Povežite se sa nama

MONITORING

Čije su njihove ubice?

Objavljeno prije

na

Noćni klub Nana u Beogradu 23. na 24. marta 1990. Nakon rasprave sa Veselinom Veskom Vukotićem i Darkom Ašaninom ubijen je Andrija Laki

Lakonić. Za ubistvo su teretili Vukotića i Ašanina. I dok je Ašanin u pritvoru proveo narednih sedam-osam mjeseci, Vukotić je uz pomoć beogradskog policijskog inspektora Miroslava Bižića idućeg dana napuštio zemlju. Ašanin je oslobođen zbog nedostataka dokaza. Događaji koji su uslijedili – raspad zemlje, rat, stotine drugih mafijaških egzekucija – pucnjavu u Nani su skrajnuli u drugi plan.

ZAPLET: No, enigma je ostala. Niko nije osuđen za ubistvo Andrije Lakonića, Nikšićanina, bokserskog reprezentativca, koji je od 1977. boravio u Beogradu. Ostavio je sport i odao se kriminalnom nasilju. Pucao je 1985. na jednog drugog Crnogorca, Danila Radonjića, pa je osuđen na pet godina. Na slobodi je od 1988. kada je privremeno otputovao za Italiju.

Lakonić, Vukotić i Ašanin su bili saradnička veza SDB SFRJ, pa im se u tom svojstvu pripisuje uloga likvidatora političkih protivnika jugoslovenskog režima u inostranstvu. Sva trojica su, tvrdilo se, učesnici ubistva Envera Hadrija, člana Komiteta za ljudska prava koji je navodno posjedovao dokumente o umiješanosti tadašnjeg predsjednika Presjedništva SR Srbije Slobodana Miloševića u ubistva Albanaca na Kosovu. U Briselu 26. februara 1990. su dva hica ispaljena iz vozila u pokretu pogodila Hadrija u glavu. Prema nikad dokazanim tvrdnjama, pucali su Lakonić i Vukotić, dok im je Ašanin davao logističku pomoć. Lakonić je navodno bio heroinski zavisnik, na javnim mjestima se hvalio o onom što je bila „javna tajna” i zbog toga je kažnjen.

Belgijski list La Dernière Heure je 1990. prvi objavio vezu između ubistava u Nani i Briselu. Grupa „srpske tajne službe” ubila je Hadrija a „naređenje za fizičku eliminaciju izdao je predsjednik Srbije Milošević”.

Tokom procesa pred Okružnim sudom u Beogradu. Miroslav Bižić (ubijen 1996), inspektor koji je za SDB navodno regrutovao ili nadzirao kriminalce, kazao je: „Čim mi je Ašanin javio da je Lakonić ‘pao’, obavijestio sam nadležne u policiji i SDB Jugoslavije. Razlog za moje javljanje u SDB bio je u tome jer je Vukotić za njih obavljao neke poslove”.

IZRUČENJA: O Veselinu Vukotiću se ništa nije u javnosti čulo do 16. novembra 1997. kada je u Kotoru, navodno zbog gurkanja na podijumu za igru, u diskoteci ubio pomorskog kapetana Duška Boškovića i ranio Vladimira Pavićevića. Nakon zločina, Vukotić je nestao. U odsustvu je pred Višim sudom u Podgorici 2000. osuđen na kaznu od 20 godina robije. Za njim je bila raspisana i poćernica iz SRJ. Uhvaćen je 2006. na aerodromu u Madridu i izručen Belgiji zbog ubistva Envera Hadrija. U belgijskom zatvoru je do decembra 2008. kada je izručen Srbiji, gdje je nepune dvije godine bio u pritvoru, da bi jesenas bio pušten „zbog srčanih problema”.

Vukotićev advokat Zdenko Tomanović kaže da Srbija zbog pravnih obaveza koje je preuzela ne može da sudi Vukotiću za ubistvo Andrije Lakonića, jer je Belgija odbila da ga izruči za to krivično djelo. U Okružnom sudu u Novom Sadu je pokrenut postupak da mu se opet sudi za ubistvo i pokušaj ubistva u Kotoru, jer mu je 2000. presuđeno u odsustvu, pa je to bio razlog da se odbije njegovo izručenje Crnoj Gori. Kako srpsko tužilaštvo nije za Vukotića tražilo pritvor, on se brani sa slobode. Prije par neđelja, Vukotić je uhapšen „tokom racije” u Novom Sadu, ali je pušten nakon kratkog saslušavanja u tužilaštvu; navodno, radilo se o pravnom triku, jer se hapšenjem Vukotiću automatski „skida” poćernica NCB Interpola Podgorica.

U međuvremenu, srpski mediji tvrde da su „određeni mafijaški krugovi u Crnoj Gori spremali likvidaciju Vukotića čim bude izručen”. Do takvih saznanja, tvrdi se, došle su obavještajne službe „koje sa istražnim organima rade na obezbjeđivanju Vukotića, kao ključnog svjedoka protiv duvanske mafije”. Advokat Tomanović je, međutim, objavio da Vukotić „nije svjedok bilo koje vrste ni u jednom postupku”.

Crna Gora je 18. januara, preko ministra pravde Duška Markovića obnovila zahtjev za izručenje. Vukotić je dva dana kasnije bio i tema sastanka premijera Igora Lukšića i Mirka Cvetkovićau Beogradu. Portal Analitika, blizak vlastima, objavio je da „srpska služba očito sprema za Vukotića neku specijalnu ulogu”.

KARIJERA: Koja su, prema istraživanju Monitora, ključna mjesta zavrzlame oko Veselina Vukotića? Ovaj nekadašnji šofer u Nikšiću, predstavljao se i kao inženjer, bio je saradnik SDB Crne Gore. Nakon pokušaja ubistva R.G.1986. u Nikšiću, uglavnom je boravio u Beogradu, gdje ga je, uz saglasnost SDB Crne Gore, preuzela SDB Jugoslavije koja je djelovala u okviru SSUP-a na čijem je čelu 1984 – 1989. bio Dobroslav Toro Ćulafić, crnogorski funkcioner, sada penzioner u Podgorici.

Vukotić je kao egzekutor SDB Jugoslavije bio tandem sa Darkom Ašaninom (hapšen u Grčkoj 1995. zbog ubistva Hadrija pa pušten, ubijen 1998), Beograđaninom, sinom kapetana JNA porijeklom iz Mojkovca. No, ubistvo Envera Hadrija – koji nije bio nikakav „šiptarski terorista”, već intelektualac na vezi i sa američkim kongresmenima – navodno nije odrađeno za SDB Jugoslavije, već za SDB Srbije koja je 1990. preuzimala egzekutore jugoslovenske tajne službe. Jedan od markantnijih primjera bio je Željko Arkan Ražnatović.

Nakon pucnjave u Nani, Vukotić se sklonio u inostranstvo a u Srbiju se vratio najkasnije krajem 1991. Obnovio je saradničke veze, sada u Resoru državne bezbjednosti (ranija SDB) Srbije, čiji je načelnik bio Jovica Stanišić. U julu 1992. angažovan je da za srpsku službu vodi kazino Rojal u Novom Sadu, dok su kao formalni vlasnici preduzeća bili upisani njegova tadašnja nevjenčana supruga Lidija Vuković (ima holandsko državljanstvo, crnogorskog je porijekla), zatim njen otac Radonja Vuković, a do 1994. i Spasoje Paja Ivanović iz Podgorice, kasnije vlasnik kazina u beogradskom hotelu Palas.

VEZE: Kazino Rojal, sa prajvat odjeljkom u kafeteriji, bio je omiljena destinacija za radne sastanke ne samo ljudi iz novosadskog RDB-a. Gosti su različitim povodima bili i Slobodan Milošević, Jovica Stanišić, ali i Franko Simatović, neformalni komandant „crvenih beretki” i šef Obavještajne uprave RDB-a, zatim direktor jugoslovenskih carina Mihalj Kertes i Milorad Vučela Vučelić, do jeseni 1995. direktor RTS-a.

Novi Sad je par desetina kilometara udaljen od Istočne Slavonije, odnosno, od tamošnjeg dijela 1991 – 1995. samoproglašene Republike Srpske Krajine, gdje je RDB imao važne političke, vojne i obavještajne ciljeve i punktove. No, preko tog dijela RSK, koji je kao formalna teritorija Hrvatske bio izuzet od međunarodnih sankcija protiv SRJ, takođe je obavljan unosan šverc cigareta, koji je sada procesuiran pred srpskim Specijalnim sudom za organizovani kriminal u predmetu Mreža, gdje je prvooptuženi Stanko Cane Subotić.

Svjedok C-048, saradnik RDB-a i lice od povjerenja Veselina Vukotića u kazinu Rojal, aprila 2003. je svjedočio pred Tribunalom u Hagu u procesu protiv Slobodana Miloševića da je jedan od glavnih gostiju bio Milovan Popivoda, načelnik RDB Novi Sad. Popivoda je 2007. takođe optužen u predmetu Subotić i ostali.

No, pojavljuje se i još jedna interesantna veza. Veselin Batko Vlahović, „monstrum sa Grbavice”, predratni bokser iz Nikšića koji se tereti za neka od najzvjerskijih ubistava sarajevskih civila, takođe je prolazio kroz Rojal. Batko i Veselin Vukotić su u rodbinskoj vezi, jer je Batkov brat oženio Veselinovu sestru. Batko je 1999. bio uhapšen i osuđen u Crnoj Gori na 3,5 godine zbog „nasilničkog ponašanja”, da bi 18. juna 2001. uz očiglednu pomoć crnogorskih vlasti pobjegao iz ZIKS-a. Uhapšen je početkom 2010. u Španiji, gdje se i Vukotić godinama skrivao.

Poput Batka, Veselin Vukotić je takođe mogao da računa na pomoć crnogorskih vlasti. Tek se 2000, presudom Višeg suda u Podgorici, doznalo da je ovdje Vukotić terećen i za pokušaj ubistva u Nikšiću 1986. i to mu je djelo sudija Radovan Mandić uračunao u jedinstvenu kaznu od 20 godina za ubistvo i pokušaj ubistva u Kotoru iz 1997. godine. Ako je zaista bio optužen za pokušaj ubistva iz 1986, kako je slobodno boravio u Crnoj Gori i posjećivao diskoteke? U to vrijeme je, takođe, bila na snazi i poćernica Interpola NCB Brisel zbog ubistva Hadrija 1990.

DRŽAVLJANSTVO: Veselin Vukotić je, kao što smo opisali, povjerljivo lice Jovice Stanišića, čiji je sin bio pilot kod Stanka Subotića u avionu sa tovarima keša od „tranzita duvana” koji je obavljan preko Crne Gore. Osim toga, Vukotić je poklonio skupocjeni sat marke roleks Miloradu Vučeliću.

Pod legendama Gradateatra ili zajedničkog prijateljstva sa Emirom Nemanjom Kusturicom, Vučelić je bio intimus sa Milom Đukanovićem i Svetozarom Marović. Beogradski portal Peščanik sada tvrdi da je Kusturica krajem 1990-ih i početkom 2000-ih sa Vukotićem „u stalnoj telefonskoj vezi”. Prema istom izboru, Kusturica je „obavljao ulogu kurira”, prenoseći u inostranstvo Vukotiću „poruke, a često i novac”.

Od februara 2006, kada je Veselin Vukotić uhapšen na aerodromu u Madridu i predat Belgiji, Crna Gora tokom skoro tri godine, koliko je bio u zatvoru Sen Žil, nije pokazivala zainteresovanost za njegovim izručenjem. Ambasada Crne Gore u Briselu nije se potrudila da pravosnažno osuđeni ubica odsluži kaznu u ZIKS-u. To je utoliko „čudnije”, jer je Vukotić bio crnogorski državljanin sve do pred izručenje Srbiji decembra 2008, kada je dobio srpsko državljanstvo.

Kazino Rojal, smješten u novosadskom hotelu Putnik, u međuvremenu je promijenio vlasnika. Hotel je 2007. kupio Darko Šarić, prvooptuženi „balkanski ratnik” u bjekstvu. Transakciju je obavio Šarićev školski drug iz Pljevalja Nebojša Jestrović, sada optužen za pranje novca. Jestrović je prethodno radio za Stanka Subotića, kao direktor kompanije Futura plus.

Vladimir JOVANOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

STIŽE „FEBRUARSKI“ BUDŽET: Vlast ostaje bez izgovora

Objavljeno prije

na

Objavio:

Od usvajanja budžeta dijeli nas, izgleda, još par sitnica. Poput one da Vlada treba da se odredi o predloženih 140 amandmana, od kojih je približno stotinu stiglo iz redova parlamentarne većine. Bezmalo svi traže dodavanje novih stavki  na rashodnoj strani budžeta. Odakle – to nije njihova briga

 

Izgleda kako je trenutno najveći problem Crne Gore riješen. Predsjedniku parlamenta Andriji Mandiću trebala su tri minuta da pročita imena poslanika opozicije kojima je izrečena mjera zabrane prisustva sjednicama u narednih 15 dana zasjedanja (imaju pravo da učestvuju u glasanju). Pošto je to opošljeno, poslanicima većine, skupa sa ministrom finansija Novicom Vukovićem, bila su dovoljna dva sata da o predloženom budžetu kažu sve ono što su mislili da treba reći. Tako je rasprava o prijedlogu budžeta za 2025. godinu završena. Kašnjenje od dva mjeseca, kažu, ne može predstavljati ozbiljan problem, kada skupštinska priča o ovgodišnjem budžetu bude okončana.

Od toga nas dijeli još samo par sitnica. Poput one da Vlada Milojka Spajića tek treba da se odredi o predloženih 140 amandmana, od kojih je približno stotinu stiglo iz redova parlamentarne većine. Bezmalo svi traže dodavanje novih stavki  na rashodnoj strani budžeta. Poslanici, tradicionalno, ne vode previše računa o tome kako će Vlada obezbijediti novac za zadovoljenje njihovih (partijskih) obećanja i potreba.

Kad Vlada uradi što je do nje, poslanici će se izjasniti o finalnoj verziji predloženog budžeta. U petak ili, kako naši sagovornici kažu da je vjerovatnije, početkom sledeće nedjelje. Zvaničnih informacija o nastavku sjednice parlamenta, za sada, nemaju ni poslanici.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 7. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

POVRATAK DPS NA VLAST U BUDVI: Bez koalicionog sporazuma

Objavljeno prije

na

Objavio:

Očekuje se da DPS, od čijih sedam glasova zavisi izbor Jovanovića, zatraži od budućih partnera da se prvo potpiše koalicioni sporazum kojim bi se preciziralo šta dobija zauzvrat i šta kome pripada u podjeli resora, pa da se poslije toga glasa o izboru predsjednika opštine. Navodno postoji sumnja u poštovanje dogovora koje su ranije predstavnici DPS sklopili sa Nikolom Jovanovićem i njegovim mentorima u Spužu

 

Pod opsežnim mjerama obezbjeđenja, blokadom zgrade lokalne uprave u Budvi i policajcima pod punom opremom koju su okružili gradsku kuću, u ponedeljak, 3. februara izabran je Petar Odžić, lider budvanskog SDP za predsjednika lokalnog parlamenta. Za njegov izbor glasalo je 19 odbornika novoformiranog saveza, Budva naš grad, Nikole Jovanovića, Odžićev Evropski savez, DPS i URA. Bio je to prvi korak u vraćanju na vlast Demokratske partije socijalista u gradu u kojem je  srušena višegodišnja vlast ove političke grupacije, u oktobru 2016. .

Odbornici liste Za budućnost Budve, Mladena Mikielja, Demokrate-Pes koje je predvodila Dragana Kažanegra Stanišić i Pokret za grad Nikole Zenovića, sa ukupno osvojenih 13 mandata, ostali su u opoziciji.

Tokom trajanja sjednice odbornici su bili zatvoreni u skupštinskoj sali u koju su ušli na sporedan ulaz, gdje ih je obezbjeđenje pretresalo detektorima na metal, dok su glavna, ulazna vrata zgrade Opštine, bila zaključana.

Treba se sjetiti: ljeta  2020. godine Demokratska partija socijalista uz podršku jakih policijskih snaga, nasiljem i prebijanjem građana, preuzela je vlast u Budvi, dva mjeseca prije izbora 30. avgusta. Izbore je izgubila.

Četiri godine kasnije na vlast uz podršku Demokrastske partije socijalista dolazi  Nikola Jovanović, lider jedne od frakcija Demokratskog fronta čiji su funkcioneri tada hapšeni i proganjani. U Budvi je tako ozvaničena  koalicija aktera koji su jedni druge  „čašćavali“ pogrdnim epitetima. Jedni su nazivani četnicima, svetosavcima, fanaticima ili narko dilerima. Drugi su  bili OKG kriminalci, pljačkaši Budve, komite, ustaše i klerofašisti. Sve njih ujedinili su interesi čiji je cilj upravljanje bogatom i poznatom turističkom opštinom.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 7. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

POLITIČKA KRIZA JOŠ BEZ RJEŠENJA: Blokadom na blokadu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok obesmišljavaju demokratske principe i institucije, neko na državnom nivou, neko u lokalu, zavisno od interesa, partije se spremaju za izbore u Nikšiću koji su zakazani za 13. april.  Za još jedan, što bi rekli, „praznik demokratije“

 

 

“Parlamentarce koji vole podijum i blokade – da pošaljemo na par dana nezasluženog odmora. Mi jesmo za dijalog i kompromis – ali zbog prestanka mandata sutkinje Dragane Đuranović (koja je pritom uzela pozamašnu naknadu) ostaće na hiljade penzionera koji nemaju novca za grijanje i hranu i ne mogu više da čekaju njihovu milost kao fatamorganu”, tvitnuo je krajem sedmice premijer Milojko Spajić. Nije pojasnio šta konkretno znači mjera “par dana nezasluženog odmora” za opoziciju, koja blokira rad parlamenta otkako je penzionisana sutkinja Ustavnog suda Dragana Đurović. Opozicija tvrdi da je na djelu  “ustavni puč”.  U pozadini bojkota, ali i penzionisanja sutkinje Đuranović, o čemu je Monitor već više puta pisao,  priča je o političkoj borbi za prevlast u Ustavnom sudu, tokom koje Ustav i vlast i opozicija tumače kako im kad odgovara. DPS želi da stvari vrati u pređašnje stanje kada su tri njihova partijska vojnika u Ustavnom sudu mogla da blokiraju sve.

Predsjednik parlamenta Andrija Mandić još nije pojasnio koju je kaznu namijenio poslanicima opozicije koji su prethodne sedmice blokadom Skupštine blokirali i usvajanje budžeta. Mandićevi partijski saborci smatraju da je “previše tolerantan”, kako je to ove sedmice kazao poslanik Jovan Vučurović. Prema poslovniku, predsjednik parlamenta može poslaniku koji ometa rad plenarne sjednice oduzeti riječ, izreći opomenu i udaljiti ga iz plenarne sale na 15 dana. Moguće da je Spajić  mislio na udaljenje poslanika na 15 dana.

Mandić još nije zakazao nastavak sjednice Skupštine na kojoj bi trebalo da se raspravlja o budžetu.  U video obraćanju saopštio je da će Skupština  odluku o rješenju blokade parlamenta donijeti kroz dijalog parlamentarne većine i opozicije.

“Smatram i dalje da dogovor leži u pronalaženju kompromisa vladajuće većine i opozicije i vjerujem da bi put pomirenja oko ovog pitanja bio ljekovit za Crnu Goru. Zato ću zakazati sjednicu Kolegijuma predsjednika Skupštine za sjutra u podne (petak) u vjeri da ćemo zajedno uspjeti da pronađemo izlaz iz ove složene situacije. Ne moram danas dodatno pojašnjavati kolika se šteta nanosi građanima zbog neusvajanja budžeta u Skupštini Crne Gore. Biće prilike da i o tome pričamo”, poručio je.

Opozicija, koja je ranije odbila Mandićev  poziv na sastanak,  ostaje pri svojim zahtjevima.  Insistiraju da se povuče odluka Ustavnog odbora kojom je penzionisana sutkinja Đurović, traže garancije da je za “odluke o pitanjima koja dijele crnogorsku javnost, poput najavljenih izmjena Zakona o crnogorskom državljanstvu i eventualne izmjene Ustava u dijelu identitetskih pitanja, neophodno postizanje konsenzusa”.  Kao uslov za razrešenje poltičke krize postavili su i “nesmetano održavanje sjednice lokalnog parlamenta u Budvi i funkcionisanje sistema lokalne samouprave u skladu sa zakonom”.  U protivnom, kako je to najavila poslanica DPS-a Aleksandra Vuković Kuč “ izvjesno je da će doći do blokade svih skupština u Crnoj Gori”.

Opozicija je i dalje pri stavu da se može konsultovati Venecijanska komisija, ali da to neće promijeniti njihove uslove za rješavanje političke krize. “Stvari se moraju vratititi na pređašnje stanje. Hoće li se izjasniti Ustavni sud ili Venecijanska komisija, nevažno nam je, podržavamo. Ali dok se odluka ne podrži na Ustavnom odboru, nema povratka na normalan rad Parlamenta”, kazao je lider DPS Danijel Živković.

Na  sumnje opozcije da vlast neće ispoštovati stav Venecijanske komisije, odgovorila je ministarka evropskih poslova Maida Gorčević:  „Pravo je  pitanje da li je opozicija spremna da prihvati odluku Venecijanske komisije o penzionisanju sutkinje Đuranović, kakva god ta odluka bila”. .

Trenutno najrazumniji predlog, koji je iznio profesor na Fakultetu političkih nauka u Beogradu Miloš Bešić,  nije se do sada ni razmatrao. Bešić je krajem prethodne sedmice pozvao  i opozciju i vlast da potpišu dokument kojim će se obavezati na deblokadu parlamenta do donošenja odluke Venecijanske komisije (VK), a kasnije bezuslovno prihvatanje odluke tog tijela.

Za sada ne pomaže ni defilovanje zemljom briselskih zvaničnika koji pokušavaju da utiču na razrješenje poltičke krize.

Predstavnik Evropskog parlamenta za Crnu Goru Marjan Šarec upozorio je  nakon sastanka sa opozicijom i vlastima,  da blokada Skupštine i previranja u društvu nijesu od koristi za proces pristupanja Crne Gore EU.  “Dok sam bio na sastancima sa njima nije bilo nekog rješenja. Sad čekamo da se neko rješenje nađe jer mislim da parlament treba da funkcioniše i Skupština treba da usvaja zakone i budžet. Situacija nije crno-bijela. Slušao sam opoziciju i parlamentarnu većinu nadam se da će naći neko rješenje”, kazao je Šarec, ocijenivši da je “crnogorska politika  složenija nego što bilo ko misli i zato treba imati strpljenja”.

Predsjednik države Jakov Milatović  na konferenciji za novinare u Varšavi, nakon sastanka sa predsjednikom Poljske Andžejem Dudom, kazao je kako  je spreman da preuzme ulogu medijatora u rešavanju aktulene političke krize. “Očekujem odgovornost svih aktera, poštovanje Ustava i zakona, ali i institucija na lokalnim nivou”, poručio je predsjednik Crne Gore.

Milatovićevu ponudu nijesu dobro dočekali kod kuće.“Što si posredovao, posredovao”. kratko je tvitnuo Živković. “Ja se nudim da budem medijator predsjedniku prilikom izbora novog službenog auta za koje su mu sredstva opredijeljena nakon što je prodao izbornu volju građana Podgorice“, napisao je na mreži X Nikola Zirojević, predstavnik Evropskog saveza i poslanik SD-a. Naglašavajući: „Ne ulazi se u EU sa EURO 5 standardom emisije izduvnih gasova”.

Živković je prethodno saopštio da je na podgoričke pregovore, odnosno odluku Milatovića da se u posljednjem času vrati na tridesetoavgustovska podešavanja, uticao navodni vođa zemunskog klana Luka Bojović.

Živković nije htio da komentariše podsjećanje da je Bojović  dužio oružje crnogorskog DB-a  u vrijeme Đukanovićevog DPS- a. Nekadašnji šef crnogorske misije u Vašingtonu Ratko Knežević tvrdio je svojevremeno da je bivša crnogorska vlast imala čvrste veze sa nekim predstavnicima zemunskog klana, koji su, kao što je više puta objavljeno na stranicama Monitora, imali crnogorske dokumente. Ti navodi nikada nijesu demantovani.

Specijalno tužilaštvo za organizovani kriminal Srbije istraživao je informacije po kojima su Sretko Kalinić, Miloš Simović i Cvetko Simić, pripadnici zemunskog klana bili angažovani kao plaćene ubice za račun kriminalne grupe Darka Šarića. Grupe koja je u doba Đukanovića doživjela procvat u Crnoj Gori. Brojni tragovi o političkim vezama Šarićeve grupe i crnogorskih vlasti nijesu nikada do kraja rasvijetljeni.

U raspravu se uključio Evropski savez  (SD, SDP, LP) objavom da je  formirao Koordinacioni odbor u Podgorici. I porukom:  “Srušićemo brzo i novu podgoričku vlast koja je nastala na ucjeni”.

Koalicija za budućnost Budve najavljuje novu blokadu budvanskog parlamenta, kojom pokušavaju da spriječe da se u tom gradu formira vlast  jednog dijela bivšeg DF kog predvodi Nikola Jovanović,  URE i Evropskog saveza, koju  bi podržala  Demokratske partije socijalista.  Iz opozicije su se čula brojna upozorenja da je to udar na demokratiju.

Dok obesmišljavaju demokratske principe i institucije, neko na državnom nivou, neko u lokalu zavisno od interesa, partije se spremaju za izbore u Nikšiću zakazane za 13. april. Za još jedan,  što bi rekli,  „praznik demokratije“.

 

Protesti ,vlast i opozicija

U subotu, 1. februara, ističe rok koji su studenti iz Pokreta Kamo sjutra postavili pred premijera Milojka Spajića. Oni zahtijevaju da Spajić do tada odgovori , na zvaničnoj konferenciji, šta je sa njihovim zahtjevima i ostavkama čelnika bezbjednosnog sektora. Prethodno su odbili premijerov poziv na sastanak.

Spajić se ove sedmice tim povodom oglasio u intervjuu za RTCG.“Ostavka je   lični čin i niko vas ne može natjerati na to ukoliko vi smatrate da nema potrebe za tim“, kazao je premijer. .

Napomenuo je da  on ima  pravo da predloži smjene Skupštini i da to ne bi bilo ništa strašno, jer su smjenjivali i svoje članove Vlade, ali da ipak treba vidjeti kako će se sektor bezbjednosti uhvatiti u koštac sa reformama i unapređenjem te oblasti.    “Ako se ne bude radilo dobro“ , kazao je  „smjena  je uvijek na stolu, a politička odgovornost je neupitna“.

Odgovornost za tragediju na Cetinju još  ne osjeća niko od nadležnih. Ni u državnoj, ni u lokalnoj vlasti.  Opozicija podržava proteste, iako  kao nekadašnja dugogodišnja vlast, dijeli odgovornost i za probleme u bezbjednosnom sektoru, ali i propadanje grada.

Aleksa Bečić, potpredsjednik Vlade čija se ostavka traži, uzvratio je na zahtjeve demonstranata ocjenom da se tragedija politički zloupotrebljava. “Kao opozicionar različitim vladama pri raznim ranijim velikim tragedijama koje su se dešavale širom Crne Gore riječ nijesam progovorio, a kamoli tražio odgovornost nekog ministra ili politički mešetario, jasno je da sada imam istovjetan principijelan stav“ – poručio je.

Demokrate nastavljaju da objavljuju fotografije članova porodice Đukanović i drugih pojedinaca bliskih bivšem režimu koji prisustvuju studentskom protestu.  Studenti su više puta naznačili da iza njih ne stoji nijedna politička partija, ali je očigledno da su djelovi bivšeg režima počeli da se iznenada bave “građanskim aktivizmom”. Otklon od takvih trebalo bi naglasiti.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo