Povežite se sa nama

INTERVJU

Kriminal u vrhovima vlasti

Objavljeno prije

na

Danas advokat i član uticajne Svjetske asocijacije policijskih stručnjaka za borbu protiv proizvodnje i distribucije narkotika sa sjedištem u Njujorku, Marko Nicović bio je i šef beogradske policije. MONITOR: Najnovija otkrića o švercu ogromnih količina kokaina preko ovog prostora pokazuju da smo postali veoma privlačno mjesto velikim mafijaškim organizacijama. Koliko je organizovani kriminal opasan za Balkan?
NICOVIĆ: Mafija je primetila da ne postoji dobra saradnja između policija na Balkanu, opterećenih političkim kriminalom, sujetama i, naročito, da je s raspadom SFRJ prestala da funkcioniše zajednička bezbednosna strategija. Tako da na našim prostorima samo mafijaši izvrsno sarađuju. Ja navodim ovaj primer: rat u Bosni, s jedne strane Neretve – hrvatske paravojske, a s druge – srpske. Oni na smenu čuvaju zasade marihuane i kad dođe žetva dele je po pola, iako su znali da će stradati. S druge strane, korupcija u policiji i carini, koje su u rukama političkih partija, omogućuje tim ljudima iz sive zone koji nisu zvanično na vlasti, da vladaju preko novca i bliskosti s korumpiranim političkim strankama.Svemu tome ide na ruku i to što je mafija odlučila da preko ovih prostora trasira svoju transportnu, distributivnu mrežu. Računa se, a ja to znam jer sam to čuo kao član svetske organizacije za borbu protiv droge iz Njujorka na zadnjem kongresu u oktobru, da na prostoru bivše Jugoslavije ima oko 350.000 narkomana. Znači, to je i jedno veliko tržište koje takođe traži snabdevanje drogom. Dakle, prostor bivše Jugoslavije nije samo transportna zona već i tržište za prodaju narkotika.

MONITOR: Da li se države Balkana efikasno bore protiv toga, da li se neke, kako same o sebi kažu, bore više?
NICOVIĆ: Nijedna se od zemalja bivše Jugoslavije ne ističe posebno u toj borbi. Jer, to je staro i svima poznato pravilo: dok god imate nisku cenu na tržištu droge u Srbiji, znači da je tu ponuda i dalje velika. S druge strane, potvrda da je borba još uvek slaba je i to da preko 70 odsto likvidacija u podzemlju jeste vezano za opojne droge. I preko 90 odsto slučajeva podmetanja eksploziva opet je vezano za poslove s opojnim drogama. Ako se uzme u obzir da su u Srbiji Šarići imali bogatstvo procenjeno na oko dvesta miliona evra, jasno je da oni to nisu mogli da ulože bez odobrenja i znanja dela establišmenta u Srbiji. Ni Crna Gora nije imuna na to, jer su i tamo oni vršili privatizacije. Ni Srbija ni Crna Gora nisu proverile poreklo novca kod ovih Šarićevih kupovina. I vlastima u Crnoj Gori i vlastima u Srbiji je na neki način žao što je Šarić pao, jer je preko njega ulazio keš u Srbiju i Crnu Goru. I kada se radi i o Srbiji i o Crnoj Gori, ali i o Hrvatskoj, BIH i Makedoniji, EU i Zapad smatraju da su najveći problemi tih zemalja korupcija i organizovani kriminal. Kosovo je, pri tom, posebna priča. Kolumbija u Evropi.

MONITOR: Srpski zvaničnici, svi od reda, tvrde da nije američka DEA već srpska BIA otkrila transport od dvije tone kokaina iz Urugvaja.
NICOVIĆ: Da, Srbija je možda uradila deo posla, ali bez DEA tu operaciju nije bilo moguće započeti. Jer, srpska policija nema satelitske telefone, nema satelitsku mrežu, avijaciju, brodove… Sve to, međutim, ima DEA. Ova američka agencija ima ispostave u 46 zemalja sveta. Nema kod nas, ali ima u blizini, u Italiji, Mađarskoj, Bugarskoj, pa u Češkoj, Austriji…

MONITOR: SAD velike napore ulažu u borbu protiv prozvodnje i prodaje narkotika, stavljajući tu borbu na najviši rang svoje bezbjednosne politike, svrstavajući je u borbu protiv terorizma?
NICOVIĆ: To ne bi trebalo da čudi jer su Amerikanci uvideli da devedeset odsto novca koji odlazi teroristima i njihovim organizacijama dolazi od prodaje droge.

MONITOR: Vjerovatno ste zapazili da je srpski ministar policije Ivica Dačić tokom radne posjete SAD-u u februaru, bio primljen od samog vrha američkih bezbjednosnih struktura. Da li je tako pokazano da je Dačić dobro radio i da se na njega računa i u budućnosti?
NICOVIĆ: Dačić je u Vašington pozvan pre svega kao političar, više nego kao policajac. Ta poseta je bila više u funkciji njegove aktuelne političke pozicije, toga da je ne samo ministar policije već i potpredsednik Vlade Srbije i lider jedne stranke iz vlasti. Američki bezbednosni sistem je velik, moćan sistem. Oni će za svaku zemlju, ukoliko su zainteresovani da se u njoj vodi borba protiv organizovanog kriminala, napraviti posebnu strategiju.

MONITOR: Da li bi to trebalo da znači da je i Srbija po pitanju borbe protiv organizovanog kriminala dio neke strategije SAD?
NICOVIĆ: Baš tako.

MONITOR: U Srbiji, osim priče o velikom novcu od kokaina i velikim kupovinama, uz privremeno oduzimanje imovine, nema ničeg novog. A organizovani kriminal znači da su s njim srasli djelovi institucija države?
NICOVIĆ: Interesantno je kako je to moguće da se obelodani da je neko stekao četiri milijarde eura od trgovine drogom, a da posle toga nijedan policajac, nijedan carinik, državni činovnik, nijedan političar nije obuhvaćen istragom.

MONITOR: Tek odnedavno je, za Darka Šarića, počelo da se pominje eventualno suđenje u odsustvu?
NICOVIĆ: To će najviše zavisiti od toga koliko je naš pravosudni sistem pritisnut zahtevima, pre svega, onih koji sada u njega najviše ulažu, od Zapada koji daje novac da se ožive policija i pravosuđe. Koliko će oni, dakle, pritisnuti ovdašnju vlast da zatvori tu priču. Nije teško primetiti da je Šarić imao sve informacije na vreme, da je znao šta se sprema…

MONITOR: Zašto je kada je privedeno oko petsto dilera droge u Srbiji, taj potez objašnjen ,,upozorenjem velikim narko bosovima”?
NICOVIĆ: To je bila osveta BIA. Jer MUP Srbije nije bio informisan o akciji BIA. To je Dačićeva osveta. Jer, on ima oko 45.000 ljudi, a BIA ne više od 2000. To je osveta…

MONITOR: Srbija je tek prošle godine donijela Zakon o oduzimanju imovine stečene krivičnim djelom, a Crna Gora i još neke zemlje u okruženju još ga nisu usvojile. Ovdje se sada kaže da finansijska istraga u vezi s pranjem novca može da počne tek poslije postupka otkrivanja nezakonito stečene imovine…
NICOVIĆ: To može da se radi i bez specijalnog zakona. Ali, morate voditi iskrenu borbu. Ne možete bez saradnje sa drugim zemljama u istraživanje pranja novca. Ali, prvo su važni iskrenost i profesionalnost i politička odluka vrha države da se bori protiv toga.

MONITOR: U Srbiji ima i onih političara u vlasti koji kažu da ni pad Vlade ne smije biti prepreka borbi protiv organizovanog kriminala. Kako vam to zvuči?
NICOVIĆ: Deklarativne parole ljudi na vlasti. Ništa nije manje sporna korupcija ljudi u vrhu vlasti od šverca droge. Zašto vlast u Srbiji već nije rešila pitanja Sartida, Nacionalne štedionice, češkog duga, sirijske nafte, Luke Beograd, C marketa?

MONITOR: Neke zemlje u regionu imaju i bilateralne ugovore o policijskoj saradnji, a postoje i neke međunarodne obaveze u tom smislu. Zašto, osim možda u nekim slučajevima Srbije i Hrvatske, to ne funkcioniše?
NICOVIĆ: I kad postoje, takvi se ugovori uglavnom ne poštuju jer za bilo koju policijsku koordinaciju traži se političko crveno svetlo.

MONITOR: Govori se da je problem državljanstvo, odnosno ustavna obaveza većine balkanskih država, da ne izručuju svoje državljane….
NICOVIĆ: Ni to nije tačno. Jer koliko je kriminalaca pobeglo iz Srbije u Crnu Goru i iz Crne Gore u Srbiju?

MONITOR: Po svoj prilici i Interpol će biti nemoćan u stvarima nekih krivičnih djela za koje se terete lica s njegovih potjernica? To je ili kvalifikacija krivičnog djela koje pravosuđa nekih zemalja ne poznaju ili, pak, praksa da se ljudi s pasošem tih zemalja vrlo rijetko isporučuju?
NICOVIĆ: Interpol je svetska asocijacija kriminalističkih policija čija je centrala u Lionu. Dakle, svaka zemlja članica tamo šalje svoje informacije. Interpol je nemoćan kada je bilo šta obojeno politikom. Ili ako neko krivično delo ne postoji u zemlji od koje se lice traži.

MONITOR: To je upravo slučaj Interpolove potjernice protiv Stanka Subotića Caneta. Da li je ovdašnje tužilaštvo baš bilo tako neupućeno u švajcarsko zakonodavstvo kada ga je teretilo za krivično djelo koje je pravni ,,nonsens” u zapadnom svijetu? Ima li mjesta sumnji?
NICOVIĆ: Ima. Zbog činjenice da je krivično delo baš tako formulisano. Neki su se očigledno nadali da on tako ne može biti uhapšen.

MONITOR: Kako vjerovati u borbu protiv organizovanog kriminala, kada većina ubistava, a najviše onih za koja se sumnja da su politički motivisana, nijesu došla ni na sud? Tu su ubistva novinara…
NICOVIĆ: Jeste, tako je. To su čisto politička ubistva ljudi koji su otkrili neke korupcije…

MONITOR: Sjećate se kako je tadašnji ministar policije Dragan Jočić rekao da su Panića htjeli samo da zaplaše, a ne da ga ubiju?.
NICOVIĆ: Tako je, jer je čovek glup kao ministar. Istraga za ubistvo Milana Panića loše je krenula od početka. Čitava istraga nije valjala.

MONITOR: Da li je i ubistvo Duška Jovanovića takvo? U Crnoj Gori vođen je jedan veoma čudan sudski postupak za njegovo ubistvo.
NICOVIĆ: I to je političko ubistvo.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

INTERVJU

DRAGAN KOPRIVICA, IZVRŠNI DIREKTOR CDT: Dobro došli u crnogorsku partitokratiju

Objavljeno prije

na

Objavio:

Imamo tipičan primjer obrasca: jako zagovarate progresivne i demokratske vrijednosti i aktivnosti a istovremeno radite sve kako ne bi došlo do promjene sadašnjeg stanja i postojeće političke kulture

 

 

Anomalije koje su dovele do prijevremenih lokalnih izbora u Budvi, Andrijevici i, možda, Šavniku ukazuju na obrazac ponašanja i funkcionisanja političkih elita u Crnoj Gori, kaže nam Dragan Koprivica, izvršni direktor Centra za demokratsku tranziciju. “Funkcionisanje institucija kao da je svrha njihovog postojanja, omogućavanje i podsticanje partijskog preduzetništva, a ne javni interes, pravna država i razvoj zajednice zapravo jeste suština tog modela”

MONITOR: Može li se to promijeniti nakon vanrednih lokalnih izbora?

KOPRIVICA: U Budvi i Andrijevici nema puno ni političkih ni ideoloških razloga za krizu vlasti i vanredne izbore. Radi se samo o dodatnoj fragmentaciji izborne scene, novoj prekompoziciji i potrebi da se blokira rad opštine u nadi da će im novi izbori omogućiti bolju poziciju prilikom isisavanja državnih (opštinskih) resursa i njihovo prebacivanje u ruke moćnika. To je dio naše političke kulture koja se, iako svaki dan slušamo drugačije priče, neće brzo promijeniti. Problem je što građanke i građani još uvijek ne umiju da ovakvo ponašanje kazne na izborima. Oni se, nažalost, ili okreću apstinenciji ili, ako su mlađeg doba, odlaze iz zemlje.

To je savršen scenario za partitokratiju. Kad pogledamo razvoj političkih odnosa, ne bi bilo iznenađenje da se ove anomalije nastave i u drugim opštinama ili se brzo pojave i na državnom nivou.

MONITOR: Situacija u Šavniku je i za naša poimanja politike neobična. Postoji li, vama poznat, sličan primjer u izbornoj praksi?

KOPRIVICA: U svojoj praksi, a bavim se izborima skoro 25 godina, nijesam vidio sličan slučaj. Gotovo je teorijski nemoguće da se u jednom izbornom ciklusu, za izbore koji imaju 1.600 upisanih birača, dogodi sve ono što smo imali prilike da gledamo u Šavniku. Da smo taj slijed događaja pokušali smisliti, i u šali, vjerujem da nam ne bi pošlo za rukom da budemo toliko kreativni. Slijed događaja, ponašanje političkih subjekata, različitih državnih organa i izborni proces koji traje 19 mjeseci zaista nije lako smisliti. To je, nažalost, ono što ni teorijski nije moguće zamisliti jeste naša politička realnost.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 12. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

ANA LALIĆ-HEGEDIŠ, PREDSJEDNICA NEZAVISNOG DRUŠTVA NOVINARA VOJVODINE: Hajka će se završiti kada Vučić opozove svoje poslušnike

Objavljeno prije

na

Objavio:

Podrška međunarodnih organizacija i pritisci EU zvaničnika i stranih ambasada na srpsku vlast su jedini način da se ova krvločna hajka na Dinka Gruhonjića i mene završi

 

 

MONITOR: U vrijeme vanrednog stanja usled pandemije kovida, bili ste uhapšeni zbog izvještavanja o situaciji u zdravstvenim ustanovama u Novom Sadu. Sada ste ponovo na žestokom udaru, na društvenim mrežama i preko SMS poruka…Čini se kao da ste na nekom mogućem spisku „dežurnih krivaca“?

LALIĆ-HEGEDIŠ: Srpskim vlastima je uvek potrebna lista “dežurnih krivaca” kojom se skreće pažnja građana sa nepočinstava, nepodopština i političkih marifetluka vladajuće koalicije. S obzirom da svojim izveštavanjem godinama ukazujem na sistemsku korupciju, nepotizam, partijsko iživljavanje nad građanima, koketiranje sa nacionalizmom, na bahatost, siledžijstvo … a uz to radim u nezavisnim medijima koje Vučić otvoreno naziva “stranoplaćeničkim i izdajničkim”, moje ime je podvučeno na svim njihovim spiskovima za obračun. Za mene ništa novo, jer prezime moje porodice se već devedesetih našlo na jednom takvom opskurnom spisku. Tada ga je sastavljao četnički vojvoda, haški osuđenik i Vučićev politički otac Vojisalav Šešelj, za potrebe proterivanja Hrvata iz Srema. Danas, njegov najbolji radikalski đak samo nastavlja Šešeljevu misiju i viziju, a to je hegemonističko društvo podeljeno na “srpske patriote” i “izdajnike” , “ustaše” i “strane plaćenike”. A zna se šta takvima treba da se dogodi …

MONITOR: Identifikovano je nekoliko  osoba od onih koji su vam prijetili, neki su uhapšeni -pa pušteni u kućni pritvor…Može li ovo što je do sada urađeno na očuvanju vaše bezbjednosti, da spriječi dalje napade? Ili je za to važnija javna podrška-kolega, strukovnih udruženja-ovdašnjih i međunarodnih, EU predstavnika i dijela javnosti, koju ste vi i vaš kolega Dinko Gruhonjić, dobili?

LALIĆ-HEGEDIŠ: Koliko god su hapšenje osoba koje su nam pretile da će nam zaklati porodice, ubiti nas, silovati decu, lomiti kosti … za nas dobra vest, toliko istovremeno izazivaju potpuni kontraefekat u javnosti. Nakon svakog uhapšenog, salve nasilja i uvreda koje primamo se multiplikuju, jer značajan deo građana Srbije, koji se svakodnevno informišu isključivo preko režimskih medija, smatra da su ljudi koji nam prete neki novi srspki Obilići, a da smo Dinko i ja izdajnici koji zaslužuju da im se stane na kraj.

Podrška međunarodnih organizacija, ali i pritisci EU zvaničnika i stranih ambasada na srpsku vlast su jedini način da se ova krvločna hajka završi. A, završiće se onda kada Vučić opozove svoje trbuhozborce sa skupštinskih govornica, poslušnike, dodvorice i armiju botova koji su po njegovom nalogu i otpočeli ovaj pir nasilja i bezumlja.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 12. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

VESELIN RADULOVIĆ, ADVOKAT: Ogoljena borba za vlast

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ministar policije nema aktivnu legitimaciju za podnošenje tužbe protiv akta u čijem je donošenju učestvovao, bez obzira na to kako je na sjednici Vlade glasao. Tužbu protiv ove odluke Vlade mogao bi podnijeti neko od kandidata koji nijesu izabrani. Prihvatanje tužbe ministra bio bi presedan u dosadašnjoj praksi Upravnog suda

 

 

MONITOR: Ministar policije Danilo Šaranović tužio je Vladu Upravnom sudu zbog postavljenja v.d šefa Uprave policije za koje tvrdi da je bilo nezakonito. Kako vidite tu tužbu i njenu sudbinu pred Upravnim sudom?

RADULOVIĆ: Postupak određivanja v.d. direktora Uprave policije je bio nezakonit, ali je u tom nezakonitom postupku vrlo aktivno učestvovao i ministar unutrašnjih poslova. Tužbu gospodina Šaranovića vidim kao reakciju strane koja je poražena u besprizornoj borbi za kontrolom tog značajnog dijela bezbjednosnog sektora. Međutim, ono što je bitno jeste da ministar nema aktivnu legitimaciju za podnošenje tužbe protiv akta u čijem je donošenju učestvovao, bez obzira na to kako je na sjednici Vlade glasao. Tužbu protiv ove odluke Vlade mogao bi podnijeti neko od kandidata koji nijesu izabrani. Prihvatanje tužbe ministra bio bi presedan u dosadašnjoj praksi Upravnog suda i zato očekujem da taj sud štiti interese zakonitosti, a ne partijske interese i neostvarene ambicije bilo kog člana Vlade.

MONITOR: Koliko su takve tužbe uobičajene?

RADULOVIĆ: Takve tužbe nijesu česte u praksi, ali dešavaju se slučajevi da tužbu podnese lice koje nema aktivnu legitimaciju. Obično takve tužbe podnose pravno neuka lica.

MONITOR: Kako vidite proces izbora vd šefa UP i šta je sve tokom tog izbora bilo nezakonito?

RADULOVIĆ: U procesu izbora v.d. direktora UP sve je bilo nezakonito. Na istoj sjednici kada je razriješen prethodni direktor policije Zoran Brđanin, Vlada je morala da odredi vršioca dužnosti na predlog ministra, kako je to propisano Zakonom o unutrašnjim poslovima.Umjesto toga, Vlada i ministar su ušli u nezakonite improvizacije, počev od raspisivanja tzv. internog oglasa, pa do poligrafskog testiranja na inicijativu ministra koje je sprovođeno proizvoljno i na način koji je izazvao brojne sumnje. Ni javnost, a ni kandidati, ne znaju ko je i na osnovu čega odredio na koje okolnosti kandidati treba da se ispitaju na poligrafu, gdje će se sprovodi ispitivanje, kojim redosljedom, da li će svima biti postavljena ista pitanja i sl. Na kraju smo došli do čak apsurdne situacije da su strožiji uslovi i komplikovanija procedura za izbor v.d. direktora, nego za izbor direktora u punom mandatu.

MONITOR: Sporni izbor odigrava se u vrijeme dok se vlasti kunu u IBAR, odnosno dobijanje Izvještaja o privremenim mjerilima za poglavlja 23, 24, koja se tiču upravo vladavne prava. Koliko je Crna Gora daleko od vladavine prava?

RADULOVIĆ: Ovaj izbor je samo jedan od primjera koji pokazuje da živimo u ambijentu u kome je sve podređeno partijskim i ličnim interesima i pokušajima da se preuzme ili sačuva kontrola nad što većim dijelom sistema. Političke partije i njihovi lideri otvoreno pokazuju da ih javni interes ne zanima. Politička scena u Crnoj Gori uglavnom je podijeljena na dva dijela, od kojih bi jedan dio prodao Crnu Goru bez razmišljanja, a drugi dio bi je poklonio drugom. Pri tome i jedni i drugi državu i njene resurse doživljavaju kao plijen i koriste ih u ličnom i partijskom interesu. Istovremeno, brojne insititucije koje treba da obezbijede poštovanje pravnog poretka su nedovoljno funkcionalne. Kad svemu tome dodamo nepodnošljivo neznanje i veoma često i loše namjere kod političara i javnih funkcionera, onda je jasno koliko smo blizu ili daleko od društva vladavine prava.

MONITOR: Gdje je u tom smislu pravosuđe, i koliko smo daleko od njegovog reformisanja?

RAULOVIĆ: Nažalost, pravosuđe još uvijek nije ušlo u proces ozbiljnih i istinskih reformi. Vesna Medenica je ukupno 17 godina rukovodila pravosuđem na jedan autokratski način koji je favorizovao nestručne kadrove bez integriteta, a istovremeno sputavao profesionalce. Tri godine nakon njene ostavke i dvije godine od kada je ona uhapšena, sistem koji je ona sa saradnicima u pravosuđu kreirala i dalje je skoro netaknut. Možda je najbolji primjer za to upravo postupak koji se vodi protiv nje, gdje je suđenje do sada 15 puta odloženo i to na način koji pokazuje da je određenim akterima postupka i dalje dozvoljeno da se sa pravosuđem i državom izruguju jednako kako su to zajedno sa g-đom Medenicim radili dok je ona pravosuđem i formalno upravljala. Mislim da će tako biti sve dok se u cjelokupnom pravosuđu ne sprovede neka vrsta vetinga ili lustracije koja će pravosuđe očistiti od kadrova koji su ga doveli u stanje u kome se nalazi i koji sada sprječavaju početak ozbiljne reforme u pravosuđu. U fokusu tog procesa, pored odgovornosti, trabalo bi da bude ispitivanje zakonitosti porijekla imovine tih lica.

MONITOR: Šta su vlasti nakon pada DPS-a propustile da urade na reformisanju pravosuđa?

RADULOVIĆ: Osim izbora Glavnog specijalnog tužioca, teško da se može govoriti o pozitivnim potezima koje su vlasti nakon pada DPS-a preduzele na reformi pravosuđa. Prije se stekao utisak da su svi koji su vršili vlast željeli da u pravosuđu imaju nekoga ko će njima biti ono što je Medenica bila DPS-u. Od kada je DPS izgubio vlast, aktuelna Vlada je treća po redu. Niti jedna od tih Vlada nije uradila gotovo ništa da državnom tužilaštvu i pravosuđu uopšte poboljša uslove rada. Pozitivne stvari u pravosuđu prethodnih godina desile su se isključivo iz dva razloga. Prvi je izbor g-dina Novovića za Glavnog specijalnog tužioca, a drugi je dokazni materijal koji je Crnoj Gori stigao od strane Europola. To je u krajnjem dovelo i do procesiuranja g-đe Medenice, pa je logično i prirodno da ona i njeni saradnici čine sve da ospore i opstruiraju aktivnosti GST-a i materijal Europola. Ipak, zabrinjavajuće je da GST i pravosuđe nemaju adekvatnu i dovoljnu podršku od onih koji, bar deklarativno, ne pripadaju sistemu čiji značajan dio je bila g-đa Medenica. Izgleda da vladavina prava ne ide u prilog ni mnogima od njih.

MONITOR: Dok se u vladi dešava sukob oko bezbjednosnog sektora, na lokalnom nivou dešavaju se turblencije. Kako vidite slučajeve Andrijevica i Šavnik iz pravnog ugla?

RADULOVIĆ: Uvođenje tzv. prinudne uprave u Andrijevici od strane Vlade bilo je opravdano. Međutim, odluka Vlade da uvede prinudnu upravu u opštini Šavnik je sporna, isto kao što je sporna i odluka Skupštine opštine Šavnik da skrati mandat koji je prestao još 2022. godine. Nakon toga, sporna je bila i odluka Vlade da “povuče” odluku i kasnije opet da je objavi. Skupštini opštine kojoj je mandat istekao ne može se skratiti mandat, niti se može raspuštiti Skupština opštine kojoj je mandat istekao. Odluke o raspuštanju ili skraćenju mandata mogu se donijeti samo dok mandat traje. Primjeri Andrijevice i Šavnika potvrđuju da Crna Gora nema funkcionalne institucije koje treba da obezbijede poštovanje zakona, odnosno u tim slučajevima održavanje sjednice Skupštine opštine i održavanje lokalnih izbora.

Mislim da je dobra odluka predsjednika Milatovića da ne raspiše izbore u opštini Šavnik jer izborni proces po ranijoj odluci o raspisivanju izbora je tamo u toku, odnosno nije okončan. Pravni izlaz iz takve situacije je u tome da institucije obezbijede da se okončaju već raspisani lokalni izbori jer je to obaveza države i njenih institucija. Nažalost, na djelu imamo ogoljenu borbu za vlast koja, u nedostatku funkcionalnih institucija, ima prednost u odnosu na pravni izlaz i poštovanje zakona.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo