Povežite se sa nama

INTERVJU

Šansa ove generacije

Objavljeno prije

na

Predsjednik Socijalističke narodne partije u razgovoru za Monitor objašnjava da dogovore opozicionih parlamentarnih i vanparlamentarnih stranaka o zajedničkom nastupu na lokalnim izborima karakterišu ozbiljnost i odgovornost. – U Crnoj Gori, u kojoj je bilo uobičajeno da se teško sluša sagovornik, a kamoli da se razumije o čemu on govori, desiće se nešto novo. Desiće se nova situacija u kojoj će politički odgovorni ljudi pokušati da pokažu da su alternativa.

MONITOR: Kada će biti potpisani koalicioni sporazumi, hoće li zajedničke liste biti u svih 14 opština?
MILIĆ: Koalicioni sporazum će biti potpisan više kao izjava o volji svih političkih subjekata da nastupe zajedno. Što se tiče SNP-a, ne postoji nikakav problem da to bude u svih 14 opština. Nijesmo definisali datum, zna se da je sjednica Glavnog odbora SNP-a 18. aprila i tada će biti sumiran kompletan postupak. Biće definisani i predstavljeni predlozi opštinskih odbora za svaku opštinu posebno i GO će dati ili neće dati saglasnost na koalicione sporazume. To je formalno. Suštinski, nadamo se da će se svi elementi brzo dogovoriti. Ne postoji više niti jedno važno otvoreno pitanje među političkim partijama koje treba da participiraju na zajedničkoj listi. Ukoliko ga ima, nije tolikog značaja da bismo mogli dovesti u pitanje potpisivanje koalicionog sporazuma.

MONITOR: Jeste li se dogovorili kako će biti raspoređeni mandati i ko će biti nosioci lista?
MILIĆ: To treba da dogovore predstavnici opštinskih odbora. Imam potpuno povjerenje u to da će oni prije svega voditi računa da te liste budu pobjedničke. Kada izađu na ove izbore ljudi će prvi put moći da kažu – zbog ovog čovjeka ću da glasam ovu listu. Do sada je bilo obrnuto – tražili su nekoga zbog koga neće da izađu na izbore. Moramo da se pitamo da li nama trebaju supermeni, da li treba da izmišljamo ko će biti taj ko će izaći na crtu nekome iz DPS-a. Da su znali da vladaju, bila bi bolja situacija u Crnoj Gori.

MONITOR: DPS pita: ko još vjeruje da oni imaju boljeg od Miomira, Mugoše, Tarzana Miloševića, Filipa Vukovića…
MILIĆ: Ne bih ni dana bio predsjednik SNP-a da u okviru naše partije nema boljih nego što su pomenuta gospoda. Jadna je Crna Gora ako u njoj nema boljih.

MONITOR: Mislite li da je negdje, u interesu opozicije, trebalo odstupiti od zahtjeva da nosilac liste bude čovjek iz SNP-a?
MILIĆ: Neko je tražio da SNP uđe u ovu priču, nakon toga je govorio o rezultatima parlamentaranih izbora 2009. godine. Prihvatili smo, bez obzira na to što smo i u Mojkovcu i na Cetinju, ako bismo gledali matematiku, značajno porasli. Ne postoji sa moje strane nikakav ultimatum, ali neko mora da mi odgovori na pitanje – a zašto ne? Zašto da ne budu u svih 14 iz SNP-a?

MONITOR: Mnogi smatraju da je za opoziciju ključ uspjeha izbora u visokoj izlaznosti. Kakva će biti kampanja opozicije?
MILIĆ: Dogovorili smo se da, u ime koalicije, ja budem taj ko će da napravi razrez po opštinama koliko potpisa podrške treba da bude za našu listu. Postojaće obaveza svih da, shodno participaciji na listi, obezbijede tačno definisani broj potpisa. U toj komunikaciji sa građanima treba prepoznati šta je to što treba da uradi koalicija da bi bila alternativa. Nema boljeg istraživanja i bolje kampanje od razgovora sa građanima. Razgovora u kojima ste spremni da prihvatite da vaš program nije savršenstvo. ‘Bolje, pravednije, poštenije’ – to je samo sintagma. To treba pokazati. Da vidimo kako je moguće da tri opštine u kojima su gradonačelnici iz SNP-a nemaju problema sa zaduživanjem, ne moraju da prodaju milione i milione kvadrata svoje zemlje da bi finansirali možda nekom kampanju, možda drugome pokrivanje dugova.

Poštovaćemo principe koji su nam vratili snagu. Najlakše možete da odredite kakav je ko kada vidite koliko mu, kad padne, treba vremena da ustane. SNP je ustao na posljednjim parlamentarnim izborima, sada mu je obaveza da bude na čelu grupacije političkih partija koje smatraju da Crna Gora zaslužuje bolje nego što sada ima.

MONITOR: Kakve rezultate očekujete?
MILIĆ: Shodno rezultatima sa parlamentarnih izbora, prije samo godinu dana, imamo šansu da u dvanaest od četrnaest opština obezbijedimo vlast.

MONITOR: Na čemu temeljite optimizam?
MILIĆ: Nikad nijesam bio ni optimista ni pesimista. Matematika mi je draga i smatram da ukoliko ste nešto napravili nekada, valjda ćete težiti da budete bolji. Rezultati od 29. marta 2009. pokazuju da u 12 od 14 opština imamo šansu. Smatramo da, u korpusu onih koji nijesu izašli na izbore, najveći dio hoće da glasa za promjene u Crnoj Gori. To su dovoljni motivi. Ono što su brojke treba pretvoriti u glasove, a te glasove morate da zaslužite. Ne možete doći samo i barjačiti po Crnoj Gori i govoriti – evo, mi smo se sastali. Pa, šta ako smo se sastali. Kada javnost u Crnoj Gori bude imala priliku da se upozna sa strukturom lista, kada vidi da, jedan pored drugog, stoje i onaj ko je iskreno bio za nezavisnu Crnu Goru i onaj ko je iskreno bio za zajedničku državu, tada može da se ostvari sinergetski efekat. U tom trenutku može da se kaže: prešli smo most, rijeku koja nas je razdvajala. Tada možemo da govorimo o patriotizmu na crnogorski način, patriotizmu gdje ćete razmišljati o svojoj djeci.

MONITOR: Šta bi se promijenilo ako opozicija pobijedi u nekom gradu?
MILIĆ: Lokalne samouprave su u vrlo teškoj situaciji, naročito ove gdje su gradonačelnici iz DPS-a. Imaju stotinu sedamdeset miliona duga koji je priznat, ne računajući otpisane dugove. Dan pred izbore moraće se znati koliko je ko zadužio koji grad i da će oni koji glasaju za DPS glasati za to da vraćaju te dugove. Mi ćemo napraviti reviziju pa vidjeti odgovornost svakoga pojedinačno. Veselin Bakić, gradonačelnik Andrijevice, će možda imati za ovu godinu budžet 700 hiljada eura, a kabinet gradonačelnika Budve je imao milion eura, ali će on da asfaltira ili popravi 20 kilometara seoskih puteva. To je domaćin, to treba Crnoj Gori. Ne trebaju joj ljudi koji svojim nedoličnim ponašanjem mogu da budu sve samo ne prvi ljudi tih gradova ili glavnog grada Crne Gore.

MONITOR: Uslovi za izbore isti su kao ranije.
MILIĆ: Uslovi su čak gori. Izbori će se održati, a da nijedna od 33 preporuke OEBS-a nije usvojena. Vrlo će me interesovati način na koji će predstavnici međunarodne zajednice odgovoriti na zahtjev gospodina Medojevića o pojačanom nadgledanju izbora. Svima onima koji su govorili o bojkotu izbora rekao sam: u redu, hajde da se dogovorimo oko svega toga, samo mi recite jednu instancu u međunarodnoj zajednici koja vas podržava u tome.

MONITOR: Je li to bio razlog zbog kojeg nijeste bili zainteresovani za tu ideju?
MILIĆ: Naravno. U Evropi, gdje imate izlaznost od 30, 40 odsto, ako neko izvede 40, 50 procenata birača, reći će – to je slobodna volja građana hoće li da izađu na izbore ili neće. Mislim da je to gubitnička strategija. Prava strategija je – izaći. Znaš da si na početku u deficitu, znaš da, iako se zaklinju da neće koristiti državna sredstva, koriste ih već, znaš da institucije socijalne zaštite po sjeveru već rade svoje projekte, znaš da Direkcija za puteve asfaltira samo onamo gdje dobije nalog iz DPS- a… Znaš sve to, ali moraš da imaš poštovanje prema onih 150 -190 hiljada ljudi koji su svih ovih godina, znajući sve to, izlazili na izbore. Ti ljudi su i 2009. znali sve to i izašli hrabro i glasali za opoziciju. Šta onda treba da napraviš – izađi na izbore i pravi što manje grešaka. Jer, nije Đukanović kupio sve lične karte. Nije Đukanović i nijesu kriminalci oko njega uspjeli da preplaše sav taj narod. Poštuj te ljude. Pravio si i sam greške, ispravi ih.

MONITOR: Na čelu ste opozicije. Kako vidite svoju odgovornost?
MILIĆ: Ubijeđen sam da, ukoliko energiju koju smo upotrijebili u razgovorima o načinu formiranja lista pretvorimo u energiju da razgovaramo sa građanima, ne treba da se bojimo za rezultat. Ovo je šansa ove generacije političara. Ako SNP ulazi u jednu priču u nju će ući sa svom svojom snagom, svim svojim kapacitetima, svom svojom infrastrukturom. Mislim da postoji vizija, strategiju ćemo definisati. Najvažniji je timski rad, da naučimo da radimo u istom smjeru i da obezbijedimo transparentnost čitavog procesa i odgovornost ukoliko neko napravi greške.

MONITOR: Vlast vas optužuje da ste protiv Crne Gore, pred međunarodnom javnošću i u regionu, uspješno se predstavlja kao „evropska”, dok veći dio opozicije i dalje bije glas „promiloševićevih” snaga.
MILIĆ: Jasno je da su partije iz bloka za zajedničku državu izgubile bitku oko jasnog definisanja svoje pozicije u odnosu na Crnu Goru. Naš veliki problem su predrasude kao posljedica neznanja i nedostatka želje za slušanjem sagovornika. Niko me nikad nije vidio da sjedim dok se intonira himna; iako je SNP bila protiv Ustava, dan nakon usvajanja rekao sam da ćemo ga poštovati. Međutim, hiljadu puta ponovljena neistina o tome da smo mi protivnici Crne Gore postala je istinom. To je jedna od naših grešaka. Ukoliko neko o vama ima određeno mišljenje, nije bitno da li je ono ispravno ili ne, bitno je kojim ćete sredstvima sagovornika ubijediti da je njegovo mišljenje neispravno. Morate djelima to pokazati.

Treba da definišemo najbolju moguću saradnju sa zemljama u okruženju zalažući se za poštovanje međunarodnog prava. Priča o jedinstvenoj Bosni je poštovanje međunarodnog prava. Jasno definisana Dejtonskim sporazumom. Ne možete da imate favorite. Postoje specijalne veze između Republike Srpske i Srbije, ali predsjednik Tadić uvijek kaže da su oni garant poštovanja Dejtonskog sporazuma. Zar treba neko iz Crne Gore da uči nekoga u Republici Srpskoj ili u Federaciji da im je bolje da budu razdvojeni nego da budu zajedno.

MONITOR: Rekli ste da opozicija ima svijest o trenutku u kojem se Crna Gora nalazi – koliko je on važan?
MILIĆ: Nije istorijski. Ali je mogućnost da jasno definišete da ste spremni da iskoristite sve one prednosti koje Crna Gora ima. Ovo je prilika ove generacije i nije teško. Treba da budeš čovjek, da priznaš svoje greške i da kažeš da ovo što radiš nije zbog toga da bi sjutra bio ono što su oni, nego da bi bio bolji.

Kosara K. BEGOVIĆ

Komentari

INTERVJU

DRAGIŠA JANJUŠEVIĆ, ANALITIČAR:  Nema promjena uz iste matrice

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ako nagrade i nagrađeni budu projektovani po ideološkoj ili partijskoj matrici, a ne strukovnoj , onda smo jako malo ili gotovo ništa uradili sa očekivanim promjenama nakon 30. avgusta prošle godine

 

MONITOR: Ove sedmice najavljeno je da postoji većina za usvajanje budžeta, sa kojim se kasni više mjeseci. Iako je od početka bilo jasno da nova Vlada neće biti stabilna, odavno se govori o njenoj rekonstruciji, a sada i o novim izborima. Šta to sve znači za crnogorsko društvo i kako vidite dalji ishod ovih procesa?   

JANJUŠEVIĆ: Sva ova dešavanja oko usvajanja budžeta, trvenja unutar parlamentarne većine i Vlade, priča oko rekonstrukcije Vlade poslije šest mjeseci njenog formiranja, govori samo o činjenici da mi prolazimo porođajne bolove demokratije poslije 30 godina simuliranja višestranačja i demokratičnosti. To svakako znači da kao građansko društvo izuzetno sporo sazrijevamo, da je taj plemenski korijen veoma dubok i da su ostaci te svijesti jako prisutni i vidljivi. Sigurno će biti potrebna minimum dva izborna ciklusa da se ustabilimo i konsolidujemo kao demokratija koja će biti servis građana a ne partija.

MONITOR: Prethodne sedmice izabran je novi mitropolit MPC.  Kako vidite događaje koji su prethodili tom izboru, kao i sam doček mitropolita? Da li je dio nove parlamentarne većine, ali i Vlade, u neprimjerenom odnosu sa  SPC u Crnoj Gori, ali i Beogradom,  i šta su posljedice toga?

JANJUŠEVIĆ: Crkva se već duži vremenski period, gotovo 30 godina, svojevoljno ili ne, nalazi u političkom kontekstu, a pogotovo od usvajanja Zakona o slobodi vjeroispovijesti, krajem 2019. Crkva je takođe imala presudan uticaj u parlamentarnim izborima avgusta 2020. Sve to govori da je ona i dalje akter političkih odnosa Vlade i parlamentarne većine, opet možda ne toliko svojim voljom koliko političkom i partijskom inercijom, pogotovo onih subjekata koje je doživljavaju kao nesporan autoritet i čiju bi naklonost željeli da imaju ubuduće. Sve to pomalo baca sjenku na ustavni koncept našeg društva kao građanskog, prije svega. Iskreno vjerujem da će demokratski procesi u Crnoj Gori posložiti sve subjekte u društvu onako kako je Ustav definisao, a to je da su crkva i država odvojeni i da građanski koncept ove države ne smije biti upitan nijednog trenutka.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 11. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

Dobrica Veselinović, politikolog i građanski aktivista, Inicijativa ,,Ne davimo Beograd”: Pravi problemi i izazovi 21. vijeka su iznad nacionalnih podjela    

Objavljeno prije

na

Objavio:

Mislim da se talas promjena osjeća svuda u regionu i to je optimizam koji se vidi. Naravno, to se neće desiti, niti treba da se desi preko noći, već postepeno i sporo, ali baš zato će i ta promjena biti suštinska i održiva

 

MONITOR: Prije nekoliko dana bili ste jedan od predstavnika opozicije koji se sastao sa Metjuom Palmerom, specijalnim izaslanikom Stejt departmenta za Zapadni Balkan. Da li to, možda, znači da će se nova američka administracija, zainteresovati za urušavanje sloboda i institucija u Srbiji o čemu ste, kako ste izjavili, razgovarali sa Palmerom? I  hoće li to ići dalje od ovakvih razgovora?

VESELINOVIĆ: Ovaj sastanak je organizovan u sklopu višednevne posete Metju Palmera Balkanu. A njega smo, kao i uostalom i druge strane diplomate, ovom prilikom upoznali sa trendom urušavanja institucija i opšteg pada demokratije u našoj zemlji, kao i na razloge koji su doveli do bojkota izbora u junu 2020. godine.

Poseban fokus bio je na brojnim napadima na predstavnike opozicionih pokreta, nezavisnih medija i organizacija civilnog društva koje dolaze od strane Srpske napredne stranke. Takođe, govorili smo o sveprisutnoj korupciji i nesposobnosti državnih organa i lokalne samouprave da reše izazove sa kojima se naša zemlja suočava u 21. veku, kao što su klimatske promene, energetska tranzicija i saradnja u regionu.
Videćemo uskoro koliko su ove naše signale ozbiljno shvatili.

MONITOR: Već više godina ste u javnosti prepoznati kao „lice“ Inicijative Ne davimo Beograd. Na posljednjim beogradskim izborima dobili ste nešto više od tri procenta glasova, a parlamentarne i opštinske izbore 2020. ste bojkotovali. U javnosti se pominjete kao jedan od mogućih kandidata za gradonačelnika Beograda, na izborima 2022. Ima li pobjede 2022. bez jedinstvene podrške opozicije kandidatima  za predsjednika Srbije i gradonačelnika glavnog grada?

VESELINOVIĆ: Što se tiče jedinstvene opozicije, mislim da je to uzaludno očekivanje, i da se ne može i neće desiti. To se inače već pokazalo u dva primera – Savez za Srbiju i Ujedinjena opozicija Srbije. Ljudi hoće nove politike i nove ljude.
Mislim da je važno da se ljudima ponudi program i da što veći broj ljudi izađe na birališta, kad budu bolji uslovi i da izaberu u skladu sa svojim preferencijama. Da li je to tri, pet ili deset kolona, mislim da to nije važno. Treba nam velika izlaznost i veliki broj različitih programa. To bi rezultiralo time da ljudi imaju da biraju nešto za šta su, a ne za nešto protiv čega su.
Što se nas tiče, to je plan ,,Za! dobar grad” koji smo sastavili i koji prezentujemo i u krajnoj liniji, živimo.

Nastasja RADOVIĆ
Pro;itajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 11. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DALIBORKA ULJAREVIĆ, IZVRŠNA DIREKTORKA CENTRA ZA GRAĐANSKO OBRAZOVANJE: Na gubitku su građani

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vanredni izbori trenutno ne odgovaraju nijednom političkom subjektu, pa čak ni opozicionom DPS-u koji se teško oporavlja od 30. avgusta, ali i ne pokazuje sposobnost adekvatne unutrašnje rekonstrukcije koja bi mu proširila koalicioni kapacitet. Znači, kraj ove Vlade nije tako blizu, ali teško da ona može izdržati puni četvorogodišnji mandat

 

MONITOR: Kako vidite ocjene u najnovijem Nezvaničnom dokumentu EK o stanju u poglavljima 23 i 24?

ULJAREVIĆ: Mi smo nedavno, i u kratkom razmaku, dobili dva važna dokumenta iz Evropske unije.

Jedan je nikad opširnija Rezolucija Evropskog parlamenta, a drugi je Nezvanični dokument Evropske komisije. Oba dokumenta pokazuju da se u EU sve bolje vide nedostaci našeg sistema i da se sve eksplicitnije ukazuje na izazove, ali i upire prst u odgovorne. Takođe, čita se i zabrinutost zbog visokog stepena polarizacije u društvu i poziva na politički dijalog kao održiv način prevazilaženja problema.

Proces progovora je poslije početnog entuzijazma i dobrog zamajca udario u zid kada je prethodna vlast shvatila da se time urušavaju njeni monopoli moći. Nažalost, ni nova vladajuća struktura taj proces nije oživjela a danas je i u tehničkom pogledu situacija kompleksnija. Nezvanična klauzula balansa je odavno na snazi a neizvjesno je kad će proces biti otkočen.

Na to opominje i posljednji Nezvanični papir naglašavajući da ispunjavanje prelaznih mjerila ne zavisi samo od primjene akcionih planova i strateških dokumenata već da uključuje i demonstraciju jače političke volje na nivou Vlade da adresira postojeće izazove, osobito one koji se odnose na oblasti koje pokriva poglavlje 23 i one koja su u nadležnosti Ministarstva pravde i ljudskih i manjinskih prava. Uz ovo je EK poslala i jasnu poruku kad je riječ o odnosu suočavanja sa prošlošću i ratnim zločinima, koja bi morala zvoniti u glavi poslanicima i onima u Vladi koji su i dalje spremni da stoje uz ministra Leposavića.

MONITOR: U dokumentu se, između ostalog, ovdašnjim vlastima sugeriše da hitno moraju izabrati šefove i članove radnih grupa za ta poglavlja. Da li to znači da ovoj Vladi nijesu prioritet evropske integracije?

ULJAREVIĆ: Crna Gora ove godine obilježava devet godina od otvaranja pregovora o pristupanju sa EU, a prošlo je i skoro  deceniju i po od potpisivanja Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju sa EU, odnosno nešto više od deceniju od kada je postala kandidat za članstvo u EU.

Ovaj podsjetnik ukazuje da postavljamo rekorde u dužini ovog procesa a da se dominantno krećemo u začaranom krugu u kojem presudnu ulogu imaju tzv. veto igrači, ma iz koje političke ili vezane ekonomske ili kriminalne strukture oni dolazili. Danas, kad bi trebali biti makar administrativno kapacitirani, pregovaračka struktura države Crne Gore sa EU je u rasulu i, što je još gore, bez ideje daljeg restrukturiranja. Nakon šest mjeseci rada ove Vlade, jasno je da tu podbacila Vlada odnosno da tu nije bila ni na minimumu očekivanog rezultata da imenuje šefove radnih grupa.

Voljela bih da se varam, ali čini mi se da prioritet ove Vlade nije evropeizacija društva i države, iako je to nesumnjivo želja većinske Crne Gore. Od prihvatanja i dosljedne primjene evropskih standarda i najboljih praksi bježala je, u posljednjem periodu, i stara vlast. Pregovori o pristupanju EU nijesu švedski sto sa kojeg naši donosioci odluka mogu uzeti što im se dopada a ostalo ignorisati. Mnogo je tu neugodnih stvari koje se moraju uraditi kako bi se kao društvo uredili. Vladajuća struktura, za sada, ne pokazuje razumijavanje tog procesa niti spremnost da ga valjano sprovede. A konkretnih rezultata neće biti bez neupitne političke volje i snažne i organizovane pregovaračke strukture.

MONITOR: Kako doći do te političke volje i dobre pregovaračke strukture?

ULJAREVIĆ: S obzirom da je danas u Crnoj Gori evropska ideja jedna od rijetkih koja ima snažan progresivni, integrišući i kohezivni potencijal, upravo ta ideja treba da bude polazna tačka u nalaženju saglasnosti o nekim ključnim pitanjima i uspostavljanju tzv. crnogorskog mjerila.

MONITOR: Crnogorskog mjerila?

ULJAREVIĆ: Namjerno i često koristim sintagmu crnogorsko mjerilo kao paralelu briselskim mjerilima koje smo dobili kako bismo postupno zatvarali pregovaračka poglavlja a koja su nerijetko tehničkog karaktera. Cijenim da u našem kontekstu te obaveze prema EU ne mogu biti ispunjene ako nemamo usaglašenost oko crnogorskog mjerila koje nosi vrijednosni i politički sadržaj.

Previše je razlika među nama i zato ključni cilj treba da nam bude pronalaženje vezivnog tkiva da se naše razlike, makar oko nekih važnih pitanja, prevaziđu. To nam nije zacrtano nikakvim briselskim mjerilima, i zato je to ono mjerilo koje mi ovdje u Crnoj Gori treba da postavimo kao osnov demokratizacije i evropeizacije našeg društva i da na njemu dosljedno radimo.

MONITOR: Ima li još znakova da ova Vlada ima neke druge prioritete?

ULJAREVIĆ: Promjena loše vlasti bila je neophodna. Niko nije očekivao da time svi naši problemi budu riješeni. Ta promjena je trebalo da otvori put da se koriguju defekti bivše vlasti i da se uđe u novu fazu konsolidovanja demokratskog poretka u Crnoj Gori uz prioritete zasnovane na javnom interesu.

Međutim, ne samo da se mnogi raniji problemi ne rješavaju nego se javljaju  i aveti za koje smo vjerovali da su iza nas. Vidljiva je i konfuzija kad je riječ o prioritetima, ugroženost građanskog koncepta države, uz olako preuzimanje loših praksi stare vlasti kad je riječ o netransparentnosti, ali i zloupotrebi funkcija.

Na primjer, bizaran je, a ilustrativan, primjer bahatosti zamjenika generalnog sekretara kojem je konstatovano od strane nadležnih organa i kršenje niza, i to ne samo saobraćajnih, propisa a da ova Vlada tvrdoglavo drži tog čovjeka na istoj poziciji. Sa kojim kredibilitetom onda Vlada može govoriti o bahatostima i nekažnjivosti kod prethodne vlasti?

MONITOR: Izmjenama tužilačkih zakona otvara se mogućnost oslobađanja tužilaštva. No, mislite li da je to dovoljno da se konačno naprave suštinski koraci u poglavljima 23 i 24? 

ULJAREVIĆ: Mi smo u CGO-u i ranije ukazivali da je  tužilačka organizacija u Crnoj Gori neefikasna i da konstelacija unutar ovog organa ne doprinosi učinkovitoj borbi protiv korupcije i organizovanog kriminala, a sjetimo se samo načina adresiranja afera Snimak, Koverta, itd. To naglašava i potrebu da reforme budu u skladu sa standardima i najboljim praksama. Znači, isto kao što se sa ovim tužilaštvom ne može graditi funkcionalna vladavinu prava, ne može se napredovati ni ako se jedan politički uticaj zamijeni drugim.

Ovo pitanje je moralo biti mnogo otvorenije i stručnije iskomunicirano sa evropskim partnerima, jer crnogorske vlasti nemaju tu ni naslijeđenog ni mnogo novog kredibiliteta da bi njime bagatelisali.

MONITOR: Kako vidite dešavanja koja su pratila izbor novog mitropolita Mitropolije crnogorsko-primorske? Brine li vas to što se premijer i dio parlamentarne većine više bave crkvenim pitanjima od reformi neophodnih za ulazak u EU?

ULJAREVIĆ: Takvim pristupom premijer i dio parlamentarne većine prave višestruku štetu državi Crnoj Gori.

Naime, osim što daju doping injekcije DPS-u i drugim partijama u opoziciji jačajući dobijeni klerikalni oreol, oni time dovode u pitanje karakter države Crne Gore, kao i jedini dobar dio u politici prethodne vlasti – spoljno političke prioritete.

Imam poštovanje prema ljudima koji su vjernici, ali ekstenzivna javna demonstrancija religijskih uvjerenja je, u najmanju ruku, neumjesna kad se radi o bilo kome a posebno o zvaničnicima. Dodatno, u slučaju zvaničnika i neodgovorno u jednom multikulturalnom i multinacionalnom malom društvu, kakvo je crnogorsko.

Klijentelistička zaostavština DPS-a neće nestati s molitvama niti uz bilo čiji blagoslov. Da bi se država revitalizaovala potreban je posvećen rad, znanje i širina prema različitostima.

MONITOR: Gdje nas može odvesti politička kriza vlasti?

ULJAREVIĆ: Politička kriza ovdje nije novost, već prije jedna konstanta. Ova će trajati još, bivajući sve mučnije kako direktnim akterima, bilo da iniciraju ili primaju udarce, tako i onima koji to posmatraju sa strane.

Vanredni izbori trenutno ne odgovaraju nijednom političkom subjektu, pa čak ni opozicionom DPS-u koji se teško oporavlja od 30. avgusta, ali i ne pokazuje sposobnost adekvatne unutrašnje rekonstrukcije koja bi mu proširila koalicioni kapacitet.

Znači, kraj ove Vlade nije tako blizu, ali teško da ona može izdržati puni četvorogodišnji mandat.

U konačnici, i to treba naglašavati, na gubitku su građani Crne Gore čiji kvalitet života trpi.

MONITOR: Kako ocjenjujete to što je Odbor za ljudska prava predložio Skupštini da se ne usvoji Rezolucija o Srebrenici? Ili, to što u Skupštini nema jasne poruke i većine da se smijeni ministar pravde koji negira taj zločin?

ULJAREVIĆ: Ta odluka Odbora je poražavajuća i jača negativne trendove relativizacije tog najmasovnijeg zločina izvršenog na tlu Evrope poslije II svjetskog rata, ali i međunarodnih sudskih odluka i obavezujućih međunarodnih dokumenata što je ograničavajuće za dalju suštinsku demokratizaciju crnogorskog društva.

U Crnoj Gori postoji kontinuitet neadekvatnog bavljenja pitanjima iz domena tranzicione pravde. Nažalost, to je sada naglašeno kroz rad nove vladajuće većine u Skupštini, ali i Vlade, jer se tim temama prilazi uz negiranje činjenica. Time se intenzivira opasna igra sa prošlošću zarad sticanja političkih poena u dijelu biračkog tijela dok kao društvo regresiramo. Upravo takva klima je obavezivala novu većinu da dobijemo nedvosmislen stav Skupštine o osudi genocida u Srebrenici i uspostavljanju mehanizama koji su dio kulture sjećanja.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo