Povežite se sa nama

MONITORING

Uniformisani haos

Objavljeno prije

na

uob-Vucinic-Samardyic

Prijetnje štrajkom, masovne tužbe pripadnika VCG zbog navodnih mahinacije oko dodjele stanova i zakidanja na dodacima za prekovremeni rad i prijevoz. Što je pozadina ovih komešanja? Najprije činjenica da VCG nije reformisana, niti su oružane snage stavljene pod transparentnu civilnu kontrolu.

VCG je nastala od ostataka jugoslovenske vojske – 2. korpusa KoV-a, mornaričkog korpusa, 172. lovačko-bombarderske brigade, ekspozitura vojnih službi bezbjednosti (VBA i VOA), 4. i 7. bataljona vojne policije (bVP), vazduhoplovne i pozadinske baze, vojno-medicinskih ustanova… Oficirski kadar je ideološki vaspitavan u bivšoj jugoslovenskoj vojsci. U konkretnim domaćim prilikama, jugoslovenska vojska je imala ulogu zastrašivanja, obavještajne i propagandne djelatnosti protiv pristalica crnogorske nezavisnosti. Nakon referenduma 2006, najveći dio oficira i podoficira je iz jugoslovenske prosto uskočio u crnogorsku uniformu. Vojska je izgubila neke od tradicionalnih funkcija; policija od 2004. obezbjeđuje državnu granicu.

To je bilo zatečeno stanje, kada su ustrojeni Ministarstvo odbrane (MO) i VCG. U međuvremenu, čak tri puta mijenjani zakoni o vojsci; raspuštani su i ponovo ustrojavani vidovi oružanih snaga, dopisivane su i brisane iz popisa čitave brigade. Ljetos je usvojen Strategijski pregled odbrane, ključni koncepcijski dokument, a da u njemu nije odgovoreno na pitanje kako će VCG ispuniti ustavnu obavezu odbrane vazdušnog prostora, akvatorija i epikontinentalnog pojasa. Dokument Plan odbrane Crne Gore nije ni usvojen.

Prioriteti čelnika MO (i VCG, kao organizacionog djela MO) bili su drukčije naravi. O tome svjedoči službena revizija poslovanja; ustanovljeno je da MO krši Zakon o javnim nabavkama, te da se prihodi budžeta MO ne evidentiraju po zakonu.

Jedna od prvih investicija MO su bila dva džipa land kruzera od po oko 50.000 eura – za ministra i načelnika GŠ VCG, Bora Vučinića i viceadmirala Dragana Samardžića. Od avgusta prošle godine, sa prijavljenim dodatnim prihodom od 400 eura mjesečno, Samardžić je i član odbora direktora Montenegro difens industri (MDI), državne firme za trgovinu naoružanjem. Time je prekršen ne samo Kodeks vojne etike, nego i čl. 56 i 57 Zakona o vojsci koji preciziraju da „lice u službi u Vojsci ne smije da koristi bilo kakvu povoljnost službe u Vojsci za ostvarivanje ličnih interesa” i da ne smije da obavlja poslove „koji mogu da izazovu sukob između javnog interesa i njegovih privatnih interesa”.

Sada Samardžić, ispred VCG utvrđuje „viškove” koje potom liferuje preko MDI, gdje sjedi u menadžmentu! Osim toga, MDI se bavi uvozom i reeksportom naoružanja iz susjednih u treće države; ukupan deklarisani obrt tog biznisa u Crnoj Gori je za 2009. bio 7,48 miliona eura. U MDI je Samardžić imenovan odlukom Vlade Mila Đukanovića.

Ispostavilo se i da mu je za stan u Tivtu od 102 kvadrata Vlada iskeširala 200.000 eura iz državnog budžeta. Nakon upita Vijesti, iz MO su dali polovičan odgovor, bitno prikrivajući što se u stvari dešava sa Samardžićevim stanovima.

Prema saznanju izvještača Monitora, Samardžić je sa organima tadašnje SRJ sklopio 23. jula 2001. Ugovor o zakupu na neodređeno vrijeme za troiposobni stan od 103,98 kvadrata u Nehruovoj ulici br. 79 u Beogradu. Oko toga stana vođen je sudski postupak; sada je MO saopštilo da je Samardžiću beogradski sud oduzeo stan, no nije rečeno kada se to desilo. MO Srbije je krajem oktobra prošle godine uputilo dopis u kojem se kaže da Samardžić može izmijeniti svoj stambeni status lica sa stanom u status lica bez stana ako se Vojno-građevinskom centru Beograd obrati zahtjevom za vraćanje predmetnog stana, odnosno, raskine Ugovor o zakupu stana na neodređeno vrijeme. Što to znači?

Iz MO Crne Gore su priznali da je 200.000 eura za Samardžićev stan u Tivtu Vlada odobrila 2009, dakle dok je, prema dopisu MO Srbije, on imao stan u Nehruovoj ulici u Beogradu. A u vrijeme dok je još vodio postupak oko stana u Beogradu, Samardžić je trgovao sa MO Srbije. Učesnik je sramne proljetošnje transakcije sa MO Srbije, kada je šest operativnih crnogorskih aviona Galeb G-4 trampljeno za izvjesni polovni uređaj i gomilu dosijea. Samardžić je tvrdio da je Crna Gora na tom poslu i zaradila!

Druga dilema glasi: zbog čega Samardžić, pošto je navodno „izvisio” za stan u Beogradu, nije konkurisao za neki od stanova koje dodijeljuje MO Crne Gore? Viceadmiral očigledno ima delikatnije stambene zahtjeve, jer se uselio u novosagrađeni kompleks na Trgu od magnolija, koji je privatno-javno partnerstvo firme Građevinar iz Podgorice, vlasnika Miloša Šukovića sa SO Tivata, odnosno gradonačelnika Miodraga Kankaraša.

I Kankaraš i Samardžić su odigrali ulogu u „privatizaciji” MTRZ Sava Kovačević, zapravo u nečem što je aktuelni premijer dr Igor Lukšić svojevremeno (časopis Bezbjednost, jul 2009) definisao kao „dugogodišnji zakup zemljišta uz kupovinu imovine ovog zavoda”. U toj priči je od početka i Samardžić – najprije kao komandant Mornarice bivše VSCG, zatim zamjenik načelnika GŠ VCG, pomoćnik ministra odbrane za materijalne resurse. Krajem 2007. je Samardžić ispred MO vodio dogovore sa SO Tivat i članovima sindikata MTRZ Sava Kovačević oko zamjena stanova i lokacija.

Od 2004. se rasprodaje vojna imovina, ukupno je prodato 16 vojnih nekretnina, od toga 12 u organizaciji bivšeg Fonda za reformu sistema odbrane SCG. Novac je, svejedno, uplaćivan na račun Ministarstva finansija, na čijem je čelu bio Igor Lukšić. Ukupno je prihodovano 43,3 miliona eura, što je iznos jednogodišnjeg budžeta za MO.

No, najveći dio novca je potrošen za vojne socijalne programe, isplatu zaostalih naknada i zarada, vojni penzioni fond, itd. Od 2004, kada je Crna Gora obnovila finansiranje, oružane snage su crnogorske građane – uključujući i prihode od pivatizacije – koštale približno oko 400 miliona eura. Što smo dobili zauzvrat?

Uniformisani i srazmjerno skupi – haos. Tek je je 1. februara ove godine, na proširenom kolegijumu načelnika GŠ, Samardžić naredio da se naprave „knjige materijalne formacije”; u prijevodu, da se zna što svaka jedinica ima od naoružanja i opreme. I laik može pretpostaviti obim javašluka u jednoj organizaciju u kojoj godinama ne znaju sa čime sve raspolažu.

Plate pripadnika VCG su veće od državnih službenika i namještenika. Od kad postoji VCG, oficirima, podoficirima, vojnim penzionerima i građanskim licima na radu u MO podijeljeno je tačno 521 stan; na tom bi podatku pozaviđeli bilo koji drugi državni organ ili ustanova – o pripadnicima policije da ne govorimo. Troiposobne stanove dobili su i podoficiri, zatim pripadnici nekadašnjeg 7. bVP, njihove kolege iz 4. bVP, te pripadnici VBA i VOA, koji su prekonoći postali turbo Crnogorci.

Slično je i sa kadrovima. Bivši načelnik 3. centra VOA (Vojno-obavještajne agencije) u Podgorici, pukovnik Vladislav Vlahović, postavljen je za komandanta Vazduhoplovne baze u Golubovcima. Vučinić i Samardžić su, doznajemo, sada Vlahovića predložili za zamjenika šefa crnogorske vojne misije pri NATO u Briselu. Potpukovnik Darko Burić, Vlahovićev nasljednik na dužnosti načelnika nekadašnjeg 3. centra VOA, sada je kod Samardžića zamjenik načelnika J-2 (Odjeljenja za obavještajno-izviđačke poslove GŠ).

Komandant 4. bVP, pukovnik Veselin Medojević, načelnik je Odjela Vojne policije GŠ. Bivši komandant 108. obalske raketne brigade iz Radovića, kapetan bojnog broda Branislav Keković, zapovjedao je jedinicom mornaričke haubice koje su 1991. tukle dubrovačko područje – sada je načelnik Odsjeka za strategijsko planiranje odbrane MO i koordinator izrade Stategijskog pregleda odbrane, još jednog kapitalnog promašaja MO i VCG, itd. Ovaj Samardžićev mornarički kolega će, po preporuci Vučinića, biti postavljen za novog vojnog atašea u Ljubljani.

Za razliku od njih, neki od najkvalifikovanijih viših oficira su godinama zapostavljeni – službeno imaju status „neraspoređenih”. Poput pukovnika Gorana Medojevića ili pukovnika Vučete Stanišića, koji su prije par godina završili komandno-štabne škole u Zagrebu i Rimu po NATO standardu. Pukovnika Velisava Bojića, iskusnog kontra-obavještajca, koji je za doba jugoslovenske vojske bio izložen šikaniranju kao „crnogorski separatista”, doslovno su Vučinić i Samardžić najurili iz VCG…

A kako u praksi djeluje civilna kontrola i zakonitost rada MO i VCG? Predsjednik Filip Vujanović. koji po Ustavu i Zakonu o odbrani komanduje VCG, 2006. je nezakonito – jer nije bio donešen ni Ustav ni zakon – unaprijedio i postavio (za zamjenika načelnika GŠ) viceadmirala Samardžića. Za finansijske malverzacije utvrđene u izvještaju Državne revizorske institucije u MO – a deponovane potpise u bankama su imali samo ministar Vučinić i Samardžić – nikom ništa.

Načelnik GŠ Samardžić uzastopno dolazi u Skupštinu, na sjednice Odbora za bezbjednost i odbranu, ne samo u uniformi, već sa poslanicima vodi rasprave o budžeti i drugim pitanjima. To je skandalozna činjenica, ali je slikovit prikaz stanja – VCG se ne nalazi pod civilnom i demokratskom kontrolom kako propisuje Ustav, čl. 129, st. 2.

Naime, brojni oficiri su skinuli uniforme, obukli odjela, da bi bili postavljeni na ključna mjesta u MO, na najosjetljivije funkcije civilnog nadzora u MO kao aktivni oficiri!

Karakterističan primjer je pukovnik Rifet Kosovac (po sili zakona morao biti penzionisan, a nije), pomoćnik ministra odbrane za materijalne resurse, raniji komandant 568. centra za vojnu obuku. Pukovnik Kosovac sada vodi poslove planiranja, organizacije i funkcionisanja materijalnog obezbjeđenja i MO i VCG.

Isto to je 2007-2008. uradio Samardžić; bio je takođe pomoćnik za materijalne resurse, prethodno skinuo uniformu, obukao „civilku”. Onda je, postavljenjem za načelnika GŠ, krajem 2008. opet uskočio u uniformu. Bolje da nije.

Vladimir JOVANOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

ZORAN BRĐANIN NA ČELU UPRAVE POLICIJE: Vršilac dužnosti podijelio vlast

Objavljeno prije

na

Objavio:

URA je „progurala“ jednog, premijer Krivokapić priželjkivao je drugog, dok je DF saopštio da neće podržati nijednog kandidata koga predloži Vlada, pošto smatraju da je njihov favorit nezakonito eliminisan iz trke za direktora UP

 

Vlada je u utorak imenovala Zorana Brđanina za vršioca dužnosti direktora Uprave policije. Dosadašnji rukovodilac Odjeljenja za analitiku i unaprjeđenje rada policije bio je favorit URA-e koja je isticala da je riječ o školovanom profesionalcu. Na drugoj strani, premijer Zdravko Krivokapić je navijao za Dragana Klikovca, jednako školovanog dugogodišnjeg policajca i aktuelnog rukovodioca Operativno-komunikacionog centra (OKC).

Javnosti nije poznato šta je, ili ko, presudio. Zato smo upoznati sa stavom Demokratskog fronta da neće podržati nijednog kandidata za zvanje prvog policajca u Crnoj Gori.

,,DF je organizacija koja se protivi svemu sve što nije apsolutno po njihovoj volji“, komentarisao je takvu odluku, uz osmijeh, potpredsjednik Vlade zadužen za bezbjednosni sektor Dritan Abazović navodeći „cijenim svačije mišljenje pa i njihovo, ali zaista ne bih imao neki specifičan komentar”. Iako su novinske stranice punili tekstovi o ozbiljnom sukobu čelnika izvršnih vlasti zbog imenovanja šefa policije, Abazović tvrdi da nije bilo riječi o većem mimoilaženju.

,,Bilo je različitih mišljenja i to je po meni demokratski, ne bi trebalo to da nas čudi. Mislim da je sada u Crnoj Gori s jednoumljem završeno i mi bilo kakve monopole ne možemo više da prihvatimo“, objašnjavao je Abazović. „U demokratskoj atmosferi smo razgovarali, razmijenili mišljenja, vodili dijalog i čini mi se došli do najboljeg rješenja. Na kraju to je prijedlog ministra Sergeja Sekulovića i smatram da je to krajnje primjereno“.

Zoran Brđanin se kao ozbiljan kandidat za direktora UP-a pominje još od avgustovskih izbora, čim je postalo jasno da će doći do sveobuhvatnih kadrovskih izmjene u bezbjednosnim strukturama. U borbi za to mjesto, tvrde naši dobro obaviješteni sagovornici, pomogao mu je i nekadašnji resorni ministar  u prelaznoj Vladi Goran Danilović, koji je kod svojih koalicionih  kolega urgirao da ukažu povjerenje čovjeku koji ima njegovo povjerenje. Kod DF-a mu, međutim, ta nastojanja nijesu prošla. Zato se Danilović oglasio i  ogradio od izjava čelnika DF-a koji su poručili da Koalicija za budućnost Crne Gore ne pristaje da pripadnici režima Mila Đukanovića, „pod jeftinim izgovorima i protivzakonitim radnjama“, eliminišu jedine ozbiljne i odgovorne kandidate za direktora UP-a. Iz Danilovićeve Ujedinjene Crne Gore tada je saopšteno da je DF iznio grubu i netačnu ocjenu.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte ostatak teksta u štampanom izdanju Monitora od 26. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

OD PEKINGA DO TUZI – ŽIVOT U SLUŽBI POLITIKE: Između nada i barikada

Objavljeno prije

na

Objavio:

Premijer tek treba da pojasni započetu priču o novim državljanima. A Vlada ima i prečeg posla. Za početak, valja ići u Tuzi. Pa u Nikšić (izbori). I Skupštinu (budžet). Potom  će već biti jasnije šta je kome činjeti

 

Ponovo živimo u zanimljivim vremenima.

„Dobro jutro svima sa slobodne crnogorske teritorije – iz Ambasade Crne Gore pri Svetoj Stolici i pri Malteškom redu!“, pozdravio je u srijedu ujutru svoje pratioce na Tviteru bivši ambasador u Vatikanu Miodrag Vlahović. Krajem  dana, nakon što je predsjednik Milo Đukanović potpisao ukaz o razrješenju osam ambasadora koji nijesu bili po volji novih vlasti, Vlahović stavlja tačku na pobunu: „Bila je časti da budem ambasador…“.

,,Bilo je veliko zadovoljstvo, izuzetna čast i ponos predstavljati Crnu Goru na poziciji ambasadora u Narodnoj Republici Kini“, oglasio se i Darko Pajović, najplaćeniji crnogorski diplomata, nakon što su do njega stigle vijesti o Đukanovićevoj otkomandi. „Na kraju, a zapravo na početku, hvala mojoj porodici, prijateljima i svim pristojnim građanima Crne Gore za svu vašu podršku“, poručio je Pajović. Tako se na sebi svojstven način osvrnuo i na  nepristojne koji nijesu  podržali  ono što je radio kao predsjednik Pozitivne CG, opozicione partije koja se podijelila, pa potčinila DPS-u i krupnom kapitalu, da bi potom pala u zaborav. Zato je Pajović nagrađen funkcijom predsjednika parlamenta a potom i ambasadorskim mjestom u Kinu.

Javni sukob Vlade i sada već i bivših, ambasadora iskoristio je Đukanović da ukaže na politički revanšizam novih vlasti,  pokaže  kako kao predsjednik  neće pokušavati da prepravlja izborni rezultat i naglasi da smijenjeni ambasadori koji su, uglavnom, njegovom voljom otišli u diplomatska predstavništva „ne smiju biti kvalifikovani kao osobe koje rade na štetu i protiv interesa države“. U saopštenju iz njegovog kabineta objašnjava se kako je predsjednik odluku o opozivu osam ambasadora donio „poštujući kohabitaciju vlasti“, a nakon „korekcije obrazloženja“ iz MVP.

Dugo znamo predsjednika DPS-a i njegove demokratske i ekonomske potencijale. Tu jedno saopštenje i (još) jedna afera neće mnogo promijeniti. Ali bi čelnici izvršne vlasti i iz ove priče trebalo da nauče koliko je važno da što prije formiraju stručne timove sposobne da posao obave zakonito i u skladu sa važećom procedurom i praksom. Da ne bi Miodrag Vlahović juče, ili Milivoje Katnić, sjutra, od svog razrješenja pravili novu bitku na Neretvi.

Sličnih priča imamo i na domaćem terenu.  

Nadležni iz Ministarstva zdravlja odlučili su da zatvore lokale u Tuzima, Danilovgradu i Baru uz obrazloženje da stanovnici Podgorice, nakon zatvaranja kafića, restorana i kafana u glavnom gradu zbog loše epidemiološke situacije, tamo idu u provod i šire zarazu. Ostalo je nejasno zašto nadležni ne zabrane međugradski saobraćaj iz Podgorice, nego sankcionišu ugostitelje i stanovnike mjesta u kojima je epidemiološka situacija mnogo bolja. (Ne)očekivano, uslijedila je reakcija.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte ostatak teksta u štampanom izdanju Monitora od 26. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PREPORUKA MISIJE UNESCO – UKLONITI KAFE RESTORAN NA TURSKOM RTU: VERIGE 65 NANOSE ŠTETU UNIVERZALNOJ VRIJEDNOSTI KOTORA

Objavljeno prije

na

Objavio:

Misija Centra za svjetsku baštinu u slučaju kafe-restorana Verige 65 sugeriše Državi ugovornici da bi mogućnost povratka u pređašnje stanje trebalo da bude ključna karakteristika

 

Da li će privremeni ugostiteljski objekat Verige 65 podignut na najatraktivnijem dijelu obale Bokokotorskog zaliva, na lokaciji Turski rt, na prolazu Verige, uskoro biti uklonjen? To zavisi od toga da li će nadležno Ministarstvo ekologije, planiranja prostora i urbanizma, ispoštovati preporuke iz izvještaja Zajedničke reaktivne monitoring misije Centra za svjetsku baštinu UNESCO-a/ ICOMOS-a, sačinjen 2018. za prirodno i kulturno-istorijsko područje Kotora.

Riječ je o posljednjem izvještaju koji je pripremio stručni tim pomenutih institucija, nakon što su krajem oktobra 2018. godine boravili u Boki i sagledali stanje zaštićenog dobra na licu mjesta.  Najvažnije pitanje sa kojim se dobro suočava u posljednjih nekoliko godina je pretjerana urbanizacija obala Boke Kotorske, prvenstveno Kotorsko-risanskog zaliva i duž prolaza Verige, konstatuje se, između ostalog u Izvještaju. Devastacija prostora Opštine Kotor, donošenje brojnih planskih dokumenata kojima je planirana izgradnja velikog broja neprimjerenih objekata, turističkih i stambenih naselja, prijetila je da se područje Boke skine sa UNESCO-ve Liste svjetske baštine, na koju je upisano 1979.

Zadatak misije je, da pored procjene ukupnog stanja konzervacije dobra, postavljanja opštih principa upravljanja i očuvanja Izuzetne univerzalne vrijednosti dobra, donese preporuke i sugestije za pravilno upravljanje dobrom. Jedna od brojnih preporuka, označena kao Ulaz u prolaz Verige, odnosi se na postupanje vezano za dvospratni kafe-restoran poznat pod imenom Verige 65, čijom je izgradnjom trajno oštećen dio do tada netaknute prirode Turskog rta i jednog od najljepših vidikovaca u Boki.

„Treba ograničiti ‘privremeno’ postojanje objekta na Turskom rtu. Definicije u Planu za postavljanje objekata ‘privremenog karaktera‘ treba izmijeniti kako bi se njegova primjena ograničila na istinski privremene strukture, koje se očigledno mogu vratiti u prvobitno stanje, a saglasnost na njih treba ograničiti”, navodi se u preporuci pod brojem 24 ovog izvještaja.

Iako je Uprava za zaštitu kulturnih dobara dala saglasnost na gradnju, eksperti misije smatraju da „zidana struktura objekta ima sve karakteristike stalnosti… ona je odgovor maloj katoličkoj kapeli iz venecijanskog perioda na suprotnoj tački, čineći da u upoređenju izgleda beznačajno… Njeno prisustvo uklanja ilustraciju istorijske distinkcije, pošto je ova strana (Turski rt) istorijski neizgrađena. Prema mišljenju misije ona nanosi štetu Izuzetnoj univerzalnoj vrijednosti dobra”.

Odgovorni u nadležnim institucijama Crne Gore nisu tako razmišljali. Tokom burnih događaja koji su obilježili izgradnju kafea Verige 65, iza kojeg stoji firma Hefesta DOO iz Herceg Novog, u vlasništvu Aleksandra Šćepanovića i njegove sestre, crnogorske manekenke Jelene Šćepanović, navodno bliske prijateljice predsjednika Mila Đukanovića, značajnu ulogu ilmala je tadašnja direktorica Uprave za zaštitu kulturnih dobara Anastazija Miranović. Ona je u decembru 2015. izdala konzervatorske uslove za izradu projekta kafe-restorana. Zatim je u martu 2016, istoga dana kada je investitor podnio zahtjev za davanje saglasnosti na projekat, isti odobrila. Iako firma Hefesta tada nije imala ugovor o zakupu sa JP Morsko dobro.

Branka PLAMENAC
foto: verige65
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 26. februara ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati
Advertisement

Kolumne

Novi broj

Facebook

Izdvajamo