Povežite se sa nama

INTERVJU

Šansa ove generacije

Objavljeno prije

na

milic

Predsjednik Socijalističke narodne partije u razgovoru za Monitor objašnjava da dogovore opozicionih parlamentarnih i vanparlamentarnih stranaka o zajedničkom nastupu na lokalnim izborima karakterišu ozbiljnost i odgovornost. – U Crnoj Gori, u kojoj je bilo uobičajeno da se teško sluša sagovornik, a kamoli da se razumije o čemu on govori, desiće se nešto novo. Desiće se nova situacija u kojoj će politički odgovorni ljudi pokušati da pokažu da su alternativa.

MONITOR: Kada će biti potpisani koalicioni sporazumi, hoće li zajedničke liste biti u svih 14 opština?
MILIĆ: Koalicioni sporazum će biti potpisan više kao izjava o volji svih političkih subjekata da nastupe zajedno. Što se tiče SNP-a, ne postoji nikakav problem da to bude u svih 14 opština. Nijesmo definisali datum, zna se da je sjednica Glavnog odbora SNP-a 18. aprila i tada će biti sumiran kompletan postupak. Biće definisani i predstavljeni predlozi opštinskih odbora za svaku opštinu posebno i GO će dati ili neće dati saglasnost na koalicione sporazume. To je formalno. Suštinski, nadamo se da će se svi elementi brzo dogovoriti. Ne postoji više niti jedno važno otvoreno pitanje među političkim partijama koje treba da participiraju na zajedničkoj listi. Ukoliko ga ima, nije tolikog značaja da bismo mogli dovesti u pitanje potpisivanje koalicionog sporazuma.

MONITOR: Jeste li se dogovorili kako će biti raspoređeni mandati i ko će biti nosioci lista?
MILIĆ: To treba da dogovore predstavnici opštinskih odbora. Imam potpuno povjerenje u to da će oni prije svega voditi računa da te liste budu pobjedničke. Kada izađu na ove izbore ljudi će prvi put moći da kažu – zbog ovog čovjeka ću da glasam ovu listu. Do sada je bilo obrnuto – tražili su nekoga zbog koga neće da izađu na izbore. Moramo da se pitamo da li nama trebaju supermeni, da li treba da izmišljamo ko će biti taj ko će izaći na crtu nekome iz DPS-a. Da su znali da vladaju, bila bi bolja situacija u Crnoj Gori.

MONITOR: DPS pita: ko još vjeruje da oni imaju boljeg od Miomira, Mugoše, Tarzana Miloševića, Filipa Vukovića…
MILIĆ: Ne bih ni dana bio predsjednik SNP-a da u okviru naše partije nema boljih nego što su pomenuta gospoda. Jadna je Crna Gora ako u njoj nema boljih.

MONITOR: Mislite li da je negdje, u interesu opozicije, trebalo odstupiti od zahtjeva da nosilac liste bude čovjek iz SNP-a?
MILIĆ: Neko je tražio da SNP uđe u ovu priču, nakon toga je govorio o rezultatima parlamentaranih izbora 2009. godine. Prihvatili smo, bez obzira na to što smo i u Mojkovcu i na Cetinju, ako bismo gledali matematiku, značajno porasli. Ne postoji sa moje strane nikakav ultimatum, ali neko mora da mi odgovori na pitanje – a zašto ne? Zašto da ne budu u svih 14 iz SNP-a?

MONITOR: Mnogi smatraju da je za opoziciju ključ uspjeha izbora u visokoj izlaznosti. Kakva će biti kampanja opozicije?
MILIĆ: Dogovorili smo se da, u ime koalicije, ja budem taj ko će da napravi razrez po opštinama koliko potpisa podrške treba da bude za našu listu. Postojaće obaveza svih da, shodno participaciji na listi, obezbijede tačno definisani broj potpisa. U toj komunikaciji sa građanima treba prepoznati šta je to što treba da uradi koalicija da bi bila alternativa. Nema boljeg istraživanja i bolje kampanje od razgovora sa građanima. Razgovora u kojima ste spremni da prihvatite da vaš program nije savršenstvo. ‘Bolje, pravednije, poštenije’ – to je samo sintagma. To treba pokazati. Da vidimo kako je moguće da tri opštine u kojima su gradonačelnici iz SNP-a nemaju problema sa zaduživanjem, ne moraju da prodaju milione i milione kvadrata svoje zemlje da bi finansirali možda nekom kampanju, možda drugome pokrivanje dugova.

Poštovaćemo principe koji su nam vratili snagu. Najlakše možete da odredite kakav je ko kada vidite koliko mu, kad padne, treba vremena da ustane. SNP je ustao na posljednjim parlamentarnim izborima, sada mu je obaveza da bude na čelu grupacije političkih partija koje smatraju da Crna Gora zaslužuje bolje nego što sada ima.

MONITOR: Kakve rezultate očekujete?
MILIĆ: Shodno rezultatima sa parlamentarnih izbora, prije samo godinu dana, imamo šansu da u dvanaest od četrnaest opština obezbijedimo vlast.

MONITOR: Na čemu temeljite optimizam?
MILIĆ: Nikad nijesam bio ni optimista ni pesimista. Matematika mi je draga i smatram da ukoliko ste nešto napravili nekada, valjda ćete težiti da budete bolji. Rezultati od 29. marta 2009. pokazuju da u 12 od 14 opština imamo šansu. Smatramo da, u korpusu onih koji nijesu izašli na izbore, najveći dio hoće da glasa za promjene u Crnoj Gori. To su dovoljni motivi. Ono što su brojke treba pretvoriti u glasove, a te glasove morate da zaslužite. Ne možete doći samo i barjačiti po Crnoj Gori i govoriti – evo, mi smo se sastali. Pa, šta ako smo se sastali. Kada javnost u Crnoj Gori bude imala priliku da se upozna sa strukturom lista, kada vidi da, jedan pored drugog, stoje i onaj ko je iskreno bio za nezavisnu Crnu Goru i onaj ko je iskreno bio za zajedničku državu, tada može da se ostvari sinergetski efekat. U tom trenutku može da se kaže: prešli smo most, rijeku koja nas je razdvajala. Tada možemo da govorimo o patriotizmu na crnogorski način, patriotizmu gdje ćete razmišljati o svojoj djeci.

MONITOR: Šta bi se promijenilo ako opozicija pobijedi u nekom gradu?
MILIĆ: Lokalne samouprave su u vrlo teškoj situaciji, naročito ove gdje su gradonačelnici iz DPS-a. Imaju stotinu sedamdeset miliona duga koji je priznat, ne računajući otpisane dugove. Dan pred izbore moraće se znati koliko je ko zadužio koji grad i da će oni koji glasaju za DPS glasati za to da vraćaju te dugove. Mi ćemo napraviti reviziju pa vidjeti odgovornost svakoga pojedinačno. Veselin Bakić, gradonačelnik Andrijevice, će možda imati za ovu godinu budžet 700 hiljada eura, a kabinet gradonačelnika Budve je imao milion eura, ali će on da asfaltira ili popravi 20 kilometara seoskih puteva. To je domaćin, to treba Crnoj Gori. Ne trebaju joj ljudi koji svojim nedoličnim ponašanjem mogu da budu sve samo ne prvi ljudi tih gradova ili glavnog grada Crne Gore.

MONITOR: Uslovi za izbore isti su kao ranije.
MILIĆ: Uslovi su čak gori. Izbori će se održati, a da nijedna od 33 preporuke OEBS-a nije usvojena. Vrlo će me interesovati način na koji će predstavnici međunarodne zajednice odgovoriti na zahtjev gospodina Medojevića o pojačanom nadgledanju izbora. Svima onima koji su govorili o bojkotu izbora rekao sam: u redu, hajde da se dogovorimo oko svega toga, samo mi recite jednu instancu u međunarodnoj zajednici koja vas podržava u tome.

MONITOR: Je li to bio razlog zbog kojeg nijeste bili zainteresovani za tu ideju?
MILIĆ: Naravno. U Evropi, gdje imate izlaznost od 30, 40 odsto, ako neko izvede 40, 50 procenata birača, reći će – to je slobodna volja građana hoće li da izađu na izbore ili neće. Mislim da je to gubitnička strategija. Prava strategija je – izaći. Znaš da si na početku u deficitu, znaš da, iako se zaklinju da neće koristiti državna sredstva, koriste ih već, znaš da institucije socijalne zaštite po sjeveru već rade svoje projekte, znaš da Direkcija za puteve asfaltira samo onamo gdje dobije nalog iz DPS- a… Znaš sve to, ali moraš da imaš poštovanje prema onih 150 -190 hiljada ljudi koji su svih ovih godina, znajući sve to, izlazili na izbore. Ti ljudi su i 2009. znali sve to i izašli hrabro i glasali za opoziciju. Šta onda treba da napraviš – izađi na izbore i pravi što manje grešaka. Jer, nije Đukanović kupio sve lične karte. Nije Đukanović i nijesu kriminalci oko njega uspjeli da preplaše sav taj narod. Poštuj te ljude. Pravio si i sam greške, ispravi ih.

MONITOR: Na čelu ste opozicije. Kako vidite svoju odgovornost?
MILIĆ: Ubijeđen sam da, ukoliko energiju koju smo upotrijebili u razgovorima o načinu formiranja lista pretvorimo u energiju da razgovaramo sa građanima, ne treba da se bojimo za rezultat. Ovo je šansa ove generacije političara. Ako SNP ulazi u jednu priču u nju će ući sa svom svojom snagom, svim svojim kapacitetima, svom svojom infrastrukturom. Mislim da postoji vizija, strategiju ćemo definisati. Najvažniji je timski rad, da naučimo da radimo u istom smjeru i da obezbijedimo transparentnost čitavog procesa i odgovornost ukoliko neko napravi greške.

MONITOR: Vlast vas optužuje da ste protiv Crne Gore, pred međunarodnom javnošću i u regionu, uspješno se predstavlja kao „evropska”, dok veći dio opozicije i dalje bije glas „promiloševićevih” snaga.
MILIĆ: Jasno je da su partije iz bloka za zajedničku državu izgubile bitku oko jasnog definisanja svoje pozicije u odnosu na Crnu Goru. Naš veliki problem su predrasude kao posljedica neznanja i nedostatka želje za slušanjem sagovornika. Niko me nikad nije vidio da sjedim dok se intonira himna; iako je SNP bila protiv Ustava, dan nakon usvajanja rekao sam da ćemo ga poštovati. Međutim, hiljadu puta ponovljena neistina o tome da smo mi protivnici Crne Gore postala je istinom. To je jedna od naših grešaka. Ukoliko neko o vama ima određeno mišljenje, nije bitno da li je ono ispravno ili ne, bitno je kojim ćete sredstvima sagovornika ubijediti da je njegovo mišljenje neispravno. Morate djelima to pokazati.

Treba da definišemo najbolju moguću saradnju sa zemljama u okruženju zalažući se za poštovanje međunarodnog prava. Priča o jedinstvenoj Bosni je poštovanje međunarodnog prava. Jasno definisana Dejtonskim sporazumom. Ne možete da imate favorite. Postoje specijalne veze između Republike Srpske i Srbije, ali predsjednik Tadić uvijek kaže da su oni garant poštovanja Dejtonskog sporazuma. Zar treba neko iz Crne Gore da uči nekoga u Republici Srpskoj ili u Federaciji da im je bolje da budu razdvojeni nego da budu zajedno.

MONITOR: Rekli ste da opozicija ima svijest o trenutku u kojem se Crna Gora nalazi – koliko je on važan?
MILIĆ: Nije istorijski. Ali je mogućnost da jasno definišete da ste spremni da iskoristite sve one prednosti koje Crna Gora ima. Ovo je prilika ove generacije i nije teško. Treba da budeš čovjek, da priznaš svoje greške i da kažeš da ovo što radiš nije zbog toga da bi sjutra bio ono što su oni, nego da bi bio bolji.

Kosara K. BEGOVIĆ

Komentari

INTERVJU

BLAGOJE GRAHOVAC, GENERAL U PENZIJI I ANALITIČAR GEOPOLITIKE: Danas se bar ima šta popravljati

Objavljeno prije

na

Objavio:

Crna Gore je sretna država jer je, bez nasilja, uspjela da od kriminalne vlasti otrgne državu koja je i sama bila kriminalac

 

Sadašnja društveno-politička situacija u Crnoj Gori daleko je povoljnija nego što je bila prije godinu dana, kaže u razgovoru za Monitor Blagoje Grahovac.

MONITOR:  Mnogi se neće složiti sa Vašom ocjenom?

GRAHOVAC:  Naravno da neće, jer većina građana ili nije htjela, ili nije bila u stanju da vidi stvarno stanje u kojem se Crna Gora nalazila. Godinama  upozoravam da je u našoj zemlji dio građana obuzet srpskim klerofašizmom, u čijoj osnovi je srpski nacionalizam, dok je nemali broj građana obuzet crnogorskim neofašizmom, u čijoj osnovi su korupcija i kriminal. DF je pretežno politički subjekat onog prvog, dok je DPS politički subjekat onog drugog. Prvi ima uobličenu institucionalnu formu, onaj drugi je kapilaran, pa ga je  teže i prepoznati i rješavati.

MONITOR: Kakav je njihov međusobni odnos?

GRAHOVAC: Oni su nemilosrdni u međusobnom optuživanju. Ono što jedni o drugima govore ili je potpuno ili je približno tačno. Čak su i istorijske činjenice – one u kojima jedni negiraju Crnu Goru da bi veličali Srbiju, dok drugi veličaju Crnu Goru a za mnogo šta okrivljuju Srbiju – takođe tačne, ali su izvučene iz istorijskog konteksta, te i jedni, i drugi ističu što njima odgovara. To što rade olakšano im je zbog viška međusobne crnogorsko-srpske sličnosti! Srpsko-crnogorske svađe zbog istorije su ušle u relikvijsku mitomaniju. Država Srbija i država Crna Gora, te Srbi i Crnogorci su kako istorijska konstanta, tako su i današnja realnost. Ko to ne shvata, taj je nacionalna i regionalna štetočina.

Na ,,eks-JU” prostoru, politika je postala biznis, pa ne treba da čudi nemilosrdna borba između DF-a i DPS-a, iako su oni krajem 20. vijeka ponikli u istom nacionalističkom inkubatoru. Časnih i moralnih a zavedenih pojedinaca ima i u jednoj, i u drugoj grupaciji, dok kod većine preovlađuje malograđanska sitnosopstvenička psihologija.

MONITOR:  Kako ocjenjujete rad Vlade u njenih prvih stotinu dana?

GRAHOVAC:  U pravu su i oni koji rad Vlade ocjenjuju veoma uspješnim, i oni koji smatraju da je ona neuspješna. Evo kako – Vlada  je u prvih  sto dana građanima Crne Gore učinila bjelodanim da je trodecenijska vlast DPS-a državu  pretvorila u državu-kriminalca. U tom periodu vlasnici privatne države  nisu krali, nego brutalno pljačkali. Biblijske su razmjere  njihovog nepočinstva.

To bi trebalo biti dovoljan argument  da građani nikada više svoju državu ne prepuste u ruke DPS-a, iako bi bilo dobro da se iz te partije sačuva onaj dio zdravog tkiva. A ima ga!

Nova vlast je nastavila mnogo grdnog što je radila i prethodna. Pomenimo samo partijsko zapošljavanje. Time se umnogome  relativizira odgovornost DPS-a i SD-a koji su radili to isto. Time je vulgarizovan  pojam ekspertske vlade, koja to u suštini i nije.

Zbog svega toga ne treba očajavati. Desiće se veoma brzo još dvije – tri promjene vlasti i tek onda ćemo moći reći da je Crna Gora na stabilnom putu građenja pravne države.

MONITOR:  Kako se promjena vlasti u Crnoj Gori odrazila na njen međunarodni položaj?

GRAHOVAC:  Sa olakšanjem je primljena činjenica da je u Crnoj Gori došlo do mirne smjene višedecenijske korumpirane vlasti. Ne treba, ipak, zanemariti da vrh DPS-a u značajnim institucijama međunarodne zajednice ima čitave čete lobista i  korumpiranih birokrata, a da se aktuelna vlast po mnogim pitanjima ponaša kao slon u staklenoj radnji.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR IVO GOLDŠTAJN, PROFESOR ISTORIJE, FILOZOFSKI FAKULTET SVEUČILIŠTA U ZAGREBU: Nismo se uspjeli suočiti sa prošlošću

Objavljeno prije

na

Objavio:

Većina postjugoslavenskih država nije dosegla zadovoljavajuće liberalnodemokratske standarde, pa je politika mogla i u 90-ima i danas uticati i utiče na povijesna objašnjenja. Politika, povijest i kolektivno pamćenje usko su povezani – objašnjenja o prošlim vremenima u službi su vladajućih politika i utoliko je suočavanje s prošlošću mnogo teže

 

MONITOR: Kao istoričaru, kako Vam se čine izazovi koje pred Vas i Vaše kolege danas stavlja ne samo vaša nauka, već i veoma složen i „subverzivan“ politički, društveni, ali i intelektualno-naučni kontekst, naročito u postjugoslovenskim državama, koji neprekidno „izazivaju“?

GOLDŠTAJN: Budući da je većina država nasljednica Jugoslavije rođena u

sukobu, u ratovima brutalnih dimenzija, korištenje memorije i nacionalističke mitologije za političke ciljeve i mobilizaciju bilo je od velike važnosti. Kako većina postjugoslavenskih država nije dosegla zadovoljavajuće liberalnodemokratske standarde, politika je mogla i u 90-ima i danas utjecati i utječe na povijesna objašnjenja. Politika, povijest i kolektivno pamćenje usko su povezani – objašnjenja o prošlim vremenima u službi su vladajućih politika i utoliko je suočavanje s prošlošću mnogo teže. Profesionalna bi historiografija trebala biti bavljenje prošlošću koje može pridonijeti smirivanju duhova, stišavanju pogubnih strasti i toliko potrebnom uozbiljenju dijaloga na političkoj razini. Da rezimiram – intelektualci, posebice historičari, obvezni su baviti se onim što se dogodilo. A to ne znači samo pripisivati krivicu drugima (toga je u posljednja tri desetljeća bilo više nego dovoljno), već kritički, dapače katarzično, baviti se odgovornošću i vlastite sredine. Nažalost, premalo mojih kolega to radi na način kako ja vidim da bi bilo poželjno. Neću ih ispričavati, ali za njihovo ponašanje postoje i razlozi na koje oni mogu malo ili nimalo utjecati.

MONITOR:  Bavili ste se teškim temama od kojih su neke  percipirane u javnom mnjenju tzv. regiona kao kontroverzne, a prije toga ste se dugo bavili hrvatskim srednjim vijekom. Koliko je važno poznavanje duže istorije nekog procesa, problema, društvene grupe ili naroda, za razumijevanje onoga po čemu smo u vezi sa tim procesima i pojavama, svjedoci kao savremenici?

GOLDŠTAJN:  Poznavanje srednjega vijeka ili nekih drugih ranijih razdoblja može pomoći, ali prvenstveno zbog toga što je ta osoba, proučavajući razdoblja i teme o kojima postoji vrlo malo izvora, naučila graditi svoje teze od krhotina, korak po korak. Kad se nađete u tematici 20. stoljeća, zapljusne vas gomila podataka, često je od pojedinih stabala teško vidjeti cjelinu šume. Mislim da mi je na taj način kao bivšem medievistu to snalaženje u temama nedavne prošlosti bilo utoliko olakšano.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

ILIJA VUKČEVIĆ, PRIVREDNIK I STRUČNJAK ZA PORESKO PRAVO: Država lakše troši nego što zarađuje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za tri mjeseca rada Vlade očigledno je da je fokus stavljen na smanjenje i kontrolu rashodne strane budžeta. I tu aktivnost treba podržati. Ono na šta se još uvijek čeka odgovor, a što predstavlja teži zadatak, jeste reforma poreskog sistema na način da isti proizvede više prihoda u budžetu

 

„Tri mjeseca su nedovoljna za iznošenje decidnih stavova, međutim daju prostor za određena razmišljanja. Ono što je neminovno je da se nova vlast, usljed užasnog stanja u javnim finansijama i cjelokupnom privrednom sistemu, susrela sa ogromnim brojem problema. Od njih nije mogla pobjeći već je bila primorana da donosi brze odluke. Dovoljno je pomenuti situacije sa Montenegroairlinesom ili zaduženje na Londonskoj berzi. Naravno, poslije bitke svi su generali i lako je pametovati da li je nešto moglo drugačije, za šta smo mi inače šampioni. Ono što je jasno je da su odluke morale biti donijete, što je i učinjeno, a vrijeme će pokazati njihove dugoročne efekte“, kaže u razgovoru za Monitor profesor Ilija Vukčević, doktor poreskog prava, direktor preduzeća Mermer AD i nekadašnji v.d. direktora Uprave za igre na sreću, odgovarajući na pitanje da li su se, promjenom vlasti u Crnoj Gori, promijenili i uslovi poslovanja, te kako ocjenjuje dosadašnje Vladine ekonomske poteze?

VUKČEVIĆ: Osim tih neizbježnih odluka, Vlada je ušla u redefinisanje nekih veoma složenih i osjetljivih ekonomskih pitanja. Kao primjer možemo uzeti povećanje minimalne zarade. Treba istaći da je, načelno, riječ o dobrom potezu jer crnogorski minimalac spada u grupu najnižih na svijetu. Međutim, postavlja se pitanje da li su donosioci ovako brze odluke vodili računa o svim njenim konsekvencama: isključenje privrednika koji, kao jedan od partnera kroz Socijalni savjet na osnovu važećih propisa, moraju učestvovati u postupku ovih izmjena; Predmetno povećanje zarade bi imalo daleko veći efekat ukoliko bi bilo praćeno smanjenjem fiskalnog opterećenja ličnih primanja oko čega tek treba da započnu pregovori sa poslodavcima; itd.

Dakle, ova tri mjeseca donijela su značajan broj važnih ekonomskih mjera koje karakteriše povišen nivo hazarda te nam ostaje da se nadamo što boljim rezultatima.

MONITOR: Da li su Vas iznenadili izvještaji o lošem stanju u dijelu državnih preduzeća?

VUKČEVIĆ: Loše stanje u mnogim od privrednih društava u većinskom vlasništvu države je nešto što se već duži vremenski period naslućivalo, dok sada samo dobija precizne konture izražene negativnim ciframa. Pogrešno rukovođenje proizašlo iz političkog kadriranja menadžmenta, uz korišćenje ovih subjekata za zapošljavanje politički podobnih građana, neminovno ih je vuklo u loš scenario.

Iskreno, uopšte ne zavidim licima koja sada moraju da rješavaju godinama nagomilane probleme jer ne postoje popularna rješenja za ogromna dugovanja ili višak zaposlenih radnika. Svaki mogući potez nosi sa sobom negativne konsekvence. Kao primjer može poslužiti rješavanje pitanja viška zaposlenih.

Sa jedne strane, ukoliko se krene sa otpuštanjem radnika – oni su zaštićeni kolektivnim ugovorima koji im omogućavaju velike otpremnine pa je država suočena sa paradoksalnom situacijom da, i pored zatečenog katastrofalnog stanja u privrednom subjektu, mora izdvojiti dodatna sredstva da bi se oslobodila istih onih koji su ga doveli u ovo stanje. Sa druge strane, kao što je to učinjeno sa Montenegroairlinesom, moguće je privredno društvo uvesti u stečaj i na taj se način osloboditi viška zaposlenih bez plaćanja otpremnina. Međutim, na taj način se pravi socijalni problem.

Ovo je dovoljan primjer kompleksnosti dubioza sa kojima će se nova vlast suočiti i pokazuje da ne postoje rješenja sa kojima će sve zainteresovane strane biti ni približno zadovoljne.

MONITOR: Svjedoci smo kako imenovanja u sektoru bezbjednosti „potpale vatru“. Zašto takvih varnica nemamo kad je privreda u pitanju – imenovanja čelnih ljudi nove državne avio-kompanije prošla su, praktično, bez bilo kakvih reakcija?

VUKČEVIĆ: Na neki način to može biti razumljivo, pošto je na proteklim izborima došlo do tektonskih političkih i društvenih promjena, pa su logični prioriteti reforma sektora bezbjednosti i pratećih institucija u kojima su se nalazili centri moći koji izlaze iz okvira svojih ustavnih nadlažnosti. Ipak, mora se primijetiti da postupak imenovanja u sektoru javnih finansija i privrednih društava u vlasništvu države može i mora da bude brži.

Već više od mjesec dana nemamo makar vršioca dužnosti novoformirane Uprave prihoda koja je objedinila Poresku upravu i Upravu za igre na sreću. A riječ je o jednoj od najvažnijih institucija u svakoj državi koja predstavlja srce cjelokupnog krvotoka javnih finansija.

Potreba za što bržim rješenjima ovakvih pitanja su dodatno pojačana činjenicom da po svojoj strukturi takav tip institucija ima veoma kompleksan i inertan sistem, te je za ozbiljne reforme potrebno dosta vremena. Često i više godina. Stoga je imperativ što skorije imenovanje rukovodilaca koje bi značilo konačan izlazak iz trenutnog statusa quo.

MONITOR: Dok Vlada priprema budžet, kao neko ko je svojevremeno „iznutra“ moga da posmatra taj sistem, imate li sugestiju: da li je efikasnije jačati javne finansije uštedama na strani rashoda ili aktivnijim prikupljanjem državnih prihoda?

VUKČEVIĆ: Smatram ovo pitanje krucijalnim u razumijevanju pravaca reforme sistema javnih finansija. Riječ je o dvije strane iste medalje koje je nemoguće razdvojiti ukoliko se želi postići uspjeh.

Ono što je za prva tri mjeseca rada Vlade očigledno je da je fokus stavljen na smanjenje i kontrolu rashodne strane budžeta. Tu aktivnost treba čvrsto podržati jer su javna sredstva godinama trošena često nenamjenski i uz mnogo zloupotreba, pa će se suzbijanje takvih pojava pozitivno odraziti na budžet. U smislu da će u njemu ostajati više sredstava koja je moguće utrošiti na kvalitetniji način.

Sa druge strane, ono na šta se još uvijek čeka odgovor, a što predstavlja teži zadatak, jeste reforma poreskog sistema na način da isti proizvede više prihoda u budžetu. To će biti daleko zahtjevniji ispit za čije rješenje će biti neophodno neuporedivo više znanja, rada i vremena. Ta reforma će morati da se odvija na dva paralelna kolosjeka i podrazumijevaće unaprjeđenje institucionalne infrastrukture koja je zadužena za naplatu prihoda, kao i uvođenje fiskalnih mjera sa ciljem „krpljenja rupa“ u postojećim poreskim oblicima, kao i uvođenje novih poreskih mehanizama.

MONITOR: Razgovarali smo, prije nekog vremena, o of-šor poslovanju kao modelu da se izbjegne plaćanje poreza i prikrije identitet stvarnih vlasnika firmi i nekretnina u Crnoj Gori. Da li se nešto u međuvremenu promijenilo, što se tiče prakse i zakonske regulative? 

VUKČEVIĆ: Na ovom polju je učinjeno jako malo, ili skoro pa ništa. Kao primjer navešću za sada neispunjenu obavezu da se u okviru Poreske uprave, sada Uprave prihoda, osnuje Registar stvarnih vlasnika – fizičkih lica koje imaju u svojini ili kontrolišu klijenta, odnosno u čije ime se vrši transakcija ili uspostavlja poslovni odnos… Odnosno osoba koje vrše stvarnu kontrolu nad pravnim licem, privrednim društvom, stranim trustom, stranom institucijom ili sličnim subjektom stranog prava. Taj Registar je u suštini elektronska baza podataka u kojoj se čuvaju podaci o stvarnim vlasnicima radi obezbjeđivanja transparentnosti vlasničkih struktura i sprovođenja mjera za sprječavanje pranja novca i finansiranja terorizma, a koje mogu biti i od velike koristi za sprječavanje izbjegavanja plaćanja poreza putem raznih off-shore mehanizama.

MONITOR: Kako gledate na inicijative iz opozicionih redova o smanjenju PDV-a dijelu privrede i istovremeno, recimo, uvođenju dječijeg dodatka za svu populaciju te starosne dobi?

VUKČEVIĆ: Jasno je da se privreda i građani ne nalaze u zavidnoj ekonomskoj situaciji te da su neophodne mjere za poboljšanje ukupne ekonomsko-socijlne sfere. Međutim, postavlja se pitanje koji su realni kapaciteti za povlačenje takvih poteza u ovom momentu. Svakako da će najveći dio javnosti pozitivno ocijeniti uvođenje dječijeg dodatka ili (opozicione) zahtjeve za smanjenje stope PDV-a, ali za uspjeh svake sistemske mjere osnovna pretpostavka je njena dugoročna održivost.

MONITOR: Postavlja se, dakle, pitanje da li su ove mjere održive shodno stanju u javnim finansijama?

VUKČEVIĆ: Suštinsko je pitanje da li postoji dugoročni potencijal da budžetski sistem izdrži navedene mjere. Samo oni koji sjede u institucijama mogu imati pravu sliku o toj dilemi, pa se nadamo da su donijete odluke rezultat valjanih analiza te utemeljene na održivim pretpostavkama. Sa druge strane, neminovno je da se moraju ubrzati reforme u sistemu prikupljanja prihoda jer bez takvih zahvata mjere poput zaduživanja su palijativnog karaktera i samo daju mogućnost kupovine vremena dok se ne izvrše dugoročne promjene sistema.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo