Povežite se sa nama

MONITORING

Uniformisani haos

Objavljeno prije

na

uob-Vucinic-Samardyic

Prijetnje štrajkom, masovne tužbe pripadnika VCG zbog navodnih mahinacije oko dodjele stanova i zakidanja na dodacima za prekovremeni rad i prijevoz. Što je pozadina ovih komešanja? Najprije činjenica da VCG nije reformisana, niti su oružane snage stavljene pod transparentnu civilnu kontrolu.

VCG je nastala od ostataka jugoslovenske vojske – 2. korpusa KoV-a, mornaričkog korpusa, 172. lovačko-bombarderske brigade, ekspozitura vojnih službi bezbjednosti (VBA i VOA), 4. i 7. bataljona vojne policije (bVP), vazduhoplovne i pozadinske baze, vojno-medicinskih ustanova… Oficirski kadar je ideološki vaspitavan u bivšoj jugoslovenskoj vojsci. U konkretnim domaćim prilikama, jugoslovenska vojska je imala ulogu zastrašivanja, obavještajne i propagandne djelatnosti protiv pristalica crnogorske nezavisnosti. Nakon referenduma 2006, najveći dio oficira i podoficira je iz jugoslovenske prosto uskočio u crnogorsku uniformu. Vojska je izgubila neke od tradicionalnih funkcija; policija od 2004. obezbjeđuje državnu granicu.

To je bilo zatečeno stanje, kada su ustrojeni Ministarstvo odbrane (MO) i VCG. U međuvremenu, čak tri puta mijenjani zakoni o vojsci; raspuštani su i ponovo ustrojavani vidovi oružanih snaga, dopisivane su i brisane iz popisa čitave brigade. Ljetos je usvojen Strategijski pregled odbrane, ključni koncepcijski dokument, a da u njemu nije odgovoreno na pitanje kako će VCG ispuniti ustavnu obavezu odbrane vazdušnog prostora, akvatorija i epikontinentalnog pojasa. Dokument Plan odbrane Crne Gore nije ni usvojen.

Prioriteti čelnika MO (i VCG, kao organizacionog djela MO) bili su drukčije naravi. O tome svjedoči službena revizija poslovanja; ustanovljeno je da MO krši Zakon o javnim nabavkama, te da se prihodi budžeta MO ne evidentiraju po zakonu.

Jedna od prvih investicija MO su bila dva džipa land kruzera od po oko 50.000 eura – za ministra i načelnika GŠ VCG, Bora Vučinića i viceadmirala Dragana Samardžića. Od avgusta prošle godine, sa prijavljenim dodatnim prihodom od 400 eura mjesečno, Samardžić je i član odbora direktora Montenegro difens industri (MDI), državne firme za trgovinu naoružanjem. Time je prekršen ne samo Kodeks vojne etike, nego i čl. 56 i 57 Zakona o vojsci koji preciziraju da „lice u službi u Vojsci ne smije da koristi bilo kakvu povoljnost službe u Vojsci za ostvarivanje ličnih interesa” i da ne smije da obavlja poslove „koji mogu da izazovu sukob između javnog interesa i njegovih privatnih interesa”.

Sada Samardžić, ispred VCG utvrđuje „viškove” koje potom liferuje preko MDI, gdje sjedi u menadžmentu! Osim toga, MDI se bavi uvozom i reeksportom naoružanja iz susjednih u treće države; ukupan deklarisani obrt tog biznisa u Crnoj Gori je za 2009. bio 7,48 miliona eura. U MDI je Samardžić imenovan odlukom Vlade Mila Đukanovića.

Ispostavilo se i da mu je za stan u Tivtu od 102 kvadrata Vlada iskeširala 200.000 eura iz državnog budžeta. Nakon upita Vijesti, iz MO su dali polovičan odgovor, bitno prikrivajući što se u stvari dešava sa Samardžićevim stanovima.

Prema saznanju izvještača Monitora, Samardžić je sa organima tadašnje SRJ sklopio 23. jula 2001. Ugovor o zakupu na neodređeno vrijeme za troiposobni stan od 103,98 kvadrata u Nehruovoj ulici br. 79 u Beogradu. Oko toga stana vođen je sudski postupak; sada je MO saopštilo da je Samardžiću beogradski sud oduzeo stan, no nije rečeno kada se to desilo. MO Srbije je krajem oktobra prošle godine uputilo dopis u kojem se kaže da Samardžić može izmijeniti svoj stambeni status lica sa stanom u status lica bez stana ako se Vojno-građevinskom centru Beograd obrati zahtjevom za vraćanje predmetnog stana, odnosno, raskine Ugovor o zakupu stana na neodređeno vrijeme. Što to znači?

Iz MO Crne Gore su priznali da je 200.000 eura za Samardžićev stan u Tivtu Vlada odobrila 2009, dakle dok je, prema dopisu MO Srbije, on imao stan u Nehruovoj ulici u Beogradu. A u vrijeme dok je još vodio postupak oko stana u Beogradu, Samardžić je trgovao sa MO Srbije. Učesnik je sramne proljetošnje transakcije sa MO Srbije, kada je šest operativnih crnogorskih aviona Galeb G-4 trampljeno za izvjesni polovni uređaj i gomilu dosijea. Samardžić je tvrdio da je Crna Gora na tom poslu i zaradila!

Druga dilema glasi: zbog čega Samardžić, pošto je navodno „izvisio” za stan u Beogradu, nije konkurisao za neki od stanova koje dodijeljuje MO Crne Gore? Viceadmiral očigledno ima delikatnije stambene zahtjeve, jer se uselio u novosagrađeni kompleks na Trgu od magnolija, koji je privatno-javno partnerstvo firme Građevinar iz Podgorice, vlasnika Miloša Šukovića sa SO Tivata, odnosno gradonačelnika Miodraga Kankaraša.

I Kankaraš i Samardžić su odigrali ulogu u „privatizaciji” MTRZ Sava Kovačević, zapravo u nečem što je aktuelni premijer dr Igor Lukšić svojevremeno (časopis Bezbjednost, jul 2009) definisao kao „dugogodišnji zakup zemljišta uz kupovinu imovine ovog zavoda”. U toj priči je od početka i Samardžić – najprije kao komandant Mornarice bivše VSCG, zatim zamjenik načelnika GŠ VCG, pomoćnik ministra odbrane za materijalne resurse. Krajem 2007. je Samardžić ispred MO vodio dogovore sa SO Tivat i članovima sindikata MTRZ Sava Kovačević oko zamjena stanova i lokacija.

Od 2004. se rasprodaje vojna imovina, ukupno je prodato 16 vojnih nekretnina, od toga 12 u organizaciji bivšeg Fonda za reformu sistema odbrane SCG. Novac je, svejedno, uplaćivan na račun Ministarstva finansija, na čijem je čelu bio Igor Lukšić. Ukupno je prihodovano 43,3 miliona eura, što je iznos jednogodišnjeg budžeta za MO.

No, najveći dio novca je potrošen za vojne socijalne programe, isplatu zaostalih naknada i zarada, vojni penzioni fond, itd. Od 2004, kada je Crna Gora obnovila finansiranje, oružane snage su crnogorske građane – uključujući i prihode od pivatizacije – koštale približno oko 400 miliona eura. Što smo dobili zauzvrat?

Uniformisani i srazmjerno skupi – haos. Tek je je 1. februara ove godine, na proširenom kolegijumu načelnika GŠ, Samardžić naredio da se naprave „knjige materijalne formacije”; u prijevodu, da se zna što svaka jedinica ima od naoružanja i opreme. I laik može pretpostaviti obim javašluka u jednoj organizaciju u kojoj godinama ne znaju sa čime sve raspolažu.

Plate pripadnika VCG su veće od državnih službenika i namještenika. Od kad postoji VCG, oficirima, podoficirima, vojnim penzionerima i građanskim licima na radu u MO podijeljeno je tačno 521 stan; na tom bi podatku pozaviđeli bilo koji drugi državni organ ili ustanova – o pripadnicima policije da ne govorimo. Troiposobne stanove dobili su i podoficiri, zatim pripadnici nekadašnjeg 7. bVP, njihove kolege iz 4. bVP, te pripadnici VBA i VOA, koji su prekonoći postali turbo Crnogorci.

Slično je i sa kadrovima. Bivši načelnik 3. centra VOA (Vojno-obavještajne agencije) u Podgorici, pukovnik Vladislav Vlahović, postavljen je za komandanta Vazduhoplovne baze u Golubovcima. Vučinić i Samardžić su, doznajemo, sada Vlahovića predložili za zamjenika šefa crnogorske vojne misije pri NATO u Briselu. Potpukovnik Darko Burić, Vlahovićev nasljednik na dužnosti načelnika nekadašnjeg 3. centra VOA, sada je kod Samardžića zamjenik načelnika J-2 (Odjeljenja za obavještajno-izviđačke poslove GŠ).

Komandant 4. bVP, pukovnik Veselin Medojević, načelnik je Odjela Vojne policije GŠ. Bivši komandant 108. obalske raketne brigade iz Radovića, kapetan bojnog broda Branislav Keković, zapovjedao je jedinicom mornaričke haubice koje su 1991. tukle dubrovačko područje – sada je načelnik Odsjeka za strategijsko planiranje odbrane MO i koordinator izrade Stategijskog pregleda odbrane, još jednog kapitalnog promašaja MO i VCG, itd. Ovaj Samardžićev mornarički kolega će, po preporuci Vučinića, biti postavljen za novog vojnog atašea u Ljubljani.

Za razliku od njih, neki od najkvalifikovanijih viših oficira su godinama zapostavljeni – službeno imaju status „neraspoređenih”. Poput pukovnika Gorana Medojevića ili pukovnika Vučete Stanišića, koji su prije par godina završili komandno-štabne škole u Zagrebu i Rimu po NATO standardu. Pukovnika Velisava Bojića, iskusnog kontra-obavještajca, koji je za doba jugoslovenske vojske bio izložen šikaniranju kao „crnogorski separatista”, doslovno su Vučinić i Samardžić najurili iz VCG…

A kako u praksi djeluje civilna kontrola i zakonitost rada MO i VCG? Predsjednik Filip Vujanović. koji po Ustavu i Zakonu o odbrani komanduje VCG, 2006. je nezakonito – jer nije bio donešen ni Ustav ni zakon – unaprijedio i postavio (za zamjenika načelnika GŠ) viceadmirala Samardžića. Za finansijske malverzacije utvrđene u izvještaju Državne revizorske institucije u MO – a deponovane potpise u bankama su imali samo ministar Vučinić i Samardžić – nikom ništa.

Načelnik GŠ Samardžić uzastopno dolazi u Skupštinu, na sjednice Odbora za bezbjednost i odbranu, ne samo u uniformi, već sa poslanicima vodi rasprave o budžeti i drugim pitanjima. To je skandalozna činjenica, ali je slikovit prikaz stanja – VCG se ne nalazi pod civilnom i demokratskom kontrolom kako propisuje Ustav, čl. 129, st. 2.

Naime, brojni oficiri su skinuli uniforme, obukli odjela, da bi bili postavljeni na ključna mjesta u MO, na najosjetljivije funkcije civilnog nadzora u MO kao aktivni oficiri!

Karakterističan primjer je pukovnik Rifet Kosovac (po sili zakona morao biti penzionisan, a nije), pomoćnik ministra odbrane za materijalne resurse, raniji komandant 568. centra za vojnu obuku. Pukovnik Kosovac sada vodi poslove planiranja, organizacije i funkcionisanja materijalnog obezbjeđenja i MO i VCG.

Isto to je 2007-2008. uradio Samardžić; bio je takođe pomoćnik za materijalne resurse, prethodno skinuo uniformu, obukao „civilku”. Onda je, postavljenjem za načelnika GŠ, krajem 2008. opet uskočio u uniformu. Bolje da nije.

Vladimir JOVANOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

GRADNJA STANOVA U MILOČERU U PUNOM JEKU: Ljetovalište oronulo i zapušteno

Objavljeno prije

na

Objavio:

Posjetioce Miločera ovih dana dočekuje veliko gradilište na kome teške građevinske mašine  pripremaju temelje za gradnju novog hotela Kraljičina plaža, na mjestu starog  koji je porušen. Pored hotela gradi se stambeni blok sa destinama luksuznih stanova, svaki ponaosob površine oko 120 kvadrata. Na parceli od 12.255 m2 planirana je izgradnja objekata ukupne površine od 22.000 kvadrata.

 

Krajem januara isteklo je 13 godina od kada je poznato crnogorsko ljetovalište sa hotelima Sveti Stefan I Miločer dato u zakup na 30 godina. Ugovor o zakupu i menadžmentu hotela potpisali su predstavnici dvije kompanije, jedne of-šor statusa, Aidwey Investment LTD, nepoznate vlasničke strukture i druge, poznate singapurske hotelske kuće Aman resorts. Zakupac, Aidwey Investment osnivač je  kompanije Adriatic properties Doo, za upravljanje hotelima, kojom rukovodi grčki biznismen Petros Statis. Prije Statisa tu ulogu obavljao je grčki brodovlasnik I milijarder Viktor Restis.

Tokom proteklih 13 godina ništa se epohalno nije dogodilo što bi opravdalo višegodišnji zakup bisera turističke privrede Crne Gore osim drastične promjene uslova zakupa u korist nepoznatog zakupca sa Britanskih Djevičanskih Ostrva. Zakupac Sveca I Miločera uspio je da produži rok zakupa na 42 godine I smanji iznos zakupnine za dva hotela sa pripadajućim zemljištem, restoranima I kafeima, na 1,2 miliona godišnje. Zakupac je obezbijedio I glavni zgoditak, dozvolu da u Miločeru gradi stanove za prodaju. Ko je mogao I sanjati da će doći vrijeme u kome će prostor miločerskog parka, jedinstvenog prirodnog ambijenta sa gustom šumom mediteranskog drveća I rastinja, postati građevinsko zemljište na kojem će stranci za svoj račun graditi I prodavati stanove.Da bi to mogli, dobili su još jedan ustupak mimo ugovorom predviđenih uslova, da za zemljište u Miločeru produže  zakup na 90 godina. Dakle, bez promjene ugovora I bez tendera, nepoznati vlasnici kompanije Aidwey uzeli su nam Miločer na dugih 90 godina. Po isteku tog roka, daleke 2097. godine vratiće ga, betoniranog i urbaniziranog u potpunosti,sa izgrađenim nekretninama, stanovima i vilama, u vlasništvu nekih drugih lica.

Posjetioce Miločera ovih zimskih dana dočekuje veliko gradilište na kome teške građevinske mašine  pripremaju temelje za gradnju novog hotela Kraljičina plaža, na mjestu starog  koji je porušen. Na parceli od 12.255 m2 planirana je izgradnja objekata ukupne površine od 22.000 kvadrata. Pored hotela gradi sestambeni blok sa destinama luksuznih stanova, svaki ponaosob površine oko 120 kvadrata.Mozda su ti luksuzni stanovi u miločerskoj šumi, na najekskluzivnijoj lokaciji na Crnogorskom primorju, nadomak male Kraljičine plaže,  unaprijed našli svoje bogate kupce. Građani licitiraju sa mogućom cijenom kvadratameđu kapijama kraljevskog Miločera. Ako se na lokacijama Porto Montenegro I Luštica Bay pominju cijene od 5-6 hiljada eura po metru kvadratnom, u srcu Miločera biće svakako višestruko veće.Da li su budući vlasnici dijela Miločera bogataši sa neke Forbs liste ili će biti naših ljudi koji su se u životu lijepo snašli.Gradnja napreduje, brzo će iuseljenje pa će se sretnici možda znati.

 

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 21. februara ili na
www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

MONITORING

CRNA GORA LIDER U REGIONU PO PREDSTAVKAMA U STRAZBURU: Masovno nepovjerenje u domaće pravosuđe

Objavljeno prije

na

Objavio:

Crna Gora je po osnovu presuda Suda u Strazburu od 2009. do ove godine isplatila  1.282.227 eura. Na osnovu presuda 751.249 eura, za isti period po osnovu prijateljskog poravnjanja je isplaćeno  490.215 eura, a po osnovu jednostranih deklaracija  40.762 eura

 

Crna Gora je i dalje rekorder po  broju tužbi podnijetih Evropskom sudu za ljudska prava u Strazburu. Ne radi se naravno o  najvećem ukupnom broju podnijetih predstavki, već broju podnijetih predstavki na deset hiljada stanovnika.

Prema godišnjem izvještaju o radu i statistici Evropskog suda, državljani Crne Gore predali su lani 427 tužbi, što je za 25 odsto više u odnosu na 2018.  To je 6,86 tužbi na 10.000 stanovnika, što je 13 puta više u odnosu na evropski prosjek, a u najvećem broju država zapadne Evrope prosječni koeficijent je ispod jedne podnijete predstavke na isti broj građana.

O ovoj vrsti liderstva advokat Siniša Gazivoda za Monitor kaže: ,, Sve dok nadležni ne urade ozbiljne i opsežne analize možemo samo da nagađamo što su uzroci ovakve statistike. Moja pretpostavka je da je prije svega u pitanju nepovjerenje u domaće pravosuđe”.

O neophodnosti dubinske analize stanja u pravosuđu za Monitor govori i advokat Sergej Sekulović: ,,Ovakav podatak sigurno treba da predstavlja znak za uzbunu. Sam po sebi, bez dodatnih informacija, jasno govori da veliki broj građana i građanki Crne Gore smatra da nisu dobili pravdu pred nacionalnim organima”.

On ističe da je potrebno doći do uzorka, poraditi na edukaciji i uspostaviti  jasan sistem odgovornosti tamo gdje se pokazuju slabosti: ,,Koliko su građani u pravu, to je drugo pitanje. Sigurno da se predstavke Suda u Strazburu podnose jer on  ima autotitet među našim građanima, ali nerijetko je to i posljedica neznanja načina na koji ovaj sud funkcioniše”.

O nepoznavanju funkcionisanja suda govore podaci Kancelarije zastupnika Crne Gore pred Evropskim sudom za ljudska prava. ,,Iako je riječ o velikom broju predstavki u odnosu na broj stanovnika, potrebno je naglasiti da veliki procenat ovih predstavki, preko 90 odsto, bude odbačen u inicijalnoj fazi ispitivanja od strane Evropsko suda. Poređenja radi, neke države imaju znatno niži indeks, ali je procenat predstavki koje prođu inicijalnu fazu znatno veći. Samim tim, ovaj broj ni u kojoj mjeri nije pokazatelj postojanja velikog broja povreda Konvencije u nekoj državi. Relevantan pokazatelj može biti samo broj donijetih presuda u kojima je utvrđena povreda Konvencije, u kom dijelu Crna Gora ima pozitivne rezultate”, kaže za Monitor Zastupnica Crne Gore pred Evropskim sudom za ljudska prava Valentina Pavličić.

Tokom protekle godine građani Crne Gore su podnijeli 427 predstavki, a čak 442 ih odbačeno i proglašeno neprihvatljivim u inicijalnoj fazi.

,,Ova statistika ukazuje da bi, prvenstveno zbog strogo formalnog postupka pred Sudom u Strazburu, građani predstavke trebali podnositi uz stručnu pomoć advokata ali i da bi advokati morali više da se edukuju za takve postupke”, kaže Gazivoda.

Advokat Budislav Minić smatra da je nepovjerenje javnosti u domaće pravosuđe nesporno, kontinuirano i izraženo u mjeri koja ukazuje da je pravosuđe zarobljeno i nefunkcionalno. On  posebno slabosti sudstva.  ,,Očigledno je da su sve tri grane vlasti pod kontrolom političkih i finansijskih centara moći ali je naročito zabrinjavajuća kontrola sudske od strane izvršne vlasti, odnosno struktura koje nju kontrolišu. Porast broja predmeta iz Crne Gore pred Evropskim sudom za ljudska prava, uprkos drastičnom ograničavanju prava građana na pristup sudu izmjenama zakonodavstva na štetu dostupnosti pravde građanima, izvršenim na inicijativu izvršne vlasti i uz podršku vrha sudske vlasti, prvenstveno govori o nepodnošljivom  prisustvu neprava u Crnoj Gori”.

On upozorava na ono što je građanima i njihovim pravnim zastupnicima postalo očigledno – dugi i skupi, a po pravilu, nepravični sudski postupci. ,,Najintezivniji sunovrat prava, profesionalnih standarda i sudijske etike je u izigravanju pravde od strane sudova u predmetima protiv zarobljene i nefunkcionalne države. Nesloboda sudija u tim predmetima je bolna do suza. To su faktori koji uzrokuju porast broja predmeta iz Crne Gore u Strazburu i visoke štete koju godinama plaćaju građani kao poreski obveznici – bez ičije odgovornosti i sankcija”.

Crna Gora je po osnovu presuda Suda u Strazburu od 2009. do ove godine isplatila 1.282.227 eura, kaže Pavličić. Na osnovu presuda 751.249 eura, za isti period po osnovu prijateljskog poravnjanja je isplaćeno 490.215 eura, a po osnovu jednostranih deklaracija 40.762 eura.

U odnosu na Crnu Goru Evropski sud je do sada odlučio u 118 predmeta. ,,Stanovištva Evropskog suda iskazana u predmetima protiv Crne Gore imaju veliki značaj za nacionalni pravni poredak, jer su one najbolji pokazatelj u kom pravcu treba da se unapređuje nacionalni mehanizam zaštite ljudskih prava i osnovnih sloboda i koje mjere država mora da preuzme kako bi se taj mehanizam uskladio sa traženim standardima Konvencije”, kaže Pavličić.

Evropski sud je tokom prošle godine donio tri presude protiv Crne Gore. Dvije su pravosnažne Šaranović protiv Crne Gore i Bigović protiv Crne Gore. Evropski sud je u obje presude utvrdio povredu Konvencije zbog propusta nadležnih sudova da vrše kontrolu pritvora u skladu sa relevantnim odredbama ZKP-a.

Treća presuda je KIPS i Drekalović protiv Crne Gore iz oktobra prošle godine, a zastupnica Pavličić je ocjenjuje kao jednu od najznačajnijih u odnosu na Crnu Goru. Podsjetimo, zahvaljujući bivšem gradonačelniku Podgorice Miomiru Mugoši koji je stopirao plan biznismena Rista Drekalovića, građani će morati da plate presuđeni iznos od 4,5 miliona eura. A možda i više. Drekalovićev punomoćnik je nezadovoljan dosuđenim iznosom podnio zahtjev Sudu za preispitivanje presude o pravičnom zadovoljenju, pa ova presuda još uvijek nije pravosnažna.

,,Mnogo je važno da,  kada se u nekom predmetu utvrdi povreda ljudskih prava,  država preduzme sve moguće mjere da se takve povrede ne ponavljaju. Činjenica da je u nekom slučaju utvrđeno kršenje ljudskih prava signifikantnija je od eventualne štete po budžet”, kaže advokat Gazivoda.

Naši sagovornici očekuju da će i ova godina biti rekordna po broju prestavki, budući da će  predmeti u vezi tzv. naknada za majke značajno povećati priliv predmeta  za odlučivanje.

Minić, koji je uključen u ove predmete ističe da bi šteta po građane u ovim predmetima, bila umanjena da stvarno imamo Ustavni sud:  ,,Većina u Ustavnom sudu čini taj sud produženom rukom izvršne vlasti i selektivno postupa. Tokom prethodne godine Sud je rješavao isključivo predmete umanjenja naknada a nijedan predmet ukidanja prava nije riješen. To će, naravno, doprinijeti porastu broja predmeta u Strazburu iako vlast očekuje da će ovakvim selektivnim postupanjem Ustavnog suda splasnuti energija i istrajnost majki da do kraja dovedu postupke povodom ukidanja prava na naknadu, gdje je pozicija majki znatno povoljnija od pozicije države, za razliku od situacije kod umanjenja zarada”.

Milioni će jednog dana doći na naplatu.  Platićemo debelo greške moćnika i pravosuđa.

 

Broj predstavki

 

Predstavke prema podacima Kancelarije zastupnika Crne Gore pred Evropskim sudom za ljudska prava.

  1. godina:
  2. a) broj podnijetih predstavki (138)
  3. b) predstavke koje su proglašene neprihvatljivim u inicijalnoj fazi i odbačene (154)
  4. c) predstavke koje su komunicirane Kancelariji zastupnika (13)
  5. d) predstavke u kojima je donijeta presuda ili odluka o prijateljskom poravnanju/jednostranoj deklaraciji (24)
  6. e) predstavke u kojima je donijeta odluka o neprihvatljivosti (6)
  7. godina:
  8. a) broj podnijetih predstavki (318)
  9. b) predstavke koje su proglašene neprihvatljivim u inicijalnoj fazi i odbačene (264)
  10. c) predstavke koje su komunicirane Kancelariji zastupnika (10)
  11. d) predstavke u kojima je donijeta presuda ili odluka o prijateljskom poravnanju/jednostranoj deklaraciji (16)
  12. e) predstavke u kojima je donijeta odluka o neprihvatljivosti (7)
  13. godina:
  14. a) broj podnijetih predstavki (427)
  15. b) predstavke koje su proglašene neprihvatljivim u inicijalnoj fazi i odbačene (442)
  16. c) predstavke koje su komunicirane Kancelariji zastupnika (7)
  17. d) predstavke u kojima je donijeta presuda ili odluka o prijateljskom poravnanju/jednostranoj deklaraciji (4)
  18. e) predstavke u kojima je donijeta odluka o neprihvatljivosti (3)

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

GRABEŽ EKONOMIJA: Kuda lete Aerodromi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Većina u Vladi nema dilemu – kakav takav novac u izbornoj godini bolji je od velikih očekivanja u budućnosti. A, dok letite Vladinim avionom o trošku poreskih obveznika, svi aerodromi ovoga svijeta su vam na dohvat

 

Suprotno januarskim najavama ministra saobraćaja Osmana Nurkovića, da će „početkom februara“ biti objavljen Predlog koncesionog ugovora za višedecenijski zakup (30 godina) aerodroma u Tivtu i Podgorici, Vlada još nije objelodanila taj dokument. Nema, ipak, indicija da će u kabinetu Duška Markovića, zbog protivljenja javnosti, odustati od nauma da u ovom mandatu Vlade ulazna vrata Crne Gore preda na upravljanje onome ko ponudi najviše novca.

Nurković je objasnio da će, nakon što Vlada predloži svoju verziju ugovora, kvalifikovani ponuđači (vidi boks) imato 60 dana da dostave konačnu ponudu. Na zahtjev ponuđača taj rok može biti produžen za dodatnih 30 dana. Mjesec-dva potom, nakon izbora najbolje ponude, počeće pregovori oko konačnog izgleda koncesionog ugovora. Vlada u ovogodišnjem budžetu već računa na novac od jednokratne koncesione naknade.

A kako ti pregovori mogu izgledati?

Neke naznake mogu nam dati iskustva zemalja iz regije. Među zainteresovanim kompanijama za zakup zagrebačkog Aerodroma Franjo Tuđman, početkom decenije, našla se i kompanija Incheon. Dok su pripremali ponudu  Korejci su kod hrvatskih vlasti provjerili da li će koncesionar imati pravo da, poveća aerodromske takse. Ne, odgovorili su iz Zagreba.  Incheon nije jedini, nakon te informacije, odustao od  postupka.  Najbolji ponuđač za zakup aerodroma u Zagrebu bio je  konzorcijum ZAIC. Tokom direktnih pregovora sa hrvatskim vlastima Francuzi su u ponuđeni koncesioni ugovor unijeli skoro dvadesetak aneksa. Jedan od njih omogućio im je znatno poskupljenje aerodromskih taksi!?

I članice konzorcijuma ZAIC i Incheon našle su se  među četiri kvalifikovana ponuđača za višedecenijski zakup oba crnogorska aerodroma. Prema nezvaničnim pričama TAV,  tursko-francuski konzorcijum, slovi za favorita još od početka potrage za koncesionarom.

 

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. februara Ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo