Povežite se sa nama

INTERVJU

Svjedoci istinske umjetnosti

Objavljeno prije

na

Novljanin, Boris Kraljević je jedini crnogorski muzičar koji je završio i redovne i postdiplomske studije na čuvenom Državnom Konzervatorijumu Čajkovski u Moskvi. Tokom školovanja učestvovao je na nacionalnim (širom nekadašnje Jugoslavije) i međunarodnim takmičenjima, osvajajući prve i specijalne nagrade. Potom su uslijedili nastupi u mnogim zemljama Evrope, Sjeverne i Južne Amerike, Afrike i Azije. Uz koncertiranje širom svijeta, Kraljević paralelno vodi i majstorske kurseve. Redovni je profesor na Nanyang Academy of Fine Arts u Singapuru, a na Muzičkoj akademiji u Sarajevu i Akademiji lepih umetnosti u Beogradu, kao gostujući profesor, u akademskom zvanju redovnog profesora. Umjetnički je direktor međunarodnog festivala Dani muzike u Herceg Novom. Uspjesi u pedagoškom radu i doprinos predstavljanju kulture Crne Gore u svijetu, donijeli su mu, osim članstva u žirijima uglednih međunarodnih takmičenja i značajna državna priznanja i umjetničke nagrade, te počasna mjesta u savjetima međunarodnih festivala i asocijacija u Rusiji, Českoj, Južnoj Koreji i Singapuru.

MONITOR: Objasnite nam značaj Vašeg učestvovanja na Gala koncertu u Singapuru, Šopenu u čast ?
KRALJEVIĆ: Ko imalo prati i informiše se o muzici, a i kulturi uopšte, zna da se ove godine širom svijeta obilježava 200 godina od rođenja velikog kompozitora. Malo ko u muzičkoj umjetnosti može da se uporedi sa iskrenošću, izražajnošću i sugestivnim predavanjem emocija, kao i muzičkim ukusom Frederika Šopena, što je razlog stalnog i ponovnog interesa za njegovu ličnost i opus.
Sa velikom radošću sam prihvatio poziv za nastup početkom februara u jednoj od najznačajnijih singapurskih koncertnih dvorana, Lee Foundation Teatra, i tom prilikom izveo Uspavanku (Berceuse) op. 57 i Baladu br.2 u F Duru, op. 38. Moje kolege pijanisti sa Nanyang Academy of Fine Arts su, kao i ja, izveli program po ličnom izboru, a u do posljednjeg mjesta ispunjenoj sali bio je veliki broj mladih ljudi. Član sam Singapore Chopin Society i aktivno uključen u pripremu Međunarodnog pijanističkog takmičenja koje nosi ime poljskog kompozitora. Prihvatio sam i poziv za članstvo u žiriju na Međunarodnom Šopenovom takmičenju u glavnom gradu Malezije, Kuala Lumpuru. Ove godine ćemo, naravno, i na hercegnovskim Danima muzike imati programe posvećene velikom jubileju.

MONITOR: Prepričajte nam kritiku Vašeg resitala u Singapuru, povodom izlaska novog CD-a, koju je napisao kritičar najtiražnijeg i najuticajnijeg lista u državi, Čang Tou Liang.
KRALJEVIĆ: Hvala Vam na interesu, ako mislite da će to čitaocima Monitora biti zanimljivo, onda bolje citirajte: ,,Crnogorski pijanista Boris Kraljević, profesor na Nanyang Academy of Fine Arts, odsvirao je 13 djela Johanesa Bramsa, kompletne opuse 117, 118 i 119. Posjedujući raznovrsnu tehniku i sve predispozicije, pogodio je u srce muzike. Rijetko kada je ova muzika bila tako dobro osmišljena i veličanstveno realizovana …”
,,Intermezzo u es molu, op 118 br. 6 sa svojim dubokim i tamnim mislima je najznačajniji dio opusa, Kraljević je izveo usredsređen poput antičkog filozofa…”
,,Rapsodija u Es- duru, dobila je energiju i silu koju zaslužuje i malo ko je mogao da je izvede sa takvom snagom i oštrinom, zatvarajući koncert na nevjerovatan način”.
,,Bili smo svjedoci istinske umjetnosti”.

MONITOR: Ministarstvo kulture, sporta i medija Crne Gore je na dva konkursa za sufinasiranje projekata iz oblasti kulturno-umjetničko stvaralaštvo (za 2008. i 2009.) odbilo da podrži izdavanje vašeg kompakt diska. O kakvim je ,,nepotpunim preporukama” riječ?
KRALJEVIĆ: Radi se o tome da je pijanista Boris Kraljević sasvim nepoznat Ministarstvu kulture i trebalo je ne znam koliko utrošenog papira i riječi da se činovnici i „stručna komisija” uvjere o kome se radi i da procijene da li je vrijedan podrške ! Bezobrazluk i loše namjere, poznato je, postoje svuda, ali su se ovom prilikom manifestovali tamo gdje uopšte ne bi trebalo da ih bude. Interesantno je da su mi na prethodnom konkursu (za vrijeme mandata prethodnog ministra) odobrena sredstva za snimanje i izdavanje CD-a sa dijelima W.A.Mozarta. Koji su razlozi pokušaja da se uspori ili u potpunosti onemogući izdavanje narednog kompakt diska pokušao sam da saznam direktno se obraćajući aktuelnom ministru, gospodinu Branislavu Mićunoviću, ali bez uspjeha. Dobio sam odgovor koji je potpisala zamjenica ministra, sa besmislenim i jadnim pravdanjem odluke komisije – nepotpune preporuke i navodni nedostatak dokumenta, kojeg po uslovima konkursa i nije trebalo priložiti!
Ministarstvo kulture nije nikada, baš nikada, javnosti predočilo rezultate ulaganja u projekte putem konkursa, kao i da li su sredstva u slučaju nepoštovanja jasno određenog roka za realizaciju Ministarstvu bila vraćena!

MONITOR: Ko je, na koncu, podržao izdavanje vašeg CD-a i gdje ste sve sa tim repertoarom koncertirali?
KRALJEVIĆ: Kada sam riješio da je dobar momenat za kvalitetan zapis ovog programa u studiju, bez imalo razmišljanja sam se obratio instituciji koja upravo egzistira da bi, između ostalog, podržala ovakve i slične projekte – Ministarstvu kulture. Poslije uredno ispoštovane procedure, odnosno svih uslova konkursa, iz odgovora sam shvatio da sam veoma pogriješio što sam ih uznemirio svojim umjetničkim idejama, te da bi najbolje bilo da ih ubuduće realizujem podalje od Crne Gore. Da nisam potpuno nepoželjan u domovini, pokazalo mi je razumijevanje Zavoda za međunarodnu naučnu, kulturno-prosvjetnu i tehničku saradnju iz Podgorice (ZAMTES), kao i Sekretarijata za kulturu glavnog grada. Ono što je, pretpostavljam, kod činovnika i „stručne komisije” Ministarstva kulture izazvalo podsmijeh i prezir (mislim na moju ideju da afirmisani crnogorski umjetnik kvalitetno zabilježi na trajnom snimku Bramsova klavirska djela, napisana u njegovoj, po mnogima, najzrelijoj fazi i koja spadaju u sam vrh klavirske i muzičke literature) naišlo je, i to odmah, na velike simpatije i podršku Akademije u Singapuru na kojoj predajem, kao i Lee fondacije. Njima nije ni palo na pamet da ignorišu ili da svojim nečinjenjem osujete moju umjetničku djelatnost, bez obzira što se radi o umjetniku i pedagogu koji nije njihov državljanin!

MONITOR: U oktobru prošle godine u Palati Ujedinjenih nacija u Ženevi, prezentovali ste našu zemlju. O kakvoj je promociji riječ?
KRALJEVIĆ: Crna Gora se po prvi put predstavila nastupom svog umjetnika u Palati Ujedinjenih nacija. Sa velikim zadovoljstvom sam prihvatio poziv ZAMTES-a da izvedem solistički koncert. Vidno raspoloženoj publici u prepunom auditorijumu sam odsvirao i tri dodatka, a odgovornim ljudima iz Zavoda, kao i Ministarstva inostranih poslova i naše ambasade u Švajcarskoj je zasigurno prijao veliki broj visokih predstavnika mnogih država svijeta.

MONITOR: Često ste na putu. Letite s jednog na drugi kraj zemljine hemisfere. Gdje se najbolje osjećate i koliko ste zavisni od matice Crne Gore?
KRALJEVIĆ: Poziv koncertnog pijaniste, kao i bavljenje pedagogijom, podrazumijeva česta gostovanja na različitim, i, ponekad, vrlo dalekim mjestima, je ispunjenje moje želje iz ranog djetinjstva i smatram da nemam pravo da se žalim na umor ili nedostatak vremena za druge stvari koje volim. Nastupam na velikom broju koncerata, a od onih sam pedagoga koji nisu samo ime na spisku zaposlenih na Akademiji na kojoj predaju, već imam dosta studenata o čijem napretku i sazrijevanju veoma vodim računa. To sve nimalo nije lako uskladiti sa željom da Dani muzike budu iz godine u godinu sve bolji ili sa brojnim seminarima koje održim. Ipak, ono što zaista deprimira su povremeni susreti sa zavišću, glupošću i arogancijom. To mi nikako ne treba i ne nedostaje.
Nimalo mi, takođe, lako ne pada kada gotovo krijem dolaske u Crnu Goru, jer unaprijed znam da nemam dovoljno vremena za drage ljude i one koji cijene i podržavaju moj rad. Zato mi je važan i dragocjen svaki nastup u domovini kao i kvalitet svakog narednog izdanja Dana muzike, jer mislim da uvijek uspijem da ostvarim prisan kontakt sa publikom.

MONITOR: Na kojim koncertnim podijumima imate zakazane nastupe za ovu godinu? Da li imate podršku Ministarstva kulture, obzirom da osim sebe, predstavljate i svoju zemlju?
KRALJEVIĆ: Odgovoriću, naravno, mada više volim da govorim o koncertnim i pedagoškim aktivnostima koje su se već dogodile. Dakle, u koncertnoj sezoni 2010/2011 planiram resitale, nastupe sa orkestrima i u kamernim ansamblima, kao i majstorske kurseve i učešće u radu žirija na međunarodnim pijanističkim takmičenjima u Singapuru, Maleziji, Vijetnamu, Južnoj Koreji, Japanu, Hong Kongu, više zemalja Evrope, te zemljama Sjeverne i Južne Amerike.
Što se eventualne podrške tiče, vidjećemo. Za sada, već sam to u ovom razgovoru rekao, imam utisak da treba da činovnike pustim da na miru organizuju svoje živote i karijere, a ne da ih uznemiravam mojim umjetničkim aktivnostima. Jako bi me radovao nastavak saradnje sa institucijama sa kojima sam i do sada imao uspješnu saradnju, na obostrano zadovoljstvo, nadam se.

MONITOR: Šta ste nam pripremili kao umjetnički direktor na prestižnom međunarodnom muzičkom festivalu Dani muzike u Herceg Novom?
KRALJEVIĆ: Od prvog izdanja obnovljenih Dana muzike vodim računa da solisti i ansambli učesnici festivala, koji nastupaju pred mnogobrojnom i uvijek dobro raspoloženom i zahtjevnom hercegnovskom publikom, zadovolje visoke umjetničke kriterijume. Želim da istaknem da su zahvaljujući dobroj saradnji sa kolegama iz drugih crnogorskih gradova i okruženja i našoj želji da što veći broj poklonika klasične muzike upozna soliste i ansamble, gosti Dana muzike nastupali u Podgorici, Bijelom Polju, Tivtu, Budvi, Ulcinju, Novom Sadu, Sarajevu, Somboru, Makarskoj…
U crnogorskoj javnosti, kao i regionu i svuda gdje naši gosti nastupaju i borave, Festival je prepoznat po kvalitetnim programima, izvođačima i sjajnoj publici. Odgovorni ljudi iz gradske uprave su prepoznali ideju gospodina Lazara Seferovića o potrebi obnavljanja nekadašnjeg prestižnog jugoslovenskog festivala i do danas Opština Herceg Novi, kao generalni pokrovitelj, pruža najveću podršku Festivalu. Ovogodišnji, 27. Dani muzike će ugostiti eminentne umjetnike i ansamble iz zemalja Evrope, Azije i Južne Amerike.

Marija ČOLPA

Komentari

INTERVJU

SRĐAN PERIĆ, ORGANIZACIJA KOD: Samo bjesomučna borba za moć

Objavljeno prije

na

Objavio:

Izdijeljena, posvađana i bez jasne ideje kako pokrenuti temeljne reforme, i korak dalje, kako izvući zemlju recimo iz problema da naše stanovništvo stari, da ulazimo u zonu bijele kuge, da postajemo odredište nekvalifikovane i niskoplaćene radne snage… nova većina razumije da je glavni problem odgovor na pitanje ko će biti ,,DPS poslije DPS-a”.

 

MONITOR:  Demokratski front najavio je bojkot parlamenta i svih Vladinih zakona, ukoliko u Vladu  ne uđe lider DF-a Andrija Mandić. Kako vidite taj zahtjev?

PERIĆ: Ukoliko nova vlast želi da bude operativna, ona mora pronaći put uzajamnog uvažavanja. Niti je uvažavanje da nekoga unaprijed proglasite nepoželjnim za ministarske pozicije bez obzira na procenat koji osvoji na izborima, niti je od onog ko osvoji najviše glasova u novoj vlasti korektno da insistiranjem nametanja svojih političkih ciljeva doslovno uništava subjekt koji treba da obezbijedi većinu. Da ne govorimo koje su refleksije takve pozicije na cijelu zajednicu. U tom kontekstu valja demistifikovati određenje u odnosu na državu. Ako uzmemo jednu od najneutralnijih definicija da je država skup procedura koji nam omogućava da funkcionišemo kao zajednica, onda svi treba da prihvate da će poštovati te procedure i da će činiti što i koliko mogu da se društvo nepoštovanjem tih procedura ne bi dezintegrisalo. Bez toga je doslovno nemoguće, ne samo formirati djelotvornu većinu, već i funkcionisati uopšte.

Nama fali plan i dogovor na mnogim poljima, a posebno u politici. Političari bi trebalo da rješavaju probleme, da razumiju značaj kompromisa i da podnose odgovornost. Nažalost, ovo ostaje samo lijepa želja – u praksi je to bjesomučna borba za moć uz pomoć koje onda želite da raspolažete resursima svih nas.

Sve političke partije rasporedile su  svoje ljude u javnim preduzećima na čelnim pozicijama i ,,po dubini” uveliko kadriraju. Tu vidimo da onamo gdje imaju zajedničke interese partije se bez većih problema dogovaraju – bez obzira da li je to u interesu građana ili ne. Razumijem da mnogi ljudi zbog političke pripadnosti nisu mogli da se zaposle i/ili napreduju, ali taj problem se mora rješavati time što će se prvo procesuirati svi oni koji su radili nezakonito u prethodnom periodu i tako što ćete kadrirati najkvalitetnije, a ne ,,najzaslužnije” ljude.

MONITOR: Da li pregovori parlamentarne većine vode izborima ili će se nastaviti sa krizama, uslovljavanjima i pregovorima?

PERIĆ: Nije bilo teško predvidjeti da će se tokom pregovora nastaviti uzajamne optužbe unutar vlasti. Činjenica je da svaka od koalicija ima svoj ucjenjivački kapital, ali bojim se da će stalnim naglašavanjem te pozicije građani postajati taoci te političke realnosti. Ko će biti vještiji, a čija će procjena biti loša je nešto što razumijem da zanima stranke, ali šta to znači iz perspektive propuštanja prilike realizacije suštinskih promjena koju su sami akteri nazvali istorijskom i koja zaista ima taj potencijal?

Da li su razjašnjenje ovog rebusa izbori? Oni jesu opcija, ali ne vjerujem da je ijedan subjekt spreman za njih, a još manje da je siguran da bi mogao da politički kapitalizuje to što bi ih izazvao – tako da ne očekujem izbore u najmanje narednih pola godine.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 15. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

STAŠA ZAJOVIĆ, KOORDINATORKA ŽENA U CRNOM: Moramo pogledati lice prošlosti

Objavljeno prije

na

Objavio:

U Srbiji nikada nije postojao konsenzus oko odgovornosti za rat i ratne zločine ni na nivou države ni na nivou društva, pa čak ni civilnog društva. To je, za mene, zagrljaj smrti u ovoj zemlji

 

MONITOR: Prošlo je trideset godina od osnivanja Žena u crnom. Šta je urađeno, u čemu se uspjelo, a u čemu nije?

ZAJOVIĆ: Najvažnija je činjenica da smo mi dosledne i istrajne, da se nismo prilagođavale nikakvim projektnim ni nacionalnim zahtjevima, nikakvim konsenzusima niti modama – nego smo se prilagođavale našim moralnim, etičkim i političkim  principima. Pada mi na pamet Atena Atanasiu, naučnica koja nas je proučavala i koja kaže da je hrabrost istrajnost i odlučnost, bez obzira na neizvesnosti, bez obzira na rizike i često veoma visok stupanj straha. To je jedno opstajanje bez oslonca, bez oslonaca na neke poznate modele. Imale smo puno uzora, ali mi smo se kretale, kako kaže Hana Arent, „bez gelendera“. Imale smo prethodnice, iz NOB-a, ali i iz globalnog, antifašističkog i antimilitarističkog pokreta. Mi smo ipak smatrale da bi trebalo da napravimo svoje prakse i da se u našim teorijama oslanjamo na kontekst koji nas okružuje. Da sve što radimo izranja iz tog konteksta u kojem živimo. Naravno da pozajmljujemo znanja.

Imale smo preko 2500 uličnih akcija, bez obzira na užasne probleme koji su najviše proizlazili iz toga što smo se fokusirale i nikada nismo odustale od pitanja odgovornosti za rat i ratne zločine 90-ih. Otuda svi naši najveći problemi. Proizvele smo potpuno nove prakse jer u vezi sa tranzicionom pravdom nismo imale nikakve modele. To su prakse koje zagovaraju feministički pristup pravdi, kao što je posećivanje mesta zločina počinjenih u naše ime. To je potpuno nova vrsta politike. Zahvaljući tim praksama i doslednosti, mi smo mogle da okupimo žene žrtve iz svih zemalja bivše Jugoslavije u Ženski sud. Mislim da neću biti pretenciozna ako kažem da to nije niko drugi uspeo, jer su one iz zajednice žrtava tražile da mi kontrolišemo taj proces. To nije bilo zato što smo mi visokoprofesionalne, već zbog izgrađenog ogromnog povjerenja. Šest godina smo stajale na Trgu republike tokom ratova.To je nova paradigma mirovnog prisustva u javnosti na Trgu koji je simbol najgorih nacionalističkih narativa, a ti ga preokrećeš u mesto saosećanja sa onima koji su proglašeni nepodobnima, neprijateljima, sa onima koji su subverzivni. To su žrtve različitih etničkih predznaka. Mi smo i u takvim okolnostima napravile pluralitet javnosti, regovale smo ne samo na kontekst zla već smo i proizvodile jednu drugačiju javnost. To smo radile zajedno sa umetničkim kolektivima, stvarajući subverzivno sećanje, subverzivno pamćenje, dugačiju memoralizaciju. I kako kažu u grupi Škart „One su pokretne uznemiriteljke“. To je odluka da neprekidno uznemiravaš kako državu tako i društvo i da podsećaš da je grad Beograd odavno prestao da bude grad. Mi ih ometamo u mitomaniji, u kontroli nad nacionalnim telima. Ovaj grad i ova zemlja samo žele da kontrolišu nacionalna tela i mi smo im na Trgu republike to oduzele. I kako kaže meni blizak teoretičar Malford: grad je samo organ pamćenja. A grad koji to briše i negira, to nije grad to je samo konglomerat zgrada i fizičkih bića. Uglavnom su to tela nacije.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 15. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

IVANA MARINIĆ KRAGIĆ, REDITELJKA: Pravo na ljubav

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kako će neko živjeti svoj život je isključivo osobna odluka, bez uplitanja politike u privatnost, nametanja ili lažnog moraliziranja

 

Film Nun of your business u režiji Ivane Marinić Kragić dobio je nagradu Maslačak za najbolji film u regionalnoj selekciji na nedavno završenom Underhillfestu. Ivana Marinić Kragić je takođe koscenaristkinja, direktorica fotografije i producentkinja projekta Nun of Your Business. Film je prikazan u okviru programa U fokusu, a rediteljka je bila gošća festivala. Podgorička publika je bila veoma zainteresovana da pogleda film o životnoj priči dvije časne sestre koje su se upoznale u samostanu i zaljubile. Nakon što su zajedno donijele najtežu odluku u životu, jedna za drugom odlaze iz samostana u kojem su u izolaciji proživjele godine ne uvijek idiličnog života.

MONITOR:  Kakvo iskustvo nosite iz Podgorice i UnderhillFesta i koliko Vam je prijalo da budete na festivalu koji se održava uživo, pred publikom i gostima – autorima filma, jer smo svjedoci sve većeg broja online festivala zbog pandemije i to u cijelom svijetu?

MARINIĆ KRAGIĆ: Imam same riječi hvale. Za mene gostovanje na UnderhillFestu ove godine je ujedno bio i moji prvi izlet u Crnu Goru. Divno iskustvo, čemu je prvenstveno zaslužan i odličan tim UnderhillFest-a koji se maksimalno potrudio na gostoprimstvu. S druge strane bila mi je velika čast sudjelovati sa svojim filmom u programu vrlo zanimljive i kvalitetne selekcije filmova. Iskreno se veselim idućem susretu.

MONITOR: Žiri 12. UnderhillFesta je bio jednoglasan i istakao da inovativnim, svježim i modernim rediteljskim postupkom, sve vrijeme publiku milujete i nježno navodite na smijeh tamo gdje je u pitanju najdublja emotivna drama kroz koju su junakinje prolazile zajedno sa Vama.

MARINIĆ KRAGIĆ: Lijep je osjećaj kad dobiješ priznanje struke za svog dugogodišnji rad, a pogotovo kad se to dogodi na festivalu kao što je UnderhillFest. Sjećam se svoje prve nagrade koja je došla od publike na ZagrebDox Festivalu u listopadu 2020, gdje je film ujedno imao i svoju svjetsku premijeru. Bila sam jako napeta, nisam bila sigurna kako će publika prihvatiti film, a najmanje sam se nadala nagradi. Nakon premijerne projekcije uzbuđenje je bilo toliko intenzivno da mi je trebalo tri dana da dođem k sebi.

MONITOR: U filmu “Nun of Your Business” pratimo priču o časnim sestrama i njihovoj potrazi za Bogom, kroz koju one pronalaze ljubav i jedna drugu. Kako i kada ste čuli za njihovu priču i kako ste upoznali Maritu i Fani?

MARINIĆ KRAGIĆ: Tijekom jednog ljetovanja na Korčuli upoznala sam Maritu. Bile smo igrom slučaju u istom društvu. Toga dana sam se pobliže i upoznala s njezinom pričom, pa iako me priča instant zaintrigirala, prošlo je godinu dana kada sam se usudila pitati o mogućnosti snimanja filma. Marita je bila dosta otvorena prema mojoj ideji, ali ni ona ni Fani nisu još bile spremne izaći u javnost sa punim identitetima. Od izlaska iz samostana i outanja obiteljima prošlo je malo vremena, stoga im je trebalo da se prilagode novim okolnostima. Kako je taj proces u njima sazrijevao tako je i odluka da priču podijele s drugima ojačala.

Miroslav MINIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 15. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo