Povežite se sa nama

MONITORING

Šare, Cane, Bokan, Bodo, Oleg i ostali

Objavljeno prije

na

bodo-hombah

Omiljeni partneri i poznanici dvodecenijskog crnogorskog preimjera Mila Đukanovića – Stanko Subotić Cane, Vanja Bokan, Bodo Hombah, Oleg Deripaska, imaju svoje mjesto u priči koju je pred sudom u Beogradu ispleo Nebojša Jestrović, jedan od najbližih saradnika osumnjičenog narko bosa, Pljevljaka Darka Šarića, koji je u bjekstvu.

Bokan (ubijen) i Cane (na crvenoj Interpolovoj optužnici) bili su među glavnim akterima tranzita cigareta, zbog čega je tužilaštvo u Bariju stavilo na vrh optužnice crnogorskog premijera Mila Đukanovića.

Bodo Hombah, njemački uglednik i predstavnik koncerna VAC, bio je partner Caneta Subotića u poslovima oko distribucije štampe i privatizacije pojedinih medija po Balkanu. Đukanović je više puta ponavljao da mu je Cane prijatelj, čije je projekte promovisao po crnogorskoj obali.

Hombahov VAC umalo nije preuzeo podgoričke Vijesti, sa kojima je Đukanović vodio sudske sporove. Cane, je takođe bio zainteresovan za preuzimanje distributivne mreže štampe u Crnoj Gori, preko svoje Future M, ali ga je preduhitrila srpska potjernica.

Da je kojim slučajem Cane uzeo distribuciju, a Bodo Vijesti, Đukanović bi preko prijatelja u potpunosti kontrolisao tržiše štampe. Bivši crnogorski premijer imao je glavobolje zbog nezavisnih medija koji su uprli prstom u veze organizovanog kriminala i vrha države.

Tužioci u Italiji više puta su saopštili da je kriminalna internacionalna organizacija Darka Šarića, koristila infrastrukturu šverca cigareta između , crnogorske i italijanske obale Jadrana. Dakle crnogorske luke, ljude, veze, brodove, banke…

Osnivač preduzeća Municipium S, Jestrović jedan je od osmoro optuženih da su na čelu sa Darkom Šarićem oprali najmanje 20 miliona eura zarađenih švercom kokaina od 2008. do 2010. godine. Prema optužnici, novac od droge opran je posredstvom of-šor kompanija, preko kojih je prebacivan u Srbiju i uplaćivan na račune tamošnjih preduzeća, a dio novca je u gotovini položen u novosadsku Metals banku.

Tokom dva dana svjedočenja Jestrović, diplomirani ekonomista, negirao je pred Specijalnim sudom u Beogradu optužnicu i tvrdio je da je sve radio legalno, da su “sve privatizacije rađene po zakonima Srbije. ,,Po njemu, Šarić je novac stekao prodajom cementa na Kosovu i poker aparatima.

Jestrović je izjavio i da je Šarić za 25 miliona eura njemačkoj kompaniji VAC prodao preduzeće Štampa sistem poslije pregovora sa prvim čovjekom tog njemačkog medijskog koncerna Bodom Hombahom.

,,Darko je pregovarao sa Hombahom. To je preduzeće VAC koje je sa državom partner u Politici i na čijem je čelu Hombah i koje je nameravalo da kupi Večernje novosti i pozajmilo novac Milanu Beku. To je Hombah koji je bio šef nemačke obaveštajne službe, ministar policije i bivši šef Pakta za stabilnost jugoistočne Evrope”, rekao je Jestrović.

Jestrović je rekao da je novac kojim je VAC kupio Štampu čist i da je preko Rajfajzen banke iz Beča regularno legao na račun prodavaca, a novac nije uplatio direktno VAC, nego sestrinska, povezana firma iz Beča. ,,Prodavci su bili Šarić i Najka Bokan, ćerka Vanje Bokana, a Darko je pet miliona eura dao Sanji Bošković, bivšoj Bokanovoj supruzi,” iznio je Jestrović.

Po Jestroviću, Šarić je bio suvlasnik Štampe, a nije uložio ni dinar u to preduzeće, nego svoj autoritet jer je zaštitio Najku kojoj su prijetili ubistvom. „Najka mu je poklonila pola svog vlasništva u Štampi radi zaštite i da bi mogla da povrati druge firme Vanje Bokana”, rekao je Jestrović.

Biznismen i vlasnik Štampe Vanja Bokan ubijen je 6. oktobra 2000. u Atini. Ubistvo bizmnismena za koga se tvrdilo da je 1990-ih bio jedan od ključnih u švercu cigareta na prostoru bivše Jugoslavije do danas nije razjašnjeno.

,,Znam ko je pretio Najki Bokan ubistvom, ali ne smem da kažem, jer bi mi život bio ugrožen”, rekao je Jestrović.

Jestrović je naveo da su on i Šarić angažovali advokata Milenka Ristivojevića, koji im se predstavio kao pravni savjetnik dojučerašnjeg potpredsjednika Vlade Srbije Mlađana Dinkića, radi preuzimanja preduzeća Mitros Srem.

,,Ristivojević je umro tokom postupka i čudi me da nije saslušan. On je znao mnoge tajne, a bio je i predsjednik Skupštine akcionara Štampe u ime Bokanove supruge Sanje Bošković”, rekao je Jestrović.

Bokanova supruga Sanja je, inače, kćer generala Neđa Boškovića nekadašnjeg prvog čovjeka Kontraobaveštajne službe (KOS) Vojske Jugoslavije, Crnogorca koji sada živi u Podgorici.

Jestrović je odbio da odgovori na pitanja tužioca Saše Ivanića o učešću u privatizacijama Branka Lazarevića, bivšeg šefa kabineta ministra unutrašnjih poslova Ivice Dačića, koji je poslije navoda medija o povezanosti Lazarevića sa Šarićevom grupom prebačen u diplomatsku službu. Dačić je prije godinu dana televiziji B92 rekao: ,,Mislim da sa Darkom (Šarićem) nikada nisam sedio”.

Optuženi Jestrović je više puta ponovio da se plaši za svoj život, ali je odbio da navede od koga se boji. ,,Ne napadam nikoga, samo govorim o tokovima novca”, rekao je Jestrović.

Jestrović je na pitanje suda odgovorio da poznaje Stanka Subotića Caneta, kome se pred Specijalnim sudom sudi za šverc cigareta. Kazao je da je u Ženevi prisustvovao razgovoru Subotića i Šarića kada je preduzeće ruskog biznismena Olega Deripaske namjeravalo da kupi Futuru plus, ali to nije bilo moguće jer je Futura bila pod stečajem i u blokadi. ,,Subotića su u medijima predstavljali kao vrh kriminala i tako sam ga i ja doživljavao dok ga nisam upoznao u Ženevi, gde se slobodno kretao, a u Srbiji je bio na poternici”, rekao je Jestrović.

,,Firma Municipijum S nikada nije bila pod Darkovom kontrolom”, rekao je optuženi. Istakao je da je firma Municipijum S svoje prve i najveće pare ostvarila kupovinom dugova i potraživanja firmi sa prostora bivše SFRJ u bankama u stečaju.

Tužilaštvo za organizovani kriminal tereti Šarićevu grupu za krivična djela udruživanje radi vršenja krivičnih djela i pranje novca. Pored Šarića, Jestrovića i Čopića, optuženi su novosadski advokat Radovan Štrbac, njegova supruga Dubravka Štrbac, Stevica Kostić, Andrija Krlović, Marinko Vučetić, Predrag Milosavljević i Nebojša Jestrović.

Osim Šarića ostali se ne povezuju sa trgovinom narkoticima. Tužilaštvo je prošlog aprila podiglo optužnicu protiv Darka Šarića i još 19 osoba zbog krijumčarenje 2.174 kilograma kokaina iz Južne Amerike oktobra 2009. i za švercovanje 235 kilograma kokaina u Italiji, januara te godine. Suđenje je počelo krajem septembra 2010, a dvojica optuženih dobila su u međuvremenu status svjedoka saradnika.

Jestrović je tvrdio da nije ,,perač novca” kako ga tereti optužnica.

Osvrćući se na navode optužnice o “ubacivanju prljavog novca od preprodaje kokaina u Zapadnoj Evropi u legalne tokove”, Jestrović je naveo ,,ako smo mi prodavali novac narkomanima po Evropi i ulagali ga u privredu Srbije… onda ako smo moralna (država) i krajnje etični taj novac bi sada trebalo vratiti evropskim narkomanima da sebi kupe hleb i žvake a ne da završi u budžetu Srbije”.

On je negirao da ima saznanja da se Šarić bavio švercom kokaina navodeći da on o tome nije s njim nikada razgovarao. ,,Darko nikada nije krio svoje bogatstvo. Uvek je živeo udobno i komotno.”

Jestrović je objasnio kako je 2005. osnovao firmu Municipium S sa osnivačkim kapitalom od 60.000 eura, čijih su 99,5 odsto kapitala 2007. otkupila of šor kompanija iz američke savezne države Delaver, Finansijski anđeli. Jedan od osnivača Finansijskih anđela je bila supruga optuženog Predraga Milosavljevića. Akcije te of šor kompanije je otkupilo preduzeće Jovice Lončara iz Pljevalja.

Finansijski anđeli su, po Jestroviću, radili konsalting usluge za preduzeće Grejt investments iz kojeg je stajao Marko Mišković, sin vlasnika Delte Miroslava Miškovića.

Optuženi je u više navrata pomenuo je i ,,medijsku mafiju” i upitao

zašto je direktor kompanije Novosti Manojlo Vukotić u tom listu objavio da će Jestrović biti svjedok saradnik. ,,Vukotić je to objavio iako je znao razliku između mene i svedoka saradnika Nebojše Joksovića, jer nas je poznavao obojicu”, rekao je Jestrović. Joksović je postao svjedok saradnik na suđenju Šariću i 19-orici za šverc kokaina iz Latinske Amerike u Evropu.

Pitanje je da li su Šarić i njegovi ljudi, pored distribucije, preko Caneta namjeravali da uđu i u vlasništvo medija u Srbiji. Očito je da su dobro poznavali prilike i ljude i u tom biznisu. U Crnoj Gori, direktno su investirali u državnu Pobjedu, koju kontroliše vladajući vrh, na čijem je čelu doskora bio direktor DPS, a uređuje je bivši savjetnik Mila Đukanovića.

Tek će svjedoci saradnici razotkriti mreže koje su pleli Šarić i uticajni prijatelji po Srbiji, Crnoj Gori i šire. Suđenje se nastavlja. Optuženima prijeti kazna do 12 godina zatvora. Glavnooptuženi se i dalje dobro skriva.

Milan BOŠKOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

GRADNJA STANOVA U MILOČERU U PUNOM JEKU: Ljetovalište oronulo i zapušteno

Objavljeno prije

na

Objavio:

Posjetioce Miločera ovih dana dočekuje veliko gradilište na kome teške građevinske mašine  pripremaju temelje za gradnju novog hotela Kraljičina plaža, na mjestu starog  koji je porušen. Pored hotela gradi se stambeni blok sa destinama luksuznih stanova, svaki ponaosob površine oko 120 kvadrata. Na parceli od 12.255 m2 planirana je izgradnja objekata ukupne površine od 22.000 kvadrata.

 

Krajem januara isteklo je 13 godina od kada je poznato crnogorsko ljetovalište sa hotelima Sveti Stefan I Miločer dato u zakup na 30 godina. Ugovor o zakupu i menadžmentu hotela potpisali su predstavnici dvije kompanije, jedne of-šor statusa, Aidwey Investment LTD, nepoznate vlasničke strukture i druge, poznate singapurske hotelske kuće Aman resorts. Zakupac, Aidwey Investment osnivač je  kompanije Adriatic properties Doo, za upravljanje hotelima, kojom rukovodi grčki biznismen Petros Statis. Prije Statisa tu ulogu obavljao je grčki brodovlasnik I milijarder Viktor Restis.

Tokom proteklih 13 godina ništa se epohalno nije dogodilo što bi opravdalo višegodišnji zakup bisera turističke privrede Crne Gore osim drastične promjene uslova zakupa u korist nepoznatog zakupca sa Britanskih Djevičanskih Ostrva. Zakupac Sveca I Miločera uspio je da produži rok zakupa na 42 godine I smanji iznos zakupnine za dva hotela sa pripadajućim zemljištem, restoranima I kafeima, na 1,2 miliona godišnje. Zakupac je obezbijedio I glavni zgoditak, dozvolu da u Miločeru gradi stanove za prodaju. Ko je mogao I sanjati da će doći vrijeme u kome će prostor miločerskog parka, jedinstvenog prirodnog ambijenta sa gustom šumom mediteranskog drveća I rastinja, postati građevinsko zemljište na kojem će stranci za svoj račun graditi I prodavati stanove.Da bi to mogli, dobili su još jedan ustupak mimo ugovorom predviđenih uslova, da za zemljište u Miločeru produže  zakup na 90 godina. Dakle, bez promjene ugovora I bez tendera, nepoznati vlasnici kompanije Aidwey uzeli su nam Miločer na dugih 90 godina. Po isteku tog roka, daleke 2097. godine vratiće ga, betoniranog i urbaniziranog u potpunosti,sa izgrađenim nekretninama, stanovima i vilama, u vlasništvu nekih drugih lica.

Posjetioce Miločera ovih zimskih dana dočekuje veliko gradilište na kome teške građevinske mašine  pripremaju temelje za gradnju novog hotela Kraljičina plaža, na mjestu starog  koji je porušen. Na parceli od 12.255 m2 planirana je izgradnja objekata ukupne površine od 22.000 kvadrata. Pored hotela gradi sestambeni blok sa destinama luksuznih stanova, svaki ponaosob površine oko 120 kvadrata.Mozda su ti luksuzni stanovi u miločerskoj šumi, na najekskluzivnijoj lokaciji na Crnogorskom primorju, nadomak male Kraljičine plaže,  unaprijed našli svoje bogate kupce. Građani licitiraju sa mogućom cijenom kvadratameđu kapijama kraljevskog Miločera. Ako se na lokacijama Porto Montenegro I Luštica Bay pominju cijene od 5-6 hiljada eura po metru kvadratnom, u srcu Miločera biće svakako višestruko veće.Da li su budući vlasnici dijela Miločera bogataši sa neke Forbs liste ili će biti naših ljudi koji su se u životu lijepo snašli.Gradnja napreduje, brzo će iuseljenje pa će se sretnici možda znati.

 

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 21. februara ili na
www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

MONITORING

CRNA GORA LIDER U REGIONU PO PREDSTAVKAMA U STRAZBURU: Masovno nepovjerenje u domaće pravosuđe

Objavljeno prije

na

Objavio:

Crna Gora je po osnovu presuda Suda u Strazburu od 2009. do ove godine isplatila  1.282.227 eura. Na osnovu presuda 751.249 eura, za isti period po osnovu prijateljskog poravnjanja je isplaćeno  490.215 eura, a po osnovu jednostranih deklaracija  40.762 eura

 

Crna Gora je i dalje rekorder po  broju tužbi podnijetih Evropskom sudu za ljudska prava u Strazburu. Ne radi se naravno o  najvećem ukupnom broju podnijetih predstavki, već broju podnijetih predstavki na deset hiljada stanovnika.

Prema godišnjem izvještaju o radu i statistici Evropskog suda, državljani Crne Gore predali su lani 427 tužbi, što je za 25 odsto više u odnosu na 2018.  To je 6,86 tužbi na 10.000 stanovnika, što je 13 puta više u odnosu na evropski prosjek, a u najvećem broju država zapadne Evrope prosječni koeficijent je ispod jedne podnijete predstavke na isti broj građana.

O ovoj vrsti liderstva advokat Siniša Gazivoda za Monitor kaže: ,, Sve dok nadležni ne urade ozbiljne i opsežne analize možemo samo da nagađamo što su uzroci ovakve statistike. Moja pretpostavka je da je prije svega u pitanju nepovjerenje u domaće pravosuđe”.

O neophodnosti dubinske analize stanja u pravosuđu za Monitor govori i advokat Sergej Sekulović: ,,Ovakav podatak sigurno treba da predstavlja znak za uzbunu. Sam po sebi, bez dodatnih informacija, jasno govori da veliki broj građana i građanki Crne Gore smatra da nisu dobili pravdu pred nacionalnim organima”.

On ističe da je potrebno doći do uzorka, poraditi na edukaciji i uspostaviti  jasan sistem odgovornosti tamo gdje se pokazuju slabosti: ,,Koliko su građani u pravu, to je drugo pitanje. Sigurno da se predstavke Suda u Strazburu podnose jer on  ima autotitet među našim građanima, ali nerijetko je to i posljedica neznanja načina na koji ovaj sud funkcioniše”.

O nepoznavanju funkcionisanja suda govore podaci Kancelarije zastupnika Crne Gore pred Evropskim sudom za ljudska prava. ,,Iako je riječ o velikom broju predstavki u odnosu na broj stanovnika, potrebno je naglasiti da veliki procenat ovih predstavki, preko 90 odsto, bude odbačen u inicijalnoj fazi ispitivanja od strane Evropsko suda. Poređenja radi, neke države imaju znatno niži indeks, ali je procenat predstavki koje prođu inicijalnu fazu znatno veći. Samim tim, ovaj broj ni u kojoj mjeri nije pokazatelj postojanja velikog broja povreda Konvencije u nekoj državi. Relevantan pokazatelj može biti samo broj donijetih presuda u kojima je utvrđena povreda Konvencije, u kom dijelu Crna Gora ima pozitivne rezultate”, kaže za Monitor Zastupnica Crne Gore pred Evropskim sudom za ljudska prava Valentina Pavličić.

Tokom protekle godine građani Crne Gore su podnijeli 427 predstavki, a čak 442 ih odbačeno i proglašeno neprihvatljivim u inicijalnoj fazi.

,,Ova statistika ukazuje da bi, prvenstveno zbog strogo formalnog postupka pred Sudom u Strazburu, građani predstavke trebali podnositi uz stručnu pomoć advokata ali i da bi advokati morali više da se edukuju za takve postupke”, kaže Gazivoda.

Advokat Budislav Minić smatra da je nepovjerenje javnosti u domaće pravosuđe nesporno, kontinuirano i izraženo u mjeri koja ukazuje da je pravosuđe zarobljeno i nefunkcionalno. On  posebno slabosti sudstva.  ,,Očigledno je da su sve tri grane vlasti pod kontrolom političkih i finansijskih centara moći ali je naročito zabrinjavajuća kontrola sudske od strane izvršne vlasti, odnosno struktura koje nju kontrolišu. Porast broja predmeta iz Crne Gore pred Evropskim sudom za ljudska prava, uprkos drastičnom ograničavanju prava građana na pristup sudu izmjenama zakonodavstva na štetu dostupnosti pravde građanima, izvršenim na inicijativu izvršne vlasti i uz podršku vrha sudske vlasti, prvenstveno govori o nepodnošljivom  prisustvu neprava u Crnoj Gori”.

On upozorava na ono što je građanima i njihovim pravnim zastupnicima postalo očigledno – dugi i skupi, a po pravilu, nepravični sudski postupci. ,,Najintezivniji sunovrat prava, profesionalnih standarda i sudijske etike je u izigravanju pravde od strane sudova u predmetima protiv zarobljene i nefunkcionalne države. Nesloboda sudija u tim predmetima je bolna do suza. To su faktori koji uzrokuju porast broja predmeta iz Crne Gore u Strazburu i visoke štete koju godinama plaćaju građani kao poreski obveznici – bez ičije odgovornosti i sankcija”.

Crna Gora je po osnovu presuda Suda u Strazburu od 2009. do ove godine isplatila 1.282.227 eura, kaže Pavličić. Na osnovu presuda 751.249 eura, za isti period po osnovu prijateljskog poravnjanja je isplaćeno 490.215 eura, a po osnovu jednostranih deklaracija 40.762 eura.

U odnosu na Crnu Goru Evropski sud je do sada odlučio u 118 predmeta. ,,Stanovištva Evropskog suda iskazana u predmetima protiv Crne Gore imaju veliki značaj za nacionalni pravni poredak, jer su one najbolji pokazatelj u kom pravcu treba da se unapređuje nacionalni mehanizam zaštite ljudskih prava i osnovnih sloboda i koje mjere država mora da preuzme kako bi se taj mehanizam uskladio sa traženim standardima Konvencije”, kaže Pavličić.

Evropski sud je tokom prošle godine donio tri presude protiv Crne Gore. Dvije su pravosnažne Šaranović protiv Crne Gore i Bigović protiv Crne Gore. Evropski sud je u obje presude utvrdio povredu Konvencije zbog propusta nadležnih sudova da vrše kontrolu pritvora u skladu sa relevantnim odredbama ZKP-a.

Treća presuda je KIPS i Drekalović protiv Crne Gore iz oktobra prošle godine, a zastupnica Pavličić je ocjenjuje kao jednu od najznačajnijih u odnosu na Crnu Goru. Podsjetimo, zahvaljujući bivšem gradonačelniku Podgorice Miomiru Mugoši koji je stopirao plan biznismena Rista Drekalovića, građani će morati da plate presuđeni iznos od 4,5 miliona eura. A možda i više. Drekalovićev punomoćnik je nezadovoljan dosuđenim iznosom podnio zahtjev Sudu za preispitivanje presude o pravičnom zadovoljenju, pa ova presuda još uvijek nije pravosnažna.

,,Mnogo je važno da,  kada se u nekom predmetu utvrdi povreda ljudskih prava,  država preduzme sve moguće mjere da se takve povrede ne ponavljaju. Činjenica da je u nekom slučaju utvrđeno kršenje ljudskih prava signifikantnija je od eventualne štete po budžet”, kaže advokat Gazivoda.

Naši sagovornici očekuju da će i ova godina biti rekordna po broju prestavki, budući da će  predmeti u vezi tzv. naknada za majke značajno povećati priliv predmeta  za odlučivanje.

Minić, koji je uključen u ove predmete ističe da bi šteta po građane u ovim predmetima, bila umanjena da stvarno imamo Ustavni sud:  ,,Većina u Ustavnom sudu čini taj sud produženom rukom izvršne vlasti i selektivno postupa. Tokom prethodne godine Sud je rješavao isključivo predmete umanjenja naknada a nijedan predmet ukidanja prava nije riješen. To će, naravno, doprinijeti porastu broja predmeta u Strazburu iako vlast očekuje da će ovakvim selektivnim postupanjem Ustavnog suda splasnuti energija i istrajnost majki da do kraja dovedu postupke povodom ukidanja prava na naknadu, gdje je pozicija majki znatno povoljnija od pozicije države, za razliku od situacije kod umanjenja zarada”.

Milioni će jednog dana doći na naplatu.  Platićemo debelo greške moćnika i pravosuđa.

 

Broj predstavki

 

Predstavke prema podacima Kancelarije zastupnika Crne Gore pred Evropskim sudom za ljudska prava.

  1. godina:
  2. a) broj podnijetih predstavki (138)
  3. b) predstavke koje su proglašene neprihvatljivim u inicijalnoj fazi i odbačene (154)
  4. c) predstavke koje su komunicirane Kancelariji zastupnika (13)
  5. d) predstavke u kojima je donijeta presuda ili odluka o prijateljskom poravnanju/jednostranoj deklaraciji (24)
  6. e) predstavke u kojima je donijeta odluka o neprihvatljivosti (6)
  7. godina:
  8. a) broj podnijetih predstavki (318)
  9. b) predstavke koje su proglašene neprihvatljivim u inicijalnoj fazi i odbačene (264)
  10. c) predstavke koje su komunicirane Kancelariji zastupnika (10)
  11. d) predstavke u kojima je donijeta presuda ili odluka o prijateljskom poravnanju/jednostranoj deklaraciji (16)
  12. e) predstavke u kojima je donijeta odluka o neprihvatljivosti (7)
  13. godina:
  14. a) broj podnijetih predstavki (427)
  15. b) predstavke koje su proglašene neprihvatljivim u inicijalnoj fazi i odbačene (442)
  16. c) predstavke koje su komunicirane Kancelariji zastupnika (7)
  17. d) predstavke u kojima je donijeta presuda ili odluka o prijateljskom poravnanju/jednostranoj deklaraciji (4)
  18. e) predstavke u kojima je donijeta odluka o neprihvatljivosti (3)

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

GRABEŽ EKONOMIJA: Kuda lete Aerodromi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Većina u Vladi nema dilemu – kakav takav novac u izbornoj godini bolji je od velikih očekivanja u budućnosti. A, dok letite Vladinim avionom o trošku poreskih obveznika, svi aerodromi ovoga svijeta su vam na dohvat

 

Suprotno januarskim najavama ministra saobraćaja Osmana Nurkovića, da će „početkom februara“ biti objavljen Predlog koncesionog ugovora za višedecenijski zakup (30 godina) aerodroma u Tivtu i Podgorici, Vlada još nije objelodanila taj dokument. Nema, ipak, indicija da će u kabinetu Duška Markovića, zbog protivljenja javnosti, odustati od nauma da u ovom mandatu Vlade ulazna vrata Crne Gore preda na upravljanje onome ko ponudi najviše novca.

Nurković je objasnio da će, nakon što Vlada predloži svoju verziju ugovora, kvalifikovani ponuđači (vidi boks) imato 60 dana da dostave konačnu ponudu. Na zahtjev ponuđača taj rok može biti produžen za dodatnih 30 dana. Mjesec-dva potom, nakon izbora najbolje ponude, počeće pregovori oko konačnog izgleda koncesionog ugovora. Vlada u ovogodišnjem budžetu već računa na novac od jednokratne koncesione naknade.

A kako ti pregovori mogu izgledati?

Neke naznake mogu nam dati iskustva zemalja iz regije. Među zainteresovanim kompanijama za zakup zagrebačkog Aerodroma Franjo Tuđman, početkom decenije, našla se i kompanija Incheon. Dok su pripremali ponudu  Korejci su kod hrvatskih vlasti provjerili da li će koncesionar imati pravo da, poveća aerodromske takse. Ne, odgovorili su iz Zagreba.  Incheon nije jedini, nakon te informacije, odustao od  postupka.  Najbolji ponuđač za zakup aerodroma u Zagrebu bio je  konzorcijum ZAIC. Tokom direktnih pregovora sa hrvatskim vlastima Francuzi su u ponuđeni koncesioni ugovor unijeli skoro dvadesetak aneksa. Jedan od njih omogućio im je znatno poskupljenje aerodromskih taksi!?

I članice konzorcijuma ZAIC i Incheon našle su se  među četiri kvalifikovana ponuđača za višedecenijski zakup oba crnogorska aerodroma. Prema nezvaničnim pričama TAV,  tursko-francuski konzorcijum, slovi za favorita još od početka potrage za koncesionarom.

 

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. februara Ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo