Povežite se sa nama

INTERVJU

Kriminal u vrhovima vlasti

Objavljeno prije

na

Danas advokat i član uticajne Svjetske asocijacije policijskih stručnjaka za borbu protiv proizvodnje i distribucije narkotika sa sjedištem u Njujorku, Marko Nicović bio je i šef beogradske policije. MONITOR: Najnovija otkrića o švercu ogromnih količina kokaina preko ovog prostora pokazuju da smo postali veoma privlačno mjesto velikim mafijaškim organizacijama. Koliko je organizovani kriminal opasan za Balkan?
NICOVIĆ: Mafija je primetila da ne postoji dobra saradnja između policija na Balkanu, opterećenih političkim kriminalom, sujetama i, naročito, da je s raspadom SFRJ prestala da funkcioniše zajednička bezbednosna strategija. Tako da na našim prostorima samo mafijaši izvrsno sarađuju. Ja navodim ovaj primer: rat u Bosni, s jedne strane Neretve – hrvatske paravojske, a s druge – srpske. Oni na smenu čuvaju zasade marihuane i kad dođe žetva dele je po pola, iako su znali da će stradati. S druge strane, korupcija u policiji i carini, koje su u rukama političkih partija, omogućuje tim ljudima iz sive zone koji nisu zvanično na vlasti, da vladaju preko novca i bliskosti s korumpiranim političkim strankama.Svemu tome ide na ruku i to što je mafija odlučila da preko ovih prostora trasira svoju transportnu, distributivnu mrežu. Računa se, a ja to znam jer sam to čuo kao član svetske organizacije za borbu protiv droge iz Njujorka na zadnjem kongresu u oktobru, da na prostoru bivše Jugoslavije ima oko 350.000 narkomana. Znači, to je i jedno veliko tržište koje takođe traži snabdevanje drogom. Dakle, prostor bivše Jugoslavije nije samo transportna zona već i tržište za prodaju narkotika.

MONITOR: Da li se države Balkana efikasno bore protiv toga, da li se neke, kako same o sebi kažu, bore više?
NICOVIĆ: Nijedna se od zemalja bivše Jugoslavije ne ističe posebno u toj borbi. Jer, to je staro i svima poznato pravilo: dok god imate nisku cenu na tržištu droge u Srbiji, znači da je tu ponuda i dalje velika. S druge strane, potvrda da je borba još uvek slaba je i to da preko 70 odsto likvidacija u podzemlju jeste vezano za opojne droge. I preko 90 odsto slučajeva podmetanja eksploziva opet je vezano za poslove s opojnim drogama. Ako se uzme u obzir da su u Srbiji Šarići imali bogatstvo procenjeno na oko dvesta miliona evra, jasno je da oni to nisu mogli da ulože bez odobrenja i znanja dela establišmenta u Srbiji. Ni Crna Gora nije imuna na to, jer su i tamo oni vršili privatizacije. Ni Srbija ni Crna Gora nisu proverile poreklo novca kod ovih Šarićevih kupovina. I vlastima u Crnoj Gori i vlastima u Srbiji je na neki način žao što je Šarić pao, jer je preko njega ulazio keš u Srbiju i Crnu Goru. I kada se radi i o Srbiji i o Crnoj Gori, ali i o Hrvatskoj, BIH i Makedoniji, EU i Zapad smatraju da su najveći problemi tih zemalja korupcija i organizovani kriminal. Kosovo je, pri tom, posebna priča. Kolumbija u Evropi.

MONITOR: Srpski zvaničnici, svi od reda, tvrde da nije američka DEA već srpska BIA otkrila transport od dvije tone kokaina iz Urugvaja.
NICOVIĆ: Da, Srbija je možda uradila deo posla, ali bez DEA tu operaciju nije bilo moguće započeti. Jer, srpska policija nema satelitske telefone, nema satelitsku mrežu, avijaciju, brodove… Sve to, međutim, ima DEA. Ova američka agencija ima ispostave u 46 zemalja sveta. Nema kod nas, ali ima u blizini, u Italiji, Mađarskoj, Bugarskoj, pa u Češkoj, Austriji…

MONITOR: SAD velike napore ulažu u borbu protiv prozvodnje i prodaje narkotika, stavljajući tu borbu na najviši rang svoje bezbjednosne politike, svrstavajući je u borbu protiv terorizma?
NICOVIĆ: To ne bi trebalo da čudi jer su Amerikanci uvideli da devedeset odsto novca koji odlazi teroristima i njihovim organizacijama dolazi od prodaje droge.

MONITOR: Vjerovatno ste zapazili da je srpski ministar policije Ivica Dačić tokom radne posjete SAD-u u februaru, bio primljen od samog vrha američkih bezbjednosnih struktura. Da li je tako pokazano da je Dačić dobro radio i da se na njega računa i u budućnosti?
NICOVIĆ: Dačić je u Vašington pozvan pre svega kao političar, više nego kao policajac. Ta poseta je bila više u funkciji njegove aktuelne političke pozicije, toga da je ne samo ministar policije već i potpredsednik Vlade Srbije i lider jedne stranke iz vlasti. Američki bezbednosni sistem je velik, moćan sistem. Oni će za svaku zemlju, ukoliko su zainteresovani da se u njoj vodi borba protiv organizovanog kriminala, napraviti posebnu strategiju.

MONITOR: Da li bi to trebalo da znači da je i Srbija po pitanju borbe protiv organizovanog kriminala dio neke strategije SAD?
NICOVIĆ: Baš tako.

MONITOR: U Srbiji, osim priče o velikom novcu od kokaina i velikim kupovinama, uz privremeno oduzimanje imovine, nema ničeg novog. A organizovani kriminal znači da su s njim srasli djelovi institucija države?
NICOVIĆ: Interesantno je kako je to moguće da se obelodani da je neko stekao četiri milijarde eura od trgovine drogom, a da posle toga nijedan policajac, nijedan carinik, državni činovnik, nijedan političar nije obuhvaćen istragom.

MONITOR: Tek odnedavno je, za Darka Šarića, počelo da se pominje eventualno suđenje u odsustvu?
NICOVIĆ: To će najviše zavisiti od toga koliko je naš pravosudni sistem pritisnut zahtevima, pre svega, onih koji sada u njega najviše ulažu, od Zapada koji daje novac da se ožive policija i pravosuđe. Koliko će oni, dakle, pritisnuti ovdašnju vlast da zatvori tu priču. Nije teško primetiti da je Šarić imao sve informacije na vreme, da je znao šta se sprema…

MONITOR: Zašto je kada je privedeno oko petsto dilera droge u Srbiji, taj potez objašnjen ,,upozorenjem velikim narko bosovima”?
NICOVIĆ: To je bila osveta BIA. Jer MUP Srbije nije bio informisan o akciji BIA. To je Dačićeva osveta. Jer, on ima oko 45.000 ljudi, a BIA ne više od 2000. To je osveta…

MONITOR: Srbija je tek prošle godine donijela Zakon o oduzimanju imovine stečene krivičnim djelom, a Crna Gora i još neke zemlje u okruženju još ga nisu usvojile. Ovdje se sada kaže da finansijska istraga u vezi s pranjem novca može da počne tek poslije postupka otkrivanja nezakonito stečene imovine…
NICOVIĆ: To može da se radi i bez specijalnog zakona. Ali, morate voditi iskrenu borbu. Ne možete bez saradnje sa drugim zemljama u istraživanje pranja novca. Ali, prvo su važni iskrenost i profesionalnost i politička odluka vrha države da se bori protiv toga.

MONITOR: U Srbiji ima i onih političara u vlasti koji kažu da ni pad Vlade ne smije biti prepreka borbi protiv organizovanog kriminala. Kako vam to zvuči?
NICOVIĆ: Deklarativne parole ljudi na vlasti. Ništa nije manje sporna korupcija ljudi u vrhu vlasti od šverca droge. Zašto vlast u Srbiji već nije rešila pitanja Sartida, Nacionalne štedionice, češkog duga, sirijske nafte, Luke Beograd, C marketa?

MONITOR: Neke zemlje u regionu imaju i bilateralne ugovore o policijskoj saradnji, a postoje i neke međunarodne obaveze u tom smislu. Zašto, osim možda u nekim slučajevima Srbije i Hrvatske, to ne funkcioniše?
NICOVIĆ: I kad postoje, takvi se ugovori uglavnom ne poštuju jer za bilo koju policijsku koordinaciju traži se političko crveno svetlo.

MONITOR: Govori se da je problem državljanstvo, odnosno ustavna obaveza većine balkanskih država, da ne izručuju svoje državljane….
NICOVIĆ: Ni to nije tačno. Jer koliko je kriminalaca pobeglo iz Srbije u Crnu Goru i iz Crne Gore u Srbiju?

MONITOR: Po svoj prilici i Interpol će biti nemoćan u stvarima nekih krivičnih djela za koje se terete lica s njegovih potjernica? To je ili kvalifikacija krivičnog djela koje pravosuđa nekih zemalja ne poznaju ili, pak, praksa da se ljudi s pasošem tih zemalja vrlo rijetko isporučuju?
NICOVIĆ: Interpol je svetska asocijacija kriminalističkih policija čija je centrala u Lionu. Dakle, svaka zemlja članica tamo šalje svoje informacije. Interpol je nemoćan kada je bilo šta obojeno politikom. Ili ako neko krivično delo ne postoji u zemlji od koje se lice traži.

MONITOR: To je upravo slučaj Interpolove potjernice protiv Stanka Subotića Caneta. Da li je ovdašnje tužilaštvo baš bilo tako neupućeno u švajcarsko zakonodavstvo kada ga je teretilo za krivično djelo koje je pravni ,,nonsens” u zapadnom svijetu? Ima li mjesta sumnji?
NICOVIĆ: Ima. Zbog činjenice da je krivično delo baš tako formulisano. Neki su se očigledno nadali da on tako ne može biti uhapšen.

MONITOR: Kako vjerovati u borbu protiv organizovanog kriminala, kada većina ubistava, a najviše onih za koja se sumnja da su politički motivisana, nijesu došla ni na sud? Tu su ubistva novinara…
NICOVIĆ: Jeste, tako je. To su čisto politička ubistva ljudi koji su otkrili neke korupcije…

MONITOR: Sjećate se kako je tadašnji ministar policije Dragan Jočić rekao da su Panića htjeli samo da zaplaše, a ne da ga ubiju?.
NICOVIĆ: Tako je, jer je čovek glup kao ministar. Istraga za ubistvo Milana Panića loše je krenula od početka. Čitava istraga nije valjala.

MONITOR: Da li je i ubistvo Duška Jovanovića takvo? U Crnoj Gori vođen je jedan veoma čudan sudski postupak za njegovo ubistvo.
NICOVIĆ: I to je političko ubistvo.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

INTERVJU

LJUPKA KOVAČEVIĆ, ANIMA: Građanstvo je u dubokoj apatiji, potisnutom bijesu i očaju

Objavljeno prije

na

Objavio:

Rješenje su parlamentarni  izbori, pojava novih stranaka sa nepoznatim liderima i svježim idejama. I dva važna uslova: da se prekine sa politikom u kojoj cilj opravdava sredstva  i da se ukinu privilegije koje su  obezbijeđene  iz budžeta političkim partijama i vlastodršcima

 

MONITOR: Opet politička kriza, opet inicijativa za smjenu Vlade?

KOVAČEVIĆ: Sjetih se, bilo je to negdje osamdesetih  kada je Lepa Brena postala hit  pjesmom „Sitnije, Cile, sitnije, nauči me najhitnije… pokaži mi najbitnije“. Tih godina su uz zvuke ove pjesme  i opšte pomame za Brenom (svih naroda i narodnosti ) postavljani temelji  nove političke kulture i kulturne politike na prostoru  SFRJ. Iza leđa stanovništva koje se zanosilo  sjajem u očima i nagovještajima  erotike, pod plaštom opuštenosti  započinjane su   zločinačke politike,  dehumanizacija kulture, zloupotreba erotike. To traje do dan danas.  Najhitnije smo naučeni na rat,  a  najbitnije  je malo ko shvatio. To je asocijacija na vaše pitanje možda zbog  sjaja u očima  premijera ( dobro bi bilo da čuje pjesmu, hit prije njegovog rođenja a i danas njen ton boji političku  svakodnevnicu) kada je shvatio koju je izuzetnu poziciju dobio da zaigra na  promjene, a možda  zbog  opuštenog djelovanja iza  scene kada je došlo do  brkanja  najhitnijeg i najbitnijeg. Poenta  pjesme   je u  zadatku – sitnije. Sitnoća je razvijana (učena  i pokazivana)  na svim poljima,  usavršavala se  laž, licemjerje, podlost,  potkradanje, prebacivanje odgovornosti na druge, sakrivanje od odgovornosti, zgrtanje moći, novca i privilegija.  I taman kad pomislite da sitnije ne može, ponovo ista scena i ista pjesma. Politička scena, uz medijsku dopunu u Crnoj Gori je  zlokobna matrica  sitnog  gdje se nema više što naučiti, ni pokazati. Politička kriza je olakšanje, šansa da se promijeni pjesma, promijeni obrazac.

MONITOR: Demokrate su najavile da će se za deset dana izjasniti o tome da li će glasati za inicijativu, dodajući da ima puno razloga za njen pad. Vjerujete li da će ova Vlada izgubiti povjerenje u parlamentu?

KOVAČEVIĆ: Ima puno razloga za pad Vlade ali kriju one zbog čega ne bi trebala pasti. Jasno  je da neće da daju jasan odgovor. Odlaganje  shvatam kao  povećavanje vlastitog značaja  u dobroj pregovaračkoj  poziciji, čekaju se ponude, moraju se izračunati lični benefiti. Svi ponešto krijuckaju pa ne mogu da procijenim da li će ova  Vlada izgubiti  povjerenje u parlamentu (svi akteri imaju dokazano ogromne  kapacitete za političku trgovinu) ali znam da ga definitivno  nema van njega. Uronjeni  u političko blato teško je iznutra odabrati izlaz u promjenama.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 12. avgusta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR ŽARKO PUHOVSKI, PROFESOR, GRAĐANSKI AKTIVISTA IZ ZAGREBA: Etnički nacionalizam je postao dosadna ideologija među ideologijama

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iz činjenice da je Putinova Rusija zločinački i idiotski napala Ukrajinu, ne slijedi da su oni koji se s Ukrajinom poigravaju s druge strane, automatski u pravu

 

MONITOR: Opet je, i ovaj 27-i put, podsjećanje na vojno-policijsku akciju Oluja, izazvalo oprečne reakcije u Hrvatskoj i Srbiji. Moglo se čuti i dosta poziva na „mir i stabilnost“ od najviših predstavnika obje države. Otkuda tako napadno referiranje na mirovnu politiku dok se, istovremeno, šalju uznemirujuće poruke drugoj strani?

PUHOVSKI: Mir – u osnovnome, primitivnom značenju ne-rata – na ovome terenu posve je neupitan, i svi to znaju. Zato si politički ovlaštenici posvuda i dopuštaju povremene ispade uznemiravanja susjedstva (koji im, dakako, koriste za homogeniziranje pastve). Javni su povici usporedivi s onima iz 90-ih, ali, srećom, s daleko manjim učincima, jer:

a) međunarodni je složaj posve drukčiji;
b) odnosi su lokalnih snaga mnogo izjednačeniji;
c) „vjerni puk“ je na svim stranama sve više nevjeran, sve više odan boljem životu, sve manje osjetljiv na repetirane parole.

Ukratko: etnički nacionalizam je kroz desetljeća širenja postao elementom političke normalnosti, pa funkcionira „samo“ na izborima, dok je svoju (naizgled) prevratničku ulogu uglavnom izgubio. Ili: grandiozan mu je uspjeh u konačnici došao glave, postao je dosadnom ideologijom među ideologijama.

MONITOR: Vesna Teršelič je primijetila da niko od govornika na proslavi u Kninu nije pomenuo civilne žrtve Oluje. Demokratska stranka u Srbiji izašla je sa prijedlogom da se ubijenima i prognanima da status civilnih žrtava rata. Kako Vi gledate na ove utiske i predloge?

PUHOVSKI: Vesna Teršelič je tek nominalno u pravu, no istina je znatno ružnija – svi su, zapravo, govorili baš o žrtvama (zapravo: Žrtvama), „našima“ dakako. A one su toliko samorazumljive da ih se i ne spominje. Primjerice, iste se (srpske) žrtve na jednoj strani pojavljuju pod naznakom „tragedije koju je izazvala pohlepa i glupost srpskoga vodstva“, na drugoj u formuli „nećemo dopustiti ponavljanje“. O hrvatskim se žrtvama ritualno govori takorekuć svakodnevno – u Hrvatskoj (u Srbiji ih se i ne spominje, jer ona, znano je, službeno nije ni bila u ratu). Baš na simbolu Žrtve čitav ovaj prekogranični polit-folklor i živi, uz predano zanemarivanje jada pravih žrtava (čak i „naših“). Status civilnih žrtava rata ubijenima i prognanima svakako bi pomogao u popravljanju stanja, ali ponovno su na djelu politička predpitanja – u Hrvatskoj, recimo, prognanima službeno smatraju samo one koji su žrtve srpskih snaga i JNA; oni su drugi  naprosto „izbjegli“.

MONITOR: Srbija je otvorila slučaj stradanja na Petrovačkoj cesti. Da li se može očekivati da se hrvatsko pravosuđe zainteresuje za ovaj slučaj?

PUHOVSKI: Ne, ne treba to očekivati, jer hrvatska javnost i dalje počiva u uvjerenju da „smo se branili i obranili“, a „pojedini incidenti“ ne zaslužuju pažnju, posebice nakon toliko vremena. To više što je – s dobrim razlogom – ugled srpskoga pravosuđa (i) u Hrvatskoj mizeran. Podaci o zločinu na Petrovačkoj cesti su kontroverzni, a hrvatsko pravosuđe nije reagiralo ni na mnogo jasnije ustanovljene zločine. Dugoročno je, opasno u konkretnome slučaju to što je političko vodstvo a limine odbilo raspravu o mogućem suđenju, a da dokumentacija i nije stigla do pravosuđa.

MONITOR: I posle 27 godina od kraja rata u Hrvatskoj, ne rješavaju se pitanja nestalih na obje strane. Da li oni koji imaju političku moć kalkulišu sa riješavanjem ovog pitanja?

PUHOVSKI: Vjerojatno, no bitno je sljedeće – vladajućima na obje strane naročito je stalo da se otkrivaju „naše žrtve“, ali ne i po cijenu da se, istovremeno, otkrivaju i zločini „naših“ (indikativno: jezik otkriva dio problema – izraz „naše žrtve“ može označavati one koje su „naši“ pobili, ili i „naše“ koje su drugi pobili). U Hrvatskoj je broj nepronađenih s obje (etničke) strane otprilike podjednak pa to dodatno blokira proces. Iskusili smo to i u (nažalost neuspješnim) nastojanjima da se pokrene REKOM.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 12. avgusta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

JOVAN SUBOTIĆ, HERCEGNOVSKI STRIP FESTIVAL: Kulturološko čudo

Objavljeno prije

na

Objavio:

Postali smo jedna od najatraktivnijih stripovskih lokacija u Evropi i sada se umjetnici prijavljuju sami. Imamo reputaciju da smo „festivalski festival“

 

MONITOR: HSF, 16. po redu, je za mjesec dana. Na šta ste posebno ponosni ove godine?

SUBOTIĆ: Ovogodišnje, 16. izdanje HSF-a imaće sigurno najveći broj vrhunskih gostiju do sada. Pored onih koji će ponijeti epitet specijalnih, broj svjetskih zvijezda koje se vraćaju u Herceg Novi i jednostavno ne žele da ga propuste je ogroman. Iako je to bio ogroman izazov, uspjeli smo se organizovati na način da pored 12 specijalnih gostiju, te onih redovnih kao što su Vilijam Simpson, Valter Venturi, Tihomir Tikulin ili Iztok Sitar, ove godine u Herceg Novom ponovo vidimo svjetsku klasu kakva su Glen Fabri, Fernando Danjino, Đorđo Pontreli, Paskvale Del Vekio, Esad Ribić ili Mirko Čolak te sve one evropske i regionalne zvijezde koje su već prilično poznate publici. Preponosni smo i na kvalitet pažljivo probranog muzičkog programa u kojem će učestvovati Prljavi inspektor Blaža i Kljunovi, Kanda Kodža i Nebojša, Počeni Škafi, Gift, Empathy Soul Project, Marko Vlahović…

Konačno, ponosni smo što su svi naši programi i dalje besplatni za sve posjetioce, te što ove godine fantastičan program nosimo sa sobom i na hercegnovsku rivijeru, do rizorta Portonovi, te ponovo u Tivat i na Lušticu.

MONITOR: Kako ste uspjeli izgraditi adresu na koju će rado doći najveća imena umjetnosti kvadrata i oblačića?

SUBOTIĆ: Formula za privlačenje najvećih imena je ne samo jednostavna, već vjerovatno i jedina po kojoj znamo da radimo. Dosadašnji specijalni gosti, za koje se uvijek potrudimo da se osjećaju sjajno u Herceg Novom, naša su najbolja reklama odnosno najefikasniji kanal komunikacije sa svojim kolegama. Dakle, posao svake godine odradite pošteno, svojski, najbolje što možete i dobar glas o vama niko ne može da zaustavi. Posljednjih godina, moramo se pohvaliti, posao je još lakši. Jednostavno, postali smo jedna od najatraktivnijih stripovskih lokacija u Evropi i sada se umjetnici prijavljuju sami, odnosno oni kontaktiraju nas. Imamo reputaciju da smo „festivalski festival“, da smo „kulturološko čudo“.

MONITOR: Drugi se gase ili životare, HSF raste. Kako?

SUBOTIĆ: Za to je zaslužan prije svega temeljan i konstantan rad njegovih organizatora i cijele grupe mladih volontera okupljene oko nas. Ogromnu strast prema stripu pretočili smo u ovaj događaj i nismo se libili da u njega uložimo sate svakodnevnog rada, lične reputacije, sve kanale komunikacije koje imamo na raspolaganju, te kucanje na mnogobrojna vrata. Ukoliko vjerujete u svoj proizvod, a naš je proizvod festival koji se bavi talentom, kulturom, osmijesima, ljepotom, pričanjem priča… dovoljno je da vam neko pruži šansu jednom. Rezultat te pružene šanse je takav da HSF nikada ne gubi sponzore ili prijatelje manifestacije, naprotiv, oni ostaju dugo s nama na obostrano zadovoljstvo. Danas je HSF kompleksan mozaik prijatelja festivala koji dolaze iz svih grana društva i daju doprinos ovoj vrhunskoj fešti. Uz to, organizatori su na vrijeme krenuli u podmlađivanje festivalskog tima, te su djeca koja su stasavala uz festival danas momci i djevojke, koji aktivno učestvuju u organizaciji i koji će ga jednog dana naslijediti.

MONITOR: Objavili ste i jedan broj HSF magazina.

SUBOTIĆ: To ostaje naš nedosanjani san, odnosno projekat koji i dalje čeka na nastavak realizacije. Za taj projekat biće nam potrebna značajnija pomoć u smislu uslova za rad, te izdavačke koncepcije. Izdavaštvo je nešto u šta se još nismo odvažili da krenemo, ali je ideja koja u našim glavama zri već dugo, a pogotovo intenzivno u prethodnoj godini. Recimo da će mnogo zavisiti od reakcije državnih organa kojima smo se obratili u smislu podrške ovom projektu i situacije u kojoj će se neko od nas iz organizacionog tima ekskluzivno morati posvetiti HSF-u puno radno vrijeme. Postali smo izvanredan kulturni i turistički proizvod. Samo malo nas dijeli da od toga cijela ova priča, i dalje bazirana isključivo na entuzijazmu, postane profesionalna, pa i da HSF magazin postane stvarnost, te još jedan način otvaranja vrata mladim crnogorskim stvaraocima ka karijerama u vizuelnoj umjetnosti.

Dragan LUČIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 12. avgusta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo