Povežite se sa nama

MONITORING

Šare, Cane, Bokan, Bodo, Oleg i ostali

Objavljeno prije

na

Omiljeni partneri i poznanici dvodecenijskog crnogorskog preimjera Mila Đukanovića – Stanko Subotić Cane, Vanja Bokan, Bodo Hombah, Oleg Deripaska, imaju svoje mjesto u priči koju je pred sudom u Beogradu ispleo Nebojša Jestrović, jedan od najbližih saradnika osumnjičenog narko bosa, Pljevljaka Darka Šarića, koji je u bjekstvu.

Bokan (ubijen) i Cane (na crvenoj Interpolovoj optužnici) bili su među glavnim akterima tranzita cigareta, zbog čega je tužilaštvo u Bariju stavilo na vrh optužnice crnogorskog premijera Mila Đukanovića.

Bodo Hombah, njemački uglednik i predstavnik koncerna VAC, bio je partner Caneta Subotića u poslovima oko distribucije štampe i privatizacije pojedinih medija po Balkanu. Đukanović je više puta ponavljao da mu je Cane prijatelj, čije je projekte promovisao po crnogorskoj obali.

Hombahov VAC umalo nije preuzeo podgoričke Vijesti, sa kojima je Đukanović vodio sudske sporove. Cane, je takođe bio zainteresovan za preuzimanje distributivne mreže štampe u Crnoj Gori, preko svoje Future M, ali ga je preduhitrila srpska potjernica.

Da je kojim slučajem Cane uzeo distribuciju, a Bodo Vijesti, Đukanović bi preko prijatelja u potpunosti kontrolisao tržiše štampe. Bivši crnogorski premijer imao je glavobolje zbog nezavisnih medija koji su uprli prstom u veze organizovanog kriminala i vrha države.

Tužioci u Italiji više puta su saopštili da je kriminalna internacionalna organizacija Darka Šarića, koristila infrastrukturu šverca cigareta između , crnogorske i italijanske obale Jadrana. Dakle crnogorske luke, ljude, veze, brodove, banke…

Osnivač preduzeća Municipium S, Jestrović jedan je od osmoro optuženih da su na čelu sa Darkom Šarićem oprali najmanje 20 miliona eura zarađenih švercom kokaina od 2008. do 2010. godine. Prema optužnici, novac od droge opran je posredstvom of-šor kompanija, preko kojih je prebacivan u Srbiju i uplaćivan na račune tamošnjih preduzeća, a dio novca je u gotovini položen u novosadsku Metals banku.

Tokom dva dana svjedočenja Jestrović, diplomirani ekonomista, negirao je pred Specijalnim sudom u Beogradu optužnicu i tvrdio je da je sve radio legalno, da su “sve privatizacije rađene po zakonima Srbije. ,,Po njemu, Šarić je novac stekao prodajom cementa na Kosovu i poker aparatima.

Jestrović je izjavio i da je Šarić za 25 miliona eura njemačkoj kompaniji VAC prodao preduzeće Štampa sistem poslije pregovora sa prvim čovjekom tog njemačkog medijskog koncerna Bodom Hombahom.

,,Darko je pregovarao sa Hombahom. To je preduzeće VAC koje je sa državom partner u Politici i na čijem je čelu Hombah i koje je nameravalo da kupi Večernje novosti i pozajmilo novac Milanu Beku. To je Hombah koji je bio šef nemačke obaveštajne službe, ministar policije i bivši šef Pakta za stabilnost jugoistočne Evrope”, rekao je Jestrović.

Jestrović je rekao da je novac kojim je VAC kupio Štampu čist i da je preko Rajfajzen banke iz Beča regularno legao na račun prodavaca, a novac nije uplatio direktno VAC, nego sestrinska, povezana firma iz Beča. ,,Prodavci su bili Šarić i Najka Bokan, ćerka Vanje Bokana, a Darko je pet miliona eura dao Sanji Bošković, bivšoj Bokanovoj supruzi,” iznio je Jestrović.

Po Jestroviću, Šarić je bio suvlasnik Štampe, a nije uložio ni dinar u to preduzeće, nego svoj autoritet jer je zaštitio Najku kojoj su prijetili ubistvom. „Najka mu je poklonila pola svog vlasništva u Štampi radi zaštite i da bi mogla da povrati druge firme Vanje Bokana”, rekao je Jestrović.

Biznismen i vlasnik Štampe Vanja Bokan ubijen je 6. oktobra 2000. u Atini. Ubistvo bizmnismena za koga se tvrdilo da je 1990-ih bio jedan od ključnih u švercu cigareta na prostoru bivše Jugoslavije do danas nije razjašnjeno.

,,Znam ko je pretio Najki Bokan ubistvom, ali ne smem da kažem, jer bi mi život bio ugrožen”, rekao je Jestrović.

Jestrović je naveo da su on i Šarić angažovali advokata Milenka Ristivojevića, koji im se predstavio kao pravni savjetnik dojučerašnjeg potpredsjednika Vlade Srbije Mlađana Dinkića, radi preuzimanja preduzeća Mitros Srem.

,,Ristivojević je umro tokom postupka i čudi me da nije saslušan. On je znao mnoge tajne, a bio je i predsjednik Skupštine akcionara Štampe u ime Bokanove supruge Sanje Bošković”, rekao je Jestrović.

Bokanova supruga Sanja je, inače, kćer generala Neđa Boškovića nekadašnjeg prvog čovjeka Kontraobaveštajne službe (KOS) Vojske Jugoslavije, Crnogorca koji sada živi u Podgorici.

Jestrović je odbio da odgovori na pitanja tužioca Saše Ivanića o učešću u privatizacijama Branka Lazarevića, bivšeg šefa kabineta ministra unutrašnjih poslova Ivice Dačića, koji je poslije navoda medija o povezanosti Lazarevića sa Šarićevom grupom prebačen u diplomatsku službu. Dačić je prije godinu dana televiziji B92 rekao: ,,Mislim da sa Darkom (Šarićem) nikada nisam sedio”.

Optuženi Jestrović je više puta ponovio da se plaši za svoj život, ali je odbio da navede od koga se boji. ,,Ne napadam nikoga, samo govorim o tokovima novca”, rekao je Jestrović.

Jestrović je na pitanje suda odgovorio da poznaje Stanka Subotića Caneta, kome se pred Specijalnim sudom sudi za šverc cigareta. Kazao je da je u Ženevi prisustvovao razgovoru Subotića i Šarića kada je preduzeće ruskog biznismena Olega Deripaske namjeravalo da kupi Futuru plus, ali to nije bilo moguće jer je Futura bila pod stečajem i u blokadi. ,,Subotića su u medijima predstavljali kao vrh kriminala i tako sam ga i ja doživljavao dok ga nisam upoznao u Ženevi, gde se slobodno kretao, a u Srbiji je bio na poternici”, rekao je Jestrović.

,,Firma Municipijum S nikada nije bila pod Darkovom kontrolom”, rekao je optuženi. Istakao je da je firma Municipijum S svoje prve i najveće pare ostvarila kupovinom dugova i potraživanja firmi sa prostora bivše SFRJ u bankama u stečaju.

Tužilaštvo za organizovani kriminal tereti Šarićevu grupu za krivična djela udruživanje radi vršenja krivičnih djela i pranje novca. Pored Šarića, Jestrovića i Čopića, optuženi su novosadski advokat Radovan Štrbac, njegova supruga Dubravka Štrbac, Stevica Kostić, Andrija Krlović, Marinko Vučetić, Predrag Milosavljević i Nebojša Jestrović.

Osim Šarića ostali se ne povezuju sa trgovinom narkoticima. Tužilaštvo je prošlog aprila podiglo optužnicu protiv Darka Šarića i još 19 osoba zbog krijumčarenje 2.174 kilograma kokaina iz Južne Amerike oktobra 2009. i za švercovanje 235 kilograma kokaina u Italiji, januara te godine. Suđenje je počelo krajem septembra 2010, a dvojica optuženih dobila su u međuvremenu status svjedoka saradnika.

Jestrović je tvrdio da nije ,,perač novca” kako ga tereti optužnica.

Osvrćući se na navode optužnice o “ubacivanju prljavog novca od preprodaje kokaina u Zapadnoj Evropi u legalne tokove”, Jestrović je naveo ,,ako smo mi prodavali novac narkomanima po Evropi i ulagali ga u privredu Srbije… onda ako smo moralna (država) i krajnje etični taj novac bi sada trebalo vratiti evropskim narkomanima da sebi kupe hleb i žvake a ne da završi u budžetu Srbije”.

On je negirao da ima saznanja da se Šarić bavio švercom kokaina navodeći da on o tome nije s njim nikada razgovarao. ,,Darko nikada nije krio svoje bogatstvo. Uvek je živeo udobno i komotno.”

Jestrović je objasnio kako je 2005. osnovao firmu Municipium S sa osnivačkim kapitalom od 60.000 eura, čijih su 99,5 odsto kapitala 2007. otkupila of šor kompanija iz američke savezne države Delaver, Finansijski anđeli. Jedan od osnivača Finansijskih anđela je bila supruga optuženog Predraga Milosavljevića. Akcije te of šor kompanije je otkupilo preduzeće Jovice Lončara iz Pljevalja.

Finansijski anđeli su, po Jestroviću, radili konsalting usluge za preduzeće Grejt investments iz kojeg je stajao Marko Mišković, sin vlasnika Delte Miroslava Miškovića.

Optuženi je u više navrata pomenuo je i ,,medijsku mafiju” i upitao

zašto je direktor kompanije Novosti Manojlo Vukotić u tom listu objavio da će Jestrović biti svjedok saradnik. ,,Vukotić je to objavio iako je znao razliku između mene i svedoka saradnika Nebojše Joksovića, jer nas je poznavao obojicu”, rekao je Jestrović. Joksović je postao svjedok saradnik na suđenju Šariću i 19-orici za šverc kokaina iz Latinske Amerike u Evropu.

Pitanje je da li su Šarić i njegovi ljudi, pored distribucije, preko Caneta namjeravali da uđu i u vlasništvo medija u Srbiji. Očito je da su dobro poznavali prilike i ljude i u tom biznisu. U Crnoj Gori, direktno su investirali u državnu Pobjedu, koju kontroliše vladajući vrh, na čijem je čelu doskora bio direktor DPS, a uređuje je bivši savjetnik Mila Đukanovića.

Tek će svjedoci saradnici razotkriti mreže koje su pleli Šarić i uticajni prijatelji po Srbiji, Crnoj Gori i šire. Suđenje se nastavlja. Optuženima prijeti kazna do 12 godina zatvora. Glavnooptuženi se i dalje dobro skriva.

Milan BOŠKOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

SMANJENJE STAROSNE GRANICE ZA PENZIJU: Ni javnog interesa, ni smjene Katnića

Objavljeno prije

na

Objavio:

Zakon o radu je izmijenjen bez javne rasprave, bez konsultacija sa socijalnim partnerima, finansijskih analiza, bez procjene štete po budžet…

 

Nakon što je početkom decembra poslije višemjesečnih peripetija nekako sklopljena  izvršna vlast, smjena glavnog specijalnog tužioca (GST) Milivoja Katnića bio je prvi zahtjev Demokratskog fronta (DF). Čak su pokušali da izmjenama Zakona o državnom tužilaštvu ukinu SDT, ali taj dokument nije prošao Venecijansku komisiju, jer nije ispunjavao evropske standarde.

U srijedu su izglasane izmjene Zakona o radu koje su predložili Milan Knežević (DF) i Maja Vukićević (DF) kojim će građani biti obavezni da idu u penziju sa 66 godina, umjesto za 67, kako je to do sada bio slučaj.

Zakon je izglasan na brzinu, bez javne rasprave, bez konsultacija sa Socijalnim savjetom, niti drugim socijalnim partnerima. Vlada je odavno pokazala da je izvršno tijelo bez „izvršne moći“. Zato ne čudi što nijesu prstom mrdnuli. Sve to da bi se jedan čovjek poslao u penziju. Milivoje Katnić je, međutim, i dalje na funkciji, dok je, po riječima sindikalnih predstavnika, veliki broj ljudi prijevremeno ostao bez posla zbog izmjena Zakona o radu, a ostale su im kreditne i druge obaveze koje penzijom ne mogu da finansiraju.

Knežević je rekao da nije imao namjeru da izmjenama Zakona o radu ubrza odlazak Katnića u penziju, već da taj akt uskladi sa Zakonom o penzijskom i invalidskom osiguranju kojim je već predviđeno da osiguranik stiče pravo na penziju sa 66 godina starosti i 15 godina radnog staža. On je naveo da desetine hiljada mladih čeka da se zaposli, što je bio još jedan motiv izmjena ovog zakona.

,,Da je ovaj zakon donešen protiv specijalnog državnog tužioca, Milivoja Katnića, on bi u ponedjeljak dobio rješenje o penziji, a to se nije desilo. Zakon o tužilaštvu jasno je normirao da Katniću treba Tužilački savjet da konstatuje prestanak mandata”, kazao je Knežević tokom skupštinske rasprave.

Iz Unije slobodnih sindikata i Akcije za ljudska prava tvrde da Zakon o radu i Zakon o penzijskom i invalidskom osiguranju (PIO) ne treba usklađivati, jer nijesu u koliziji. Zakon o PIO propisao je starosnu granicu za penziju od 66 navršenih godina, međutim, Zakon o radu je davao mogućnost radniku da nastavi da radi do 67 godine. Dakle, građaninu je data mogućnost da pođe u penziju godinu ranije, ali je imao izbor da to ne učini ukoliko se osjeća sposobnim da radi duže. Novim izmjenama zakona im je taj izbor ukinut.

Slaven Radunović (DF) je još tokom skupštinske rasprave u vezi sa radom tužilaštva, nedvosmisleno rekao da su „nadmudrili“ i „pobijedili“ Katnića i donijeli izmjene Zakona o radu zbog kojih će mu prestati mandat. On je rekao da će Katnić otići sa funkcije 12. juna, kada je prvobitno stupio na snagu Zakon o radu.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PROMJENE U JAVNOM SERVISU: Kocka je bačena

Objavljeno prije

na

Objavio:

Da će promjena vlasti konačno značiti i oslobađanje RTCG-a i stvaranje istinskog javnog servisa obećali su poslanici većine u Skupštini. Dosadašnji potezi ne ulivaju nadu da će se to stvarno i desiti

 

Sa promjenama u Radio-televiziji Crne Gore nova vlast nije žurila. Tek prošle subote je Skupština, sa 43 glasa za, imenovala nove članove Savjeta RTCG-a. Izabrani su Bojan Baća (Univerzitet Crne Gore), Žarko Mirković (CANU), Naod Zorić (predlog nacionalnih ustanova kulture i NVO), Filip Lazović (Unija poslodavaca), Veselin Drljević (NVO iz oblasti medija), Milica Špajak i Amina Murić (NVO koje se bave ljudskim pravima), Marijana Camović-Veličković (Unija slobodnih sindikata) i Predrag Marsenić (Crnogorski olimpijski i paraolimpijski komitet).

Za ovu sedmicu je najavljena konstitutivna sjednica, a predsjednik Skupštine Aleksa Bečić je u srijedu izvlačio žrijeb kojim je ispalo da mandat od pet godina u Savjetu imaju Marsenić, Drljević, Špajak i Lazović, od četiri godine Murić, Camović Veličković i Mirković, a na tri Bojan Baća i Naod Zorić.

Bečić je najavio da novi Savjet u roku od osam dana od imenovanja treba da započne postupak izbora novog generalnog direktora RTCG-a. Za izbor novog generalnog direktora Savjet raspisuje javni konkurs koji traje 15, a najduže mjesec dana, nakon čega postoji rok od 20 dana za žalbe. Tako da bi u avgustu RTCG trebao da ima novog direktora.

Aktuelnom generalnom direktoru  RTCG-a Božidaru Šundiću, koji je na toj poziciji od  novembra 2018, mandat je trebao da traje četiri godine. On je ranije najavio da menadžerski i urednički tim  neće podnijeti ostavke. Šundić nema zakonskog osnova da kao neki od njegovih prethodnika tuže RTCG – Branku Vojičiću isplaćeno 80.000, a Rade Vojvodić potraživao blizu 250.000 eura.

Prošlonedjeljna skupštinska rasprava o RTCG-u, prošla je bez opozicije, a vladajuće partije su jednoglasno obećale da ,,javni servis” više neće služiti vlasti već građanima.

Govorilo se nadahnuto:,,Uredništvo Radio-televizije Crne Gore konačno selimo iz Splendida i vraćamo u Bulevar revolucije”, kazao je Boris Bogdanović iz Demokrata. Poslanica SNP-a Milosava Paunović nazvala je RTCG štetočinama društva. Poslanica Pokreta za promjene (PzP) Branka Bošnjak pohvalila je obrazovni program TVCG-a, ali je rekla da je informativni program ,,javno zastiđe”. Božena Jelušić, iz URA, pomenula je rijetke svijetle trenutke u radu: ,,Govorim na primjer o emisiji Mehanizam. Znamo da smo imali jednu epizodu kada je javni servis krenuo boljim putem kad su na čelu bili Mićunović i Kadija. Kad je javni servis pokušao da odgovori zadacima na putu pridruživanja EU”.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

BURNA UVERTIRA UOČI DODJELE TRINAESTOJULSKE NAGRADE: Duhovi vremena

Objavljeno prije

na

Objavio:

Četnici su gospoda, tvrdi Bećir Vuković koji je predložen za predsjednika žirija za dodjelu Trinaestojulske nagrade. Bili i ostali, a poslije njih gospode i nema, obrazlaže dalje. Izbor Vukovića samo oslikava gdje smo. I do sada je dodjela ovog priznanja često bila praćena raznim tenzijama i oslikavala je duh vremena

 

Predlog da na čelu žirija za dodjelu Trinaestojulske nagrade, najvišeg državnog priznanja u Crnoj Gori, bude Bećir Vuković, pjesnik koji veliča četnički pokret, izazvao je buru.

Administrativni odbor Skupštine je pored Vukovića za članove žirija predložio prof. dr Dragana Koprivicu, mr Isidoru Damjanović, prof. dr Miletu Marka Ivanovića, dr Milenu Burić, Gorana Batrićevića i Miomira Vojinovića.

Iz DPS-a je ocijenjeno da se radi o još jednom „ekspertu u negiranju antifašističkih temelja Crne Gore.“ SDP je kritiku usmjerio na URU: „Sramotno je što je URA, a i ostale nazovi građanske partije, za komisiju koja slavi 13. jul, Dan državnosti i Dan ustanka crnogorskog naroda protiv fašizma izabrala osobu kojoj je ‘Draža vođa trećeg srpskog ustanka'“.

Predsjednik Administrativnog odbora je Milutin Zogović iz DF-a, a članovi su Luiđ Škrelja (DPS), Radoš Zečević (DF), Vladan Raičević (DF), Dragan Vukić (SNP), Momo Koprivica (Demokrate), Vladan Martinović (Demokrate), Miloš Konatar (URA), Daliborka Pejović (DPS), Suzana Pribilović (DPS), Damir Šehović (SD), Kenana Strujić-Harbić (Bošnjačka stranka) i Raško Konjević (SDP).

Kako je Vuković bio član ovog žirija i prošle godine, iz URE su odgovorili da SDP-u tada to nije smetalo. Iz DPS-a su prošlogodišnju podršku Vukoviću, koji je predložen od strane DF-a, obrazložili kao pokušaj „zdravog dijaloga“ sa jedinim djelom opozicije koji je tada učestvovao u radu parlamenta.

I ovom prilikom potvrdila se praksa nove vlasti koja uporno zanemaruje manjine. O predlogu Bošnjačke stranke da Suljo Mustafić bude član žirija, Odbor nije ni raspravljao. Objasnili su da je bio sedmi na listi, a oni biraju šest članova.

Reagovali su i iz Saveza udruženja boraca NOR-a i antifašista Crne Gore. Oni  smatraju da je Vuković „negator antifašističkih tekovina Trinaestojulskog ustanka crnogorskog naroda, te da mu ne pripada mjesto predsjednika žirija za dodjelu ovog najvišeg državnog priznanja”. Jedan od dobitnika 13-julske nagrade Vukić Pulević izjavio je da je ovo riskantan potez, preko kojeg se ne smije olako preći. Adnan Čirgić, dekan Fakulteta za crnogorski jezik, koji je ovu nagradu dobio 2018. ironično je konstatovao: „Da se kojim slučajem 13-julska nagrada može dodjeljivati posthumno, nema sumnje da bi je ovaj žiri gotovo jednoglasno dodijelio Pavlu Đurišiću, za životno djelo.“

Za Vukovića su „četnici gospoda.“ Bili i ostali, piše Vuković na portalu Vidovdan 2018. godine i dodaje da poslije njih gospode i nema. Nakon promjene vlasti, Vuković veliča DF a kritikuje Vladu,  za URU, koja ga izglasa, tvrdi da je „Udbina Udba.“ Nije mu po volji ni novi premijer Zdravko Krivokapić jer je sve više protiv njemu omiljenog DF-a. Posebno ga je šokirala vijesti da je podržao osnivanje Monitora. Piše da je na Trgu bana Jelačića kada se pojavio prvi broj Monitora bilo opšte veselje. Premda: „Nije svakome bilo do slavlja. Neki ustaški tjednici uplašili su se konkurencije, jer je Monitor na samom startu daleko dobacio, i evo do danas ne podbacuje…“ U tom stilu objašnjava i današnju situaciju: „Zar nije kohabitacija crnogorskih partizana i crnogorskih ustaša protiv crnogorskih četnika, vrlo inspirativan uzor…“  A čovjek može biti izabran da odlučuje o najznačajnijoj državnoj nagradi za 2021. godinu – 76 ljeta nakon Drugog svjetskog rata.

I do sada je dodjela ovog priznanja često bila praćena raznim tenzijama i oslikavala je duh vremena.

Prošle godine, kada se pandemija zahuktavala, nagrada je dodijeljena Institutu za javno zdravlje, doktoru Ranku Lazovići i istoričaru Živku Andrijaševiću. Jedan od lidera DF-a Milan Knežević tvrdio je da je prekršen Zakon o državnim nagradama jer on predviđa da se u jednoj oblasti može dodijeliti samo jedna godišnja Trinaestojulska nagrada.

I 2018. u žiži je bio predsjednik žirija – slikar Ranko Todorović Todor koji nakon postavljenja izjavio da „dokazani neprijatelji Crne Gore ne mogu da dobiju Trinaestojulsku nagradu.“ Da podsjetimo da je tada, a umnogome i sada, potvrde o patriotizmu izdavao DPS.

Ipak, dešavalo se i da politički nepodobni dobiju nagradu. Tako je 2015. Trinaestojulsku dobio dramski pisac Ljubomir Đurković, koji u kritikama nije štedio prošlu vlast. I to u oštroj konkurenciji – te godine KAP je predložio tajkuna Veselina Pejovića. Objasnili su da bez njega ne bi bilo ni Kombinata.

Pojedini dobitnici ove nagrade prijetili su 2013. da će je vratiti. Te godine nagrada je dodijeljena politikologu Radulu Kneževiću, književniku Iliji Lakušiću i književniku Gojku Čelebiću, bivšem ministru kulture u Vladi Mila Đukanovića od 1993. do 1996. Kritičari su bili bijesni, tvrdeći da se najznačajnija državna nagrada dodjeljuje dvojici protivnika nezavisnosti Crne Gore Lakušiću i Čelebiću, te anonimnom zagrebačkom politologu. Književnik Andrej Nikolaidis je napustio žiri u kojem su, pored njega, bili predsjednik prof. dr Dragan K. Vukčević i članovi prof. dr Predrag Ivanović, prof. dr Dragan Koprivica i prof. dr Milenko Popović. Dodjeli nagrade nijesu prisustvovali tadašnji predsjednik Filip Vujanović, niti premijer Đukanović, a svoju obavezu dodjele priznanja eskivirao je predsjednik Skupštine Ranko Krivokapić. Nagradu je dobitnicima uručio tadašnji potpredsjednik Skupštine Suljo Mustafić.

Kakav nas još skandal očekuje tokom ovogodišnje dodjele, uskoro ćemo saznati.

Na brojne kritike Vuković nije odgovarao. Za Dan je izjavio da će svoje reći tek nakon dodjele nagrade.

A odluku o predlogu Administrativnog odbora o članovima ovogodišnjeg saziva žirija za dodjelu Trinaestojulske nagrade donijeće poslanici na zasijedanju koje je u toku.

 

Dobitnici

Prošle godine Trinaestojulsku nagradu su dobili Institut za javno zdravlje, ljekar Ranko Lazarević i istoričar Živko Andrijašević. Književni istoričar Dragan B. Perović, istoričar Božidar Šekularac i književnik Pavle Goranović nagrađeni su 2019, a 2018. slikar Krsto Andrijašević, violončelista Aleksa Asanović i filolog Adnan Čirgić.

  1. godine nagradu su dobili vajar Miodrag Šćepanović, prof. dr David Kalaj i dr Svetozar Savić; 2016 – prof. dr Igor Đurović, pisac Milorad Popović i kantautor Miladin Šobić; 2015 – književnik Ljubomir Đurković, univerzitetska profesorica Vesna Kilibarda i slikar Srđan Vukčević; 2014 – reditelj Gojko Kastratović, istoričar umjetnosti Aleksandar Čilikov i direktor Muzeja i galerija Podgorice Niko Martinović, te godine je nagradu za životno djelo, koja se može dodijeliti svake druge godine, dobio slikar Vojislav Vojo Stanić.

Godine 2012. nagrada je pripala kompaniji 13. jul Plantaže, ŽRK Budućnost i reditelju Branku Baletiću. Marina Abramović dobila je nagradu za životno djelo; 2011 – laureati su bili reditelj Slobodan Milatović, kompozitor Žarko Mirković i istoričar Šerbo Rastoder.

Miodrag Dado Đurić primio je Trinaestojulsku nagradu za životno djelo 2010, te godine godišnjim nagradama ovjenčani su slikar Luka Lagator, književnik Radoslav Rotković i VK Primorac. Rajko Todorović Todor nagrađen je 2009, zajedno sa timom arhitekata koji je izlagao na Venecijanskom bijenalu i izdavačkom kućom CID. Dobitnici 2007. bili su šahista Božidar Ivanović, dramski pisac Veljko Radović i pjesnik Mladen Lompar, a 2005. ljekar Pero Lompar, biolog Vukić Pulević i pisac Zuvdija Hodžić.

 

Biografija potencijalnog predsjednika žirija

Bećir Vuković, rođen je 1954. godine u Kolašinu. Studirao na Filološkom fakultetu u Beogradu, Opštu i jugoslovensku književnost.

Od 1980. do 2016. objavio je 16 knjiga poezije. Nagradu Risto Ratković, dobio je godinu dana nakon što se njom ovjenčao sada presuđeni ratni zločinac Radovana Karadžić, 1994. godine. Nagrada Marko Miljanov dodijeljena mu je 1989, Kočićevo pero 2010, Zlatno pero Rusije 2011…

Član je Udruženja književnika Srbije i Pokreta pjesnika Svijeta (Poetas del Mundo). Predsjednik je Društva srpskih književnika Crne Gore i Hercegovine i glavni i odgovorni urednik časopisa Srpki jug.

Na Vukovićevom zvaničnom sajtu istaknut je citat iz njegove poezije: lep je/ ni noć na njega ne može da padne/ lep je lep je.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo