Povežite se sa nama

INTERVJU

Svjedoci istinske umjetnosti

Objavljeno prije

na

Novljanin, Boris Kraljević je jedini crnogorski muzičar koji je završio i redovne i postdiplomske studije na čuvenom Državnom Konzervatorijumu Čajkovski u Moskvi. Tokom školovanja učestvovao je na nacionalnim (širom nekadašnje Jugoslavije) i međunarodnim takmičenjima, osvajajući prve i specijalne nagrade. Potom su uslijedili nastupi u mnogim zemljama Evrope, Sjeverne i Južne Amerike, Afrike i Azije. Uz koncertiranje širom svijeta, Kraljević paralelno vodi i majstorske kurseve. Redovni je profesor na Nanyang Academy of Fine Arts u Singapuru, a na Muzičkoj akademiji u Sarajevu i Akademiji lepih umetnosti u Beogradu, kao gostujući profesor, u akademskom zvanju redovnog profesora. Umjetnički je direktor međunarodnog festivala Dani muzike u Herceg Novom. Uspjesi u pedagoškom radu i doprinos predstavljanju kulture Crne Gore u svijetu, donijeli su mu, osim članstva u žirijima uglednih međunarodnih takmičenja i značajna državna priznanja i umjetničke nagrade, te počasna mjesta u savjetima međunarodnih festivala i asocijacija u Rusiji, Českoj, Južnoj Koreji i Singapuru.

MONITOR: Objasnite nam značaj Vašeg učestvovanja na Gala koncertu u Singapuru, Šopenu u čast ?
KRALJEVIĆ: Ko imalo prati i informiše se o muzici, a i kulturi uopšte, zna da se ove godine širom svijeta obilježava 200 godina od rođenja velikog kompozitora. Malo ko u muzičkoj umjetnosti može da se uporedi sa iskrenošću, izražajnošću i sugestivnim predavanjem emocija, kao i muzičkim ukusom Frederika Šopena, što je razlog stalnog i ponovnog interesa za njegovu ličnost i opus.
Sa velikom radošću sam prihvatio poziv za nastup početkom februara u jednoj od najznačajnijih singapurskih koncertnih dvorana, Lee Foundation Teatra, i tom prilikom izveo Uspavanku (Berceuse) op. 57 i Baladu br.2 u F Duru, op. 38. Moje kolege pijanisti sa Nanyang Academy of Fine Arts su, kao i ja, izveli program po ličnom izboru, a u do posljednjeg mjesta ispunjenoj sali bio je veliki broj mladih ljudi. Član sam Singapore Chopin Society i aktivno uključen u pripremu Međunarodnog pijanističkog takmičenja koje nosi ime poljskog kompozitora. Prihvatio sam i poziv za članstvo u žiriju na Međunarodnom Šopenovom takmičenju u glavnom gradu Malezije, Kuala Lumpuru. Ove godine ćemo, naravno, i na hercegnovskim Danima muzike imati programe posvećene velikom jubileju.

MONITOR: Prepričajte nam kritiku Vašeg resitala u Singapuru, povodom izlaska novog CD-a, koju je napisao kritičar najtiražnijeg i najuticajnijeg lista u državi, Čang Tou Liang.
KRALJEVIĆ: Hvala Vam na interesu, ako mislite da će to čitaocima Monitora biti zanimljivo, onda bolje citirajte: ,,Crnogorski pijanista Boris Kraljević, profesor na Nanyang Academy of Fine Arts, odsvirao je 13 djela Johanesa Bramsa, kompletne opuse 117, 118 i 119. Posjedujući raznovrsnu tehniku i sve predispozicije, pogodio je u srce muzike. Rijetko kada je ova muzika bila tako dobro osmišljena i veličanstveno realizovana …”
,,Intermezzo u es molu, op 118 br. 6 sa svojim dubokim i tamnim mislima je najznačajniji dio opusa, Kraljević je izveo usredsređen poput antičkog filozofa…”
,,Rapsodija u Es- duru, dobila je energiju i silu koju zaslužuje i malo ko je mogao da je izvede sa takvom snagom i oštrinom, zatvarajući koncert na nevjerovatan način”.
,,Bili smo svjedoci istinske umjetnosti”.

MONITOR: Ministarstvo kulture, sporta i medija Crne Gore je na dva konkursa za sufinasiranje projekata iz oblasti kulturno-umjetničko stvaralaštvo (za 2008. i 2009.) odbilo da podrži izdavanje vašeg kompakt diska. O kakvim je ,,nepotpunim preporukama” riječ?
KRALJEVIĆ: Radi se o tome da je pijanista Boris Kraljević sasvim nepoznat Ministarstvu kulture i trebalo je ne znam koliko utrošenog papira i riječi da se činovnici i „stručna komisija” uvjere o kome se radi i da procijene da li je vrijedan podrške ! Bezobrazluk i loše namjere, poznato je, postoje svuda, ali su se ovom prilikom manifestovali tamo gdje uopšte ne bi trebalo da ih bude. Interesantno je da su mi na prethodnom konkursu (za vrijeme mandata prethodnog ministra) odobrena sredstva za snimanje i izdavanje CD-a sa dijelima W.A.Mozarta. Koji su razlozi pokušaja da se uspori ili u potpunosti onemogući izdavanje narednog kompakt diska pokušao sam da saznam direktno se obraćajući aktuelnom ministru, gospodinu Branislavu Mićunoviću, ali bez uspjeha. Dobio sam odgovor koji je potpisala zamjenica ministra, sa besmislenim i jadnim pravdanjem odluke komisije – nepotpune preporuke i navodni nedostatak dokumenta, kojeg po uslovima konkursa i nije trebalo priložiti!
Ministarstvo kulture nije nikada, baš nikada, javnosti predočilo rezultate ulaganja u projekte putem konkursa, kao i da li su sredstva u slučaju nepoštovanja jasno određenog roka za realizaciju Ministarstvu bila vraćena!

MONITOR: Ko je, na koncu, podržao izdavanje vašeg CD-a i gdje ste sve sa tim repertoarom koncertirali?
KRALJEVIĆ: Kada sam riješio da je dobar momenat za kvalitetan zapis ovog programa u studiju, bez imalo razmišljanja sam se obratio instituciji koja upravo egzistira da bi, između ostalog, podržala ovakve i slične projekte – Ministarstvu kulture. Poslije uredno ispoštovane procedure, odnosno svih uslova konkursa, iz odgovora sam shvatio da sam veoma pogriješio što sam ih uznemirio svojim umjetničkim idejama, te da bi najbolje bilo da ih ubuduće realizujem podalje od Crne Gore. Da nisam potpuno nepoželjan u domovini, pokazalo mi je razumijevanje Zavoda za međunarodnu naučnu, kulturno-prosvjetnu i tehničku saradnju iz Podgorice (ZAMTES), kao i Sekretarijata za kulturu glavnog grada. Ono što je, pretpostavljam, kod činovnika i „stručne komisije” Ministarstva kulture izazvalo podsmijeh i prezir (mislim na moju ideju da afirmisani crnogorski umjetnik kvalitetno zabilježi na trajnom snimku Bramsova klavirska djela, napisana u njegovoj, po mnogima, najzrelijoj fazi i koja spadaju u sam vrh klavirske i muzičke literature) naišlo je, i to odmah, na velike simpatije i podršku Akademije u Singapuru na kojoj predajem, kao i Lee fondacije. Njima nije ni palo na pamet da ignorišu ili da svojim nečinjenjem osujete moju umjetničku djelatnost, bez obzira što se radi o umjetniku i pedagogu koji nije njihov državljanin!

MONITOR: U oktobru prošle godine u Palati Ujedinjenih nacija u Ženevi, prezentovali ste našu zemlju. O kakvoj je promociji riječ?
KRALJEVIĆ: Crna Gora se po prvi put predstavila nastupom svog umjetnika u Palati Ujedinjenih nacija. Sa velikim zadovoljstvom sam prihvatio poziv ZAMTES-a da izvedem solistički koncert. Vidno raspoloženoj publici u prepunom auditorijumu sam odsvirao i tri dodatka, a odgovornim ljudima iz Zavoda, kao i Ministarstva inostranih poslova i naše ambasade u Švajcarskoj je zasigurno prijao veliki broj visokih predstavnika mnogih država svijeta.

MONITOR: Često ste na putu. Letite s jednog na drugi kraj zemljine hemisfere. Gdje se najbolje osjećate i koliko ste zavisni od matice Crne Gore?
KRALJEVIĆ: Poziv koncertnog pijaniste, kao i bavljenje pedagogijom, podrazumijeva česta gostovanja na različitim, i, ponekad, vrlo dalekim mjestima, je ispunjenje moje želje iz ranog djetinjstva i smatram da nemam pravo da se žalim na umor ili nedostatak vremena za druge stvari koje volim. Nastupam na velikom broju koncerata, a od onih sam pedagoga koji nisu samo ime na spisku zaposlenih na Akademiji na kojoj predaju, već imam dosta studenata o čijem napretku i sazrijevanju veoma vodim računa. To sve nimalo nije lako uskladiti sa željom da Dani muzike budu iz godine u godinu sve bolji ili sa brojnim seminarima koje održim. Ipak, ono što zaista deprimira su povremeni susreti sa zavišću, glupošću i arogancijom. To mi nikako ne treba i ne nedostaje.
Nimalo mi, takođe, lako ne pada kada gotovo krijem dolaske u Crnu Goru, jer unaprijed znam da nemam dovoljno vremena za drage ljude i one koji cijene i podržavaju moj rad. Zato mi je važan i dragocjen svaki nastup u domovini kao i kvalitet svakog narednog izdanja Dana muzike, jer mislim da uvijek uspijem da ostvarim prisan kontakt sa publikom.

MONITOR: Na kojim koncertnim podijumima imate zakazane nastupe za ovu godinu? Da li imate podršku Ministarstva kulture, obzirom da osim sebe, predstavljate i svoju zemlju?
KRALJEVIĆ: Odgovoriću, naravno, mada više volim da govorim o koncertnim i pedagoškim aktivnostima koje su se već dogodile. Dakle, u koncertnoj sezoni 2010/2011 planiram resitale, nastupe sa orkestrima i u kamernim ansamblima, kao i majstorske kurseve i učešće u radu žirija na međunarodnim pijanističkim takmičenjima u Singapuru, Maleziji, Vijetnamu, Južnoj Koreji, Japanu, Hong Kongu, više zemalja Evrope, te zemljama Sjeverne i Južne Amerike.
Što se eventualne podrške tiče, vidjećemo. Za sada, već sam to u ovom razgovoru rekao, imam utisak da treba da činovnike pustim da na miru organizuju svoje živote i karijere, a ne da ih uznemiravam mojim umjetničkim aktivnostima. Jako bi me radovao nastavak saradnje sa institucijama sa kojima sam i do sada imao uspješnu saradnju, na obostrano zadovoljstvo, nadam se.

MONITOR: Šta ste nam pripremili kao umjetnički direktor na prestižnom međunarodnom muzičkom festivalu Dani muzike u Herceg Novom?
KRALJEVIĆ: Od prvog izdanja obnovljenih Dana muzike vodim računa da solisti i ansambli učesnici festivala, koji nastupaju pred mnogobrojnom i uvijek dobro raspoloženom i zahtjevnom hercegnovskom publikom, zadovolje visoke umjetničke kriterijume. Želim da istaknem da su zahvaljujući dobroj saradnji sa kolegama iz drugih crnogorskih gradova i okruženja i našoj želji da što veći broj poklonika klasične muzike upozna soliste i ansamble, gosti Dana muzike nastupali u Podgorici, Bijelom Polju, Tivtu, Budvi, Ulcinju, Novom Sadu, Sarajevu, Somboru, Makarskoj…
U crnogorskoj javnosti, kao i regionu i svuda gdje naši gosti nastupaju i borave, Festival je prepoznat po kvalitetnim programima, izvođačima i sjajnoj publici. Odgovorni ljudi iz gradske uprave su prepoznali ideju gospodina Lazara Seferovića o potrebi obnavljanja nekadašnjeg prestižnog jugoslovenskog festivala i do danas Opština Herceg Novi, kao generalni pokrovitelj, pruža najveću podršku Festivalu. Ovogodišnji, 27. Dani muzike će ugostiti eminentne umjetnike i ansamble iz zemalja Evrope, Azije i Južne Amerike.

Marija ČOLPA

Komentari

INTERVJU

BLAGOJE GRAHOVAC, GENERAL U PENZIJI I ANALITIČAR GEOPOLITIKE: Političko lešinarenje nagriza društvo

Objavljeno prije

na

Objavio:

Desile su se dvije smjene vlasti, treba provesti još dvije brze smjene pa će tek peta vlada početi ozdravljenje i društva i države. Novi glavni SDT Vladimir Novović je znak da u crnogorskom društvu ima zdravih snaga. Ukoliko u narednoj vladi bude i u najmanjoj mogućoj mjeri participirao DPS, siguran sam, Novović će biti smijenjen

 

MONITOR: Avgustovska većina u posljednjem času, nakon sedam sastanaka, dogovorila je mandatara i vladu. Kako to komentarišete?

GRAHOVAC: Politička prostitucija je osnovna karakteristika a političko lešinarenje je prodrlo skoro u sve sfere društvenog života pa nemoral svake vrste nagriza kako mnoge pojedince tako i veći dio društva.

Ako i ovlaš analiziramo ljudske kvalitete lica koja vrše vlast na svim nivoima u Crnoj Gori u posljednje tri decenije doći ćemo do zaključka da, osim malog broja časnih pojedinaca, na vlasti se nalazi  veoma rđav ljudski materijal. To za posljedicu ima ne samo kulturološke nego i mentalitetske poremećaje jer ovo stanje predugo traje.

Već smo svjedoci da oni, koji imaju nekakvu vlast a otimaju, kradu, uzurpiraju ili varaju, njihova djeca idu putem svojih roditelja. Ovo u Crnoj Gori  poprima zabrinjavajući   zamah. U takvom društvenom  i političkom ambijentu u Crnoj Gori se dogovara i vlada.

MONITOR: Gdje je uzrok i ko je za ovo najviše odgovoran?

GRAHOVAC: Uzrok je u višedecenijski nesmjenjivoj vlasti a najveću odgovornost snose sami građani jer uporno biraju političkog monstruma. Više od 15 godina DPS javno kvalifikujem kriminalnom, zločinačkom i neofašističkom organizacijom. Ovo ne činim jer sam nekakva zloća nego zato što prepoznajem parametre koji zlo nagovještavaju i na to upozoravaju. U isto vrijeme, ponavljam da u toj partiji postoji zdravo tkivo koje je  Crnoj Gori i te kako potrebno. Mnogi mi zamjeraju što i pomišljam da u DPS-u ima zdravog tkiva. Ovo ističem iz razloga što vidim da i u drugim političkim subjektima ima onih koji su jednako politički i moralno nezdravi kao što su oni u vrhu DPS-a.

MONITOR: Kako vidite dosadašnje pregovore avgustovskih pobjednika?

GRAHOVAC: Prethodno rečeno objašnjava veliku ličnu pohlepu, a malu ili nikakvu odgovornost prema svojoj državi.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitor od petka 23. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

MAJA BJELOŠ, POLITIKOLOŠKINJA, VIŠA ISTRAŽIVAČICA BEOGRADSKOG CENTRA ZA BEZBJEDNOSNU POLITIKU: Tenzije na Balkanu će rasti sve dok lideri budu imali koristi od njih

Objavljeno prije

na

Objavio:

U diskusijama je malo i dokaza i bezbjednosnih procjena o vjerovatnoći totalnog rata, međutim, postoji snažno uvjerenje da rat u Ukrajini može imati efekat prelivanja, što bi moglo dovesti do raspada Bosne i Hercegovine ili otvorenog sukoba na Kosovu

 

MONITOR: Predsjednica Europrajda Kristina Garina, je izjavila za Politiko da se ta organizacija, tokom prethodnih 30 godina, nije suočila sa toliko intenzivnim teorijama zavjere i protivljenjima, kao u slučaju beogradskog Europrajda. Kako Vi objašnjavate političko-pravno-bezbjednosni rašomon koji je pratio tu ovogodišnju manifestaciju“?

BJELOŠ: Državni organi Srbije imaju kapaciteta da očuvaju javni red i mir i garantuju sigurnost učesnicima Evroprajda. Međutim, ne radi se o tome da li su policajci i pripadnici drugih bezbednosnih službi sposobni i opremljeni da izvršavaju propise. Problem je što građani Srbije žive u dramatičnom raskoraku između građanskih prava i sloboda garantovanih Ustavom i zakonima i svakodnevice u kojoj najviši državni zvaničnici aktivno krše Ustav i zakone, stvarajući nesigurnost i neizvesnost. Mimo svojih nadležnosti, predsednik Srbije je najavio da će Europrajd biti „odložen ili otkazan“, potom je ministar unutrašnjih poslova zabranio javno okupljanje, da bi 17. septembra mandatarka za novu vladu sopštila javnosti da šetnja ipak može da se održi, ali nije podržala skup svojim prisustvom.

Nezavisno od Europrajda ili Parade ponosa, pripadnici LGBT populacije se nikada neće osećati bezbedno u Srbiji sve dok im se uskraćuju i osporavaju osnovna ljudska prava i slobode (npr. pravo na javno okupljanje, izražavanje mišljenja, na brak, nasleđivanje imovine i dr.), zatim dok postoji mržnja u društvu i iracionalni strah od LGBT populacije, kao i dok deo državnih i nedržavnih centara moći ugrožava njihovu ličnu bezbednost. Da su Vlada Srbije i nadležni organi u prethodne dve decenije dosledno sankcionisali govor mržnje prema LGBT, pozive na nasilje, fizičke napade uz javnu osudu, ne bi bilo potrebno da danas hiljade policajaca obezbeđuje mirnu povorku.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitor od petka 23. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

ANDRIJA MARDEŠIĆ I DAVID KAPAC, REDITELJI FILMA STRIC: Ispunjujuće emocionalno putovanje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nije nam namjera bila raditi politički film. Makar danas kad se radi bilo koja vrsta umjetnosti, često je neizbježno da umjetnost, da bi bila dobra, mora imati stav, biti aktualna i na neki način rezonirati sa stvarnosti

 

Velika Zlatna mimoza – gran pri 35. Filmskog festivala Herceg Novi – Montenegro film festivala pripao je hrvatskom filmu Stric Davida Kapca i Andrije Mardešića, koji je dobio i posebno priznanje – plaketu Zoran Živković. Filmu je pripala i nagrada za najbolju mušku ulogu Predraga Mikija Manojlovića. To je bio povod za razgovor sa autorima Strica.

MONITOR: Koliko obojici znači nagrada iz Crne Gore, jer je konkurencija definitivno bila jaka?

MARDEŠIĆ: Većinu tih filmova smo gledali i za nijedan ne mogu reći ništa manje nego da je dobar ili odličan.  A posebno veseli činjenica da su to sve dragi ljudi ili prijatelji. I sad smo se svi našli u istoj konkurenciji!

Možemo reći da je Festival u Herceg Novom preuzeo onu ulogu koju je Pula imala prije 40-ak godina, prikazuje najbolje od regionalnih kinematografija, i  stvarno je čudo i velika čast da smo u toj konkurenciji baš mi uspjeli dobiti Zlatnu mimozu.

KAPAC: Ja sam se prije početka festivala šalio da nas u Herceg Novom čekaju Igre gladi, filmofilskom terminologijom, tako da smo se nadali samo izvući živu glavu. Ogromno priznanje i čast nam je da smo dio te odabrane skupine filmova, autora koje iznimno cijenimo i volimo, posebno jer su nam većina njih bliski kolege i prijatelji. Nagrada nam je došla samo kao šlag na tortu.

MONITOR: Andrija, Vi ste se obratili publici prije projekcije filma riječima – obično se kaže uživajte u filmu, a ja vam kažem – srećno. Da li Vas obojicu iznenađuje reakcija publike?

KAPAC: Redatelj je zapravo uvijek prva publika filma, a mi smo prvenstveno radili film kakav bi i sami htjeli gledati. Stric je spoj naših iskustva i stavova zapakiranih u dramski okvir svojevrsnog hightened genre-a, ali u suštini nešto naše iskreno i osobno. Naravno da smo razmišljali kako će publika doživjeti film, ali nismo se vodili aktualnim trendovima ni regionalne niti svjetske kinematografije. Mislimo da bi takvo kalkuliranje ispalo jeftino i neiskreno.

MARDEŠIĆ: To sa sretno je počelo kao šala na premijeri u Karlovim Varima, ali je zapravo postala neka vrsta našeg iskaza poštovanja prema našoj publici. Jer na početku svakog putovanja se zaželi sreća da se sigurno stigne na odredište. Kao što je David rekao, teško je ući u bilo kakav oblik kreativnog procesa sa nekakvim kalkulantskim primislima. Podilaženje trendovima ili publici se uvijek osjeti.

I da smo se upustili u takav proračunat proces, trebali smo tada, 2015. kad je prva scena Strica stavljena na papir, imati kristalnu kuglu da nam prikaže kakvi će biti trendovi u festivalskom i svjetskom filmu sedam godina kasnije. Drago nam je ako smo uspjeli u tome da film gledateljima ostaje dugo u glavi, da pričaju o njemu, razmišljaju i debatiraju.  Jer važno je da se u filmovima aktivno sudjeluje, a ne da su gledatelji pasivni promatrači kojima autori sve serviraju na pladnju. U tome je i veći izazov gledanja i doživljaja filma.

Naravno da se filmovi rade za publiku, ali filmovi ne moraju nužno biti i zabava, već nekakvo ispunjujuće  emocionalno putovanje koje kao i stvarni život, ne mora uvijek biti opuštajuće, zabavno i ugodno iskustvo.

Miroslav MINIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitor od petka 23. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo