Povežite se sa nama

INTERVJU

Svjedoci istinske umjetnosti

Objavljeno prije

na

Novljanin, Boris Kraljević je jedini crnogorski muzičar koji je završio i redovne i postdiplomske studije na čuvenom Državnom Konzervatorijumu Čajkovski u Moskvi. Tokom školovanja učestvovao je na nacionalnim (širom nekadašnje Jugoslavije) i međunarodnim takmičenjima, osvajajući prve i specijalne nagrade. Potom su uslijedili nastupi u mnogim zemljama Evrope, Sjeverne i Južne Amerike, Afrike i Azije. Uz koncertiranje širom svijeta, Kraljević paralelno vodi i majstorske kurseve. Redovni je profesor na Nanyang Academy of Fine Arts u Singapuru, a na Muzičkoj akademiji u Sarajevu i Akademiji lepih umetnosti u Beogradu, kao gostujući profesor, u akademskom zvanju redovnog profesora. Umjetnički je direktor međunarodnog festivala Dani muzike u Herceg Novom. Uspjesi u pedagoškom radu i doprinos predstavljanju kulture Crne Gore u svijetu, donijeli su mu, osim članstva u žirijima uglednih međunarodnih takmičenja i značajna državna priznanja i umjetničke nagrade, te počasna mjesta u savjetima međunarodnih festivala i asocijacija u Rusiji, Českoj, Južnoj Koreji i Singapuru.

MONITOR: Objasnite nam značaj Vašeg učestvovanja na Gala koncertu u Singapuru, Šopenu u čast ?
KRALJEVIĆ: Ko imalo prati i informiše se o muzici, a i kulturi uopšte, zna da se ove godine širom svijeta obilježava 200 godina od rođenja velikog kompozitora. Malo ko u muzičkoj umjetnosti može da se uporedi sa iskrenošću, izražajnošću i sugestivnim predavanjem emocija, kao i muzičkim ukusom Frederika Šopena, što je razlog stalnog i ponovnog interesa za njegovu ličnost i opus.
Sa velikom radošću sam prihvatio poziv za nastup početkom februara u jednoj od najznačajnijih singapurskih koncertnih dvorana, Lee Foundation Teatra, i tom prilikom izveo Uspavanku (Berceuse) op. 57 i Baladu br.2 u F Duru, op. 38. Moje kolege pijanisti sa Nanyang Academy of Fine Arts su, kao i ja, izveli program po ličnom izboru, a u do posljednjeg mjesta ispunjenoj sali bio je veliki broj mladih ljudi. Član sam Singapore Chopin Society i aktivno uključen u pripremu Međunarodnog pijanističkog takmičenja koje nosi ime poljskog kompozitora. Prihvatio sam i poziv za članstvo u žiriju na Međunarodnom Šopenovom takmičenju u glavnom gradu Malezije, Kuala Lumpuru. Ove godine ćemo, naravno, i na hercegnovskim Danima muzike imati programe posvećene velikom jubileju.

MONITOR: Prepričajte nam kritiku Vašeg resitala u Singapuru, povodom izlaska novog CD-a, koju je napisao kritičar najtiražnijeg i najuticajnijeg lista u državi, Čang Tou Liang.
KRALJEVIĆ: Hvala Vam na interesu, ako mislite da će to čitaocima Monitora biti zanimljivo, onda bolje citirajte: ,,Crnogorski pijanista Boris Kraljević, profesor na Nanyang Academy of Fine Arts, odsvirao je 13 djela Johanesa Bramsa, kompletne opuse 117, 118 i 119. Posjedujući raznovrsnu tehniku i sve predispozicije, pogodio je u srce muzike. Rijetko kada je ova muzika bila tako dobro osmišljena i veličanstveno realizovana …”
,,Intermezzo u es molu, op 118 br. 6 sa svojim dubokim i tamnim mislima je najznačajniji dio opusa, Kraljević je izveo usredsređen poput antičkog filozofa…”
,,Rapsodija u Es- duru, dobila je energiju i silu koju zaslužuje i malo ko je mogao da je izvede sa takvom snagom i oštrinom, zatvarajući koncert na nevjerovatan način”.
,,Bili smo svjedoci istinske umjetnosti”.

MONITOR: Ministarstvo kulture, sporta i medija Crne Gore je na dva konkursa za sufinasiranje projekata iz oblasti kulturno-umjetničko stvaralaštvo (za 2008. i 2009.) odbilo da podrži izdavanje vašeg kompakt diska. O kakvim je ,,nepotpunim preporukama” riječ?
KRALJEVIĆ: Radi se o tome da je pijanista Boris Kraljević sasvim nepoznat Ministarstvu kulture i trebalo je ne znam koliko utrošenog papira i riječi da se činovnici i „stručna komisija” uvjere o kome se radi i da procijene da li je vrijedan podrške ! Bezobrazluk i loše namjere, poznato je, postoje svuda, ali su se ovom prilikom manifestovali tamo gdje uopšte ne bi trebalo da ih bude. Interesantno je da su mi na prethodnom konkursu (za vrijeme mandata prethodnog ministra) odobrena sredstva za snimanje i izdavanje CD-a sa dijelima W.A.Mozarta. Koji su razlozi pokušaja da se uspori ili u potpunosti onemogući izdavanje narednog kompakt diska pokušao sam da saznam direktno se obraćajući aktuelnom ministru, gospodinu Branislavu Mićunoviću, ali bez uspjeha. Dobio sam odgovor koji je potpisala zamjenica ministra, sa besmislenim i jadnim pravdanjem odluke komisije – nepotpune preporuke i navodni nedostatak dokumenta, kojeg po uslovima konkursa i nije trebalo priložiti!
Ministarstvo kulture nije nikada, baš nikada, javnosti predočilo rezultate ulaganja u projekte putem konkursa, kao i da li su sredstva u slučaju nepoštovanja jasno određenog roka za realizaciju Ministarstvu bila vraćena!

MONITOR: Ko je, na koncu, podržao izdavanje vašeg CD-a i gdje ste sve sa tim repertoarom koncertirali?
KRALJEVIĆ: Kada sam riješio da je dobar momenat za kvalitetan zapis ovog programa u studiju, bez imalo razmišljanja sam se obratio instituciji koja upravo egzistira da bi, između ostalog, podržala ovakve i slične projekte – Ministarstvu kulture. Poslije uredno ispoštovane procedure, odnosno svih uslova konkursa, iz odgovora sam shvatio da sam veoma pogriješio što sam ih uznemirio svojim umjetničkim idejama, te da bi najbolje bilo da ih ubuduće realizujem podalje od Crne Gore. Da nisam potpuno nepoželjan u domovini, pokazalo mi je razumijevanje Zavoda za međunarodnu naučnu, kulturno-prosvjetnu i tehničku saradnju iz Podgorice (ZAMTES), kao i Sekretarijata za kulturu glavnog grada. Ono što je, pretpostavljam, kod činovnika i „stručne komisije” Ministarstva kulture izazvalo podsmijeh i prezir (mislim na moju ideju da afirmisani crnogorski umjetnik kvalitetno zabilježi na trajnom snimku Bramsova klavirska djela, napisana u njegovoj, po mnogima, najzrelijoj fazi i koja spadaju u sam vrh klavirske i muzičke literature) naišlo je, i to odmah, na velike simpatije i podršku Akademije u Singapuru na kojoj predajem, kao i Lee fondacije. Njima nije ni palo na pamet da ignorišu ili da svojim nečinjenjem osujete moju umjetničku djelatnost, bez obzira što se radi o umjetniku i pedagogu koji nije njihov državljanin!

MONITOR: U oktobru prošle godine u Palati Ujedinjenih nacija u Ženevi, prezentovali ste našu zemlju. O kakvoj je promociji riječ?
KRALJEVIĆ: Crna Gora se po prvi put predstavila nastupom svog umjetnika u Palati Ujedinjenih nacija. Sa velikim zadovoljstvom sam prihvatio poziv ZAMTES-a da izvedem solistički koncert. Vidno raspoloženoj publici u prepunom auditorijumu sam odsvirao i tri dodatka, a odgovornim ljudima iz Zavoda, kao i Ministarstva inostranih poslova i naše ambasade u Švajcarskoj je zasigurno prijao veliki broj visokih predstavnika mnogih država svijeta.

MONITOR: Često ste na putu. Letite s jednog na drugi kraj zemljine hemisfere. Gdje se najbolje osjećate i koliko ste zavisni od matice Crne Gore?
KRALJEVIĆ: Poziv koncertnog pijaniste, kao i bavljenje pedagogijom, podrazumijeva česta gostovanja na različitim, i, ponekad, vrlo dalekim mjestima, je ispunjenje moje želje iz ranog djetinjstva i smatram da nemam pravo da se žalim na umor ili nedostatak vremena za druge stvari koje volim. Nastupam na velikom broju koncerata, a od onih sam pedagoga koji nisu samo ime na spisku zaposlenih na Akademiji na kojoj predaju, već imam dosta studenata o čijem napretku i sazrijevanju veoma vodim računa. To sve nimalo nije lako uskladiti sa željom da Dani muzike budu iz godine u godinu sve bolji ili sa brojnim seminarima koje održim. Ipak, ono što zaista deprimira su povremeni susreti sa zavišću, glupošću i arogancijom. To mi nikako ne treba i ne nedostaje.
Nimalo mi, takođe, lako ne pada kada gotovo krijem dolaske u Crnu Goru, jer unaprijed znam da nemam dovoljno vremena za drage ljude i one koji cijene i podržavaju moj rad. Zato mi je važan i dragocjen svaki nastup u domovini kao i kvalitet svakog narednog izdanja Dana muzike, jer mislim da uvijek uspijem da ostvarim prisan kontakt sa publikom.

MONITOR: Na kojim koncertnim podijumima imate zakazane nastupe za ovu godinu? Da li imate podršku Ministarstva kulture, obzirom da osim sebe, predstavljate i svoju zemlju?
KRALJEVIĆ: Odgovoriću, naravno, mada više volim da govorim o koncertnim i pedagoškim aktivnostima koje su se već dogodile. Dakle, u koncertnoj sezoni 2010/2011 planiram resitale, nastupe sa orkestrima i u kamernim ansamblima, kao i majstorske kurseve i učešće u radu žirija na međunarodnim pijanističkim takmičenjima u Singapuru, Maleziji, Vijetnamu, Južnoj Koreji, Japanu, Hong Kongu, više zemalja Evrope, te zemljama Sjeverne i Južne Amerike.
Što se eventualne podrške tiče, vidjećemo. Za sada, već sam to u ovom razgovoru rekao, imam utisak da treba da činovnike pustim da na miru organizuju svoje živote i karijere, a ne da ih uznemiravam mojim umjetničkim aktivnostima. Jako bi me radovao nastavak saradnje sa institucijama sa kojima sam i do sada imao uspješnu saradnju, na obostrano zadovoljstvo, nadam se.

MONITOR: Šta ste nam pripremili kao umjetnički direktor na prestižnom međunarodnom muzičkom festivalu Dani muzike u Herceg Novom?
KRALJEVIĆ: Od prvog izdanja obnovljenih Dana muzike vodim računa da solisti i ansambli učesnici festivala, koji nastupaju pred mnogobrojnom i uvijek dobro raspoloženom i zahtjevnom hercegnovskom publikom, zadovolje visoke umjetničke kriterijume. Želim da istaknem da su zahvaljujući dobroj saradnji sa kolegama iz drugih crnogorskih gradova i okruženja i našoj želji da što veći broj poklonika klasične muzike upozna soliste i ansamble, gosti Dana muzike nastupali u Podgorici, Bijelom Polju, Tivtu, Budvi, Ulcinju, Novom Sadu, Sarajevu, Somboru, Makarskoj…
U crnogorskoj javnosti, kao i regionu i svuda gdje naši gosti nastupaju i borave, Festival je prepoznat po kvalitetnim programima, izvođačima i sjajnoj publici. Odgovorni ljudi iz gradske uprave su prepoznali ideju gospodina Lazara Seferovića o potrebi obnavljanja nekadašnjeg prestižnog jugoslovenskog festivala i do danas Opština Herceg Novi, kao generalni pokrovitelj, pruža najveću podršku Festivalu. Ovogodišnji, 27. Dani muzike će ugostiti eminentne umjetnike i ansamble iz zemalja Evrope, Azije i Južne Amerike.

Marija ČOLPA

Komentari

INTERVJU

GORAN ĐUROVIĆ, MEDIA CENTAR: RTCG ostaje pod političkom kontrolom

Objavljeno prije

na

Objavio:

Boris Raonić će nastaviti da vraća uslugu Spajiću, ali i Mandiću i Kneževiću koji imaju svoje članove Savjeta, Veselina Drljevića (predsjednika Savjeta) i Naoda Zorića, preko kojih značajno utiču na način rada RTCG, zapošljavanje urednika i odgovornih lica u RTCG preko kojih ostvaruju svoje poltičke ciljeve

 

 

MONITOR: Ostavku generalnog direktora RTCG Borisa Raonica i njegov istovremeni izbor za v.d generalnog direktora okarakterisali ste kao ,,početak realizacije dogovorenog plana”. Šta jei cilj tog plana i ko je u njemu učestvovao?

ĐUROVIĆ: Plan koji je dogovoren između nezakonito imenovanog generalnog direktora RTCG  Borsa Raonića, predsjednika Vlade i PES-a Milojka Spajića, predsjednika Skupštine i NSD Andrije Mandića i predsjednika DNP Milana Kneževića je da Raonić bude ponovo izabran na funkciju generalnog direktora RTCG, ali ovaj put na manje nezakonit način. Raonić nije ispunjavao uslove za generalnog direktora RTCG na osnovu prethodnog zakona jer nije imao 10 godina radnog iskustva u VII 1 stepenu kvalifikacije. Zato je Spajić neposredno pred usvajanje medijskih zakona izvršio izmjene da bi zakon prilagodio limitima Raonića i omogućio mu ponovni izbor na funkciju. Podsjećam, Raonić je završio pravni fakultet 2018. godine, a  uslov propisan prethodnim zakonom i nacrtom važećeg zakona od 10 godina radnog iskustva on nije mogao ispuniti. Zato je Spajić potrebno radno iskustvo spustio na pet godina.

Ovo neodoljivo podsjeća na ono što je  DPS radio 30 godina dok je bio vlast, kada su se propisi prilgođavali pojedincima koji su morali da vraćaju uslugu poltičkim mentorima tokom trajanja svog mandata. Tako će i Raonić nastaviti da vraća uslugu Spajiću ali i Mandiću i Kneževiću koji imaju svoje članove Savjeta, Veselina Drljevića (predsjednika Savjeta) i Naoda Zorića, preko kojih značajno utiču na način rada RTCG, zapošljavanje urednika i odgovornih lica i RTCG preko kojih ostvaruju svoje poltičke ciljeve.

MONITOR: Može li proces koji vodi tužilaštvo uticati na taj naum?

ĐUROVIĆ: Taj proces neće uticati na naum Spajića, Raonića, Mandića i Kneževića jer je očigledano i Tužilaštvo pod političkim uticajem u ovom slučaju. Proces izviđaja zbog nepoštovanja sudske pravosnažne presude traje više od godinu. Namjerno je odugovlačen u Specijalnom državnom tužilaštvu. Sada je predmet vraćen Osnovnom državnom tužilaštvu koje neće ništa uraditi u skorijem periodu. Raonić je podnio ostavku i odlučio da bude u v.d. stanju do ponovnog izbora, jer očekuje skore nove pravosnažne presude po tužbama Nikole Markovića i Srđana Čovića kojima će se potvrditi da je u dva navrata bio nezakonito imenovan na funkciju.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

NEMANJA VOJINOVIĆ, REDITELJ: Slika svijeta u nestajanju

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dokumentarni film nije komercijalna umjetnost, ali ima tu moć da otvori prozor u neke nove svjetove i postavi pitanja za koja komercijalna umjetnost nema vremena ili strpljenja

 

Dugometražni dokumentarni film „Flašaroši“ Nemanje Vojinovića prikazan je u Podgorici, na Underhillfestu – međunarodnom festivalu dokumentarnog filma. Gosti su bili reditelj filma Nemanja Vojinović i producentkinja Marija Stojnić. Film je na Sarajevo film festivalu osvojio nagradu za najbolji dokumentarni film, kao i nagrade na Slobodnoj zoni i na Martovskom festivalu…

MONITOR: Na samom početku filma gledaoci su upoznati da se u blizini Beograda, u nekada moćnog središta neolitske, vinčanske kulture, donedavno nalazila jedna od najvećih deponija u svijetu. Kada ste počeli da se interesujete za ovu priču i kad ste došli na ideju da snimite ovo ostvarenje?

VOJINOVIĆ: Prva inspiracija za film došla je nakon što sam video foto reportažu sa deponije u Vinči. Bila je to fotografija sakupljača koji stoji na brdu otpada dok u pozadini leti na hiljade galebova. Mislio sam da je to neka daleka zemlja trećeg sveta, a zapravo je tu u Beogradu, u Vinči.  Vinčanska kultura mi je bila motivacija i početna tačka razmišljanja o filmu – kako je moguće da je na mestu najstarije evropske kulture sada jedna od najvećih deponija na svetu. Zašto gajimo takav nemar spram kulturno-istorijskom značajnom prostoru? Prvobitna ideja je bila da napravim vizuelno snažan esejistički film o konzumerizmu i istorijskoj vertikali vinčanskog prostora u tri sloja. Prošlost vinčanske kulture, savremeni sloj konzumerizma i modernog načina života kroz slike deponije, sa pitanjem šta će buduće generacije za nekih hiljadu godina da pomisle o našoj civilizaciji.  Onda sam otišao na deponiju i stajao na istovaru, na vrhu brda od preko pedeset metara smeća. Iznad mene preletale su na hiljade galebova, dok je teška mašinerija jurila po istovaru i mlela sve pred sobom. Okrenuo sam se, a iza mene bio je jedan potpuno nepoznati svet. Na stotine radnika, manuelnih reciklera koji sa džakovima na leđima jure ka istovaru ili se vraćaju u svoje baze punih džakova plastičnih flaša. Otvorio se jedan paralelni, nevidljivi svet, haotičan sistem u kome deluje da svako ima svoje mesto. Ljudi su me „osvojili“ i poželeo sam da prikažem neistraženi univerzum flašaroša.

Miroslav MINIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR ESAD BAJTAL, AKADEMIK IZ SARAJEVA: Ubica se vraća na mjesto zločina

Objavljeno prije

na

Objavio:

U cijeloj priči oko Rezolucije o Srebrenici nepobitno je  jasno da se istina konačno i formalno – vratila u Srebrenicu. Sada je tu, kod kuće. I nezaustavljivo kreće na put oko Svijeta. U škole i udžbenike širom planete. Krv Aušvica, Jasenovca i Srebrenice ne da se saprati nikakvim ideologemima, naručenim quasi-akademskim konferencijama i debelo plaćenim piskaranjima

 

 

 

MONITOR: Imate li uvida, da li je Rezolucija o Srebrenici počela da se primjenjuje jer se odnosi na 11. jul koji je proglašen Međunarodnim danom promišljanja i sjećanja na genocid u Srebrenici?

BAJTAL: Nemam uvida da li je Rezolucija počela da se primjenjuje, ali da iritira  počinioce genocida, to je sasvim očigledno. Pokušaj da se priglupim matematičkim akrobacijama rezultata glasanja, njeno usvajanje minimizira i „pobednički“ interpretira, pokazuje velikosrpske ideologe smiješnim  i politički pregrijanim akterima. Ali, u cijeloj priči oko Rezolucije je nepobitno jasno, da se istina konačno i formalno – vratila u Srebrenicu. Sada je tu, kod kuće. I nezaustavljivo kreće na put oko Svijeta. U škole i udžbenike širom planete. Ukratko i ljudski govoreći, krv Auschwitza, Jasenovca i Srebrenice ne da se saprati nikakvim ideologemima, naručenim quasi-akademskim konferencijama i debelo plaćenim piskaranjima.

MONITOR: Nekoliko dana pred 11. jul, održan je u Prijedoru defile kadeta i vojnih predstavnika Vojske Srbije koji je izazvao burna reagovanja i neslaganja. Zašto se Prijedor bira, dvije godine za redom, za mjesto gdje će se demonstrirati „srpsko jedinstvo“ ako se dobro zna za oko tri hiljade ubijenih Bošnjaka iz Prijedora?

BAJTAL: Upravo zato. Ubica se vraća na mjesto zločina. Prijedor je simbolički važno mjesto te genocidne politike, s koga nam, upravo tim vojnim paradiranjem, njeni nosioci prešutno, ali jasno poručuju: Učinili smo strašni zločin. Pa, šta? Na to morate da se naviknete, ili da se kupite odavde. Konačno, i tome dosljedno, nekažnjeni stadionski transparenti „Nož, žica, Srebrenica“; i horska javna pjevanja: „Oj, Pazaru novi Vukovaru, a Sjenice nova Srebrenice“, nedvosmisleno poručuju da Oni od ideje „Srbija do Tokija“, ne odustaju. Ta dotokijska Srbija, je suština klero-militarističke nakane koja eufemistički progovara iz doktrine o „srpskom svetu“.

MONITOR: U vladi BiH je došlo do konfuzije u vezi sa dozvolom za dolazak kadeta iz Srbije. Željko Komšić je to nazvao agresijom, Pokret majki enklava Srebrenice i Žepe provokacijom…Kako je moguće da je, na kraju, stvar sa dozvolom bila jasna kada je Avaz objavio informaciju iz Ministarstva spoljnih poslova Srbije?

BAJTAL: S „informacijom“ i bez nje – ništa ni novo ni slučajno. Našao se način da se još jednom podigne režimski spasonosna prašina za srbijanskog izvođača i njegove manje-entitetske podizvođače, koji su politiku srozali na etno-sluganski imperativ sistematskog sluđivanja i uznemiravanja bosanske javnosti. Na tome već decenijama vješto i istrajno rade. Samo to ih, uprkos golemom nezadovoljstvu gladnih i poniženih masa, održava u vlastodržačkim foteljama.

MONITOR:  Dodik najavljuje „razdruživanje“ o kojem je sačinjen i dokument. Kao povod prvo je naveo usvajanje Rezolucije, a sada više pažnje ponovo obraća na mogućnost da međunarodna zajednica utiče da se pitanje imovine BiH konačno riješi i to, kako on tvrdi, na štetu RS. Da li je „imovina“ ključna riječ za Dodika?

BAJTAL: Iskustvo postojanja države Bosne i Hercegovine, ne poznaje nikakvo „združivanje“, pa je i priča o „razdruživanju“ nelogična i besmislena. Povijesno, prije i poslije Dejtona, postoji samo BiH. I ništa više. Šta je tu združeno? Ništa! Pa kako onda „razdružiti“ nezdruženo?

Da, „imovina“ je Dodikov ključni problem. Da budem precizan i jasan – ne državna – nego njegova privatna imovina čiju vrijenost strane agencije i entitetska opozicija procjenjuju na milijarde eura, optužujući ga za njeno sumnjivo sticanje. U isto vrijeme, građani manjeg bh. entiteta bijedno tavore.  U tom sumornom košmaru, kaže službena statistika, nasilje, broj ubistava i samubistava, u manjem entitetu, u stalnom su porastu. Taj očigledni  životni problem, pokušava se maskirati nametanjem etno-tema i fabrikovanjem lažnih  problema; maštarijama o entitetu kao državi; o njenoj samostalnosti, o „razdruživanju“; medijski orkestriranom kuknjavom o „državnoj imovini“; halabukom o Rezoluciji, i čemu sve ne.

MONITOR: Dodik najavljuje i da će ponovo biti stavljen na glasanje krajnje kontroverzni prijedlog Zakona o posebnom registru i javnosti rada neprofitnih organizacija koji je, zbog pritiska spolja, bio povučen. Tvrdi se da je u tom Prijedlogu jasan uticaj zakonodavstva Rusije u toj oblasti. Već je zakonskim inicijativama pogoršano stanje u medijima i ljudskim pravima u RS. Ima li rješenja?

BAJTAL: Nema rješenja. Bar za sada.  Sve to  spada u opus pomenutog fabrikovanja lažnih i maskiranja stvarnih životnih problema građana tog entiteta. Besmisao je poprimio mitske razmjere tako da još samo laž može da ga održava. Otuda tobožnji neprijatelji na sve strane: neprofitne ganizacije, opozicija, ustaše, katolici, muslimani, Amerikanci, Zapad, Teheran, šiptari … Sve nesrpsko je  – antisrpsko, i samorazumljivi neprijatelj srpstva.  Jedino rješenje je odlazak tog blefera s vlasti i konačna demokratizacija javne i političke sfere djelovanja. Povijesno gledano, nikad ni jedna diktatura nije bila sposobna da riješi nijedan životni problem koji je sama stvorila. Samo ih je usložnjavala i gomilala, a krivnju kukavički nemoralno prebacivala na oponente i kritičare režima.

MONITOR: U Skupštini Srbije bi uskoro trebalo da se glasa o ratifikaciji Deklaracije o zaštiti nacionalnih i političkih prava i zajedničke budućnosti srpskog naroda, donijetoj kao prateći dokument Svesrpskog sabora održanog u Beogradu. Da li su ovakvi dokumenti tek „mahanje papirima“ ili i oni doprinose padu međuetničkog povjerenja u BiH?

BAJTAL: Rušenje tog povjerenja i razbijanje bilo kog oblika ljudskog zajedništva, je primarna programska zadaća tih i njima sličnih dokumenata. Ne zaboravite da SANU Momorandum, Vol. 2. imperativno nalaže: “Koristiti sve mehanizme da se oba doma parlamenta BiH maksimalno onemoguće u radu, obezvrede i obesmisle na sve moguće načine. Sprečavati donošenje zakona koji se ne smatraju bitnim i ne predstavljaju nikakvu pretnju RS-u. Ovo je jedno od značajnijih sredstava za dokazivanje teze o nemogućnosti funkcionisanja zajedničkih institucija. Generalno, uvek i na svakom mestu insistirati na tome da su ‘državna’ vlast i institucije na nivou BiH nepotrebne, suvišne, nemoguće, skupe i antisrpske… Ni po koju cenu ne sme se dozvoliti formiranje bilo kakvih saveza, udruženja ili asocijacija na nivou BiH. Dakle, ni po koju cenu se ne sme dozvoliti čak ni formiranje udruženja pčelara na nivou BiH, a o drugim važnijim asocijacijama se ne sme ni razmišljati. (…) Vrlo je značajno da političari u RS-u jasno stave do znanja javnosti i međunarodnoj zajednici da BiH ne smatraju kao jedinstvenu državu, već kao zajednicu dve teritorije koje trenutno čine celinu. A tu celinu treba što češće nazivati neprirodnom, nametnutom, nemogućom…“  U tome je jedini smisao i suština te besmislene Deklaracije.

MONITOR: Kako  ocjenjujete rezultate izbora za EU parlament, očekivanu pobjedu Laburista u UKi neočekivano loš rezultat ultradesnog Nacionalnog okupljanja na izborima u Francuskoj? Da li će oni ostaviti  dugoročnije posljedice na sve teže odluke koje EU i Evropa očekuju?

BAJTAL: Ja iskustveno, i u principu, ne vjerujem ni jednoj i ničijoj politici. O svakoj sudim samo na osnovu njenog praktičnog djelovanja i životnih rezultata, a nipošto po njenom egoističkom samoreklamerstvu. Treba sačekati da vidimo „šta se iza brda valja“.

 

Počinioci genocida bi da,  preimenovanjem Srebrenice, pokušaju izbrisati  mjesto genocida

MONITOR: Kako vidite skorašnju izjavu Predsjednika RS, Milorada Dodika, da u Srebrenici nije ubijen nijedan čovjek i najnoviju-u nizu ranijih sličnih inicijativa o Srebrenici, da opština Srebrenica promjeni ime?

BAJTAL: Izuzetno neinteligentna i cinična izjava istovremeno. Ni prva ni posljednja. A koja  iz ugla vremenske retrospektive sistematskog lažiranja stvarnosti, precizno govori kako je takva glupost samo karika u dugom lancu planski osmišljenog negiranja i relativiziranja genocida. Najprije je to bio „strašan i nepotreban zločin“, pa onda, „veliki zločin“, poslije samo „zločin“, da bi se došlo do zadivljujuće maštovite lagarije kako „u Srebrenici nije ubijen nijedan čovjek“. Ništa novo. Svojevremeno, njegov idol Milošević, izjavi u Hagu da je „o Bosni i Hercegovini sve čista laž“, a Karadžić, na istom sudu, i ne trepnuvši, lupi kako „Sarajevo nije bilo u opsadi“, i da „Sarajevo nije bilo ni okrznuto“. Očito, Bosanci su sami sebe granatirali na Markalama (Sarajevo)  i Kapiji (Tuzla), itd.itd. Sami sebe ubijali, sami sebe silovali, sami sebe raseljavali. I tako iz decenije u deceniju; iz mjeseca u mjesec; iz dana u dan; iz sata u sat, ređaju se cinično prozirne i bezobrazno očigledne – laži. Bez kraja i smisla.

Ostalo je još samo da se preimenovanjem Srebrenice, shodno njegovoj postrezolucijskoj neporecivosti, pokuša izbrisati i samo mjesto genocida. O tome se radi. I sad, oni se čude kako to da su od svijeta prokuženi. Jer vjeruju da su genijalni lažovi, kako ih je to, svojom doktrinom laži kao „srpskog državnog interesa“, sistematski vaspitavao „otac nacije“ Dobrica Ćosić. Otuda, logikom te pedagogije laži, svjedočimo čitavom serijalu psihijatrijski simptomatičnih nebuloza, izmišljotina i besmislica najgore vrste. One jasno govore o ideološkim projektima i djelatnim aksiomima velikosrpske politike, koju logički možemo sažeti u dva neizrečena stava njegovane mašinerije laži: „Nije bilo kako je bilo, nego je bilo kako mi kažemo da je bilo“. Odnosno, „Uradićemo sve što smo naumili, negiraćemo sve što uradimo“. I decenijama čine upravo to. Na taj način Gospođa Laž je postala gebelsovski samorazumljiv princip velikosrpske politike. Čak iskustveno dokazana konstanta. Jedina po kojoj je čitav svijet prepoznaje i pamti.

 

Orban će učiniti da uspori i ospori evropski put Bosne

MONITOR: Dodikov saveznik, Viktor Orban je u velikoj i nenajavljenoj „mirovnoj“ turneji-Kijev, Moskva, Peking… Turneju je započeo po početku predsjedavanja Mađarske Savjetom EU. BiH još nije dobila datum za otpočinjanje pregovora. Može li mađarsko polugodišnje predsjedavanje EU, u tome pomoći BiH?

BAJTAL: Sve što bude u njegovoj moći, kršćanski ostrašćeni Orban će učiniti da uspori i ospori evropski put Bosne, koji je poguban za njegovog psovački-nekultivisanog, vjerovatno ucijenjenog i antievropski instruisanog krimi-partnera. Veže ih sluganska, blefersko-interesna antibosanska i anticivilizacijska naci(onali)stička logika firerovski zadojene mržnje i netrpeljivosti spram svega univerzalnog i ljudskog. Žulja ih bosansko, civilizacijsko, kulturno-religijsko i ljudsko šarenilo Bosne. Ne uklapa se u pljačkaški-profitabilnu jednostranost njihove klero-etničke isključivosti i omraze.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo