Povežite se sa nama

INTERVJU

Svjedoci istinske umjetnosti

Objavljeno prije

na

Novljanin, Boris Kraljević je jedini crnogorski muzičar koji je završio i redovne i postdiplomske studije na čuvenom Državnom Konzervatorijumu Čajkovski u Moskvi. Tokom školovanja učestvovao je na nacionalnim (širom nekadašnje Jugoslavije) i međunarodnim takmičenjima, osvajajući prve i specijalne nagrade. Potom su uslijedili nastupi u mnogim zemljama Evrope, Sjeverne i Južne Amerike, Afrike i Azije. Uz koncertiranje širom svijeta, Kraljević paralelno vodi i majstorske kurseve. Redovni je profesor na Nanyang Academy of Fine Arts u Singapuru, a na Muzičkoj akademiji u Sarajevu i Akademiji lepih umetnosti u Beogradu, kao gostujući profesor, u akademskom zvanju redovnog profesora. Umjetnički je direktor međunarodnog festivala Dani muzike u Herceg Novom. Uspjesi u pedagoškom radu i doprinos predstavljanju kulture Crne Gore u svijetu, donijeli su mu, osim članstva u žirijima uglednih međunarodnih takmičenja i značajna državna priznanja i umjetničke nagrade, te počasna mjesta u savjetima međunarodnih festivala i asocijacija u Rusiji, Českoj, Južnoj Koreji i Singapuru.

MONITOR: Objasnite nam značaj Vašeg učestvovanja na Gala koncertu u Singapuru, Šopenu u čast ?
KRALJEVIĆ: Ko imalo prati i informiše se o muzici, a i kulturi uopšte, zna da se ove godine širom svijeta obilježava 200 godina od rođenja velikog kompozitora. Malo ko u muzičkoj umjetnosti može da se uporedi sa iskrenošću, izražajnošću i sugestivnim predavanjem emocija, kao i muzičkim ukusom Frederika Šopena, što je razlog stalnog i ponovnog interesa za njegovu ličnost i opus.
Sa velikom radošću sam prihvatio poziv za nastup početkom februara u jednoj od najznačajnijih singapurskih koncertnih dvorana, Lee Foundation Teatra, i tom prilikom izveo Uspavanku (Berceuse) op. 57 i Baladu br.2 u F Duru, op. 38. Moje kolege pijanisti sa Nanyang Academy of Fine Arts su, kao i ja, izveli program po ličnom izboru, a u do posljednjeg mjesta ispunjenoj sali bio je veliki broj mladih ljudi. Član sam Singapore Chopin Society i aktivno uključen u pripremu Međunarodnog pijanističkog takmičenja koje nosi ime poljskog kompozitora. Prihvatio sam i poziv za članstvo u žiriju na Međunarodnom Šopenovom takmičenju u glavnom gradu Malezije, Kuala Lumpuru. Ove godine ćemo, naravno, i na hercegnovskim Danima muzike imati programe posvećene velikom jubileju.

MONITOR: Prepričajte nam kritiku Vašeg resitala u Singapuru, povodom izlaska novog CD-a, koju je napisao kritičar najtiražnijeg i najuticajnijeg lista u državi, Čang Tou Liang.
KRALJEVIĆ: Hvala Vam na interesu, ako mislite da će to čitaocima Monitora biti zanimljivo, onda bolje citirajte: ,,Crnogorski pijanista Boris Kraljević, profesor na Nanyang Academy of Fine Arts, odsvirao je 13 djela Johanesa Bramsa, kompletne opuse 117, 118 i 119. Posjedujući raznovrsnu tehniku i sve predispozicije, pogodio je u srce muzike. Rijetko kada je ova muzika bila tako dobro osmišljena i veličanstveno realizovana …”
,,Intermezzo u es molu, op 118 br. 6 sa svojim dubokim i tamnim mislima je najznačajniji dio opusa, Kraljević je izveo usredsređen poput antičkog filozofa…”
,,Rapsodija u Es- duru, dobila je energiju i silu koju zaslužuje i malo ko je mogao da je izvede sa takvom snagom i oštrinom, zatvarajući koncert na nevjerovatan način”.
,,Bili smo svjedoci istinske umjetnosti”.

MONITOR: Ministarstvo kulture, sporta i medija Crne Gore je na dva konkursa za sufinasiranje projekata iz oblasti kulturno-umjetničko stvaralaštvo (za 2008. i 2009.) odbilo da podrži izdavanje vašeg kompakt diska. O kakvim je ,,nepotpunim preporukama” riječ?
KRALJEVIĆ: Radi se o tome da je pijanista Boris Kraljević sasvim nepoznat Ministarstvu kulture i trebalo je ne znam koliko utrošenog papira i riječi da se činovnici i „stručna komisija” uvjere o kome se radi i da procijene da li je vrijedan podrške ! Bezobrazluk i loše namjere, poznato je, postoje svuda, ali su se ovom prilikom manifestovali tamo gdje uopšte ne bi trebalo da ih bude. Interesantno je da su mi na prethodnom konkursu (za vrijeme mandata prethodnog ministra) odobrena sredstva za snimanje i izdavanje CD-a sa dijelima W.A.Mozarta. Koji su razlozi pokušaja da se uspori ili u potpunosti onemogući izdavanje narednog kompakt diska pokušao sam da saznam direktno se obraćajući aktuelnom ministru, gospodinu Branislavu Mićunoviću, ali bez uspjeha. Dobio sam odgovor koji je potpisala zamjenica ministra, sa besmislenim i jadnim pravdanjem odluke komisije – nepotpune preporuke i navodni nedostatak dokumenta, kojeg po uslovima konkursa i nije trebalo priložiti!
Ministarstvo kulture nije nikada, baš nikada, javnosti predočilo rezultate ulaganja u projekte putem konkursa, kao i da li su sredstva u slučaju nepoštovanja jasno određenog roka za realizaciju Ministarstvu bila vraćena!

MONITOR: Ko je, na koncu, podržao izdavanje vašeg CD-a i gdje ste sve sa tim repertoarom koncertirali?
KRALJEVIĆ: Kada sam riješio da je dobar momenat za kvalitetan zapis ovog programa u studiju, bez imalo razmišljanja sam se obratio instituciji koja upravo egzistira da bi, između ostalog, podržala ovakve i slične projekte – Ministarstvu kulture. Poslije uredno ispoštovane procedure, odnosno svih uslova konkursa, iz odgovora sam shvatio da sam veoma pogriješio što sam ih uznemirio svojim umjetničkim idejama, te da bi najbolje bilo da ih ubuduće realizujem podalje od Crne Gore. Da nisam potpuno nepoželjan u domovini, pokazalo mi je razumijevanje Zavoda za međunarodnu naučnu, kulturno-prosvjetnu i tehničku saradnju iz Podgorice (ZAMTES), kao i Sekretarijata za kulturu glavnog grada. Ono što je, pretpostavljam, kod činovnika i „stručne komisije” Ministarstva kulture izazvalo podsmijeh i prezir (mislim na moju ideju da afirmisani crnogorski umjetnik kvalitetno zabilježi na trajnom snimku Bramsova klavirska djela, napisana u njegovoj, po mnogima, najzrelijoj fazi i koja spadaju u sam vrh klavirske i muzičke literature) naišlo je, i to odmah, na velike simpatije i podršku Akademije u Singapuru na kojoj predajem, kao i Lee fondacije. Njima nije ni palo na pamet da ignorišu ili da svojim nečinjenjem osujete moju umjetničku djelatnost, bez obzira što se radi o umjetniku i pedagogu koji nije njihov državljanin!

MONITOR: U oktobru prošle godine u Palati Ujedinjenih nacija u Ženevi, prezentovali ste našu zemlju. O kakvoj je promociji riječ?
KRALJEVIĆ: Crna Gora se po prvi put predstavila nastupom svog umjetnika u Palati Ujedinjenih nacija. Sa velikim zadovoljstvom sam prihvatio poziv ZAMTES-a da izvedem solistički koncert. Vidno raspoloženoj publici u prepunom auditorijumu sam odsvirao i tri dodatka, a odgovornim ljudima iz Zavoda, kao i Ministarstva inostranih poslova i naše ambasade u Švajcarskoj je zasigurno prijao veliki broj visokih predstavnika mnogih država svijeta.

MONITOR: Često ste na putu. Letite s jednog na drugi kraj zemljine hemisfere. Gdje se najbolje osjećate i koliko ste zavisni od matice Crne Gore?
KRALJEVIĆ: Poziv koncertnog pijaniste, kao i bavljenje pedagogijom, podrazumijeva česta gostovanja na različitim, i, ponekad, vrlo dalekim mjestima, je ispunjenje moje želje iz ranog djetinjstva i smatram da nemam pravo da se žalim na umor ili nedostatak vremena za druge stvari koje volim. Nastupam na velikom broju koncerata, a od onih sam pedagoga koji nisu samo ime na spisku zaposlenih na Akademiji na kojoj predaju, već imam dosta studenata o čijem napretku i sazrijevanju veoma vodim računa. To sve nimalo nije lako uskladiti sa željom da Dani muzike budu iz godine u godinu sve bolji ili sa brojnim seminarima koje održim. Ipak, ono što zaista deprimira su povremeni susreti sa zavišću, glupošću i arogancijom. To mi nikako ne treba i ne nedostaje.
Nimalo mi, takođe, lako ne pada kada gotovo krijem dolaske u Crnu Goru, jer unaprijed znam da nemam dovoljno vremena za drage ljude i one koji cijene i podržavaju moj rad. Zato mi je važan i dragocjen svaki nastup u domovini kao i kvalitet svakog narednog izdanja Dana muzike, jer mislim da uvijek uspijem da ostvarim prisan kontakt sa publikom.

MONITOR: Na kojim koncertnim podijumima imate zakazane nastupe za ovu godinu? Da li imate podršku Ministarstva kulture, obzirom da osim sebe, predstavljate i svoju zemlju?
KRALJEVIĆ: Odgovoriću, naravno, mada više volim da govorim o koncertnim i pedagoškim aktivnostima koje su se već dogodile. Dakle, u koncertnoj sezoni 2010/2011 planiram resitale, nastupe sa orkestrima i u kamernim ansamblima, kao i majstorske kurseve i učešće u radu žirija na međunarodnim pijanističkim takmičenjima u Singapuru, Maleziji, Vijetnamu, Južnoj Koreji, Japanu, Hong Kongu, više zemalja Evrope, te zemljama Sjeverne i Južne Amerike.
Što se eventualne podrške tiče, vidjećemo. Za sada, već sam to u ovom razgovoru rekao, imam utisak da treba da činovnike pustim da na miru organizuju svoje živote i karijere, a ne da ih uznemiravam mojim umjetničkim aktivnostima. Jako bi me radovao nastavak saradnje sa institucijama sa kojima sam i do sada imao uspješnu saradnju, na obostrano zadovoljstvo, nadam se.

MONITOR: Šta ste nam pripremili kao umjetnički direktor na prestižnom međunarodnom muzičkom festivalu Dani muzike u Herceg Novom?
KRALJEVIĆ: Od prvog izdanja obnovljenih Dana muzike vodim računa da solisti i ansambli učesnici festivala, koji nastupaju pred mnogobrojnom i uvijek dobro raspoloženom i zahtjevnom hercegnovskom publikom, zadovolje visoke umjetničke kriterijume. Želim da istaknem da su zahvaljujući dobroj saradnji sa kolegama iz drugih crnogorskih gradova i okruženja i našoj želji da što veći broj poklonika klasične muzike upozna soliste i ansamble, gosti Dana muzike nastupali u Podgorici, Bijelom Polju, Tivtu, Budvi, Ulcinju, Novom Sadu, Sarajevu, Somboru, Makarskoj…
U crnogorskoj javnosti, kao i regionu i svuda gdje naši gosti nastupaju i borave, Festival je prepoznat po kvalitetnim programima, izvođačima i sjajnoj publici. Odgovorni ljudi iz gradske uprave su prepoznali ideju gospodina Lazara Seferovića o potrebi obnavljanja nekadašnjeg prestižnog jugoslovenskog festivala i do danas Opština Herceg Novi, kao generalni pokrovitelj, pruža najveću podršku Festivalu. Ovogodišnji, 27. Dani muzike će ugostiti eminentne umjetnike i ansamble iz zemalja Evrope, Azije i Južne Amerike.

Marija ČOLPA

Komentari

INTERVJU

SONJA DRAGOVIĆ, ISTRAŽIVAČICA IZ OBLASTI URBANIZMA NA UNIVERZITETSKOM INSTITUTU LISABON I ČLANICA GRUPE KANA: Temeljno nerazumijevanje planiranja prostora

Objavljeno prije

na

Objavio:

Mi – čitavo društvo – godinama pokušavamo da se snađemo u sistemu planiranja prostora određenom kombinacijom starih planova koji su i dalje na snazi, i novih propisa koji su neproduktivni, ako ne i sasvim beskorisni

 

MONITOR: Vidite li naznake da nova vlast ima volju da poboljša prostorno planiranje i da spriječi dalji urbanistički i graditeljski haos u Podgorici i na Primorju?

DRAGOVIĆ: Nosimo se sa temeljnim nerazumijevanjem problema u prostornom planiranju od strane nadležnih za ovu oblast. Uzmimo za primjer to što se dešava, ili bolje rečeno ne dešava, sa zakonskim okvirom. Zakon o planiranju prostora i izgradnji objekata iz 2017. je i dalje na snazi, iako je poguban za održiv i ujednačen prostorni razvoj Crne Gore;  o predlogu za izmjene opet treba da raspravljamo usred ljeta – kažem opet, jer je tako bilo i prošle godine, kada je ovaj Zakon posljednji put izmijenjen. Evidentan je nedostatak shvatanja važnosti zakonskog okvira i hitnosti temeljnog preispitivanja modela koji je do sada bio na snazi, a to je nužno za bilo kakav napredak u ovoj oblasti.

MONITOR: Koliko povjerenje uliva ministar Mitrović?

DRAGOVIĆ: Ministar Mitrović ne uliva povjerenje, nego  pruža razloge za zabrinutost. Njegove izjave pokazuju nerazumijevanje povezanosti prostornog planiranja, ekonomske situacije i održivog razvoja, što je veliki hendikep za nekog ko vodi ovako važan resor. Primjera je mnogo, ali navešću jedan iz emisije Načisto, kada je Mitrović rekao da je jedan od razloga za sadašnje stanje prostornog razvoja to što prije 15 godina ekološka svijest nije bila razvijena i da bi bilo dobro da se ekolozi uključe u procese planiranja. Niko ne poriče da smo danas svjesniji ekoloških problema nego što smo bili ranije – i u Crnoj Gori, i globalno – i da je neophodno veće učešće stručnjaka za ovu oblast u svim procesima koji se tiču budućeg razvoja. No od suštinske je važnosti da ministar koji se bavi ovom oblašću razumije da korijen problema leži u nečemu drugom: u ekonomskom modelu zasnovanom na stalnoj ekspanziji gradnje, u permisivnosti zakonskog okvira, i u nemoći vlasti da artikuliše i sprovede viziju razvoja zasnovanu na opštem, zajedničkom dobru, umjesto na privatnoj dobiti. Ministar je pokazao da ovo ne razumije i sopstvenim postupcima, kada je odlučio da mu to što posjeduje zemlju na kojoj može da gradi i novac za izgradnju daje pravo da gradi kuću mimo planova – kada je, dakle, odlučio da mu to što je u privilegovanoj imovinskoj poziciji daje pravo da ne poštuje plan. Zabrinjavajuće je da neko sa takvim razumijevanjem sistema planiranja sada vodi resor koji bi trebalo da donese i sprovede progresivne promjene, i ne znam da li se tome možemo nadati.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 30. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

VESNA PEŠIĆ, SOCIOLOŠKINJA: Srbija da okrene drugi list

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za mene je pitanje zašto je veliki dio srpskog naroda u Bosni i Srbiji izgubio svaku ljudsku empatiju i saosjećanje prema preko osam hiljada pobijenih dječaka, muškaraca, sinova, očeva i muževa

 

MONITOR: Valentin Incko je na samom kraju mandata nametnuo dopunu Krivičnog zakona BiH, propisujući kazne za poricanje zločina genocida. Kako komentarišete tu odluku?

PEŠIĆ: Ne mogu da se upuštam u poteze Incka da li su dobri i koliko će biti uspešni da se u BiH kažnjava poricanje genocida u Srebrenici (reakcije Dodika su već poznate). Za mene je to pitanje zašto je veliki deo srpskog naroda u Bosni i Srbiji izgubio svaku ljudsku empatiju i saosećanje prema preko osam hiljada pobijenih dečaka, muškaraca, sinova, očeva i muževa. Zar ne osećamo ljudsku tugu prema tolikim ljudskih žrtvama koje su iskasapljene od ruke srpskog vođstva u RS. Kao da nam na pamet ne pada da se izvinimo za tolike pokolje, zatražimo  opraštaj i većno sećanje na te žrtve i sopstvenu bruku. Kakvo je to preganjanje da li je u Srebrenici bio genocid ili „strašni zločin“, kao da nije bilo suda i presuda. Srbija je jedina koja ne priznaje genocid u Srebrenici. Čestitam Crnoj Gori koja je uspela da donese Rezuluciju o genocidu u Srebrenici.

MONITOR: Jedan od mojih skorašnjih sagovornika iz BiH postavio je pitanje: Šta ćemo sa prošlošću? Svakodnevno svjedočimo prepucavanju političkih elita u tzv. regionu. REKOM proces se, izgleda, pokazao neizvodljivim. Šta je izvodljivo?

PEŠIĆ: Istoričar Markovina iz Hrvatske je konstatovao da je suočavanje sa prošlošću na tlu bivše Jugoslavije propalo, ili jednostavno nije uspelo. REKOM je postavio visoke zahteve u tom pogledu, a da ih je postavio i manje ambiciozno, opet i najskromnije zamišljeno suočavanje sa prošloću kao uslov pomirenja – ne bi uspelo. Time smo pokazali da nismo važni ni sebi ni drugima. Nema ovde kapaciteta za razumevanje događaja  i tragedije iz devedestih. Podgreva se balkanska „večna mržnja“, održava se ta vatra, bilo da je reč o vlastima ili opoziciji. Šta može umesto toga?  Markovina predlaže „miroljubivu koegzistenciju“, pa se i meni učinilo da bi to već bio veliki skok, ako zaista ne možemo da skočimo više od toga. Da bi to bio skromniji vid pomirenja, ali za nas značajan, da živimo u miru i koegzistenciji, i možda usmereni u istom pravcu, vrednostima i  saradnji.

MONITOR: Većinu zemalja Zapadnog Balkana opterećuju teški oblici organizovanog kriminala. Najčešće se u vezu dovode Srbija i Crna Gora. Kako ćemo izaći iz takvog „bratskog zagrljaja“?

PEŠIĆ: Pa tako što ćemo uvesti pravnu državu i ustavnu demokratiju, drugačiji sistem vrednosti, transparentnost vlade, umesto korupcije i ličnih odnosa – „ja tebi ti meni“ koji vladaju u našim plemenskim društvima u kojima su lični odnosi na prvom mestu, pa šta onda ostane za zakone koji se po pravilu olako krše. Samo u državama uređenim na vladavini prava možemo stići do normalne države, a mafija i kriminal ne mogu biti sistemski njen deo, nego se moraju  uredno goniti i kažnjavati. Kad država ne može da izađe na kraj sa klanovima, to je samo izgovor. To govori da su klanovi povezani sa državom ili su te države totalno nefukcionalne. Imam utisak da su neke bivše jugoslovenske republike to uspele, to da mafija nije u državi nego van nje – protiv koje se država bori i eliminiše je legitimnim i zakonskim sredstvima. I Hrvatska je jedno vreme bila mafijaška država, ali je uspela da mafiju izbaci iz države, što ne značći da mafije nema, nego je nema u državi. Srbija i Crna Gora u tome nisu uspešne države, a nisu ni na putu da do toga stignu, jer vidimo da se vlast održava i funkcioniše korišćenjem i uvlačenjem mafije u državu. Bez mafije ne uspevaju da se održe na vlasti, nego od mafije traže usluge koje moraju da se vrate. Eto to sada gledamo sa uhapšenim Belivukom, Miljkovićem i drugima koji u svojim iskazima  svedoče koliko i na koji način su bili angažovani od vrhova vlasti. To je tek početak i nisu sve rekli. Da bi se to sakrilo, Vučić danima prikazuje leševe, iskasapljene ljude, čisto smo zaplivali u nekrofiliju da bi se nekako skrenula pažnja sa toga šta ta družina radi na vlasti.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 30. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

NASTAVAK KADROVANJA U RESORU VESNE BRATIĆ – SLUČAJ RADE VIŠNJIĆ: Greška koja nije slučajna

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ministarka  Bratić  očito ne smatra  da je veličanje četništva i  ratnih zločinaca ikkava  smetnja  za obavljanje rukovodećih finkcija u školstvu

 

Slučaj Rade Višnjić, nesuđene v.d. direktorice Osnovne škole (OŠ) „Jugoslavija” u Baru, u žižu javnosti vratio je Ministarstvo prosvjete, nauke, kulture i sporta (MPNKS) na čijem je čelu Vesna Bratić. Kao diplomirana učiteljica, Rada Višnjić je za v. d. direktoricu imenovana na period od šest mjeseci, počev od 12. jula.  Razriješena je samo osam dana kasnije.

Na imenovanje Višnjićeve javnost je burno reagovala. Protiv nje je u januaru 2020. godine pokrenut disciplinski postupak, nakon što je učenicima na času zadala da crtaju trobojku, u vrijeme snažne politizcije upotreba zastava. Tada je dobila uslovni prestatak radnog odnosa. U jesen iste godine, preko Vajber grupe pozvala je učenike na moleban u Hram Svetog Jovana Vladimira u Baru. Uslijedio je definitivan otkaz.

Višnjićeva je na svom Fejsbuk profilu objavila i odu Ratku Mladiću, bivšem komandantu Vojske Republike Srpske, u Hagu doživotno osuđenom ratnom zločincu. U prilog tvrdnji da hvalospjevi Mladiću nijesu smetnja već više preporuka kod ministarke Bratić ide i činjenica da je za novog direktora Doma učenika u Beranama nedavno imenovan Goran Kiković. On je otvoreni podržavalac četničkog pokreta, a aktivno je učestvovao u predlaganju imenovanja ulice u Beranama po Mladiću.

Vesna Bratić je prije par mjeseci Bojanu Đačić, takođe učiteljicu, ideološki blisku koleginici iz Bara, postavila za v.d. direktoricu Osnovne škole (OŠ) „Ristan Pavlović” u Pljevljima. Đačićeva je smijenjena nakon dva dana, jer su njena fotografija, na kojoj na glavi nosi šajkaču sa kokardom, i tekstovi šovinističkog sadržaja, osvanuli na Instagramu. I izazvali snažnu osudu građana.

Ni tada, baš kao ni u slučaju Višnjić, ministarka Bratić se nije ogradila od stavova   izabranica. Đačićeva je smijenjena u tišini, bez izjašnjenja MPNKS-a. Višnjićeva je prošla gore. U pokušaju da se zaštiti, Vesna Bratić je u saopštenju u kom navodi da je promijenila mišljenje o njenom imenovanju, kazala da je do toga došlo nakon što su iz MPNKS-a imali uvid u  privatne materijale opscene prirode profesorice Višnjić – aludirajući na nage fotografije koje su kružile društvenim mrežama, a na kojima je navodno ona. To je i vrhunac opscenosti ministarke Bratić – što su joj pri kadriranju „opscene fotografije” veći problem od podrške Mladiću. I zloupotreba privatnosti pri raskidanju radnog odnosa. Zbog toga su ministarku kritikovali iz Centra za građansko obrazovanje (CGO), skupštinskog Odbora za ravnopravnost, Centra za ženska prava (CŽP), kao i pojedinih političkih partija.

Vesna Bratić je, objašnjavajući odluku o razrješenju Rade Višnjić, nenamjerno otkrila i da u MPNKS-u ne obavljaju nikakve provjere kandidata. „Sva priča o depolitizaciji državnog aparata pala je u vodu sramnim postupkom Vesne Bratić, iza kojeg nesporno stoje partije vladajuće većine. Umjesto da oslobode škole političkog uticaja i da razbiju ćelije za kupovinu glasova, što je nasljeđe koje je ostavio DPS sa svojim koalicionim partnerima, oni su se odlučili da te mehanizme preuzmu. Umjesto partijskih direktora i zamjenika – dobili smo partijske direktore i zamjenike”, konstatuje u svojoj objavi na Fejsbuku dugogodišnji aktivista nevladinog sektora Vuk Maraš.

Ministarka tvrdi da su novoizabrani vršioci dužnosti direktora osnovnih i srednjih škola birani nepartijski. Nije tako, narvano. Monitorovi upućeni izvori tvrde da je Radu  Višnjić imenovala na predlog Socijalističke narodne partije (SNP). Brojni slučajevi upotpunjuju sliku o krugovima iz kojih dolaze kadrovi u kulturi i prosvjeti. Monitor redovno piše o tome.

Nema obećanih reformi u prosvjeti. Čak ni o tome kako će tretirati užasna stanja u kojima se pojedine škole u Crnoj Gori nalaze – ministarka ne govori.

Mr Olivera Leković, v.d. direktorica nevladinog udruženja (NVU) Prosvjetna zajednica Crne Gore (PZCG), kazala je za Monitor da od resornog ministarstva zahtijevaju da se posveti gradnji nepartitokratskog sistema. „Imamo odgovornost da budemo kritičari svih koji pokušavaju da umjesto reforme koja će cijeniti stručnost i voditi kvalitetnijem obrazovanju svakog djeteta, nastave sa sprovođenjem sistema u kojem je najbitna partijska knjižica”.

Iz PZCG-a su nedavno, u saradnji sa NVO Udruženje Roditelji, pokrenuli kampanju pod nazivom Za društvo znanja, čiji je cilj da navede odgovorne u Vladi i Skupštini da prekinu tradiciju postavljanja partijskih vojnika za direktore škola i vrtića. Tražiće, navodi mr Leković, i izmjene Opšteg Zakona o obrazovanju kojim će se izbor direktora ubuduće urediti na način koji će garantovati transparentnost, profesionalizaciju i depolitizaciju, a na osnovu predloga prosvjetnih radnika, stručne zajednice i nevladinih organizacija. „Hoćemo da se sistem obrazovanja decentralizuje, kao i da resorno ministarstvo bude otvoreno za saradnju. Želimo da se budžet namijenjen za prosvjetu transparentno rasporedi i da se odrede prioriteti. Interesuje nas i kad će nastavnicima biti plaćen svaki čas preko norme, kad će se zaposliti kolege i asistenti (neki su i po deceniju na birou), kad ćemo imati plaćen prevoz, kad će se sistemski rješavati stambena pitanja prosvjetara i provjeriti rad Zadruge Solidarno, kao i do kad ćemo imati najmanju platu u regionu, pa i u Evropi. Nećemo stati sa zahtjevima. Godinama smo degradirani i na rubu egzistencije. Želimo društvo znanja”, navodi v.d. direktorica PZCG-a.

Nedavno je više članova radne grupe za izradu novog Zakona o visokom obrazovanju pobunilo protiv MPNKS-a, tvrdeći da su iz Ministarstva utvrdili nacrt tog propisa, bez konsultacije sa njima. Toliko o najavljivanom poboljšanju saradnje sa prosvjetarima.

Iz opozicione Socijaldemokratske partije (SDP) pokrenuli su postupak za interpelaciju u kojoj će tražiti smjenu ministarke.

Mnogo je znakova koji ukazuju na očigledan nedostatak kompetencija u resoru Vesne Bratić. Kadrovska politika tek je jedan od njih.

Andrea JELIĆ

 

DETEKTOR: Svega, kao na vašaru

U Ministarstvu prosvjete nauke kulture i sporta – veselo. Smjenu direktora osnovnih i srednjih škola, upotpunile su i promjene u kadrovskoj strukturi Uprave za zaštitu kulturnih dobara. Na mjesto bivšeg direktora Božidara Božovića bila je   postavljena Milena Martinović, konzervatorka za papir, iz čuvene svešteničke porodice. Nakon 5 dana efektivnog rada ona je dala neopozivu ostavku. Nije se, kako se čuje, snašla u nesređenoj dokumentaciji svojih prethodnika.

Nije to ni lako. Evo ilustracija. U Upravi za zaštitu kulturnih dobara ne postoji registar popisa valorizovanih kulturnih pokretnih i nepokretnih dobara. Između ostalog ne postoji ni dokument iz 1945. godine kojim se potvrđuje preuzimanje Ikone presvetle Bogorodice Filermose. Od 1929. godine Ikona se nalazila kod kralja Aleksandra Karađorđevića ali je kralj Petar II Karađorđević prije napuštanja zemlje, predao na čuvanje Manastiru Ostrog. Takođe, ne postoji ni rješenje iz 1978. godine kojim se potvrđuje vlasništvo drzave nad Ikonom. Držalac ikone je Narodni muzej Crne Gore, koji je to postao aktom Vlade Crne Gore, odnosno Republičke komisije za vjerska pitanja od 20. januara 1978. Papiri se negdje zaturili…  Takođe, ne postoji dokument da li Ikona treba da se čuva u muzeju. Ili u nekom od crkvenih objekata za što se zalaže ministrica Vesna Bratić.

Za vrijeme petodnevne „vladavine” mr Milene Martinović krenulo se sa rekonstrukcijom cetinjskog manastira. Za nju su trebali posebni konzervatorski uslovi i prije svega saglasnost Uprave za zaštitu kulturnih dobara. Detektor saznaje – Mitropolija je zaboravila proceduru. Ili je  smatrala da joj saglasnost i ne treba.  Kao slučaju sanacije prilaznog stepeništa  Cetinjskog manastira kada je samo obavijestila Upravu da su radovi toga i toga datuma završeni.

Uglavnom, ode Milena Martinović. Njen prethodnik, bivši direktor Božidar Božović, DPS kadar, bio se prešaltao u nove vladajuće redove. Skrasio se kao  pomoćnik direktora za UNESCO.  No, preplivavanje nije uspjelo. Vlada ga je nedavno smijenila.

Bez direktora se ne može. Ministrica je na elektronskoj sjednici Vlade postavila Mladena Zagarčanina, arheologa iz Bara, na mjesto najnovijeg v. d. direktora Uprave za zastitu kulturnih dobara. Među ostalim kriterijuma za postvaljenje, jedan, po novome, veoma važan je ispunio: njegove fotografije sa pokojnim mitropolitom Amfilohijem i ostalim svještencima iz Mitropolije krase društvene mreže. Uoči stupanja na funkciju najavio je jedan od prioriteta: “ Pronalaženje zajedničkog jezika s crkvom kojoj pripada veliki broj nepokretnih kulturnih dobara”. Prioritet će biti ispoštovan. Već prvog radnog dana u četvrtak ujutro direktor je zakazao sastanak sa Mitropolijom.

Da li će sa novim direktorom osvježiti u Upravi, čuće se. Pošto dolazi iz Bara sljeduju mu auto i vozač, njihove dnevnice i benzin. I, naravno, varijabila. Sve kao što je imala i njegova sugrađanka Anastazija Miranović kad je, u ime DPS-a, bila direktorica Uprave.

Koliko je nova valast ljuti protivnik nepotizma i partijskog zapošljavanja kazuje i opjevani podatak da je Vesna Bratić za  v.d. direktoricu podgoričke Gimnazije Slobodan Škerović postavila Biljanu Vučurović, suprugu poslanika i odbornika Jovana Jola Vučurovića, poznatog po vatrenom negiranju genocida. Za v.d. direktoricu OŠ Narodni heroj Savo Ilić u Kotoru  postavila je profesoricu Smiljanu Lazović, odbornicu  Demokratskog fronta. U Budvi je za v.d. direktoricu Srednje mješovite škole Danilo Kiš imenovana profesorica Nada Purić, bivša potpredsjednica Socijalističke narodne partije (SNP) koja je u januaru napustila tu stranku i dala podršku predsjedniku Opštine i lideru koalicije ,,Za budućnost Budve“ Marku Batu Careviću. Svega još tu ima.

U Crnoj Gori, prema zvaničnim podacima, postoje 162 državne osnovne škole, 50 srednjih škola i 21 predškolska ustanova, 13 muzičkih škola, dva obrazovna centra, tri resursna centra, deset učeničkih i studentskih domova i četiri internata. Na smijenjena mjesta direktora do sad je postavljeno svega 7 ljudi koji ne pripadaju „pravoslavnoj većini”. Eto tako.

Stela O. KOVAČ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo