Povežite se sa nama

INTERVJU

Autogol Stanka Subotića

Objavljeno prije

na

,,Niko u svijetu ne plaća tranzitne takse. Izuzetak su, možda, neke opasne ili otrovne materije. I roba preko određene zemlje tranzitira, dakle prolazi, sa carinskim i ostalim pratećim dokumentima koji su predviđeni međunarodnim propisima i konvencijama”, kaže za Monitor Vasilije Miličković, poznati crnogorski biznismen i nekadašnji direktor Zetatransa (do 1990. godine). ,,Postoji, i to zna svako ko se bavio spoljnom trgovinom, registar međunarodnih graničnih prelaza. Robe ne mogu da prolaze granice gdje se kome sviđa, već isključivo na registrovanim graničnim prelazima. Takođe, moraju se transportovati međunarodno registrovanim prevoznim sredstvima. Ne možete tranzitirati robu gliserima”. Gospodina Miličkovića smo zamolili da za naše čitaoce pojasni prošlonedjeljnu izjavu Stanka Subotića-Caneta da je posao preko Crne Gore organizovao kao vlasnik distribucijskih prava u Ženevi za prodaju cigareta na tržištu Balkana: ,,Moja odluka je bila da odaberem u kojoj ću zemlji da prodajem i preko koje zemlje i kompanije ću da isporučujem robu… Odlučio sam da pomognem Crnoj Gori tako što ću preko nje uvoziti i omogućavati joj da ubira takse od tog posla”.

MILIČKOVIĆ: Ovoj izjavi se može dodati i izjava premijera Mila Đukanovića koji kaže da je to za Vladu bio legalan posao, da je Vlada donijela odluku da se radi taj tranzit. Gospoda Đukanović i Subotić znaju, ili su makar trebali da znaju, da se posao distribucije cigareta iz uvoza ili tranzita koje završavaju na domaćem ili inostranom tržištu a na koji nije plaćena carina, carinske dažbine i akciza zove šverc, a sama radnja kriminal. Kada više lica učestvuje u ovakvom poslu to se zove organizovani kriminal.

Međunarodne konvencije i sporazumi, posebno Briselska konvencija koja je stara preko sto godina, predviđaju pravila u međunarodnom prometu roba i usluga. Dakle, kada napuštamo Crnu Goru pomorskim putem idemo preko međunarodne Luke Bar. Eventualno, u putničkom saobraćaju preko Luke Kotor. Ne postoji međunarodna luka Zelenika, ne postoji luka Petrovac ili Ulcinj… I tu se ne mogu obavljati carinske kontrole nad robom ili putnicima. Svaka roba ima svoja dokumenta koja je prate u međunarodnom saobraćaju. Tovarni list i faktura upisani u brodski manifest prate robu, a putnika prati pasoš.

MONITOR: Zbog čega bi neka država naplaćivala posebnu tranzitnu taksu za robu koja je samo u prolazu, i zbog čega bi neko odlučio da to plaća, kada preko drugih teritorija može izbjeći taj trošak?
MILIČKOVIĆ: I ja se to pitam, a volio bih da jednog dana taj odgovor dobijem od Vlade i premijera. Interesuje me – koje su to usluge ili povlastice koje je Vlada omogućila distributeru cigareta Stanku Subotiću i privoljela ga da plaća tu, tvrde, legalnu taksu. I da pitam – ko danas plaća tranzitnu taksu za prevoz šlepera ili vagona sa cigaretama ili nekom drugom robom kroz Crnu Goru. Niko!

Precizan odgovor o motivima ove saradnje imaju, vjerujem, samo gospoda Đukanović i Subotić. Ako bih ja, kao poznavalac spoljnotrgovinskog poslovanja, morao da iznosim neke pretpostavke – onda bi moj zaključak bio da je gospodin Subotić svoju robu dopremao u Crnu Goru znajući da ovdašnja vlast njegovim kupcima neće naložiti da kupljenu robu transportuju u skladu sa međunarodnim propisima: uz tovarni list i fakturu, preko zvaničnih graničnih prelaza, međunarodnim prevoznim sredstvima, kako bi carinski i poreski organi država gdje će ta roba ići mogli da kontrolišu te tovare.

Da crnogorska Vlada nije dozvolila ovako poslovanje Subotić i njegovi partneri ne bi bili u prilici da ostvare tako velike profite.

MONITOR: Mislite, dakle, da je Vlada za taj posao odgovorna makar koliko i njegov formalni organizator?
MILIČKOVIĆ: Ne mogu da vjerujem da je neki lokalni policajac ili carinik u Kotoru ili Baru svojevoljno donio odluku da se roba može pretovarati i transportovati van graničnih prelaza, gliserima. Uostalom, Vlada Crne Gore je saopštila da je ona dozvolila i kontrolisala taj posao. Ja pokušavam da opravdam premijera Đukanovića – možda je njegovo neiskustvo, pošto on nikada nije radio u privredi, presudilo da mu to izgleda kao legalan posao. Znate, čovjek je pripravnički odradio kao predsjednik Vlade pa mu je zahvaljujući tom neznanju i neiskustvu neko mogao i podvaliti. Ali Đukanović se svojevoljno prihvatio tog posla pa će, shodno tome, snositi i eventualne posljedice.
Mene više brine mogućnost da zbog svega toga odgovara i Crna Gora. Plašim se velikog odštetnog zahtjeva prema našoj državi ako se potvrdi da je Vlada donijela odluku kojom je omogućila međudržavni kriminal i šverc. Italija bi mogla da podnese optužni zahtjev u visini nanaplaćenih dadžbina za svoj budžet.

MONITOR: Subotić kaže da je on odabrao Crnu Goru za centar svojih aktivnosti u ovom poslu. Koje su to još zemlje preko kojih je mogao poslovati na taj način?
MILIČKOVIĆ: Ni jedna. Svaka vlada zna da ne smije kršiti međunarodne propise o prometu roba i ljudi. Subotić sada može da priča da je to legalno. Neka to kaže i dokaže Šelziju. Neko ovdje može i da mu povjeruje zbog neznanja. Ali teško da će u svoju priču ubijediti bilo koga ko je iole upućen u međunarodne propise i pravila.

MONITOR: Da li je poslovanje Stanka Subotića bilo u skladu sa zakonima Crne Gore?
MILIČKOVIĆ: Ne. Niti je Crna Gora mogla da donese odluku kojom se na taj način ugrožavaju budžeti susjednih zemalja. Postavlja se tu još nekoliko pitanja: zašto se te cigarete i gorivo, makar u Crnoj Gori, nijesu prodavali na trafikama i benzinskim pumpama, nego na ulici. Zašto Vlada nije naplaćivala poreze, akcize i carine na tu robu nego su to radile neke privatne firme. Ili je to bio uslov gospodina Subotića kako bi imao veći promet. Jer, čitava suština njegovog posla je u prometu. Njegov interes je bio, kako i sam kaže, Balkan. I on je, sa domaćim igračima, odradio taj posao.

Nije tačno da je taj posao rađen u interesu Crne Gore i njenih građana. Naprotiv, on je rađen na štetu penzionera, profesora, ljekara… jer su ogromna budžetska sredstva ostala nenaplaćena. A niko Vladi nije branio da ta sredstva naplati.

Uostalom, pogledajmo šta se dogodilo sa domaćim proizvođačima i distributerima duvana. Švercovani marlboro i rotmans su na ulici postali duplo jeftiniji od pointa i lovćena na trafikama. Tada je počela agonija Duvanskog kombinata i Duvankomerca, koji je bio distributer, legalni trgovac i prodavac cigareta. Ne postoje firme koje bi opstale u takvim uslovima. I zato je današnja sudbina tih kompanija direktna posljedica ,,legalog tranzita” gospodina Subotića i Đukanovića. A radnici tih kompanija su kolateralna šteta odluke Vlade Crne Gore da uđe u posao sa Stankom Subotićem.

MONITOR: Postoji li, ipak, mogućnost da je to bio legalan posao?
MILIČKOVIĆ: Ne. To nije legalan posao. Da jeste, italijanski carinici i graničari ne bi pucali na glisere kojima su transportovane cigarete. Da jeste, još bi neko radio taj posao. A ljudi koji su ga organizovali ne bi bili u zatvoru ili na potjernicama.

Zato i kažem da je izjava Stanka Subotića bila žestok autogol njemu i njegovom prijatelju Đukanoviću.Uostalom, ja pozivam gospodu Đukanovića i Subotića da nam, pošto je Crna Gora ponovo u teškoj ekonomskoj situaciji, još jednom pomognu i nastave posao. Ukoliko im pođe za rukom onda je posao legalan, a ja sam spreman da odgovaram za klevetu.

Zoran RADULOVIĆ

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

TAMARA MILAŠ, KOORDINATORKA PROGRAMA LJUDSKOG PRAVA CGO: Sistemska posvećenost uspostavljanju zaborava

Objavljeno prije

na

Objavio:

Usljed očigledne odgovornosti određenih osoba koje  su tada, a i danas, u vrhu političkih struktura ili blizu njih, nije došlo do adekvatnog procesuiranja zločina koji je država priznala tako što je porodicama stradalih isplatila odštete

 

MONITOR:  Prvi put su ministar unutrašnjih poslova, direktor Uprave policije, ministar pravde i ministar rada prisustvovali  obilježavanju deportacije. Što to govori o odnosu vlasti prema ovom zločinu?

MILAŠ: Predstavnici ranijih vlasti su decenijama organizovano ćutali o ovom zločinu koji i danas snažno opterećuje crnogorsko društvo. Međutim, uporno su godinama unazad nevladine organizacije – CGO, HRA i ANIMA – podnosile inicijativu da se ustanovi dan sjećanja, da se podigne spomen- obilježje i da se crnogorska policija izvini zbog svog nezakonitog djelovanja, i organizovali memorijalno okupljanje. Proces je spor, dugo smo bili ignorisani, i to ne samo oko slučaja Deportacija, nego sa svim pojedinačnim slučajevima ratnih zločina počinjenih u Crnoj Gori…

Ovogodišnji dolazak nekoliko članova Vlade, uključujući i ministra unutrašnjih poslova i direktora Uprave policije, na memorijalni skup ispred Centra bezbjednosti Herceg Novi, predstavlja veliki  iskorak i ohrabrenje da zvanična Crna Gora napokon okreće novi list u odnosu prema ratnim zločinima, a posebno prema žrtvama. Nadam se da konačno ulazimo u period u kojem neće biti zaštićenih i u kojem najteži ratni zločini neće biti zataškavani i pretvarani u monetu za političku demagogiju.

U tom kontekstu, važnim ističem pijetet prema žrtvama i iskreno izvinjenje koje je uputio direktor Uprave policije, Zoran Brđanin, napravivši jasan javni otklon od tadašnjeg postupanja policije. Time je jedan od naših zahtjeva iz inicijative ispunjen, a dobili smo i obećanje od ministra unutrašnjih poslova, Filipa Adžića, da će raditi na podizanju spomenika.

Nadam se da će se ovim stvari ubrzati, da ćemo doći do ispunjenja i ostalih zahtjeva, ali i novog pravosudnog razmatranja ovog slučaja, jer Crna Gora ne smije dozvoliti da pravda i dostojanstveno sjećanje na ove žrtve čekaju još 30 godina.

MONITOR: Tri decenije nakon deportacija da li smo se kao društvo suočili sa tim i drugim zločinima?

MILAŠ: Deportacija predstavlja najstrašniji zločin u više od pola vijeka crnogorske istorije, i dok puna istina ne bude razjašnjena i pravda zadovoljena, ovaj, ali  ostali ratni zločini, će opterećivati i crnogorsko društvo, sadašnje i buduće generacije na mnogo nivoa. Ovakav odnos nesuočavanja sa ratnim zločinima narušava i međunarodni ugled države.

Uslijed očigledne odgovornosti određenih osoba koje su tada, a i danas, u vrhu političkih struktura ili blizu njih, nije došlo do adekvatnog procesuiranja zločina koji je država priznala tako što je porodicama stradalih isplatila odštete. Bili smo svjedoci progona, političkih  i društvenih, svjedoka koji su  govorili o ovom zločinu, a svaki pokušaj obilježavanja mjesta zločina je opstruiran od vlasti. Za razliku od slučaja Kaluđerski laz u kojem su, takođe, stradale izbjeglice koje su potražile utočište u Crnoj Gori, ovdje postoje jasne indicije o učešću tadašnjeg državnog vrha u naređivanju i/ili sprovođenju ovog zločina, i tim je naglašenija potreba da se ovo temeljno ispita i da dobijemo zvanično određenje države.

Sumirajući dosadašnje aktivnosti u slučajevima ratnih zločina, možemo konstatovati da su crnogorske vlasti pokazale sistemsku posvećenost u uspostavljanju zaborava. Činjenice o tim zločinima ne postoje u udžbenicima savremene istorije ni na jednom obrazovnom nivou, nema podrške za projekte nevladinih organizacija u ovoj oblasti, izbjegava se javni dijalog na tu temu, itd. Konačno, o ovom gotovo da ne bi bilo pomena u javnom diskursu da nema napora malog broja NVO i nezavisnih medija da uporno apeluju na adekvatno rješavanje ovih zločina.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štamanom izdanju Monitora od petka 27. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DEJAN MILOVAC, MANS: Licemjerje nove vlasti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dvije godine nakon smjene vlasti, i nula istraga koje su otvorene a povezuju se sa Đukanovićem ili nekim iz njegovog najužeg porodičnog ili kriminalnog okruženja, povici Abazovića i njegovih ministara kako „više nema nedodirljivih“ djeluju licemjerno i jako slično onome što je DPS radio kada je hapšen Svetozar Marović

 

MONITOR:  Alternativa Crna Gora je objavila dokumenta o tome kako je porodica Đukanović navodno nakon pada DPS-a, a neposredno pred formiranje avgustovske Vlade, prebacila preko 100 miliona eura  na inostrane račune. To je Prva banka braće Đukanović demantovala. Kako Vi vidite činjenicu da se od pada DPS-a do danas ne vodi nijedna istraga vezana za porodicu Đukanović?

MILOVAC: Podsjetiću vas da su Đukanovići u oktobru prošle godine, nakon što je MANS objelodanio priču u okviru Pandora papiri istrage, priznali da su formalni vlasnici kompleksne strukture offshore kompanija i porodičnih trastova, da su stvarno vlasništvo krili iza armije advokata i fiktivnih direktora i agenata. Nakon toga smo imali predstavu za javnost u izvođenju bivšeg glavnog specijalnog tužioca (GST), Milivoja Katnića koji je „formirao predmet“ i formalno započeo prikupljanje podataka, za sada bez vidljivih rezultata. Nije poznato ko je preuzeo taj predmet nakon odlaska Katnića iz Specijalnog tužilaštva, niti se novi GST oglašavao tim povodom. To je u potpunosti na liniji sa onim što smo mogli da vidimo, a to je odsustvo i naznaka političke volje ili namjere da se bilo ko u novoj vlasti ozbiljnije pozabavi onim političkim i kriminalnim strukturama koje su u predizbornim kampanjama označavali kao glavne krivce za sveopštu propast crnogorske države, odnosno njene društvene i ekonomske supstance.

Ni iz redova vladajuće URA- e i njenog predsjednika nemamo priliku da čujemo kao što je to bio slučaj u prethodnom periodu – da će ključni krivci biti procesuirani. Prethodne dvije godine Vlade Zdravka Krivokapića u kojoj je upravo Dritan Abazović bio koordinator službi bezbjednosti i pokušavao da sebe plasira kao „ruku pravde“ u potpunosti su izgubljene zbog toga što je iza formalno javno iskazane političke volje za borbu protiv korupcije, stojao politički marketing Abazovića i njegove partije. Zbog toga danas, dvije godine nakon smjene vlasti, i nula istraga koje su otvorene a povezuju se sa Đukanovićem ili nekim iz njegovog najužeg porodičnog ili kriminalnog okruženja, povici Abazovića i njegovih ministara kako „više nema nedodirljivih“ djeluju licemjerno i jako slično onome što je DPS radio kada je hapšen Svetozar Marović. Svi znamo kako se to završilo.

MONITOR: Kako vidite činjenicu da se u podacima Europola, koji stižu u Crnu Goru i razotkrivaju učešće visokih pravosudnih funkcionera u kriminalu, nema inkriminišućih podataka za one koji su u to vrjeme bili na vrhu piramide moći u Crnoj Gori?

MILOVAC: Ono što se dešava u vezi sa podacima Europola je sasvim očekivano na početku procesa koji želimo da vidimo kao demontažu ključnih poluga jednog totalitarnog režima. Do sada prezentovani podaci upućuju na konkretne i veoma bliske veze između organizovanog kriminala i onih institucija koje bi trebalo da predstavljaju prvu liniju odbrane od kriminala i korupcije. Važno je podsjetiti da je u javnosti prezentovan tek dio podataka Europola i da do kraja ne možemo biti sigurni da li oni ne uključuju i neke pojedince bivše vlasti, uključujući i one koji sada podržavaju manjinsku Vladu Dritana Abazovića.  Vidjeli smo da je GST Katnić saopštio da je SDT razmotrilo podatke Europola još u februaru ove godine i zaključilo da tu nema ništa sporno. Pitanje je da li i u strukturama nove vlasti i novog tužilaštva postoje oni koji za dio podataka Europola smatraju da „nema ništa sporno“. Nakon dvije godine od smjene DPS-a, zahvaljujući političkom avanturizmu prije svega Pokreta URA, otvara se ogroman prostor za sumnju da se neki reformski procesi u Crnoj Gori neće pokrenuti sve dok vlast bude uslovljena političkom podrškom DPS-a u parlamentu. Biće zanimljivo vidjeti šta novo donose presretnuti razgovori preko SKY aplikacije.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štamanom izdanju Monitora od petka 27. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

SONJA BISERKO, HELSINŠKI ODBOR ZA LJUDSKA PRAVA BEOGRAD: Rađa se  multipolaran i višekonceptualan svjetski poredak

Objavljeno prije

na

Objavio:

U kom pravcu će se razvijati odnosi SAD-a i Kine u novim okolnostima je najveći izazav novog svetskog poretka koji je u zametku

 

MONITOR: U geopolitičkom kontekstu, kako vidite agresiju Rusije na Ukrajinu?

BISERKO: Agresija na Ukrajinu je dugo pripremena sa ciljem da se obnovi ruska globalna uloga. Imperijalne ambicije Rusije postale su prioritet Putinove politike. Međutim, agresija na Ukrajinu imaće dalekosežne posledice na geopolitičke promene, uz ekonomske i finasijske posledice za koje tek treba da se nađu rešenja.  Džordž Soros je na privrednom forumu u Davosu izjavio, da bi ruska invazija na Ukrajinu mogla biti ,,početak trećeg svjetskog rata” koji bi mogao značiti kraj civilizacije. Bez obzira na krajnji ishod, rat u Ukrajini će temeljno promeniti bezbednosni okvir Evrope i odnose između Istoka i Zapada. Dakle, ukrajinski rat samo ubrzava promenu geopolitičkog pejzaža koji već duže vremena prolazi  kroz duboku transformaciju. Rađa se novi svetski poredak koji će biti i multipolaran i višekonceptualan. Promena globalne moći dovela je do ogromnih razlika u normama i vrednostima i najednostavnije rečeno svet se deli na liberalni i iliberalni svet. Nakon Drugog svetskog rata imali smo bipolarnost, zatim unipolarnost američke hegemonije i sada je nastupila faza multipolarnosti u nastajanju.  Dva glavna aktera su Kina i Amerika. Menjaju se i bezbednosne strategije. NATO je nakon ruske agresije na Ukrajinu dobio novi smisao. Tradicionlno neutralne zemlje, Švedska i Finska, zatražile su pristup NATO-u. Došlo je do produbljene saradnje  između Rusije i Kine.

Agresija na Ukrajinu već je promenila odnose u Evropi. Unutar EU došlo je do ubrzanja usaglašavanja zajedničkih ciljeva, kao i do svesti o neophodnosti produbljavanja evropske integracije, jer su mnoge barijere bezbednosnoj integraciji otpale zbog ruske agresije. Unutar EU promenjen je i narativ: Postalo je jasno da EU, ukoliko želi da postane relevantni geostrateški faktor, mora da krene putem dublje integracije. Nedavno završena Konferencija o budućnosti Evrope je najnoviji pokušaj da se „produbi“ Unija, sa mnoštvom preporuka za unutrašnje reforme.

MONITOR: Od početka ukrajinske krize, Džozef Bajden nije želeo da govori oštrije o ponašanju Kine u ovoj krizi, ali je ovih dana izjavio da bi SAD intervenisale u slučaju da Kina pokuša da prisajedini Tajvan. Kako i objašnavate iznenadnu Bajdenovu otvorenost?

BISERKO: EU i SAD veoma se paze da ne uđu u sukob sa Rusijom ali na sve moguće načine pomažu Ukrajinu da se suprotstavi ruskoj agresiji. Svesni su slabosti Rusije ali i njene nepredvidivosti. Stalna pretnja nuklearnim oružjem, zatim pribegavanje raznim drugim sredstvima i ucenama  dodatno generišku krizu u svetu zbog blokiranja izvoza ukrajinskog žita kao jednog od najvećih proizvodjača u svetu.  Zapadne sankcije koštaju Rusiju i ona na svaki način raznim ucenama želi da izdejstvuje njihovo ukidanje. Međutim,  pritisak na Putina se pojačava. A  njegov govor za Dan pobede je pokazao da je svestan svih nedostataka ruske vojske ali i javnog mnjenja u zemlji koje će sigurno u neko dogledno vreme iznedriti neke promene i reforme, odnosno vraćanje Rusije u svetsku zajednicu. Teško je predvideti kada će to tačno biti ali ova situacija nije održiva na dugi rok. Diskreditacija Rusije ovim ratom je ogromna.

Amerika je prihvatila politiku „jednu Kine“. Rekla bih da se radi o nespretenoj izjavi u  uzburkanim svetskim odnosima. Odnosi Kine i SAD-a su duboko isprepleteni i sadašnju politiku Bajdenove administracije prema Kini karakteriše kombinacija partnerstva i rivalstva. U kom pravcu će se razvijati u novim okolnostima je najveći izazav novog svetskog poretka koji je sada u zametku. Bajdenova poseta Aziji je inače bila  u funkciji oživljavanja regionalnog trgovinskog pakta koji je predsednik Tramp torpedovao.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štamanom izdanju Monitora od petka 27. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo