Povežite se sa nama

INTERVJU

Udruženo protiv kriminala

Objavljeno prije

na

homen

O problemima s kojima se danas nosi srpska Vlada, posebno njeno Ministarstvo pravde, kada se radi o organizovanom kriminalu, u javnosti ovih dana najčešće govori Slobodan Homen, ,,drugi čovjek Ministarstva”. Homen, advokat po profesiji, 1996. bio je jedan od lidera višemjesečnih studentskih demonstracija, a zatim i jedan od prvih ljudi Narodnog pokreta Otpor. Ovih dana je stavove o borbi protiv organizovanog kriminala radikalizovao izjavom – da je uspješnost borbe protiv organizovanog kriminala važnija od opstanka svake vlade. MONITOR: Balkan je, ispostavilo se, nova trasa za put kokaina, do skoro mnogo pristupačnija nego ona preko srednje Amerike ili sjeverne Evrope. Zašto smo ,,izabrani”?
HOMEN: Balkan je u poslednjih dvadeset godina prošao kroz vrlo težak period. Ratovi koje smo preživeli i posledice koje je to vreme nosilo sa sobom, urušavanje pravne države, stvorilo je pogodno tle za cvetanje organizovanog kriminala, pranje novca, stvaranje tajkuna i bogaćenje ljudi preko noći. Upravo zbog toga, ali i zbog povoljnog geografskog položaja, blizine Balkana zemljama EU, zemlje bivše Jugoslavije postale su odličan distributivni centar što je kriminalnim grupama s ovih prostora omogućilo da postanu nosioci šverca kokaina iz srednje Amerike i Evrope, ali i heroina iz Avganistana za tržište zapadne Evrope.

MONITOR: Da li je inicijativa ili pomoć DEA bila toliko važna da bi se otvorila ovdašnja Pandorina kutija?
HOMEN: Organizovane kriminalne grupe, čiji su nosioci ili u čijem su sastavu državljani različitih zemalja, izuzetno su moćne i jedan su od glavnih kanala za distribuciju droge u SAD i države zapadne Evrope i stoga bez saradnje sa stranim državama i službama, a pre svega s DEA-om, kao najmoćnijom obaveštajno-bezbednosnom službom, kojoj je specijalnost suzbijanje trgovine narkoticima, akcija koja je sprovedena ne bi mogla da se obavi. Podsetio bih da je droga zaplenjena u Urugvaju na osnovu informacija dobijenih od srpske Bezbednosno informativne agencije, a da je akciju koordinisala sama DEA što je izuzetan primer kvalitetne saradnje.

MONITOR: Koliko je do sada sve zavisilo od političke volje u vidu partijskih i ličnih, a ne državnih interesa?
HOMEN: Bez jasne političke volje borba protiv organizovanog kriminala i korupcije, koji su jedan od najozbiljnijih problema nasleđen iz devedesetih, nije moguća. Formiranjem Vlade Republike Srbije pre dve godine, Srbija je tu volju jasano iskazala. Otvorena su neka od najtežih pitanja, koja nisu samo pitanje klasičnog kriminala, nego i finasijskih istraga pranja novca. Upravo je vođenje finasijskih istraga, u ovom trenutku od suštinske važnosti, jer će se na taj način utvrditi da li je i u kojoj meri postojala povezanost pojedinih lica, bez obzira na funkciju koju su obavljali ili obavljaju, s organizovanim kriminalom.

MONITOR: Suština organizovanog kriminala jeste saradnja ,,običnog” kriminala i pojedinaca ili djelova institucija. Utisak je da smo i u slučaju pranja novca od kokaina još uvijek na samoj površini razotkrivanja organizovanog kriminala?
HOMEN: Kao što sam već rekao, suština borbe protiv organizovanog kriminala je praćenje tokova prljavog novca. To su pokazala ne samo iskustva Srbije i zemalja Balkana, najbolji primer za to je Italija u kojoj je borba protiv mafije uspela tek kada se ušlo u praćenje finansijskih tokova njihovog kapitala. S tim u vezi, ne treba zaboraviti važnost donošenja Zakona o oduzimanju imovine proistekle iz krivičnog dela, koji je bio preduslov za otvaranje finansijskih istraga. Za godinu dana, koliko se u Srbiji primenjuje taj zakon ostvareni su značajni rezultati i u ovom trenutku vrednost trajno i privremeno oduzete imovine iznosi preko 100 miliona evra. Zakon je rađen po ugledu na italijanski model i meni, lično, drago je što su i druge zemlje bivše Jugoslavije u procesu donošenja takvog zakona. To će omogućiti da međunarodna saradnja u borbi protiv organizovanog kriminala bude što efikasnija i dovesti da toga da stopa kriminala na zapadnom Balkanu bude na nivou koji postoji u razvijenim zemljama.

MONITOR: Može li Srbija bez ,,nagovora” i podrške jačih stranih službi da ,,ide do kraja”?
HOMEN: Srbiji nije potreban nikakav nagovor. Politika predsednika Borisa Tadića i Vlade Republike Srbije sasvim je jasna – jedan od prioriteta je borba protiv organizovanog kriminala. U toj borbi, međutim, ne može se ići do kraja bez saradnje ne samo s jakim stranim službama, već je za to potrebna i čvrsta regionalna saradnja. Za uspešno suzbijanje organizovanog kriminala, kao i drugih oblika kriminaliteta, potrebna je podrška kako Crne Gore, tako i Bosne i Hercegovine, Hrvatske, Makedonije, jer izmeštanje problema iz jedne u drugu zemlju neće dovesti do rešenja i neće omogućiti brže evropske integracije regiona. Balkan mora da pokaže da samo jedinstven može da se obračuna s organizovanim kriminalom i tako pokaže zrelost za učlanjenje u EU.

MONITOR: Privatizacija je, ponovo se pokazuje ali mnogo jasnije, ključna za trošenje kokainskih i drugih para već jednom opranih preko of-šor kompanija. Hoće li se, osim u slučaju Šarića, kupovine koje su i same umnogome posredne, preispitati da bismo saznali ko je dobio društveno bogatstvo Srbije?
HOMEN: Upravo je suština pranja prljavog novca pokušaj njegove legalizacije, a to se najlakše čini kroz privatizaciju i kupovine velikih količina zemljišta. Praćenjem tokova tog novca i tih privatizacija, kao i oduzimanjem te iste imovine, mi ćemo konačno moći da pokažemo da smo zemlja koja je u stanju da suzbije i kontroliše organizovani kriminal.

MONITOR: Čuli ste, pretpostavljam, najnoviji intervju Nebojše Medojevića TV B92. Da li bi ono što smo u toj emisiji čuli od Stanka Subotića o ulaganju njegovog novca u važne srpske privatizacije, pozajmicom Miškoviću i Beku, moglo da baci sjenku na zakonitost tih kupovina, jer se Subotić u Srbiji tereti za zloupotrebu položaja kojom je nanijeta velika materijalna šteta budžetu Srbije?
HOMEN: Apsolutno niko neće biti zaštićen, bez obzira na to kakvu društvenu ili političku poziciju zauzima u ovom trenutku. Svako za koga se pojavi sumnja da je bio upleten u nelegalne radnje, biće predmet istrage i protiv takvih vodiće se krivični postupak i postupak oduzimanja imovine. Što se tiče Subotićevih navoda, Tužilaštvo za borbu protiv organizovanog kriminala najavilo je da će ih provjeriti i ukoliko se ispostavi da je to tačno biće pokrenuti odgovarajući postupci. Potrebno je utvrditi da li je to prljav novac, na koji način je zarađen i ukoliko se ustanovi da je to tačno i da za to postoje dokazi, u pitanju bi bilo krivično delo pranja novca u kom slučaju će biti preduzeta sva zakonom predviđena sredstva.

MONITOR: Preko Švajcarske, gdje je prijavljeno boravište Subotića, praktično je nemoguće realizovati potjernicu Interpola. Da li je prepreka sama kvalifikacija krivičnog djela za koje se Subotić ovdje tereti ili nešto drugo?
HOMEN: Međunarodna saradnja mora biti obostrana, zasnovana na međunarodnim konvencijama. U konkretnom slučaju – zloupotrebu službenog položaja, koja kao krivično delo postoji u zemljama bivše Jugoslavije, švajcarsko zakonodavstvo ne poznaje. Naravno, kroz istragu se uvek može otvoriti pitanje da li je osumnjičeni počinio i neko drugo krivično delo. Konkretno ukoliko se utvrdi da je počinjeno krivično delo pranja novca, koje je predviđeno Palermo konvencijom i priznaju ga sve evropske zemlje, u tom slučaju neće biti problema za bilo čiju ekstradiciju iz bilo koje zemlje.

MONITOR: Kakva su iskustva Srbije po pitanju međunarodne pravne pomoći u slučajevima organizovanog kriminala, posebno sa Crnom Gorom? Ima li pomaka nakon susreta ministara pravde dvije zemlje?
HOMEN: Saradnja Srbije i Crne Gore po pitanjima međunarodne pravne pomoći uvek je bila na visokom nivou. Prvi slučaj u kome se pojavio problem i koji je, na žalost, ispolitizovan je slučaj narkokartela Darka Šarića. Smatram da je to pitanje isključivo u nadležnosti dva specijalna tužilaštva, nikako političara ili određenih struktura izvršne vlasti i politike. Mišljenja sam da je najbolji način rešenja tog problema direktna komunikacija koja treba da se odvija daleko od očiju javnosti i tu saradnju niko ne bi trebalo da komentariše, jer se samo tako može obezbediti zaštita svih informacija, s jedne, i pokretanje adekvatnih postupaka protiv počinilaca krivičnih dela, s druge strane.

MONITOR: Veliki problem između Srbije i Crne Gore je i dogovor oko dvojnog državljanstva. Sada vidimo da je državljanstvo moćna stvar u zaštiti osumnjičenih za organizovani kriminal. Vidite li u tome neku ,,logiku”?
HOMEN: Pitanje dvojnog državljanstva suštinski je problem. Napomenuo bih da niko od kriminalca nije uzimao državljanstvo zato što je voleo da ima državljanstvo više zemalja ili da bi imao pasoše sa kojim do skora nije moglo da se putuje. Ustavna ograničenja za izručenje domaćih državljana koja propisuju najviši pravni akti zamalja na Balkanu upravo su razlog zbog koga su kriminalci uzimali dvojna državljanstva.

Srbija je još 2006. godine izmenila Ustav, a pre nepunih šest meseci donet je Zakon o međunarodnoj pravnoj pomoći u krivičnim stvarima koji dozvoljava izručenje domaćih državljana pod određenim uslovima.

Onog trenutka kada se usaglase zakonodavstva svih zemalja bivše Jugoslavije i napravi ,,mini Evropska unija” po pitanju borbe protiv organizovanog kriminala pitanje državljanstava će izgubiti svaki značaj.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

ILIJA VUKČEVIĆ, PRIVREDNIK I STRUČNJAK ZA PORESKO PRAVO: Država lakše troši nego što zarađuje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za tri mjeseca rada Vlade očigledno je da je fokus stavljen na smanjenje i kontrolu rashodne strane budžeta. I tu aktivnost treba podržati. Ono na šta se još uvijek čeka odgovor, a što predstavlja teži zadatak, jeste reforma poreskog sistema na način da isti proizvede više prihoda u budžetu

 

Tri mjeseca su nedovoljna za iznošenje decidnih stavova, međutim daju prostor za određena razmišljanja. Ono što je neminovno je da se nova vlast, usljed užasnog stanja u javnim finansijama i cjelokupnom privrednom sistemu, susrela sa ogromnim brojem problema. Od njih nije mogla pobjeći već je bila primorana da donosi brze odluke. Dovoljno je pomenuti situacije sa Montenegroairlinesom ili zaduženje na Londonskoj berzi. Naravno, poslije bitke svi su generali i lako je pametovati da li je nešto moglo drugačije, za šta smo mi inače šampioni. Ono što je jasno je da su odluke morale biti donijete, što je i učinjeno, a vrijeme će pokazati njihove dugoročne efekte“, kaže u razgovoru za Monitor profesor Ilija Vukčević, doktor poreskog prava, direktor preduzeća Mermer AD i nekadašnji v.d. direktora Uprave za igre na sreću, odgovarajući na pitanje da li su se, promjenom vlasti u Crnoj Gori, promijenili i uslovi poslovanja, te kako ocjenjuje dosadašnje Vladine ekonomske poteze?

VUKČEVIĆ: Osim tih neizbježnih odluka, Vlada je ušla u redefinisanje nekih veoma složenih i osjetljivih ekonomskih pitanja. Kao primjer možemo uzeti povećanje minimalne zarade. Treba istaći da je, načelno, riječ o dobrom potezu jer crnogorski minimalac spada u grupu najnižih na svijetu. Međutim, postavlja se pitanje da li su donosioci ovako brze odluke vodili računa o svim njenim konsekvencama: isključenje privrednika koji, kao jedan od partnera kroz Socijalni savjet na osnovu važećih propisa, moraju učestvovati u postupku ovih izmjena; Predmetno povećanje zarade bi imalo daleko veći efekat ukoliko bi bilo praćeno smanjenjem fiskalnog opterećenja ličnih primanja oko čega tek treba da započnu pregovori sa poslodavcima; itd.

Dakle, ova tri mjeseca donijela su značajan broj važnih ekonomskih mjera koje karakteriše povišen nivo hazarda te nam ostaje da se nadamo što boljim rezultatima.

MONITOR: Da li su Vas iznenadili izvještaji o lošem stanju u dijelu državnih preduzeća?

VUKČEVIĆ: Loše stanje u mnogim od privrednih društava u većinskom vlasništvu države je nešto što se već duži vremenski period naslućivalo, dok sada samo dobija precizne konture izražene negativnim ciframa. Pogrešno rukovođenje proizašlo iz političkog kadriranja menadžmenta, uz korišćenje ovih subjekata za zapošljavanje politički podobnih građana, neminovno ih je vuklo u loš scenario.

Iskreno, uopšte ne zavidim licima koja sada moraju da rješavaju godinama nagomilane probleme jer ne postoje popularna rješenja za ogromna dugovanja ili višak zaposlenih radnika. Svaki mogući potez nosi sa sobom negativne konsekvence. Kao primjer može poslužiti rješavanje pitanja viška zaposlenih.

Sa jedne strane, ukoliko se krene sa otpuštanjem radnika – oni su zaštićeni kolektivnim ugovorima koji im omogućavaju velike otpremnine pa je država suočena sa paradoksalnom situacijom da, i pored zatečenog katastrofalnog stanja u privrednom subjektu, mora izdvojiti dodatna sredstva da bi se oslobodila istih onih koji su ga doveli u ovo stanje. Sa druge strane, kao što je to učinjeno sa Montenegroairlinesom, moguće je privredno društvo uvesti u stečaj i na taj se način osloboditi viška zaposlenih bez plaćanja otpremnina. Međutim, na taj način se pravi socijalni problem.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte ostatak teksta u štampanom izdanju Monitora od 26. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

VLADIMIR VELJKOVIĆ, PUBLICISTA I VJERSKI ANALITIČAR: Za crkvu je opasno postavljanje svjetovnih ciljeva

Objavljeno prije

na

Objavio:

Smatram da je saradnja Gospodina Porfirija sa režimom u Srbiji donekle iznuđena i da je on ipak svjestan sa kakvim ljudima ima posla

 

MONITOR: Da li je vas iznenadio ulazak u najuži izbor mitropolita Porfirija Perića koji je i u tom krugu (preciznije je reći „prvom krugu“) imao najviše glasova, da bi „apostolskim izborom“ bio izabran za partijarha SPC?

VELJKOVIĆ: Fotografije bivšeg mitropolita zagrebačko-ljubljanskog, a sadašnjeg patrijarha, Gospodina Porfirija, redovno su izlazile na naslovnim stranama režimskih tabloida (zajedno sa fotografijama episkopa bačkog) uz prateće tekstove u kojima je čitaocima stavljano do znanja koja su crkvena lica iz SPC poželjna za režim. Zato i nisam bio iznenađen kada sam čuo da je izabran za novog patrijarha, a u kontekstu toga koje je sve crkvene ličnosti režim ponudio, otvoreno mogu reći da sam zapravo bio prijatno iznenađen. Ipak se radi o ličnosti od integriteta, a to se videlo i u prethodnom periodu, kada je kao mitropolit, ne može se poreći, istupao u korist režima u određenim prilikama, ali se nije poveo za istupima svog duhovnog oca episkopa bačkog – kojem je, nažalost, prešlo u naviku da ne samo verbalno progoni sve one koji su kritički ili opoziciono raspoloženi prema aktuelnom Vučićevom režimu. Stoga smatram da je saradnja Gospodina Porfirija sa režimom u Srbiji donekle iznuđena i da je ipak svestan toga sa kakvim ljudima ima posla.

MONITOR:  Čuli smo besjedu patrijarha Porfirija koja je naišla na dosta dobar prijem. Rekao je da je Hrvatska njegova druga otadžbina. Može li se pretpostaviti da je ovaj najviši arhijerej, mlad po godinama s obzirom na doživotnu funkciju koju će obavljati, i izrazito diplomatičan kao ličnost, sem podmlađivanja Sabora i unutar-crkvene reforme, željeti i da SPC učini autonomnijom od uticaja državne politike?

VELJKOVIĆ:  Približavanje države i crkve je u Srbiji započelo ubrzo nakon političkih promena 2000. godine, i u tom procesu su se stranke nekadašnjeg DOS-a razlikovale samo u intenzitetu, ali model crkveno-državne saradnje nije dovođen u pitanje. Svim političkim strankama je odgovaralo da pokažu bliskost sa predstavnicima SPC. Sadašnji je patrijarh u tome takođe imao ulogu, pošto je jedno vreme bio član i Predsednik RRA, a ispred Sabora SPC je bio izabran i da organizuje svešteničku službu u Vojsci Srbije. Patrijarh Porfirije je, dakle, crkvena ličnost koja ima jako dobre praktične uvide u funkcionisanje takvog sistema iznutra. I nadam se da je svestan svih dugoročnih loših posledica koje iz toga proizilaze. A da li će za vreme svog patrijarhovanja krenuti u preispitivanje dosadašnjih odnosa između crkve i države, ostaje da se vidi.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 26. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DEJAN MILOVAC, MANS: Moglo se uraditi mnogo više

Objavljeno prije

na

Objavio:

I pored nesporne činjenice da se nova vlast po izboru susrela sa mnogim problemima, smatram da se za proteklo vrijeme moralo uraditi mnogo više, naročito kada govorimo o zakonodavnoj vlasti

 

MONITOR:  Saopštili ste da je posjetom farmi Marka Carevića na Krimovici ministar poljoprivrede Aleksandar Stijović iznova afirmisao bezakonje i otimanje državne imovine kao recept za nezakonito lično bogaćenje. Na koji način?

MILOVAC: Slučaj Krimovica se trenutno razmatra u Osnovnom državnom tužilaštvu u Kotoru zbog sumnje da je predsjednik Opštine Budva, Marko Carević uzurpirao blizu pola miliona kvadrata državnog zemljišta na kome je bez građevinske dozvole podigao preko 6.000 m2 poslovnih objekata za uzgoj stoke. Uzurpacija i nelegalna gradnja su zakonom prepoznata kao krivična djela koja povlaće višegodišnje zakonske kazne. MANS je još prošle godine upoznao javnost Crne Gore sa obimnom dokumentacijom koja dokazuje da je Carević počinio pomenuta krivična djela, a sasvim sam siguran da je ministar poljoprivrede, Aleksandar Stijović jedan od građana ove zemlje koji su čuli za taj slučaj.

Posjeta Stijovića, ili kako su naveli u ministarstvu ,,prvi ministar koji je posjetio to poljoprivredno gazdinstvo na Krimovici”, je imala afirmatvini karakter, što je u potpunoj koliziji sa onim što nova Vlada javno deklariše kao svoju najveću vrijednost – raskid sa dosadašnjom praksom koju je uspostavio DPS, maksimalna transparentnost i jednakost svih pred zakonom.

Pri činjenici da Carević na Krimovici već šest godina uzurpira državno zemljište, da je potpuno nesmetano gradio bez dozvole, te da je nakon svega dobio i subvencije od resornog ministarstva, nije teško zaključiti kako je izgledala ta ,,jednakost” za vrijeme vladavine DPS-a.

Zbog toga je apsolutno neprihatljivo da se jedno takvo ponašanje afirmiše i prezentuje kao primjer uspješnog poslovanja i to sa pozicije resornog ministra. Smatram da se time poslala izuzetno loša poruka, naročito onom dijelu javnosti koji je očekivao i stvarni raskid sa katastrofalnom politikom DPS-a u mnogim sferama našeg društva, a naročito kada je u pitanju vladavina prava.

Stijović je svojom posjetom poslao direktnu poruku da je Carević iznad zakona, te da umjesto da odgovara za njegovo očigledno kršenje, ima privilegiju posjete ,,na visokom nivou”.

MONITOR:   MANS je početkom prošle godine podnio krivičnu prijavu protiv Carevića zbog zloupotrebe službenog položaja, odnosno uzurpacije državnog zemljišta na Krimovici. Ta prijava međutim ,,preživljava” i staru i novu vlast. Zašto?

MILOVAC: Iz prostog razloga što, iako je došlo do promjene vlasti, i dalje imamo tužilaštvo koje je nastavilo da funkcioniše po istom principu i pored privida ,,pojačane aktivnosti” koji se u posljednje vrijeme forsira. Svakako, nije uzurpacija državne imovine na Krimovici najgora stvar koja se desila Crnoj Gori u posljednjih 30 godina iako govorimo o pojedinačno najvećem slučaju te vrste. Slučaj Marka Carevića je važan zbog toga što predstavlja test političke volje, ne samo za tužilaštvo jer smo tu već vidjeli kakva je situacija, već prije svega za novu vlast koja je posljednje izbore dobila, između ostalog, i na obećanju da će borba protiv korupcije i kršenja zakona biti bezkompromisna i lišena upliva političkog uticaja.

Afirmacija Carevića na način na koji je to uradio ministar poljoprivrede ne korespondira sa tim obećanjima, niti doprinosi opštem osjećaju da je nakon 30. avgusta otpočeo proces korjenitih promjena. Više od dva mjeseca od formiranja, nova Vlada je mogla da uradi mnogo toga, ne čekajući da ovakvo tužilaštvo reaguje. Umjesto toga, imamo afirmaciju poslovanja koje počiva na bezočnoj otimačini i pljački državnih resursa, kršenju zakona i vrlo je moguće – na korupciji. To je model koji je decenijama iscrpljivao resurse ove zemlje, zbog čega se domaća ekonomija danas nalazi pred kolapsom.

Favorizovanje pojedinaca u odnosu na javni interes, tolerancija korupcije i aboliranje od zakona nije put ka vraćanju povjerenja građana u državne institucije koje je prijeko potrebno kako bi se iz korijena promijenila svijest o tome šta mora da bude suština odnosa između građana i vlasti koju oni biraju.

Posmatrajući sa strane, slučaj Carević pokazuje da se tu još uvijek ništa nije ozbiljno promijenilo, te da taj pojedinac i dalje uživa, ne samo zaštitu, već evo vidimo i javnu podršku državnih organa, bez obzira ko je na vlasti.

MONITOR:   Da li još negdje primjećujete selektivnost u pristupu nove vlasti?

MILOVAC: I pored nesporne činjenice da se nova vlast po izboru susrela sa mnogim problemima, smatram da se za proteklo vrijeme moralo uraditi mnogo više, naročito kada govorimo o zakonodavnoj vlasti. Podsjetiću vas da i dalje čekamo na izmjene zakona o slobodnom pristupu informacijama koji predstavlja ključni alat za borbu protiv korupcije i odličan način da se ta borba proširi na što veći broj aktera u društvu, u prvom redu nevladin sektor i medije.

Kada su mediji u pitanju, još uvijek ne postoji čak ni razgovor o potrebi da se gebelsovski Zakon o medijima koji je usvojila prethodna vlast promijeni i time stvori povoljniji ambijent za istraživačko novinarstvo, oslobođeno od konstantnih pritisaka i prijetnji. Ista situacija je i sa Zakonom o borbi protiv korupcije, zakonima koji uređuju porijeklo imovine, Zakon o izgradnji objekata, Zakon o energetici i čitavom nizu zakonske regulative koji je donijet u prethodnom periodu a koji je poslužio za zarobljavanje ove zemlje.

Poseban problem predstavlja način na koji se donose oni zakoni koji jesu usvojeni ili se trenutno nalaze u skupštinskoj proceduri, a koji su mahom lišeni bilo kakve, da ne govorimo kvalitetne, javne rasprave. Vjerujem da je nedostatak široke društvene diskusije jedan od razloga i za to što se spolja sa nelagodom gleda na predložene izmjene zakona koji se tiču Specijalnog državnog tužilaštva.

Kada je u pitanju izvršna vlast, svakako je dobro da možemo da vidimo da postoji kontinuitet u smjenama kadrova prethodnog režima iako se i u toj oblasti gubi dragocjeno vrijeme. Ono što ostavlja gorak ukus jeste što se nerijetko tim smjenama pravda takozvani drugi talas partijskog zapošljavanja po dubini gdje se ponovo ključne kvalifikacije ne nalaze u expertizi, već dominantno u partijskim knjižicama. Nisam siguran koliko su istinite tvrdnje da Vlada na taj način održava klimavu podršku u parlamentu, ali svakako to ne može biti riješenje na dugi rok, a nikako ne bi bilo dobro da postane modus operandi nove izvršne vlasti.

Sa druge strane, pohvalno je to što je formiran Savjet za borbu protiv korupcije na visokom nivou pred kojim svakako neće biti lak zadatak imajući u vidu količinu opstrukcija i hroničan nedostatak informacija i dokumentacije za koju se sumnja, kako smo čuli, da je uništavana tokom perioda tranzicije vlasti. Zbog toga i smatram da je dosta vremena izgubljeno na političke nesuglasice među konstituentima nove vlasti, što je prethodna vlast vrlo vjerovatno koristila da uništi ili sakrije dokaze nezakonitih poslova. Ono što je jako važno u ovom trenutku, jeste da to tijelo zadrži nezavisnost u svom postupanju jer bez toga borba protiv korupcije ne može biti održiva na dugi rok, niti dati rezultate koji mogu da potvrde da smo kao zemlja spremni za naredni korak u EU integracijama.

MONITOR:   Kazali ste nedavno da će ,,u narednom periodu, i pored smjene višedecenijske vlasti DPS-a,  ključni problem biti crnogorsko pravosuđe “. Jasno je da ta reforma neće ići lako, ali da li vidite da se u tom smjeru prave pravi potezi?

MILOVAC: Borba protiv korupcije, kao početna osnova za najvažnije reforme u državi mora da rezultira u konkretnim istragama, jakim optužnicima, transparetno vođenim sudskim postupcima i presudama koje su lišene bilo kakvog tužilačkog ili sudskog javašluka. Zadnjih godina smo došli u situaciju da su ,,cijenu” borbe protiv korupcije na način kako je to radilo crnogorsko tužilaštvo, plaćali isključivo građani kroz odštetne zahtjeve zbog palih optužnica i presuda. I dok se borba protiv organizovanog kriminala i velike korupcije širom svijeta koristi kako bi se opljačkani novac vratio u budžet, u Crnoj Gori imamo proces takozvanog pranja biografija koji već podosta košta građane.

Imajući to u vidu, jasno je da je korjenita promjena potrebna i u pravosudnom sistemu, ali moramo biti svjesni da do nje nećemo doći lako. Ono što se trenutno predstavlja kao reforma pravosuđa, debelo je obojeno i opterećeno politikom, lišeno široke javne rasprave koja je potrebna bez obzira na to koliko je jaka javna svijest o tome da je ta promjena neophodna. Smatram da je od septembra prošle godine bilo i više nego dovoljno vremema da se neophodne konsultacije urade, ne samo unutar zemlje, već i sa međunarodnim partnerima, te da smo danas mogli da imamo već pripremljenu osnovu za jednu takvu reformu.

Generalno, preskakanje koraka koji jesu postulat demokratke vladavine, ma koliko cilj bio legitiman, na dugi rok ne smiju biti usvojen obrazac za izgradnju demokratskih institucija u Crnoj Gori.

MONITOR:  Kako komentarišete situaciju u tužilaštvu, i gdje sve ona može odvesti?

MILOVAC: Jasno je da je postojeća situacija neodrživa, te da je politički uticaj na tužilačku organizaciju do kraja ogoljen. To je svojim posljednjim javnim nastupom potvrdio i sam SDT Katnić i pokazao da su političke kalkulacije sastavni dio procesuiranja slučajeva. U posljednih nekoliko godina smo imali prilike da čujemo vrlo ozbiljne optužbe na račin VDT-a SDT-a na koje javnost još uvijek nema odgovor koji bi uvjerio građane da ove dvije institucije i dalje postoje kao nezavisne.

MANS već dvije decenije u kontinutetu radi na otkrivanju konkretnih slučajeva korupcije i organizovanog kriminala i vjerovatno smo pojedinačno najveći podnosilac krivičnih prijava za slučajeve visoke korupcije u Crnoj Gori. Nikada do sada nismo uspjeli da ostvarimo uvid u ono što je tužilaštvo radilo po našim prijava, bilo da su one bile odbačene ili procesuirane. Po pravilu je izgovor bio zaštita istražnog postupka ili privatnosti lica koje je predmet istrage. Ipak u slučaju navodne kupovine tužioca Savkovića od strane funkcionera Demokrata, Katnić nije imao problem da u sred istražnog postupka u javnosti objavi transkripte prisluškivanih razgovora iz 2017. godine. Dakle iz predmeta koji se ,,procesuira” čitave četiri godine i to baš u momentu kada raste javni pritisak za njegovu smjenu. Nema sumnje da se radi o političkom djelovanju SDT-a i pravnom nasilju koje za cilj ima zadržavanje trenutne situacije u tužilaštvu. Samo taj posljedni slučaj, a bilo ih je sasvim dovoljno i u prethodnom periodu, dovoljan je kao dokaz da reforma tužilaštva mora početi sa njegovog vrha.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati
Advertisement

Kolumne

Novi broj

Facebook

Izdvajamo