Povežite se sa nama

INTERVJU

Udruženo protiv kriminala

Objavljeno prije

na

O problemima s kojima se danas nosi srpska Vlada, posebno njeno Ministarstvo pravde, kada se radi o organizovanom kriminalu, u javnosti ovih dana najčešće govori Slobodan Homen, ,,drugi čovjek Ministarstva”. Homen, advokat po profesiji, 1996. bio je jedan od lidera višemjesečnih studentskih demonstracija, a zatim i jedan od prvih ljudi Narodnog pokreta Otpor. Ovih dana je stavove o borbi protiv organizovanog kriminala radikalizovao izjavom – da je uspješnost borbe protiv organizovanog kriminala važnija od opstanka svake vlade. MONITOR: Balkan je, ispostavilo se, nova trasa za put kokaina, do skoro mnogo pristupačnija nego ona preko srednje Amerike ili sjeverne Evrope. Zašto smo ,,izabrani”?
HOMEN: Balkan je u poslednjih dvadeset godina prošao kroz vrlo težak period. Ratovi koje smo preživeli i posledice koje je to vreme nosilo sa sobom, urušavanje pravne države, stvorilo je pogodno tle za cvetanje organizovanog kriminala, pranje novca, stvaranje tajkuna i bogaćenje ljudi preko noći. Upravo zbog toga, ali i zbog povoljnog geografskog položaja, blizine Balkana zemljama EU, zemlje bivše Jugoslavije postale su odličan distributivni centar što je kriminalnim grupama s ovih prostora omogućilo da postanu nosioci šverca kokaina iz srednje Amerike i Evrope, ali i heroina iz Avganistana za tržište zapadne Evrope.

MONITOR: Da li je inicijativa ili pomoć DEA bila toliko važna da bi se otvorila ovdašnja Pandorina kutija?
HOMEN: Organizovane kriminalne grupe, čiji su nosioci ili u čijem su sastavu državljani različitih zemalja, izuzetno su moćne i jedan su od glavnih kanala za distribuciju droge u SAD i države zapadne Evrope i stoga bez saradnje sa stranim državama i službama, a pre svega s DEA-om, kao najmoćnijom obaveštajno-bezbednosnom službom, kojoj je specijalnost suzbijanje trgovine narkoticima, akcija koja je sprovedena ne bi mogla da se obavi. Podsetio bih da je droga zaplenjena u Urugvaju na osnovu informacija dobijenih od srpske Bezbednosno informativne agencije, a da je akciju koordinisala sama DEA što je izuzetan primer kvalitetne saradnje.

MONITOR: Koliko je do sada sve zavisilo od političke volje u vidu partijskih i ličnih, a ne državnih interesa?
HOMEN: Bez jasne političke volje borba protiv organizovanog kriminala i korupcije, koji su jedan od najozbiljnijih problema nasleđen iz devedesetih, nije moguća. Formiranjem Vlade Republike Srbije pre dve godine, Srbija je tu volju jasano iskazala. Otvorena su neka od najtežih pitanja, koja nisu samo pitanje klasičnog kriminala, nego i finasijskih istraga pranja novca. Upravo je vođenje finasijskih istraga, u ovom trenutku od suštinske važnosti, jer će se na taj način utvrditi da li je i u kojoj meri postojala povezanost pojedinih lica, bez obzira na funkciju koju su obavljali ili obavljaju, s organizovanim kriminalom.

MONITOR: Suština organizovanog kriminala jeste saradnja ,,običnog” kriminala i pojedinaca ili djelova institucija. Utisak je da smo i u slučaju pranja novca od kokaina još uvijek na samoj površini razotkrivanja organizovanog kriminala?
HOMEN: Kao što sam već rekao, suština borbe protiv organizovanog kriminala je praćenje tokova prljavog novca. To su pokazala ne samo iskustva Srbije i zemalja Balkana, najbolji primer za to je Italija u kojoj je borba protiv mafije uspela tek kada se ušlo u praćenje finansijskih tokova njihovog kapitala. S tim u vezi, ne treba zaboraviti važnost donošenja Zakona o oduzimanju imovine proistekle iz krivičnog dela, koji je bio preduslov za otvaranje finansijskih istraga. Za godinu dana, koliko se u Srbiji primenjuje taj zakon ostvareni su značajni rezultati i u ovom trenutku vrednost trajno i privremeno oduzete imovine iznosi preko 100 miliona evra. Zakon je rađen po ugledu na italijanski model i meni, lično, drago je što su i druge zemlje bivše Jugoslavije u procesu donošenja takvog zakona. To će omogućiti da međunarodna saradnja u borbi protiv organizovanog kriminala bude što efikasnija i dovesti da toga da stopa kriminala na zapadnom Balkanu bude na nivou koji postoji u razvijenim zemljama.

MONITOR: Može li Srbija bez ,,nagovora” i podrške jačih stranih službi da ,,ide do kraja”?
HOMEN: Srbiji nije potreban nikakav nagovor. Politika predsednika Borisa Tadića i Vlade Republike Srbije sasvim je jasna – jedan od prioriteta je borba protiv organizovanog kriminala. U toj borbi, međutim, ne može se ići do kraja bez saradnje ne samo s jakim stranim službama, već je za to potrebna i čvrsta regionalna saradnja. Za uspešno suzbijanje organizovanog kriminala, kao i drugih oblika kriminaliteta, potrebna je podrška kako Crne Gore, tako i Bosne i Hercegovine, Hrvatske, Makedonije, jer izmeštanje problema iz jedne u drugu zemlju neće dovesti do rešenja i neće omogućiti brže evropske integracije regiona. Balkan mora da pokaže da samo jedinstven može da se obračuna s organizovanim kriminalom i tako pokaže zrelost za učlanjenje u EU.

MONITOR: Privatizacija je, ponovo se pokazuje ali mnogo jasnije, ključna za trošenje kokainskih i drugih para već jednom opranih preko of-šor kompanija. Hoće li se, osim u slučaju Šarića, kupovine koje su i same umnogome posredne, preispitati da bismo saznali ko je dobio društveno bogatstvo Srbije?
HOMEN: Upravo je suština pranja prljavog novca pokušaj njegove legalizacije, a to se najlakše čini kroz privatizaciju i kupovine velikih količina zemljišta. Praćenjem tokova tog novca i tih privatizacija, kao i oduzimanjem te iste imovine, mi ćemo konačno moći da pokažemo da smo zemlja koja je u stanju da suzbije i kontroliše organizovani kriminal.

MONITOR: Čuli ste, pretpostavljam, najnoviji intervju Nebojše Medojevića TV B92. Da li bi ono što smo u toj emisiji čuli od Stanka Subotića o ulaganju njegovog novca u važne srpske privatizacije, pozajmicom Miškoviću i Beku, moglo da baci sjenku na zakonitost tih kupovina, jer se Subotić u Srbiji tereti za zloupotrebu položaja kojom je nanijeta velika materijalna šteta budžetu Srbije?
HOMEN: Apsolutno niko neće biti zaštićen, bez obzira na to kakvu društvenu ili političku poziciju zauzima u ovom trenutku. Svako za koga se pojavi sumnja da je bio upleten u nelegalne radnje, biće predmet istrage i protiv takvih vodiće se krivični postupak i postupak oduzimanja imovine. Što se tiče Subotićevih navoda, Tužilaštvo za borbu protiv organizovanog kriminala najavilo je da će ih provjeriti i ukoliko se ispostavi da je to tačno biće pokrenuti odgovarajući postupci. Potrebno je utvrditi da li je to prljav novac, na koji način je zarađen i ukoliko se ustanovi da je to tačno i da za to postoje dokazi, u pitanju bi bilo krivično delo pranja novca u kom slučaju će biti preduzeta sva zakonom predviđena sredstva.

MONITOR: Preko Švajcarske, gdje je prijavljeno boravište Subotića, praktično je nemoguće realizovati potjernicu Interpola. Da li je prepreka sama kvalifikacija krivičnog djela za koje se Subotić ovdje tereti ili nešto drugo?
HOMEN: Međunarodna saradnja mora biti obostrana, zasnovana na međunarodnim konvencijama. U konkretnom slučaju – zloupotrebu službenog položaja, koja kao krivično delo postoji u zemljama bivše Jugoslavije, švajcarsko zakonodavstvo ne poznaje. Naravno, kroz istragu se uvek može otvoriti pitanje da li je osumnjičeni počinio i neko drugo krivično delo. Konkretno ukoliko se utvrdi da je počinjeno krivično delo pranja novca, koje je predviđeno Palermo konvencijom i priznaju ga sve evropske zemlje, u tom slučaju neće biti problema za bilo čiju ekstradiciju iz bilo koje zemlje.

MONITOR: Kakva su iskustva Srbije po pitanju međunarodne pravne pomoći u slučajevima organizovanog kriminala, posebno sa Crnom Gorom? Ima li pomaka nakon susreta ministara pravde dvije zemlje?
HOMEN: Saradnja Srbije i Crne Gore po pitanjima međunarodne pravne pomoći uvek je bila na visokom nivou. Prvi slučaj u kome se pojavio problem i koji je, na žalost, ispolitizovan je slučaj narkokartela Darka Šarića. Smatram da je to pitanje isključivo u nadležnosti dva specijalna tužilaštva, nikako političara ili određenih struktura izvršne vlasti i politike. Mišljenja sam da je najbolji način rešenja tog problema direktna komunikacija koja treba da se odvija daleko od očiju javnosti i tu saradnju niko ne bi trebalo da komentariše, jer se samo tako može obezbediti zaštita svih informacija, s jedne, i pokretanje adekvatnih postupaka protiv počinilaca krivičnih dela, s druge strane.

MONITOR: Veliki problem između Srbije i Crne Gore je i dogovor oko dvojnog državljanstva. Sada vidimo da je državljanstvo moćna stvar u zaštiti osumnjičenih za organizovani kriminal. Vidite li u tome neku ,,logiku”?
HOMEN: Pitanje dvojnog državljanstva suštinski je problem. Napomenuo bih da niko od kriminalca nije uzimao državljanstvo zato što je voleo da ima državljanstvo više zemalja ili da bi imao pasoše sa kojim do skora nije moglo da se putuje. Ustavna ograničenja za izručenje domaćih državljana koja propisuju najviši pravni akti zamalja na Balkanu upravo su razlog zbog koga su kriminalci uzimali dvojna državljanstva.

Srbija je još 2006. godine izmenila Ustav, a pre nepunih šest meseci donet je Zakon o međunarodnoj pravnoj pomoći u krivičnim stvarima koji dozvoljava izručenje domaćih državljana pod određenim uslovima.

Onog trenutka kada se usaglase zakonodavstva svih zemalja bivše Jugoslavije i napravi ,,mini Evropska unija” po pitanju borbe protiv organizovanog kriminala pitanje državljanstava će izgubiti svaki značaj.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

LJUPKA KOVAČEVIĆ, ANIMA: Građanstvo je u dubokoj apatiji, potisnutom bijesu i očaju

Objavljeno prije

na

Objavio:

Rješenje su parlamentarni  izbori, pojava novih stranaka sa nepoznatim liderima i svježim idejama. I dva važna uslova: da se prekine sa politikom u kojoj cilj opravdava sredstva  i da se ukinu privilegije koje su  obezbijeđene  iz budžeta političkim partijama i vlastodršcima

 

MONITOR: Opet politička kriza, opet inicijativa za smjenu Vlade?

KOVAČEVIĆ: Sjetih se, bilo je to negdje osamdesetih  kada je Lepa Brena postala hit  pjesmom „Sitnije, Cile, sitnije, nauči me najhitnije… pokaži mi najbitnije“. Tih godina su uz zvuke ove pjesme  i opšte pomame za Brenom (svih naroda i narodnosti ) postavljani temelji  nove političke kulture i kulturne politike na prostoru  SFRJ. Iza leđa stanovništva koje se zanosilo  sjajem u očima i nagovještajima  erotike, pod plaštom opuštenosti  započinjane su   zločinačke politike,  dehumanizacija kulture, zloupotreba erotike. To traje do dan danas.  Najhitnije smo naučeni na rat,  a  najbitnije  je malo ko shvatio. To je asocijacija na vaše pitanje možda zbog  sjaja u očima  premijera ( dobro bi bilo da čuje pjesmu, hit prije njegovog rođenja a i danas njen ton boji političku  svakodnevnicu) kada je shvatio koju je izuzetnu poziciju dobio da zaigra na  promjene, a možda  zbog  opuštenog djelovanja iza  scene kada je došlo do  brkanja  najhitnijeg i najbitnijeg. Poenta  pjesme   je u  zadatku – sitnije. Sitnoća je razvijana (učena  i pokazivana)  na svim poljima,  usavršavala se  laž, licemjerje, podlost,  potkradanje, prebacivanje odgovornosti na druge, sakrivanje od odgovornosti, zgrtanje moći, novca i privilegija.  I taman kad pomislite da sitnije ne može, ponovo ista scena i ista pjesma. Politička scena, uz medijsku dopunu u Crnoj Gori je  zlokobna matrica  sitnog  gdje se nema više što naučiti, ni pokazati. Politička kriza je olakšanje, šansa da se promijeni pjesma, promijeni obrazac.

MONITOR: Demokrate su najavile da će se za deset dana izjasniti o tome da li će glasati za inicijativu, dodajući da ima puno razloga za njen pad. Vjerujete li da će ova Vlada izgubiti povjerenje u parlamentu?

KOVAČEVIĆ: Ima puno razloga za pad Vlade ali kriju one zbog čega ne bi trebala pasti. Jasno  je da neće da daju jasan odgovor. Odlaganje  shvatam kao  povećavanje vlastitog značaja  u dobroj pregovaračkoj  poziciji, čekaju se ponude, moraju se izračunati lični benefiti. Svi ponešto krijuckaju pa ne mogu da procijenim da li će ova  Vlada izgubiti  povjerenje u parlamentu (svi akteri imaju dokazano ogromne  kapacitete za političku trgovinu) ali znam da ga definitivno  nema van njega. Uronjeni  u političko blato teško je iznutra odabrati izlaz u promjenama.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 12. avgusta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR ŽARKO PUHOVSKI, PROFESOR, GRAĐANSKI AKTIVISTA IZ ZAGREBA: Etnički nacionalizam je postao dosadna ideologija među ideologijama

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iz činjenice da je Putinova Rusija zločinački i idiotski napala Ukrajinu, ne slijedi da su oni koji se s Ukrajinom poigravaju s druge strane, automatski u pravu

 

MONITOR: Opet je, i ovaj 27-i put, podsjećanje na vojno-policijsku akciju Oluja, izazvalo oprečne reakcije u Hrvatskoj i Srbiji. Moglo se čuti i dosta poziva na „mir i stabilnost“ od najviših predstavnika obje države. Otkuda tako napadno referiranje na mirovnu politiku dok se, istovremeno, šalju uznemirujuće poruke drugoj strani?

PUHOVSKI: Mir – u osnovnome, primitivnom značenju ne-rata – na ovome terenu posve je neupitan, i svi to znaju. Zato si politički ovlaštenici posvuda i dopuštaju povremene ispade uznemiravanja susjedstva (koji im, dakako, koriste za homogeniziranje pastve). Javni su povici usporedivi s onima iz 90-ih, ali, srećom, s daleko manjim učincima, jer:

a) međunarodni je složaj posve drukčiji;
b) odnosi su lokalnih snaga mnogo izjednačeniji;
c) „vjerni puk“ je na svim stranama sve više nevjeran, sve više odan boljem životu, sve manje osjetljiv na repetirane parole.

Ukratko: etnički nacionalizam je kroz desetljeća širenja postao elementom političke normalnosti, pa funkcionira „samo“ na izborima, dok je svoju (naizgled) prevratničku ulogu uglavnom izgubio. Ili: grandiozan mu je uspjeh u konačnici došao glave, postao je dosadnom ideologijom među ideologijama.

MONITOR: Vesna Teršelič je primijetila da niko od govornika na proslavi u Kninu nije pomenuo civilne žrtve Oluje. Demokratska stranka u Srbiji izašla je sa prijedlogom da se ubijenima i prognanima da status civilnih žrtava rata. Kako Vi gledate na ove utiske i predloge?

PUHOVSKI: Vesna Teršelič je tek nominalno u pravu, no istina je znatno ružnija – svi su, zapravo, govorili baš o žrtvama (zapravo: Žrtvama), „našima“ dakako. A one su toliko samorazumljive da ih se i ne spominje. Primjerice, iste se (srpske) žrtve na jednoj strani pojavljuju pod naznakom „tragedije koju je izazvala pohlepa i glupost srpskoga vodstva“, na drugoj u formuli „nećemo dopustiti ponavljanje“. O hrvatskim se žrtvama ritualno govori takorekuć svakodnevno – u Hrvatskoj (u Srbiji ih se i ne spominje, jer ona, znano je, službeno nije ni bila u ratu). Baš na simbolu Žrtve čitav ovaj prekogranični polit-folklor i živi, uz predano zanemarivanje jada pravih žrtava (čak i „naših“). Status civilnih žrtava rata ubijenima i prognanima svakako bi pomogao u popravljanju stanja, ali ponovno su na djelu politička predpitanja – u Hrvatskoj, recimo, prognanima službeno smatraju samo one koji su žrtve srpskih snaga i JNA; oni su drugi  naprosto „izbjegli“.

MONITOR: Srbija je otvorila slučaj stradanja na Petrovačkoj cesti. Da li se može očekivati da se hrvatsko pravosuđe zainteresuje za ovaj slučaj?

PUHOVSKI: Ne, ne treba to očekivati, jer hrvatska javnost i dalje počiva u uvjerenju da „smo se branili i obranili“, a „pojedini incidenti“ ne zaslužuju pažnju, posebice nakon toliko vremena. To više što je – s dobrim razlogom – ugled srpskoga pravosuđa (i) u Hrvatskoj mizeran. Podaci o zločinu na Petrovačkoj cesti su kontroverzni, a hrvatsko pravosuđe nije reagiralo ni na mnogo jasnije ustanovljene zločine. Dugoročno je, opasno u konkretnome slučaju to što je političko vodstvo a limine odbilo raspravu o mogućem suđenju, a da dokumentacija i nije stigla do pravosuđa.

MONITOR: I posle 27 godina od kraja rata u Hrvatskoj, ne rješavaju se pitanja nestalih na obje strane. Da li oni koji imaju političku moć kalkulišu sa riješavanjem ovog pitanja?

PUHOVSKI: Vjerojatno, no bitno je sljedeće – vladajućima na obje strane naročito je stalo da se otkrivaju „naše žrtve“, ali ne i po cijenu da se, istovremeno, otkrivaju i zločini „naših“ (indikativno: jezik otkriva dio problema – izraz „naše žrtve“ može označavati one koje su „naši“ pobili, ili i „naše“ koje su drugi pobili). U Hrvatskoj je broj nepronađenih s obje (etničke) strane otprilike podjednak pa to dodatno blokira proces. Iskusili smo to i u (nažalost neuspješnim) nastojanjima da se pokrene REKOM.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 12. avgusta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

JOVAN SUBOTIĆ, HERCEGNOVSKI STRIP FESTIVAL: Kulturološko čudo

Objavljeno prije

na

Objavio:

Postali smo jedna od najatraktivnijih stripovskih lokacija u Evropi i sada se umjetnici prijavljuju sami. Imamo reputaciju da smo „festivalski festival“

 

MONITOR: HSF, 16. po redu, je za mjesec dana. Na šta ste posebno ponosni ove godine?

SUBOTIĆ: Ovogodišnje, 16. izdanje HSF-a imaće sigurno najveći broj vrhunskih gostiju do sada. Pored onih koji će ponijeti epitet specijalnih, broj svjetskih zvijezda koje se vraćaju u Herceg Novi i jednostavno ne žele da ga propuste je ogroman. Iako je to bio ogroman izazov, uspjeli smo se organizovati na način da pored 12 specijalnih gostiju, te onih redovnih kao što su Vilijam Simpson, Valter Venturi, Tihomir Tikulin ili Iztok Sitar, ove godine u Herceg Novom ponovo vidimo svjetsku klasu kakva su Glen Fabri, Fernando Danjino, Đorđo Pontreli, Paskvale Del Vekio, Esad Ribić ili Mirko Čolak te sve one evropske i regionalne zvijezde koje su već prilično poznate publici. Preponosni smo i na kvalitet pažljivo probranog muzičkog programa u kojem će učestvovati Prljavi inspektor Blaža i Kljunovi, Kanda Kodža i Nebojša, Počeni Škafi, Gift, Empathy Soul Project, Marko Vlahović…

Konačno, ponosni smo što su svi naši programi i dalje besplatni za sve posjetioce, te što ove godine fantastičan program nosimo sa sobom i na hercegnovsku rivijeru, do rizorta Portonovi, te ponovo u Tivat i na Lušticu.

MONITOR: Kako ste uspjeli izgraditi adresu na koju će rado doći najveća imena umjetnosti kvadrata i oblačića?

SUBOTIĆ: Formula za privlačenje najvećih imena je ne samo jednostavna, već vjerovatno i jedina po kojoj znamo da radimo. Dosadašnji specijalni gosti, za koje se uvijek potrudimo da se osjećaju sjajno u Herceg Novom, naša su najbolja reklama odnosno najefikasniji kanal komunikacije sa svojim kolegama. Dakle, posao svake godine odradite pošteno, svojski, najbolje što možete i dobar glas o vama niko ne može da zaustavi. Posljednjih godina, moramo se pohvaliti, posao je još lakši. Jednostavno, postali smo jedna od najatraktivnijih stripovskih lokacija u Evropi i sada se umjetnici prijavljuju sami, odnosno oni kontaktiraju nas. Imamo reputaciju da smo „festivalski festival“, da smo „kulturološko čudo“.

MONITOR: Drugi se gase ili životare, HSF raste. Kako?

SUBOTIĆ: Za to je zaslužan prije svega temeljan i konstantan rad njegovih organizatora i cijele grupe mladih volontera okupljene oko nas. Ogromnu strast prema stripu pretočili smo u ovaj događaj i nismo se libili da u njega uložimo sate svakodnevnog rada, lične reputacije, sve kanale komunikacije koje imamo na raspolaganju, te kucanje na mnogobrojna vrata. Ukoliko vjerujete u svoj proizvod, a naš je proizvod festival koji se bavi talentom, kulturom, osmijesima, ljepotom, pričanjem priča… dovoljno je da vam neko pruži šansu jednom. Rezultat te pružene šanse je takav da HSF nikada ne gubi sponzore ili prijatelje manifestacije, naprotiv, oni ostaju dugo s nama na obostrano zadovoljstvo. Danas je HSF kompleksan mozaik prijatelja festivala koji dolaze iz svih grana društva i daju doprinos ovoj vrhunskoj fešti. Uz to, organizatori su na vrijeme krenuli u podmlađivanje festivalskog tima, te su djeca koja su stasavala uz festival danas momci i djevojke, koji aktivno učestvuju u organizaciji i koji će ga jednog dana naslijediti.

MONITOR: Objavili ste i jedan broj HSF magazina.

SUBOTIĆ: To ostaje naš nedosanjani san, odnosno projekat koji i dalje čeka na nastavak realizacije. Za taj projekat biće nam potrebna značajnija pomoć u smislu uslova za rad, te izdavačke koncepcije. Izdavaštvo je nešto u šta se još nismo odvažili da krenemo, ali je ideja koja u našim glavama zri već dugo, a pogotovo intenzivno u prethodnoj godini. Recimo da će mnogo zavisiti od reakcije državnih organa kojima smo se obratili u smislu podrške ovom projektu i situacije u kojoj će se neko od nas iz organizacionog tima ekskluzivno morati posvetiti HSF-u puno radno vrijeme. Postali smo izvanredan kulturni i turistički proizvod. Samo malo nas dijeli da od toga cijela ova priča, i dalje bazirana isključivo na entuzijazmu, postane profesionalna, pa i da HSF magazin postane stvarnost, te još jedan način otvaranja vrata mladim crnogorskim stvaraocima ka karijerama u vizuelnoj umjetnosti.

Dragan LUČIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 12. avgusta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo