Povežite se sa nama

MONITORING

Uniformisani haos

Objavljeno prije

na

Prijetnje štrajkom, masovne tužbe pripadnika VCG zbog navodnih mahinacije oko dodjele stanova i zakidanja na dodacima za prekovremeni rad i prijevoz. Što je pozadina ovih komešanja? Najprije činjenica da VCG nije reformisana, niti su oružane snage stavljene pod transparentnu civilnu kontrolu.

VCG je nastala od ostataka jugoslovenske vojske – 2. korpusa KoV-a, mornaričkog korpusa, 172. lovačko-bombarderske brigade, ekspozitura vojnih službi bezbjednosti (VBA i VOA), 4. i 7. bataljona vojne policije (bVP), vazduhoplovne i pozadinske baze, vojno-medicinskih ustanova… Oficirski kadar je ideološki vaspitavan u bivšoj jugoslovenskoj vojsci. U konkretnim domaćim prilikama, jugoslovenska vojska je imala ulogu zastrašivanja, obavještajne i propagandne djelatnosti protiv pristalica crnogorske nezavisnosti. Nakon referenduma 2006, najveći dio oficira i podoficira je iz jugoslovenske prosto uskočio u crnogorsku uniformu. Vojska je izgubila neke od tradicionalnih funkcija; policija od 2004. obezbjeđuje državnu granicu.

To je bilo zatečeno stanje, kada su ustrojeni Ministarstvo odbrane (MO) i VCG. U međuvremenu, čak tri puta mijenjani zakoni o vojsci; raspuštani su i ponovo ustrojavani vidovi oružanih snaga, dopisivane su i brisane iz popisa čitave brigade. Ljetos je usvojen Strategijski pregled odbrane, ključni koncepcijski dokument, a da u njemu nije odgovoreno na pitanje kako će VCG ispuniti ustavnu obavezu odbrane vazdušnog prostora, akvatorija i epikontinentalnog pojasa. Dokument Plan odbrane Crne Gore nije ni usvojen.

Prioriteti čelnika MO (i VCG, kao organizacionog djela MO) bili su drukčije naravi. O tome svjedoči službena revizija poslovanja; ustanovljeno je da MO krši Zakon o javnim nabavkama, te da se prihodi budžeta MO ne evidentiraju po zakonu.

Jedna od prvih investicija MO su bila dva džipa land kruzera od po oko 50.000 eura – za ministra i načelnika GŠ VCG, Bora Vučinića i viceadmirala Dragana Samardžića. Od avgusta prošle godine, sa prijavljenim dodatnim prihodom od 400 eura mjesečno, Samardžić je i član odbora direktora Montenegro difens industri (MDI), državne firme za trgovinu naoružanjem. Time je prekršen ne samo Kodeks vojne etike, nego i čl. 56 i 57 Zakona o vojsci koji preciziraju da „lice u službi u Vojsci ne smije da koristi bilo kakvu povoljnost službe u Vojsci za ostvarivanje ličnih interesa” i da ne smije da obavlja poslove „koji mogu da izazovu sukob između javnog interesa i njegovih privatnih interesa”.

Sada Samardžić, ispred VCG utvrđuje „viškove” koje potom liferuje preko MDI, gdje sjedi u menadžmentu! Osim toga, MDI se bavi uvozom i reeksportom naoružanja iz susjednih u treće države; ukupan deklarisani obrt tog biznisa u Crnoj Gori je za 2009. bio 7,48 miliona eura. U MDI je Samardžić imenovan odlukom Vlade Mila Đukanovića.

Ispostavilo se i da mu je za stan u Tivtu od 102 kvadrata Vlada iskeširala 200.000 eura iz državnog budžeta. Nakon upita Vijesti, iz MO su dali polovičan odgovor, bitno prikrivajući što se u stvari dešava sa Samardžićevim stanovima.

Prema saznanju izvještača Monitora, Samardžić je sa organima tadašnje SRJ sklopio 23. jula 2001. Ugovor o zakupu na neodređeno vrijeme za troiposobni stan od 103,98 kvadrata u Nehruovoj ulici br. 79 u Beogradu. Oko toga stana vođen je sudski postupak; sada je MO saopštilo da je Samardžiću beogradski sud oduzeo stan, no nije rečeno kada se to desilo. MO Srbije je krajem oktobra prošle godine uputilo dopis u kojem se kaže da Samardžić može izmijeniti svoj stambeni status lica sa stanom u status lica bez stana ako se Vojno-građevinskom centru Beograd obrati zahtjevom za vraćanje predmetnog stana, odnosno, raskine Ugovor o zakupu stana na neodređeno vrijeme. Što to znači?

Iz MO Crne Gore su priznali da je 200.000 eura za Samardžićev stan u Tivtu Vlada odobrila 2009, dakle dok je, prema dopisu MO Srbije, on imao stan u Nehruovoj ulici u Beogradu. A u vrijeme dok je još vodio postupak oko stana u Beogradu, Samardžić je trgovao sa MO Srbije. Učesnik je sramne proljetošnje transakcije sa MO Srbije, kada je šest operativnih crnogorskih aviona Galeb G-4 trampljeno za izvjesni polovni uređaj i gomilu dosijea. Samardžić je tvrdio da je Crna Gora na tom poslu i zaradila!

Druga dilema glasi: zbog čega Samardžić, pošto je navodno „izvisio” za stan u Beogradu, nije konkurisao za neki od stanova koje dodijeljuje MO Crne Gore? Viceadmiral očigledno ima delikatnije stambene zahtjeve, jer se uselio u novosagrađeni kompleks na Trgu od magnolija, koji je privatno-javno partnerstvo firme Građevinar iz Podgorice, vlasnika Miloša Šukovića sa SO Tivata, odnosno gradonačelnika Miodraga Kankaraša.

I Kankaraš i Samardžić su odigrali ulogu u „privatizaciji” MTRZ Sava Kovačević, zapravo u nečem što je aktuelni premijer dr Igor Lukšić svojevremeno (časopis Bezbjednost, jul 2009) definisao kao „dugogodišnji zakup zemljišta uz kupovinu imovine ovog zavoda”. U toj priči je od početka i Samardžić – najprije kao komandant Mornarice bivše VSCG, zatim zamjenik načelnika GŠ VCG, pomoćnik ministra odbrane za materijalne resurse. Krajem 2007. je Samardžić ispred MO vodio dogovore sa SO Tivat i članovima sindikata MTRZ Sava Kovačević oko zamjena stanova i lokacija.

Od 2004. se rasprodaje vojna imovina, ukupno je prodato 16 vojnih nekretnina, od toga 12 u organizaciji bivšeg Fonda za reformu sistema odbrane SCG. Novac je, svejedno, uplaćivan na račun Ministarstva finansija, na čijem je čelu bio Igor Lukšić. Ukupno je prihodovano 43,3 miliona eura, što je iznos jednogodišnjeg budžeta za MO.

No, najveći dio novca je potrošen za vojne socijalne programe, isplatu zaostalih naknada i zarada, vojni penzioni fond, itd. Od 2004, kada je Crna Gora obnovila finansiranje, oružane snage su crnogorske građane – uključujući i prihode od pivatizacije – koštale približno oko 400 miliona eura. Što smo dobili zauzvrat?

Uniformisani i srazmjerno skupi – haos. Tek je je 1. februara ove godine, na proširenom kolegijumu načelnika GŠ, Samardžić naredio da se naprave „knjige materijalne formacije”; u prijevodu, da se zna što svaka jedinica ima od naoružanja i opreme. I laik može pretpostaviti obim javašluka u jednoj organizaciju u kojoj godinama ne znaju sa čime sve raspolažu.

Plate pripadnika VCG su veće od državnih službenika i namještenika. Od kad postoji VCG, oficirima, podoficirima, vojnim penzionerima i građanskim licima na radu u MO podijeljeno je tačno 521 stan; na tom bi podatku pozaviđeli bilo koji drugi državni organ ili ustanova – o pripadnicima policije da ne govorimo. Troiposobne stanove dobili su i podoficiri, zatim pripadnici nekadašnjeg 7. bVP, njihove kolege iz 4. bVP, te pripadnici VBA i VOA, koji su prekonoći postali turbo Crnogorci.

Slično je i sa kadrovima. Bivši načelnik 3. centra VOA (Vojno-obavještajne agencije) u Podgorici, pukovnik Vladislav Vlahović, postavljen je za komandanta Vazduhoplovne baze u Golubovcima. Vučinić i Samardžić su, doznajemo, sada Vlahovića predložili za zamjenika šefa crnogorske vojne misije pri NATO u Briselu. Potpukovnik Darko Burić, Vlahovićev nasljednik na dužnosti načelnika nekadašnjeg 3. centra VOA, sada je kod Samardžića zamjenik načelnika J-2 (Odjeljenja za obavještajno-izviđačke poslove GŠ).

Komandant 4. bVP, pukovnik Veselin Medojević, načelnik je Odjela Vojne policije GŠ. Bivši komandant 108. obalske raketne brigade iz Radovića, kapetan bojnog broda Branislav Keković, zapovjedao je jedinicom mornaričke haubice koje su 1991. tukle dubrovačko područje – sada je načelnik Odsjeka za strategijsko planiranje odbrane MO i koordinator izrade Stategijskog pregleda odbrane, još jednog kapitalnog promašaja MO i VCG, itd. Ovaj Samardžićev mornarički kolega će, po preporuci Vučinića, biti postavljen za novog vojnog atašea u Ljubljani.

Za razliku od njih, neki od najkvalifikovanijih viših oficira su godinama zapostavljeni – službeno imaju status „neraspoređenih”. Poput pukovnika Gorana Medojevića ili pukovnika Vučete Stanišića, koji su prije par godina završili komandno-štabne škole u Zagrebu i Rimu po NATO standardu. Pukovnika Velisava Bojića, iskusnog kontra-obavještajca, koji je za doba jugoslovenske vojske bio izložen šikaniranju kao „crnogorski separatista”, doslovno su Vučinić i Samardžić najurili iz VCG…

A kako u praksi djeluje civilna kontrola i zakonitost rada MO i VCG? Predsjednik Filip Vujanović. koji po Ustavu i Zakonu o odbrani komanduje VCG, 2006. je nezakonito – jer nije bio donešen ni Ustav ni zakon – unaprijedio i postavio (za zamjenika načelnika GŠ) viceadmirala Samardžića. Za finansijske malverzacije utvrđene u izvještaju Državne revizorske institucije u MO – a deponovane potpise u bankama su imali samo ministar Vučinić i Samardžić – nikom ništa.

Načelnik GŠ Samardžić uzastopno dolazi u Skupštinu, na sjednice Odbora za bezbjednost i odbranu, ne samo u uniformi, već sa poslanicima vodi rasprave o budžeti i drugim pitanjima. To je skandalozna činjenica, ali je slikovit prikaz stanja – VCG se ne nalazi pod civilnom i demokratskom kontrolom kako propisuje Ustav, čl. 129, st. 2.

Naime, brojni oficiri su skinuli uniforme, obukli odjela, da bi bili postavljeni na ključna mjesta u MO, na najosjetljivije funkcije civilnog nadzora u MO kao aktivni oficiri!

Karakterističan primjer je pukovnik Rifet Kosovac (po sili zakona morao biti penzionisan, a nije), pomoćnik ministra odbrane za materijalne resurse, raniji komandant 568. centra za vojnu obuku. Pukovnik Kosovac sada vodi poslove planiranja, organizacije i funkcionisanja materijalnog obezbjeđenja i MO i VCG.

Isto to je 2007-2008. uradio Samardžić; bio je takođe pomoćnik za materijalne resurse, prethodno skinuo uniformu, obukao „civilku”. Onda je, postavljenjem za načelnika GŠ, krajem 2008. opet uskočio u uniformu. Bolje da nije.

Vladimir JOVANOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

DONACIJE VLADE I DRŽAVNIH PREDUZEĆA SPC: Blagoslov koji nas košta milione 

Objavljeno prije

na

Objavio:

Od 2011. do ove godine Eparhiji budimljansko nikšićkoj iz budžeta je isplaćeno 1,9 miliona eura. Mitropoliji Crnogorsko primorskoj uplaćeno je 1,6 miliona eura. Najveći dio u posljednje četiri godine: 2021. godine 437 hiljada, 2022. – 654 hiljada eura, tokom protekle 208 hiljada i ove godine 106 hiljada eura

 

Vlada Crne Gore je u junu prošle godine odobrila 220.000 eura Eparhiji budimljanko-nikšićkoj za rekonstrukciju Saborne crkve Svetog Vasilija Ostroškog u Nikšiću. Državna revizorska institucija (DRI) je, u svom nedavnom Izvještaju o Budžetu za 2023, ustanovila da nema priložene propratne dokumentacije, kao i da nije navedena obaveza izvještavanja o utrošku navedenih sredstava.

U izvještaju DRI se navodi da im je Ministarstvo pravde proslijedilo dopis Eparhije budimljansko-nikšićke u kom je navedeno da je do 1. jula 2024. godine, utrošen iznos od 60.000, dok će se preostalih 160.000 eura biti utrošeno u narednom periodu.

Iz DRI su naveli da je ovim prekršeno niz pravila, te da su ,,Vlada i resorna ministarstva dužni da prije usvajanja zaključaka i plaćanja iz tekuće budžetske rezerve obezbijede relevantnu dokumentaciju kojom se vrši pravdanje odobrenog iznosa, kako je i predviđeno aktom o bližim kriterijumima za korišćenje sredstava tekuće i stalne budžetske rezerve i uputstvom o radu državnog trezora”.

U posljednje četiri godine, Vlada je za finansiranje vjerskih zajednica za četiri godine isplatila milion i 975 hiljada eura. Najviše novca je izdvojila za Mitropoliju crnogorsko-primorsku Srpske pravoslavne crkve – 930 hiljada, potom za Islamsku zajednicu u Crnoj Gori – 331 hiljadu, dok je Eparhiji budimljansko-nikšićkoj SPC dala 278 hiljada eura. Crnogorska pravoslavna crkva je za isti period dobila 231 hiljadu eura. Ostalih 13 vjerskih zajednica dobilo je između hiljadu i po i 55 hiljada eura, koliko je dobila Jevrejska zajednica.

Raniji izvještaj DRI-ja je pokazao da je posebno sporno finansiranje srednjih vjerskih škola, za što je iz budžeta isplaćeno 4,9 miliona eura. Čak tri miliona i sto hiljada eura dobila je Medresa ,,Mehmed Fatih” Islamske zajednice u Tuzima, a milion i 800 hiljada Gimnazija ,,Sveti Sava” Mitropolije crnogorsko-primorske u Podgorici.

Centar za građansko obrazovanje (CGO) je proteklog mjeseca podnio Specijalnom državnom tužilaštvu (SDT) krivičnu prijavu protiv NN lica koja su od 2019. do 2023. godine odobrili isplatu 4,9 miliona eura za finansiranje srednjih vjerskih škola u Crnoj Gori. ,,To je urađeno suprotno Opštem zakonu o obrazovanju i vaspitanju, što je utvrdila i Državna revizorska institucija (DRI) i dala negativno mišljenje na usklađenost finansiranja srednjih vjerskih škola sa ovim zakonom, a što ukazuje i na zloupotrebu službenog položaja sa ogromnom štetom za Budžet Crne Gore”, naveli su iz CGO.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 6. decembra ii na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PREUZIMANJE VLASTI U BUDVI: Smjena  iz  Spuža

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nakon što je potvrdio optužnicu tužilaštva protiv gradonačelnika Budve  Mila Božovića, Viši sud je istovremeno dao odobrenje da se u spuški zatvor unesu službena dokumenta Božoviću na potpis. Omogućeno mu je da potpiše dva rješenja – o razrješenju Jasne Dokić i imenovanju Nikole Jovanovića za potpredsjednika Opštine Budva

 

 

U utorak, 03.decembra ,udaljena je sa radnog mjesta  potpredsjednica Opštine Jasna Dokić, od strane grupe građana predvođene Nikolom Jovanovićem, liderom političke grupacije Budva naš grad, nakon što ju je rješenjem iz  Spuža smijenio gradonačelnik Milo Božović, kome se sudi za organizovani kriminal i šverc narkoktika. Božović je, istovremeno,  postavio Jovanovića za potpredsjednika.

“Kada sam došla na posao i ušla u kancelariju Službe predsjednika pored kabineta, okružili su me nepoznati ljudi. Nijesu mi dozvolili da uđem u kabinet u kojem je Jovanović već sjedio. Kancelarija i predvorje bili su puni ljudi od kojih su mnogi bili meni nepoznati jer nisu zaposleni u Opštini. Tražila sam da uđem u kabinet kada mi se obratio Jovanović  uvredama,  govoreći “ti si niko i ništa, ti si obična nula, idi odavde… Pokazivao je rješenje o razrješenju sa funkcije uz konstataciju da se on sada za sve pita. Cijelo vrijeme iza mojih leđa stajali su pripadnici privatnog obezbjeđenja…” opisala je potpredsjednic Dokić. Ona je, kako navodi, bila prinuđena da pokupi svoje lične stvari i napusti kabinet.

Jovanović je demantovao da ju je vrijeđao i omalovažavao. Dokić se, kako je on naveo, u kabinet predsjednika Opštine  pojavila sa dvojicom pripadnika obezbjeđenja. “ Saopšteno joj je da je razriješena i da kod sekretarke kabineta preuzme rješenje o razrešenju. Nakon što je odbila da preuzme rješenje, omogućeno joj je da preuzme lične stvari iz kancelarije predsjednika” – kazao je novopostavljeni potpredsjednik opštine Budva.

Iako je Viši sud u Podgorici tri dana ranije potvrdio optužnicu tužilaštva protiv Božovića, istovremeno je  dao odobrenje da se u spuški zatvor unesu službena dokumenta  Božoviću na potpis, čime mu je omogućeno da potpiše dva rješenja –  jedno o razrješenju Jasne Dokić, i drugo o imenovanju Nikolu Jovanovića za potpredsjednika Opštine Budva. Jovanović je sjeo u fotelju potpredsjednika i bez stava odborničke većine, preuzeo vlast u Budvi.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 6. decembra ii na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SLUČAJ BORISA RAONIĆA, GENERALNOG DIREKTORA RTCG: Kikiriki servis

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nakon što je tužilaštvo podiglo optužni prijedlog protiv dijela Savjeta zbog Raonićevog nezakonitog drugog izbora za generalnog direktora, on je odlučio da im uzvrati –  preko RTCG.  Kao jedini gost emisije televizije kojom rukovodi. Ništa druga strana, neugodna pitanja, istina i bakrači. Zategneš kravatu i obrvu i pričaš svom zaposlenom šta ti je volja. Dok javnost ubjeđuješ da vodiš javni servis

 

 

Boris Raonić, dva puta nezakonito izabrani generalni direktor RTCG, slikovito  je ove sedmice demonstrirao kako izgleda  javni servis koji se to samo pravi da jeste. Domaći, balkanski model. Za koji svi znamo da to baš i nije, a napredak mjerimo po tome koliko liči na to što treba da bude.

Nakon što je obznanjeno da je Osnovno tužilaštvo u Podgorici podiglo optužni prijedlog protiv više članova Savjeta RTCG zbog Raonićevog nezakonitog drugog izbora na čelo te kuće u junu prošle godine, on je odlučio da im odgovori, kako drugačije, nego –  preko RTCG.  Kao jedini gost emisije televizije kojom rukovodi. Ništa druga strana, nezavisni stručnjaci, neugodna pitanja, istina i bakrači. Sjedneš lijepo, zategneš kravatu i obrvu i pričaš svom zaposlenom šta ti je volja. Dok javnost ubjeđuješ da vodiš javni servis.

No i Raonić zna da RTCG treba da liči na javni servis, pa na prvo pitanje novinara hoće li podnijeti ostavku nakon optužnog prijedloga, prigodno uzdahne: „Prvo pa muško.Drago mi je da ste se odlučili za takav pristup.U nekim drugim vremenima bi vjerovatno rekli – nijesmo se tako dogovorili“.  Pošto se nisu dogovorili, slijedi pola sata priče o uspjesima Raonića i  opstrukcijama „medijskih i političkih struktura protiv RTCG“, koje i novinar lično primjećuje. Pa o tome kako RTCG već sad može „rame uz rame sa evropskim javnim servisima“. Idila.

Napokon, opet pitanje o optužnom prijedlogu. “Ne postoji šansa da će bilo koji sud potvrditi ovaj optužni prijedlog”, saopštava  sigurno  Raonić, diplomirani pravnik od 2018. godine, zbog čega, a ne samo zbog konflikta interesa kako to želi predstaviti, nije mogao biti zakonito izabran na čelo RTCG  u avgustu 2021.  Novinar normalno – ništa.  Ni pomena o tome da  Raonić,  da su se sprovodili zakoni,  nije mogao biti tu gdje je sve do  2028. godine, kada bi ispunio tadašnji uslov od deset godina radnog iskustva u odgovarajućoj spremi. Vlada mu je, u međuvremenu, priskočila i smanjila uslov na – pet godina.

Nije Raoniću samo to išlo na ruku. Srećna zvijezda ili neka druga sila, tek optužni prijedlog tužilaštva o kom pravnik Raonić samouvjereno danas govori iz fotelje  RTCG, zakasnio je taman toliko da ga neometano izaberu i treći put na čelo Javnog servisa u septembru ove godine.

ODT je predmet formirao 3. juna 2023. godine, zbog neizvršenja pravosnažne presude Osnovnog suda u Podgorici, kojom je utvrđeno da je Raonić u avgustu 2021. godine izabran nezakonito jer je bio u konfliktu interesa kao član Savjeta Agencije za elektronske medije (AEM). Proces je vođen po tužbi Nikole Markovića, jednog od kandidata, koji takođe nije mogao biti izabran na čelo RTCG zbog uslova o radnom iskustvu u odgovarajućoj spremi. Predmet se šetao skoro  godinu i po dana, od ODT do SDT, pa opet nazad. ODT ga je još izviđao u vrijeme kada je Raonić i treći put izabran na tu poziciju. Ni Raoniću danas eto nije jasno zašto je to toliko trajalo.

Presuda zbog čijeg neizvršenja tužilaštvo sada tereti dio članova i predsjednika Savjeta, postala je pravosnažna 10. maja 2023. godine, odlukom Višeg suda, koji je Savjetu RTCG  tada naložio da postupi u skladu sa njom.  Savjet je, međutim, 1. juna iste godine, većinom glasova, za generalnog direktora RTCG ponovo izabrao nezakonito izabranog Raonića, čemu se javno usprotivila samo Marijana Camović Veličković, članica Savjeta i predsjednica SMCG.

Da je Savjet i tada Raonića  izabrao nezakonito,  utvrdio je Osnovni sud u Podgorici  u prvostepenoj presudi u aprilu ove godine.  Po ocjeni suda,  Raonić nije mogao ni drugi put  biti izabran, jer je Savjet morao cijeniti da li ispunjava  uslove u trenutku kada je konkurs raspisan. A ne, kako bi Boris volio a Savjet i uradio, nakon što je podnio ostavku na funkciju u AEM-u.

Raonić tvrdi da je sve urađeno zakonito: „Vi imate odluku suda, pravosnažnu, po tužbi Nikole Markovića koja kaže da se može birati novi direktor od svih prijavljenih kandidata, uključujući i mene”.  Pa ono, može se birati, al se ne može izabrati ako ne ispunjava uslove, a Raonić nije. Što zbog konflikta interesa, što zbog radnog iskustva.  Novinar, opet – ništa.

„Ne postoji pravni stručnjak koji mi nije rekao u prethodnom periodu da je ovo budalaština“, nastavlja Raonić dalje o optužnom prijedlogu.  Koji su do sada javno kritikovali samo njegovi branioci advokati Danilo Milović i Nebojša Aasanović. Na RTCG u zadnja dva dana.

Generalni direktor RTCG potom kaže da on poštuje pravosnažne presude, al da  mu je ova nelogična. Valjda poštuje samo one koje su mu logične.  “Ukoliko se sjutra, kada ja odem odavde, prijavi, recimo, pet direktora lokalnih javnih emitera, to po ovoj presudi suda znači da svi oni moraju da daju ostavke, a samo jedan će biti izabran. Ostala četiri će ostati bez posla”, pojašnjava.  Raonić, pritom,  egzistencijalno i materijalno obezbijeđen, ne bi baš ostao bez posla da je napustio funkciju u AEM-u prije kandidature.  Ostao bi direktor Građanske alijanse (GA), u okviru koje funkcioniše Škola demokratskog rukovođenja, kroz koju su kroz decenije prošle gotovo sve partije vlasti i opozicije. Ili što bi  Raonić rekao: „Sreo sam bukvalno svakog ko nešto znači u Crnoj Gori“.

Agencija za sprječavanje korupcije (ASK) nije  našla ništa sporno u tome što su tri člana Savjeta koji je prvi put izabrao nezakonito Raonića – Milica ŠpajakAmina MurićBojan Baća  bili u poslovnim vezama sa GA.  Murić je i danas  u GA,  Špajak je  programska direktorka NVO Inicijativa mladih za ljudska prava, koja je prema registru nevladinih organizacija jedan od dva osnivača GA, dok je  Baća u vrijeme prvog izbora  bio član Savjeta GA. Podnio je ostavku neposredno pred drugi nezakoniti Raonićev izbor. O tome Boris i Marko, kako je svog zaposlenog pri kraju emisije Raonić počeo da zove, nijesu razgovarali.

Raonić je, umjesto toga,  iznio Marku „nevjerovatno tešku optužbu“.

„Ja imam dokaze da su  brojni ljudi, čak  i postupajući tužioci u ovim predmetima  radili negativne i nezakonite stvari. Tužioci koji su bili postupajući, više ih je bilo, su imali bliske kontakte sa organizovanim kriminalnim grupama..U narednim danima ćemo iznositi te informacije“, kazao je Raonić.  Zašto ih RTCG, kao javni servis rame uz rame s evropskim servisima,  nije iznosila prije optužnog prijedloga, što joj je medijska obaveza, nijesu objašnjavali.  Ostalo je nejasno i zašto bi navodni tužioci u spregama s kriminalom htjeli da sruše Raonića, obzirom da  RTCG prethodno nije ni pomenula da postoje.

Raonić je, sve u svemu, poslao  poruku da ko god tvrdi da je nezakonito na čelu RTCG, spada u kategoriju kriminalaca, zavidnih, korumpiranih i prodanih. Dok je uz njega  „najbolje što Crna Gora ima“. Tu su  i novinari RTCG koji mu kažu da nikad „nijesu bili tako slobodni“. On im, zauzvrat, oprašta sitne greške.  Kao da se ne daj Bože miješa u  uređivačku politiku, primijetio je i da je u Markovoj emisiji bilo grešaka, ali oprostio mu je.  Ne oprašta jedino zaposlenima koji ga lažno optužuju. O istinitosti optužbe sudi on.  To je ta sloboda.

„Mnogi su u Crnoj Gori optuživani za teške stvari od strane tužilaštva, pa se pokazalo da to možda nije bilo tako“, kazao je direktor RTCG, podsjećajući na slučaj državni udar. U odnosu na to ovo je kikiriki, zaključio je.

Kikiriki su, kad je u pitanju Raonić, do sada bile i sudske presude koje su ukazivale na njegove nezakonite mandate. Iako su se smijenile i vlasti i tužilački vrh.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo