Povežite se sa nama

INTERVJU

Šansa ove generacije

Objavljeno prije

na

Predsjednik Socijalističke narodne partije u razgovoru za Monitor objašnjava da dogovore opozicionih parlamentarnih i vanparlamentarnih stranaka o zajedničkom nastupu na lokalnim izborima karakterišu ozbiljnost i odgovornost. – U Crnoj Gori, u kojoj je bilo uobičajeno da se teško sluša sagovornik, a kamoli da se razumije o čemu on govori, desiće se nešto novo. Desiće se nova situacija u kojoj će politički odgovorni ljudi pokušati da pokažu da su alternativa.

MONITOR: Kada će biti potpisani koalicioni sporazumi, hoće li zajedničke liste biti u svih 14 opština?
MILIĆ: Koalicioni sporazum će biti potpisan više kao izjava o volji svih političkih subjekata da nastupe zajedno. Što se tiče SNP-a, ne postoji nikakav problem da to bude u svih 14 opština. Nijesmo definisali datum, zna se da je sjednica Glavnog odbora SNP-a 18. aprila i tada će biti sumiran kompletan postupak. Biće definisani i predstavljeni predlozi opštinskih odbora za svaku opštinu posebno i GO će dati ili neće dati saglasnost na koalicione sporazume. To je formalno. Suštinski, nadamo se da će se svi elementi brzo dogovoriti. Ne postoji više niti jedno važno otvoreno pitanje među političkim partijama koje treba da participiraju na zajedničkoj listi. Ukoliko ga ima, nije tolikog značaja da bismo mogli dovesti u pitanje potpisivanje koalicionog sporazuma.

MONITOR: Jeste li se dogovorili kako će biti raspoređeni mandati i ko će biti nosioci lista?
MILIĆ: To treba da dogovore predstavnici opštinskih odbora. Imam potpuno povjerenje u to da će oni prije svega voditi računa da te liste budu pobjedničke. Kada izađu na ove izbore ljudi će prvi put moći da kažu – zbog ovog čovjeka ću da glasam ovu listu. Do sada je bilo obrnuto – tražili su nekoga zbog koga neće da izađu na izbore. Moramo da se pitamo da li nama trebaju supermeni, da li treba da izmišljamo ko će biti taj ko će izaći na crtu nekome iz DPS-a. Da su znali da vladaju, bila bi bolja situacija u Crnoj Gori.

MONITOR: DPS pita: ko još vjeruje da oni imaju boljeg od Miomira, Mugoše, Tarzana Miloševića, Filipa Vukovića…
MILIĆ: Ne bih ni dana bio predsjednik SNP-a da u okviru naše partije nema boljih nego što su pomenuta gospoda. Jadna je Crna Gora ako u njoj nema boljih.

MONITOR: Mislite li da je negdje, u interesu opozicije, trebalo odstupiti od zahtjeva da nosilac liste bude čovjek iz SNP-a?
MILIĆ: Neko je tražio da SNP uđe u ovu priču, nakon toga je govorio o rezultatima parlamentaranih izbora 2009. godine. Prihvatili smo, bez obzira na to što smo i u Mojkovcu i na Cetinju, ako bismo gledali matematiku, značajno porasli. Ne postoji sa moje strane nikakav ultimatum, ali neko mora da mi odgovori na pitanje – a zašto ne? Zašto da ne budu u svih 14 iz SNP-a?

MONITOR: Mnogi smatraju da je za opoziciju ključ uspjeha izbora u visokoj izlaznosti. Kakva će biti kampanja opozicije?
MILIĆ: Dogovorili smo se da, u ime koalicije, ja budem taj ko će da napravi razrez po opštinama koliko potpisa podrške treba da bude za našu listu. Postojaće obaveza svih da, shodno participaciji na listi, obezbijede tačno definisani broj potpisa. U toj komunikaciji sa građanima treba prepoznati šta je to što treba da uradi koalicija da bi bila alternativa. Nema boljeg istraživanja i bolje kampanje od razgovora sa građanima. Razgovora u kojima ste spremni da prihvatite da vaš program nije savršenstvo. ‘Bolje, pravednije, poštenije’ – to je samo sintagma. To treba pokazati. Da vidimo kako je moguće da tri opštine u kojima su gradonačelnici iz SNP-a nemaju problema sa zaduživanjem, ne moraju da prodaju milione i milione kvadrata svoje zemlje da bi finansirali možda nekom kampanju, možda drugome pokrivanje dugova.

Poštovaćemo principe koji su nam vratili snagu. Najlakše možete da odredite kakav je ko kada vidite koliko mu, kad padne, treba vremena da ustane. SNP je ustao na posljednjim parlamentarnim izborima, sada mu je obaveza da bude na čelu grupacije političkih partija koje smatraju da Crna Gora zaslužuje bolje nego što sada ima.

MONITOR: Kakve rezultate očekujete?
MILIĆ: Shodno rezultatima sa parlamentarnih izbora, prije samo godinu dana, imamo šansu da u dvanaest od četrnaest opština obezbijedimo vlast.

MONITOR: Na čemu temeljite optimizam?
MILIĆ: Nikad nijesam bio ni optimista ni pesimista. Matematika mi je draga i smatram da ukoliko ste nešto napravili nekada, valjda ćete težiti da budete bolji. Rezultati od 29. marta 2009. pokazuju da u 12 od 14 opština imamo šansu. Smatramo da, u korpusu onih koji nijesu izašli na izbore, najveći dio hoće da glasa za promjene u Crnoj Gori. To su dovoljni motivi. Ono što su brojke treba pretvoriti u glasove, a te glasove morate da zaslužite. Ne možete doći samo i barjačiti po Crnoj Gori i govoriti – evo, mi smo se sastali. Pa, šta ako smo se sastali. Kada javnost u Crnoj Gori bude imala priliku da se upozna sa strukturom lista, kada vidi da, jedan pored drugog, stoje i onaj ko je iskreno bio za nezavisnu Crnu Goru i onaj ko je iskreno bio za zajedničku državu, tada može da se ostvari sinergetski efekat. U tom trenutku može da se kaže: prešli smo most, rijeku koja nas je razdvajala. Tada možemo da govorimo o patriotizmu na crnogorski način, patriotizmu gdje ćete razmišljati o svojoj djeci.

MONITOR: Šta bi se promijenilo ako opozicija pobijedi u nekom gradu?
MILIĆ: Lokalne samouprave su u vrlo teškoj situaciji, naročito ove gdje su gradonačelnici iz DPS-a. Imaju stotinu sedamdeset miliona duga koji je priznat, ne računajući otpisane dugove. Dan pred izbore moraće se znati koliko je ko zadužio koji grad i da će oni koji glasaju za DPS glasati za to da vraćaju te dugove. Mi ćemo napraviti reviziju pa vidjeti odgovornost svakoga pojedinačno. Veselin Bakić, gradonačelnik Andrijevice, će možda imati za ovu godinu budžet 700 hiljada eura, a kabinet gradonačelnika Budve je imao milion eura, ali će on da asfaltira ili popravi 20 kilometara seoskih puteva. To je domaćin, to treba Crnoj Gori. Ne trebaju joj ljudi koji svojim nedoličnim ponašanjem mogu da budu sve samo ne prvi ljudi tih gradova ili glavnog grada Crne Gore.

MONITOR: Uslovi za izbore isti su kao ranije.
MILIĆ: Uslovi su čak gori. Izbori će se održati, a da nijedna od 33 preporuke OEBS-a nije usvojena. Vrlo će me interesovati način na koji će predstavnici međunarodne zajednice odgovoriti na zahtjev gospodina Medojevića o pojačanom nadgledanju izbora. Svima onima koji su govorili o bojkotu izbora rekao sam: u redu, hajde da se dogovorimo oko svega toga, samo mi recite jednu instancu u međunarodnoj zajednici koja vas podržava u tome.

MONITOR: Je li to bio razlog zbog kojeg nijeste bili zainteresovani za tu ideju?
MILIĆ: Naravno. U Evropi, gdje imate izlaznost od 30, 40 odsto, ako neko izvede 40, 50 procenata birača, reći će – to je slobodna volja građana hoće li da izađu na izbore ili neće. Mislim da je to gubitnička strategija. Prava strategija je – izaći. Znaš da si na početku u deficitu, znaš da, iako se zaklinju da neće koristiti državna sredstva, koriste ih već, znaš da institucije socijalne zaštite po sjeveru već rade svoje projekte, znaš da Direkcija za puteve asfaltira samo onamo gdje dobije nalog iz DPS- a… Znaš sve to, ali moraš da imaš poštovanje prema onih 150 -190 hiljada ljudi koji su svih ovih godina, znajući sve to, izlazili na izbore. Ti ljudi su i 2009. znali sve to i izašli hrabro i glasali za opoziciju. Šta onda treba da napraviš – izađi na izbore i pravi što manje grešaka. Jer, nije Đukanović kupio sve lične karte. Nije Đukanović i nijesu kriminalci oko njega uspjeli da preplaše sav taj narod. Poštuj te ljude. Pravio si i sam greške, ispravi ih.

MONITOR: Na čelu ste opozicije. Kako vidite svoju odgovornost?
MILIĆ: Ubijeđen sam da, ukoliko energiju koju smo upotrijebili u razgovorima o načinu formiranja lista pretvorimo u energiju da razgovaramo sa građanima, ne treba da se bojimo za rezultat. Ovo je šansa ove generacije političara. Ako SNP ulazi u jednu priču u nju će ući sa svom svojom snagom, svim svojim kapacitetima, svom svojom infrastrukturom. Mislim da postoji vizija, strategiju ćemo definisati. Najvažniji je timski rad, da naučimo da radimo u istom smjeru i da obezbijedimo transparentnost čitavog procesa i odgovornost ukoliko neko napravi greške.

MONITOR: Vlast vas optužuje da ste protiv Crne Gore, pred međunarodnom javnošću i u regionu, uspješno se predstavlja kao „evropska”, dok veći dio opozicije i dalje bije glas „promiloševićevih” snaga.
MILIĆ: Jasno je da su partije iz bloka za zajedničku državu izgubile bitku oko jasnog definisanja svoje pozicije u odnosu na Crnu Goru. Naš veliki problem su predrasude kao posljedica neznanja i nedostatka želje za slušanjem sagovornika. Niko me nikad nije vidio da sjedim dok se intonira himna; iako je SNP bila protiv Ustava, dan nakon usvajanja rekao sam da ćemo ga poštovati. Međutim, hiljadu puta ponovljena neistina o tome da smo mi protivnici Crne Gore postala je istinom. To je jedna od naših grešaka. Ukoliko neko o vama ima određeno mišljenje, nije bitno da li je ono ispravno ili ne, bitno je kojim ćete sredstvima sagovornika ubijediti da je njegovo mišljenje neispravno. Morate djelima to pokazati.

Treba da definišemo najbolju moguću saradnju sa zemljama u okruženju zalažući se za poštovanje međunarodnog prava. Priča o jedinstvenoj Bosni je poštovanje međunarodnog prava. Jasno definisana Dejtonskim sporazumom. Ne možete da imate favorite. Postoje specijalne veze između Republike Srpske i Srbije, ali predsjednik Tadić uvijek kaže da su oni garant poštovanja Dejtonskog sporazuma. Zar treba neko iz Crne Gore da uči nekoga u Republici Srpskoj ili u Federaciji da im je bolje da budu razdvojeni nego da budu zajedno.

MONITOR: Rekli ste da opozicija ima svijest o trenutku u kojem se Crna Gora nalazi – koliko je on važan?
MILIĆ: Nije istorijski. Ali je mogućnost da jasno definišete da ste spremni da iskoristite sve one prednosti koje Crna Gora ima. Ovo je prilika ove generacije i nije teško. Treba da budeš čovjek, da priznaš svoje greške i da kažeš da ovo što radiš nije zbog toga da bi sjutra bio ono što su oni, nego da bi bio bolji.

Kosara K. BEGOVIĆ

Komentari

INTERVJU

DUŠKO VUKOVIĆ, NOVINAR: Mora se naći racionalno prelazno rješenje  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Minimum političke odgovornosti koju sadašnja parlamentarna većina ima prema onima koji su za nju glasali, ali i prema svim građanima i građankama Crne Gore, jeste da kanališu političku energiju nezadovoljstva i nađu racionalan prelazni model upravljanja državom koji će pripremiti vanredne parlamentarne izbore i ostaviti nekontaminiran prostor za neku buduću saradnju

 

MONITOR: Kako vidite ocjenu premijera Zdravka Krivokapića da je na djelu državni udar?

VUKOVIĆ: Vidim lakoću sa kojom barata procjenama neko ko bi, prema dužnosti koju ima u državi koja je formalno demokratska, trebao da bude razuman i odgovoran, i da iz takve perspektive procjenjuje, argumentuje svoje procjene i dijeli ih sa javnošću. Način na koji je to učinio premijer više je bilo nalik marifetluku nekog lošeg spin majstora. No, ovo ne znači da se u nekim slojevima ovog iskaza ne krije tragična istina aktuelne crnogorske političke zbilje, i ne samo aktuelne, nego i one koja joj je prethodila, a to je da mi imamo u dužem trajanju na djelu neku vrstu državnog udara. Hoću da kažem da su ovdje državne institucije bile uglavnom kulise iza kojih se skrivala realna, vaninstitucionalna moć koja je upravljala državom i sudbinama građana i građanki u njoj.

Rodno mjesto ovoga što se sada dešava u političkom životu Crne Gore su upravo te crne kutije vaninstitucionalne i netransparentne moći. Bilo da je ona smještena u vladičanskim odajama, kabinetima  u kojima vijeća krem domaće političke klase ili  onima u kojima se o balkanskim geopolitičkim pitanjima mrsomudi u Briselu, Vašingtonu i Moskvi, a sasvim moguće i u nekim mafijaškim štekovima u regionu i šire. Niko nije od vlasti koja se konstituisala nakon izbora 30. avgusta 2020. godine očekivao da izvedu čaroliju preobražaja društva, ali jeste da institucijama vrati moć i da, na tragu obećane transparentnosti, učini potpuno vidljivim i kontroli podložnim mehanizme zakonitog i pravednog upravljanja javnim poslovima. Desio se, nažalost, upravo kontinuitet starog načina vladanja, koje sada završava u nečemu što liči na melodramske obračune elita u predmodernim društvima.

MONITOR: Kako cijenite ono što se desilo nakon predloga GP URA za formiranje manjinske vlade, inicijative za različite  smjene koje su podnijete, ali i postupke izvršne vlasti?

VUKOVIĆ: Od samih početaka nove, trojedine vlasti i njene kvaziekspertske Vlade nije bilo naročito teško uočiti da su, umjesto armature koja bi  tu vlast dugoročno učinila smisleno održivom, u nju bile ugrađene klice razdora. Glumljenjem iskrenosti u odnosima i zavjetovanosti izbornoj volji dijela naroda koji je glasao za svrgavanje s vlasti Demokratske partije socijalista nije se moglo prikriti nepostojanje jasnog jedinstvenog fokusa u političkom djelovanju, a upravo je to ukazivalo na to da svaki dio ,,osvježavajućeg” političkog trolista ima rezervnu agendu i da je nastoji nametnuti. URA je tu svoju agentu artikulisala kroz ponudu izlaska iz krize preko modela manjinske vlade i to je, konačno, bio znak da svako može da prestane glumiti finoću i dohvatiti se batine koja se držala ispod skuta.

MONITOR: A ideja manjinske vlade, da li je ona izlaz iz političke krize?

VUKOVIĆ:  Mislim da nije. Naprotiv, u aktuelnom političkom kontekstu ideja o manjinskoj vladi onakva kakvu je predložila URA, odnosno koalicija Crno na bijelo može samo političku krizu prevesti na neki drugi kolosjek. To može dodatno zakomplikovati političke prilike u zemlji i odgoditi reforme koje bi vodile ozdravljenu društva i snaženju institucija.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 28. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DRAGO HEDL, HRVATSKI NOVINAR I KNJIŽEVNIK: Nije bilo volje da se učini odmak od Tuđmanove politike

Objavljeno prije

na

Objavio:

Haški sud nije uspio u misiji koja mu je bila povjerna: da osudi glavne aktere krvavog sukoba u raspadu Jugoslavije, a „sitnije ribe“ prepusti lokalnim pravosuđima

 

MONITOR: Prošle jeseni je prošlo 30 godina kako je Hrvatska formalizovala nezavisnost i, istovremeno, otpočeo je rat na teritoriji Hrvatske. Vi ste novinar s velikim iskustvom iz tog perioda. Koliko su tadašnje srpsko rukovodstvo i prevlast pristalica pro-Miloševićeve politike u Predsjedništvu SFRJ, a koliko retorika pobjedničkog HDZ-a i Franje Tuđmana kao i promjena položaja Srba u novom hrvatskom Ustavu, uticali na brutalni rasplet?

HEDL: Dopustite da na to pitanje pokušam odgovorite s „ki bi da bi“, rečenicom koju je izgovorio Franjo Tuđman a koju su onda jezični stručnjaci preveli kao „što bi bilo kad bi bilo“. Moglo se, naravno, da je bilo pameti s obje stane, izbjeći sukob i civilizirano se razići, ali sve je nekako išlo „tuk na utuk“. Teza o „svim Srbima u jednoj državi“ (dakako i s teritorijima na kojima su živjeli), s jedna strane i definiranje Nezavisne Države Hrvatske kako to nije bila samo zločinačka tvorevina, nego i izraz povijesnih težnji hrvatskog naroda“, nikako nije moglo zajedno. Da Milošević nije sanjario o Velikoj Srbiji, a da Tuđman i HDZ nisu relativizirali zločinački režim Ante Pavelića, moglo se normalno razići, poput Čeha i Slovaka i svaka je država mogla nastaviti svojim putem. Tuđman je, recimo, kada je došao na vlast, mogao otići u Jasenovac, pokloniti se žrtvama i reći kako se takav zločin nikada više neće ponoviti i kako će Srbi u novonastaloj hrvatskoj državi imati ista prava kao i Hrvati, a Milošević je mogao pozvati hrvatske Srbe i reći im da priznaju hrvatsku državu kao svoju, jer će u njoj imati sva prava. Ali, toga nije bilo pa se danas svako lamentiranje o tome može svesti na ono citirano: ki bi da bi.

MONITOR: Danas je Hrvatska članica EU i NATO, ali i, reklo bi se, pod jakim uticajem nasljeđa politike prvog hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana koji se, iako partizan i komunistički general, nije ustezao da daje šovinističke izjave, pa i vodi takvu politiku. U izvjesnoj mjeri, opterećeni tim nasljeđem su i neki vrlo visoko pozicionirani dužnosnici iz SDP-a. Ima li tome „lijeka“?

HEDL: Proces detuđmanizacije mogao se elegantno provesti nakon njegove smrti, kada na vlast dolazi koalicija predvođena SDP-om, a na Pantovčaku Stipe Mesić zamjenjuje Tuđmana. Ivica Račan i Dražen Budiša, osovina koalicije SDP-HSLS, koja je došla na vlast početkom 2000. godine nije bila najsretnija. Budiša je bio umjereni nacionalist, Račan je na leđima imao stigmu Saveza komunista, pa je njihova Vlada škripala od samog početka i funkcionirala uz mnogo kompromisa. Na kraju Budiša je napustio koaliciju. Nije bilo volje da se učini odmak od Tuđmanove politike, smatrali su vjerojatno kako je dovoljno da se smanje ovlasti predsjednika Republike, pa su razvlastiti Stipu Mesića i gotovo ga sveli na ulogu fikusa. Mesić je, koliko je mogao, učinio ozbiljan odmak od Tuđmanovog autoritarnog, povremeno i diktatorskog načina vladanja, ali i da je htio, nakon što su mu skresane ovlasti, nije mogao biti „Tuđman nakon Tuđmana“. Onda se na vlast vraća HDZ, dolazi Ivo Sanader, detuđmanizaciju više nitko ne spominje. Njegovu, Tuđmanovu ulogu, trebalo je pažljivo odvagati i smjestiti je na skali između zasluga i zabluda, točno na ono mjesto gdje pripada. To nije učinjeno, pa je danas hrvatska javnost podosta podijeljena oko toga: jedni mu dižu spomenike, drugi po njima šaraju sprejom.

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

RATKA JOVANOVIĆ – VUKOTIĆ, NOVINARKA: Potpis dajem, uspjehu se ne nadam

Objavljeno prije

na

Objavio:

O projektu manjinske vlade znam samo ono što piše u novinama, na osnovu toga ,,potpis dajem, uspjehu se ne nadam”. Citirala sam Lalića, zato što ni prije ni poslije njega niko nije uspio da toliko pronikne u dubinu crnogorskih podjela i težinu njihovih posljedica u prelomnim vremenima…

 

 

MONITOR:  Kako vidite predlog građanskog pokreta URA o formiranju manjinske vlade bez DPS-a i DF-a?

 JOVANOVIĆ – VUKOTIĆ: Jasno je da manjinska vlada nije optimalno nego iznuđeno rješenje, pokušaj da se izborom – uslovno rečeno – manjeg zla zaustavi nepodnošljivo mrcvarenje Crne Gore i svih nas u njoj.

Premijer Zdravko Krivokapić ili nije htio ili nije umio da ispuni obaveze preuzete Sporazumom lidera tri pobjedničke koalicije. Jedino što mu je pošlo za rukom jeste da održi obećanje dato njegovoj crkvi i njenim vjernicima, i to po cijenu raspirivanja podjela koje je izazvao bivši režim.

Evrope  i većih plata premijer se sjetio tek kad je izgubio podršku poslanika i povjerenje birača, nakon višemjesečne uzajamne blokade izvršne i zakonodavne vlasti.

Alternativa predlogu URA-e mogu biti samo novi izbori. Pošto je sasvim izvjesno da će oni donijeti stare rezultate, jedini izlaz i tada će biti – manjinska vlada…

MONITOR: A je li taj prijedlog realan? Demokrate su se već izjasnile da neće dati podršku manjinskoj vladi.

JOVANOVIĆ -VUKOTIĆ:   Demokrate neće dati podršku ni ulasku FK Zeta u Premijer ligu ako taj projekat predloži Dritan Abazović. Njihov animozitet prema lideru URA-e više je za medicinsku nego za političku analizu. Žali bože partije koja je do ulaska u vlast bila vjesnik moderne Crne Gore…

O projektu manjinske vlade znam samo ono što piše u novinama, na osnovu toga ,,potpis dajem, uspjehu se ne nadam”. Citirala sam Lalića, zato što ni prije ni poslije njega niko nije uspio da toliko pronikne u dubinu crnogorskih podjela i težinu njihovih posljedica u prelomnim vremenima…

Činjenica da URA nikad nije igrala na kartu podjela, da je nacionalne strasti stišavala čak i na svoju štetu, da građanska Crna Gora jeste svrha njenog postojanja, preporučuje tu partiju kao okosnicu projekta manjinske vlade.

To što podrška URA-i ne prelazi desetak posto ne znači da njen kurs nije ispravan. Nijesu devedesetih ni ideje liberala, monitorovaca i esdepeovaca imale više pristalica, a danas najmanje dvije trećine Crne Gore podržavaju njen demokratski evropski put…

Ipak, sve i da bude formirana, jedna oročena i iznuđena vlada ne može državu izvući iz političkog, pravnog i ekonomskog haosa koji su većinske vlade stvarale trideset godina.

Otežavajuća okolnost je ponašanje ove sadašnje, odnosno odlazećeg premijera i nekih ministara kojima pogled na svijet ne doseže dalje od ruševina lovćenske kapele.

Ukoliko bude formirana, najvažnija promjena koju bi donijela manjinska vlada bila bi okretanje zemaljskim temama. Ali, da bi do takve promjene došlo, najjače parlamentarne partije morale bi najprije da promijene – sebe.

Naravno da ovakav DPS nikad neće glasati za državnog tužioca za kojeg postoji makar udaljena sumnja da će se baviti svojim poslom.

Naravno da se ovakav DF nikad neće posvetiti slobodi, pravdi i jednakosti drugih naroda osim srpskog, niti se odreći osuđenih zločinaca Mladića i Karadžića, a kamoli (za sada) nevinog Vučića.

MONITOR:  Priča o formiranju manjinske vlade aktuelizovana je nakon posjete visokog američkog zvaničnika Gabrijela Eskobara. Vidite li vezu eventualnog raspleta političke krize u Crnoj Gori sa geopolitikom?

JOVANOVIĆ – VUKOTIĆ:  Sve u Crnoj Gori ima veze sa geopolitikom, ne funkcionišu ni ostale države mimo svijeta. Problem je što mi ne shvatamo da se svojim ponašanjem ne kandidujemo za podršku nego prizivamo staratelje, još otkako smo ranih devedesetih pokazali koliko zla možemo da nanesemo i susjedima i sebi.

Tako to biva kad malobrojni narodi na vrijeme ne nauče da borba protiv stranog okupatora donosi slobodu državi, ali da je za slobodu svakog građanina pojedinačno najvažnije ograničiti moć domaćih gospodara.

Za društvo koje demokratiju upoznaje sa dvjesta godina zakašnjenja svakako je zdravije da čuje savjete ovog Eskobara, Gabrijela, nego da nastavi putem njegovog prezimenjaka Pabla.

Uostalom, ništa nam novo nije rekao ni novi izaslanik SAD-a, ni oni stari iz EU. Država koja hoće u evroatlantske integracije mora poštovati principe NATO-a i Evropske unije. Pravne i političke tekovine Srbije i Rusije možemo početi da preuzimamo kad srpsko-ruske integracije dobiju podršku iznad 50 posto…

MONITOR:  Ukoliko manjinska vlada ipak ne bude prihvaćena, kako će se odvijati politički proces u Crnoj Gori?

JOVANOVIĆ – VUKOTIĆ:  Moraćemo na vanredne izbore iako ćemo nakon njih opet dobiti manjinsku vladu, što je ne samo besmisleno nego i skupo. Izgubićemo još nekoliko mjeseci i koji milion eura da bismo dobili ono što danas odbijemo.

Obrazovno zapušteno, politički nepismeno, finansijski osiromašeno i moralno pogubljeno društvo ponovo će slijediti iste lidere. A oni će, naravno, i dalje biti nesposobni da preuzmu odgovornost vlasti, previše sujetni da prihvate savjete mudrijih, nespremni da izdrže teret vlastite pobjede i nevoljni da se žrtvuju za opšte dobro.

MONITOR: Kako vidite rezultate aktuelne vasti, odnosno Vlade, tokom protekle godine? U prethodnoj kolumni kazali ste da je to „dvanaest mjeseci iz niđe u ništa“.

JOVANOVIĆ – VUKOTIĆ:  Tom naslovu moje kolumne nemam što ni da oduzmem, niti da dodam. Osim da je svako rješenje bolje od ovog mrcvarenja, naročito nakon što je premijer u utorak konačno skinuo masku zbunjenog profesora i pred javnošću pokazao pravo lice.

MONITOR:  Nikšićki paroh Nikola Marojević postavljen je za člana UO UCG-a na prijedlog ministarke prosvjete, kulture, nauke i sporta, Vesne Bratić. Kako komentarišete još jedno u nizu postavljenja, ljudi povezanih sa SPC-om na društveno važne funkcije?

JOVANOVIĆ – VUKOTIĆ:  Potpuno očekivano, nakon što javnost nije reagovala na uvođenje popova u školske savjete. Ništa lično, ne poznajem gospodina Marojevića ali spremna sam da garantujem kako će UCG imati više koristi od njega nego od onog gospodina Bjelice i njemu sličnih. Problem je principijelne prirode, državi državno obrazovanje – crkvi crkveno.

Nemam ništa protiv da obje pravoslavne crkve otvore svoje škole u svakom gradu, ako imaju novca neka to urade i Katolička crkva i Islamska i Jevrejska zajednica, ali popovima, fratrima, imamima i rabinima nije mjesto u sekularnim obrazovnim ustanovama.

MONITOR:  A prisustvo mitropolita Joanikija proslavi neustavnog dana Republike Srpske?

JOVANOVIĆ – VUKOTIĆ:   Kršio je Ustav Bosne i Hercegovine i crnogorski premijer, moglo bi se i mitropolitu Joanikiju progledati kroz prste. Učešće na toj proslavi neoprostivo je zbog onoga što je dovelo do tog ,,praznika”. A dovelo je –  etničko čišćenje Bošnjaka, ratni zločini nad bošnjačkim civilima i genocid u Srebrenici kao završna vojna operacija bez koje Republika Srpska ne bi mogla biti formirana.

MONITOR: Gdje su Crna Gora i region danas u odnosu na duhove devedesetih?

JOVANOVIĆ – VUKOTIĆ: Duhovi devedesetih, nažalost, dobro se drže. Sve dok svi stanovnici Crne Gore ne shvate i ne prihvate istinu da je njihova država u njihovo ime prije tri decenije vodila okupatorski, a ne oslobodilački rat – ne možemo se osloboditi tih duhova.

Za suđenje ratnim zločinicima očigledno smo zakasnili, ali za presudu politici mržnje i rata nikad nije kasno…

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo