Povežite se sa nama

INTERVJU

ŽARKO PUHOVSKI, PROFESOR NA FILOZOFSKOM FAKULTETU U ZAGREBU: Odlazak posljednjeg političara devedesetih

Objavljeno prije

na

„Čini se doista nedvojbenim da je pokretanje postupka protiv Sanadera – a psihologijski ponajprije hapšenje – jasan znak svima da borba protiv korupcije nije tek fraza, pa ni puko otaljavanje domaće zadaće dobivene iz Brisela. Sada je, naime, posve očito da se radi o sudbinama mnogih moćnika, a možda i političkih stranaka – sve to, naravno, još uvijek isključivo na političkoj razini”, kaže za Monitor Žarko Puhovski, profesor na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.

„Naizgled paradoksalno, tek nakon što korupcija na najvišoj razini bude procesuirana (a do tada će proći još godine, jer sada je tek počeo postupak), moći će se uvjerljivo obračunati i s organiziranim kriminalom koji je dobrim dijelom nastao tako da su – uglavnom za vrijeme rata – državni funkcionari (obavještajci i ostali) doslovce pokvarili do tada uglavnom sitne kriminalce”.

MONITOR: Koliko su za problematične poslove vrha vlasti u Hrvatskoj tokom Sanaderove vladavine odgovorni drugi u HDZ-u i ostalim strukturama vlasti, ali i pravosudni organi?
PUHOVSKI: Ozbiljnost problema koji se iskazuje korupcijom vidi se baš u tomu što zahvaća sva područja javnoga (ali i privatnog) života. Nedvojbeno je značajan dio HDZ-a time zahvaćen (uostalom, na vlasti su 80 posto trajanja neovisne hrvatske države), ali i druge stranke (u svojim lokalnim domenima moći). No, ide to i dalje – suoptuženik Tuđmanov je vlasnik jednih od bitnih hrvatskih dnevnih novina (koje o tomu ni riječi komentara nisu objavile!). Pravosuđe se, na žalost, nerijetko ponašalo oprezno, čak strašljivo. Opet paradoksalno: formativni funkcionari pravosudnoga sustava nisu dovoljno politički mislili o realnosti pa nisu na vrijeme shvatili koliko su politički funkcionari slabi, da dakle nema razloga za oklijevanje, riječju: da su već i ranije mogli efikasnije djelovati. No, sada su to doista započeli – a jedini ozbiljan pritisak na njih dolazi iz medija (s čime se loše nose).

MONITOR: Koliko je hapšenje Sanadera rezultat unutrašnje, političke volje i prakse, a koliko pritisak Brisela?
PUHOVSKI: I kada je o sada uznapredovalim pravosudnim akcijama riječ važi jednostavno pravilo: centri moći našli su se u sandwichu između društvenoga pritiska domaće javnosti i političkog pritiska izvana.

MONITOR: Sprema li se i drugim balkanskim zemljama, koje su ušle u proces integracija, nešto slično?
PUHOVSKI: To se čini vjerojatnim – Srbija je, primjerice sa Šarićem, čak pokazala da ide i preko često navođenih „evropskih standarda” (jer su, izgleda, i neki političari u EU imali s njime dobre veze), Crna Gora će to, međutim, prva morati demonstrirati u narednim mjesecima i godinama. Najveći će problemi biti s posve slabim državama (BiH, Makedonija), a postupak u odnosu na Tačija će pokazati u kojoj mjeri je Kosovo u stanju spriječiti da nedavna ratna zbivanja utječu na socijalnu normalizaciju.

MONITOR: Predvidjeli ste da će se Milo Đukanović povući do kraja godine, jer je to ,,uslov za ulazak Crne Gore u EU” . Zašto Crna Gora nije mogla u EU sa Đukanovićem na čelu?
PUHOVSKI: Đukanović je za Brisel bio odličan kandidat za vođu nacije koja se „osamostaljuje od Beograda”, ali je nakon toga interpretiran kao osoba s pogrešnim socijalnim vezama (da se diplomatski izrazim) i, što je podjednako važno, kao personalna spona sa starim (Miloševićevim) režimom. Zato je njegov odlazak olakšao daljnje pregovore. U naravi je politike da pojavnost, ono što politički djelatnici drže istinom, ima i funkciju istine (na osnovi koje se onda u realnosti i djeluje).

MONITOR: Ranije ste ocijenili da će Đukanovićevo povlačenje unaprijediti crnogorske integracija ka Evropi, te da Crna Gora u regionu ima najviše šansi da nakon Hrvatske postane članica EU. Zašto?
PUHOVSKI: Crna Gora je, ponajprije, malobrojna nacija s malim teritorijem, država koja (ne baš legalno) već godinama koristi euro kao svoju valutu i, kako se čini, nema (više) ozbiljnijih sporova sa susjedima. To su objektivne činjenice koje joj idu prilog. Subjektivno, situacija je, mutatis mutandis, usporediva s onom u Slovačkoj; nakon što su (i pod pritiskom izvana) maknuli Mečiara postigli su do tada najveću prijepristupnu brzinu i ušli u EU.

MONITOR: Šta će, sem izvjesnijeg ulaska u EU, po vašem mišljenju Đukanovićev odlazak donijeti Crnoj Gori?
PUHOVSKI: Personalni prekid s devedesetima – to je, paralelno sa Silajdžićevim porazom na nedavnim izborima u BiH, označilo odlazak posljednjih od političara koji su, doslovce, žarili i palili u devedesetima.

MONITOR: Upozoravali ste da bi problem mogao biti to što će nakon Đukanovićevog odlaska ,,ostati druga liga njegovih političara u igri, a možda i na vlasti”. Šta bi to značilo za Crnu Goru ?
PUHOVSKI: Đukanović je nedvojbeno izrazito sposoban političar koji je za dvadesetak godina vladavine ostavio jasan politički trag. Teško je očekivati da se u narednim godinama nacija ne nađe suočena s političarima koje je on odredio svojim stilom, strategijom i taktikom, ideologijom…To određenje može, dakako, biti pozitivno i negativno, ali će ga u jednome razdoblju, vjerujem, biti teško izbjeći (usporedbe radi: najjača hrvatska oporbena stranka, SDP, izabrala je prije nekoliko godina lidera koji je u mnogome „dizajniran” kao protuteža Sanaderovu stilu – sada je takvome političaru dosta teško izlaziti na kraj s posve drukčijim stilom premijerke Kosor).

MONITOR: Možete li napraviti paralelu Sanader-Đukanović-Tači?
PUHOVSKI: Ne vidim zapravo paralelu, jer su optužbe posve različite naravi, jer se protiv Tačija ne vodi pravosudni postupak, jer Tači nije podnio ostavku i, što mi se čini bitnim, jer se kod Tačija (barem za sada) radi isključivo o izvanjskoj inicijativi, dok je u Hrvatskoj Sanader već dugo pod veoma snažnim unutrašnjim, društvenim pritiskom.

MONITOR: Da li je slučajno što je u ovom momentu izašla cijela priča oko Tačija na vidjelo, što su objavljeni nalazi izvjestioca Savjeta Evrope, nedugo nakon zemljotresa koji je izazvao Vikiliks?
PUHOVSKI: Osobno sam netrpeljiv spram teorija zavjere, posebice onih koje su nacionalistički intonirane. Riječ je, naime, o sadržaju koji je godinama poznat; o izvještaju koji je, znalo se, dugo pripravljan. No, radi se, za sada, o političkim sadržajima – bitno je da ih se ne prihvaća (niti odbacuje) bez ozbiljnoga istraživanja.

MONITOR: Šta bi za region značio odlazak tzv. ratnih lidera, predstavnika starih nacionalističkih elita? Ima li neke nove dinamike u regiji nakon sve prisutnije saradnje Iva Josipovića i Borisa Tadića?
PUHOVSKI: Dinamika u regiji je, rekao bih, na vrhuncu – dobrim dijelom naglašena iznimno bliskim odnosima Josipovića i Tadića. No, uspije li Hrvatska za pola godine dovršiti pristupne pregovore s EU, ona će se, barem kratkoročno, okrenuti prvenstveno na Zapad, a regija će ostati okljaštrena, točnije: trebat će ju, u jednome razdoblju, nanovo definirati (a i odnose unutar nje).

MONITOR: Izjavili ste i da bi EU trebalo da raščisti sa problematičnim liderima i unutra same sebe. Pomenuli ste Berluskonija.
PUHOVSKI: Ovih se dana govorilo o hrvatskoj sramoti zbog hapšenja Sanadera u Austriji, ali meni se čini da je talijanska sramota još veća – tamo je Berluskoni dobio većinu u parlamentu! No, i toga će uvijek biti u EU – postoji i u njoj organizirani kriminal (na višoj razini organizacije, dakako), postoje u njoj i dalje nepripravne članice (Rumunjska, Bugarska, itd.). Baš zato; EU nije panaceja, nego kompleksni uvjet da se lokalno napreduje.

MONITOR: Koliko je sama Evropska unija odgovorna za stanje na Balkanu? Koliko je zarad tzv. stabilnosti zanemarila elementarne demokratske principe i problem korupcije i organizovanog kriminala koji imaju sve ove zemlje?
PUHOVSKI: EU je Balkan dugo tretirala kao područje od kojega se traži tek stabilnost (bio je to i – doista nesretan – naziv pakta koji je regiji nuđen). U to ime surađivali su sa svima koji su im stabilnost (od minimaliziranja broja izbjeglica u njihove države, na dalje) mogli jamčiti, neovisno o načinu kojim se do toga jamstva dospijevalo. S njihova stajališta to i nije posve nerazumljivo, to više što mnoge ozbiljne kritičke analize danas govore baš o demokratskome deficitu EU. Ono što je ovaj dio Evrope, međutim, trebao (i treba) jest suprotnost stabilizaciji – razvoj (u privrednome, pravnom i političkom smislu). To se tek postupno počinje shvaćati u Briselu i drugdje.

MONITOR: Korupcija i organizovani kriminal su glavni problem regiona, prema svim izvještajima EU. Da li su ove zemlje u stanju sa ovakvim elitama da se bore protiv tih pošasti. I kako se zaista suočiti sa tim?
PUHOVSKI: Uspješna borba s korupcijom je svakako moguća, ali traje i pretpostavlja mnoge žrtve – ne mislim pritom toliko na „žrtvovane” političare, koliko na enorman gubitak socijalne energije. Ali, bez toga nema pristojnoga života u zajednici – ni u kojem pogledu. Važno je da se istovremeno djeluje na oba kraja – od političkoga vrha i od susjeda.

MONITOR: Devedesetih je Balkan grcao u nacionalizmu. Čini se da sada grca u organizovanom kriminalu?
PUHOVSKI: Upravo se na primjeru Sanadera vidjela povezanost ovih ekstrema – da bi svoju stranku civilizirao, „europeizirao”, itd., Sanader joj je, po povratku na vlast 2003., umjesto (sada zabranjenoga) ekstremnog nacionalizma ponudio baš institucionaliziranu korupciju. Bio je to način da zadrži podršku članstva nakon što je radikalno promijenio strategiju stranke kako bi ju učinio primjerenom novim vremenima. Vjerujem da se slični procesi mogu naći (ili očekivati) i drugdje.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

INTERVJU

LINO VELJAK, PROFESOR FILOZOFIJE I GRAĐANSKI AKTIVISTA (FILOZOFSKI FAKULTET SVEUČILIŠTA U ZAGREBU): Besramna je laž da se rezolucijom o Srebrenici  srpski narod proglašava genocidnim

Objavljeno prije

na

Objavio:

I bez crnogorskog amandmana Rezolucija je jasna: zločine su činili pojedinci i skupine, a ne narod. Vlastodršci u Beogradu i Banjaluci (i njihovi sluge u Podgorici) žele halabukom izjednačiti Miloševićev zločinački režim  s narodom. Svrha tog izjednačavanja je u dodatnoj homogenizaciji naroda i – što je još važnije – prikrivanju pljačke i korupcije koja je na djelu

MONITOR: Hrvatska je jedna od zemalja kosponzora Rezolucije o genocidu u Srebrenici. Predsjednik Srbije, Aleksandar Vučić, veoma se oštro izražavao o zemljama iz regiona koje su poduprle  Rezoluciju. Kako se u hrvatskoj javnosti komentariše oštrina kojom zvanični Beograd, Banjaluka i dio političara u Crnoj Gori, kvalifikuju ovu odluku Hrvatske i još nekih država regiona?

VELJAK: Prije nego što odgovorim na ovo pitanje htio bih nešto reći. Predstavlja mi iznimnu čast što me još jednom redakcija Monitora zove da komentiram aktualna zbivanja u regiji. Pod vođstvom koliko časnog i hrabrog toliko i mudrog urednika Esada Kočana Monitor se u ovim decenijama afirmirao kao svjetionik nepotkupljivog novinarstva i kritičkog mišljenja (ne samo u Crnoj Gori nego i mnogo šire). Nedavno je netko od beogradskih moćnika optužio Monitor za antisrpstvo; istodobno neki drugosrbijanci tvrde da je Monitorova uređivačka politika pročetnička. To je indikator da je redakcija na pravom putu. Kad vam u Beogradu ili Banjaluci kažu da ste ustaša a u Zagrebu ili Mostaru vas optuže za četništvo (a to nije tek nekakva hipotetična mogućnost nego se dešavalo i još uvijek se događa) – to sasvim izvjesno znači da ste na pravom putu.

No, da se vratim na pitanje! Ne mogu komentirati javno mnijenje u Hrvatskoj, nego ću se ograničiti na jednu procjenu motiva osude Rezolucije kakva se oblikuje u „srpskom svetu“. Besramna je laž da se tom rezolucijom srpski narod proglašava genocidnim. I bez crnogorskog amandmana Rezolucija je jasna: zločine su činili pojedinci i skupine, a ne narod. Vlastodršci u Beogradu i Banjaluci (i njihovi sluge u Podgorici) žele halabukom izjednačiti Miloševićev zločinački režim koji je organizirao i provodio etničko čišćenje (koje je kulminiralo sudski ustanovljenim genocidom u Srebrenici) s narodom. Svrha tog izjednačavanja je  u dodatnoj homogenizaciji naroda i – što je još važnije – prikrivanju pljačke i korupcije koja je na djelu. Oni koji vjeruju glasnogovornicima „srpskog sveta“ i njihovim bezočnim konstrukcijama neće dovoditi u pitanje autoritet i legitimnost kriminalnih likova koji sebe izjednačuju s narodom.

MONITOR: Milorad Dodik je na dan glasanja o Rezoluciji u GS UN, zakazao sjednicu Vlade u Srebrenici ali je tražio i dozvolu da se položi cvijeće u Memorijalnom centru u Potočarima. Tome su prethodile nove prijetnje o osamostaljivanju RS. Kako da razumijemo neprekidno Dodikovo „miješanje karata“ u kojem ima i Srbije i Rusije i EU, a ponekad čak i SAD koje su ga stavile pod sankcije?

 VELJAK: To ponašanje može se objasniti isključivo Dodikovom kvislinškom ulogom, koja je motivirana jedino njegovim interesom da sačuva plodove pljačke nacionalnog bogatstva. Njegova nada se temelji na vjerovanju da će buduća Europska komisija biti blagonaklonija balkanskim diktatorima i da će američki predsjednički izbori rezultirati Trumpovim povratkom na vlast. Dotle mu ne preostaje ništa drugo nego da lavira, prijeti secesijom, licemjerno polaže cvijeće na grobove žrtava Karadžićevog režima koji on smatra patriotskim – i čeka pogodnija vremena.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 24. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

SRĐAN PERIĆ, JEDAN OD POKRETAČA PREOKRETA: I dalje smo duboko neslobodno društvo

Objavljeno prije

na

Objavio:

Problem je kod nas što mi nismo nezavisni od samovolje vlasti, a ta i takva vlast je spremna da žrtvuje i značajne segmetne državne samostalnosti u političkim dilovima – prije svega u okruženju – kako bi bila jača i stabilnija kod kuće

 

 

MONITOR: Ove sedmice obilježavamo Dan nezavisnosti. Imamo li šta slaviti?

PERIĆ: Proslave i slavlja ostavimo onima koji žive od njih i za njih, a da vidimo šta smo dobili u ovom periodu. Kome je do statistike pronaći će elemenata koji ukazuju na ekonomski rast, mada suštinski i strukturni problemi naše ekonomije ostaju nepromijenjeni. Preduzetnički duh je na ideološkom udaru – on se smatra gotovo neprijateljskim fenomenom. Razlog je jednostavan: slobodnog i preduzetnog čovjeka koji je egzistencijalno nezavisan teško kontroliše bilo koja vlast ili partija. Od perioda nakon Drugog svjetskog rata imamo neprestanu tendenciju da se građanima oduzimaju instrumenti snaženja lične slobode. Nekada je to bilo oduzimanje imovine, sada je to gomilanje javne uprave koja bi zavisila od rukovodstava. Rezultat je isti – zajednica porobljena ranije jednom, a sada od strane više partija.

Mi smo i dalje svojom esencijom duboko neslobodno društvo u kojem se drugo i drugačije napada najžešćom snagom, u kome emancipatorske ideje bivaju osuđene na sudbinu da ih nose oni koji bivaju izloženi razarajućoj usamljenosti, u kojoj se znanje doživljava kao opterećenje, a u praksi se nipodaštava napor usmjeren ka obezbjeđivanju održivosti.

Uloga intelektualca i u svijetu erodira, ali kod nas je ona gotovo sasvim obesmišljena. On u Crnoj Gori danas gotovo da nema saveznika ni u politici, ni u kulturi, ni u prosvjeti, ni u medijima… On je sumnjivo lice – neko ko pokušava misliti svojom glavom, a što moderna totalitarna svijest razumije kao subverzivnu djelatnost iza koje stoji neko “mnogo jak”. Filozofija palanke u punoj raskoši.  Uz to, intelektualac nema instrumente zaštite od bilo kojeg centra moći: on je nemoćan pred vlašću, opozicijom, represivnim aparatom, elitama, vlasnicima medija, krupnim kapitalom… Ukoliko je njegov glas dovoljno snažan – tu je oproban sovjetski model kompromata – dakle svi pobrojani će mu reći “što mu znaju” ako im narušava interese. Do tada je bezbjedan. Po prirodi čovjek je biće koje griješi, a svi oni ga žele držati pod kontrolom ciljanog i tempiranog suočavanja sa tim greškama. Na tim greškama i prljavim tajnama se želi vladati, preciznije: upravljati ljudima. Prijetnje prljavim tajnama ćete tako moći da dešifrujete i u izjavi recimo bivše predsjednice Vrhovnog suda, ali i onim koje daju prvaci i vlasti i opozicije. Oni će reći nešto kada bude vrijeme – kada odgovara zaštiti njihovog interesa. Čemu čekanje, ako nije ucjena po srijedi? Odmah nadležnim organima isporučite sve što imate, to je opšti interes – ne manipulisati strahom ljudi.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 24. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

VLADIMIR NIKALJEVIĆ, PRIVREDNIK: Nova Strategija za građansku i evropsku Crnu Goru

Objavljeno prije

na

Objavio:

U Deklaraciji koju je potpisalo šezdeset pet ozbiljnih ličnosti: naučnih, kulturnih, stručnih i privrednih, navedeno je da će se na strategiji raditi dvije godine i da će biti objavljena 2026. na dvadesetogodišnjicu obnove nezavisnosti Crne Gore

 


MONITOR: Što vas je motivisalo da počnete da radite na Strategiji za evropsko i građansko društvo (STEGA)?

NIKALJEVIĆ: Zapamtio sam dobro, raspad u krvi, velike, uvažene i nesvrstane države Jugoslavije. Ne mogu zaboraviti granatiranje olimpijskog grada Sarajeva i granatiranje Dubrovnika, grada pod zaštitom UNESCO-a, razaranja, na desetine hiljada ubijenih, raseljenih, kao i genocid u Srebrenici. Politička scena iz početka devedesetih me podsjeća na sadašnju u Crnoj Gori.  Medijski pritisak iz Beograda, ugroženi srpski narod… A dodatno, agresija Rusije na Ukrajinu i neki narativi kao: ,,Crna Gora mala Ukrajina“ i ,,ujedinjenje ili ukrajinizacija“ zatim očigledne aktivnosti na razjedinjavanju društva i teritorijalnom rasparčavanju, uznemirile su me. Na osnovu sjećanja iz devedesetih  i informacija koje  dobijam iz suprotstavljenih izvora, ubijeđen sam da je ponovo na sceni velikosrpski projekat  koji je mijenjao nazive: ,,Načertanije“, ,,Memorandum“, „Srpski svet“, ali koji nije odustajao od cilja i koji je poslije Referenduma promijenio taktiku i iznutra, kroz institucije sistema, a posebno preko političkog krila Srpske pravoslavne crkve i medija, napao sve sfere života i državnosti Crne Gore. I ne samo život  već je SPC  prisvojila i nezakonito uknjižila i naše mrtve pretke i njihove grobove. Ne govorim o vjerskom dijelu aktivnosti SPC već o političkim aktivnostima koje su u suprotnosti sa sekularizmom i kanonskim pravom.

MONITOR: Osnovali ste nevladino udruženje zbog te nezakonite  uknjižbe. Jeste li uspjeli što da promjenite?

NIKALJEVIĆ: Upravo nezakonita uknjižba grobova je bila ,,okidač“ i pokrenula nas, nekoliko prijatelja, da se organizujemo i osnujemo NVU Komunica NG i da ispitamo kako se desila ova nezakonita uknjižba. Uložen je ogroman rad. Pregledano je na hiljade posjedovnih listova, Podnijeta ustavna inicijativa za ocjenu nezakonitosti, zatim krivična prijava protiv ovlašćenog lica iz katastra, podnijeti zahtjevi za hronologije upisa nepokrenosti, obraćanja zaštitinicima imovinsko pravnih interesa države i naišli smo na zid i muk. Nakon ovoga mogli smo da odustanemo ili odemo dalje da se borimo za funkcionisanje pravne države. Institucije  kao katastar i ne samo on, rade protiv interesa Crne Gore.Tako smo došli do toga da treba se angažujemo. Očuvanje i prosperitet Crne Gore od svih nas zahtijeva odbacivanje svijesti koja očekuje da „neko drugi završi posao“. Sada je ponovo vrijeme, da damo doprinos za prosperitetnu i građansku Crnu Goru i iskoristimo šansu da budemo prva naredna članica EU.  Ne obazirući se na političke elite  i na institucije koje su  to već trebale uraditi pokrenuta je izrada strategije za građansku i evropsku Crnu Goru. U Deklaraciji kojom je najavljena njena izrada i koju je potpisalo šezdeset pet ozbiljnih ličnosti: naučnih, kulturnih, stručnih i privrednih, navedeno je da će se na strategiji raditi dvije godine i da će biti objavljena 2026. godine na dvadesetogodišnjicu obnove nezavisnosti Crne Gore. Prijedlog za naslov dokumenta je NOVA STEGA, pri čemu bi STEGA bila skraćenica od „Strategija za evropsku i građansku Crnu Goru“, a istovremeno asocijacija na istorijsku STEGU Petra I.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 24. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Kolumne

Random image

Novi broj

Facebook

Izdvajamo