Povežite se sa nama

MONITORING

Smjenjuju Samardžića, dolazi Jokić?

Objavljeno prije

na

Vanredni sastanci ministra odbrane i načelnika GŠ sa komandantima jedinica, hitni raporti, savjetovanja po garnizonima – sve je to rezultat prvog ozbiljnijeg medijskog preispitivanja učinkovitosti proklamovane reforme VCG i pokušaja zataškavanja afera. Počelo je sindikalnim prepucavanjem i brukom oko stana načelnika GŠ. No, pokazali smo u prošlom Monitoru, to su samo zlokobni indikatori na površini uniformisanog haosa koji podriva zakonitost djelovanja Ministarstva odbrane (MO) i VCG.

Niko još uvijek nije najavio ozbiljnu istragu o svemu što se zbiva i stroge konsekvence za ministra odbrane i načelnika GŠ. Prmijer Igor Lukšić je izjavio da je viceadmiral Dragan Samardžić 200.000 eura za stan u Tivtu dobio po zakonu. Lukšić je na taj način branio i sebe, jer je kao nekadašnji ministar finansija dao državni novac za kupovinu Samardžićevog stana.

Od 2004. Lukšić je involviran u finansiranje oružanih snaga. Najmanje je tri godine Lukšić tolerisao očigledne nezakonitosti utvrđene revizijom – da ministar odbrane Boro Vučinić i jedno vrijeme Samardžić ne evidentiraju prihode MO u Glavnoj knjizi Trezora Ministarstva finansija, već na posebne račune u bankama gdje su samo oni imali deponovane potpise. Komisija za javne nabavke, koja je pod ingerencijom Ministarstva za finansije, nikada nije reagovala na činjenicu da MO obavlja navodne „povjerljive nabavke”, bez obavezujućeg tendera, na bazi Vučinićeve Uredbe o povjerljivim nabavkama predmeta i usluga od posebnog značaja za odbranu koja je u suprotnosti sa Zakonom o javnim nabavkama.

Prezentna ironija je da je Lukšić 2004. zapravo bio podređen Samardžiću, načelniku štaba mornaričkog korpusa, dok se folirao služeći „civilni vojni rok” u jednoj osnovnoj školi u Baru i istovremeno bio ministar finansija!

U to je vrijeme Samardžić već imao troiposobni stan u Beogradu kojim je raspolagao na osnovu Ugovora o zakupu na neograničeno vrijeme. Svoje je ambicije sadašnji načelnik crnogorskog GŠ bio vezao za Srbiju, jer su navodno svi mornarički oficiri u Beogradu dobijali stanove. Na primjer, Samardžićev nadređeni, kontraadmiral Jovan Grbavac, zapovjednik mornaričkog korpusa, 2005. je postao savjetnik predsjednika Srbije. Za to se vrijeme Samardžić, službujući u Kumboru, bavio posve nezamislivim stvarima, jer je u svom beogradskom stanu držao podstanare. Upravo je to priznao u intervjuu Radio Tivtu 13. februara. Bio je, navodno, revoltiran jer su ga u Beogradu gnjavili neugodnim pitanjima o tome ko živi u njegovom stanu, pa je naš viceadmiral već 2005. bio ljut i „riječ sam održao, da u njega (stan u Beogradu – prim.a) više nikada neću kročiti”.

Potom je ispričao da su mu na beogradskom sudu 2008. oduzeli taj stan, iako su ga u MO Srbije najkasnije do jesenas tretirali kao lice sa riješenim stambenim statusom. Uputili su ga na Vojno-građevinski centar Beograd(organizacionu jedinicu MO Srbije) da mu vrate stan ili da raskine ugovor, pa onda postane lice bez stana. Vojne stanove u trajnom zakupu je nemoguće nekom oduzeti, ukoliko ne postoje teške povrede zakonitosti. Pripadnicima Vojske Srbije, koji imaju stanove u trajnom zakupu u Crnoj Gori, nijesu oduzimani nakon referenduma 2006.

Radi se o prostoj činjenici da Samardžić nije otkupio od MO Srbije stan u Beogradu. Mogao ga je otkupiti, potom prodati i tim novcem riješiti svoje stambeno pitanje u Crnoj Gori; ili, jednostavno konkurisati i u normalnoj proceduri dobiti neki od stotine stanova koje je MO Crne Gore podijelilo pripadnicima VCG. To se nije desilo, pa je za njegov stan u luksuznom kompleksu na Trgu od magnolija u Tivtu potrošeno 200.000 eura. Upravo je za toliki iznos Samardžić oštetio državu Crnu Goru.

Kako procjenjuju izvori Monitora, Samardžić će teško ostati na dužnosti načelnika GŠ. Ne zbog muljanja sa stanovima ili konflikta interesa u kojem se nalazi kao član odbora direktora MDI, firme za trgovinu naoružanjem – uostalom, to mu je omogućeno posebnim odlukama Vlade – već zbog činjenice da je u VCG izgubio autoritet i da je dio komandi i jedinica na rubu pobune. Još važniji razlog: događaji u MO i VCG nijesu prošli neprimjećeno od strane ,,NATO partnera”. Za početak 2012. najavljuje se poziv za punopravno članstvo Crne Gore u NATO, pa se procjenjuje kako tamo ne bi bilo zgodno sa načelnikom GŠ koji svoje potčinjene, prema pisanju Vijesti, optužuje za „podrivanje sistema” i propituje „kako ih nije sramota”.

Kandidati za novog načelnika GŠ se već preporučuju ili bih ih mogli preporučiti. U obaviještenim krugovima se najčešće pominje general-potpukovnik Ljubiša Jokić, vojni ataše crnogorske misije pri NATO i EU u Briselu. Jokić je pilot borbenog aviona, rođen 1958. u Velikoj kod Plava, dugo godina je službovao u vazduhoplovnoj bazi u Golubovcima. U kratkom periodu, do referenduma, bio je 2005-2006. načelnik Generalštaba bivše VSCG, potom se stavio na raspolaganje obnovljenoj crnogorskoj vojsci. Jokiću u toku ove godine ističe mandat na dužnosti u Briselu.

Jokiću se u novonastaloj konstalaciji unutar DPS-a, kao „otežavajuća okolnost”, pripisuje da je svojevremeno bio šef Vojnog kabineta Svetozara Marovića, te da je u tom svojstvu bio akter afere Satelitu Srbiji.

No, dok se Samardžić ne smijeni – sa nekim bezveznim objašnjenjem ili bez objašnjenja, kao što su na sjednici Vrhovnog savjeta za odbranu i bezbjednost početkom 2008. smijenili general-potpukovnika Jovana Lakčevića – vlasti će pokušati da zataškaju afere u MO i VCG. Dokle su u tome stigli?

Najprije, „na ledu” će se naći svi aktivni pripadnici VCG, jer Vučinić i viceadmiral Samardžić najavljuju ,,sagledavanje formacije VCG kroz novu racionalizaciju VCG”, što u prijevodu znači smanjenje broja pripadnika VCG. Navodno, to se radi na bazi izvjesnih konsultacija ,,sa našim partnerima iz država članica NATO” i SAD. Koliko juče, ministar Vučinić je tvrdio je da je broj od oko 2.400 vojnika optimalan, jer je ta ,,veličina VCG određena u skladu sa svim opšteprihvaćenim standardima država koje su u NATO”.

Pokušava se sanirati i ,,sindikalno pitanje”. U MO se sastančilo 11. februara sa predstavnicima dva sindikata u VCG. Formirana je jesenas najprije Sindikalna organizacija VCG sa potpukovnikom Nenadom Ćobeljićem, pa odmah zatim i Sindikat VCG sa potpukovnikom Mladenom Burićem. Čobeljića je MO saopštenjem optužilo kako ima nerealizovane ambicije, dok je sa Burićevim sindikatom viceadmiral Dragan Samardžić najavio saradnju.

Potpukovnik Burić je bivši pripadnik 5. centra VBA (služba bezbjednosti) u Podgorici i nedavno je dobio stan od MO. I Čobeljić je, ali nakon sudanije sa MO, u Tivtu dobio stan. Službovao je u Operativnom centru GŠ u Podgorici, ali su ga hitno prekomandovali u pozadinsku bazu unutar kasarne Masline. Čobeljića su iz MO pokušali difamirati; na primjer, objavili su preko Radija Antena M kako je bio pijan kada se prošle godine slavio Dan vojske.

Nadređeni Čobeljiću u Operativnom centru (Odjeljenje J-3) je bio pukovnik Zoran Lazarević. Jesenas je postavljen Lazarević za v.d. načelnika štaba GŠ, zapravo zamjenika Samardžića zadužen i za doktrine i vojne obuke, jer je penzionisan dotadašnji oficir na toj dužnosti, general-major Dragan Milosavljević. Ministar Boro Vučinić je odmah postavio Milosavljevića za svog savjetnika. Lazarević je nedavno završio komandno-štabnu akademiju u Srbiji i v.d. status načelnika štaba GŠ bi mu mogao, po Zakonu o vojsci, potrajati do godinu dana. Za napredovanje pukovnik Lazarević ima bitnu karakteristiku – po zavičajnoj (šavničkoj) i rođačkoj liniji je konektovan na DPS.

Pukovnik Lazarević je 8. februara najavio kako će Čobeljić disciplinski odgovarati. „Bio sam mu pretpostavljeni, činio sve da Čobeljić radi svoj posao odgovorno, časno. Nažalost, u tome nijesam uspijevao i zbog čega ću i ja snositi odgovornost. Biću kriv pred mojim načelnikom GŠ”, saopštio je Lazarević na Radiju Antena M. Međutim, iz MO još nije saopšteno da je pokrenut postupak protiv Ćobeljića, niti je Lazarević oglašen krivim.

No, otvoreno je pitanje kako će bilo ko u VCG odgovarati, jer već petu godinu, od kada postoji VCG, nije ni usvojen Pravilnik o disciplinskoj odgovornosti?!

Vladimir JOVANOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

MINISTARSKI POSLOVI MILUTINA SIMOVIĆA I  BIZNISMENA TOMISLAVA ČELEBIĆA: Ja tebi tender – ti meni stan

Objavljeno prije

na

Objavio:

Sumnjiva veza milionskog tendera i kupovine trosobnog stana

 

Odlazeći predsjednik Opštine Nikšić i doskorašnji ministar poljoprivrede i ujedno potpredsjednik Vlade za finansijski sistem Milutin Simović kupio je u septembru 2019. godine imovinu vrijednu 242.000 eura. Međutim, prijavljeni prihodi visokog državnog funkcionera i njegove porodice tada nijesu bili dovoljni da opravdaju toliki trošak. Šta više, nema dokaza da je Simović uopšte isplatio taj novac. Na to ukazuju podaci koje je prikupila Mreža za istraživanje organizovanog kriminala i korupcije – LUPA i Monitor.

Prema podacima Uprave za nekretnine, Simović je 30. septembra 2019. godine kupio trosoban stan (150m2) i parking prostor (32m2) od kompanije Čelebić, koja je u vlasništvu biznismena Tomislava Čelebića, poslovnog partnera i prijatelja predsjednika države Mila Đukanovića.

Istovremeno, dok se pripremala kupovina stana, tekao je i milionski vrijedan tender Ministarstva poljoprivrede koji je Simović dodijelio upravo Čelebićevoj drugoj kompaniji – Čelebić agrar, koja je postala 30-godišnji zakupac preko 156 hektara državne zemlje po cijeni od svega 1,01 cent/ m2 godišnje.

Zemljište se nalazi nedaleko od obale sa pogledom na more i atraktivnu uvalu Bigovo gdje je planirana izgradnja luksuznog turističkog naselja Bigova Bay sa dva hotela, 357 apartmana i 230 vila ukupne investicije od oko 300 miliona eura.

I iza projekta Bigova Bay se nalazi, preko mreže ofšor firmi sa Kipra i Ujedinjenih Arapskih Emirata, još jedan prijatelj predsjednika Đukanovića – bivši palestinski ministar i poslanik Mohamed Dahlan, osuđen na tri godine zatvora u svojoj zemlji zbog korupcije i zloupotrebe položaja. Dahlanovo hapšenje i izručenje palestinske vlasti traže još od 2015. godine a od 2019. godine je, zbog navodnog učešća u ranijem krvavom pokušaju svrgavanja predsjednika Redžepa Erdogana, i na potjernici Turske koja nudi nagradu od 700 hiljada dolara za informaciju koja bi vodila hapšenju Dahlana.

Prema zvaničnim podacima sa portala Agencije za sprječavanje korupcije (ASK), Simović je kao tadašnji potpredsjednik Vlade po osnovu plate ostvario 2019. godine ukupan godišnji prihod od 21.363 eura kao i još 6.420 eura drugih prihoda što je ukupno 27.783 eura. Predstavnicima Agencije dostavio je podatak da je iste godine njegova supruga Ljiljana Simović prihodovala ukupno 31.156 eura (plate i renta). Bračni par Simović nije imao nikakvu prijavljenu ušteđevinu te, kao ni prethodne godine.

Mimo redovnih prihoda, bračni par Simović ima prijavljena sredstva iz tri stambena kredita od kojih su prva dva korištena za kupovinu pomenutog stana prema riječima samog Simovića. Glavni je od 120.000 eura dobijen 21. novembra 2017. godine od Hipotekarne banke koja je upisala teret na kuću u podgoričkom naselju Zlatica od 214 kvadrata, danas u vlasništvu Simovićeve kćerke. Taj kredit Milutin Simović je prijavio ASK-u u martu 2018. godine i otplaćuje ga u mjesečnim ratama od 855 eura. Drugi kredit je od 40.000 eura iz maja 2019. godine koji je njegova supruga podigla i za koji plaća mjesečnu ratu od 40 eura i treći od 3.500 eura iz oktobra 2015. godine.

Vladimir OTAŠEVIĆ
Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

MINISTARKA BRATIĆ I NESUĐENA DIREKTORICA  ĐAČIĆ: Slika i prilika

Objavljeno prije

na

Objavio:

Šovinistički ispadi tek postavljene, pa odmah i smijenjene v.d. direktorice Osnovne škole (OŠ) „Ristan Pavlović“ u Pljevljima Bojane Đačić nisu slučajni incidenti u resoru kojim rukovodi Vesna Bratić. Oni upotpunjuju sliku o krugovima iz kojih dolaze kadrovi u kulturi i prosvjeti

 

Šovinistički ispadi nesuđene v.d. direktorice Osnovne škole (OŠ) „Ristan Pavlović“ u Pljevljima Bojane Đačić nisu tek slučajni incidenti u Ministarstvu prosvjete, kulture, nauke i sporta (MPKNS) kojim rukovodi Vesna Bratić. Oni upotpunjuju sliku o krugovima iz kojih dolaze kadrovi u kulturi i prosvjeti. I upozorava na opasnu praksu – nigdje drugačijih.

Đačićeva je smijenjena odlukom ministarke Bratić, nakon što je njena fotografija, na kojoj na glavi nosi šajkaču sa kokardom, simbolom četničkog pokreta, osvanula ove nedjelje na društvenoj mreži Instagram, i izazvala snažnu osudu javnosti. Za vršiteljku dužnosti direktorice OŠ „Ristan Pavlović“ izabrana je u ponedjeljak, 26. aprila, a smijenjena je jedva dva dana poslije.

,,Nepodnošljiva mi je sama pomisao da Srpkinja ode za Hrvata ili Muslimana. Tu pomirenja nema. Nema objašnjenja za tu ljubav. Imam koleginicu koja je izbjegla iz Sarajeva, došla ovdje i udala se za Muslimana, oca joj je to u grob ‘oćeralo. Umjesto da djecu krštava, ona ih suneti“, jedna je od huškačkih i necivilizovanih objava na nalogu @crnogorka__ na društvenoj mreži Tviter, čija je autorka navodno Đačić.

Navodno, jer je ona demantovala povezanost sa tim online profilom, iako su na njemu objavljivane i njene fotografije. Monitor je Đačićevu kontaktirao, ali do zaključenja ovog broja nije odgovorila na pitanja.

Na istom nalogu podijeljena je i fotografija Instagram profila izvjesne Ermine, koja pravi torte, na kojoj se nalazi torta sa likom Svetog Save, iznad kog je ćirilicom napisan tekst Srećna slava. Uz tu objavu, sa naloga koji se pripisuje Bojani Đačić, napisan je i komentar – Ne može protiv svetosavskog genetskog koda… Kako bula ćirilicu veze.

Još je grozomornih objava dijeljeno sa istog profila.

Valja ukazati na to da se ministarka Vesna Bratić nije distancirala od neprihvatljivog ponašanja njene izabranice. Đačićeva je smijenjena u tišini, bez ijednog zvaničnog izjašnjenja MPNKS-a. No, to neće izbrisati činjenicu da ju je odabrala i na funkciju postavila upravo ministarka.

Nije imenovanje Bojane Đačić jedini sporni potez Vesne Bratić, čija je, podsjećanja radi, kandidatura osporavana upravo zbog izjava da se ponosi što je „srpski nacionalista“ ili one da je Boris Dežulović ,,ustaša”.

Za novog člana Upravnog odbora (UO) Univerziteta Crne Gore (UCG) Bratićka je postavila Budimira Aleksića, profesora Cetinjske bogoslovije i poslanika DF-a, poznatog javnosti, između ostalog, i po rijetkom glasu u Skupštini Crne Gore protiv Zakona o istopolnim brakovima ili po uvodnom govoru o „snu o srpskom jedinstvu” na konferenciji Podgorička skupština 1918. i ujedinjenje Crne Gore i Srbije. Osim njega, članice UO UCG-a su i profesorice Milijana Novović Burić i Milena Burić, bliske novim vlastima. Na funkciju vršioca dužnosti rektora Univerziteta postavljen je Vladimir Božović, predsjednik Izvršnog odbora Matice srpske i jedan od osnivača senzacionalističkog portala In4S.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KORUPCIJA PRAVOSUĐA PO METRU KVADRATNOM: Dam ti stan, pa ti sudi i tuži nepristrasno

Objavljeno prije

na

Objavio:

Od bivših vlada stanove je dobilo pet tužilaca Specijalnog državnog tužilaštva i četiri Vrhovnog, kao i po četiri sudije Upravnog, Vrhovnog i četiri Ustavnog suda… Predsjednici komisija za dodjelu bili su Slavoljub Stijepović i Predrag Bošković, a sudije i tužioci su onda trebali da odlučuju po krivičnim prijavama podnesenim protiv njih i njihovih partijskih drugova

 

Skandal oko dodjele stanova i kredita po povoljnim uslovima se nastavlja. Rukovoditeljka stručnog tima Nacionalnog savjeta za borbu protiv korupcije na visokom nivou Vanja Ćalović-Marković ove nedjelje je objavila nove podatke sa dosad nepoznatim detaljima ovog školskog primjera korupcije. Ugovore su bivše vlade proglasile tajnom, a nova je sa njih skinula oznaku tajnosti.

Povoljni stanovi i krediti za 580 državnih funkcionera i javnih službenika, u posljednjih deset godina, koštali su nas 25 miliona eura. Ćalović-Marković je objavila korupcionu šemu. Za izabrane Vlada je u startu kvadrat procjenjivala oko 30 odsto manje od tržišne cijene, pa je na taj diskont, zbog navodih zasluga, cijena snižavana još za 80 odsto, a ako bi funkcioner uzmogao da to plati u kešu čašćavan je i sa dodatnih 15 odsto popusta. Tako je sudija Ustavnog suda Budimir Šćepanović stan od 90 kvadrata u Univerzitetskom centru platio nevjerovatnih 146 eura po kvadratu ili 13.173 eura.

Posebno problematično kod raspodjele je to što je Vlada direktno uticala na ,,nezavisnu” granu vlasti, a po svom nahođenju odlučivala ko će od sudija i tužilaca dobiti stan ili par desetina hiljada eura pomoći. Vladina Komisija za stambena pitanja podijelila je sudijama i tužiocima više od pola miliona eura vrijedne stambene kredite, a neki od njih su metar kvadratni stana plaćali ispod 100 euro.

Sudije i tužioci su dobro znali da tu nisu čista posla. Od januara 2014. godine, Zakonom o stanovanju i održavanju stambenih zgrada propisano je da se ,,postupak, način i kriterijumi za rješavanje stambenih potreba sudija, državnih tužilaca i sudija Ustavnog suda, utvrđuju aktom Sudskog savjeta, Tužilačkog savjeta i Ustavnog suda”. Oni koji su imali veze sa vlašću vješto su izbjegavali ovu odredbu zakona pa su molili direktno Vladu da im dodijeli stan ili kredit. Suprotno citiranom Zakonu stanove je dobilo pet tužilaca Specijalnog državnog tužilaštva i četiri Vrhovnog državnog tužilaštva, kao i po četiri sudije Upravnog i Vrhovnog, i četiri sudije Ustavnog suda od sedam koliko ih ima…

DPS je tako skoro savršeno zaokružio sistem korupcije – predsjednici  Vladine Komisije za stambena pitanja bile su njegove perjanice Slavoljub Stijepović i Predrag Bošković. Oni su maltene poklanjali stanove i kredite izabranim sudijama ili tužiocima, koji su u isto vrijeme ,,samostalno” i ,,nepristrasno” trebali da odlučuju o brojnim krivičnim prijavama protiv njih  i njegovih partijskih drugova na čelu sa liderom Milom Đukanovićem. Sve je trebalo da prevenira Agencija za sprečavanje korupcije, čiji bivši čelnik Sreten Radonjić u maju 2017. godine,  traži 40.000 eura za adaptaciju i proširenje stana. Vlada je svojom Odredbom propisala da se funkcioneru može dodijeliti kredit za poboljšanje uslova stanovanja do maksimalno 15.000 eura. Međutim, u slučaju Radonjića, kao i mnogim drugim, Vlada krši svoju odredbu i dodjeljuje mu traženi iznos uz obavezu da vrati samo 8.000 eura. Ostatak je čašćavala iz naših džepova. Radonjiću je rata 73,5 eura na deset godina, uz,  za obične  građane, nevjerovatnu kamatu od dva odsto.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo