Povežite se sa nama

INTERVJU

Šansa ove generacije

Objavljeno prije

na

Predsjednik Socijalističke narodne partije u razgovoru za Monitor objašnjava da dogovore opozicionih parlamentarnih i vanparlamentarnih stranaka o zajedničkom nastupu na lokalnim izborima karakterišu ozbiljnost i odgovornost. – U Crnoj Gori, u kojoj je bilo uobičajeno da se teško sluša sagovornik, a kamoli da se razumije o čemu on govori, desiće se nešto novo. Desiće se nova situacija u kojoj će politički odgovorni ljudi pokušati da pokažu da su alternativa.

MONITOR: Kada će biti potpisani koalicioni sporazumi, hoće li zajedničke liste biti u svih 14 opština?
MILIĆ: Koalicioni sporazum će biti potpisan više kao izjava o volji svih političkih subjekata da nastupe zajedno. Što se tiče SNP-a, ne postoji nikakav problem da to bude u svih 14 opština. Nijesmo definisali datum, zna se da je sjednica Glavnog odbora SNP-a 18. aprila i tada će biti sumiran kompletan postupak. Biće definisani i predstavljeni predlozi opštinskih odbora za svaku opštinu posebno i GO će dati ili neće dati saglasnost na koalicione sporazume. To je formalno. Suštinski, nadamo se da će se svi elementi brzo dogovoriti. Ne postoji više niti jedno važno otvoreno pitanje među političkim partijama koje treba da participiraju na zajedničkoj listi. Ukoliko ga ima, nije tolikog značaja da bismo mogli dovesti u pitanje potpisivanje koalicionog sporazuma.

MONITOR: Jeste li se dogovorili kako će biti raspoređeni mandati i ko će biti nosioci lista?
MILIĆ: To treba da dogovore predstavnici opštinskih odbora. Imam potpuno povjerenje u to da će oni prije svega voditi računa da te liste budu pobjedničke. Kada izađu na ove izbore ljudi će prvi put moći da kažu – zbog ovog čovjeka ću da glasam ovu listu. Do sada je bilo obrnuto – tražili su nekoga zbog koga neće da izađu na izbore. Moramo da se pitamo da li nama trebaju supermeni, da li treba da izmišljamo ko će biti taj ko će izaći na crtu nekome iz DPS-a. Da su znali da vladaju, bila bi bolja situacija u Crnoj Gori.

MONITOR: DPS pita: ko još vjeruje da oni imaju boljeg od Miomira, Mugoše, Tarzana Miloševića, Filipa Vukovića…
MILIĆ: Ne bih ni dana bio predsjednik SNP-a da u okviru naše partije nema boljih nego što su pomenuta gospoda. Jadna je Crna Gora ako u njoj nema boljih.

MONITOR: Mislite li da je negdje, u interesu opozicije, trebalo odstupiti od zahtjeva da nosilac liste bude čovjek iz SNP-a?
MILIĆ: Neko je tražio da SNP uđe u ovu priču, nakon toga je govorio o rezultatima parlamentaranih izbora 2009. godine. Prihvatili smo, bez obzira na to što smo i u Mojkovcu i na Cetinju, ako bismo gledali matematiku, značajno porasli. Ne postoji sa moje strane nikakav ultimatum, ali neko mora da mi odgovori na pitanje – a zašto ne? Zašto da ne budu u svih 14 iz SNP-a?

MONITOR: Mnogi smatraju da je za opoziciju ključ uspjeha izbora u visokoj izlaznosti. Kakva će biti kampanja opozicije?
MILIĆ: Dogovorili smo se da, u ime koalicije, ja budem taj ko će da napravi razrez po opštinama koliko potpisa podrške treba da bude za našu listu. Postojaće obaveza svih da, shodno participaciji na listi, obezbijede tačno definisani broj potpisa. U toj komunikaciji sa građanima treba prepoznati šta je to što treba da uradi koalicija da bi bila alternativa. Nema boljeg istraživanja i bolje kampanje od razgovora sa građanima. Razgovora u kojima ste spremni da prihvatite da vaš program nije savršenstvo. ‘Bolje, pravednije, poštenije’ – to je samo sintagma. To treba pokazati. Da vidimo kako je moguće da tri opštine u kojima su gradonačelnici iz SNP-a nemaju problema sa zaduživanjem, ne moraju da prodaju milione i milione kvadrata svoje zemlje da bi finansirali možda nekom kampanju, možda drugome pokrivanje dugova.

Poštovaćemo principe koji su nam vratili snagu. Najlakše možete da odredite kakav je ko kada vidite koliko mu, kad padne, treba vremena da ustane. SNP je ustao na posljednjim parlamentarnim izborima, sada mu je obaveza da bude na čelu grupacije političkih partija koje smatraju da Crna Gora zaslužuje bolje nego što sada ima.

MONITOR: Kakve rezultate očekujete?
MILIĆ: Shodno rezultatima sa parlamentarnih izbora, prije samo godinu dana, imamo šansu da u dvanaest od četrnaest opština obezbijedimo vlast.

MONITOR: Na čemu temeljite optimizam?
MILIĆ: Nikad nijesam bio ni optimista ni pesimista. Matematika mi je draga i smatram da ukoliko ste nešto napravili nekada, valjda ćete težiti da budete bolji. Rezultati od 29. marta 2009. pokazuju da u 12 od 14 opština imamo šansu. Smatramo da, u korpusu onih koji nijesu izašli na izbore, najveći dio hoće da glasa za promjene u Crnoj Gori. To su dovoljni motivi. Ono što su brojke treba pretvoriti u glasove, a te glasove morate da zaslužite. Ne možete doći samo i barjačiti po Crnoj Gori i govoriti – evo, mi smo se sastali. Pa, šta ako smo se sastali. Kada javnost u Crnoj Gori bude imala priliku da se upozna sa strukturom lista, kada vidi da, jedan pored drugog, stoje i onaj ko je iskreno bio za nezavisnu Crnu Goru i onaj ko je iskreno bio za zajedničku državu, tada može da se ostvari sinergetski efekat. U tom trenutku može da se kaže: prešli smo most, rijeku koja nas je razdvajala. Tada možemo da govorimo o patriotizmu na crnogorski način, patriotizmu gdje ćete razmišljati o svojoj djeci.

MONITOR: Šta bi se promijenilo ako opozicija pobijedi u nekom gradu?
MILIĆ: Lokalne samouprave su u vrlo teškoj situaciji, naročito ove gdje su gradonačelnici iz DPS-a. Imaju stotinu sedamdeset miliona duga koji je priznat, ne računajući otpisane dugove. Dan pred izbore moraće se znati koliko je ko zadužio koji grad i da će oni koji glasaju za DPS glasati za to da vraćaju te dugove. Mi ćemo napraviti reviziju pa vidjeti odgovornost svakoga pojedinačno. Veselin Bakić, gradonačelnik Andrijevice, će možda imati za ovu godinu budžet 700 hiljada eura, a kabinet gradonačelnika Budve je imao milion eura, ali će on da asfaltira ili popravi 20 kilometara seoskih puteva. To je domaćin, to treba Crnoj Gori. Ne trebaju joj ljudi koji svojim nedoličnim ponašanjem mogu da budu sve samo ne prvi ljudi tih gradova ili glavnog grada Crne Gore.

MONITOR: Uslovi za izbore isti su kao ranije.
MILIĆ: Uslovi su čak gori. Izbori će se održati, a da nijedna od 33 preporuke OEBS-a nije usvojena. Vrlo će me interesovati način na koji će predstavnici međunarodne zajednice odgovoriti na zahtjev gospodina Medojevića o pojačanom nadgledanju izbora. Svima onima koji su govorili o bojkotu izbora rekao sam: u redu, hajde da se dogovorimo oko svega toga, samo mi recite jednu instancu u međunarodnoj zajednici koja vas podržava u tome.

MONITOR: Je li to bio razlog zbog kojeg nijeste bili zainteresovani za tu ideju?
MILIĆ: Naravno. U Evropi, gdje imate izlaznost od 30, 40 odsto, ako neko izvede 40, 50 procenata birača, reći će – to je slobodna volja građana hoće li da izađu na izbore ili neće. Mislim da je to gubitnička strategija. Prava strategija je – izaći. Znaš da si na početku u deficitu, znaš da, iako se zaklinju da neće koristiti državna sredstva, koriste ih već, znaš da institucije socijalne zaštite po sjeveru već rade svoje projekte, znaš da Direkcija za puteve asfaltira samo onamo gdje dobije nalog iz DPS- a… Znaš sve to, ali moraš da imaš poštovanje prema onih 150 -190 hiljada ljudi koji su svih ovih godina, znajući sve to, izlazili na izbore. Ti ljudi su i 2009. znali sve to i izašli hrabro i glasali za opoziciju. Šta onda treba da napraviš – izađi na izbore i pravi što manje grešaka. Jer, nije Đukanović kupio sve lične karte. Nije Đukanović i nijesu kriminalci oko njega uspjeli da preplaše sav taj narod. Poštuj te ljude. Pravio si i sam greške, ispravi ih.

MONITOR: Na čelu ste opozicije. Kako vidite svoju odgovornost?
MILIĆ: Ubijeđen sam da, ukoliko energiju koju smo upotrijebili u razgovorima o načinu formiranja lista pretvorimo u energiju da razgovaramo sa građanima, ne treba da se bojimo za rezultat. Ovo je šansa ove generacije političara. Ako SNP ulazi u jednu priču u nju će ući sa svom svojom snagom, svim svojim kapacitetima, svom svojom infrastrukturom. Mislim da postoji vizija, strategiju ćemo definisati. Najvažniji je timski rad, da naučimo da radimo u istom smjeru i da obezbijedimo transparentnost čitavog procesa i odgovornost ukoliko neko napravi greške.

MONITOR: Vlast vas optužuje da ste protiv Crne Gore, pred međunarodnom javnošću i u regionu, uspješno se predstavlja kao „evropska”, dok veći dio opozicije i dalje bije glas „promiloševićevih” snaga.
MILIĆ: Jasno je da su partije iz bloka za zajedničku državu izgubile bitku oko jasnog definisanja svoje pozicije u odnosu na Crnu Goru. Naš veliki problem su predrasude kao posljedica neznanja i nedostatka želje za slušanjem sagovornika. Niko me nikad nije vidio da sjedim dok se intonira himna; iako je SNP bila protiv Ustava, dan nakon usvajanja rekao sam da ćemo ga poštovati. Međutim, hiljadu puta ponovljena neistina o tome da smo mi protivnici Crne Gore postala je istinom. To je jedna od naših grešaka. Ukoliko neko o vama ima određeno mišljenje, nije bitno da li je ono ispravno ili ne, bitno je kojim ćete sredstvima sagovornika ubijediti da je njegovo mišljenje neispravno. Morate djelima to pokazati.

Treba da definišemo najbolju moguću saradnju sa zemljama u okruženju zalažući se za poštovanje međunarodnog prava. Priča o jedinstvenoj Bosni je poštovanje međunarodnog prava. Jasno definisana Dejtonskim sporazumom. Ne možete da imate favorite. Postoje specijalne veze između Republike Srpske i Srbije, ali predsjednik Tadić uvijek kaže da su oni garant poštovanja Dejtonskog sporazuma. Zar treba neko iz Crne Gore da uči nekoga u Republici Srpskoj ili u Federaciji da im je bolje da budu razdvojeni nego da budu zajedno.

MONITOR: Rekli ste da opozicija ima svijest o trenutku u kojem se Crna Gora nalazi – koliko je on važan?
MILIĆ: Nije istorijski. Ali je mogućnost da jasno definišete da ste spremni da iskoristite sve one prednosti koje Crna Gora ima. Ovo je prilika ove generacije i nije teško. Treba da budeš čovjek, da priznaš svoje greške i da kažeš da ovo što radiš nije zbog toga da bi sjutra bio ono što su oni, nego da bi bio bolji.

Kosara K. BEGOVIĆ

Komentari

INTERVJU

MARKO SOŠIĆ, INSTITUT ALTERNATIVA:  Nije bilo lustracije budžeta

Objavljeno prije

na

Objavio:

Odgovornost za ovakvo stanje nose svi, i većina od avgusta 2020. koja je pokušala da sprovede sva svoja obećanja ne mareći mnogo koliko to košta, kao i bivša većina i partije koje je čine, koje se takođe neodgovorno odnose prema budžetu kada misle da im to politički odgovara i kada mogu da preuzmu zasluge kod građana

 

MONITOR: Prva ekonomska tema koja je u ovoj godini zainteresovala političare je rebalans budžeta. Šta mislite o tom predlogu?

SOŠIĆ: Najviše zabrinjava stalni trend rasta tekućeg budžeta – razni troškovi administracije se samo povećavaju, a ne vidimo nikakav ozbiljan pokušaj štednje i racionalizacije koji bi išao mimo praznih obećanja.

U tom smislu, mnogo veći izazov će biti budžet za 2023. godinu. Sve su prilike da će ga spremati ova vlada koja je izgubila povjerenje Skupštine. Ne smije se ponoviti scenario iz 2020. godine nepredlaganja budžeta i ulaska u privremeno finansiranje – sa postojećim finansijskim problemima, taj režim bi tek sada donio probleme.

MONITOR: Koliko je rebalans iznuđen, a koliko predizborni?

SOŠIĆ: Brojke nam govore da je rebalans neophodan. Upravo smo u Monitoru prošle godine, kada se usvajao budžet koji se sada krpi, upozoravali na ishitrenost određenih Vladinih reformi, kao i na neodgovorno ponašanje poslanika koji su čašćavali građane iz džepa građana, pokušavajući da na tome politički profitiraju.

Kako se godina primiče kraju, polako saznajemo koliko nas zapravo koštaju neki od zakona koje su poslanici predložili i usvojili prošle godine, kao i neki ovogodišnji. Uglavnom ukazuju da se loše planiralo i da su obrazloženja o fiskalnom uticaju bila površna i netačna.

Na primjer, rebalans pokazuje da će nas naknade za majke koštati makar sedam miliona više nego što je bilo opredijeljeno za 9 mjeseci ove godine (25 miliona). Zbog nesistemskih izmjena Zakona o zaradama zaposlenih u javnom sektoru, trošak za zarade se morao povećati za oko 30 miliona eura.

Nisu samo poslanici nove većine velikodušni, poslanici su u julu jednoglasno usvojili prijedlog DPS – SDP – SD kojim se opštinama daje gotovo 50 miliona više na godišnjem nivou. U obrazloženju ovog zakona poslanici kažu da neće imati uticaj na budžet, a više niko ne pominje probleme neracionalnog poslovanja i povećanja broja zaposlenih na lokalnom nivou. Da ne govorimo i o nekim odlukama prethodne Vlade koje su poptuno zaboravljene u planiranju budžeta, pa se sada moraju plaćati iz budžetske rezerve.

Odgovornost za ovakvo stanje nose svi, i većina od avgusta 2020. koja je pokušala da sprovede sva svoja obećanja ne mareći mnogo koliko to košta, kao i bivša većina i partije koje je čine, koje se takođe neodgovorno odnose prema budžetu kada misle da im to politički odgovara i kada mogu da preuzmu zasluge kod građana.

Neke partije koje su danas dio vlasti ovih dana peru ruke od programa Evropa sad, prošle godine su ga zdušno podržavali i branili čak i od dobronamjerne kritike i pokušavali da preuzmu zasluge za njegovo sprovođenje. Srećom, nemamo svi tako kratko pamćenje kako se nadaju.

MONITOR: Kako vidite kritiku rebalansa u kontekstu odustajanja od kapitalnih projekata?

SOŠIĆ: Mislim da su promjene kapitalnog budžeta vjerovatno najkorisnija stvar u ovom rebalansu, a da su kritičari promašili poentu. Sve i da se rebalans ne usvoji, ti projekti neće biti ni započeti ove godine. Po priznanju same Vlade, u posljednjem smo kvartalu ove godine, a radovi nisu ni počeli. Po našim podacima, do sada se nešto uradilo na tek 70 projekata, od gotovo 350 koliko je planirano za ovu godinu. Razlog je u lošem planiranju i programu „Crna Gora odmah”, koji u jakoj konkurenciji loše osmišljenih programa te Vlade nosi najgore mjesto, upravo zbog očekivanja javnosti koja su neodgovorno podignuta.

Neodgovorni plan prošle Vlade je bio da se kapitalni budžet napuni nezrelim projektima, nekim samo na nivou blago definisanih ideja, kako bi se svima „izašlo u susret”. Onda su se probudili i poslanici i u posljednjem trenutku predložili sopstvene grube ideje i stigli smo do gotovo 350 projekata u kapitalnom budžetu, gotovo tri puta više nego u prethodnoj godini.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 30. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR HUSNIJA KAMBEROVIĆ, ISTORIČAR, REDOVNI PROFESOR FILOZOFSKOG FAKULTETA U SARAJEVU: Katastrofalno bi bilo da od devedesetih nismo ništa naučili

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ono što se dešava u Ukrajini upozorava da bi Rusija mogla zapaliti fitilj i na Zapadnom Balkanu. Od snage i odlučnosti Zapada zavisiće da li će se taj fitilj zapaliti. A na svima nama je da prepoznamo te opasnosti prije nego što bude kasno

 

MONITOR: Za nekoliko dana održaće se opšti izbori u BiH. Njima prethodi dramatično nadgornjavanje nacionalnih stranaka i visokog predstavnika Kristijana Šmita u vezi sa izmjenama Izbornog zakona. Ima li pobjednika u ovom malom „ratu“?

KAMBEROVIĆ: Izbori će se definitivno održati po postojećem Izbornom zakonu, ali bi moglo biti problema u vezi s implementacijom rezultata izbora, zbog mogućih blokada HDZ. Kako bi otklonio blokade, Šmit će morati nametnuti rješenja s kojima HDZ neće biti zadovoljan, ali i ponuditi nešto što bi bilo u njihovom interesu, tako da ćemo, vjerovatno, tek za naredne izbore imati nova izborna pravila.

Ipak, Izborni zakon sâm po sebi nije problem, ali je problem zloupotreba zakona, posebno kada je u pitanju manipulacija nacionalnim identitetima, što stvara određene frustracije, posebno kod Hrvata u Bosni i Hercegovini. U tom smislu mislim da HDZ nema nikakvo pravo da tjera birače da glasaju isključivo za kandidate iz svoje nacije za članove Predsjedništva, jer nacionalni identitet i političko opredjeljenje se ne mogu izjednačavati. Ali, sigurno treba onemogućiti da se nacionalni identitet zloupotrebljava od pojedinaca i skupina kako bi se dobili poslanički mandati. Zato mislim da ima dovoljno argumenata da se kroz domove naroda i adekvatnu zastupljenost obezbijedi pravedna i odgovarajuća zaštita nacionalnog identiteta.

Ovo što Šmit radi sada je prilično kompromitirajuće za međunarodnu zajednicu. Činjenica da smo saznali da je on izmjene izbornog zakona dogovarao sa Vladom Republike Hrvatske je kompromitirajuće i mislim da je Plenković to objavio upravo da bi kompromitirao Šmita jer nije nametnuo izmjene zakona onako kako je to Hrvatska željela. O tome bi u buduće morali voditi računa u međunarodnoj zajednici.

MONITOR: Podijeljena su mišljenja u vezi sa tim da li će poslije ovih izbora pojaviti nova lica u Predsjedništvu BiH i na čelu entiteta, posebno kada se radi o Denisu Bećiroviću kao kandidatu za Predsjedništvo BiH i Jeleni Trivić kao protivkandidatkinji Miloradu Dodiku za mesto predsjednika-ce RS. Kakve bi promjene mogle doći sa njihovim izborom?

KAMBEROVIĆ: Nadmetanje za izbor Predsjedništva BiH je prilično izjednačeno, mada, po mom mišljenju, Bećirović ima više šansi da pobijedi Izetbegovića nego što je Jelena Trivić u stanju pobijediti Milorada Dodika. Osim toga, tu je i nadmetanje za člana Predsjedništva iz reda srpskog naroda, gdje Šarović, izgleda, ima više šansi od Željke Cvijanović, dok ostali kandidati ipak nemaju velikih izgleda. Izbor člana Predsjedništva iz reda hrvatskog naroda također se komplicira zbog činjenice da će veliki dio građanski orijentiranih birača podijeliti glasove između Bećirovića i Komšića, što bi moglo otvoriti male šanse za prolazak Borjane Krišto, iako to nije baš izvjesno.

Ali, ukoliko bi se desilo da u Predsjednštvu BiH imamo Bećirovića i Šarovića, to bi moglo voditi smirivanju tenzija u zemlji, ponovo uozbiljiti rad Predsjedništva, vratiti dostojanstvo državi i ponuditi neku bolju perspektivu, i stvarno i simbolički. Izetbegović bi mogao u (političku) mirovinu, a Dodik bi vjerovatno morao strahovati da bi, ukoliko bi izgubio od Jelene Trivić, mogao završiti iza rešetaka.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 30. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

RADOMIR KRAČKOVIĆ, NOVI PREDJSEDNIK SINDIKATA MEDIJA CG: Za bolje sjutra profesije

Objavljeno prije

na

Objavio:

Novinari i medijski radnici u Crnoj Gori moraju jasno i glasno da govore o svojim problemima, makar upola onoliko koliko se bore za poboljšanje položaja različitih obespravljenih grupa u našem društvu

 

MONITOR: U kakvom stanju preuzimate Sindikat medija?

KRAČKOVIĆ: Izabran sam jednoglasno za predsjednika najveće organizacije u oblasti medija u cijeloj državi koja okuplja skoro 600 članova, što je velika čast i obaveza. Dosadašnje rukovodstvo na čelu sa predsjednicom Marijanom Camović – Veličković je predano radilo na razvoju organizacije pa je Sindikat medija u posljednjih nekoliko godina duplirao broj članova. Važno je istaći da  SMCG okuplja novinare i medijske radnike sa oba pola suprotstavljene medijske scene. Naši članovi su novinari i medijski radnici iz 12 pojedinačnih medija a tu je i nekoliko desetina pojedinačnih članova iz drugih medija.

Već imamo najave da će nam se pridružiti novinari i medijski radnici iz još nekih medija. Nastojaćemo da u članstvo i rad SMCG uključimo i frilensere koji su u specifičnoj poziciji jer im je radno-pravni status prilično slab ali ih je sve više u Crnoj Gori, iz raznih razloga, a najviše zbog krize u medijima koja je bila izazvana epidemijom koronavirusa.

SMCG se nametnuo kao glavna adresa za rješavanje ekonomsko-socijalnog položaja i radnih prava novinara i medijskih radnika i to su prepoznali i tzv. donosioci odluka u ovoj državi. SMCG je istovremeno za posljednje četiri godine pružio besplatnu pravnu pomoć novinarima i medijskim radnicima u preko 200 slučajeva, predložio je niz rješenje za poboljšanje medijskih zakona i propisa u Crnoj Gori i organizovao veliki broj značajnih konferencija i skupova o raznim medijskim pitanjima.

Dakle, SMCG je sada u dobrom stanju ali postoji veliki potencijal za dalji rast. Cilj nam je da što više uključimo članstvo u naše aktivnosti a naša poruka je jasna: novinari i medijski radnici u Crnoj Gori moraju jasno i glasno da govore o svojim problemima, makar upola onoliko koliko se svojim radom bore za poboljšanje položaja različitih obespravljenih grupa u našem društvu.

MONITOR: Kako ocjenjujete položaj članova Sindikata i ostalih zaposlenih u medijima? Koji su problemi sa kojima se medijski radnici najčešće susreću?

KRAČKOVIĆ: Najveći problem članova SMCG ali i velikog dijela novinara i medijskih radnika su niske plate, koje ne održavaju značaj novinarstva kao profesije.

Oko polovine novinara i medijskih radnika u Crnoj Gori prima platu nižu ili negdje na nivou prosječne u državi. Po našim podacima, svega 20-30 posto zaposlenih u medijima može se pohvaliti normalnim zaradama ali uz veliki rad. Poseban i najveći problem je kašnjenje zarada u dijelu lokalnih javnih emitera na sjeveru i jugu države gdje su pojedine kolege u zaostatku od čak godinu dana a najteže stanje u tom smislu je u Radiju Ulcinj. Takođe, u dijelu medija ne plaća se prekovremeni rad, niti isplaćuju praznične dnevnice a novinari i medijski radnici u posljednje tri godine rade mnogo više nego ranije zbog dinamične političke i ekonomske situacije u državi ali i cijelom svijetu.

Takođe, rijetki su mediji koji imaju kolektivne ugovore kojima se zaposlenima obezbjeđuje nešto veći obim prava. Dakle, situacija se ne mijenja godinama iako istraživanja SMCG pokazuju da dobar dio medija u Crnoj Gori pozitivno posluje a neki imaju i veliku dobit iz godine u godinu.

MONITOR: Nije bez značaja ni pomoć koju dobijaju mediji?

KRAČKOVIĆ: Tako je. Mediji su zbog epidemije kovida primili višemilionsku pomoć od države, država sada, osim javnim servisima, daje novac iz budžeta i privatnim medijima preko Fonda za medijski pluralizam. Mi samo tražimo da se od svega toga pravedno nagrade zaposleni jer su oni ti koji proizvode medijske sadržaje za koje njihovi mediji dobijaju sav taj novac. Pojedini mediji su to uradili ali su oni rijetki.

Nastavićemo da insistiramo da se poboljša položaj novinara i medijskih radnika u cijeloj državi jer možda nismo najvažnija profesija ali je značaj novinarstva i medija potvrđen tokom svih posljednjih burnih godina a naročito je važno podržati odgovorno i profesionalno novinarstvo u svoj ovoj poplavi lažnih vijesti, dezinformacija, hibridnih ratova i ,,zaglupljivanja masa” preko društvenih mreža. Ako ne budemo imali tačne informacije, jasno je kuda sve to vodi.

Međutim, da bismo to imali, potrebno je da imamo slobodne novinare i medijske radnike, koji su zadovoljni svojim ekonomsko-socijalnim statusom i čija se radna prava poštuju i koji mogu da izraze mišljenje o svim pitanjima unutar redakcija ali i da odbiju bilo koji radni zadatak koji znači kršenje Kodeksa novinara. SMCG je svojim predlozima koji su inkorporirani u Zakon o medijima iz 2020. obezbijedio veću nezavisnost novinara i medijskih radnika a nastavićemo da i dalje radimo na tom polju.

MONITOR: Pored radnih prava Sindikat se bavi i pitanjem bezjednosti novinara, kakvo je stanje na tom polju?

KRAČKOVIĆ: Obeshrabrujuće. SMCG od 2015. prati sve slučajeve napada na novinare, reaguje na njih i insistira kod nadležnih da se što prije riješe. Za razliku od političara koji selektivno reaguju na napade u zavisnosti od toga da li im se sviđa uređivačka politika medija iz kojeg je napadnuti novinar, SMCG je veoma konzistentan po tom pitanju i reaguje na sve napade.

U posljednje dvije godine imamo porast broja napada i prijetnji novinarima i medijskim radnicima, kao i slučajeva ometanja na radnim zadacima. Zabilježeno je skoro 50 takvih slučajeva koji su dobrim dijelom bili rezultat povećanih društveno-političkih tenzija u državi. Zahvaljujući zalaganju SMCG i NVO Akcija za ljudska prava, koje je podržalo još sedam organizacija, krajem prošle godine Skupština je jednoglasno usvojila izmjene Krivičnog zakonika kojim su povećane kazne za napade na novinare. SMCG pruža i besplatnu pravnu pomoć napadnutim novinarima u skladu sa svojim mogućnostima i nadamo se da će napada biti što manje ali i da će konačno biti rasvijetljeni i do kraja procesuirani neki od starih slučajeva napada kao što su ubistvo Duška Jovanovića, ranjavanje Olivere Lakić, paljenja vozila Vijesti, napadi na Tufika Softića…

MONITOR: Koja su glavna pitanja na čije rješavanje ćete se usmjeriti tokom svog mandata na čelu Sindikata?

KRAČKOVIĆ: Glavni cilj ostaje usvajanje novog Granskog kolektivnog ugovora u oblasti medija kojim će biti povećani koeficijenti a samim tim i zarade najvećeg mogućeg dijela naših članova ali i najvećeg mogućeg broja medijskih radnika u Crnoj Gori. Sa Unijom poslodavaca je dogovoreno da počnu pregovori i to će se uskoro desiti a nadamo se da ugovor na kraju biti i potpisan i da će biti na zadovoljstvo najvećeg dijela zaposlenih u medijima.

I dalje ćemo se boriti za veću bezbjednost zaposlenih u medijima.

Cilj nam je i povećanje broja članova SMCG i zato pozivamo novinare i medijske radnike da nam se pridruže jer kad smo zajedno – onda smo sila, a ako smo razdvojeni i posvađani – ne možemo uraditi puno na poboljšanju našeg položaja. Veliki izazov u narednom periodu ostaje nam i obezbjeđivanje finansijske održivosti Sindikata medija i dalje jačanje kapaciteta Stručne službe SMCG koja svake godine objavi nekoliko istraživanja o svim aspektima slobode medija u Crnoj Gori i dragocjen je izvor relevantnih podataka koje citiraju mnoge domaće i međunarodne organizacije.

Vjerujem da ovi ciljevi nisu nedostižni. Jasno je da će za njih biti potreban veliki rad, čvrst stav prema poslodavcima i donosiocima odluka ali i sposobnost da se kroz razgovore i pregovore nametnu rješenja koja će obezbijediti bolji položaj naših članova i medijskih radnika. Sindikat medija će, kao i do sada, beskompromisno biti uz svoje članove u borbi za bolje sjutra naše profesije.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo