Povežite se sa nama

MONITORING

Slučaj SNP

Objavljeno prije

na

Slika-1-srdja-milic

Nebojša Medojević je optužio srpskog predsjednika Borisa Tadića da je, preko Srđana Milića, razbio opoziciono jedinstvo. Medojević sumnja da je Tadić to radio u dogovoru sa „strateškim partnerima iz DPS-a, Filipom Vujanovićem i Svetozarom Marovićem”.

Nakon odlaska Mila Đukanovića, Milić je trebalo da se pojavi, kaže Medojević, „kao partner DPS-a za neku tobož evropsku, postđukanovićevu vladu”. No, unutar SNP-a se ispriječila grupacija protivna saradnji sa vladajućom strankom, pa Tadić nije došao na kongres SNP-a, iako je toga dana bio u Podgorici. Đukanović je kasnije, tvrdi Medojević, na komplot reagovao i hapšenjima u Budvi.

DIM I VATRA: Da li, uostalom, postoji takav ili sličan komplot? Niko od imenovanih nije demantovao ništa. To ne znači da je Medojevićev iskaz stoprocentno tačan. Osim toga, možda nekom nalikuje konfabulaciji razočaranog partnera. Ali, gdje ima dima…

Na primjer: Đukanović je tvrdio da je „opozicija sklepana” na kanabeu Tadića. Zajednički imenitelj Đukanovića i Medojevića na ovu temu glasi – Tadić preko SNP-a igra neku ulogu. Razlikuju se u tumačenju: koju i kakvu ulogu?

O svemu tome se malo pouzdano zna, za razliku od drugih nekih činjenica koje svjedoče da SNP možda krči put ka koaliciji sa DPS-om. Uostalom, sve to uredno registruju tamo gdje treba, kao u Pobjedi jesenas.

U tekstu naslovljenom Kuda ide SNP (bez upitnika; indikativno, zar ne?) Pobjeda 20. septembra 2010. primjećuje kako „izvjesne promjene politike SNP-a” ukazuju „na moguće pripremanje terena i za direktnu saradnju” sa DPS-om. Konkretno, piše ovaj dnevnik, tu su sondaže preko kadrovskih rješenja: Dragiša Pešić, nekadašnji premijer SRJ, član je Senata Državne revizorske institucije (DRI), Srđa Božović, ondašnji predsjednik jednog od vijeća Skupštine SRJ, budući je član Savjeta Centralne banke.

List se pozvao na neimenovani izvor koji je anticipirao da će na kongresu SNP-a „deklarativno odbijanje saradnje sa DPS-om u novom programu biti izbjegnuto zbog mogućnosti da se crnogorski premijer Milo Đukanović povuče”.

Slijede podsjećanja da su poslanici SNP-a i DPS-a složno podržali Izvještaj Regulatorne agencije za energetiku, pa su i u drugim prilikama neki od poslanika SNP-a u parlamentu glasali drukčije od poslanika opozicionih stranaka. „Jasno je da se izvjesno približavanje već događa”, zaključuje Pobjeda.

KORMILO: Krenimo redom. Persona dramatis, Srđan Milić, nekadašnji amaterski odbojkaš, diplomirao turizam i ugostiteljstvo u Dubrovniku uoči jugoslovenskih ratova, vodio je od 1992. sopstveni biznis u Budvi (firme Montenegro agent, Nar, Matigor trejd). Iz imovinskih kartona vidi se kako je Milić jedan od tranzicionih dobitnika, jer posjeduje nekretnine i biznis, ukupno više miliona eura. E, sad: em milioner, em u Budvi. Aluzija je jasna – Svetozar Marović. Neprijatnih govorkanja na tu temu je bilo, ali ništa konkretno.

Konkretno je bilo u SNP-u, gdje je Milić imao munjevitu karijeru. Poslanik od 2002. a predsjednik SNP-a već novembra 2006. Kormilo je preuzeo nakon kraha Bloka za zajedničku državu na referendumu i SNP-a na parlamentarnim izborima, te pošto se Predrag Bulatović nije kandidovao. Izabran je ne baš impresivno: od 376 delegata partijskog kongresa za njega je 268 glasalo.

Bio je 2008. kandidat i za predsjednika Crne Gore – ni tu nije bilo impresivno, osvojio 12 odsto glasova, najmanje od ukupno četvorice kandidata. U Budvi, Milić je dobio svega 7,9 odsto glasova.

U tom periodu, opozicijom su dominirali Srpska lista i PZP. Preokret je nastupio na prijevremenim parlamentarnim izborima 2009. Milić je odbio zajednički opozicioni nastup, pod izgovorom: ili će se okupiti svi ili niko. Time je Nebojši Medojeviću i Andriji Mandiću gurao prst u oko, jer je pod „svi ili niko” mislio i na od NSD-a i PzP-a tada svježe otcijepljene partije Gorana Batrićevića i Dobrila Dedeića.

Epilog: samostalnim nastupom SNP je nakon izbora bila druga po snazi stranka; sa dotadašnjih osam porasla je na 16 poslaničkih mandata. No, bila je to preraspodjela „opozicionih glasova”. Koalicija DPS-SDP marta 2009, ne samo da je opet osvojila apsolutnu vlast, već i dodatno ojačala.

SNIMANJE: U ljeto 2009. održani su izbori na Žabljaku, gdje je SNP izgubila odborničku većinu. Ali, nešto se zbivalo iza scene. Milić je poraz pravdao i tvrdnjom da su kampanju DPS-SDP finansirali kriminalci. O čemu se radilo, doznalo tek oko pola godine kasnije, nakon što su Balkanski ratnik i medijska buka fokusirali Darka Šarića. Milić je, naime, (tek tada) objavio da posjeduje dokaze da je Šarić učestvovao u kampanji. O kakvim je dokazima riječ?

Nagovijestio je fotografije, audio zapis, izjavu onoga ko je dao novac i onoga ko je u žabljačkoj kampanji primio novac. Kazao je da su ti dokazi dostavljeni policiji. Po prirodi posla, zna se ko se snimanjem i uzimanjem izjava službeno bavi; svako neovlašćena djelatnost tog formata je krivično djelo. Ko je fotografisao i pravio audio-zapise? – o tome Milić ništa nije rekao. Neke činjenice nude rezložne pretpostavke. Naime, naknadno je objavljeno da je u vrijeme žabljačkih izbora (16. avgusta 2009) Srbija primjenom mjera tehničkog nadzora već pratila Šarića i njegov klan. A podaci takvog profila prolaze kroz Savjet za nacionalnu bezbjednost Srbije kojim predsjedava Tadić….

FINANSIRANJE: No, kakve su, zbilja, Milićeve relacije sa Tadićem? Milić je 2. februara 2010. sa njim imao sastanak u Beogradu. Nije krio. Dao je intervju (portalu IN4S), potvrdio da je sa Tadićem razgovarao i obećao, obratite pažnju, „da će uskoro i javnost Crne Gore imati priliku da se upozna sa konkretnim efektima”. Upućuje poziv „predstavnicima opozicije na razgovor”. Bio je to embrion koalicije Bolja Crna Gora za lokalne izbore, gdje je SNP ultimatumom tražila i dobila saglasnost NSD-a i PzP-a da u svim gradovima gdje nastupaju kandidati za predsjednike SO budu iz njenih redova.

Kampanju Bolje Crne Gore je radila agencija Protokol komunikejšn iz Novog Sada, koja je 2008. dizajnirala i Milićevu predsjedničku kandidaturu. Vlasnik Protokol komunikejšena je Boris Labudović, savjetnik Bojana Pajtića, premijera pokrajine Vojvodina. Pajtić je ujedno potpredsjednik Tadićeve Demokratske stranke (DS) i član Savjeta za odnose sa Srbima u regionu, tijela kojim takođe predsjedava Tadić.

Savjetnik Tadića „za Srbe u regionu” je Mlađan Đorđević. Iz anonimnosti ga je, sjećamo se, lansirao na javnu scenu Milo Đukanović tvrdnjom da finansira Bolju Crnu Goru. Funkcija savjetnika Đorđevića temelji se na Zakonu o srpskoj dijaspori i Srbima u regionu (2009) koji u čl. 2 tumači „Srbe u regionu” kao „pripadnike srpskog naroda koji žive” i u Crnoj Goru. Član 5 predviđa da Srbija budžetom izdvaja novac „za očuvanje i jačanje veza matične države i dijaspore”.

Iz dokumentacije o troškovima lokalnih izbora, koji su dostavljeni Državnoj izbornoj komisiji, kao ubjedljivo najveći finansijer Bolje Crne Gore je prikazan SNP. Nema dostupnih podataka da je novac dolazio iz Srbije. Tadašnji premijer, međutim, tvrdio je da ima dokaze o tome. „Ako treba da sve to dokumentujem, to ću učiniti”, kazao je Đukanović a „dokaze o tome dobiće onaj ko bude pokazao interes”.

Javnost nikada nije imala priliku da se uvjeri u istinitost njegovih tvrdnji. Naš Zakon o finansiranju političkih partija u čl. 19 izričito zabranjuje finansiranje iz inostranstva. Zbog čega Đukanović navodne kompromitujuće dokaze o Boljoj Crnoj Gori nije dostavio tužilaštvu? Nadzor nad zakonitim finansiranjem političkih partija obavlja Ministarstvo finanansija. Tadašnji resorni ministar, Igor Lukšić, nije se oglašavao.

Oglasio se, međutim, Tadić, tek nakon izbornog fijaska Bolje Crne Gore. Za savjetnika Đorđevića je Tadić kazao da „apsolutno ne vjerujem da je uticao na formiranje crnogorske opozicije”. Potom je 8. jula Tadić upravo sa Đorđevićem bio u posjeti Crnoj Gori; imali su sastanak i sa Đukanovićem. Jesu li iza zatvorenih vrata Vile Gorica riješili sporenja oko Bolje Crne Gore?

VIZIONARI: Ta nas dilema dovodi do druge uzastopne Tadićeve prošlogodišnje posjete Crnoj Gori, 19. novembra. Došao da u Podgorici otvori predstavništvo Privredne komore Srbije, šef Radivoje Rašović, osoba iz vrha SNP-a. Istog dana bio i kongres SNP-a, nakon kojeg Milić objavljuje da Bolja Crna Gora više ne postoji.

Uoči kongresa se vodila podzemna bitka oko na kraju izmijenjene ključne kongresne Deklaracije iz 2006. o tome da SNP „neće ulaziti u koalicije sa partijama na vlasti”. Sada u čl. 4 novousvojenog Statuta stoji da SNP sarađuje sa svima „saglasno uzajamnoj podudarnosti ciljeva i interesa”. Milić to definiše kao opciju „projektne saradnje” i „sa strankama vladajuće koalicije” (Glas Amerike, 2. februar).

Poništena Deklaracija o nesaradnji sa „vladajućim partijama” je 2006. donijeta jer se veći dio lokalnog SNP Kolašina tada odmetnuo zarad koalicije sa DPS-om; ta koalicija je i sada na vlasti. Nije li Mile Šuković iz otcijepljenog kolašinskog SNP-a 2007. preko Pobjede poručio Srđanu Miliću: „Vidjećemo za četiri godine ko je bio u pravu”.

Evociranja

Nebojša Medojević je u Monitoru od 3. decembra 2010. najavio „približavanje” Đukanovića i Tadića, kroz „prekomponovanja političke scene pod uticajem Beograda”. Medojević je kazao da ima informaciju da se „lični izaslanik predsjednika Vujanovića i njegov bliski i povjerljivi čovjek Miroslav Ivanišević aktivirao na posredovanju između Tadića i Đukanovića, uz potpunu saglasnost Vujanovića”.

Kakvu bi vezu Ivanišević, šef DRI-a, mogao da ima sa Tadićem? Na primjer, ta bi veza, makar posredna, mogao biti – Stanko Cane Subotić. Sve do proljetos, Ivanišević je bio na optužnici dr Đuzepea Šelzija, skupa sa Subotićem, koji je, ne zaboravimo, kazao da je sa oko 10 miliona dolara finansirao DS i preko posebnog računa u Lihtenštajnu. Vrijedi ponoviti da je Cane vlastoručno, u svom podnesku švajcarskom tužilaštvu, 19. marta 2010. napisao kako je, po izboru za šefa DS-a i predsjednika Srbije, Tadića ,,srio u više navrata, kojom prilikom smo evocirali postojanje pomenutog računa”, itd.

Vladimir JOVANOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KORONA I NEODGOVORNOST: Budi odgovoran, ne budi kao premijer

Objavljeno prije

na

Objavio:

I pored najave potpunog zaključavanja kao jedinog spasa, ono je odloženo do izborne šutnje u Nikšiću. Znaju se prioriteti. Premijer Krivokapić je obrazložio da trenutno stanje nije izazvano lošim mjerema, već da je problem nepoštovanje mjera. Počevši od njega

 

Što je korona žešća, neodgovornost je veća. Podržavaju je i najviši zvaničnici. Premijer Zdravko Krivokapić je u nedjelju u Hramu Hristovog Vaskrsenja u Podgorici uslikan kako cjeliva pričesnu pogaču, preporučujući tako drugima da ga slijede, jer vjera planine pomjera. Nepoštovanje preventivnih mjera postalo je običajno pravo za crkvena i ostala okupljanja.

Ministarka zdravlja Jelena Borovinić-Bojoviće je, nakon osude javnosti, prekorila premijera. Kazala je da je obećao da će poštovati mjere: „I da će se potruditi da utiče na ostale svojim primjerom da poštuju mjere“.  To se traži – snaga ličnog primjera. I premijer se nakon tri dana izvinio građanima što u određenom periodu nije nosio masku, a pravdao se da ima antitjela. Ovako se izvinjavao i nakon nenošenja maske na sahrani mitropolita Amfilohija, pa obećanje ne održa.

Neozbiljnost, sa najviše adrese, se dešava u nedjelji kada je broj umrlih od korona virusa premašio hiljadu. Podaci Instituta za javno zdravlje govore da je smrtnost od kovida u februaru, u odnosu na januar, povećana za 70 odsto.

Iz opština stižu alarmantni podaci. U Baru je zabilježen rekordni broj pacijenata u Regionalnom kovid centru za Primorje – 113, a bolnički kapaciteti za kovid pacijente se stalno povećavaju pa ih je sada 115. Problem je i nedostatak osoblja, jer su neki ljekari i medicinske sestre i po drugi put zaraženi – tri doktora su u izolaciji, odustno je i 13 sestara, a do sada je virus imalo 26 doktora, kazali su iz bolnice u Baru.

Od 20. do 28. februara na Cetinju je umrlo osam osoba, a dnevno do 100 pacijenata posjeti kovid ambulantu, saopšteno je iz Kriznog štaba Prijestonice.  Nadležni građane najčešće opominju zbog nenošenja maske i nepridržavanja distanca na otvorenom, a veliki je i broj onih koji krše mjere samoizolacije.

Slike na portalima iz Nikšića i Ulcinja pokazuju svakodnevne gužve u kovid ambulantama u ovim gradovima.

Iz Kliničkog centra, u kome se liječi preko 130 pacijenata od virusa, kažu da su spremni i za gori scenario te da najveća zdravstvena ustanova raspolaže sa 774 kovid kreveta.

Ministarka zdravlja je ove nedjelje izjavila da je situacija zabrinjavajuća ali da nije alarmantna, kazavši da je popunjenost bolnica 75 odsto.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SLUČAJ MIDDLE POINT: Na divljem zapadu ništa novo

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kako je ruskoj kompaniji Middle Point, koja je radi izgradnje hotela u Budvi angažovala nikšićku kompaniju LD gradnja, zahvaljujući ovdašnjem pravosuđu, izvršiteljima i Privrednom sudu, oduzeta imovina vrijedna preko četiri miliona eura

 

Ovo je još jedna priča o tome kako su se, dok su se bivše crnogorske vlasti klele u strane investicije, investitiori koji su iz daleka stigli da posluju ovdje, susretali sa neizvjesnostima, ali i pravnim siledžijstvom. Umjesto da ulažu i grade, nerijetko bi jedino tek gubili novac u vrtlogu zarobljenih institucija. A investicije čekale neka bolja vremena.

Priča počinje 2008. godine, kada ruska kompanija Middle Point doo angažuje građevinsku firmu iz Nikšića LD gradnja radi izgradnje kondo hotela u Budvi. Nakon što je sklopljen ugovor i Middle Point uplatio avans od 300.000 eura, gradnja godinama nije počinjala. Uprkos tome, nikšićka kompanija je svih tih godina ruskom investitoru ispostavljala  fakture u iznosu 50.000 eura godišnje na ime  „održavanja gradilišta“. Ova nikšićka kompanija, čiji je osnivač, prema podacima Privrednog registra, Ilija Nikčević, radila je brojne projekte za državne i lokalne vlast (vidi box).

Nakon sedam godina, gradnja je intenzivirana.  No, iako se izgradnja hotela nije bližila kraju, ukupna vrijednost dogovorenih poslova, u iznosu od 2.833.000 eura kako je predviđeno ugovorom, bila je već potrošena. Ruski investitor odlučio je da ne plaća dalje dok se tačno ne utvrdi koliko je LD gradnja do tada i u šta trošila.  Izgradnja hotela je opet stopirana, što zbog neusglasica investitora i izvođača, što zbog zabrane gradnje na primorju u to doba. U jesen 2017. godine. LD Gradnja nije nastavila radove, da bi nekoliko mjeseci kasnije, u zimu 2018.

predala pet prvih saturacija (faktura) javnom izvršitelju Aleksandru Boškoviću, tražeći naplatu od Middle Pointa. Prema tvrdnjama kompanije Middle Point te fakture, u iznosu od 800.000 eura, su već bile plaćene. Bez obzira, investitoru je na osnovu tog duga uzeta imovina vrijedna milione. I to bez vještačenja ili utvrđivanja fakata o visini stvarnog duga.

Aleksandar Bošković, izvršitelj koji je vodio postupak, javnosti je poznat nakon što je u njegovoj kancelariji samoubistvo izvršio pedesetčetvorogodišnji E.M. 2015. godine. Takođe, Ministarstvo pravde svojevremeno je pokrenulo disciplinski  postupak protiv Boškovića zbog nezakonitosti koje su utvrđene u njegovom radu tokom redovnih i vanrednih kontrola i pritužbi građana.

Middle Ponit uz sve nije bio obaviješten da se postupak izvršenja vodi, tako da ruski investitor nije imao priliku da reaguje. Da se vodi postupak, saznali su nakon što im je blokiran račun, a kada je izvršenje već postalo pravosnažno.

Pošto je bilo kasno za žalbe, ruski investitor tada podnosi tužbu Privrednom sudu.

Priča o zarobljenim institucijama tek tada, u stvari, počinje. Dok je izvršenje po nalogu LD gradnje teklo u rekordno brzom roku, na reakcije Privrednog suda, na čijem se čelu nalazi Blažo Jovanić, čekalo se mjesecima. Jovanić je javnosti poznat kao jedan od stubova prethodnog režima u pravosuđu.

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

BUDVA: POLA GODINE NAKON IZBORA PODIJELILI RESORE: Odluka o budžetu bez Skupštine

Objavljeno prije

na

Objavio:

Imenovanjima čelnika u upravnim odborima opštinskih preduzeća i savjetima javnih ustanova, stvoren je preduslov za podjelu rukovodećih mjesta u izvršnoj vlasti u skladu sa izbornim rezultatima, na koja pretenduje  ukupno šest partija. Možda su na smirivanje strasti u Budvi i postizanje dogovora uticali lideri iz partijskih centrala zbog  izbora u Nikšiću

 

Partije koje su na posljednjim lokalnim izborima u Budvi osvojile većinu odborničkih mandata u budvanskom parlamentu, konačno su, pola godine kasnije, dogovorile podjelu resora u upravljačkim tijelima opštinskih preduzeća i javnih ustanova. Predstavnici stranaka Demokratskog fronta i Demokrata uspjeli su da prebrode ozbiljnu krizu vlasti u Budvi i postignu dogovor u posljednjem trenutku, kako bi usvojili budžet, donijeli Plan investicija i imenovali članove upravnih odbora preduzeća i savjeta kulturnih institucija u Opštini.

Međutim, ovaj dogovor realizovaće se u posve neuobičajenoj proceduri, bez skupštinskog zasjedanja i parlamentarne debate o bužetskim izdacima i prioritetnim investicionim projektima. Zbog posebno loše epidemiološke situacije u Budvi, sjednica Skupštine Opštine ne može biti održana, pa su predstavnici vladajućih partija bili saglasni, da predsjednik Marko – Bato Carević donese navedene odluke, u skladu sa zakonom, kako bi lokalna uprava mogla nesmetano da funkcioniše.

Prema članu 59 Zakona o lokalnoj samoupravi, predsjednik opštine privremeno donosi akte iz nadležnosti skupštine, ako skupština nije u mogućnosti da se sastane ili je iz drugih razloga onemogućen njen rad. Zakonom je propisano takođe, da se tako usvojene odluke, moraju podnijeti na potvrdu skupštini na prvoj narednoj sjednici.

Ukoliko ih odbornici ne podrže, njihova važnost prestaje u roku od tri mjeseca od njihovog donošenja. Što se u budvanskom parlamentu neće dogoditi, jer partije koje čine vlast imaju 20 od ukupno 33 odbornička mandata.

Donošenje budžeta bilo je neophodno jer je Opština funkcionisala na bazi odluke o privremenom finansiranju. Predloženi iznos budžeta budvanske Opštine za 2021. godinu utvrđen je na 31,5 miliona eura.

Poslije izborne pobjede na lokalnim izborima u kojoj su DF i Demokrate osvojile većinu mandata u budvanskom parlamentu čime su u duboku opoziciju poslale Demokratsku partiju socijalista, ,,proslavljenu” u predizbornoj akciji nasilnog preotimanja vlasti, pobjedničke partije nisu uspjele postići dogovor oko podjele resora u izvršnoj vlasti. Od 15. septembra prošle godine vlast u Budvi funkcioniše po starom rasporedu, ustanovljenom poslije izbora 2016.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo