učinjeno. To je dovelo do novih protesta na Cetinju, ali i izliva mržnje i podizanja nacionalnih tenzija.

Policija je zbog vrijeđanja odbornika URA Slavka Jankovića, uhapsila dvojicu protestanata. Oni su Jankoviću, na ulazu u zgradu Opštine, dobacivali da je ,,izdajnik”, a pokret URA nazivali ,,sramnim i izdajničkim”. ,,Izdajnici, spustite glave, šta ste napravili građanima Cetinja”, ,,Da li će predstavnici URA-e ući u zgradu sa helikopterom”, čuje se na snimcima, dok prolazi Janković. Takođe, na jednom od snimaka, muškarac mu prijeti: ,,Ja ću ti kazati kad se vidimo”.

Cetinjsko Osnovno državno tužilaštvo formiralo je i krivični predmet protiv Miloša Vasiljevića, koji se sumnjiči za ugrožavanje sigurnosti potpredsjednika Vlade i lidera pokreta URA Dritana Abazovića. Na snimku se vidi kako Vasiljević ispred cetinjskog parlamenta poručuje Abazoviću da će ga, kada ga vidi, ,,objesiti za m**a”, psujući mu ,,majku muslimansku”.

Opasne poruke stigle su i iz zgrade cetinjske Skupštine. Milovan Janković, odbornik DPS-a u Skupštini Prijestonice Cetinje, i bivši gradonačelnik tog grada, poručio je Abazoviću da treba da ga je sramota.,,Sram te bilo, mrtvi ti se otac prevrće u grobu”, kazao je, između ostalog, na sjednici. Janković je u nastavku određivao kome više nije mjesto u Crnoj Gori.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

POSLIJE CETINJA: Gubitnici

Objavljeno prije

na

Objavio:

Na Cetinju, izgubili su mnogi. Prvo, predsjednik Đukanović, koji jasno je, više nema nekadašnju moć. Ali i novi mitropolit Joanikije, koji je ustoličen na način koji mu je onemogućio da ostvari ono o čemu sad  pripovijeda  – ,,prevazilaženje podjela”. Izgubila je i ona Crna Gora koja decenijama sanja neki bolji svijet i od Đukanovićevog i od srpskog sveta

 

Gorak je ukus nakon subote na Cetinju i svega što je pratilo ustoličenje mitropolita Joanikija u Cetinjskom manastiru. I dok se još utvrđuje šta se tačno dešavalo iza onog što smo vidjeli, već sada je jasno da su na Cetinju  izgubili  mnogi.

Prvo, predsjednik Milo Đukanović, koji,  jasno je, više nema nekadašnju moć. Ali i novi mitropolit Joanikije, koji je ustoličen na način koji mu je onemogućio da ostvari ono o čemu sad  pripovijeda  – ,,prevazilaženje podjela”. Izgubila je i ona Crna Gora koja decenijama sanja neku bolju, građansku, zemlju. I koja će još morati da čeka dostojne političke predvodnike.  Premijer  koji je spreman da sruši i Vladu i zemlju kako bi ustoličio svog mitropolita, i djelovi parlamentarne većine koji ga u tome prate,  to nije. Naravno nijesu ni oni koji su izgubili izbore lanjskog 30. avgusta.

Đukanović je pokušao na Cetinju da još jednom demonstrira svoju moć. Nedjeljama prije ustoličenja, njegova partija oglašavala se kao da je rat. Angažovana je i cjelokupna propaganda koja je Predsjedniku nastavila da služi i nakon avgusta prošle godine, a koja je pisala o ustoličenju na Cetinju kao o danu kada će nestati Crna Gora, i pasti krv. Podižući tenzije, Đukanović je  računao da će na podjelama po ko zna koji put utvrditi snagu. Pokazalo se da  trodecenijski vladar Crne Gore  više nema onu moć kojom je tri decenije držao državu  i njene institucije zarobljenim. Ni njegov dolazak na Cetinje,  ni pokušaji njegovog savjetnika za bezbjednost i višedecenijskog apsolutnog vladara policijskih snaga da utiče na policiju, nijesu pomogli. Veselin Veljović, koji je u jednom trenutku i napao policajce koji su bili na Cetinju da obezbijede ustoličenje,  je ne samo uhapšen, pa pušten da se brani sa slobode, zbog ometanja službenog lica u vršenju dužnosti, nego je i preko noći zaboravljen. Nema onih koji saosjećaju sa bivšim šefom policije, čiju su karijeru pratile optužbe da stoji iza mnogih napada na kritičare Đukanovićevog režima, afere o švercu cigareta i nelegalnom bogaćenju, te da je slijepo odan šefu koji je Crnu Goru,  i Cetinje, kroz tri decenije pretvarao u pustoš. Tako završavaju poslušnici, stubovi nekontrolisane moći.  Staro iskustvo kaže – oni su u javnosti neomiljeni nego njihove vođe. Veljović će imati prilike da se u to uvjeri.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 10. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

NOVA  KRIZA VLASTI: Vlada u barikadama

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kako je za nedjelju dana pređen put od zadovoljstva i zahvalnosti do optužbi za „državni udar u Vladi“

 

U nedjelju, tek što je policija, uz more suzavca, uspostavila kontrolu na ulicama Prijestonice   premijer Zdravko Krivokapić najavio je otvaranje novog kriznog žarišta. U Vladi. Kao što su prethodno objavili Andrija Mandić i Milan Knežević, on je u ovlaš uvijenoj formi iskazao nezadovoljstvo načinom na koji je policija (ne)postupala prošlog vikenda.

,,U komandnom dijelu odgovornosti će biti preispitan svaki čin svakog pojedinca koji je obezbijedio ili nije obezbijedio, uradio ili ne, djelovao ili ne…“, saopštio je premijer, „niko neće biti pošteđen, bez obzira koju funkciju ima i koja ga politička partija štiti”.  Javnost je, u tom trenutku, već obaviještena da se Krivokapić tokom noći sukobio sa direktorom Uprave policije Zoranom Brđaninom i ministrom MUP-a Sergejom Sekulićem. Posredno i sa Dritanom Abazovićem, potpredsjednikom Vlade zaduženim za pitanja bezbjednosti kome je bio upućen dio izjave o političkoj zaštiti osumnjičenih (prema tvrdnjama funkcionera DF – i presuđenih) čelnika policije.

Potvrdu sukoba dobili smo u utorak veče, kada je premijer u Vili Gorica organizovao prijem za pripadnike bezbjednosnog sektora. Iako nijesu formalno pozvani na skupu su se pojavili i Abazović, Sekulić i Brđanin. Premijerovo obezbjeđenje je sa ulaza vratilo službenog fotografa koji u sličnim prilikama bilježi aktivnosti potpredsjednika Vlade, a svrsishodnost tog poteza pokazala se nakon što su objavljene službene fotografije sa skupa. Na njima, kao u stara dobra vremena, nema nepodobnih funkcionera. Ni na jednoj.

Nakon rekordne zapljene kokaina (skoro 1,5 tona) Vlada je 30. avgusta organizovala konferenciju za medije kojoj su prisustvovali Krivokapić, Abazović, Sekulić i v.d. direktora Uprave prihoda Aleksandar Damjanović. „Kada izaberete profesionalne ljude na prave pozicije, onda nećete pogriješiti“, pohvalio se premijer, „posebno mi je zadovoljstvo da se zahvalim svima koji su učestvovali u ovoj akciji“.

Za samo nedejelju dana pređen je  put do optužbi za svojevrstan „državni udar u Vladi“. Na šta se premijer, navodno, u subotu veče požalio Mandiću i Kneževiću.

Dakle, subota  veče. U Podgorici je završena svečanost povodom dolaska patrijarha SPC-a Porfirija. Na trgovima Cetinja i barikadama podignutim na magistralnom putu prema Podgrorici i Budvi nalaze se protivnici ustoličenja u tom gradu. Policija ih nadgleda i blokira pristup Cetinjskom manastiru. Specijalna jedinica MUP-a tek treba da uđe u Prijestonicu.

Pred premijerom i njegovim saradnicima je analiza ANB-a u kojoj se kaže da predstojeći događaji mogu imati „nesagledive posljedice“. Prema njihovim procjenama na Cetinju se nalazi oko 80 osoba koje „mogu imati pristup“ skrivenom oružju i spremne su da ga upotrijebe. ANB procjenjuje da se otprilike polovina njih nalazi na cetinjskim ulicama i barikadama. A druga polovina – na drugoj strani – u i oko Manastira.

Na stolu su i tri plana policije.

Priželjkivani – da se ustoličenje mitropolita Joanikija Mićovića obavi u Podgorici. Tako bi se preduprijedile moguće nevolje i žrtve.

Visokorizični – da se postavljene barikade „osvoje“ direktnim napadom policije i da se patrijarhu, mitropolitu i njihovim gostima omogući kopneni koridor  ka Manastiru.  Policajci objašnjavaju da taj plan, skoro izvjesno, donosi žrtve.  I da bi takav slijed događaja mogao dovesti do sukoba na ulicama drugih crnogorskih gradova. Koje ne bi imao ko da spriječi, pošto je praktično sva policija angažovana na Cetinju.

Realna opcija, na kojoj policajci insistiraju nakon što je postalo izvjesno da vrh SPC ne odustaje od ustoličenja pod Lovćenom (budu li prinuđeni krenuće pješke ka Cetinju, navodno su saopštili Porfirije i Joanikije), podrazumijeva da se čelnici SPC-a u Cetinjski manastir prebace helikopterom, dok policija  suzavcem zaokupi pažnju demonstranata. Držeći ih na bezbjednoj udaljenosti od Manastira i Vladičine bašte na koju je predviđeno slijetanje. Nedostatak ovog plana je to što MUP nije u stanju da vazdušnim putem iz Podgorice prebaci sve zvanice, već samo one čije je prisustvo neophodno da bi se obred održao.

Dramatične događaje najavljuje saopštenje poslaničkog kluba Demokrata kojim se zahtijeva da kompletno rukovodstvo bezbjednosnog sektora snosi odgovornost ukoliko UP ne obezbijedi ustoličenje na Cetinju.

Zatim premijer Krivokapić poziva direktora UP-a i izdaje mu naređenje: policija treba da u najkraćem roku krene sa uklanjanjem barikada i rastjerivanjem okupljenih, kako bi Cetinje zoru dočekalo spremno za ustoličenje mitropolita. Prema izvorima Monitora, Brđanin je odgovorio kako će se držati zakona. Tako je, zapravo, podsjetio ili obavijestio premijera da on nije taj koji ima mogućnost komandovanja policijom.

Krivokapić poziva Sekulića i traži da razriješi direktora UP-a. On će, kaže,  potom sazvati elektronsku sjednicu Vlade i imenovati v.d. direktora policije koji će izvršiti njegovo naređenje. Sekulić odbija, baš kao i zahtjev da podnese ostavku.

Sekulić i Brđanin, prema našim izvorima, insistiraju na članu 19. Zakona u MUP-u: „U vršenju policijskih poslova mogu se upotrebljavati ovlašćenja koja su propisana zakonom i čijom se upotrebom cilj postiže sa najmanje štetnih posljedica”. Ali, izgleda, kako unutar vlasti postoji veliko neslaganje po pitanju šta su najmanje štetne posljedice.

Ministar MUP-a čelnicima policije predočava premijerov zahtjev, i pita da li je neko od pomoćnika direktora UP-a spreman da zauzme Brđaninovo mjesto. Pomoćnici insistiraju da se cetinjska operacija  provede prema pripremljenom planu, uz puno jedinstvo vrha policije. Sekulić odlazi u gluvu sobu da obavijesti premijera. Tamo zatiče osobe kojima, prema zakonu, tu nije mjesto. I ulazi u verbalni sukob sa poslanikom Markom Milačićem.

Dok Krivokapić sa čelnicima DF-a razgovara o otopljavanju odnosa čelnici policije pritvrđuju detalje plana. I kreću u akciju. Naši sagovornici objašnjavaju kako o njihovoj (ne)kooperativnosti svjedoči i sljedeće: upotrebu specijalne jedinice može narediti samo direktor policije. I on je naredio. Opozvati je i povući sa terena može i ministar policije. Ali nije. Za upotrebu helikopterske jedinice koja se nalazi pri Direktoratu za vanrende situacije nadležan je ministar. I on je pokušao da ih podigne sa zemlje. Nakon što je obaviješten da piloti MUP-a odbijaju da lete, Sekulić je u pomoć pozvao ministarku odbrane Oliveru Injac (ona je sa premijerom u gluvoj sobi). Sveštenike je pred Manastir dopremio vojni helikopter.

Specijalci preko Budve, uz pomoć Marka – Bata Carevića i njegove teške mehanizacije probijaju barikade i zauzimaju položaje u gradu. Sada treba naći povod za planirani udar suzavcem na demonstrante. Taj problem rješava Veselin Veljović, na poznati način.

Dok policajci suzavcem prave dimnu zavjesu i na manje grupe razbijaju  okupljene, iz Kabineta premijera stižu dezinformacije. I tvit o njegovom „naređenju da se uhapsi Veljović“. Dva dana kasnije neko je uspio da predsjedniku Vlade objasni kako on nije vrhovni komandant koji može da naredi nečije hapšenje ili oslobađanje. I da je tom objavom ušao u zonu krivične odgovornosti. Dok saradnici pokušavaju da ispeglaju taj šlamperaj, premijer od ministra policije ponovo traži ostavku (ponedjeljak). Uzalud. Potom mu najavljuje da će pokrenuti postupak njegovog razrješenja. Iz DF-a tvrde kako je njih obmanuo, rekavši im da je to već učinio.

Uključuju se  ambasadori zemalja kvinte (SAD, Britanija, Njemačka, Francuska i Italija). Oni pokušavaju Krivokapića odgovoriti od nauma da izvrši sječu čelnika bezbjednosnog sektora i prenose poruku da će u suprotnom izgubiti podršku njihovih vlada. Aleksandar Vučić pozdravlja i zahvaljuje. Malo li je.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo