Povežite se sa nama

INTERVJU

Svjedoci istinske umjetnosti

Objavljeno prije

na

Novljanin, Boris Kraljević je jedini crnogorski muzičar koji je završio i redovne i postdiplomske studije na čuvenom Državnom Konzervatorijumu Čajkovski u Moskvi. Tokom školovanja učestvovao je na nacionalnim (širom nekadašnje Jugoslavije) i međunarodnim takmičenjima, osvajajući prve i specijalne nagrade. Potom su uslijedili nastupi u mnogim zemljama Evrope, Sjeverne i Južne Amerike, Afrike i Azije. Uz koncertiranje širom svijeta, Kraljević paralelno vodi i majstorske kurseve. Redovni je profesor na Nanyang Academy of Fine Arts u Singapuru, a na Muzičkoj akademiji u Sarajevu i Akademiji lepih umetnosti u Beogradu, kao gostujući profesor, u akademskom zvanju redovnog profesora. Umjetnički je direktor međunarodnog festivala Dani muzike u Herceg Novom. Uspjesi u pedagoškom radu i doprinos predstavljanju kulture Crne Gore u svijetu, donijeli su mu, osim članstva u žirijima uglednih međunarodnih takmičenja i značajna državna priznanja i umjetničke nagrade, te počasna mjesta u savjetima međunarodnih festivala i asocijacija u Rusiji, Českoj, Južnoj Koreji i Singapuru.

MONITOR: Objasnite nam značaj Vašeg učestvovanja na Gala koncertu u Singapuru, Šopenu u čast ?
KRALJEVIĆ: Ko imalo prati i informiše se o muzici, a i kulturi uopšte, zna da se ove godine širom svijeta obilježava 200 godina od rođenja velikog kompozitora. Malo ko u muzičkoj umjetnosti može da se uporedi sa iskrenošću, izražajnošću i sugestivnim predavanjem emocija, kao i muzičkim ukusom Frederika Šopena, što je razlog stalnog i ponovnog interesa za njegovu ličnost i opus.
Sa velikom radošću sam prihvatio poziv za nastup početkom februara u jednoj od najznačajnijih singapurskih koncertnih dvorana, Lee Foundation Teatra, i tom prilikom izveo Uspavanku (Berceuse) op. 57 i Baladu br.2 u F Duru, op. 38. Moje kolege pijanisti sa Nanyang Academy of Fine Arts su, kao i ja, izveli program po ličnom izboru, a u do posljednjeg mjesta ispunjenoj sali bio je veliki broj mladih ljudi. Član sam Singapore Chopin Society i aktivno uključen u pripremu Međunarodnog pijanističkog takmičenja koje nosi ime poljskog kompozitora. Prihvatio sam i poziv za članstvo u žiriju na Međunarodnom Šopenovom takmičenju u glavnom gradu Malezije, Kuala Lumpuru. Ove godine ćemo, naravno, i na hercegnovskim Danima muzike imati programe posvećene velikom jubileju.

MONITOR: Prepričajte nam kritiku Vašeg resitala u Singapuru, povodom izlaska novog CD-a, koju je napisao kritičar najtiražnijeg i najuticajnijeg lista u državi, Čang Tou Liang.
KRALJEVIĆ: Hvala Vam na interesu, ako mislite da će to čitaocima Monitora biti zanimljivo, onda bolje citirajte: ,,Crnogorski pijanista Boris Kraljević, profesor na Nanyang Academy of Fine Arts, odsvirao je 13 djela Johanesa Bramsa, kompletne opuse 117, 118 i 119. Posjedujući raznovrsnu tehniku i sve predispozicije, pogodio je u srce muzike. Rijetko kada je ova muzika bila tako dobro osmišljena i veličanstveno realizovana …”
,,Intermezzo u es molu, op 118 br. 6 sa svojim dubokim i tamnim mislima je najznačajniji dio opusa, Kraljević je izveo usredsređen poput antičkog filozofa…”
,,Rapsodija u Es- duru, dobila je energiju i silu koju zaslužuje i malo ko je mogao da je izvede sa takvom snagom i oštrinom, zatvarajući koncert na nevjerovatan način”.
,,Bili smo svjedoci istinske umjetnosti”.

MONITOR: Ministarstvo kulture, sporta i medija Crne Gore je na dva konkursa za sufinasiranje projekata iz oblasti kulturno-umjetničko stvaralaštvo (za 2008. i 2009.) odbilo da podrži izdavanje vašeg kompakt diska. O kakvim je ,,nepotpunim preporukama” riječ?
KRALJEVIĆ: Radi se o tome da je pijanista Boris Kraljević sasvim nepoznat Ministarstvu kulture i trebalo je ne znam koliko utrošenog papira i riječi da se činovnici i „stručna komisija” uvjere o kome se radi i da procijene da li je vrijedan podrške ! Bezobrazluk i loše namjere, poznato je, postoje svuda, ali su se ovom prilikom manifestovali tamo gdje uopšte ne bi trebalo da ih bude. Interesantno je da su mi na prethodnom konkursu (za vrijeme mandata prethodnog ministra) odobrena sredstva za snimanje i izdavanje CD-a sa dijelima W.A.Mozarta. Koji su razlozi pokušaja da se uspori ili u potpunosti onemogući izdavanje narednog kompakt diska pokušao sam da saznam direktno se obraćajući aktuelnom ministru, gospodinu Branislavu Mićunoviću, ali bez uspjeha. Dobio sam odgovor koji je potpisala zamjenica ministra, sa besmislenim i jadnim pravdanjem odluke komisije – nepotpune preporuke i navodni nedostatak dokumenta, kojeg po uslovima konkursa i nije trebalo priložiti!
Ministarstvo kulture nije nikada, baš nikada, javnosti predočilo rezultate ulaganja u projekte putem konkursa, kao i da li su sredstva u slučaju nepoštovanja jasno određenog roka za realizaciju Ministarstvu bila vraćena!

MONITOR: Ko je, na koncu, podržao izdavanje vašeg CD-a i gdje ste sve sa tim repertoarom koncertirali?
KRALJEVIĆ: Kada sam riješio da je dobar momenat za kvalitetan zapis ovog programa u studiju, bez imalo razmišljanja sam se obratio instituciji koja upravo egzistira da bi, između ostalog, podržala ovakve i slične projekte – Ministarstvu kulture. Poslije uredno ispoštovane procedure, odnosno svih uslova konkursa, iz odgovora sam shvatio da sam veoma pogriješio što sam ih uznemirio svojim umjetničkim idejama, te da bi najbolje bilo da ih ubuduće realizujem podalje od Crne Gore. Da nisam potpuno nepoželjan u domovini, pokazalo mi je razumijevanje Zavoda za međunarodnu naučnu, kulturno-prosvjetnu i tehničku saradnju iz Podgorice (ZAMTES), kao i Sekretarijata za kulturu glavnog grada. Ono što je, pretpostavljam, kod činovnika i „stručne komisije” Ministarstva kulture izazvalo podsmijeh i prezir (mislim na moju ideju da afirmisani crnogorski umjetnik kvalitetno zabilježi na trajnom snimku Bramsova klavirska djela, napisana u njegovoj, po mnogima, najzrelijoj fazi i koja spadaju u sam vrh klavirske i muzičke literature) naišlo je, i to odmah, na velike simpatije i podršku Akademije u Singapuru na kojoj predajem, kao i Lee fondacije. Njima nije ni palo na pamet da ignorišu ili da svojim nečinjenjem osujete moju umjetničku djelatnost, bez obzira što se radi o umjetniku i pedagogu koji nije njihov državljanin!

MONITOR: U oktobru prošle godine u Palati Ujedinjenih nacija u Ženevi, prezentovali ste našu zemlju. O kakvoj je promociji riječ?
KRALJEVIĆ: Crna Gora se po prvi put predstavila nastupom svog umjetnika u Palati Ujedinjenih nacija. Sa velikim zadovoljstvom sam prihvatio poziv ZAMTES-a da izvedem solistički koncert. Vidno raspoloženoj publici u prepunom auditorijumu sam odsvirao i tri dodatka, a odgovornim ljudima iz Zavoda, kao i Ministarstva inostranih poslova i naše ambasade u Švajcarskoj je zasigurno prijao veliki broj visokih predstavnika mnogih država svijeta.

MONITOR: Često ste na putu. Letite s jednog na drugi kraj zemljine hemisfere. Gdje se najbolje osjećate i koliko ste zavisni od matice Crne Gore?
KRALJEVIĆ: Poziv koncertnog pijaniste, kao i bavljenje pedagogijom, podrazumijeva česta gostovanja na različitim, i, ponekad, vrlo dalekim mjestima, je ispunjenje moje želje iz ranog djetinjstva i smatram da nemam pravo da se žalim na umor ili nedostatak vremena za druge stvari koje volim. Nastupam na velikom broju koncerata, a od onih sam pedagoga koji nisu samo ime na spisku zaposlenih na Akademiji na kojoj predaju, već imam dosta studenata o čijem napretku i sazrijevanju veoma vodim računa. To sve nimalo nije lako uskladiti sa željom da Dani muzike budu iz godine u godinu sve bolji ili sa brojnim seminarima koje održim. Ipak, ono što zaista deprimira su povremeni susreti sa zavišću, glupošću i arogancijom. To mi nikako ne treba i ne nedostaje.
Nimalo mi, takođe, lako ne pada kada gotovo krijem dolaske u Crnu Goru, jer unaprijed znam da nemam dovoljno vremena za drage ljude i one koji cijene i podržavaju moj rad. Zato mi je važan i dragocjen svaki nastup u domovini kao i kvalitet svakog narednog izdanja Dana muzike, jer mislim da uvijek uspijem da ostvarim prisan kontakt sa publikom.

MONITOR: Na kojim koncertnim podijumima imate zakazane nastupe za ovu godinu? Da li imate podršku Ministarstva kulture, obzirom da osim sebe, predstavljate i svoju zemlju?
KRALJEVIĆ: Odgovoriću, naravno, mada više volim da govorim o koncertnim i pedagoškim aktivnostima koje su se već dogodile. Dakle, u koncertnoj sezoni 2010/2011 planiram resitale, nastupe sa orkestrima i u kamernim ansamblima, kao i majstorske kurseve i učešće u radu žirija na međunarodnim pijanističkim takmičenjima u Singapuru, Maleziji, Vijetnamu, Južnoj Koreji, Japanu, Hong Kongu, više zemalja Evrope, te zemljama Sjeverne i Južne Amerike.
Što se eventualne podrške tiče, vidjećemo. Za sada, već sam to u ovom razgovoru rekao, imam utisak da treba da činovnike pustim da na miru organizuju svoje živote i karijere, a ne da ih uznemiravam mojim umjetničkim aktivnostima. Jako bi me radovao nastavak saradnje sa institucijama sa kojima sam i do sada imao uspješnu saradnju, na obostrano zadovoljstvo, nadam se.

MONITOR: Šta ste nam pripremili kao umjetnički direktor na prestižnom međunarodnom muzičkom festivalu Dani muzike u Herceg Novom?
KRALJEVIĆ: Od prvog izdanja obnovljenih Dana muzike vodim računa da solisti i ansambli učesnici festivala, koji nastupaju pred mnogobrojnom i uvijek dobro raspoloženom i zahtjevnom hercegnovskom publikom, zadovolje visoke umjetničke kriterijume. Želim da istaknem da su zahvaljujući dobroj saradnji sa kolegama iz drugih crnogorskih gradova i okruženja i našoj želji da što veći broj poklonika klasične muzike upozna soliste i ansamble, gosti Dana muzike nastupali u Podgorici, Bijelom Polju, Tivtu, Budvi, Ulcinju, Novom Sadu, Sarajevu, Somboru, Makarskoj…
U crnogorskoj javnosti, kao i regionu i svuda gdje naši gosti nastupaju i borave, Festival je prepoznat po kvalitetnim programima, izvođačima i sjajnoj publici. Odgovorni ljudi iz gradske uprave su prepoznali ideju gospodina Lazara Seferovića o potrebi obnavljanja nekadašnjeg prestižnog jugoslovenskog festivala i do danas Opština Herceg Novi, kao generalni pokrovitelj, pruža najveću podršku Festivalu. Ovogodišnji, 27. Dani muzike će ugostiti eminentne umjetnike i ansamble iz zemalja Evrope, Azije i Južne Amerike.

Marija ČOLPA

Komentari

INTERVJU

DALIBORKA ULJAREVIĆ, CGO: Živimo život za 2+

Objavljeno prije

na

Objavio:

Istraživanja pokazuju da nam je opšte povjerenje u institucije i organizacije prije avgusta 2020. bilo jače nego danas kada najviše rangirani jedva prebacuju 2,5 na skali od 1 do 4. I mnogo je važnih segmenta koji su nam na ocjeni 2+.  Život koji se kreće oko ocjene 2+ nije onaj koji ukazuje na poboljšanje

Za očekivati je da na ovim izborima imamo manju izlaznost nego u avgustu 2020. godine, jer nema više mobilizacijskog potencijala koji bi mogao da se aktivira kao tada, niti su na isti način spoljni akteri zainteresovani za Crnu Goru, kaže Daliborka Uljarević, izvršna direktorka Centra za građansko obrazovanje (CGO) u razgovoru za Monitor. „Nema ni onog DPS-a koji je bio homogenizirajući kako za svoje birače, tako i za one koji su izlazili samo da glasaju protiv. To predstavlja izazov mnogima koji su svoju politiku gradili samo na oponiranju DPS-u i sistemu koji je ona oblikovao.

Takođe, dio građana i građanki je poslije ove tri godine razočaran i onim akterima za koje su glasali na prethodnim izborima jer su vidjeli da im je na prvom, a često i jedinom, mjestu lični interes”.

MONITOR: Čeka nas Parlament, a moguće i Vlada, sa mnogo novih lica. Treba li to da nas raduje ili plaši?

ULJAREVIĆ: Problem Crne Gore danas je što ona od obnove nezavisnosti nije uspjela da stvori jaku, prozapadnu alternativu Đukanoviću i DPS-u. Umjesto toga, svjedočimo rastu desno-populističkih snaga, uz dio onih koji su nepouzdani i neotporni na štetne uticaje ili retrogradne strukture. Zato mi sa novim licima, nažalost, najmanje dobijamo kvaliteta u pristupu politici, rukovođenju, pa i u onom što se odnosi na struku kad je riječ o specifičnim oblastima.

Vrijedi podsjetiti da smo mi već imali tu političku fazu u kojoj su samo mladost, neiskustvo, i puka kritika prema prethodnicima bili protežirani kao prednosti – a to nijesu prednosti u politici demokratskih društava. Izgleda da lekciju naučenu 90-ih godina prošlog vijeka moramo da obnavljamo, a vidjećemo i koliko će nas to koštati.

MONITOR: A kakva bi mogla biti nova Vlada?

ULJAREVIĆ: Sada se u dijelu javnosti pozicionira pretpostavljena većina koja bi trebalo da je formira, a koji bi činili Evropa sad sa koalicijom Demokrate-URA i manjinskim partijama. Imajući u vidu sve razlike koje postoje među njima, ali i lične animozitete koji se kao u talasima javljaju i ukrivaju, za očekivati je da to bude mučan proces.

Nema tu kohezivnog faktora koji bi se zasnivao na principima i vrijednostima, uz činjenicu da za neke i ne znamo koje su to magistralne vrijednosti na kojima stoje.

Dodatno, imamo još nekoliko nepoznatih: da li je DF i dalje neprihvatpjiv kao dio vlasti, jer smo svjedoci da se on već duže od aktera sadašnje Vlade i njima bliskih saveznika iz različitih sfera „umiva”; kako će se odvijati stvari u PES-u s obzirom na vidno postojanje različitih struja; da li će koalicija Demokrate – URA biti raskinuta nakon izbora; Kakav će biti odnos Spajića prema Abazoviću i njegovoj partiji koja je bila ključna u obaranju Vlade čiji je on faktički bio drugi čovjek i protiv kojeg je Abazovićeva Vlada prije samo nekoliko sedmica podnijela prijavu zbog zaduženja iz 2020…

Konačno, uz očekivani uspjeh PES-a i činjenicu da su oni otvorili Pandorinu kutiju primarno ekonomskog populizma, bila bi neka kosmička pravda i da dođu u poziciju da pokušaju sprovesti svoja obećanja.

MONITOR: Kako, u odsustvu stabilnih institucija, nadomjestiti očekivani nedostatak iskustva kod budućih nosilaca ključnih političkih funkcija?

ULJAREVIĆ: Nije samo neiskustvo ono što karakteriše novu političku strukturu, već i nedostatak odgovornosti i nevjerovatno brza i jaka opijenost onim što nosi funkcija, a takvima odgovaraju erodirane institucije.

Pored izostanka kvaliteta političkih struktura, treba ukazati i na hronično nedostajanje zdrave kritičke misli u dovoljnom obimu. Naglašavam ovo zdrava kod kritičke misli, da bi pravili razliku između kritike i krikova, a mi, na žalost, prečesto čujemo samo te neartikulisane i prizemne krikove sa raznih strana.

Upravo nedostatak zdrave i principijelne kritike, stalno kalkulisanje niza aktera sa novim ili prolaznim donosiocima odluka, predstavlja opasnost u društvu koje prolazi kroz turbulentne procese u pokušaju da dođe do nove paradigme političkog djelovanja. To bi uključilo fokus na institucijama a ne na ličnostima, realnim javnim politikama a ne promotivnoj kampanji, osluškivanje pulsa građanstva čak i kad nije u skladu sa onim što su preferencije, kao i donošenje odluka koje vode emancipaciji društva, a ne njegovom nazadovanju da bi se lakše vladalo.

Zoran RADULOVIĆ
Pričitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 26. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR MAIDA BURDŽOVIĆ, SPECIJALISTA PSIHIJATRIJE: Nebriga o mentalnom zdravlju došla na naplatu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ako znama da je porijeklo svakog nasilja rezultanta straha kao jedne od tri osnovne emocije, uz bijes i gnijev, onda moramo znati da obezbjeđivanjem osjećaja sigurnosti kod svakog pojedinca, najbolje možemo spriječiti pojavu nasilnog ponašanja

 

MONITOR: Upozorili ste tokom pandemije na pogoršanje psihičkog zdravlja ljudi. Koliko je povećana agresija i nasilje rezultat pandemije, a koliko drugih faktora?

BURDŽOVIĆ: Posljednjih dana, dešavanja kojima svijedočima kod nas, u regionu, a reklo bi se i u čitavom svijetu, nesumnjivo ukazuju da je nebriga o mentalnom zdravlju došla na naplatu. Pritiak na mentalno zdravlje svakog pojedinca  nakon zvaničnog kraja pandemije produbio se pogoršanjem socioekonomske situacije, rata u Ukrajini, te raznih političkih previranja. Kada imamo takve prilike u drštvu, a odgovorni ne čine potrebne intervencije da to ublaže, pojačan stepen svih oblika agresije je neminovan.

MONITOR: Kako preduprijediti nasilje?

BURDŽOVIĆ:  Ako znama da je porijeklo svakog nasilja rezultanta straha kao jedne od tri osnovne emocije, uz bijes i gnijev, onda moramo znati da obezbijeđivanjem osjećaja sigurnosti kod svakog pojedinca, najbolje možemo spriječiti pojavu nasilnog ponašanja. Veliki problem kod nas predstavlja porast vršnjačkog nasilja o kome se dosta govorilo u posljednje vrijeme, a moramo znati da sigurnost dijece isključivo zavisi od  odraslih koji brinu o njima. Kad kažem „odrasli”, mislim na njihove roditelje, blisko okruženje, prosvjetne radnike i sve one koji kreiraju ambijent u kome ta djeca rastu. Jasnim strategijama zdravstvenih vlasti, brigom o mentalnom zdravlju, intervencijama prosvjetnih radnika,  možemo učiniti mnoga za nas i naše najmlađe.

Predrag NIKOLIĆ
Pričitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 26. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR SRĐAN PUHALO, SOCIJALNI PSIHOLOG IZ BANJA LUKE: Naš je problem što nas, najčešće, ujedinjuju tragedije

Objavljeno prije

na

Objavio:

Koliko god nas svađali, plašili i djelili, to nije toliko uspješno koliko se na prvi pogled čini. Najviše putujemo unutar regiona. Rodbinski i prijateljski smo povezani. Govorimo isti jezik, imamo isto porijeklo, mentalitet nam je sličan, jedemo istu hranu, slušamo istu muziku i protiv toga su nemoćni svi naši nacionalizmi

 

MONITOR: Kako vidite posljedice dva masovna ubistva u Beogradu koja su imala reperkusije i u regionu, pa i u Republici Srpskoj gdje je policiji prijavljeno više incidentnih situacija, naročito u školama?

PUHALO: Ako izuzmemo Sloveniju i donekle Hrvatsku, za ostale zemlje koje su nastale raspadom Jugoslavije, možemo reći da su zapuštana društva u svakom smislu. I to traje već 30 godina. Siromašni smo, PTSP-om se niko nikada nije bavio, permanetno smo pod stresom, politička nestabilnost je svakodnevica, nezadovoljni smo, naoružani smo… Antidepresivi, alkohol i lake droge su nam najbolji prijatelji, besperspektivnost dominira, ljudi odlaze, roditelji nemaju kada da se bave poslom roditelja od trke da zarade za pristojan život, djeca odrastaju u takvom društvu i smatraju ga normalnim, a niko ništa ne preduzima da se to zaustavi.

Što se tiče sistema vrijednosti koji dominira, čini mi se da imamo ozbiljne razlike između onoga što se govori u školama i realnosti.

Imamo sve predispozicije da budemo agresivni, ljuti i samo je pitanje kako će se to ispoljiti prema sebi, porodici, slabijim od sebe, pederima, ljudima druge nacionalnosti ili protivničkim navijačima.

Kao što vidite, namjerno ne spominjem rijalitije, video igrice, jutjubere, Tik-Tok i ostale „kvaritelje omladine“ jer mislim da oni nisu mnogo važni u čitavoj ovoj tragediji.

Naravno, ne smijemo na osnovu jednog ili dva slučaja donositi generalizacije, ali je sasvim jasno da od ovakvih incidenata nijedno društvo nije zaštićeno. Sada treba sjesti i prepustiti stručnjacima da predlože plan kako sanirati štetu i šta raditi na prevenciji da nam se ovakve tragedije ne bi ponavljale.

MONITOR: Ove tragedije su dovele i do nove solidarnosti sa žrtvama i građanstvom u Srbiji. U BiH i Crnoj Gori je proglašen, povodom njih, i dan žalosti. Kako bi to trebalo da razumijemo?

PUHALO: Prije svega naš problem je što nas tragedije najčešće ujedinjuju, sjetimo se poplava ili zemljotresa u Hrvatskoj. Koliko god nas svađali, plašili i djelili, to nije toliko uspješno koliko se na prvi pogled čini. Najviše putujemo unutar regiona. Rodbinski i prijateljski smo povezani. Mi govorimo isti jezik, imamo isto porijeklo, mentalitet nam je sličan, jedemo istu hranu, slušamo istu muziku i protiv toga su nemoćni svi naši nacionalizmi. Na kraju, kada nastradaju djeca, svaki roditelj, kao i odrasli čovjek, ne može da ne saosjeća sa roditeljima žrtava. Empatija je biološki uslovljena i to ne može zaustaviti nijedna granica, niti ideologija ili politika.

Nastasja RADOVIĆ
Pričitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 26. maja ili na www.novinarnica.net

 

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo