Povežite se sa nama

MONITORING

Uniformisani haos

Objavljeno prije

na

Prijetnje štrajkom, masovne tužbe pripadnika VCG zbog navodnih mahinacije oko dodjele stanova i zakidanja na dodacima za prekovremeni rad i prijevoz. Što je pozadina ovih komešanja? Najprije činjenica da VCG nije reformisana, niti su oružane snage stavljene pod transparentnu civilnu kontrolu.

VCG je nastala od ostataka jugoslovenske vojske – 2. korpusa KoV-a, mornaričkog korpusa, 172. lovačko-bombarderske brigade, ekspozitura vojnih službi bezbjednosti (VBA i VOA), 4. i 7. bataljona vojne policije (bVP), vazduhoplovne i pozadinske baze, vojno-medicinskih ustanova… Oficirski kadar je ideološki vaspitavan u bivšoj jugoslovenskoj vojsci. U konkretnim domaćim prilikama, jugoslovenska vojska je imala ulogu zastrašivanja, obavještajne i propagandne djelatnosti protiv pristalica crnogorske nezavisnosti. Nakon referenduma 2006, najveći dio oficira i podoficira je iz jugoslovenske prosto uskočio u crnogorsku uniformu. Vojska je izgubila neke od tradicionalnih funkcija; policija od 2004. obezbjeđuje državnu granicu.

To je bilo zatečeno stanje, kada su ustrojeni Ministarstvo odbrane (MO) i VCG. U međuvremenu, čak tri puta mijenjani zakoni o vojsci; raspuštani su i ponovo ustrojavani vidovi oružanih snaga, dopisivane su i brisane iz popisa čitave brigade. Ljetos je usvojen Strategijski pregled odbrane, ključni koncepcijski dokument, a da u njemu nije odgovoreno na pitanje kako će VCG ispuniti ustavnu obavezu odbrane vazdušnog prostora, akvatorija i epikontinentalnog pojasa. Dokument Plan odbrane Crne Gore nije ni usvojen.

Prioriteti čelnika MO (i VCG, kao organizacionog djela MO) bili su drukčije naravi. O tome svjedoči službena revizija poslovanja; ustanovljeno je da MO krši Zakon o javnim nabavkama, te da se prihodi budžeta MO ne evidentiraju po zakonu.

Jedna od prvih investicija MO su bila dva džipa land kruzera od po oko 50.000 eura – za ministra i načelnika GŠ VCG, Bora Vučinića i viceadmirala Dragana Samardžića. Od avgusta prošle godine, sa prijavljenim dodatnim prihodom od 400 eura mjesečno, Samardžić je i član odbora direktora Montenegro difens industri (MDI), državne firme za trgovinu naoružanjem. Time je prekršen ne samo Kodeks vojne etike, nego i čl. 56 i 57 Zakona o vojsci koji preciziraju da „lice u službi u Vojsci ne smije da koristi bilo kakvu povoljnost službe u Vojsci za ostvarivanje ličnih interesa” i da ne smije da obavlja poslove „koji mogu da izazovu sukob između javnog interesa i njegovih privatnih interesa”.

Sada Samardžić, ispred VCG utvrđuje „viškove” koje potom liferuje preko MDI, gdje sjedi u menadžmentu! Osim toga, MDI se bavi uvozom i reeksportom naoružanja iz susjednih u treće države; ukupan deklarisani obrt tog biznisa u Crnoj Gori je za 2009. bio 7,48 miliona eura. U MDI je Samardžić imenovan odlukom Vlade Mila Đukanovića.

Ispostavilo se i da mu je za stan u Tivtu od 102 kvadrata Vlada iskeširala 200.000 eura iz državnog budžeta. Nakon upita Vijesti, iz MO su dali polovičan odgovor, bitno prikrivajući što se u stvari dešava sa Samardžićevim stanovima.

Prema saznanju izvještača Monitora, Samardžić je sa organima tadašnje SRJ sklopio 23. jula 2001. Ugovor o zakupu na neodređeno vrijeme za troiposobni stan od 103,98 kvadrata u Nehruovoj ulici br. 79 u Beogradu. Oko toga stana vođen je sudski postupak; sada je MO saopštilo da je Samardžiću beogradski sud oduzeo stan, no nije rečeno kada se to desilo. MO Srbije je krajem oktobra prošle godine uputilo dopis u kojem se kaže da Samardžić može izmijeniti svoj stambeni status lica sa stanom u status lica bez stana ako se Vojno-građevinskom centru Beograd obrati zahtjevom za vraćanje predmetnog stana, odnosno, raskine Ugovor o zakupu stana na neodređeno vrijeme. Što to znači?

Iz MO Crne Gore su priznali da je 200.000 eura za Samardžićev stan u Tivtu Vlada odobrila 2009, dakle dok je, prema dopisu MO Srbije, on imao stan u Nehruovoj ulici u Beogradu. A u vrijeme dok je još vodio postupak oko stana u Beogradu, Samardžić je trgovao sa MO Srbije. Učesnik je sramne proljetošnje transakcije sa MO Srbije, kada je šest operativnih crnogorskih aviona Galeb G-4 trampljeno za izvjesni polovni uređaj i gomilu dosijea. Samardžić je tvrdio da je Crna Gora na tom poslu i zaradila!

Druga dilema glasi: zbog čega Samardžić, pošto je navodno „izvisio” za stan u Beogradu, nije konkurisao za neki od stanova koje dodijeljuje MO Crne Gore? Viceadmiral očigledno ima delikatnije stambene zahtjeve, jer se uselio u novosagrađeni kompleks na Trgu od magnolija, koji je privatno-javno partnerstvo firme Građevinar iz Podgorice, vlasnika Miloša Šukovića sa SO Tivata, odnosno gradonačelnika Miodraga Kankaraša.

I Kankaraš i Samardžić su odigrali ulogu u „privatizaciji” MTRZ Sava Kovačević, zapravo u nečem što je aktuelni premijer dr Igor Lukšić svojevremeno (časopis Bezbjednost, jul 2009) definisao kao „dugogodišnji zakup zemljišta uz kupovinu imovine ovog zavoda”. U toj priči je od početka i Samardžić – najprije kao komandant Mornarice bivše VSCG, zatim zamjenik načelnika GŠ VCG, pomoćnik ministra odbrane za materijalne resurse. Krajem 2007. je Samardžić ispred MO vodio dogovore sa SO Tivat i članovima sindikata MTRZ Sava Kovačević oko zamjena stanova i lokacija.

Od 2004. se rasprodaje vojna imovina, ukupno je prodato 16 vojnih nekretnina, od toga 12 u organizaciji bivšeg Fonda za reformu sistema odbrane SCG. Novac je, svejedno, uplaćivan na račun Ministarstva finansija, na čijem je čelu bio Igor Lukšić. Ukupno je prihodovano 43,3 miliona eura, što je iznos jednogodišnjeg budžeta za MO.

No, najveći dio novca je potrošen za vojne socijalne programe, isplatu zaostalih naknada i zarada, vojni penzioni fond, itd. Od 2004, kada je Crna Gora obnovila finansiranje, oružane snage su crnogorske građane – uključujući i prihode od pivatizacije – koštale približno oko 400 miliona eura. Što smo dobili zauzvrat?

Uniformisani i srazmjerno skupi – haos. Tek je je 1. februara ove godine, na proširenom kolegijumu načelnika GŠ, Samardžić naredio da se naprave „knjige materijalne formacije”; u prijevodu, da se zna što svaka jedinica ima od naoružanja i opreme. I laik može pretpostaviti obim javašluka u jednoj organizaciju u kojoj godinama ne znaju sa čime sve raspolažu.

Plate pripadnika VCG su veće od državnih službenika i namještenika. Od kad postoji VCG, oficirima, podoficirima, vojnim penzionerima i građanskim licima na radu u MO podijeljeno je tačno 521 stan; na tom bi podatku pozaviđeli bilo koji drugi državni organ ili ustanova – o pripadnicima policije da ne govorimo. Troiposobne stanove dobili su i podoficiri, zatim pripadnici nekadašnjeg 7. bVP, njihove kolege iz 4. bVP, te pripadnici VBA i VOA, koji su prekonoći postali turbo Crnogorci.

Slično je i sa kadrovima. Bivši načelnik 3. centra VOA (Vojno-obavještajne agencije) u Podgorici, pukovnik Vladislav Vlahović, postavljen je za komandanta Vazduhoplovne baze u Golubovcima. Vučinić i Samardžić su, doznajemo, sada Vlahovića predložili za zamjenika šefa crnogorske vojne misije pri NATO u Briselu. Potpukovnik Darko Burić, Vlahovićev nasljednik na dužnosti načelnika nekadašnjeg 3. centra VOA, sada je kod Samardžića zamjenik načelnika J-2 (Odjeljenja za obavještajno-izviđačke poslove GŠ).

Komandant 4. bVP, pukovnik Veselin Medojević, načelnik je Odjela Vojne policije GŠ. Bivši komandant 108. obalske raketne brigade iz Radovića, kapetan bojnog broda Branislav Keković, zapovjedao je jedinicom mornaričke haubice koje su 1991. tukle dubrovačko područje – sada je načelnik Odsjeka za strategijsko planiranje odbrane MO i koordinator izrade Stategijskog pregleda odbrane, još jednog kapitalnog promašaja MO i VCG, itd. Ovaj Samardžićev mornarički kolega će, po preporuci Vučinića, biti postavljen za novog vojnog atašea u Ljubljani.

Za razliku od njih, neki od najkvalifikovanijih viših oficira su godinama zapostavljeni – službeno imaju status „neraspoređenih”. Poput pukovnika Gorana Medojevića ili pukovnika Vučete Stanišića, koji su prije par godina završili komandno-štabne škole u Zagrebu i Rimu po NATO standardu. Pukovnika Velisava Bojića, iskusnog kontra-obavještajca, koji je za doba jugoslovenske vojske bio izložen šikaniranju kao „crnogorski separatista”, doslovno su Vučinić i Samardžić najurili iz VCG…

A kako u praksi djeluje civilna kontrola i zakonitost rada MO i VCG? Predsjednik Filip Vujanović. koji po Ustavu i Zakonu o odbrani komanduje VCG, 2006. je nezakonito – jer nije bio donešen ni Ustav ni zakon – unaprijedio i postavio (za zamjenika načelnika GŠ) viceadmirala Samardžića. Za finansijske malverzacije utvrđene u izvještaju Državne revizorske institucije u MO – a deponovane potpise u bankama su imali samo ministar Vučinić i Samardžić – nikom ništa.

Načelnik GŠ Samardžić uzastopno dolazi u Skupštinu, na sjednice Odbora za bezbjednost i odbranu, ne samo u uniformi, već sa poslanicima vodi rasprave o budžeti i drugim pitanjima. To je skandalozna činjenica, ali je slikovit prikaz stanja – VCG se ne nalazi pod civilnom i demokratskom kontrolom kako propisuje Ustav, čl. 129, st. 2.

Naime, brojni oficiri su skinuli uniforme, obukli odjela, da bi bili postavljeni na ključna mjesta u MO, na najosjetljivije funkcije civilnog nadzora u MO kao aktivni oficiri!

Karakterističan primjer je pukovnik Rifet Kosovac (po sili zakona morao biti penzionisan, a nije), pomoćnik ministra odbrane za materijalne resurse, raniji komandant 568. centra za vojnu obuku. Pukovnik Kosovac sada vodi poslove planiranja, organizacije i funkcionisanja materijalnog obezbjeđenja i MO i VCG.

Isto to je 2007-2008. uradio Samardžić; bio je takođe pomoćnik za materijalne resurse, prethodno skinuo uniformu, obukao „civilku”. Onda je, postavljenjem za načelnika GŠ, krajem 2008. opet uskočio u uniformu. Bolje da nije.

Vladimir JOVANOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

TRAGEDIJE NA CETINJU: Huk tišine i političke zloupotrebe 

Objavljeno prije

na

Objavio:

Umjesto zvaničnih odgovora i utvrđivanja odgovornosti u vezi sa dva masovna zločina na Cetinju, vlast zastrašuje one koji traže odgovore 

 

 

Građani Cetinja, koji već mjesecima protestuju na Kruševom ždrijelu, i ove srijede su se okupili u znak nezadovoljstva zbog neadekvatne reakcije nadležnih iz bezbjednosnog sektora povodom dvije tragedije koje su zadesile Prijestonicu u prethodne dvije i po godine. 

U srijedu se navršilo 1.000 dana od zločina u Medovini kada je Vuk Borilović ubio 10 ljudi, među kojima i dvoje djece – Marka i Mašana. Navršilo se i pet mjeseci i šest dana od zločina u kojem je Aco Martinović  ubio 13 svojih sugrađana, među kojima i dva djeteta – Jovana i Vukana. 

Nakon ova dva strašna zločina nema odgovora institucija na brojna pitanja koja muče porodice žrtava, Cetinjane i crnogorsku javnost.  

Neke od pitanja uputili su ove sedmice građani Cetinja, koji svakodnevno protestuju na Kruševom ždrijelu, u otvorenom pismu ministru unutrašnjih poslova Danilu Šaranoviću.

Zašto je policija kasnila na mjesto događaja nakon poziva građana 12. avgusta 2022. godine u Medovini na Cetinju? Otkud ubici legalno oružje, uprkos krivičnoj prijavi i prvostepenoj presudi?  Zašto policija nije adekvatno reagovala u skladu sa situacijom? Zašto je policija došla nenaoružana, odnosno s oružjem bez municije?  Zašto policija ispred Cetinjskog manastira nije pružila prvu pomoć ranjenima? Zašto nije uzela učešće u sprječavanju zločina koji se odvijao svega stotinjak metara dalje, gdje su ljudi nemilice ubijani?  Gdje su nestali uređaji za snimanje iz Cetinjskog manastira, čijim nestankom su možda uništeni krunski dokazi? Kako i zašto je rukovodilac operacije Goran Jokić protiv kojeg se vodi krivični postupak dobio unapređenje u vašoj administraciji? Zašto policijska forenzika nije izvršila uviđaj temeljno i do kraja i prikupila sve dokaze iz kuće samog Borilovića, već su to naknadno radili članovi porodice Martinović?  Kako su neki od stradalih građana prošli policijsku blokadu u toku samog događaja, a potom bili ubijeni? 

,,Odgovore koje tražimo ne tražimo samo radi rasvjetljavanja đogađajai privođenja odgovornih pravdi, već i radi sprječavanja budućih sličnih tragedija u cijeloj Crnoj Gori pa i na Cetinju.  Ministre Šaranoviću, kada ste se prihvatili funkcije ministra unutrašnjih poslova Crne Gore, obećali ste detaljnu istragu zločina u Medovini, a danas je zaključujete bez ijedne osobe privedene pravdi”, navodi se u pismu građana. 

Nema napretka u istrazi, niti valjane komunikacije sa porodicama žrtava i građanima, ni nakon zločina koji se desio 1. januara ove godine. 

,,Nakon jučerašnjeg teatralnog nastupa dotičnog (ministar unutrašnjih poslova Danilo Šaranović) ostali smo svi duboko potrešeni. Nema granica u gaženju porodica koje su izgubile najmilije 12. avgusta 2022. i 1. januara 2025“, poručila je sestra ubijenog na Medovini, Maja Ljiljanić-Popović u izjavi za TV E. Dan ranije, u utorak, tokom Skupštinskog zasjedanja došlo je do sukoba poslanika DPS-a Oskara Hutera i ministra Šaranovića, a skupštinsko obezbjeđenje je spriječilo fizički kontakt njih dvojice. Verbalni sukob koji je završio sa ,,sram te bilo” sa obje strane, iniciran je tumačenjima policijskog djelovanja tokom i nakon dva zločina na Cetinju. 

Umjesto zvaničnih odgovora, pet mjeseci nakon posljednje tragedije, političari i ovaj zločin koriste za svoje ciljeve. Tako su blokade za 1. maj pojedinci iz vlasti oštro kritikovali. 

,,Današnje produženje saobraćajne blokade na Cetinju do 21h tokom praznika pokazuje da nije riječ o brizi za efikasnost bezbjednosnog sektora, već o namjernoj opstrukciji turističke sezone. Paradoksalno, među učesnicima su rođaci funkcionera DPS i potraživanih BIL lica”, napisao je u prazničnoj poruci izvršni direktor Pokreta Evropa sad Vlade Bojović. Ovu objavu podijelio je i premijer Milojko Spajić

Partijski kolega i predsjednik skupštinskog Odbora za bejzbjednost i odbranu Miodrag Laković, pozvao je Ministarstvo unutrašnjih poslova i Upravu policije da, u skladu sa svojim nadležnostima, omoguće prohodnost putne infrastrukture na cijeloj teritoriji države, naročito u toku trajanja turističke sezone.Laković je kazao da ne dovodeći u pitanje demokratsko pravo na protest, smatra da nije prihvatljivo da se javni skupovi, bez prethodne dozvole, održavaju na magistralnim putevima.

Uz prijetnje političara, okupljene građane policija je upozorila da će biti snimljeni i da mogu biti sankcionisani. Dodatno, mediji bliski vlasti problematizuju i sa političkim stankama povezuju proteste, a propaganda ide i dotle da tvrdi da protestanti onima koji su se uputili u bolnicu, pa čak i djeci, zabranjuje prolaz. Ta informacija nije tačna, ali to valjda nije zgodna istina za partijske medije. 

Uslijedio je odgovor da će se protesti radikalizovati i da će trajati po tri sata. Prema izjavama onih koji se već mjesecima okupljaju i protestuju dodatno ih iritira uporno ignorisanje nadležnih njihovih zahtjeva, kao i nemanje pijeteta prema žrtvama i njihovim porodicama.

,,Umjesto zastrašivanja protestanata, pozivamo nadležne da im se obrate i odgovore na njihova legitimna pitanja – da li su porodice stradalih u masakru na Medovini dobile podršku države, odnosno lokalne samouprave kao i žrtve poslednjeg masakra? Kada će biti usvojen Zakon o oružju (Markov i Mašanov zakon)? Da li je, kada i kako povećana bezbjednost na Cetinju?“, poručili su iz Akcije za ljudska prava i Centra za ženska prava. Dodali su da je ,,grubo i krajnje neempatično smatrati turističku sezonu važnijom od potreba duboko povrijeđene zajednice, kojoj vlast duguje odgovore”.

Zahtjevi građana koji protestuju na Kruševom ždrijelu su jasni još od januara – traže da neko konačno odgovara, da se istraže svi propusti, da se oružje, legalno i nelegalno, stavi pod kontrolu, da se donese „Markov i Mašanov zakon“. 

Premijer Spajić je dan nakon masakra ne Cetinju najvio da će se prilježnije posvetiti ovom zakonu. Inicijativa je, pokrenuta 2023. godinu nakon prvog masovnog ubistava na Cetinju, nazvana je po dječacima, braći, koja su tada ubijena.Ona predviđa rigoroznije kazne za nasilnike, detaljne psihološke procjene i automatsko oduzimanje oružja od lica sklonih nasilju.

Inicijativu, koju je podržalo preko 4.000 građana, je pokrenula Maja Ljiljanić-Popović, sestra jedne od žrtava Borilovićevog masakra 2022.Na to se odlučila nakon što je saznala da su nadležni ignorisali zakonsku obavezu oduzimanja oružja Boriloviću zbog nasilništva.

Inicijativa je i nakon dvije godine još na čekanju. Iz Ministarstva unutrašnjih poslova (MUP) su saopštili da su svi predlozi iz inicijative Markov i Mašanovi zakon uvršteni u Nacrt zakona o oružju i municiji. 

Građani Cetinja ističu da blokade nijesu vid pritiska ili opstrukcije već način da se njihov glas konačno čuje. Ističu da ne traže ništa više osim pravde i odgovornosti za nedužne koje su izgubili.  Više puta su ponovili da je nedopustiv huk tišine iz institucija. Da ta tišina vrijeđa žrtve. 

Skupštinski Odbor za bezbjednost i odbranu razmatraće 16. maja informacije o aktivnostima koje je policija preduzela povodom dvije tragedije na Cetinju.

Hoće li  javnost  tada dobiti odgovore koje traži, ili će to biti još jedna simulacija odgovornog ponašanja nadležnih, vidjećemo uskoro.  

 

Kamo śutra ugašena pod pritiskom vlasti


Početkom aprila studentska grupa „Kamo śutra?“ objavila je da prestaje s radom zbog spoljnih pritisaka. ,,Reklo bi se da je vlast uspjela da ih ‘razbije’ zajedničkim snagama svih onih koji su ih od početka i bez dokaza optuživali da su ispostava političkih partija, mafije uglavnom, da su sve samo ne svoji”, ocijenile su, u zajedničkom saopštenju, direktorice Centra za ženska prava Maja Raičević i Akcije za ljudska prava Tea Gorjanc-Prelević.

Ova studenska grupa je nastala nakon otkrivanja seksualnog skandala u školama, po ugledu na studentski pokret u Srbiji. Nakon tragedije na Cetinju pridružila se zahtjevima za ostavke nadležnog ministra unutrašnjih poslova Šaranovića i potpredsjednika Vlade za bezbjednost Alekse Bečića

Kamo śutra je podržalo preko 100 profesora i saradnika u nastavi, preko 200 umjetnika i radnika u kulturi, preko 160 građanskih aktivista, više od 190 sportista i drugih radnika u sportu, preko 190 ljekara i medicinskih radnika, preko 330 inženjera. Podršku su im pružili Fakultet dramskih umjetnosti, Fakultet za crnogorski jezik i književnost, Fakultet likovnih umjetnosti, Pravni fakultet Univerziteta Crne Gore… Ispostavilo se uzalud. 

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

EU O SPORAZUMU SA UAE: Čitaj kako (ni)je napisano

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nema najava da će neko u parlamentu promijeniti stranu nakon što je EK dala sud o  Sporazumu o turizmu i razvoju nekretnina između Crne Gore i UAE. Svi, makar verbalno, ostaju privrženi proklamovanom putu EU integracija. Čitajući i citirajući djelove briselskih dokumenata koje su saglasne sa njihovim trenutnim interesima i stavovima. Šta im ne ide u prilog – previde 

 

 

„Na prvi pogled (prima facie) Sporazum o saradnji u turizmu i razvoju nekretnina između Crne Gore i Ujedinjenih arapskih emirata (UAE) nije u suprotnosti sa pravom EU“, navodi se na početku pisma komesarke za proširenje EU Marte Kos kojim je odgovoreno na nedavnu molbu predsjednika Crne Gore Jakova Milatovića.  Istovremeno se naglašava da Sporazum “ne sadrži dovoljno detaljne odredbe koje bi same po sebi bile u suprotnosti sa pravom EU” 

To je bilo sasvim dovoljno premijeru Milojku Spajiću da postane prezadovoljan. I poruči kako odgovor EK potvrđuje da je njegova Vlada “bila u potpunosti u pravu kada je rekla da je Sporazum u skladu sa evropskim zakonodavstvom”. Dodatno nas je Spajić darivao novom turom svoje prepoznatljivo šarmantne duhovitosti: “Budući da je Marta Kos navela da se Sporazum ne čini u suprotnosti za evropskim zakonodavstvom na prvi pogled,  čekaćemo i drugi i treći i 105. pogled…”. 

Možda je, umjesto rijetko demonstriranog strpljenja, premijer prispjelo pismo mogao pročitati malo pažljivije.  Onda bi moguće  i njemu postalo jasno da prime facie s početka komesarkinog pisma ne znači da su u EK problematizovani Sporazum pogledali samo jednom.  Naprotiv. To je samo diplomatski način da se naglasi suština mišljenja EK:  analizirani Sporazum “sam po sebi” nije suprotan pravnim EU standardima ne zato što je sa njima usklađen, već zbog toga što “ne sadrži dovoljno detaljne odredbe”.  

Sporazum u stvari ne daje  dovoljno dokaza da se potvrde osnovane sumnje koje nijesu promakle ni ekspertima EK. Usklađenost Sporazuma sa zakonodavstvom EU “će zavisiti od tumačenja i sprovođenja ‘Projekata’ opisanih u članu 1”, navodi se u pismu komesarke za proširenje EU. Uz upozorenje da će  “određene odredbe  morati pažljivo da se implementiraju kako bi se izbjeglo moguće kršenje principa javnih nabavki sadržanih u pravnoj tekovini EU. Stoga će biti važno pratiti njihovu primjenu…”.

Da ne bi ostali nedorečeni, iz EK su konkretno ukazali na potencijalne probleme. Jedna od primjedbi: “Sporazum navodi da su svi ugovori, programi i dalji sporazumi sa investitorima iz UAE izuzeti iz zakonodavstva obje zemlje o javnim nabavkama, javnim tenderima i procedurama konkurentskog nadmetanja (član 2.4). Stoga se može zaključiti da bi budući ugovori mogli imati korist od direktne dodjele, što bi moglo predstavljati kršenje pravila EU o javnim nabavkama.”

To što bi neko, mimo zakonima propisanih procedura, mogao postati partner (investitor) u poslovima koji su unaprijed proglašeni za strateške projekte od javnog interesa, ima vrlo konkretne posljedice. Odnosno, prema mišljenju stručnjaka EK, koje se podudara sa primjedbama koje smo prethodno čuli sa raznih adresa u Crnoj Gori,  Sporazum bi “mogao potencijalno da oslabi poziciju privrednih subjekata iz EU (kao i crnogorskih kompanija) u korist preferencijalnog tretmana kompanija iz UAE”.

Nijesu slučajno  privredni subjekti iz EU navedeni prije crnogorskih kompanija. To pokazuje kako ozbiljni politički akteri uvijek i na svakom mjesti vode računa o interesu onih koji su im povjerili mandate. Naša je stvar da li će Crna Gora bilateralnim sporazumima sa trećim zemljama slabiti ili jačati svoju poziciju u pregovorima o pristupanju EU. Na njima je da to konstatuju i postupe u skladu sa uočenim. Potpuno je, međutim, drugačija priča kada u Briselu prepoznaju mogućnost/opasnost da poslovni interesi njihovih kompanija mogu biti ugroženi na način da se, izbjegavanjem tržišne utakmice (tenderi, javne nabavke…) favorizuju neki drugi ekonomski akteri.    

Otud kristalno jasno upozorenje: “S obzirom na težnju Crne Gore da postane država članica EU, bilo bi od suštinske važnosti da se obezbijedi usklađenost ovog Sporazuma, prilikom njegove implementacije, sa pravnom tekovinom EU u oblasti javnih nabavki, zasnovanom na principima nediskriminacije, jednakog tretmana kompanija i transparentnosti procedura javnih nabavki”.

Izgleda da ovo ne može razumjeti samo onaj ko neće. Ipak, premijer Spajić pismo Marte Kos iščitava kao “pokazatelj da smo bili apsolutno u pravu što se tiče ovog Sporazuma”. 

Od ranije je jasno da premijer, i prije prispijeća pisma iz Brisela, prepoznaje potencijalne probleme sporazuma koje nam je donio iz Abu Dabia. 

Još početkom marta, nakon prvih najava zainteresovanosti Mohameda Alabara za veliki građevinski projekat na Velikoj plaži, Spajić nas pokušava ubijediti da je raspisivanje tendera za takav posao gubljenje vremena  “pošto nema puno investitora koji mogu da iznesu ulaganje od 35 milijardi, a uz to tender bi značio da gubimo garancije države (UAE – prim. Monitora)”. 

Prvo se pokazalo da konkretne garancije UEA ne postoje. “To je dobro”, uzvratio je premijer. Bolje je ići na arbitražu protiv neke kompanije, nego protiv moćne države kakva su Emirati. Potom se ispostavilo da Alabar planira posao koji je barem petnaestak puta manji (do 2,5  milijardi) od onoga što je najavljivao crnogorski premijer. Spajić je i tu “nepreciznost” pokušao zabašuriti. Tako smo čuli da obećanih 20-30-35 milijardi eura nijesu planirane investicije, već multiplikativni efekti  najavljenog posla. Neki dan kasnije, premijer još jednom prepakuje izrečena obećanja. Pa kaže kako se prethodno izrečene brojke odnose na ukupne (moguće) investicije investitora iz UAE… 

Spajić, kao da se ništa nije dogodilo, sada poziva parlament da ponovo usvoji Sporazum o turizmu i razvoju nekretnina sa UAE. “Mislim da ovoga puta 81 poslanik ima puno pravo da sa velikim zadovoljstvom glasa za fenomenalan Sporazum koji će da digne ekonomiju Crne Gore”. 

Iz opozicije su pismo Marte Kos čitali drugačije nego Spajić . Pa u fokus stavljaju iskazanu bojazan da bi Sporazum sa UAE mogao biti zloupotrijebljen sa ciljem da se, ignorisanjem procedura, favorizuju privilegovani investitori. DPS ostaje pri stavu da jedan ovakav sporazum ne treba Crnoj Gori, saopštio je poslanik najveće opozicione partije Nikola Rakočević.Na istom fonu je i predsjednik SDP i jedan od lidera Evropskog saveza Ivan Vujović. “Usvajanjem Sporazuma sa UAE, kontra stava EU, vlast i formalno postaje antievropska”. 

Nema najava da će neko u parlamentu promijeniti stranu nakon što je predsjednik Milatović vratio na ponovno odlučivanje Zakon, a EK dala svoj sud o  Sporazumu o turizmu i razvoju nekretnina između Crne Gore i UAE. Ali svi, makar verbalno, ostaju privrženi proklamovanom putu EU integracija. Čitajući i citirajući one djelove briselskih dokumenata koje su saglasne sa njihovim trenutnim interesima i stavovima. A šta im ne ide u prilog to ni ne postoji.   

Ta vještina interpretacije nije promakla ni partnerima u EU. S obzirom na težnju Crne Gore da se pridruži EU, ekonomski rast će morati da se postigne na način koji je u skladu sa standardima EU, a sporazumi će morati da se sprovode transparentno i u skladu sa pravnom tekovinom EU u različitim oblastima, dodatno je upozorio Gijom Mersije, portparol Evropske komisije (EK), nakon prvih komentara pisma EU komesarke za proširenje. “Evropska komisija će ovo pažljivo pratiti i spremna je da pomogne Crnoj Gori u tom pogledu ako je potrebno”, zaključio je Mersije. 

I na prvi pogled – jasno. Ako ima ko da čuje. 

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SPAJIĆEVA SEDMODNEVNA POSJETA SAD: Bez sastanaka sa zvaničnicima i dijasporom

Objavljeno prije

na

Objavio:

Posjeta premijera Americi završena je bez  razgovora s američkim državnim i vojnim zvaničnicima Iz diplomatske zajednice u Vašingtonu više krive ambasadu i Ministarstvo vanjskih poslova za lošu organizaciju i indolentnost. U par neformalnih razgovora  Monitoru je  rečeno  da ambasada uopšte ne radi svoj posao kao ni Ministarstvo. Radom ambasade je ogorčena i crnogorska dijaspora

 

 

Premijer Milojko Spajić je 21. aprila otputovao za Sjedinjene Američke Države (SAD) sa oamočlanom delegacijom uključujući i ministra finansija Novicu Vukovića. Šef kabineta Branko Krvavac i premijerova savjetnica za vanjske poslove Milica Perišić su ostali u zemlji. Nezavisno od ove delegacije u Vašington je otputovala i guvernerka Centralne banke Crne Gore (CBCG) Irena Radović na poziv direktora za Evropu Međunarodnog monetarnog fonda (MMF) Alfreda Kamera.

I premijer, kao  i guvernerka i ministar finansija su objavili da su otputovali zbog redovnih “godišnjih sastanaka MMF-a i Grupacije Svjetske banke (GSB).

U prijedlogu platforme Vlade je objašnjeno da je to događaj koji “tradicionalno okuplja svjetske lidere iz oblasti finansija, guvernere centralnih banaka, ministre finansija… radi diskusija o globalnim ekonomskim i finansijskim pitanjima”. Od bilateralnih susreta su zakazani sastanci sa zamjenikom generalnog direktora MMF-a, Bo Lijem, šefom Misije MMF-a za Crnu Goru i gorepomenutim Kamerom. Crnogorska delegacija se sastala i sa čelnicima Svjetske banke, ali na nivou njenog potpredsjednika za Evropu i Centralnu Aziju kao i sa izvršnim direktorom SB za zemlje regiona.

U Platformi koju je Vlada usvojila 17. aprila navodi se i da su “SAD snažan saveznik i prijatelj Crne Gore”, a posjeta premijera “ dokaz kontinuiteta odličnih odnosa dvije države”. Navedeno je i da će posjeta dati novi podsticaj saradnji, i da će se „na sastancima s američkim kolegama izraziti zahvalnost za podršku SAD-a u ostvarivanju cmogorskih vanjskopolitičkih prioriteta i učvršćivanje odličnog partnerstva dvije države“.

Međutim, već 22. aprila su Vijesti objavile da izgleda neće biti nikakvih susreta “s američkim kolegama”. U Platformi, oni nisu ni imenovani, za razliku od detaljnog navođenja zvaničnika i funkcija međunarodnih finansijskih institucija. Iako je Vladina Služba za odnose s javnošću navela da će se “razmijeniti mišljenja o saradnji unutar NATO-a”, i “ukazati na našu namjeru da izdvajamo veća sredstva za odbranu” Vijestima nije odgovoreno s kim će Spajić razgovarati.

Na kraju nije bilo razgovora ni s američkim državnim ni vojnim zvaničnicima. Dio medija, čak i onih naklonjenih Vladi, je kritički komentarisao učinke posjete. “Nonšalantan i stihijski pristup državnom protokolu”, “seljenje diplomatske komunikacije u privatne kanale”. Cjelosedmični boravak prvog čovjeka Vlade je nazivan “katastrofom” nekoliko puta.

Uvijek kritički nastrojen prema Spajiću, lider Pokreta za promjene (PZP) Nebojša Medojević je takođe 22. aprila, dan po dolasku delegacije u SAD, dao objavu. Premijer je “tražio sastanke sa Donaldom Trampom, potredsjednikom JD Vensom, šefom Stejt Dipartmenta Markom Rubiom, šefom CIA i direktorom FBI!!! Niko od njih nije htio da se sretne” s njim zaključio je Medojević.

M-portal i Etv su javili da su Spajićevi saradnici pokušali kontaktirati dvojicu američkih zvaničnika radi sastanka sa premijerom, ali i da preko njih dođu do zvaničnika viših u hijerarhiji. Jedan je navodno bio uticajni republikanski senator Ted Kruz, osoba bliska Trampu, za koga ovi mediji na osnovu svojih izvora tvrde da nije odgovorio na više mejlova poslatih od strane kabineta. Druga osoba je Luis L. Bono, viši savjetnik u Kancelariji za evropske i evroazijske poslove, koji takođe nije odgovarao na upite.

Crnogorski premijer je ranije, navodno, odbio susret sa Bonom, pravdajući odbijanje time da „viši savjetnik nije nivo sa susret sa premijerom“. Ovakav rezon je u diplomatskoj praksi opravdan kada su u pitanju zvanične posjete. Kada je u pitanju telefonska komunikacija, ovakav razgovor je prihvatljiv. Srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić je nedavno telefonon razgovarao s Bonom.

Međutim, treba uzeti i druge činjenice u obzir prije nego se donese sud o učincima premijera, ili bolje govoreći o (ne)učincima Ministarstva vanjskih poslova (MVP) Ervina Ibrahimovića i crnogorskog poslanstva u Vašingtonu kojim rukovodi Jovan Mirković.

U petak 25. aprila Bono je napustio funkciju i na njegovo mjesto je došao Brendon Hanrahan. Dan nakon Uskrsa, 21. aprila je umro Papa Francisko. Njegova sahrana je promijenila planove mnogih svjetskih lidera koji su otišli na njegovu sahranu, uključujuči i predsjednika Trampa. Potpredsjednik JD Vens je već ranije bio odsutan, prvo kod Pape na Veliki Petak a onda u službeni posjet Indiji. Državni sekretar Rubio je takođe bio u Evropi. Jedini koje je Spajić mogao vidjeti, a da odgovara protokolarnom nivou, su bili sekretar za odbranu Met Hegset i možda predsjednički savjetnik za nacionalnu bezbjednost Majkl Volc. Pentagon i Hegset se trenutno nalaze u velikoj buri zbog kadrovskih promjena-neslaganja unutar najužeg kruga Hegseta i curenja povjerljivih podataka. Stoga je i ta opcija bila daleka za Spajića.

Iz diplomatske zajednice u Vašingtonu više krive ambasadu i MVP za lošu organizaciju i indolentnost. U par neformalnih razgovora sa Monitorom rečeno je da ambasada uopšte ne radi svoj posao kao ni Ibrahimovićevo ministarstvo. Crnogorski predstavnici se ne pojavljuju ni u jednoj značajnoj instituciji, niti održavaju kontakte koje su dotadašnji predstavnici Crne Gore stvorili sa državnim službama i uticajnim think-tankovima i lobističkim krugovima. Antena M je prenijela jednog neimenovanog crnogorskog diplomatu koji je rekao da Crna Gora nema više kokus u Kongresu, o čemu je Monitor već pisao ranije. Dodao je da “ne zna da li je crnogorska diplomatija bila angažovana u pripremi Spajićeve posjete”. Ako nije, ovaj diplomata (ime poznato našoj redakciji) ističe da je to “veliki propust”.

Radom ambasade je ogorčena i crnogorska dijaspora. Džemal Lanica, predsjednik Albansko-američkog udruženja Ulcinj je poslao otvoreno pismo ministru Ibrahimoviću u kojem izražava nezadovoljstvo radom crnogorske ambasade i “posebno ambasadora Mirkovića” zbog “nefunkcionisanja ambasade i nepoznavanja dijaspore”. Dokaz da ambasada ne poznaje dijasporu je zakazivanje sastanka albanskih asocijacija u Americi sa premijerom u zgradi ambasade. U razgovoru za Monitor Lanica je rekao da je imao zakazan susret s premijerom preko savjetnice Milice Perišić sedam dana prije njegovog dolaska u SAD i da je komunicirao oko toga s ambasadorom Mirkovićem. “Teme razgovara su precizirane i nisu uključivale Veliku plažu i razgovore oko ulaganja iz Emirata već teme koje se tiču dijaspore i kako se može Crnoj Gori najbolje pomoći” kaže Lanica. “Ja sam htio sa sobom dovesti i Crnogorce i Bošnjake da nas bude iz svih djelova Crne Gore” nastavlja Lanica. Međutim, umjesto predstavnika raznorodne dijaspore, na sastanak je pozvan Naser Nika sa nekoliko Albanaca od kojih većina nema nikakve veze sa Crnom Gorom.

Nika je, na osnovu njegovih objava na Facebook-u veliki protivnik sadašnje Vlade i pozivao je na proteste protiv premijera. Naser Nika je poznat kao predsjednik udruženja Albanaca Stejtn Ajlenda – koji je dio Njujorka. Facebook stranica ovog udruženja obiluje nacionalističkom agendom. Nepunih dvije sedmice prije Spajićevog puta ovo udruženje je objavilo mapu regiona na facebook-u koju je predložilo kao način “za postizanje mira u Evropi”. Na toj mapi Crna Gora ne postoji već je njena teritorija rasparčana između Albanije i Hrvatske. Sa mape je izbrisana i Srbija koju su rasparčale Rumunija i Albanija. Ova skandalozna mapa je i dalje na Facebook stranici udruženja koje vodi Naser Nika.

Pored Nasera Nike, sa premijerom su se slikali i Paško Camaj iz Udruženja Vatra, predsjednik udruge Skenderbeg Imer Lacaj i Arb Šabani, navodni aktivista albanske zajednice u tom dijelu SAD-a. Udruzenje Vatra se bavi interesima Kosova i Albanije i po riječima Lanice, “nema nikakve veze sa crnogorskim temama i dijasporom”. Imer Lacaj je Albanac iz okoline Drača u Republici Albaniji i njegovo udruženje takođe nema nikakvih dodirnih tačaka s Crnom Gorom. Šabani, iako porijeklom iz Crne Gore, nije član nijednog udruženja iz Crne Gore niti ima funkciju.

Ambasador Mirković je na kraju izdejstvovao da se zakazani sastanak sa Albansko-američkim udruženjem Ulcinj izbjegne iako je bio zakazan. Tako je ispalo da se premijer Spajić nije mogao sastati ni sa legitimnim predstavnicima crnogorske dijaspore iako je samo Udruženje Ulcinj do sada kroz humanitarne projekte poslalo preko 1,1 milion eura u Crnu Goru.

Premijer je na kraju uspio i skoknuti do Kalifornije u privatnu posjetu bratu.

Šta je radila trostruka delegacija Crne Gore po Americi i na sastancima s istim ljudima iz finansijskih institucija je posebno pitanje na koje sada nema odgovora. Nema ni odgovora do kada će se urušavati diplomatska mreža crnogorske države na radost okolnih političara koji ne skrivaju da imaju pretenzije prema njoj kao i mapa Nasera Nike.

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo