Povežite se sa nama

MONITORING

Ko rukom obrisani

Objavljeno prije

na

Rocko

Crnogorski funkcioneri imaju nevjerovatnih sposobnosti. Poznato je da su zgodni i da lijepo zbore. Manje je poznato da je više njih sposobno da uvećava imovinu nevjerovatnom brzinom, uzimajući visoke kredite koji se sami otplaćuju.

Evidencija o imovini Komisije za konflikt interesa pokazuje da su više vladinih i opštinskih funkcionera uspjeli za godinu ili dvije da otplate ogromne kredite iako im plate to ne dozvoljavaju. Mora da je u pitanju neka viša matematika.

KO JOŠ OD PLATE ŽIVI: Ministar inostranih poslova Milan Roćen 2007. godine se zadužio kod Crnogorske komercijalne banke 110 hiljada eura da bi kupio stan u izgradnji od 159 metara kvadratnih. Već 2009. godine u imovinskom kartonu Roćena stoji da je kredit vraćen. Roćenova plata 2007. godine iznosi 778.32 eura, a naredne 2008. godine 841 euro. Njegova supruga Stana prima 200 eura. Nije teško izračunati da bi Roćen za kredit od 110.000 eura morao da izdvaja oko četiri i po hiljade eura mjesečno, ne računajući kamatu. Po kamatnim stopama koje su banke nudile 2007. ministar inostranih poslova bi u najboljem slučaju morao da vraća nešto manje od pet hiljada eura mjesečno. Plata bi mu morala biti – oko 10 hiljada eura. Lako je izračunati: ministar se ili bavi nekim unosnim poslom za koji ne znamo ili je neko čudo po srijedi.

I Miodrag Vlahović, bivši ministar inostranih poslova, ostaće upamćen po kreditnim zaduženjima. Vlahović je 2010. godine prijavio dva kredita: jedan od pola miliona eura i drugi od 240 hiljada eura. Da bi 575 hiljada eura otplatio za pola decenije potrebno je minimum deset hiljada eura, zavisno od visine kamate. Plus hiljadu do dvije hiljade eura za drugi kredit, opet u zavisnosti od povoljnosti kamate. Iste godine Vlahović je prijavio pet hiljada eura plate. Da bi otplaćivao kredite Vlahoviću nedostaje još najmanje sedam hiljada eura mjesečno. I – sposobnost da živi od vazduha.

Igor Lukšić je, dok je bio ministar finansija, dokazao da zna s novcem. On je od od 2007. do 2008. godine uspio da smanji kredit sa 45.000 na 30.000 eura. Godišnje je u to vrijeme zarađivao 20.796 eura. To znači da je ostalo 5.796 eura da sa suprugom živi cijelu 2007. godinu. ,,Jedva za hljeb i mlijeko”, komentarisali su u MANS-u.

Kao premijer prijavio je 30 hiljada eura kredita u CKB, 10 hiljada eura u Atlas banci i još 30 hiljada eura kredita koje njegova supruga duguje Hipotekarnoj banci.

Dragan Đurović, bivši ministar unutrašnjih poslova i potpredsjednik Vlade dvije godine uzastopce je u imovinskom kartonu obećavao da će stan od 138 kvadrata koji je prijavio 2007. godine, a kupio „od kredita dobijenih od Vlade i banaka”, otplatiti „prodajom drugog stana od 85 kvadrata”. Nije ga prodao, sudeći po posljednjim podacima. Prošle godine Đurović kao vlasništvo navodi oba stana. I kredit kod Crnogorske komercijalne banke u iznosu od 34 hiljade, uzet na deset godina. Kredit od Vlade i drugih „banaka” ne pominje. Vratio?

Stan od 138 kvadrata u Bulevaru Sv. Petra Cetinjskog koštao je 2007. godine brat bratu najmanje 138 hiljada eura. A vjerovatnije i duplo. Ispada da je Đurović 100 hiljada eura kredita za tri godine vratio od plate. E, tu već nije laka matematika. Da bi otplatili 100 hiljada eura za tri godine, bez kamate, treba da izdvajaju skoro tri hiljade eura mjesečno. Prve godine toliko nijesu ni imali, a šta jedu druge niko ne zna.

Pomoćnik ministra kulture Željko Rutović 2009. godine prijavljuje kredit u iznosu od 20 hiljada eura, radi izgradnje kuće. Kredit već sljedeće, 2010. godine, ne navodi u imovinskom kartonu. Kako je pomoćnik ministra kulture za samo 12 mjeseci, u godini u kojoj mu je supruga na neplaćenom odsustvu, sa 665 eura plate uspio da vrati dvadeset hiljada eura, nejasno je. I da je u pitanju beskamatni kredit, Rutović bi morao da izdvaja mjesečno 1600 eura. Plata bi u tom slučaju, po važećim propisima, trebalo da mu je 3200. Kojih, bar zvanično, nema. Rutović se ili pobrkao ili je dobio bespovratni kredit od Vlade, kakvih je, priznali su u Vladi, bilo.

MISTERIOZNI KREDITI: Koliki su krediti bračnog para Mićunović Vojvodić, ne zna se. Jedino se zna da su krediti uzeti kod Prve banke. Radmila Vojvodić, navodi se u kartonu njenog supruga Branislava Mićunovića, 2008. godine u Prvoj banci uzela je kredit za kupovinu poslovnog prostora od 240 metara kvadratnih kod stadiona Budućnosti u Podgorici. O kojoj se sumi radi ne zna se, ali je sigurno da je kvadrat poslovnog prostora na tako atraktivnoj lokaciji te godine koštao od tri do pet hiljada eura. Znači, najmanje 700 hiljada eura. Prijavljeni mjesečni prihodi Radmile Vojvodić prilični su: iznose oko četiri hiljade eura. Svejedno, da bi za deset godina otplatila tu sumu mora izdvajati više novca – oko šest hiljada eura.

Pod hipoteku je, navodi se u kartonu, stavljen stan Branislava Mićunovića veličine 187 kvadrata. I ministar u kartonu od 2010. godine navodi dva kredita – kod Podgoričke i Prve banke. Opet se ne zna o kolikoj je sumi riječ, ali je sigurno da je porodica Mićunović Vojvodić preko mjere zadužena.

Vojvodićeva je kredit podigla u posljednji čas. Centralna banka Crne Gore stopirala je kreditnu aktivnost Prve banke krajem 2008. godine.

Ima i onih funkcionera koji su se kod te banke uspjeli zadužiti nakon toga. Osim ministra kulture, koji je kredit kod Prve banke prijavio 2010. godine, jedan od takvih je i Miodrag Čanović, pomoćnik ministra za ekonomski razvoj i član Borda direktora EPCG.

Sudeći po kartonu, Čanović je uspio da dobije kredit od 15 hiljada eura kod Prve banke 2009. godine. Ili se Čanović zbunio kad je upisivao kredit ili su se zbunili u Prvoj banci kad su mu ga davali.

Među onima koji imaju visoke kredite za koje se ne zna gdje su ih i na koliko godina uzeli je i Svetozar Marović. U njegovom kartonu ne piše iznos kredita, vrijeme kada ga je uzeo, ime banke i uslovi otplate. Samo se navodi hipoteka za 577.906,04 eura.

Miomir Mugoša je brzometno uspio da vrati veliki kredit. U kartonu iz 2005. godine on navodi da su mu ukupna kreditna zaduženja oko 100 hiljada eura, a sljedeće 2006. godine – 110 hiljada eura. U kojoj banci je uzeo kredit ne navodi se. Mugoša je predsjednik skupštine Podgoričke banke.

Dvije godine kasnije, prema zvaničnim podacima, kreditna zaduženja smanjuje na 40 hiljada eura. Mugoša, istina, uz primanja od zakupa i „konsaltinga”, može da vraća oko tri hiljade mjesečno (koliko bi mu bez kamate trebalo da za dvije godine otplati 70 hiljada eura). No, gradonačelnik uspijeva i da za te dvije godine uštedi 78 hiljada eura. Od prodaje stana, navodi se. Tokom prošle godine otplatio je i onih preostalih 30 hiljada eura. Pa, da ne vodi grad. Sto godina.

GODINA ZADUŽENJA: Sudeći po posljednjim imovinskim kartonima crnogorskih funkcionera kreditno zaduživanje je u modi. Ima i onih koji imaju više stambenih kredita u familiji.

Predrag Bošković 2008. godine prijavljuje da ima stambeni kredit u iznosu od 60 hiljada, a njegova supruga Stela prijavljuje stambeni kredit od 100 hiljada eura i stan od 137 kvadrata u Podgorici.

I novi ministar ekonomije Milorad Katnić diže kredit za kreditom. Najprije je to bilo devet hiljada eura za kupovinu zemlje na Žabljaku 2007. godine. Taj kredit otplatio je za godinu. Sljedeće godine prijavio je kredit od 70 hiljada eura kod Komercijalne banke za kupovinu stana u izgradnji od 70 kvadrata. Prošle godine tog kredita nema, a Katnić prijavljuje novo zaduženje kod Poslovne banke u istom iznosu – 70 hiljada eura, uzetih na 15 godina.

Ima i onih kojima stambene potrebe ne uspijevaju da riješe ni nekoliko stambenih kredita. Bivši ministar poljoprivrede Milutin Simović je rekorder u broju kredita koje je u te svrhe dobio od Vlade. Za osam godina čak je četiri puta dobio stambeni kredit.

Koliko je neprijavljenih zaduženja, druga je priča. Draganu Samardžiću, načelniku Generalštaba Vojske Crne Gore 2009. godine Ministarstvo odbrane dalo je kredit od čak 200. hiljada eura za kupovinu stana od 102 kvadrata u Tivtu. U Ministarstvu odbrane potvrdili su da je Samardžiću odobrena kupovina tog stana. Samardžić je te godine smetnuo s uma da preda imovinski karton.

Ne treba zaboraviti ni kredit supruga Ranke Čarapić u iznosu od 150 hiljada eura, koji tužiteljica nije prijavila, a o čemu je Monitor već pisao.

Tu je i bivši premijer Milo Đukanović, koji je sudeći po imovinskom kartonu čist kao suza. Zna se, međutim, da je Đukanović 2007. dobio oko milion i po eura kredita od londonske Pireus banke, što je, ispalo je, garantovao akcijama koje još nije ni kupio. Tu je i višemilionsko zaduženje za privatni univerzitet. I o tome je Monitor pisao.

Kad bi državnu kasu vodili kao kućne budžete domaći funkcioneri bi Crnu Goru odavno uveli u Evropu. Bogatu i bez zaduženja. Samo, da ne bude greške, možda bi te kredite trebalo da ispitaju nadležne institucije. A Srđan Kusovac o rezultatu istrage izvjesti u Pobjedi.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

Izdvojeno

ZORAN BRĐANIN NA ČELU UPRAVE POLICIJE: Vršilac dužnosti podijelio vlast

Objavljeno prije

na

Objavio:

URA je „progurala“ jednog, premijer Krivokapić priželjkivao je drugog, dok je DF saopštio da neće podržati nijednog kandidata koga predloži Vlada, pošto smatraju da je njihov favorit nezakonito eliminisan iz trke za direktora UP

 

Vlada je u utorak imenovala Zorana Brđanina za vršioca dužnosti direktora Uprave policije. Dosadašnji rukovodilac Odjeljenja za analitiku i unaprjeđenje rada policije bio je favorit URA-e koja je isticala da je riječ o školovanom profesionalcu. Na drugoj strani, premijer Zdravko Krivokapić je navijao za Dragana Klikovca, jednako školovanog dugogodišnjeg policajca i aktuelnog rukovodioca Operativno-komunikacionog centra (OKC).

Javnosti nije poznato šta je, ili ko, presudio. Zato smo upoznati sa stavom Demokratskog fronta da neće podržati nijednog kandidata za zvanje prvog policajca u Crnoj Gori.

,,DF je organizacija koja se protivi svemu sve što nije apsolutno po njihovoj volji“, komentarisao je takvu odluku, uz osmijeh, potpredsjednik Vlade zadužen za bezbjednosni sektor Dritan Abazović navodeći „cijenim svačije mišljenje pa i njihovo, ali zaista ne bih imao neki specifičan komentar”. Iako su novinske stranice punili tekstovi o ozbiljnom sukobu čelnika izvršnih vlasti zbog imenovanja šefa policije, Abazović tvrdi da nije bilo riječi o većem mimoilaženju.

,,Bilo je različitih mišljenja i to je po meni demokratski, ne bi trebalo to da nas čudi. Mislim da je sada u Crnoj Gori s jednoumljem završeno i mi bilo kakve monopole ne možemo više da prihvatimo“, objašnjavao je Abazović. „U demokratskoj atmosferi smo razgovarali, razmijenili mišljenja, vodili dijalog i čini mi se došli do najboljeg rješenja. Na kraju to je prijedlog ministra Sergeja Sekulovića i smatram da je to krajnje primjereno“.

Zoran Brđanin se kao ozbiljan kandidat za direktora UP-a pominje još od avgustovskih izbora, čim je postalo jasno da će doći do sveobuhvatnih kadrovskih izmjene u bezbjednosnim strukturama. U borbi za to mjesto, tvrde naši dobro obaviješteni sagovornici, pomogao mu je i nekadašnji resorni ministar  u prelaznoj Vladi Goran Danilović, koji je kod svojih koalicionih  kolega urgirao da ukažu povjerenje čovjeku koji ima njegovo povjerenje. Kod DF-a mu, međutim, ta nastojanja nijesu prošla. Zato se Danilović oglasio i  ogradio od izjava čelnika DF-a koji su poručili da Koalicija za budućnost Crne Gore ne pristaje da pripadnici režima Mila Đukanovića, „pod jeftinim izgovorima i protivzakonitim radnjama“, eliminišu jedine ozbiljne i odgovorne kandidate za direktora UP-a. Iz Danilovićeve Ujedinjene Crne Gore tada je saopšteno da je DF iznio grubu i netačnu ocjenu.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte ostatak teksta u štampanom izdanju Monitora od 26. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

OD PEKINGA DO TUZI – ŽIVOT U SLUŽBI POLITIKE: Između nada i barikada

Objavljeno prije

na

Objavio:

Premijer tek treba da pojasni započetu priču o novim državljanima. A Vlada ima i prečeg posla. Za početak, valja ići u Tuzi. Pa u Nikšić (izbori). I Skupštinu (budžet). Potom  će već biti jasnije šta je kome činjeti

 

Ponovo živimo u zanimljivim vremenima.

„Dobro jutro svima sa slobodne crnogorske teritorije – iz Ambasade Crne Gore pri Svetoj Stolici i pri Malteškom redu!“, pozdravio je u srijedu ujutru svoje pratioce na Tviteru bivši ambasador u Vatikanu Miodrag Vlahović. Krajem  dana, nakon što je predsjednik Milo Đukanović potpisao ukaz o razrješenju osam ambasadora koji nijesu bili po volji novih vlasti, Vlahović stavlja tačku na pobunu: „Bila je časti da budem ambasador…“.

,,Bilo je veliko zadovoljstvo, izuzetna čast i ponos predstavljati Crnu Goru na poziciji ambasadora u Narodnoj Republici Kini“, oglasio se i Darko Pajović, najplaćeniji crnogorski diplomata, nakon što su do njega stigle vijesti o Đukanovićevoj otkomandi. „Na kraju, a zapravo na početku, hvala mojoj porodici, prijateljima i svim pristojnim građanima Crne Gore za svu vašu podršku“, poručio je Pajović. Tako se na sebi svojstven način osvrnuo i na  nepristojne koji nijesu  podržali  ono što je radio kao predsjednik Pozitivne CG, opozicione partije koja se podijelila, pa potčinila DPS-u i krupnom kapitalu, da bi potom pala u zaborav. Zato je Pajović nagrađen funkcijom predsjednika parlamenta a potom i ambasadorskim mjestom u Kinu.

Javni sukob Vlade i sada već i bivših, ambasadora iskoristio je Đukanović da ukaže na politički revanšizam novih vlasti,  pokaže  kako kao predsjednik  neće pokušavati da prepravlja izborni rezultat i naglasi da smijenjeni ambasadori koji su, uglavnom, njegovom voljom otišli u diplomatska predstavništva „ne smiju biti kvalifikovani kao osobe koje rade na štetu i protiv interesa države“. U saopštenju iz njegovog kabineta objašnjava se kako je predsjednik odluku o opozivu osam ambasadora donio „poštujući kohabitaciju vlasti“, a nakon „korekcije obrazloženja“ iz MVP.

Dugo znamo predsjednika DPS-a i njegove demokratske i ekonomske potencijale. Tu jedno saopštenje i (još) jedna afera neće mnogo promijeniti. Ali bi čelnici izvršne vlasti i iz ove priče trebalo da nauče koliko je važno da što prije formiraju stručne timove sposobne da posao obave zakonito i u skladu sa važećom procedurom i praksom. Da ne bi Miodrag Vlahović juče, ili Milivoje Katnić, sjutra, od svog razrješenja pravili novu bitku na Neretvi.

Sličnih priča imamo i na domaćem terenu.  

Nadležni iz Ministarstva zdravlja odlučili su da zatvore lokale u Tuzima, Danilovgradu i Baru uz obrazloženje da stanovnici Podgorice, nakon zatvaranja kafića, restorana i kafana u glavnom gradu zbog loše epidemiološke situacije, tamo idu u provod i šire zarazu. Ostalo je nejasno zašto nadležni ne zabrane međugradski saobraćaj iz Podgorice, nego sankcionišu ugostitelje i stanovnike mjesta u kojima je epidemiološka situacija mnogo bolja. (Ne)očekivano, uslijedila je reakcija.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte ostatak teksta u štampanom izdanju Monitora od 26. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PREPORUKA MISIJE UNESCO – UKLONITI KAFE RESTORAN NA TURSKOM RTU: VERIGE 65 NANOSE ŠTETU UNIVERZALNOJ VRIJEDNOSTI KOTORA

Objavljeno prije

na

Objavio:

Misija Centra za svjetsku baštinu u slučaju kafe-restorana Verige 65 sugeriše Državi ugovornici da bi mogućnost povratka u pređašnje stanje trebalo da bude ključna karakteristika

 

Da li će privremeni ugostiteljski objekat Verige 65 podignut na najatraktivnijem dijelu obale Bokokotorskog zaliva, na lokaciji Turski rt, na prolazu Verige, uskoro biti uklonjen? To zavisi od toga da li će nadležno Ministarstvo ekologije, planiranja prostora i urbanizma, ispoštovati preporuke iz izvještaja Zajedničke reaktivne monitoring misije Centra za svjetsku baštinu UNESCO-a/ ICOMOS-a, sačinjen 2018. za prirodno i kulturno-istorijsko područje Kotora.

Riječ je o posljednjem izvještaju koji je pripremio stručni tim pomenutih institucija, nakon što su krajem oktobra 2018. godine boravili u Boki i sagledali stanje zaštićenog dobra na licu mjesta.  Najvažnije pitanje sa kojim se dobro suočava u posljednjih nekoliko godina je pretjerana urbanizacija obala Boke Kotorske, prvenstveno Kotorsko-risanskog zaliva i duž prolaza Verige, konstatuje se, između ostalog u Izvještaju. Devastacija prostora Opštine Kotor, donošenje brojnih planskih dokumenata kojima je planirana izgradnja velikog broja neprimjerenih objekata, turističkih i stambenih naselja, prijetila je da se područje Boke skine sa UNESCO-ve Liste svjetske baštine, na koju je upisano 1979.

Zadatak misije je, da pored procjene ukupnog stanja konzervacije dobra, postavljanja opštih principa upravljanja i očuvanja Izuzetne univerzalne vrijednosti dobra, donese preporuke i sugestije za pravilno upravljanje dobrom. Jedna od brojnih preporuka, označena kao Ulaz u prolaz Verige, odnosi se na postupanje vezano za dvospratni kafe-restoran poznat pod imenom Verige 65, čijom je izgradnjom trajno oštećen dio do tada netaknute prirode Turskog rta i jednog od najljepših vidikovaca u Boki.

„Treba ograničiti ‘privremeno’ postojanje objekta na Turskom rtu. Definicije u Planu za postavljanje objekata ‘privremenog karaktera‘ treba izmijeniti kako bi se njegova primjena ograničila na istinski privremene strukture, koje se očigledno mogu vratiti u prvobitno stanje, a saglasnost na njih treba ograničiti”, navodi se u preporuci pod brojem 24 ovog izvještaja.

Iako je Uprava za zaštitu kulturnih dobara dala saglasnost na gradnju, eksperti misije smatraju da „zidana struktura objekta ima sve karakteristike stalnosti… ona je odgovor maloj katoličkoj kapeli iz venecijanskog perioda na suprotnoj tački, čineći da u upoređenju izgleda beznačajno… Njeno prisustvo uklanja ilustraciju istorijske distinkcije, pošto je ova strana (Turski rt) istorijski neizgrađena. Prema mišljenju misije ona nanosi štetu Izuzetnoj univerzalnoj vrijednosti dobra”.

Odgovorni u nadležnim institucijama Crne Gore nisu tako razmišljali. Tokom burnih događaja koji su obilježili izgradnju kafea Verige 65, iza kojeg stoji firma Hefesta DOO iz Herceg Novog, u vlasništvu Aleksandra Šćepanovića i njegove sestre, crnogorske manekenke Jelene Šćepanović, navodno bliske prijateljice predsjednika Mila Đukanovića, značajnu ulogu ilmala je tadašnja direktorica Uprave za zaštitu kulturnih dobara Anastazija Miranović. Ona je u decembru 2015. izdala konzervatorske uslove za izradu projekta kafe-restorana. Zatim je u martu 2016, istoga dana kada je investitor podnio zahtjev za davanje saglasnosti na projekat, isti odobrila. Iako firma Hefesta tada nije imala ugovor o zakupu sa JP Morsko dobro.

Branka PLAMENAC
foto: verige65
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 26. februara ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati
Advertisement

Kolumne

Novi broj

Facebook

Izdvajamo