Povežite se sa nama

INTERVJU

Realnost se ne mjeri himnom

Objavljeno prije

na

Dr Srđa Pavlović, profesor je na Katedri za istoriju i klasične studije Univerziteta Alberta u kanadskom gradu Edmontonu. Predaje kulturnu i političku istoriju južnih Slovena. U izdanju Purdue University Press nedavno se pojavila njegova knjiga o Podgoričkoj Skupštini i aneksiji Crne Gore 1918. godine, pod naslovom Balkan Anschlus. Jedan je od osnivača i urednika časopisa Spaces of Identity (Prostori identiteta) i vodi višegodišnji istraživački projekat o pomirenju na prostoru bivše Jugoslavije. Profesor Pavlović objašnjava kuda, četiri godine nakon obnove nezavisnosti, ide Crna Gora: ,,Čin obnove nezavisnosti je, nesumnjivo, bio od ogromnog značaja za Crnu Goru. Veliki broj njenih građana, uključujući i mene, su se zalagali da se taj čin odigra i mnogo ranije. No, bez obzira na to kada su se želje mnogih ostvarile, uticaj koji je referendumska odluka imala na stanje u Crnoj Gori, kao i njenu međunarodnu poziciju je nemjerljiv. Takav čin je značajan za svaku državu, i za elitu koja uspješno zaokruži proces definisanja nezavisnosti. Vladajuća elita u Crnoj Gori je to uspjela da uradi. Stoga je napor vladajuće strukture da godišnjicu proglašenja crnogorske nezavisnosti predstavi kao repernu tačku u procjeni stepena i modaliteta društvenog razvoja sasvim legitiman sa stanovišta tehnologije vlasti. To je značajna politička valuta kojom se mnogo toga može platiti i kupiti. Nijedna elita na vlasti, pa ni ova u Crnoj Gori, nikada neće pristati da takvo dostignuće istorizuje i pozicionira ga onamo gdje ono, u stvari, pripada: u prošlost.”

MONITOR: Koliko je korisno rezultate referenduma o nezavisnosti uzimati kao tačku apsolutnog pozitivnog zaokreta?
PAVLOVIĆ: Prosto rečeno, nije se radilo o apsolutnom zaokretu, a vrijeme je pokazalo da ta druga faza razvoja nije baš apsolutno progresivna. Ne bi se smjela zanemariti činjenica da je, paralelno sa odlukom o nezavisnosti, referendum značajno produbio stare podjele u Crnoj Gori. Elita na vlasti konstantno plaši građane dubinom tih podjela i opasnostima koje prijete ako se pokuša napraviti most preko te ,,male rijeke.” Ovo je instrumentalizacija nacionalizma i strahova koji ga prate od strane elite na vlasti. Mislim da bi bilo korisnije uzeti neke druge parametre za mjerenje napretka, kao što su pitanja male efikasnosti institucija, zaštite manjina, slobode štampe, endemske korupcije i organizovanog kriminala, nedostatka osnovnih elemenata koji čine mrežu socijalne zaštite građana, itd. Ovo su, čini mi se, mjerodavniji parametri za trasiranje crnogorskog puta u budućnost. Sudeći po ovim mjerilima, Crna Gora tek treba da otvori procese istinske demokratizacije.

MONITOR: U kolikoj mjeri je situacija u kojoj se danas nalazi Crna Gora posljedica pristupa – država pa demokratija?
PAVLOVIĆ: Savremena crnogorska situacija je proizvod mnogo faktora, pa nije umjesno tražiti krivca za trenutne probleme u jednom diskursu, jednoj partiji ili pojedincu. Naravno, svaki od tih faktora je doprinio trenutnom teškom stanju. To važi i za one koji su zagovarali potrebu da se prvo napravi nezavisna država, a za demokratiju ćemo lako, kao i za one koji su zagovarali zajedničku državu. Obnavljanje crnogorske državnosti je bilo omeđeno politikom, ali i obojeno emocijama koje prate svaku manifestaciju nacionalizma. Mnogi su odlučili da podrže ono što im se tada činilo kao manje zlo u poređenju sa mračnom alternativom. Iako se retorika obnove državnosti često pozivala na postulate građanskog društva, ovaj proces nije nikada izašao iz okvira nacionalnog. Sinitagma ,,država pa demokratija” je bila instrumentalizacija diskursa nacionalizma u svrhu ostvarivanja političkog cilja. Manjina, kojoj sam i ja pripadao, je tvrdila da se pravljenje države ne smije odvajati od procesa uspostavljanja demokratije, te da je naknadna demokratska hirurgija gotovo uvijek neuspiješna. Vrijeme je nama dalo za pravo. Ta manjina je proglašavana mondijalistima, salonskim demokratama i konačno, u istinskom maniru nacionalizma, obilježena kao izdajnička i petokolonaška. Dobar je znak , to što sve veći broj suverenista uviđa da je istekao rok trajanja tezi ,,država pa demokratija” i da je državnost Crne Gore činjenica koja se ne može promijeniti. Prepoznavanje ove činjenice predstavlja prvi i pravi iskorak izvan okvira nacionalne vizure mišljenja i otklon od autoritarne vlasti koja manipuliše emotivnim sadržajima koncepta nezavisnosti.

MONITOR: Kakve su mogućnosti da Crna Gora bude uspostavljena kao demokratsko društvo?
PAVLOVIĆ: Crna Gora je suočena s izazovima uspostavljanja pravne države kako bi se proces demokratizacije uopšte mogao pokrenuti. Uspostavljanje demokratskog društva je dugotrajni napor koji zahtijeva izgrađivanje kritičkog odnosa prema sopstvenoj državi, vlasti i političkom sistemu. To je proces kreiranja kategorije javnosti, koja je svjesna sopstvene odgovornosti za stanje u društvu, ali i obaveze da se angažuje u procesu reformi, bile one političke, ekonomske, kulturne, ili neke druge. Uspostavljanje demokratskog društva podrazumijeva uklanjanje autoritarnog režima preko glasačke kutije, ma koliko taj proces ponekad izgledao uzaludan i obeshrabrujući.

MONITOR: Kako komentarišete činjenicu da se u Crnoj Gori stalno iznova otvaraju ,,identitetska pitanja” – crkva na Rumiji, himna, mošti Ivana Crnojevića…
PAVLOVIĆ: Primjeri koje ste pomenuli su dio rječnika nacionalizma. U Crnoj Gori su stavljeni u funkciju održavanja na vlasti strukture koja je odavno potrošila sve ostale valute. Elita je svjesna upotrebne vrijednosti identitetskih pitanja. Ona su idealan zaklon za mnoge nepravilnosti i služe za kreiranje tenzija kada se elita na vlasti nađe u neodbranjivoj poziciji. Tokom posljednjih četiri godine svaka kritika stanja u Crnoj Gori se kvalifikovala kao napad na temelje crnogorske državnosti. Vlast je usavršila model diskvalifikacije kritičara tako što ih odmah optuži za manjak patriotizma, ili čak i za izdajstvo. Ovo je moguće samo onda kada kritičari vlasti prihvate da učestvuju u takvom političkom cirkusu. Mnogi, na žalost, nasjedaju na ove nacional-patriotske izazove i time sebe i sopstvene političke planove kvalifikuju kao nacionalističke, a vlastima daju priliku da ih domaćoj javnosti i inostranim partnerima predstavi kao retrogradne. Treba, međutim, reći da vlast nema tapiju na korišćenje ovih simbola u političke svrhe. Opozicione partije su takođe strastveni potrošači ove simboličke geografije. Pozitivan je pomak to što nekadašnje unionističke partije jasno prepoznaju realnost crnogorske državnosti. Ovim činom se počinje definisati prihvatljiva alternativa autoritarnoj strukturi vlasti u Crnoj Gori.

MONITOR: Šta mislite o pokušajima šminkanja uloge crnogorskih čelnika u ratovima devedesetih?
PAVLOVIĆ: Šminkanje istorije nije crnogorski specijalitet, mada i u toj disciplini lagano preuzimamo primat u regionu. Konstrukcija istorijskog sjećanja od strane elita na vlasti i dvorskih istoričara nije novitet. Ovaj se proces može pratiti u Crnoj Gori u više faza od 1900-te do danas. Svaka promjena vlasti je rezultirala kreiranjem novih nacionalnih izdajnika i novih nacionalnih heroja. Na međunarodnim stručnim konferencijama istoričara ne postoji dilema o tome ko je Crnu Goru uveo u rat. Ona postoji jedino u Crnoj Gori, i to samo kao politički inducirana dilema. Ratna elita, koje je još na vlasti, će uraditi sve da sebe zaštiti, počevši od uopštenih izraza žaljenja kojima se dehumanizuju žrtve jer im se oduzima individualnost, pa do tragikomičnih suđenja izvršiocima naređenja. Elita i njeni pisari promovišu zaborav kao vrlinu, a kao spas od teške prošlosti nude nove integracione procese.

MONITOR: Omiljeni odgovor crnogorskih vlasti na pitanja o kriminalu i korupciji glasi: kriminala i korupcije ima, ali ni više ni manje nego drugdje. Je li tako?
PAVLOVIĆ: Ovdje se radi o zamjeni teza kako bi se pažnja odvukla sa konkretnih detalja na opšte stvari. Konkretna priča o organizovanom kriminalu i korupciji u Crnoj Gori i uticaju koji ima na politiku, ekonomiju i društvena zbivanja se pokušava razvodniti tako što se pretvori u regionalni problem koji neko drugi treba da rješava. Dok se bavimo ovim razvodnjavanjem, niko ne postavlja centralno pitanje: zašto vlast u Crnoj Gori do sada nije uradila ništa na rješavanju problema organizovanog kriminala i endemske korupcije u sopstvenoj sredini? Činjenica da pred sudovima dviju evropskih država postoje tužbe protiv crnogorskih političara i novobogataša, u kojima se u više navrata pominje predsjednik crnogorske vlade u negativnom kontekstu, su jasna indicija o dubini krize koja mori Crnu Goru. Generalizacija konkretnih problema kako se njima ne bi bavili je postala omiljena tehnika struktura na vlasti.

MONITOR: Koliko je važno i koliko moguće da opozicija na lokalnim izborima nastupi jedinstveno – je li bojkot bio bolji?
PAVLOVIĆ: Jedinstven nastup je važan i moguć ako se i kada se opozicione partije i njihovi glasači slože da je neophodno prepoznati realnost. Ta realnost je ne samo nezavisna Crna Gora, nego i znatni ekonomski i socijalni problemi, kriminalizacija društva, korupcija i urušavanje ekonomije. Ta realnost se mjeri ekonomskim parametrima, a ne himnom, moštima bivšeg vladara i sličnim signifikatorima nacionalnog identiteta. Ja nijesam pristalica bojkota, pošto vjerujem da se promjene mogu desiti jedino ako se aktivno učestvuje u političkom procesu, koliko god on mogao biti problematičan.

Kosara K. BEGOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

MARIJA POPOVIĆ KALEZIĆ, CENTAR ZA GRAĐANSKE SLOBODE:  Svi se plaše izbora

Objavljeno prije

na

Objavio:

Izbora se plaše svi. Oni koji pokušavaju održati postojanje 43. Vlade žele da raznim oblicima partijskih djelovanja poboljšaju svoju poziciju, a onda i zadobiju što veću podršku. Neki podgrijavanjem nacionalizma žele povratiti svoje biračko tijelo, dok drugi populizmom, zadobijaju sve veće simpatije onih koji su u raznim rascjepima odavno zaboravljeni, najviše u ekonomskom smislu

 

MONITOR: Uz političku i institucionalnu krizu koje se ne rješavaju, sve je manje ministara u tehničkoj Vladi, nakon što je ministarka evropskih integracija podnijela ostavku. Kako to komentarišete?  

POPOVIĆ KALEZIĆ: Institucionalna, pravna i politička kriza dovodi do rasipanja pa i unutar 43. Vlade, koju ne bismo mogli nazvati tehničkom, ali bi bilo dobro da u neko dogledno vrijeme, dođe do formiranja takve, koja će služiti za prevazilaženje trenutnih, najnužnijih problema, i koja će uspjeti pripremiti valjano pravno i institucionalno tlo za raspisivanje i održavanje izbora.

Trenutna Vlada je najviše zadobila povjerenje i mogućnost djelovanja, upravo zbog obećanja da će izvršavati zadatake iz evropske agende, a sve u cilju zatvaranja poglavlja i što bržeg priključenja EU. Nažalost, nijesmo imali prilike vidjeti da se krenulo u tom pravcu, pa se umjesto reformi izbornog zakonodavstva i pravosuđa, krenulo ka drugim ciljevima, poput zaključenja Temeljnog ugovora, predstavljanja plana (bez plana) Otvorenog Balkana, a onda i pripreme zarad održavanja popisa stanovništva. Podnošenje ostavke ministarke evropskih integracija, gospođe Marović, koja je zauzimala tri visoke pozicije unutar vladajuće skupine, od već navedene  funkcije, preko glavne pregovaračice do potpredsjednice Vlade, budi sumnju na skretanje sa evropskog puta, pogotovo što je u svojim navodima i objavljenoj analizi bila eksplicitna u stavu da se ne slaže oko ideje Otvorenog Balkana, smatrajući da nije jasno šta Crna Gora dobija tom inicijativom. Nijesmo uspjeli čuti argumentovanu reakciju čelnika Vlade na tvrdnje gospođe Marović. Ako jednoj ministarki evropskih poslova ova inicijativa nije jasna i do kraja demistifikovana, šta mogu očekivati građanke i građani ove zemlje. O inicijativi Otvoreni Balkan se zna tek toliko da će pospiješiti regionalnu saradnju, dok sve ostalo ostaje pod znakom pitanja. Umjesto da se bavimo dugogodišnjim težnjama ispunjavanja mjera i aktivnosti iz otvorenih poglavlja, mi smo skrenuli ka inicijativi Otvoreni Balkan o kojoj vrlo malo znamo. Krajnje loše je osipanje ministara/ki  i to dodatno otežava situaciju, sa posebnim akcentom na Ministarstvo evropskih integracija.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 2. decembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR LEV KREFT, PROFESOR LJUBLJANSKOG UNIVERZITETA: Ne radi se o tome ko će da ovlada svijetom nego da li će svijeta biti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Odnos prema proruskim osjećajima na Balkanu treba staviti u odnos sa protivljenjem sadašnjim mjerama u EU, uz izražavanje antiameričkih pogleda na nesamostalnost EU u sukobu imperija

 

MONITOR: U Sloveniji su održani referendumi koji su partije na vlasti nazvale „tri puta ZA“. Za potvrđivanje u Parlamentu usvojenih zakona kojima se, kako je u kampanji rečeno, obezbjeđuje nezavisnost javnog servisa, dostojanstvena starost i efikasna vlada. Kako ocjenjujete kvalitet ovih zakona i da li će oni biti sprovodivi?

KREFT: Ti su zakoni različitih izvora, zajednički im je kontekst odbacivanja rešenja koja su donesena za vreme vladavine Janeza Janše odnosno desne koalicije. Lako sprovodiv je zakon o vladi koji donosi rešenja potrebna da bi se udomila koalicija zajedno sa njezinim predstavama o zajedničkom programu, posebno na strani Levice. Zakon koji govori o državnoj brizi za starije nepotpun je kao i onaj kojeg zamenjuje, a glavna poenta mu je da se rešenja dosada važećeg zakona neće sprovoditi još godinu dana jer dovode stariju populaciju u lošiju potporu nego što je bila ranije. Znači, kupuje se vreme da se doradi zakonodavstvo za populaciju koja postaje većinska. Treći zakon je politički najznačajniji, pa je i pobudio najviše pozornosti, jer se odnosi na RTV Slovenije kao javni servis, i na njezinu depolitizaciju, dakle protiv rešenja kojim su dovedeni u rukovodstvo ljudi verni i potčinjeni Slovenačkoj demokratskoj stranci i njezinom predsedniku Janši. Potvrda sva tri zakona na referendumu u korist sadašnje vlade i njezino koalicije bila je moguća jer se biračko telo još uvek deli na osnovi animoziteta prema ranijoj vladavini.

 

MONITOR: Slovenija od juna ima novu vladu premijera Roberta Goloba, koju čine pobjednici aprilskih izbora – Pokret Sloboda, Socijaldemokrate i Ljevica. Kako ocjenjujete njihov učinak u ovih nekoliko mjeseci?

KREFT: Za sada radi se o dve glavne preokupacije. Prva je iskoristiti početak, dok je koalicija još popularna, za odstranjivanje rezultata ranije koalicije Slovenačke demokratske stranke i Nove Slovenije, uz uspostavljanje vlastitih načina ovladavanja situacijom bez nedemokratskih alata i postupaka, ali dovoljno efikasnih; druga je – praćenje krize uslovljene ruskim napadom na Ukrajinu i angažmanom Evropske unije u tom ratu na strani napadnutog, što dovodi i Sloveniju u poteškoće, za sada pre svega vezane za moguću nestašicu i već uspostavljenu skupoću svih energenata. A to dovodi u pitanje sve privredne ciljeve vezane za rast nacionalnog bruto proizvoda kao i za potrošnju stanovništva. Vlada subvencioniše koliko može i jedno i drugo kako bi smanjila strah od recesije; više od toga zavisi od kraja i uslova okončanja rata u Ukrajini.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 2. decembra ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

SRĐAN PERIĆ, JEDAN OD POKRETAČA „PREOKRETA“: Izbori su izlaz

Objavljeno prije

na

Objavio:

Zar nije logično da ako postojeće strukture ne mogu da postignu dogovor koji gradi tropetinsku većinu prije svega za imenovanja u pravosuđu, a oko 30 posto građana želi političke opcije koje nisu u parlamentu, da idemo na izbore i provjerimo da li bi novi saziv mogao doći do većine potrebne za reforme

 

MONITOR: Politička kriza se ne razrješava, već zaoštrava. Opozicija je van parlamenta, i čvrsto stoji na svojim zahtjevima, kao i parlamentarna većina. Ako se i pomenu ustupci, na njih nema reakcije. Kako vidite današnju političku situaciju i političku klasu?

PERIĆ: Politička klasa osjeća sigurnost u postojećem stanju i strah od njegove promjene. Oni ne žele mijenati ovu startešku igru. Ugodno je stalno produkovati krize koje onda kao rješavate bez ikakvog obavezivanja šta ćete konkretno učiniti dok ste na nekoj poziciji.

Nažalost, koliko god ih kritikovali, svjesno ili ne, i onaj kritički orijentisani dio društva koji se nalazi u akademskoj zajednici i značajnom dijelu kredibilnih medija u ključnim momentima im pruža prećutni legitimitet, pristajući na pravila koja oni propisuju. Moguće da je to prvi korektivni faktor koji bi pomogao razvlašćivanju vladajućeg pogleda na politiku u Crnoj Gori – u kojem legitimaciju za bilo kakav politički stav smijete imati samo kroz već etablirane političke strukture. Tu se mora biti strpljiv jer je akademska zajednica kod nas prilično pasivna, a kredibilni mediji su često bili na udaru i žele neku vrstu sigurnosti. Oboje je razumljivo, ali ako se stvari nastave tako odvijati, zajednica će sve manje imati koristi od njih. S namjerom ili bez namjere, oni tako mogu postati dio političke klase. Želim da vjerujem da su prije svega u medijima svjesni ovog izazova koji je pred njima. Naglašavam da mislim na kredibilne medije, ne na pamflete ili žutu štampu.

MONITOR: Šta je izlaz iz političke krize?

PERIĆ: Izbori. Nema nikakve dileme da ovaj sastav parlamenta ne može i ne želi suštinski izlazak iz krize, jer se oni njome politički hrane. Zašto uljepšavati? Oni ne žele da mijenjaju igru koju su osmislili i u kojoj na više ravni odlično prolaze. To je za njih komfor zona. Jedni kao brane državu, drugi je kao napadaju, treći su kao za neko spasonosno rješenje – dakle svako ima svoju ulogu i svoju političku nišu. Dodatno, zar nije logično da ako postojeće strukture ne mogu da postignu dogovor koji gradi tropetinsku većinu prije svega za imenovanja u pravosuđu, a oko 30 oposto građana želi političke opcije koje nisu u parlamentu, da idemo na izbore i provjerimo da li bi novi saziv mogao doći do većine potrebne za reforme?

MONITOR: Vjerujete li da će doći do izbora sudija Ustavnog suda 28. novembra?

PERIĆ: Već smo čuli iz usta predstavnika nove vlasti da oni sada hoće kontrolu nad Ustavnim sudom. Opet, prethodna vlast ovu poziciju smatra dobrodošlom da koristi svoj ucjenjivački kapital. Ako sudite po tome, teško je očekivati taj izbor krajem novembra, ali neodgovornost je tolika da je teško predvidjeti šta kome može pasti na pamet i što partijski gledano može smatrati korisnim, drugim riječima kakvu nagodbu može sklopiti – i u skladu sa tim glasati.

MONITOR: Da li je dobro rješenje, koje se predlaže kao minimum – izbor makar jednog sudije u taj sud?

PERIĆ: Jedino kvalitetno rješenje je izbor četiri kvalitetna kandidata kako bi se Ustavni sud kompletirao. Taj sud već sada ima ogroman broj zaostalih slučajeva i čak da ga odblokirate odmah, moguće da bi trebale godine da se taj zaostatak smanji na podnošljivu mjeru koju sud čini elementarno dostupnim da odluke u odnosu na nove žalbe, odnosno podneske donosi u razumnom roku. Značaj ovog suda je posebno važan iz dva razloga: prvi, on bi mogao staviti van snage neustavno zakonodavno ponašanje bilo koje većine, i drugi – on je krajnja instanca u rješavanju izbornih sporova bez čega po zakonu ne mogu biti proglašeni odnosno utvrđeni konačni rezultati izbora. Bojim se da je ovakvo stanje instrument u rukama svih većina nakon 30. avgusta i da se oni bez velikog pritiska njega neće odreći. Da li je to vrhunac neodgovornosti – jeste, stoga i treba insistirati da od njihovih političkih interesa oslobađamo institucije, ovog puta Ustavni sud.

MONITOR: Danas govorimo o mnogim kontroverznim, odnosno neusaglašenim,odlukama u pravosuđu. Od pritvora Vesne Medenice, koji sudovi različito vide, ili ignorišu upute viših instanci, do, recimo, presude o Solani, kojom se odluka Savjeta za privatizaciju da se radi o državnom zemljištu poništava. Kako vidite stanje u pravosuđu?

PERIĆ: Očigledno je da prethodna vlast  još ima kontrolu u pravosuđu. Nova vlast nije razumjela da vladavina prava podrazumijeva i vladavinu znanja – onog pravnog. Jednako je važno i poznavanje kadrovske baze sa kojom raspolaže crnogorsko pravosuđe da bi iz nje mogli selektovati najbolja rješenja, ali je tu pokazana više nego zabrinjavajuća površnost.

Nijedna većina u prethodne dvije godine nije pokazala interesovanje da okupi pravnu pamet, napravi smislenu dugoročnu strategiju kako do pune vladavine prava u praksi, već se pribjeglo „Twitter vojevanju”. S takvim postavkama, stanje ne može biti drugačije. Čini se da je potrebna drugačija konstelacija političkih odnosa koja bi vrhunila i tu vrstu spremnosti za drugačiji pristup, ozbiljniji svakako, i da dobijemo strukture koje imaju u isto vrijeme i znanja i riješenosti za ovu borbu, jer jedno bez drugog je besmisleno – što bi opet vodilo neučinkovitosti.

MONITOR: Ko sve ne želi izbore i zašto?

PERIĆ: Parlamentrne strukture ne želi na izbore koje neće prilagoditi trenutku koji njima ne odgovara. Ponavaljam, značajan dio građana ne želi da glasa niti jednu od postojećih parlamentarnih partija. Dakle, problem političkog legitimiteta je očit.

Sada već ustanovljena samovolja novih vlastodržaca je dovela do toga da mi više nemamo jasnih pravila u izbornom procesu: nemamo Ustavni sud u punom kapacitetu, izborne jedinice možete mijenjati usred izbornog procesa, Zakonom o lokalnoj samoupravi možete mijenjati ono što bi se smjelo mijenjati samo izbornim zakonima, do mile volje možete produžavati mandate odbornicima i sljedstveno tome i poslanicima, a na kraju imate i instrumente blokade da nikada ne priznate izbore. Kada imate ovako moćan, a pritom neustavan arsenal opstrukcionih mogućnosti i intenzivno ga koristite, jasno je da ćete učiniti sve da tajming izbora prilagodite trenutku koji je najpovoljniji za vaš rejting.

Datum izbora će određivati istraživanje javnog mnjenja, a ne Ustav ili potreba građana. Ovu praksu su ustanovile potonje dvije većine. Prvo jedna, a potom i druga.

MONITOR: Kako vidite rezultate lokalnih izbora i svega što se nakon toga desilo, od Šavnika do Podgorice?

PERIĆ: Lokalni izbori su pokazali da prethodna vlast bez obzira na darove nove ima problem ogromnog odliva podrške. Pitanje je samo gdje će ona završiti. Ujedno građani su poslali snažnu poruku da ne žele besmislene rasprave već nove političke mogućnosti.

U Šavniku situacija nije crno-bijela. Izvinite, ali birački spisak kontroliše MUP koji opet kontroliše nova vlast, odnosno većina, a onda predstavnici djelova te nove vlasti na terenu žele da ponište pravo onih koji su upisani u taj isti birački spisak. Ako je neko fiktivni birač ili nema osnov da bude upisan, to treba utvrditi odmah i brisati tu osobu iz ove zbirke ličnih podataka, a ne da upisujete pod vrlo sumnjivim okolnostima ljude u birački spisak i onda ih sprečavate da glasaju.

Moramo znati šta znači vladavina prava – to je poštovanje zakona, i kada vam odgovara i kada ne odgovora. Jasno je da je DPS ovdje radio izborni inžinjering – ali ga nije mogao uraditi sam, jer on ne kontroliše MUP. Makar nam tako govore iz aktuelne vlasti.

MONITOR: „Preokret“ nije uspio da pređe cenzus u Podgorici. Šta vidite kao razlog?

PERIĆ: Više je faktora, ali bih krenuo s druge strane. Ukupno oko 2 posto birača u dva grada na kojima smo učestvovali na izborima su dali podršku sasvim drugačijoj političkoj artikulaciji. Prvi koraci su po pravilu malih gabarita, ali moguće značajne simbolike. Pokazali smo da može drugačije.

Razmotrili smo organizacione momente u kojima smo mogli više a koji su skopčani i sa ograničenim finansijama. Kada je riječ o programu, vjerujem da je on zaista potreban Podgorici, Danilovgradu i Crnoj Gori i cijenim da smo ga artikulisali na pristojan način.Nije nam pomogao ni ambijent izrazito polarizovane scene u kojoj su oba pola bazirali svoju strategiju na podgrijavanju straha da nećemo preći cenzus. Kao i u mnogim drugim slučajevima u ove dvije godine – pokazali su da imaju raskošan destruktivni potencijal na koji mi nismo uspjeli odgovoriti ovog puta. Tu je naša odgovornost, prvo moja, ali nadam se da su neke lekcije savladane.

Istinski žalim što moram konstatovati i da smo, uz nekoliko izuzetaka, u 2022. godini doslovno prvi put u našem višestranačju imali problem da ostvarimo ono što nam zakon garantuje a na što novinarski kodeks obavezuje medije – elementarno ravnopravan tretman. Obrazloženje medija, među kojima ima i onih čiji rad poštujem i u kojima rade kredibilni i ljudi i novinari, da je to bila posljedica malog fizičkog prostora, govori da se moramo vratiti postulatima demokratije: svaka lista koja se potvrdi pred izbornom komisijom predstavlja politički iskaz određenog broja građana i ako ne možete da ih tretirate ravnopravno makar u sučeljavanjima – nemojte da ih organizujete. Argumenti da ste komercijalan medij onda ruši postavku da ste podređeni javnom interesu. Nemam nikakav problem ni da kažem da smo imali nekad eksplicitno, a nekada implicitno saopštenu poruku da smo nepoželjni u nekoliko medija.

Imam obavezu čuvati dignitet onih koji su nam dali podršku i ne pristajati na njihovo bagatelisanje, tim prije jer smatram da se radi o samosvjesnim i na više ravni veoma vrijednim građankama i građanima. Do tada, oglašavaćemo se onamo gdje imamo mogućnost. Nažalost, partitokratija je dobrim dijelom zagospodarila našim prostorom, čak i onamo gdje je ne bi smjelo biti. Kako drugačije objasniti činjenicu da se logika političkih feuda uzima kao datost? U ovoj borbi treba mnogo takta i još više istrajnosti. Riješenosti za oboje imamo.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo