Povežite se sa nama

MONITORING

Ko rukom obrisani

Objavljeno prije

na

Rocko

Crnogorski funkcioneri imaju nevjerovatnih sposobnosti. Poznato je da su zgodni i da lijepo zbore. Manje je poznato da je više njih sposobno da uvećava imovinu nevjerovatnom brzinom, uzimajući visoke kredite koji se sami otplaćuju.

Evidencija o imovini Komisije za konflikt interesa pokazuje da su više vladinih i opštinskih funkcionera uspjeli za godinu ili dvije da otplate ogromne kredite iako im plate to ne dozvoljavaju. Mora da je u pitanju neka viša matematika.

KO JOŠ OD PLATE ŽIVI: Ministar inostranih poslova Milan Roćen 2007. godine se zadužio kod Crnogorske komercijalne banke 110 hiljada eura da bi kupio stan u izgradnji od 159 metara kvadratnih. Već 2009. godine u imovinskom kartonu Roćena stoji da je kredit vraćen. Roćenova plata 2007. godine iznosi 778.32 eura, a naredne 2008. godine 841 euro. Njegova supruga Stana prima 200 eura. Nije teško izračunati da bi Roćen za kredit od 110.000 eura morao da izdvaja oko četiri i po hiljade eura mjesečno, ne računajući kamatu. Po kamatnim stopama koje su banke nudile 2007. ministar inostranih poslova bi u najboljem slučaju morao da vraća nešto manje od pet hiljada eura mjesečno. Plata bi mu morala biti – oko 10 hiljada eura. Lako je izračunati: ministar se ili bavi nekim unosnim poslom za koji ne znamo ili je neko čudo po srijedi.

I Miodrag Vlahović, bivši ministar inostranih poslova, ostaće upamćen po kreditnim zaduženjima. Vlahović je 2010. godine prijavio dva kredita: jedan od pola miliona eura i drugi od 240 hiljada eura. Da bi 575 hiljada eura otplatio za pola decenije potrebno je minimum deset hiljada eura, zavisno od visine kamate. Plus hiljadu do dvije hiljade eura za drugi kredit, opet u zavisnosti od povoljnosti kamate. Iste godine Vlahović je prijavio pet hiljada eura plate. Da bi otplaćivao kredite Vlahoviću nedostaje još najmanje sedam hiljada eura mjesečno. I – sposobnost da živi od vazduha.

Igor Lukšić je, dok je bio ministar finansija, dokazao da zna s novcem. On je od od 2007. do 2008. godine uspio da smanji kredit sa 45.000 na 30.000 eura. Godišnje je u to vrijeme zarađivao 20.796 eura. To znači da je ostalo 5.796 eura da sa suprugom živi cijelu 2007. godinu. ,,Jedva za hljeb i mlijeko”, komentarisali su u MANS-u.

Kao premijer prijavio je 30 hiljada eura kredita u CKB, 10 hiljada eura u Atlas banci i još 30 hiljada eura kredita koje njegova supruga duguje Hipotekarnoj banci.

Dragan Đurović, bivši ministar unutrašnjih poslova i potpredsjednik Vlade dvije godine uzastopce je u imovinskom kartonu obećavao da će stan od 138 kvadrata koji je prijavio 2007. godine, a kupio „od kredita dobijenih od Vlade i banaka”, otplatiti „prodajom drugog stana od 85 kvadrata”. Nije ga prodao, sudeći po posljednjim podacima. Prošle godine Đurović kao vlasništvo navodi oba stana. I kredit kod Crnogorske komercijalne banke u iznosu od 34 hiljade, uzet na deset godina. Kredit od Vlade i drugih „banaka” ne pominje. Vratio?

Stan od 138 kvadrata u Bulevaru Sv. Petra Cetinjskog koštao je 2007. godine brat bratu najmanje 138 hiljada eura. A vjerovatnije i duplo. Ispada da je Đurović 100 hiljada eura kredita za tri godine vratio od plate. E, tu već nije laka matematika. Da bi otplatili 100 hiljada eura za tri godine, bez kamate, treba da izdvajaju skoro tri hiljade eura mjesečno. Prve godine toliko nijesu ni imali, a šta jedu druge niko ne zna.

Pomoćnik ministra kulture Željko Rutović 2009. godine prijavljuje kredit u iznosu od 20 hiljada eura, radi izgradnje kuće. Kredit već sljedeće, 2010. godine, ne navodi u imovinskom kartonu. Kako je pomoćnik ministra kulture za samo 12 mjeseci, u godini u kojoj mu je supruga na neplaćenom odsustvu, sa 665 eura plate uspio da vrati dvadeset hiljada eura, nejasno je. I da je u pitanju beskamatni kredit, Rutović bi morao da izdvaja mjesečno 1600 eura. Plata bi u tom slučaju, po važećim propisima, trebalo da mu je 3200. Kojih, bar zvanično, nema. Rutović se ili pobrkao ili je dobio bespovratni kredit od Vlade, kakvih je, priznali su u Vladi, bilo.

MISTERIOZNI KREDITI: Koliki su krediti bračnog para Mićunović Vojvodić, ne zna se. Jedino se zna da su krediti uzeti kod Prve banke. Radmila Vojvodić, navodi se u kartonu njenog supruga Branislava Mićunovića, 2008. godine u Prvoj banci uzela je kredit za kupovinu poslovnog prostora od 240 metara kvadratnih kod stadiona Budućnosti u Podgorici. O kojoj se sumi radi ne zna se, ali je sigurno da je kvadrat poslovnog prostora na tako atraktivnoj lokaciji te godine koštao od tri do pet hiljada eura. Znači, najmanje 700 hiljada eura. Prijavljeni mjesečni prihodi Radmile Vojvodić prilični su: iznose oko četiri hiljade eura. Svejedno, da bi za deset godina otplatila tu sumu mora izdvajati više novca – oko šest hiljada eura.

Pod hipoteku je, navodi se u kartonu, stavljen stan Branislava Mićunovića veličine 187 kvadrata. I ministar u kartonu od 2010. godine navodi dva kredita – kod Podgoričke i Prve banke. Opet se ne zna o kolikoj je sumi riječ, ali je sigurno da je porodica Mićunović Vojvodić preko mjere zadužena.

Vojvodićeva je kredit podigla u posljednji čas. Centralna banka Crne Gore stopirala je kreditnu aktivnost Prve banke krajem 2008. godine.

Ima i onih funkcionera koji su se kod te banke uspjeli zadužiti nakon toga. Osim ministra kulture, koji je kredit kod Prve banke prijavio 2010. godine, jedan od takvih je i Miodrag Čanović, pomoćnik ministra za ekonomski razvoj i član Borda direktora EPCG.

Sudeći po kartonu, Čanović je uspio da dobije kredit od 15 hiljada eura kod Prve banke 2009. godine. Ili se Čanović zbunio kad je upisivao kredit ili su se zbunili u Prvoj banci kad su mu ga davali.

Među onima koji imaju visoke kredite za koje se ne zna gdje su ih i na koliko godina uzeli je i Svetozar Marović. U njegovom kartonu ne piše iznos kredita, vrijeme kada ga je uzeo, ime banke i uslovi otplate. Samo se navodi hipoteka za 577.906,04 eura.

Miomir Mugoša je brzometno uspio da vrati veliki kredit. U kartonu iz 2005. godine on navodi da su mu ukupna kreditna zaduženja oko 100 hiljada eura, a sljedeće 2006. godine – 110 hiljada eura. U kojoj banci je uzeo kredit ne navodi se. Mugoša je predsjednik skupštine Podgoričke banke.

Dvije godine kasnije, prema zvaničnim podacima, kreditna zaduženja smanjuje na 40 hiljada eura. Mugoša, istina, uz primanja od zakupa i „konsaltinga”, može da vraća oko tri hiljade mjesečno (koliko bi mu bez kamate trebalo da za dvije godine otplati 70 hiljada eura). No, gradonačelnik uspijeva i da za te dvije godine uštedi 78 hiljada eura. Od prodaje stana, navodi se. Tokom prošle godine otplatio je i onih preostalih 30 hiljada eura. Pa, da ne vodi grad. Sto godina.

GODINA ZADUŽENJA: Sudeći po posljednjim imovinskim kartonima crnogorskih funkcionera kreditno zaduživanje je u modi. Ima i onih koji imaju više stambenih kredita u familiji.

Predrag Bošković 2008. godine prijavljuje da ima stambeni kredit u iznosu od 60 hiljada, a njegova supruga Stela prijavljuje stambeni kredit od 100 hiljada eura i stan od 137 kvadrata u Podgorici.

I novi ministar ekonomije Milorad Katnić diže kredit za kreditom. Najprije je to bilo devet hiljada eura za kupovinu zemlje na Žabljaku 2007. godine. Taj kredit otplatio je za godinu. Sljedeće godine prijavio je kredit od 70 hiljada eura kod Komercijalne banke za kupovinu stana u izgradnji od 70 kvadrata. Prošle godine tog kredita nema, a Katnić prijavljuje novo zaduženje kod Poslovne banke u istom iznosu – 70 hiljada eura, uzetih na 15 godina.

Ima i onih kojima stambene potrebe ne uspijevaju da riješe ni nekoliko stambenih kredita. Bivši ministar poljoprivrede Milutin Simović je rekorder u broju kredita koje je u te svrhe dobio od Vlade. Za osam godina čak je četiri puta dobio stambeni kredit.

Koliko je neprijavljenih zaduženja, druga je priča. Draganu Samardžiću, načelniku Generalštaba Vojske Crne Gore 2009. godine Ministarstvo odbrane dalo je kredit od čak 200. hiljada eura za kupovinu stana od 102 kvadrata u Tivtu. U Ministarstvu odbrane potvrdili su da je Samardžiću odobrena kupovina tog stana. Samardžić je te godine smetnuo s uma da preda imovinski karton.

Ne treba zaboraviti ni kredit supruga Ranke Čarapić u iznosu od 150 hiljada eura, koji tužiteljica nije prijavila, a o čemu je Monitor već pisao.

Tu je i bivši premijer Milo Đukanović, koji je sudeći po imovinskom kartonu čist kao suza. Zna se, međutim, da je Đukanović 2007. dobio oko milion i po eura kredita od londonske Pireus banke, što je, ispalo je, garantovao akcijama koje još nije ni kupio. Tu je i višemilionsko zaduženje za privatni univerzitet. I o tome je Monitor pisao.

Kad bi državnu kasu vodili kao kućne budžete domaći funkcioneri bi Crnu Goru odavno uveli u Evropu. Bogatu i bez zaduženja. Samo, da ne bude greške, možda bi te kredite trebalo da ispitaju nadležne institucije. A Srđan Kusovac o rezultatu istrage izvjesti u Pobjedi.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

Izdvojeno

GRADNJA STANOVA U MILOČERU U PUNOM JEKU: Ljetovalište oronulo i zapušteno

Objavljeno prije

na

Objavio:

Posjetioce Miločera ovih dana dočekuje veliko gradilište na kome teške građevinske mašine  pripremaju temelje za gradnju novog hotela Kraljičina plaža, na mjestu starog  koji je porušen. Pored hotela gradi se stambeni blok sa destinama luksuznih stanova, svaki ponaosob površine oko 120 kvadrata. Na parceli od 12.255 m2 planirana je izgradnja objekata ukupne površine od 22.000 kvadrata.

 

Krajem januara isteklo je 13 godina od kada je poznato crnogorsko ljetovalište sa hotelima Sveti Stefan I Miločer dato u zakup na 30 godina. Ugovor o zakupu i menadžmentu hotela potpisali su predstavnici dvije kompanije, jedne of-šor statusa, Aidwey Investment LTD, nepoznate vlasničke strukture i druge, poznate singapurske hotelske kuće Aman resorts. Zakupac, Aidwey Investment osnivač je  kompanije Adriatic properties Doo, za upravljanje hotelima, kojom rukovodi grčki biznismen Petros Statis. Prije Statisa tu ulogu obavljao je grčki brodovlasnik I milijarder Viktor Restis.

Tokom proteklih 13 godina ništa se epohalno nije dogodilo što bi opravdalo višegodišnji zakup bisera turističke privrede Crne Gore osim drastične promjene uslova zakupa u korist nepoznatog zakupca sa Britanskih Djevičanskih Ostrva. Zakupac Sveca I Miločera uspio je da produži rok zakupa na 42 godine I smanji iznos zakupnine za dva hotela sa pripadajućim zemljištem, restoranima I kafeima, na 1,2 miliona godišnje. Zakupac je obezbijedio I glavni zgoditak, dozvolu da u Miločeru gradi stanove za prodaju. Ko je mogao I sanjati da će doći vrijeme u kome će prostor miločerskog parka, jedinstvenog prirodnog ambijenta sa gustom šumom mediteranskog drveća I rastinja, postati građevinsko zemljište na kojem će stranci za svoj račun graditi I prodavati stanove.Da bi to mogli, dobili su još jedan ustupak mimo ugovorom predviđenih uslova, da za zemljište u Miločeru produže  zakup na 90 godina. Dakle, bez promjene ugovora I bez tendera, nepoznati vlasnici kompanije Aidwey uzeli su nam Miločer na dugih 90 godina. Po isteku tog roka, daleke 2097. godine vratiće ga, betoniranog i urbaniziranog u potpunosti,sa izgrađenim nekretninama, stanovima i vilama, u vlasništvu nekih drugih lica.

Posjetioce Miločera ovih zimskih dana dočekuje veliko gradilište na kome teške građevinske mašine  pripremaju temelje za gradnju novog hotela Kraljičina plaža, na mjestu starog  koji je porušen. Na parceli od 12.255 m2 planirana je izgradnja objekata ukupne površine od 22.000 kvadrata. Pored hotela gradi sestambeni blok sa destinama luksuznih stanova, svaki ponaosob površine oko 120 kvadrata.Mozda su ti luksuzni stanovi u miločerskoj šumi, na najekskluzivnijoj lokaciji na Crnogorskom primorju, nadomak male Kraljičine plaže,  unaprijed našli svoje bogate kupce. Građani licitiraju sa mogućom cijenom kvadratameđu kapijama kraljevskog Miločera. Ako se na lokacijama Porto Montenegro I Luštica Bay pominju cijene od 5-6 hiljada eura po metru kvadratnom, u srcu Miločera biće svakako višestruko veće.Da li su budući vlasnici dijela Miločera bogataši sa neke Forbs liste ili će biti naših ljudi koji su se u životu lijepo snašli.Gradnja napreduje, brzo će iuseljenje pa će se sretnici možda znati.

 

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 21. februara ili na
www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

MONITORING

CRNA GORA LIDER U REGIONU PO PREDSTAVKAMA U STRAZBURU: Masovno nepovjerenje u domaće pravosuđe

Objavljeno prije

na

Objavio:

Crna Gora je po osnovu presuda Suda u Strazburu od 2009. do ove godine isplatila  1.282.227 eura. Na osnovu presuda 751.249 eura, za isti period po osnovu prijateljskog poravnjanja je isplaćeno  490.215 eura, a po osnovu jednostranih deklaracija  40.762 eura

 

Crna Gora je i dalje rekorder po  broju tužbi podnijetih Evropskom sudu za ljudska prava u Strazburu. Ne radi se naravno o  najvećem ukupnom broju podnijetih predstavki, već broju podnijetih predstavki na deset hiljada stanovnika.

Prema godišnjem izvještaju o radu i statistici Evropskog suda, državljani Crne Gore predali su lani 427 tužbi, što je za 25 odsto više u odnosu na 2018.  To je 6,86 tužbi na 10.000 stanovnika, što je 13 puta više u odnosu na evropski prosjek, a u najvećem broju država zapadne Evrope prosječni koeficijent je ispod jedne podnijete predstavke na isti broj građana.

O ovoj vrsti liderstva advokat Siniša Gazivoda za Monitor kaže: ,, Sve dok nadležni ne urade ozbiljne i opsežne analize možemo samo da nagađamo što su uzroci ovakve statistike. Moja pretpostavka je da je prije svega u pitanju nepovjerenje u domaće pravosuđe”.

O neophodnosti dubinske analize stanja u pravosuđu za Monitor govori i advokat Sergej Sekulović: ,,Ovakav podatak sigurno treba da predstavlja znak za uzbunu. Sam po sebi, bez dodatnih informacija, jasno govori da veliki broj građana i građanki Crne Gore smatra da nisu dobili pravdu pred nacionalnim organima”.

On ističe da je potrebno doći do uzorka, poraditi na edukaciji i uspostaviti  jasan sistem odgovornosti tamo gdje se pokazuju slabosti: ,,Koliko su građani u pravu, to je drugo pitanje. Sigurno da se predstavke Suda u Strazburu podnose jer on  ima autotitet među našim građanima, ali nerijetko je to i posljedica neznanja načina na koji ovaj sud funkcioniše”.

O nepoznavanju funkcionisanja suda govore podaci Kancelarije zastupnika Crne Gore pred Evropskim sudom za ljudska prava. ,,Iako je riječ o velikom broju predstavki u odnosu na broj stanovnika, potrebno je naglasiti da veliki procenat ovih predstavki, preko 90 odsto, bude odbačen u inicijalnoj fazi ispitivanja od strane Evropsko suda. Poređenja radi, neke države imaju znatno niži indeks, ali je procenat predstavki koje prođu inicijalnu fazu znatno veći. Samim tim, ovaj broj ni u kojoj mjeri nije pokazatelj postojanja velikog broja povreda Konvencije u nekoj državi. Relevantan pokazatelj može biti samo broj donijetih presuda u kojima je utvrđena povreda Konvencije, u kom dijelu Crna Gora ima pozitivne rezultate”, kaže za Monitor Zastupnica Crne Gore pred Evropskim sudom za ljudska prava Valentina Pavličić.

Tokom protekle godine građani Crne Gore su podnijeli 427 predstavki, a čak 442 ih odbačeno i proglašeno neprihvatljivim u inicijalnoj fazi.

,,Ova statistika ukazuje da bi, prvenstveno zbog strogo formalnog postupka pred Sudom u Strazburu, građani predstavke trebali podnositi uz stručnu pomoć advokata ali i da bi advokati morali više da se edukuju za takve postupke”, kaže Gazivoda.

Advokat Budislav Minić smatra da je nepovjerenje javnosti u domaće pravosuđe nesporno, kontinuirano i izraženo u mjeri koja ukazuje da je pravosuđe zarobljeno i nefunkcionalno. On  posebno slabosti sudstva.  ,,Očigledno je da su sve tri grane vlasti pod kontrolom političkih i finansijskih centara moći ali je naročito zabrinjavajuća kontrola sudske od strane izvršne vlasti, odnosno struktura koje nju kontrolišu. Porast broja predmeta iz Crne Gore pred Evropskim sudom za ljudska prava, uprkos drastičnom ograničavanju prava građana na pristup sudu izmjenama zakonodavstva na štetu dostupnosti pravde građanima, izvršenim na inicijativu izvršne vlasti i uz podršku vrha sudske vlasti, prvenstveno govori o nepodnošljivom  prisustvu neprava u Crnoj Gori”.

On upozorava na ono što je građanima i njihovim pravnim zastupnicima postalo očigledno – dugi i skupi, a po pravilu, nepravični sudski postupci. ,,Najintezivniji sunovrat prava, profesionalnih standarda i sudijske etike je u izigravanju pravde od strane sudova u predmetima protiv zarobljene i nefunkcionalne države. Nesloboda sudija u tim predmetima je bolna do suza. To su faktori koji uzrokuju porast broja predmeta iz Crne Gore u Strazburu i visoke štete koju godinama plaćaju građani kao poreski obveznici – bez ičije odgovornosti i sankcija”.

Crna Gora je po osnovu presuda Suda u Strazburu od 2009. do ove godine isplatila 1.282.227 eura, kaže Pavličić. Na osnovu presuda 751.249 eura, za isti period po osnovu prijateljskog poravnjanja je isplaćeno 490.215 eura, a po osnovu jednostranih deklaracija 40.762 eura.

U odnosu na Crnu Goru Evropski sud je do sada odlučio u 118 predmeta. ,,Stanovištva Evropskog suda iskazana u predmetima protiv Crne Gore imaju veliki značaj za nacionalni pravni poredak, jer su one najbolji pokazatelj u kom pravcu treba da se unapređuje nacionalni mehanizam zaštite ljudskih prava i osnovnih sloboda i koje mjere država mora da preuzme kako bi se taj mehanizam uskladio sa traženim standardima Konvencije”, kaže Pavličić.

Evropski sud je tokom prošle godine donio tri presude protiv Crne Gore. Dvije su pravosnažne Šaranović protiv Crne Gore i Bigović protiv Crne Gore. Evropski sud je u obje presude utvrdio povredu Konvencije zbog propusta nadležnih sudova da vrše kontrolu pritvora u skladu sa relevantnim odredbama ZKP-a.

Treća presuda je KIPS i Drekalović protiv Crne Gore iz oktobra prošle godine, a zastupnica Pavličić je ocjenjuje kao jednu od najznačajnijih u odnosu na Crnu Goru. Podsjetimo, zahvaljujući bivšem gradonačelniku Podgorice Miomiru Mugoši koji je stopirao plan biznismena Rista Drekalovića, građani će morati da plate presuđeni iznos od 4,5 miliona eura. A možda i više. Drekalovićev punomoćnik je nezadovoljan dosuđenim iznosom podnio zahtjev Sudu za preispitivanje presude o pravičnom zadovoljenju, pa ova presuda još uvijek nije pravosnažna.

,,Mnogo je važno da,  kada se u nekom predmetu utvrdi povreda ljudskih prava,  država preduzme sve moguće mjere da se takve povrede ne ponavljaju. Činjenica da je u nekom slučaju utvrđeno kršenje ljudskih prava signifikantnija je od eventualne štete po budžet”, kaže advokat Gazivoda.

Naši sagovornici očekuju da će i ova godina biti rekordna po broju prestavki, budući da će  predmeti u vezi tzv. naknada za majke značajno povećati priliv predmeta  za odlučivanje.

Minić, koji je uključen u ove predmete ističe da bi šteta po građane u ovim predmetima, bila umanjena da stvarno imamo Ustavni sud:  ,,Većina u Ustavnom sudu čini taj sud produženom rukom izvršne vlasti i selektivno postupa. Tokom prethodne godine Sud je rješavao isključivo predmete umanjenja naknada a nijedan predmet ukidanja prava nije riješen. To će, naravno, doprinijeti porastu broja predmeta u Strazburu iako vlast očekuje da će ovakvim selektivnim postupanjem Ustavnog suda splasnuti energija i istrajnost majki da do kraja dovedu postupke povodom ukidanja prava na naknadu, gdje je pozicija majki znatno povoljnija od pozicije države, za razliku od situacije kod umanjenja zarada”.

Milioni će jednog dana doći na naplatu.  Platićemo debelo greške moćnika i pravosuđa.

 

Broj predstavki

 

Predstavke prema podacima Kancelarije zastupnika Crne Gore pred Evropskim sudom za ljudska prava.

  1. godina:
  2. a) broj podnijetih predstavki (138)
  3. b) predstavke koje su proglašene neprihvatljivim u inicijalnoj fazi i odbačene (154)
  4. c) predstavke koje su komunicirane Kancelariji zastupnika (13)
  5. d) predstavke u kojima je donijeta presuda ili odluka o prijateljskom poravnanju/jednostranoj deklaraciji (24)
  6. e) predstavke u kojima je donijeta odluka o neprihvatljivosti (6)
  7. godina:
  8. a) broj podnijetih predstavki (318)
  9. b) predstavke koje su proglašene neprihvatljivim u inicijalnoj fazi i odbačene (264)
  10. c) predstavke koje su komunicirane Kancelariji zastupnika (10)
  11. d) predstavke u kojima je donijeta presuda ili odluka o prijateljskom poravnanju/jednostranoj deklaraciji (16)
  12. e) predstavke u kojima je donijeta odluka o neprihvatljivosti (7)
  13. godina:
  14. a) broj podnijetih predstavki (427)
  15. b) predstavke koje su proglašene neprihvatljivim u inicijalnoj fazi i odbačene (442)
  16. c) predstavke koje su komunicirane Kancelariji zastupnika (7)
  17. d) predstavke u kojima je donijeta presuda ili odluka o prijateljskom poravnanju/jednostranoj deklaraciji (4)
  18. e) predstavke u kojima je donijeta odluka o neprihvatljivosti (3)

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

GRABEŽ EKONOMIJA: Kuda lete Aerodromi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Većina u Vladi nema dilemu – kakav takav novac u izbornoj godini bolji je od velikih očekivanja u budućnosti. A, dok letite Vladinim avionom o trošku poreskih obveznika, svi aerodromi ovoga svijeta su vam na dohvat

 

Suprotno januarskim najavama ministra saobraćaja Osmana Nurkovića, da će „početkom februara“ biti objavljen Predlog koncesionog ugovora za višedecenijski zakup (30 godina) aerodroma u Tivtu i Podgorici, Vlada još nije objelodanila taj dokument. Nema, ipak, indicija da će u kabinetu Duška Markovića, zbog protivljenja javnosti, odustati od nauma da u ovom mandatu Vlade ulazna vrata Crne Gore preda na upravljanje onome ko ponudi najviše novca.

Nurković je objasnio da će, nakon što Vlada predloži svoju verziju ugovora, kvalifikovani ponuđači (vidi boks) imato 60 dana da dostave konačnu ponudu. Na zahtjev ponuđača taj rok može biti produžen za dodatnih 30 dana. Mjesec-dva potom, nakon izbora najbolje ponude, počeće pregovori oko konačnog izgleda koncesionog ugovora. Vlada u ovogodišnjem budžetu već računa na novac od jednokratne koncesione naknade.

A kako ti pregovori mogu izgledati?

Neke naznake mogu nam dati iskustva zemalja iz regije. Među zainteresovanim kompanijama za zakup zagrebačkog Aerodroma Franjo Tuđman, početkom decenije, našla se i kompanija Incheon. Dok su pripremali ponudu  Korejci su kod hrvatskih vlasti provjerili da li će koncesionar imati pravo da, poveća aerodromske takse. Ne, odgovorili su iz Zagreba.  Incheon nije jedini, nakon te informacije, odustao od  postupka.  Najbolji ponuđač za zakup aerodroma u Zagrebu bio je  konzorcijum ZAIC. Tokom direktnih pregovora sa hrvatskim vlastima Francuzi su u ponuđeni koncesioni ugovor unijeli skoro dvadesetak aneksa. Jedan od njih omogućio im je znatno poskupljenje aerodromskih taksi!?

I članice konzorcijuma ZAIC i Incheon našle su se  među četiri kvalifikovana ponuđača za višedecenijski zakup oba crnogorska aerodroma. Prema nezvaničnim pričama TAV,  tursko-francuski konzorcijum, slovi za favorita još od početka potrage za koncesionarom.

 

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. februara Ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo