Povežite se sa nama

MONITORING

Marlboro dimi u Tari

Objavljeno prije

na

veljovicmarkovic

„Ne bih ovaj slučaj nazvala aferom”, kazala je vrhovna tužiteljica Ranka Čarapić precizirajući da nadležne državne institucije od decembra prošle godine provjeravaju poslovanje preduzeća Montenegro tobaco company (MTC) i njihovu fabriku za preradu duvana koja nekoliko godina postoji u mojkovačkim Poljima. „Na ovom predmetu se radi i tužilaštvu su dostavljeni svi dosada traženi dokumenti”, precizirala je Čarapić.

Koji dan ranije, takođe se pozivajući na dokumenta, direktor Uprave policije Veselin Veljović je obznanio da mojkovačka fabrika posluje „u skladu sa pozitivnim zakonskim propisima”.

Potom su Veljović i potpredsjednik Vlade Duško Marković negirali da su suvlasnici u fabrici. Otkud, uopšte, ideja o postojanju tog partnerstva ostalo je nejasno. Možda ta zamisao vuče korijene iz činjenice da se pomenuta fabrika nalazi u zavičaju direktora policije i donedavnog šefa Agencije za nacionalnu bezbjednost. Ili je u pitanju kalukulacija po kojima bi navodni šverc cigareta iz Tare bio nemoguć bez kooperativnosti javne i tajne policije… Iako se Ranka Čarapić o tome nije izjašnjavala, sasvim je izvjesno da ni ona nije vlasnica fabrike koja je, prema najavama, trebalo da zaposli 70-tak Mojkovčana i mjesečno prerađuje 60 do 120 tona duvana.

PRIČA SE PRIČA: Čija je fabrika? Od kada radi? Ko tu radi i gdje odlaze cigarete proizvedene u fabrici Tara? To su pitanja na koja još nemamo zvaničan odgovor i ako se sumnje množe godinama.

Zvanično, fabrika duvana u Mojkovcu se prvi put pominje 2007. U novembru te godine Ministarstvo poljoprivrede pod vođstvom Milutina Simovića obavijestilo je domaće proizvođače duvana da će se od naredne godine njihov proizvod, umjesto u Duvanskom kombinatu u Podgorici, otkupljivati „u novoj fabrici duvana” koja će biti sagrađena u Mojkovcu.

Prethodno je privatna firma MTC, koju je prema podacima iz registra Privrednog suda u Podgorici 7. marta te godine osnovao Esad Zejnilović, od Agencije za duvan zatražila da raspiše tender za „izdavanje dozvole za obavljanje proizvodnje duvanskih proizvoda”. Tender je raspisan krajem 2007. dok je početkom sljedeće godine Tenderska komisije kojom je predsjedavao ministar Simović za pobjednika proglasila jedinog ponuđača – Montenegro tobaco company.

Zvanično, tada je počela gradnja mojkovačke fabrike duvana. Postrojenja su montirana u halama nekadašnje fabrike konfekcije da bi se na njima, najavljeno je, proizvodila dva nova domaća duvanska brenda – Tara i Serdar. Nezvanično, u pitanju je bilo samo legalizacija postojeće fabrike koja je uveliko proizvodila lažni marlboro, vinston, bond… koji je, navodno, iz Mojkovca švercovan na domaće i tržišta susjednih zemalja.

Mediji su upravo 2007. godine izvjestili kako je Agencija za duvan, od ovlašćenog uvoznika cigareta marke marlboro koje se proizvode u fabrici u Nišu, obaviještena da se na crnogorskom tržištu pojavila veća količina falsifikata ovih cigareta, koje se prodaju bez obavezne akcizne markice.

IMA LI DIMA BEZ VATRE: Prema podacima Agencije za duvan, fabrika u Mojkovcu je licencu za proizvodnju dobila u oktobru 2009. Do tada je od DKP već kupila, prema izjavama njenih zvaničnika, 50-tak tona rezanog duvana. „Sada slijedi procedura prema Poreskoj upravi Crne Gore, kako bi što prije došli do akciznih markica”, objašnjavao je direktor kompanije Zejnilović. Zvanično, Tara je proradila prije tačno godinu dana. „Fabrika posljednjih 15 dana intenzivno proizvodi novi crnogorski brend cigareta tara”, saopštio je 8. marta prošle godine Marko Piper, portparol te kompanije.

Njegova izjava može se naći na sajtu Agencije za duvan, skupa sa informacijom da je to dobra vijest i za DKP „, koji je do kraja ove godine, sa MTC-om obezbijedio novi ugovor o rezanju 500 tona duvana vrijednih oko 700.000 eura”. Sa DKP smo ugovorili i kupovinu 150 tona filtera za cigarete, saopštio je Piper precizirajući da u mojkovačkoj Fabrici „već radi 28 radnika”.

Za poređenje – u DKP je u tom trenutku radilo 850 radnika. Koji su, i zbog otvaranja nove fabrike, uveliko strahovali za svoju egzistenciju. Tadašnji ministar ekonomije Branko Vujović nije, u oktobru 2009, htio da komentariše tvrdnju sindikalne povjerenice iz Mojkovca Bose Pejović da se u fabrici cigareta uveliko radi, da cigarete proizvodi 85 stranih radnika „u zatvorenom sistemu u kome se radi noću i gdje ni finansijska policija nema pristup”.

Ovih dana mediji potvrđuju informacije da u Mojkovcu cigarete proizvode bugarski državljani bez prijave boravka i radne dozvole. I opet se nadležna ministarstva – ekonomije, poljoprivrede i rada i socijalnog staranja prave nevješti.

MTC nema prijavljene strane radnike objavile su TV Vijesti: “Istovremeno, to preduzeće nema nijedan euro uplaćen u kasu opštine Mojkovac po bilo kom osnovu”. Niko u lokalnoj samoupravi nije mogao da objasni zbog čega fabrika koja radi godinu dana nije predala ni poresku prijavu.

Ipak, iz Poreske uprave tvrde da je sve u redu. Makar prema dokumentima koje su oni kontrolisali. Izvori Monitora, upozoravaju da izjave finansijskih policajaca treba prihvatiti sa velikom rezervom, pošto oni nijesu imali uvid u kompletnu dokumentaciju koju su im, bukvalno iz ruku, odnijeli pripadnici Uprave policije pozivajući se na nalog Tužilaštva.

HILJADA GORE –DOLJE: Zvaničnici Tare su tvrdili da su sa radom počeli u februaru 2010. Prošle nedjelje, direktorica Agencije za duvan Branislava Božović iznosi podatak da je ,,Fabrika cigareta i Mojkovcu počela je sa proizvodnjom u drugoj polovini 2010. godine”. Prema podacima Poreske uprave Tara je u prošloj godini zadužila 750 hiljada akciznih markica. To je dovoljno za preradu oko 15 tona duvana. U Agenciji tvrde da su proizveli 16 tona plave i dvije tone bijele Tare. To odstupanje i nije toliko značajno koliko je nelogično da je neko otvorio fabriku da bi u njoj za godinu dana proizveo 1,5 hiljadu paketa najjeftinijih cigareta i ostvario prosječni mjesečni prihod od 10-tak hiljada eura. Malo i za najosnovnije troškove.

Da nijesu, ipak, mojkovačke cigarete putovale i u nekom ekskluzivnijem pakovanju, makar na konjskim zapregama, u cisternama sa lažnim dnom ili pod gomilama šljunka?

,,Manje me interesuje hoće li neko da izveze nelegalne cigarete van Crne Gore”, objasnila je Branislava Božović Vijestima. „Hoću da kažem – nije ni to dobro, ali me prevashodno interesuje da moje tržište bude legalno i da tu nema švercovanih cigareta jer je to moja nadležnost”. Pošto još nije smijenjena znači da i njeni pretpostavljeni u resornom Ministarstvu poljoprivrede i Vladi dijele stav „baš me briga”.

Suštinski, to znači da o mogućem švercu računa vode samo vlasnici mojkovačke fabrike i njihovi poslovni partneri. Problem je što mi ne znamo ko su vlasnici Tare.

Prema registru Privrednog suda Esad Zejnilović više nema nikakve veze sa fabrikom. Novi direktor je Miodrag Novović a vlasnik European International General Trading.

Konstanta je Aleksandar Mrkić, vlasnik nekretnine u kojoj su smještena postrojenja mojkovačke Tare. Mrkić je platio porez na ovu nekretninu. Aleksandrov brat Nikola Mrkić je vlasnik imanja i magacinskog prostora u podgoričkom naselju Donja Gorica u kome se, navodno, skladište mojkovačke cigarete i mašine za štampu ambalaže. Nikšićanin Slavko Musić je, prošlog petka, uhapšen nakon što je previše revnosno branio pristup ovim objektima od novinarske ekipe Vijesti.

Braća Mrkić su javnost prilično nepoznati. Rijetki pamte da je Aleksandar Mrkić investitor objekta zvanog Kiklop na Žabljaku, koji se gradi na osnovu 20 godina stare građevinske dozvole, izdate Lovćen investu 1990. godine, za objekat mnogo manjih gabarita. Ministarstvo za uređenje prostora na čelu sa Branom Gvozdenovićem stalo je, 2008. na stranu Mrkića.

U maju 2003. policija je u Mojkovcu zaplijenila cisternu mercedes (NK 277 – 63) firme MN Press iz Nikšića zato što je u njoj bilo skriveno 10.789 šteka ronhila švercovanog sa Kosova. Vozač cisterne je pušten na slobodu. Izjavu je dao i vlasnik preduzeća. Nikola Mrkić je objasnio da je cisternu izdao i da nema nikakve veze sa otkrivenim švercom. Mediji nikad više nijesu pomenuli taj slučaj.

Krajem prošle godine, kada je Ranka Čarapić krenula u provjeru Tare, Vladan Joković, nasljednik Duška Markovića na čelu ANB odlučio je da rasformira ogranak ANB u Mojkovcu i smijeni dotadašnjeg šefa Vladetu Rakočevića. Rakočević, koga javnost zna kao osobu koja u telefonskom razgovoru nalaže policajcu da pusti Nasera Keljmendija, iako on sa sobom nosi pola miliona eura gotovine, objasnio je da je riječ o najavljenoj sistematizaciji i reorganizaciji.

Može li priča o Tari imati sličan epilog.

Zoran RADULOVIĆ

ŠEMSO DEDEIĆ, BIVŠI NAČELNIK ROŽAJSKE POLICIJE
Šverc nije prestao

Bivši načelnik rožajske policije Šemso Dedeić kaže da je spreman da ponovi sve što je o organizovanom švercu duvana preko ove opštine rekao za Monitor u oktobru prošle godine.

„Ne samo da sam spreman da ponovim, već ako je potrebno i da potpišem”, kaže. Dedeić je poručio da ima pravo i obavezu da kao građanin progovori o pojavama organizovanog kriminala i prekograničnog šverca. On je kazao da ne stoje kritike direktora Uprave policije Veselina Veljovića da je njegova obaveza bila da o tome priča kada je bio u službi, a ne sada.

„Nijesam ni tada ćutao, pričao sam tamo gdje je trebalo, u okviru organa službe. Danas o tome pričam javno, kao građanin i na to imam pravo”. Dedeić je za naš nedjeljnik prije četiri mjeseca kazao da organizovani šverc duvana nikada nije prestao, rekavši da se ne treba tjerati sa kuririma i sitnim švercerima, po planinama oko Rožaja, već da je lakše šlepere zaustavljati na Ribarevinama ili Slijepač mostu.

„Naravno, lakše je čekati da krenu konjske zaprege preko rožajskih planina i hvatati i udariti na pojedince na periferiji nego na centralne ličnosti blizu proizvođača duvana” – upozoravao je Dedeić.

Na pitanje da li su šleperi sa cigaretama imali pratnju, Dedeić je kazao da nije njegovo da o tome govori, ali da vjeruje da policija ima saznanja u vezi sa tim.„To su pitanja na koja treba da odgovaraju policija i državni tužilac”.

Dedeić nije iznenađen aferom vezanom za fabriku u Mojkovcu.

„Znao sam da postoji fabrika. Da li je ona radila po zakonu ili je proizvodila cigare za ova rožajska brda, to ćemo vidjeti. Ne bih da pričam o nečemu što ne mogu da dokažem”, objašnjava bivši načelnik rožajske policije.

T. S.

Komentari

Izdvojeno

KORONA I NEODGOVORNOST: Budi odgovoran, ne budi kao premijer

Objavljeno prije

na

Objavio:

I pored najave potpunog zaključavanja kao jedinog spasa, ono je odloženo do izborne šutnje u Nikšiću. Znaju se prioriteti. Premijer Krivokapić je obrazložio da trenutno stanje nije izazvano lošim mjerema, već da je problem nepoštovanje mjera. Počevši od njega

 

Što je korona žešća, neodgovornost je veća. Podržavaju je i najviši zvaničnici. Premijer Zdravko Krivokapić je u nedjelju u Hramu Hristovog Vaskrsenja u Podgorici uslikan kako cjeliva pričesnu pogaču, preporučujući tako drugima da ga slijede, jer vjera planine pomjera. Nepoštovanje preventivnih mjera postalo je običajno pravo za crkvena i ostala okupljanja.

Ministarka zdravlja Jelena Borovinić-Bojoviće je, nakon osude javnosti, prekorila premijera. Kazala je da je obećao da će poštovati mjere: „I da će se potruditi da utiče na ostale svojim primjerom da poštuju mjere“.  To se traži – snaga ličnog primjera. I premijer se nakon tri dana izvinio građanima što u određenom periodu nije nosio masku, a pravdao se da ima antitjela. Ovako se izvinjavao i nakon nenošenja maske na sahrani mitropolita Amfilohija, pa obećanje ne održa.

Neozbiljnost, sa najviše adrese, se dešava u nedjelji kada je broj umrlih od korona virusa premašio hiljadu. Podaci Instituta za javno zdravlje govore da je smrtnost od kovida u februaru, u odnosu na januar, povećana za 70 odsto.

Iz opština stižu alarmantni podaci. U Baru je zabilježen rekordni broj pacijenata u Regionalnom kovid centru za Primorje – 113, a bolnički kapaciteti za kovid pacijente se stalno povećavaju pa ih je sada 115. Problem je i nedostatak osoblja, jer su neki ljekari i medicinske sestre i po drugi put zaraženi – tri doktora su u izolaciji, odustno je i 13 sestara, a do sada je virus imalo 26 doktora, kazali su iz bolnice u Baru.

Od 20. do 28. februara na Cetinju je umrlo osam osoba, a dnevno do 100 pacijenata posjeti kovid ambulantu, saopšteno je iz Kriznog štaba Prijestonice.  Nadležni građane najčešće opominju zbog nenošenja maske i nepridržavanja distanca na otvorenom, a veliki je i broj onih koji krše mjere samoizolacije.

Slike na portalima iz Nikšića i Ulcinja pokazuju svakodnevne gužve u kovid ambulantama u ovim gradovima.

Iz Kliničkog centra, u kome se liječi preko 130 pacijenata od virusa, kažu da su spremni i za gori scenario te da najveća zdravstvena ustanova raspolaže sa 774 kovid kreveta.

Ministarka zdravlja je ove nedjelje izjavila da je situacija zabrinjavajuća ali da nije alarmantna, kazavši da je popunjenost bolnica 75 odsto.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SLUČAJ MIDDLE POINT: Na divljem zapadu ništa novo

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kako je ruskoj kompaniji Middle Point, koja je radi izgradnje hotela u Budvi angažovala nikšićku kompaniju LD gradnja, zahvaljujući ovdašnjem pravosuđu, izvršiteljima i Privrednom sudu, oduzeta imovina vrijedna preko četiri miliona eura

 

Ovo je još jedna priča o tome kako su se, dok su se bivše crnogorske vlasti klele u strane investicije, investitiori koji su iz daleka stigli da posluju ovdje, susretali sa neizvjesnostima, ali i pravnim siledžijstvom. Umjesto da ulažu i grade, nerijetko bi jedino tek gubili novac u vrtlogu zarobljenih institucija. A investicije čekale neka bolja vremena.

Priča počinje 2008. godine, kada ruska kompanija Middle Point doo angažuje građevinsku firmu iz Nikšića LD gradnja radi izgradnje kondo hotela u Budvi. Nakon što je sklopljen ugovor i Middle Point uplatio avans od 300.000 eura, gradnja godinama nije počinjala. Uprkos tome, nikšićka kompanija je svih tih godina ruskom investitoru ispostavljala  fakture u iznosu 50.000 eura godišnje na ime  „održavanja gradilišta“. Ova nikšićka kompanija, čiji je osnivač, prema podacima Privrednog registra, Ilija Nikčević, radila je brojne projekte za državne i lokalne vlast (vidi box).

Nakon sedam godina, gradnja je intenzivirana.  No, iako se izgradnja hotela nije bližila kraju, ukupna vrijednost dogovorenih poslova, u iznosu od 2.833.000 eura kako je predviđeno ugovorom, bila je već potrošena. Ruski investitor odlučio je da ne plaća dalje dok se tačno ne utvrdi koliko je LD gradnja do tada i u šta trošila.  Izgradnja hotela je opet stopirana, što zbog neusglasica investitora i izvođača, što zbog zabrane gradnje na primorju u to doba. U jesen 2017. godine. LD Gradnja nije nastavila radove, da bi nekoliko mjeseci kasnije, u zimu 2018.

predala pet prvih saturacija (faktura) javnom izvršitelju Aleksandru Boškoviću, tražeći naplatu od Middle Pointa. Prema tvrdnjama kompanije Middle Point te fakture, u iznosu od 800.000 eura, su već bile plaćene. Bez obzira, investitoru je na osnovu tog duga uzeta imovina vrijedna milione. I to bez vještačenja ili utvrđivanja fakata o visini stvarnog duga.

Aleksandar Bošković, izvršitelj koji je vodio postupak, javnosti je poznat nakon što je u njegovoj kancelariji samoubistvo izvršio pedesetčetvorogodišnji E.M. 2015. godine. Takođe, Ministarstvo pravde svojevremeno je pokrenulo disciplinski  postupak protiv Boškovića zbog nezakonitosti koje su utvrđene u njegovom radu tokom redovnih i vanrednih kontrola i pritužbi građana.

Middle Ponit uz sve nije bio obaviješten da se postupak izvršenja vodi, tako da ruski investitor nije imao priliku da reaguje. Da se vodi postupak, saznali su nakon što im je blokiran račun, a kada je izvršenje već postalo pravosnažno.

Pošto je bilo kasno za žalbe, ruski investitor tada podnosi tužbu Privrednom sudu.

Priča o zarobljenim institucijama tek tada, u stvari, počinje. Dok je izvršenje po nalogu LD gradnje teklo u rekordno brzom roku, na reakcije Privrednog suda, na čijem se čelu nalazi Blažo Jovanić, čekalo se mjesecima. Jovanić je javnosti poznat kao jedan od stubova prethodnog režima u pravosuđu.

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

BUDVA: POLA GODINE NAKON IZBORA PODIJELILI RESORE: Odluka o budžetu bez Skupštine

Objavljeno prije

na

Objavio:

Imenovanjima čelnika u upravnim odborima opštinskih preduzeća i savjetima javnih ustanova, stvoren je preduslov za podjelu rukovodećih mjesta u izvršnoj vlasti u skladu sa izbornim rezultatima, na koja pretenduje  ukupno šest partija. Možda su na smirivanje strasti u Budvi i postizanje dogovora uticali lideri iz partijskih centrala zbog  izbora u Nikšiću

 

Partije koje su na posljednjim lokalnim izborima u Budvi osvojile većinu odborničkih mandata u budvanskom parlamentu, konačno su, pola godine kasnije, dogovorile podjelu resora u upravljačkim tijelima opštinskih preduzeća i javnih ustanova. Predstavnici stranaka Demokratskog fronta i Demokrata uspjeli su da prebrode ozbiljnu krizu vlasti u Budvi i postignu dogovor u posljednjem trenutku, kako bi usvojili budžet, donijeli Plan investicija i imenovali članove upravnih odbora preduzeća i savjeta kulturnih institucija u Opštini.

Međutim, ovaj dogovor realizovaće se u posve neuobičajenoj proceduri, bez skupštinskog zasjedanja i parlamentarne debate o bužetskim izdacima i prioritetnim investicionim projektima. Zbog posebno loše epidemiološke situacije u Budvi, sjednica Skupštine Opštine ne može biti održana, pa su predstavnici vladajućih partija bili saglasni, da predsjednik Marko – Bato Carević donese navedene odluke, u skladu sa zakonom, kako bi lokalna uprava mogla nesmetano da funkcioniše.

Prema članu 59 Zakona o lokalnoj samoupravi, predsjednik opštine privremeno donosi akte iz nadležnosti skupštine, ako skupština nije u mogućnosti da se sastane ili je iz drugih razloga onemogućen njen rad. Zakonom je propisano takođe, da se tako usvojene odluke, moraju podnijeti na potvrdu skupštini na prvoj narednoj sjednici.

Ukoliko ih odbornici ne podrže, njihova važnost prestaje u roku od tri mjeseca od njihovog donošenja. Što se u budvanskom parlamentu neće dogoditi, jer partije koje čine vlast imaju 20 od ukupno 33 odbornička mandata.

Donošenje budžeta bilo je neophodno jer je Opština funkcionisala na bazi odluke o privremenom finansiranju. Predloženi iznos budžeta budvanske Opštine za 2021. godinu utvrđen je na 31,5 miliona eura.

Poslije izborne pobjede na lokalnim izborima u kojoj su DF i Demokrate osvojile većinu mandata u budvanskom parlamentu čime su u duboku opoziciju poslale Demokratsku partiju socijalista, ,,proslavljenu” u predizbornoj akciji nasilnog preotimanja vlasti, pobjedničke partije nisu uspjele postići dogovor oko podjele resora u izvršnoj vlasti. Od 15. septembra prošle godine vlast u Budvi funkcioniše po starom rasporedu, ustanovljenom poslije izbora 2016.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo