Povežite se sa nama

MONITORING

Smjenjuju Samardžića, dolazi Jokić?

Objavljeno prije

na

Slika-1

Vanredni sastanci ministra odbrane i načelnika GŠ sa komandantima jedinica, hitni raporti, savjetovanja po garnizonima – sve je to rezultat prvog ozbiljnijeg medijskog preispitivanja učinkovitosti proklamovane reforme VCG i pokušaja zataškavanja afera. Počelo je sindikalnim prepucavanjem i brukom oko stana načelnika GŠ. No, pokazali smo u prošlom Monitoru, to su samo zlokobni indikatori na površini uniformisanog haosa koji podriva zakonitost djelovanja Ministarstva odbrane (MO) i VCG.

Niko još uvijek nije najavio ozbiljnu istragu o svemu što se zbiva i stroge konsekvence za ministra odbrane i načelnika GŠ. Prmijer Igor Lukšić je izjavio da je viceadmiral Dragan Samardžić 200.000 eura za stan u Tivtu dobio po zakonu. Lukšić je na taj način branio i sebe, jer je kao nekadašnji ministar finansija dao državni novac za kupovinu Samardžićevog stana.

Od 2004. Lukšić je involviran u finansiranje oružanih snaga. Najmanje je tri godine Lukšić tolerisao očigledne nezakonitosti utvrđene revizijom – da ministar odbrane Boro Vučinić i jedno vrijeme Samardžić ne evidentiraju prihode MO u Glavnoj knjizi Trezora Ministarstva finansija, već na posebne račune u bankama gdje su samo oni imali deponovane potpise. Komisija za javne nabavke, koja je pod ingerencijom Ministarstva za finansije, nikada nije reagovala na činjenicu da MO obavlja navodne „povjerljive nabavke”, bez obavezujućeg tendera, na bazi Vučinićeve Uredbe o povjerljivim nabavkama predmeta i usluga od posebnog značaja za odbranu koja je u suprotnosti sa Zakonom o javnim nabavkama.

Prezentna ironija je da je Lukšić 2004. zapravo bio podređen Samardžiću, načelniku štaba mornaričkog korpusa, dok se folirao služeći „civilni vojni rok” u jednoj osnovnoj školi u Baru i istovremeno bio ministar finansija!

U to je vrijeme Samardžić već imao troiposobni stan u Beogradu kojim je raspolagao na osnovu Ugovora o zakupu na neograničeno vrijeme. Svoje je ambicije sadašnji načelnik crnogorskog GŠ bio vezao za Srbiju, jer su navodno svi mornarički oficiri u Beogradu dobijali stanove. Na primjer, Samardžićev nadređeni, kontraadmiral Jovan Grbavac, zapovjednik mornaričkog korpusa, 2005. je postao savjetnik predsjednika Srbije. Za to se vrijeme Samardžić, službujući u Kumboru, bavio posve nezamislivim stvarima, jer je u svom beogradskom stanu držao podstanare. Upravo je to priznao u intervjuu Radio Tivtu 13. februara. Bio je, navodno, revoltiran jer su ga u Beogradu gnjavili neugodnim pitanjima o tome ko živi u njegovom stanu, pa je naš viceadmiral već 2005. bio ljut i „riječ sam održao, da u njega (stan u Beogradu – prim.a) više nikada neću kročiti”.

Potom je ispričao da su mu na beogradskom sudu 2008. oduzeli taj stan, iako su ga u MO Srbije najkasnije do jesenas tretirali kao lice sa riješenim stambenim statusom. Uputili su ga na Vojno-građevinski centar Beograd(organizacionu jedinicu MO Srbije) da mu vrate stan ili da raskine ugovor, pa onda postane lice bez stana. Vojne stanove u trajnom zakupu je nemoguće nekom oduzeti, ukoliko ne postoje teške povrede zakonitosti. Pripadnicima Vojske Srbije, koji imaju stanove u trajnom zakupu u Crnoj Gori, nijesu oduzimani nakon referenduma 2006.

Radi se o prostoj činjenici da Samardžić nije otkupio od MO Srbije stan u Beogradu. Mogao ga je otkupiti, potom prodati i tim novcem riješiti svoje stambeno pitanje u Crnoj Gori; ili, jednostavno konkurisati i u normalnoj proceduri dobiti neki od stotine stanova koje je MO Crne Gore podijelilo pripadnicima VCG. To se nije desilo, pa je za njegov stan u luksuznom kompleksu na Trgu od magnolija u Tivtu potrošeno 200.000 eura. Upravo je za toliki iznos Samardžić oštetio državu Crnu Goru.

Kako procjenjuju izvori Monitora, Samardžić će teško ostati na dužnosti načelnika GŠ. Ne zbog muljanja sa stanovima ili konflikta interesa u kojem se nalazi kao član odbora direktora MDI, firme za trgovinu naoružanjem – uostalom, to mu je omogućeno posebnim odlukama Vlade – već zbog činjenice da je u VCG izgubio autoritet i da je dio komandi i jedinica na rubu pobune. Još važniji razlog: događaji u MO i VCG nijesu prošli neprimjećeno od strane ,,NATO partnera”. Za početak 2012. najavljuje se poziv za punopravno članstvo Crne Gore u NATO, pa se procjenjuje kako tamo ne bi bilo zgodno sa načelnikom GŠ koji svoje potčinjene, prema pisanju Vijesti, optužuje za „podrivanje sistema” i propituje „kako ih nije sramota”.

Kandidati za novog načelnika GŠ se već preporučuju ili bih ih mogli preporučiti. U obaviještenim krugovima se najčešće pominje general-potpukovnik Ljubiša Jokić, vojni ataše crnogorske misije pri NATO i EU u Briselu. Jokić je pilot borbenog aviona, rođen 1958. u Velikoj kod Plava, dugo godina je službovao u vazduhoplovnoj bazi u Golubovcima. U kratkom periodu, do referenduma, bio je 2005-2006. načelnik Generalštaba bivše VSCG, potom se stavio na raspolaganje obnovljenoj crnogorskoj vojsci. Jokiću u toku ove godine ističe mandat na dužnosti u Briselu.

Jokiću se u novonastaloj konstalaciji unutar DPS-a, kao „otežavajuća okolnost”, pripisuje da je svojevremeno bio šef Vojnog kabineta Svetozara Marovića, te da je u tom svojstvu bio akter afere Satelitu Srbiji.

No, dok se Samardžić ne smijeni – sa nekim bezveznim objašnjenjem ili bez objašnjenja, kao što su na sjednici Vrhovnog savjeta za odbranu i bezbjednost početkom 2008. smijenili general-potpukovnika Jovana Lakčevića – vlasti će pokušati da zataškaju afere u MO i VCG. Dokle su u tome stigli?

Najprije, „na ledu” će se naći svi aktivni pripadnici VCG, jer Vučinić i viceadmiral Samardžić najavljuju ,,sagledavanje formacije VCG kroz novu racionalizaciju VCG”, što u prijevodu znači smanjenje broja pripadnika VCG. Navodno, to se radi na bazi izvjesnih konsultacija ,,sa našim partnerima iz država članica NATO” i SAD. Koliko juče, ministar Vučinić je tvrdio je da je broj od oko 2.400 vojnika optimalan, jer je ta ,,veličina VCG određena u skladu sa svim opšteprihvaćenim standardima država koje su u NATO”.

Pokušava se sanirati i ,,sindikalno pitanje”. U MO se sastančilo 11. februara sa predstavnicima dva sindikata u VCG. Formirana je jesenas najprije Sindikalna organizacija VCG sa potpukovnikom Nenadom Ćobeljićem, pa odmah zatim i Sindikat VCG sa potpukovnikom Mladenom Burićem. Čobeljića je MO saopštenjem optužilo kako ima nerealizovane ambicije, dok je sa Burićevim sindikatom viceadmiral Dragan Samardžić najavio saradnju.

Potpukovnik Burić je bivši pripadnik 5. centra VBA (služba bezbjednosti) u Podgorici i nedavno je dobio stan od MO. I Čobeljić je, ali nakon sudanije sa MO, u Tivtu dobio stan. Službovao je u Operativnom centru GŠ u Podgorici, ali su ga hitno prekomandovali u pozadinsku bazu unutar kasarne Masline. Čobeljića su iz MO pokušali difamirati; na primjer, objavili su preko Radija Antena M kako je bio pijan kada se prošle godine slavio Dan vojske.

Nadređeni Čobeljiću u Operativnom centru (Odjeljenje J-3) je bio pukovnik Zoran Lazarević. Jesenas je postavljen Lazarević za v.d. načelnika štaba GŠ, zapravo zamjenika Samardžića zadužen i za doktrine i vojne obuke, jer je penzionisan dotadašnji oficir na toj dužnosti, general-major Dragan Milosavljević. Ministar Boro Vučinić je odmah postavio Milosavljevića za svog savjetnika. Lazarević je nedavno završio komandno-štabnu akademiju u Srbiji i v.d. status načelnika štaba GŠ bi mu mogao, po Zakonu o vojsci, potrajati do godinu dana. Za napredovanje pukovnik Lazarević ima bitnu karakteristiku – po zavičajnoj (šavničkoj) i rođačkoj liniji je konektovan na DPS.

Pukovnik Lazarević je 8. februara najavio kako će Čobeljić disciplinski odgovarati. „Bio sam mu pretpostavljeni, činio sve da Čobeljić radi svoj posao odgovorno, časno. Nažalost, u tome nijesam uspijevao i zbog čega ću i ja snositi odgovornost. Biću kriv pred mojim načelnikom GŠ”, saopštio je Lazarević na Radiju Antena M. Međutim, iz MO još nije saopšteno da je pokrenut postupak protiv Ćobeljića, niti je Lazarević oglašen krivim.

No, otvoreno je pitanje kako će bilo ko u VCG odgovarati, jer već petu godinu, od kada postoji VCG, nije ni usvojen Pravilnik o disciplinskoj odgovornosti?!

Vladimir JOVANOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

GRADNJA STANOVA U MILOČERU U PUNOM JEKU: Ljetovalište oronulo i zapušteno

Objavljeno prije

na

Objavio:

Posjetioce Miločera ovih dana dočekuje veliko gradilište na kome teške građevinske mašine  pripremaju temelje za gradnju novog hotela Kraljičina plaža, na mjestu starog  koji je porušen. Pored hotela gradi se stambeni blok sa destinama luksuznih stanova, svaki ponaosob površine oko 120 kvadrata. Na parceli od 12.255 m2 planirana je izgradnja objekata ukupne površine od 22.000 kvadrata.

 

Krajem januara isteklo je 13 godina od kada je poznato crnogorsko ljetovalište sa hotelima Sveti Stefan I Miločer dato u zakup na 30 godina. Ugovor o zakupu i menadžmentu hotela potpisali su predstavnici dvije kompanije, jedne of-šor statusa, Aidwey Investment LTD, nepoznate vlasničke strukture i druge, poznate singapurske hotelske kuće Aman resorts. Zakupac, Aidwey Investment osnivač je  kompanije Adriatic properties Doo, za upravljanje hotelima, kojom rukovodi grčki biznismen Petros Statis. Prije Statisa tu ulogu obavljao je grčki brodovlasnik I milijarder Viktor Restis.

Tokom proteklih 13 godina ništa se epohalno nije dogodilo što bi opravdalo višegodišnji zakup bisera turističke privrede Crne Gore osim drastične promjene uslova zakupa u korist nepoznatog zakupca sa Britanskih Djevičanskih Ostrva. Zakupac Sveca I Miločera uspio je da produži rok zakupa na 42 godine I smanji iznos zakupnine za dva hotela sa pripadajućim zemljištem, restoranima I kafeima, na 1,2 miliona godišnje. Zakupac je obezbijedio I glavni zgoditak, dozvolu da u Miločeru gradi stanove za prodaju. Ko je mogao I sanjati da će doći vrijeme u kome će prostor miločerskog parka, jedinstvenog prirodnog ambijenta sa gustom šumom mediteranskog drveća I rastinja, postati građevinsko zemljište na kojem će stranci za svoj račun graditi I prodavati stanove.Da bi to mogli, dobili su još jedan ustupak mimo ugovorom predviđenih uslova, da za zemljište u Miločeru produže  zakup na 90 godina. Dakle, bez promjene ugovora I bez tendera, nepoznati vlasnici kompanije Aidwey uzeli su nam Miločer na dugih 90 godina. Po isteku tog roka, daleke 2097. godine vratiće ga, betoniranog i urbaniziranog u potpunosti,sa izgrađenim nekretninama, stanovima i vilama, u vlasništvu nekih drugih lica.

Posjetioce Miločera ovih zimskih dana dočekuje veliko gradilište na kome teške građevinske mašine  pripremaju temelje za gradnju novog hotela Kraljičina plaža, na mjestu starog  koji je porušen. Na parceli od 12.255 m2 planirana je izgradnja objekata ukupne površine od 22.000 kvadrata. Pored hotela gradi sestambeni blok sa destinama luksuznih stanova, svaki ponaosob površine oko 120 kvadrata.Mozda su ti luksuzni stanovi u miločerskoj šumi, na najekskluzivnijoj lokaciji na Crnogorskom primorju, nadomak male Kraljičine plaže,  unaprijed našli svoje bogate kupce. Građani licitiraju sa mogućom cijenom kvadratameđu kapijama kraljevskog Miločera. Ako se na lokacijama Porto Montenegro I Luštica Bay pominju cijene od 5-6 hiljada eura po metru kvadratnom, u srcu Miločera biće svakako višestruko veće.Da li su budući vlasnici dijela Miločera bogataši sa neke Forbs liste ili će biti naših ljudi koji su se u životu lijepo snašli.Gradnja napreduje, brzo će iuseljenje pa će se sretnici možda znati.

 

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 21. februara ili na
www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

MONITORING

CRNA GORA LIDER U REGIONU PO PREDSTAVKAMA U STRAZBURU: Masovno nepovjerenje u domaće pravosuđe

Objavljeno prije

na

Objavio:

Crna Gora je po osnovu presuda Suda u Strazburu od 2009. do ove godine isplatila  1.282.227 eura. Na osnovu presuda 751.249 eura, za isti period po osnovu prijateljskog poravnjanja je isplaćeno  490.215 eura, a po osnovu jednostranih deklaracija  40.762 eura

 

Crna Gora je i dalje rekorder po  broju tužbi podnijetih Evropskom sudu za ljudska prava u Strazburu. Ne radi se naravno o  najvećem ukupnom broju podnijetih predstavki, već broju podnijetih predstavki na deset hiljada stanovnika.

Prema godišnjem izvještaju o radu i statistici Evropskog suda, državljani Crne Gore predali su lani 427 tužbi, što je za 25 odsto više u odnosu na 2018.  To je 6,86 tužbi na 10.000 stanovnika, što je 13 puta više u odnosu na evropski prosjek, a u najvećem broju država zapadne Evrope prosječni koeficijent je ispod jedne podnijete predstavke na isti broj građana.

O ovoj vrsti liderstva advokat Siniša Gazivoda za Monitor kaže: ,, Sve dok nadležni ne urade ozbiljne i opsežne analize možemo samo da nagađamo što su uzroci ovakve statistike. Moja pretpostavka je da je prije svega u pitanju nepovjerenje u domaće pravosuđe”.

O neophodnosti dubinske analize stanja u pravosuđu za Monitor govori i advokat Sergej Sekulović: ,,Ovakav podatak sigurno treba da predstavlja znak za uzbunu. Sam po sebi, bez dodatnih informacija, jasno govori da veliki broj građana i građanki Crne Gore smatra da nisu dobili pravdu pred nacionalnim organima”.

On ističe da je potrebno doći do uzorka, poraditi na edukaciji i uspostaviti  jasan sistem odgovornosti tamo gdje se pokazuju slabosti: ,,Koliko su građani u pravu, to je drugo pitanje. Sigurno da se predstavke Suda u Strazburu podnose jer on  ima autotitet među našim građanima, ali nerijetko je to i posljedica neznanja načina na koji ovaj sud funkcioniše”.

O nepoznavanju funkcionisanja suda govore podaci Kancelarije zastupnika Crne Gore pred Evropskim sudom za ljudska prava. ,,Iako je riječ o velikom broju predstavki u odnosu na broj stanovnika, potrebno je naglasiti da veliki procenat ovih predstavki, preko 90 odsto, bude odbačen u inicijalnoj fazi ispitivanja od strane Evropsko suda. Poređenja radi, neke države imaju znatno niži indeks, ali je procenat predstavki koje prođu inicijalnu fazu znatno veći. Samim tim, ovaj broj ni u kojoj mjeri nije pokazatelj postojanja velikog broja povreda Konvencije u nekoj državi. Relevantan pokazatelj može biti samo broj donijetih presuda u kojima je utvrđena povreda Konvencije, u kom dijelu Crna Gora ima pozitivne rezultate”, kaže za Monitor Zastupnica Crne Gore pred Evropskim sudom za ljudska prava Valentina Pavličić.

Tokom protekle godine građani Crne Gore su podnijeli 427 predstavki, a čak 442 ih odbačeno i proglašeno neprihvatljivim u inicijalnoj fazi.

,,Ova statistika ukazuje da bi, prvenstveno zbog strogo formalnog postupka pred Sudom u Strazburu, građani predstavke trebali podnositi uz stručnu pomoć advokata ali i da bi advokati morali više da se edukuju za takve postupke”, kaže Gazivoda.

Advokat Budislav Minić smatra da je nepovjerenje javnosti u domaće pravosuđe nesporno, kontinuirano i izraženo u mjeri koja ukazuje da je pravosuđe zarobljeno i nefunkcionalno. On  posebno slabosti sudstva.  ,,Očigledno je da su sve tri grane vlasti pod kontrolom političkih i finansijskih centara moći ali je naročito zabrinjavajuća kontrola sudske od strane izvršne vlasti, odnosno struktura koje nju kontrolišu. Porast broja predmeta iz Crne Gore pred Evropskim sudom za ljudska prava, uprkos drastičnom ograničavanju prava građana na pristup sudu izmjenama zakonodavstva na štetu dostupnosti pravde građanima, izvršenim na inicijativu izvršne vlasti i uz podršku vrha sudske vlasti, prvenstveno govori o nepodnošljivom  prisustvu neprava u Crnoj Gori”.

On upozorava na ono što je građanima i njihovim pravnim zastupnicima postalo očigledno – dugi i skupi, a po pravilu, nepravični sudski postupci. ,,Najintezivniji sunovrat prava, profesionalnih standarda i sudijske etike je u izigravanju pravde od strane sudova u predmetima protiv zarobljene i nefunkcionalne države. Nesloboda sudija u tim predmetima je bolna do suza. To su faktori koji uzrokuju porast broja predmeta iz Crne Gore u Strazburu i visoke štete koju godinama plaćaju građani kao poreski obveznici – bez ičije odgovornosti i sankcija”.

Crna Gora je po osnovu presuda Suda u Strazburu od 2009. do ove godine isplatila 1.282.227 eura, kaže Pavličić. Na osnovu presuda 751.249 eura, za isti period po osnovu prijateljskog poravnjanja je isplaćeno 490.215 eura, a po osnovu jednostranih deklaracija 40.762 eura.

U odnosu na Crnu Goru Evropski sud je do sada odlučio u 118 predmeta. ,,Stanovištva Evropskog suda iskazana u predmetima protiv Crne Gore imaju veliki značaj za nacionalni pravni poredak, jer su one najbolji pokazatelj u kom pravcu treba da se unapređuje nacionalni mehanizam zaštite ljudskih prava i osnovnih sloboda i koje mjere država mora da preuzme kako bi se taj mehanizam uskladio sa traženim standardima Konvencije”, kaže Pavličić.

Evropski sud je tokom prošle godine donio tri presude protiv Crne Gore. Dvije su pravosnažne Šaranović protiv Crne Gore i Bigović protiv Crne Gore. Evropski sud je u obje presude utvrdio povredu Konvencije zbog propusta nadležnih sudova da vrše kontrolu pritvora u skladu sa relevantnim odredbama ZKP-a.

Treća presuda je KIPS i Drekalović protiv Crne Gore iz oktobra prošle godine, a zastupnica Pavličić je ocjenjuje kao jednu od najznačajnijih u odnosu na Crnu Goru. Podsjetimo, zahvaljujući bivšem gradonačelniku Podgorice Miomiru Mugoši koji je stopirao plan biznismena Rista Drekalovića, građani će morati da plate presuđeni iznos od 4,5 miliona eura. A možda i više. Drekalovićev punomoćnik je nezadovoljan dosuđenim iznosom podnio zahtjev Sudu za preispitivanje presude o pravičnom zadovoljenju, pa ova presuda još uvijek nije pravosnažna.

,,Mnogo je važno da,  kada se u nekom predmetu utvrdi povreda ljudskih prava,  država preduzme sve moguće mjere da se takve povrede ne ponavljaju. Činjenica da je u nekom slučaju utvrđeno kršenje ljudskih prava signifikantnija je od eventualne štete po budžet”, kaže advokat Gazivoda.

Naši sagovornici očekuju da će i ova godina biti rekordna po broju prestavki, budući da će  predmeti u vezi tzv. naknada za majke značajno povećati priliv predmeta  za odlučivanje.

Minić, koji je uključen u ove predmete ističe da bi šteta po građane u ovim predmetima, bila umanjena da stvarno imamo Ustavni sud:  ,,Većina u Ustavnom sudu čini taj sud produženom rukom izvršne vlasti i selektivno postupa. Tokom prethodne godine Sud je rješavao isključivo predmete umanjenja naknada a nijedan predmet ukidanja prava nije riješen. To će, naravno, doprinijeti porastu broja predmeta u Strazburu iako vlast očekuje da će ovakvim selektivnim postupanjem Ustavnog suda splasnuti energija i istrajnost majki da do kraja dovedu postupke povodom ukidanja prava na naknadu, gdje je pozicija majki znatno povoljnija od pozicije države, za razliku od situacije kod umanjenja zarada”.

Milioni će jednog dana doći na naplatu.  Platićemo debelo greške moćnika i pravosuđa.

 

Broj predstavki

 

Predstavke prema podacima Kancelarije zastupnika Crne Gore pred Evropskim sudom za ljudska prava.

  1. godina:
  2. a) broj podnijetih predstavki (138)
  3. b) predstavke koje su proglašene neprihvatljivim u inicijalnoj fazi i odbačene (154)
  4. c) predstavke koje su komunicirane Kancelariji zastupnika (13)
  5. d) predstavke u kojima je donijeta presuda ili odluka o prijateljskom poravnanju/jednostranoj deklaraciji (24)
  6. e) predstavke u kojima je donijeta odluka o neprihvatljivosti (6)
  7. godina:
  8. a) broj podnijetih predstavki (318)
  9. b) predstavke koje su proglašene neprihvatljivim u inicijalnoj fazi i odbačene (264)
  10. c) predstavke koje su komunicirane Kancelariji zastupnika (10)
  11. d) predstavke u kojima je donijeta presuda ili odluka o prijateljskom poravnanju/jednostranoj deklaraciji (16)
  12. e) predstavke u kojima je donijeta odluka o neprihvatljivosti (7)
  13. godina:
  14. a) broj podnijetih predstavki (427)
  15. b) predstavke koje su proglašene neprihvatljivim u inicijalnoj fazi i odbačene (442)
  16. c) predstavke koje su komunicirane Kancelariji zastupnika (7)
  17. d) predstavke u kojima je donijeta presuda ili odluka o prijateljskom poravnanju/jednostranoj deklaraciji (4)
  18. e) predstavke u kojima je donijeta odluka o neprihvatljivosti (3)

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

GRABEŽ EKONOMIJA: Kuda lete Aerodromi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Većina u Vladi nema dilemu – kakav takav novac u izbornoj godini bolji je od velikih očekivanja u budućnosti. A, dok letite Vladinim avionom o trošku poreskih obveznika, svi aerodromi ovoga svijeta su vam na dohvat

 

Suprotno januarskim najavama ministra saobraćaja Osmana Nurkovića, da će „početkom februara“ biti objavljen Predlog koncesionog ugovora za višedecenijski zakup (30 godina) aerodroma u Tivtu i Podgorici, Vlada još nije objelodanila taj dokument. Nema, ipak, indicija da će u kabinetu Duška Markovića, zbog protivljenja javnosti, odustati od nauma da u ovom mandatu Vlade ulazna vrata Crne Gore preda na upravljanje onome ko ponudi najviše novca.

Nurković je objasnio da će, nakon što Vlada predloži svoju verziju ugovora, kvalifikovani ponuđači (vidi boks) imato 60 dana da dostave konačnu ponudu. Na zahtjev ponuđača taj rok može biti produžen za dodatnih 30 dana. Mjesec-dva potom, nakon izbora najbolje ponude, počeće pregovori oko konačnog izgleda koncesionog ugovora. Vlada u ovogodišnjem budžetu već računa na novac od jednokratne koncesione naknade.

A kako ti pregovori mogu izgledati?

Neke naznake mogu nam dati iskustva zemalja iz regije. Među zainteresovanim kompanijama za zakup zagrebačkog Aerodroma Franjo Tuđman, početkom decenije, našla se i kompanija Incheon. Dok su pripremali ponudu  Korejci su kod hrvatskih vlasti provjerili da li će koncesionar imati pravo da, poveća aerodromske takse. Ne, odgovorili su iz Zagreba.  Incheon nije jedini, nakon te informacije, odustao od  postupka.  Najbolji ponuđač za zakup aerodroma u Zagrebu bio je  konzorcijum ZAIC. Tokom direktnih pregovora sa hrvatskim vlastima Francuzi su u ponuđeni koncesioni ugovor unijeli skoro dvadesetak aneksa. Jedan od njih omogućio im je znatno poskupljenje aerodromskih taksi!?

I članice konzorcijuma ZAIC i Incheon našle su se  među četiri kvalifikovana ponuđača za višedecenijski zakup oba crnogorska aerodroma. Prema nezvaničnim pričama TAV,  tursko-francuski konzorcijum, slovi za favorita još od početka potrage za koncesionarom.

 

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. februara Ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo