Povežite se sa nama

INTERVJU

Kriminal u vrhovima vlasti

Objavljeno prije

na

nicovic

Danas advokat i član uticajne Svjetske asocijacije policijskih stručnjaka za borbu protiv proizvodnje i distribucije narkotika sa sjedištem u Njujorku, Marko Nicović bio je i šef beogradske policije. MONITOR: Najnovija otkrića o švercu ogromnih količina kokaina preko ovog prostora pokazuju da smo postali veoma privlačno mjesto velikim mafijaškim organizacijama. Koliko je organizovani kriminal opasan za Balkan?
NICOVIĆ: Mafija je primetila da ne postoji dobra saradnja između policija na Balkanu, opterećenih političkim kriminalom, sujetama i, naročito, da je s raspadom SFRJ prestala da funkcioniše zajednička bezbednosna strategija. Tako da na našim prostorima samo mafijaši izvrsno sarađuju. Ja navodim ovaj primer: rat u Bosni, s jedne strane Neretve – hrvatske paravojske, a s druge – srpske. Oni na smenu čuvaju zasade marihuane i kad dođe žetva dele je po pola, iako su znali da će stradati. S druge strane, korupcija u policiji i carini, koje su u rukama političkih partija, omogućuje tim ljudima iz sive zone koji nisu zvanično na vlasti, da vladaju preko novca i bliskosti s korumpiranim političkim strankama.Svemu tome ide na ruku i to što je mafija odlučila da preko ovih prostora trasira svoju transportnu, distributivnu mrežu. Računa se, a ja to znam jer sam to čuo kao član svetske organizacije za borbu protiv droge iz Njujorka na zadnjem kongresu u oktobru, da na prostoru bivše Jugoslavije ima oko 350.000 narkomana. Znači, to je i jedno veliko tržište koje takođe traži snabdevanje drogom. Dakle, prostor bivše Jugoslavije nije samo transportna zona već i tržište za prodaju narkotika.

MONITOR: Da li se države Balkana efikasno bore protiv toga, da li se neke, kako same o sebi kažu, bore više?
NICOVIĆ: Nijedna se od zemalja bivše Jugoslavije ne ističe posebno u toj borbi. Jer, to je staro i svima poznato pravilo: dok god imate nisku cenu na tržištu droge u Srbiji, znači da je tu ponuda i dalje velika. S druge strane, potvrda da je borba još uvek slaba je i to da preko 70 odsto likvidacija u podzemlju jeste vezano za opojne droge. I preko 90 odsto slučajeva podmetanja eksploziva opet je vezano za poslove s opojnim drogama. Ako se uzme u obzir da su u Srbiji Šarići imali bogatstvo procenjeno na oko dvesta miliona evra, jasno je da oni to nisu mogli da ulože bez odobrenja i znanja dela establišmenta u Srbiji. Ni Crna Gora nije imuna na to, jer su i tamo oni vršili privatizacije. Ni Srbija ni Crna Gora nisu proverile poreklo novca kod ovih Šarićevih kupovina. I vlastima u Crnoj Gori i vlastima u Srbiji je na neki način žao što je Šarić pao, jer je preko njega ulazio keš u Srbiju i Crnu Goru. I kada se radi i o Srbiji i o Crnoj Gori, ali i o Hrvatskoj, BIH i Makedoniji, EU i Zapad smatraju da su najveći problemi tih zemalja korupcija i organizovani kriminal. Kosovo je, pri tom, posebna priča. Kolumbija u Evropi.

MONITOR: Srpski zvaničnici, svi od reda, tvrde da nije američka DEA već srpska BIA otkrila transport od dvije tone kokaina iz Urugvaja.
NICOVIĆ: Da, Srbija je možda uradila deo posla, ali bez DEA tu operaciju nije bilo moguće započeti. Jer, srpska policija nema satelitske telefone, nema satelitsku mrežu, avijaciju, brodove… Sve to, međutim, ima DEA. Ova američka agencija ima ispostave u 46 zemalja sveta. Nema kod nas, ali ima u blizini, u Italiji, Mađarskoj, Bugarskoj, pa u Češkoj, Austriji…

MONITOR: SAD velike napore ulažu u borbu protiv prozvodnje i prodaje narkotika, stavljajući tu borbu na najviši rang svoje bezbjednosne politike, svrstavajući je u borbu protiv terorizma?
NICOVIĆ: To ne bi trebalo da čudi jer su Amerikanci uvideli da devedeset odsto novca koji odlazi teroristima i njihovim organizacijama dolazi od prodaje droge.

MONITOR: Vjerovatno ste zapazili da je srpski ministar policije Ivica Dačić tokom radne posjete SAD-u u februaru, bio primljen od samog vrha američkih bezbjednosnih struktura. Da li je tako pokazano da je Dačić dobro radio i da se na njega računa i u budućnosti?
NICOVIĆ: Dačić je u Vašington pozvan pre svega kao političar, više nego kao policajac. Ta poseta je bila više u funkciji njegove aktuelne političke pozicije, toga da je ne samo ministar policije već i potpredsednik Vlade Srbije i lider jedne stranke iz vlasti. Američki bezbednosni sistem je velik, moćan sistem. Oni će za svaku zemlju, ukoliko su zainteresovani da se u njoj vodi borba protiv organizovanog kriminala, napraviti posebnu strategiju.

MONITOR: Da li bi to trebalo da znači da je i Srbija po pitanju borbe protiv organizovanog kriminala dio neke strategije SAD?
NICOVIĆ: Baš tako.

MONITOR: U Srbiji, osim priče o velikom novcu od kokaina i velikim kupovinama, uz privremeno oduzimanje imovine, nema ničeg novog. A organizovani kriminal znači da su s njim srasli djelovi institucija države?
NICOVIĆ: Interesantno je kako je to moguće da se obelodani da je neko stekao četiri milijarde eura od trgovine drogom, a da posle toga nijedan policajac, nijedan carinik, državni činovnik, nijedan političar nije obuhvaćen istragom.

MONITOR: Tek odnedavno je, za Darka Šarića, počelo da se pominje eventualno suđenje u odsustvu?
NICOVIĆ: To će najviše zavisiti od toga koliko je naš pravosudni sistem pritisnut zahtevima, pre svega, onih koji sada u njega najviše ulažu, od Zapada koji daje novac da se ožive policija i pravosuđe. Koliko će oni, dakle, pritisnuti ovdašnju vlast da zatvori tu priču. Nije teško primetiti da je Šarić imao sve informacije na vreme, da je znao šta se sprema…

MONITOR: Zašto je kada je privedeno oko petsto dilera droge u Srbiji, taj potez objašnjen ,,upozorenjem velikim narko bosovima”?
NICOVIĆ: To je bila osveta BIA. Jer MUP Srbije nije bio informisan o akciji BIA. To je Dačićeva osveta. Jer, on ima oko 45.000 ljudi, a BIA ne više od 2000. To je osveta…

MONITOR: Srbija je tek prošle godine donijela Zakon o oduzimanju imovine stečene krivičnim djelom, a Crna Gora i još neke zemlje u okruženju još ga nisu usvojile. Ovdje se sada kaže da finansijska istraga u vezi s pranjem novca može da počne tek poslije postupka otkrivanja nezakonito stečene imovine…
NICOVIĆ: To može da se radi i bez specijalnog zakona. Ali, morate voditi iskrenu borbu. Ne možete bez saradnje sa drugim zemljama u istraživanje pranja novca. Ali, prvo su važni iskrenost i profesionalnost i politička odluka vrha države da se bori protiv toga.

MONITOR: U Srbiji ima i onih političara u vlasti koji kažu da ni pad Vlade ne smije biti prepreka borbi protiv organizovanog kriminala. Kako vam to zvuči?
NICOVIĆ: Deklarativne parole ljudi na vlasti. Ništa nije manje sporna korupcija ljudi u vrhu vlasti od šverca droge. Zašto vlast u Srbiji već nije rešila pitanja Sartida, Nacionalne štedionice, češkog duga, sirijske nafte, Luke Beograd, C marketa?

MONITOR: Neke zemlje u regionu imaju i bilateralne ugovore o policijskoj saradnji, a postoje i neke međunarodne obaveze u tom smislu. Zašto, osim možda u nekim slučajevima Srbije i Hrvatske, to ne funkcioniše?
NICOVIĆ: I kad postoje, takvi se ugovori uglavnom ne poštuju jer za bilo koju policijsku koordinaciju traži se političko crveno svetlo.

MONITOR: Govori se da je problem državljanstvo, odnosno ustavna obaveza većine balkanskih država, da ne izručuju svoje državljane….
NICOVIĆ: Ni to nije tačno. Jer koliko je kriminalaca pobeglo iz Srbije u Crnu Goru i iz Crne Gore u Srbiju?

MONITOR: Po svoj prilici i Interpol će biti nemoćan u stvarima nekih krivičnih djela za koje se terete lica s njegovih potjernica? To je ili kvalifikacija krivičnog djela koje pravosuđa nekih zemalja ne poznaju ili, pak, praksa da se ljudi s pasošem tih zemalja vrlo rijetko isporučuju?
NICOVIĆ: Interpol je svetska asocijacija kriminalističkih policija čija je centrala u Lionu. Dakle, svaka zemlja članica tamo šalje svoje informacije. Interpol je nemoćan kada je bilo šta obojeno politikom. Ili ako neko krivično delo ne postoji u zemlji od koje se lice traži.

MONITOR: To je upravo slučaj Interpolove potjernice protiv Stanka Subotića Caneta. Da li je ovdašnje tužilaštvo baš bilo tako neupućeno u švajcarsko zakonodavstvo kada ga je teretilo za krivično djelo koje je pravni ,,nonsens” u zapadnom svijetu? Ima li mjesta sumnji?
NICOVIĆ: Ima. Zbog činjenice da je krivično delo baš tako formulisano. Neki su se očigledno nadali da on tako ne može biti uhapšen.

MONITOR: Kako vjerovati u borbu protiv organizovanog kriminala, kada većina ubistava, a najviše onih za koja se sumnja da su politički motivisana, nijesu došla ni na sud? Tu su ubistva novinara…
NICOVIĆ: Jeste, tako je. To su čisto politička ubistva ljudi koji su otkrili neke korupcije…

MONITOR: Sjećate se kako je tadašnji ministar policije Dragan Jočić rekao da su Panića htjeli samo da zaplaše, a ne da ga ubiju?.
NICOVIĆ: Tako je, jer je čovek glup kao ministar. Istraga za ubistvo Milana Panića loše je krenula od početka. Čitava istraga nije valjala.

MONITOR: Da li je i ubistvo Duška Jovanovića takvo? U Crnoj Gori vođen je jedan veoma čudan sudski postupak za njegovo ubistvo.
NICOVIĆ: I to je političko ubistvo.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

INTERVJU

BLAGOJE GRAHOVAC, GENERAL U PENZIJI I ANALITIČAR GEOPOLITIKE: Danas se bar ima šta popravljati

Objavljeno prije

na

Objavio:

Crna Gore je sretna država jer je, bez nasilja, uspjela da od kriminalne vlasti otrgne državu koja je i sama bila kriminalac

 

Sadašnja društveno-politička situacija u Crnoj Gori daleko je povoljnija nego što je bila prije godinu dana, kaže u razgovoru za Monitor Blagoje Grahovac.

MONITOR:  Mnogi se neće složiti sa Vašom ocjenom?

GRAHOVAC:  Naravno da neće, jer većina građana ili nije htjela, ili nije bila u stanju da vidi stvarno stanje u kojem se Crna Gora nalazila. Godinama  upozoravam da je u našoj zemlji dio građana obuzet srpskim klerofašizmom, u čijoj osnovi je srpski nacionalizam, dok je nemali broj građana obuzet crnogorskim neofašizmom, u čijoj osnovi su korupcija i kriminal. DF je pretežno politički subjekat onog prvog, dok je DPS politički subjekat onog drugog. Prvi ima uobličenu institucionalnu formu, onaj drugi je kapilaran, pa ga je  teže i prepoznati i rješavati.

MONITOR: Kakav je njihov međusobni odnos?

GRAHOVAC: Oni su nemilosrdni u međusobnom optuživanju. Ono što jedni o drugima govore ili je potpuno ili je približno tačno. Čak su i istorijske činjenice – one u kojima jedni negiraju Crnu Goru da bi veličali Srbiju, dok drugi veličaju Crnu Goru a za mnogo šta okrivljuju Srbiju – takođe tačne, ali su izvučene iz istorijskog konteksta, te i jedni, i drugi ističu što njima odgovara. To što rade olakšano im je zbog viška međusobne crnogorsko-srpske sličnosti! Srpsko-crnogorske svađe zbog istorije su ušle u relikvijsku mitomaniju. Država Srbija i država Crna Gora, te Srbi i Crnogorci su kako istorijska konstanta, tako su i današnja realnost. Ko to ne shvata, taj je nacionalna i regionalna štetočina.

Na ,,eks-JU” prostoru, politika je postala biznis, pa ne treba da čudi nemilosrdna borba između DF-a i DPS-a, iako su oni krajem 20. vijeka ponikli u istom nacionalističkom inkubatoru. Časnih i moralnih a zavedenih pojedinaca ima i u jednoj, i u drugoj grupaciji, dok kod većine preovlađuje malograđanska sitnosopstvenička psihologija.

MONITOR:  Kako ocjenjujete rad Vlade u njenih prvih stotinu dana?

GRAHOVAC:  U pravu su i oni koji rad Vlade ocjenjuju veoma uspješnim, i oni koji smatraju da je ona neuspješna. Evo kako – Vlada  je u prvih  sto dana građanima Crne Gore učinila bjelodanim da je trodecenijska vlast DPS-a državu  pretvorila u državu-kriminalca. U tom periodu vlasnici privatne države  nisu krali, nego brutalno pljačkali. Biblijske su razmjere  njihovog nepočinstva.

To bi trebalo biti dovoljan argument  da građani nikada više svoju državu ne prepuste u ruke DPS-a, iako bi bilo dobro da se iz te partije sačuva onaj dio zdravog tkiva. A ima ga!

Nova vlast je nastavila mnogo grdnog što je radila i prethodna. Pomenimo samo partijsko zapošljavanje. Time se umnogome  relativizira odgovornost DPS-a i SD-a koji su radili to isto. Time je vulgarizovan  pojam ekspertske vlade, koja to u suštini i nije.

Zbog svega toga ne treba očajavati. Desiće se veoma brzo još dvije – tri promjene vlasti i tek onda ćemo moći reći da je Crna Gora na stabilnom putu građenja pravne države.

MONITOR:  Kako se promjena vlasti u Crnoj Gori odrazila na njen međunarodni položaj?

GRAHOVAC:  Sa olakšanjem je primljena činjenica da je u Crnoj Gori došlo do mirne smjene višedecenijske korumpirane vlasti. Ne treba, ipak, zanemariti da vrh DPS-a u značajnim institucijama međunarodne zajednice ima čitave čete lobista i  korumpiranih birokrata, a da se aktuelna vlast po mnogim pitanjima ponaša kao slon u staklenoj radnji.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR IVO GOLDŠTAJN, PROFESOR ISTORIJE, FILOZOFSKI FAKULTET SVEUČILIŠTA U ZAGREBU: Nismo se uspjeli suočiti sa prošlošću

Objavljeno prije

na

Objavio:

Većina postjugoslavenskih država nije dosegla zadovoljavajuće liberalnodemokratske standarde, pa je politika mogla i u 90-ima i danas uticati i utiče na povijesna objašnjenja. Politika, povijest i kolektivno pamćenje usko su povezani – objašnjenja o prošlim vremenima u službi su vladajućih politika i utoliko je suočavanje s prošlošću mnogo teže

 

MONITOR: Kao istoričaru, kako Vam se čine izazovi koje pred Vas i Vaše kolege danas stavlja ne samo vaša nauka, već i veoma složen i „subverzivan“ politički, društveni, ali i intelektualno-naučni kontekst, naročito u postjugoslovenskim državama, koji neprekidno „izazivaju“?

GOLDŠTAJN: Budući da je većina država nasljednica Jugoslavije rođena u

sukobu, u ratovima brutalnih dimenzija, korištenje memorije i nacionalističke mitologije za političke ciljeve i mobilizaciju bilo je od velike važnosti. Kako većina postjugoslavenskih država nije dosegla zadovoljavajuće liberalnodemokratske standarde, politika je mogla i u 90-ima i danas utjecati i utječe na povijesna objašnjenja. Politika, povijest i kolektivno pamćenje usko su povezani – objašnjenja o prošlim vremenima u službi su vladajućih politika i utoliko je suočavanje s prošlošću mnogo teže. Profesionalna bi historiografija trebala biti bavljenje prošlošću koje može pridonijeti smirivanju duhova, stišavanju pogubnih strasti i toliko potrebnom uozbiljenju dijaloga na političkoj razini. Da rezimiram – intelektualci, posebice historičari, obvezni su baviti se onim što se dogodilo. A to ne znači samo pripisivati krivicu drugima (toga je u posljednja tri desetljeća bilo više nego dovoljno), već kritički, dapače katarzično, baviti se odgovornošću i vlastite sredine. Nažalost, premalo mojih kolega to radi na način kako ja vidim da bi bilo poželjno. Neću ih ispričavati, ali za njihovo ponašanje postoje i razlozi na koje oni mogu malo ili nimalo utjecati.

MONITOR:  Bavili ste se teškim temama od kojih su neke  percipirane u javnom mnjenju tzv. regiona kao kontroverzne, a prije toga ste se dugo bavili hrvatskim srednjim vijekom. Koliko je važno poznavanje duže istorije nekog procesa, problema, društvene grupe ili naroda, za razumijevanje onoga po čemu smo u vezi sa tim procesima i pojavama, svjedoci kao savremenici?

GOLDŠTAJN:  Poznavanje srednjega vijeka ili nekih drugih ranijih razdoblja može pomoći, ali prvenstveno zbog toga što je ta osoba, proučavajući razdoblja i teme o kojima postoji vrlo malo izvora, naučila graditi svoje teze od krhotina, korak po korak. Kad se nađete u tematici 20. stoljeća, zapljusne vas gomila podataka, često je od pojedinih stabala teško vidjeti cjelinu šume. Mislim da mi je na taj način kao bivšem medievistu to snalaženje u temama nedavne prošlosti bilo utoliko olakšano.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

ILIJA VUKČEVIĆ, PRIVREDNIK I STRUČNJAK ZA PORESKO PRAVO: Država lakše troši nego što zarađuje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za tri mjeseca rada Vlade očigledno je da je fokus stavljen na smanjenje i kontrolu rashodne strane budžeta. I tu aktivnost treba podržati. Ono na šta se još uvijek čeka odgovor, a što predstavlja teži zadatak, jeste reforma poreskog sistema na način da isti proizvede više prihoda u budžetu

 

„Tri mjeseca su nedovoljna za iznošenje decidnih stavova, međutim daju prostor za određena razmišljanja. Ono što je neminovno je da se nova vlast, usljed užasnog stanja u javnim finansijama i cjelokupnom privrednom sistemu, susrela sa ogromnim brojem problema. Od njih nije mogla pobjeći već je bila primorana da donosi brze odluke. Dovoljno je pomenuti situacije sa Montenegroairlinesom ili zaduženje na Londonskoj berzi. Naravno, poslije bitke svi su generali i lako je pametovati da li je nešto moglo drugačije, za šta smo mi inače šampioni. Ono što je jasno je da su odluke morale biti donijete, što je i učinjeno, a vrijeme će pokazati njihove dugoročne efekte“, kaže u razgovoru za Monitor profesor Ilija Vukčević, doktor poreskog prava, direktor preduzeća Mermer AD i nekadašnji v.d. direktora Uprave za igre na sreću, odgovarajući na pitanje da li su se, promjenom vlasti u Crnoj Gori, promijenili i uslovi poslovanja, te kako ocjenjuje dosadašnje Vladine ekonomske poteze?

VUKČEVIĆ: Osim tih neizbježnih odluka, Vlada je ušla u redefinisanje nekih veoma složenih i osjetljivih ekonomskih pitanja. Kao primjer možemo uzeti povećanje minimalne zarade. Treba istaći da je, načelno, riječ o dobrom potezu jer crnogorski minimalac spada u grupu najnižih na svijetu. Međutim, postavlja se pitanje da li su donosioci ovako brze odluke vodili računa o svim njenim konsekvencama: isključenje privrednika koji, kao jedan od partnera kroz Socijalni savjet na osnovu važećih propisa, moraju učestvovati u postupku ovih izmjena; Predmetno povećanje zarade bi imalo daleko veći efekat ukoliko bi bilo praćeno smanjenjem fiskalnog opterećenja ličnih primanja oko čega tek treba da započnu pregovori sa poslodavcima; itd.

Dakle, ova tri mjeseca donijela su značajan broj važnih ekonomskih mjera koje karakteriše povišen nivo hazarda te nam ostaje da se nadamo što boljim rezultatima.

MONITOR: Da li su Vas iznenadili izvještaji o lošem stanju u dijelu državnih preduzeća?

VUKČEVIĆ: Loše stanje u mnogim od privrednih društava u većinskom vlasništvu države je nešto što se već duži vremenski period naslućivalo, dok sada samo dobija precizne konture izražene negativnim ciframa. Pogrešno rukovođenje proizašlo iz političkog kadriranja menadžmenta, uz korišćenje ovih subjekata za zapošljavanje politički podobnih građana, neminovno ih je vuklo u loš scenario.

Iskreno, uopšte ne zavidim licima koja sada moraju da rješavaju godinama nagomilane probleme jer ne postoje popularna rješenja za ogromna dugovanja ili višak zaposlenih radnika. Svaki mogući potez nosi sa sobom negativne konsekvence. Kao primjer može poslužiti rješavanje pitanja viška zaposlenih.

Sa jedne strane, ukoliko se krene sa otpuštanjem radnika – oni su zaštićeni kolektivnim ugovorima koji im omogućavaju velike otpremnine pa je država suočena sa paradoksalnom situacijom da, i pored zatečenog katastrofalnog stanja u privrednom subjektu, mora izdvojiti dodatna sredstva da bi se oslobodila istih onih koji su ga doveli u ovo stanje. Sa druge strane, kao što je to učinjeno sa Montenegroairlinesom, moguće je privredno društvo uvesti u stečaj i na taj se način osloboditi viška zaposlenih bez plaćanja otpremnina. Međutim, na taj način se pravi socijalni problem.

Ovo je dovoljan primjer kompleksnosti dubioza sa kojima će se nova vlast suočiti i pokazuje da ne postoje rješenja sa kojima će sve zainteresovane strane biti ni približno zadovoljne.

MONITOR: Svjedoci smo kako imenovanja u sektoru bezbjednosti „potpale vatru“. Zašto takvih varnica nemamo kad je privreda u pitanju – imenovanja čelnih ljudi nove državne avio-kompanije prošla su, praktično, bez bilo kakvih reakcija?

VUKČEVIĆ: Na neki način to može biti razumljivo, pošto je na proteklim izborima došlo do tektonskih političkih i društvenih promjena, pa su logični prioriteti reforma sektora bezbjednosti i pratećih institucija u kojima su se nalazili centri moći koji izlaze iz okvira svojih ustavnih nadlažnosti. Ipak, mora se primijetiti da postupak imenovanja u sektoru javnih finansija i privrednih društava u vlasništvu države može i mora da bude brži.

Već više od mjesec dana nemamo makar vršioca dužnosti novoformirane Uprave prihoda koja je objedinila Poresku upravu i Upravu za igre na sreću. A riječ je o jednoj od najvažnijih institucija u svakoj državi koja predstavlja srce cjelokupnog krvotoka javnih finansija.

Potreba za što bržim rješenjima ovakvih pitanja su dodatno pojačana činjenicom da po svojoj strukturi takav tip institucija ima veoma kompleksan i inertan sistem, te je za ozbiljne reforme potrebno dosta vremena. Često i više godina. Stoga je imperativ što skorije imenovanje rukovodilaca koje bi značilo konačan izlazak iz trenutnog statusa quo.

MONITOR: Dok Vlada priprema budžet, kao neko ko je svojevremeno „iznutra“ moga da posmatra taj sistem, imate li sugestiju: da li je efikasnije jačati javne finansije uštedama na strani rashoda ili aktivnijim prikupljanjem državnih prihoda?

VUKČEVIĆ: Smatram ovo pitanje krucijalnim u razumijevanju pravaca reforme sistema javnih finansija. Riječ je o dvije strane iste medalje koje je nemoguće razdvojiti ukoliko se želi postići uspjeh.

Ono što je za prva tri mjeseca rada Vlade očigledno je da je fokus stavljen na smanjenje i kontrolu rashodne strane budžeta. Tu aktivnost treba čvrsto podržati jer su javna sredstva godinama trošena često nenamjenski i uz mnogo zloupotreba, pa će se suzbijanje takvih pojava pozitivno odraziti na budžet. U smislu da će u njemu ostajati više sredstava koja je moguće utrošiti na kvalitetniji način.

Sa druge strane, ono na šta se još uvijek čeka odgovor, a što predstavlja teži zadatak, jeste reforma poreskog sistema na način da isti proizvede više prihoda u budžetu. To će biti daleko zahtjevniji ispit za čije rješenje će biti neophodno neuporedivo više znanja, rada i vremena. Ta reforma će morati da se odvija na dva paralelna kolosjeka i podrazumijevaće unaprjeđenje institucionalne infrastrukture koja je zadužena za naplatu prihoda, kao i uvođenje fiskalnih mjera sa ciljem „krpljenja rupa“ u postojećim poreskim oblicima, kao i uvođenje novih poreskih mehanizama.

MONITOR: Razgovarali smo, prije nekog vremena, o of-šor poslovanju kao modelu da se izbjegne plaćanje poreza i prikrije identitet stvarnih vlasnika firmi i nekretnina u Crnoj Gori. Da li se nešto u međuvremenu promijenilo, što se tiče prakse i zakonske regulative? 

VUKČEVIĆ: Na ovom polju je učinjeno jako malo, ili skoro pa ništa. Kao primjer navešću za sada neispunjenu obavezu da se u okviru Poreske uprave, sada Uprave prihoda, osnuje Registar stvarnih vlasnika – fizičkih lica koje imaju u svojini ili kontrolišu klijenta, odnosno u čije ime se vrši transakcija ili uspostavlja poslovni odnos… Odnosno osoba koje vrše stvarnu kontrolu nad pravnim licem, privrednim društvom, stranim trustom, stranom institucijom ili sličnim subjektom stranog prava. Taj Registar je u suštini elektronska baza podataka u kojoj se čuvaju podaci o stvarnim vlasnicima radi obezbjeđivanja transparentnosti vlasničkih struktura i sprovođenja mjera za sprječavanje pranja novca i finansiranja terorizma, a koje mogu biti i od velike koristi za sprječavanje izbjegavanja plaćanja poreza putem raznih off-shore mehanizama.

MONITOR: Kako gledate na inicijative iz opozicionih redova o smanjenju PDV-a dijelu privrede i istovremeno, recimo, uvođenju dječijeg dodatka za svu populaciju te starosne dobi?

VUKČEVIĆ: Jasno je da se privreda i građani ne nalaze u zavidnoj ekonomskoj situaciji te da su neophodne mjere za poboljšanje ukupne ekonomsko-socijlne sfere. Međutim, postavlja se pitanje koji su realni kapaciteti za povlačenje takvih poteza u ovom momentu. Svakako da će najveći dio javnosti pozitivno ocijeniti uvođenje dječijeg dodatka ili (opozicione) zahtjeve za smanjenje stope PDV-a, ali za uspjeh svake sistemske mjere osnovna pretpostavka je njena dugoročna održivost.

MONITOR: Postavlja se, dakle, pitanje da li su ove mjere održive shodno stanju u javnim finansijama?

VUKČEVIĆ: Suštinsko je pitanje da li postoji dugoročni potencijal da budžetski sistem izdrži navedene mjere. Samo oni koji sjede u institucijama mogu imati pravu sliku o toj dilemi, pa se nadamo da su donijete odluke rezultat valjanih analiza te utemeljene na održivim pretpostavkama. Sa druge strane, neminovno je da se moraju ubrzati reforme u sistemu prikupljanja prihoda jer bez takvih zahvata mjere poput zaduživanja su palijativnog karaktera i samo daju mogućnost kupovine vremena dok se ne izvrše dugoročne promjene sistema.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo